Plitvice by Maja Perišin

BIBLIOTEKA MALE TURISTIČKE MONOGRAFIJE Broj 7 ISBN 978-953-215-731-4 Uredništvo Iva Alilović, Mato Njavro, Maja Perišin, Marija Vranješ

PLITVIČKA JEZERA

Tekst dr. sc. SREĆKO BOŽIČEVIĆ Recenzenti prof. dr. Branimir Prpić prof. dr. Nedeljka Šegulja Fotografije Bojan Bonifačić, Srećko Božičević, Zoran Jelača, Željko Krčadinac, Josip Movčan, Ivo Pervan, Vladimir Pfeifer, Miroslav Turkalj, Arhiva Turističke naklade Glavni urednik Mato Njavro Nakladnik Turistička naklada d.o.o. Za nakladnika Marija Vranješ © Copyright by Turistička naklada d.o.o. Obrada fotografija O_TISAK, Zagreb Tisak PRINTERA grupa, Zagreb Zagreb, 2012.

... Moja je vruća želja, da se rajska ljepota ovog kraja mile nam domovine i stranom svijetu otkrije, da se i strani narodi mogu naslađivati, gledajući ovu uzvišenu krasotu pa da se ovaj biser lijepe naše domovine proslavi širom svijeta... Milka Trnina, 1898.

JEZERA NA RUBU GORSKE HRVATSKE Svjetski lokalitet Kad je već čak više od jednog stoljeća neko naše područje poznato i u nas i diljem Europe, ali i svijeta – kao osobita prirodna izuzetnost i kad je ono već više od pola stoljeća poznato kao naš prvi NACIONALNI PARK; a do sada su ga obišle već brojne generacije učenika na svojim školskim ekskurzijama – onda nije teško pogoditi da govorimo o NACIONALNOM PARKU PLITVIČKA JEZERA! On je zaista ta naša i svjetska prirodna vrijednost. Nacionalni Park Plitvička jezera nalazi se između jugoistočnog završetka gotovo tisuću metara visokih obronaka masiva Male Kapele i više od tisuću metara visoke Ličke Plješevice na rubu plaščansko-slunjske okršene zaravni kojoj visina varira od 500 do 600 m n.m., te na granici s prostorom Like u neposrednoj blizini sa susjednom državom Bosnom i Hercegovinom. Tko god prolazi osobnim vozilom ili autobusom magistralnom cestom iz sjeverne Hrvatske preko Karlovca za Slunj, Gračac te za Knin ili Zadar Pad potoka Plitvice, Sastavci i jezero Novakovića brod

do našeg mora, odnosno obratno od mora prema središnjem ili sjevernom dijelu Hrvatske, a nije odabrao autocestu Dalmatinu, svakako će proći pokraj Plitvičkih jezera ili kroz dio tog našeg Nacionalnog parka. Želite li stati i malo pogledati ovu ljepotu možete to učiniti ili kod Ulaza 1 ili 2 – ovisi o putovanju do vašeg odredišta ili o želji da ih ipak malo razgledate! Oznake na cesti već nakon Karlovca, pa one od Knina ili Gračaca upozoravaju vas koliko ste udaljeni od ljepote ovih Jezera – a kad se približite motelima pred Grabovcem i Borjem, posebno slikovno oblikovane i izrađene drvene ploče vas sve učestalije upozoravaju da se nalazite neposredno pred njima ili da ste već unutar samih granica Parka.

Cestovni prilazi Jezerima Odlična cestovna povezanost za sada je sa sjevernim dijelom Hrvatske što je bitno i za naše goste koji dolaze na Jadran s mađarske, austrijske ili slovenske granice. Putujući od Varaždina, Macelja ili Novog mesta, preko Karlovca i Slunja prema sre-

Vodena simfonija Plitvičkih jezera Spomen-ploča prof. Ivi Pevaleku – najistaknutijem istraživaču jedinstvenog sedrotvornog fenomena Plitvičkih jezera

dišnjem dijelu obalnog područja, odjednom se nalazimo u drugačijim pejzažnim oblicima karakterističnim za naše okršeno područje. Za razliku od zelenila i blago zaobljenih brežuljaka Hrvatskog zagorja i Moslavine sada se odjednom nalazimo u prostoru gdje sve više prevladava kamen i

gdje je sve manje bujnih šuma i zele- prekriva trajno zelena crnogorična nih oranica s tokovima stalnih potoka šuma, prošarana bukovim stablima i rijeka. na blago zaobljenim vrhuncima. Dolazimo li pak od morske obale Pred nama je ljepota, koja nas iz smjera Splita, Šibenika ili Zadra, oduševljava i privlači da ju bolje rakamena golet nas iznenađuje svojim zgledamo i upoznamo! uzdignutim zašiljenim vrhuncima i prostran- Spomenik Josipu Joviću, prvoj žrtvi Domovinskog stvima markantnih gor- rata skih uzvišenja, među kojima je susret sa stalnim vodenim tokom prava rijetkost, i tim je veće naše iznenađenje kad se kod plitvičkog Ulaza 1 odjednom nađemo pred visokim i bučnim slapom potoka Plitvica i mnoštvom vode ispod zadnjeg plitvičkog jezera, u zapjenjenom vrtlogu Sastavaka. Gotovo ne možemo vjerovati svojim očima da usred ovih sivih kamenih vertikala ima toliko vode. Ako se, pak, nađemo na Ulazu 2 iznad jezera Kozjak blještava ploha vode i buka slapova čuje se iz udoline između uzvišenja koja

Prirodna ljepota našeg prvog nacionalnog parka

Putujemo li od Rijeke ili Senja preko Otočca prolazimo kroz Gacko polje – oazu zelenila između Vratnika i Vrhovina, da se nakon prola-

ska kroz Brezovačku i Homoljačku zaravan spustimo do motela Borje u blizini Korenice, te da uz Prijeboj i Jezerce dođemo do Jezera a zatim

produžimo dalje prema sjevernim dijelovima Hrvatske. Nalazimo li se kod Ogulina i želimo li doći na Jezera, put nas od Josi-

pdola vodi kroz Plaški i dalje kroz Saborsko do Sertić Poljane i Poljanka iznad sela Korana gdje skrećemo na magistralnu cestu Slunj – Gračac i preko Tonkovićeva mosta prelazeći rijeku Koranu dolazimo do Ulaza 1 i 2 u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Pristup iz susjedne države Bosne i Hercegovine vodi od Bihaća do graničnog prijelaza prema Ličkom Petrovu Selu za Prijeboj ili prema motelu u Grabovcu i uz Kamp Korana do već spomenutog mosta na Korani i do ulaza za razgledanje samih Jezera. Za ljubitelje pješačenja, odnosno planinare, izviđače ili ferijalce moguć je pristup i od željezničkih stanica Rudopolje i Vrhovine odakle se nekada i dolazilo, dok nije postojala izgrađena cesta Karlovac – Slunj – Korenica – Gračac.

11 Naznačeni pristupi mogući su i za bicikliste koji mogu iza Babina Potoka i od smjera Rudopolja također ući u granice Nacionalnog parka Plitvička jezera i doći do njegova središnjeg dijela, odnosno do prostora gdje se nalaze hoteli i ulazi za razgledanje Jezera. Od kopnjenja snijega u mjesecu ožujku ili travnju te do prvog snijega u mjesecu studenom ili prosincu Plitvička nas jezera dočekuju bez

Posjetitelji iznad slapova Sastavaka

Plitvički biseri

većih cestovnih problema, jer je magistralni prolaz uglavnom stalno prohodan, osim nepredvidivih snježnih mećava. No, i zima na Jezerima ima svoju određenu, specifičnu ljepotu, kad nam je boravak na njima moguć uz hotelski smještaj, a ovisno o našoj pripremljenosti i želji, u mogućnosti smo da se i tada upoznamo s njihovom izuzetnošću, kad mogu biti i okovana ledenom korom i prekrivena snijegom.

13 Klimatski uvjeti u tom visinskom pojasu osiguravaju povoljne bioklimatske prilike uvjetovane strujanjem zraka s ovog potplaninskog prostora prema moru, odnosno od mora prema kopnu uz određene vrijednosti temperature i vlažnosti zraka koje pogoduju ugodnom boravku u ovom prostoru. Ovisno o godišnjem dobu, uz lijepo ili kišno vrijeme, uz ljetnu vrućinu ili zimsku hladnoću, uz prikladnu odjeću moguće su nam duže ili kraće šetnje ovisno o našoj pripremljenosti. I ljetne vrućine u šetnji uz vodu i povjetarac s planinskih vrhunaca uz šum slapova možemo lakše podnositi. Čak i često vlažno proljeće i pokoji jesenski dan nisu nepodnošljivi, već su najpogodnije godišnje doba za sve one vične provođenju aktivnog odmora ili šetnje u čistoj prirodi. Šetnja po kiši i magli u sigurnosti nužno potrebne opreme za tu priliku ovom jezerskom prostoru daje poseban

Plitvice - vodeni raj na Zemlji

čar i doživljaj, koji se zaista tako brzo ne zaboravlja, već nas potiče u želji da Plitvice posjetimo ponovno u drugačijim vremenskim uvjetima, jer to ugođaj ljepote na njima potvrđuje. Od prvog bujanja, zelenilo lišća na granama bjelogoričnih stabala upotpunjuje se zelenilom crnogorične šume koja ovdje čitavom prostoru daje jedan specifičan ugođaj

Odmor uz šum slapova

Čarobni svijet slapova Prštavaca

17 ne samo promjene godišnjih doba, već i promjene tijekom dana pri jačem ili slabijem sjaju sunca ili vedrini neba. Plitvička jezera nisu nikada ista, njihova boja i sjene stabala i stijena stalno se mijenjaju u dnevnom putu sunca po nebu s više ili manje oblaka, različita je i jačina vjetra što puše s obližnjih obronaka njišući vitke jele i bukova stabla. Mijenja se i količina

Pogled koji odmara dušu i tijelo

Sklad boja proljetnog dana

izdižući se visinom šiljatih vrhova svojih stabala nad bjelinom zapjenjenih slapova. Jesen je, kažu, zbog svojih zlatnožutih boja bukove šume i crvenila rujevine u kontrastu sa smaragdnom bojom jezerske vode – najljepše godišnje doba, što svakako treba doživjeti u susretu s Jezerima. Proljetno, ljetno i jesensko cvijeće uza staze

i putove u šumi i na proplancima upotpunjuje let šarenih leptira, brzi trk gušterice i polagani hod pjegavog daždevnjaka u blizini vode, a u bistrom jezeru kretanje potočne i jezerske pastrve. Gledati, promatrati i uživati u laganoj šetnji, ništa ne trgati niti uništavati – jer to je raj za istinske zaljubljenike u prirodu koji ovdje mogu promatrati

vode u jezerima i na slapovima stvarajući jači ili slabiji žubor i zapjenjenost na sedrenim kaskadama, u vječnom nezaustavljivom toku od prostranstva prvog plitvičkog jezera do u stjenovite kamene obale suženih površina Donjih jezera. Sve su to prizori koji su privukli već milijune posjetitelja zastalih kod ovih jezera na rubu gorske Hrvatske.

OD LEGENDE DO STVARNOSTI

ad danas tako slobodno obilazimo Jezera i promatramo ih s raznih strana – od Prošćanskog do Sastavaka i pada potoka Plitvica – gotovo da ne možemo povjerovati, da je prije tri do četiri stotine godina ovo bio gotovo nedostupan i nepoznat kraj obavijen legendama i tajnama skrivenim u tada gustim i neprohodnim šumama. Na prvim topografskim kartama, izrađenim u šesnaestom i sedamnaestom stoljeću zbog vojnih potreba,

Ispod slapa potoka Plitvica

U očekivanju svojih veslača

razgraničenja između osmanlijskog ili turskog osvajanja i austrijskog carstva, nalazimo i prve naznake postojanja i samih Plitvičkih jezera u dijelu prostora između Male Kapele i Ličke Plješevice. Istina, Jezera nisu bila tako točno iscrtana kao na današnjim kartama, ali prvi obrisi i njihovi nazivi uočljivi su kao naznaka nečeg posebnog u tom dijelu Hrvatske. Uz Jezera su na nekoj od prvih karata više ili manje detaljno

Vječni žubor zapjenjenih slapova

označene i međusobno nanizane karaule ili stražarnice iz kojih su vojnici tadašnje Otočke pukovnije nadzirali sigurnost ovog dijela našeg teritorija

od vrlo opasnog osmanlijskog osvajača. Uglavnom zbog te opasnosti i nepristupačnosti u prvom opisu Dominika Vukasovića iz Otočca (go-

dine 1777.) ona su registrirana samo kao »pet lijepih jezera u najgušćoj šumi na turskoj granici«, koje su mnogi nazivali i »Vražji vrtli«.

Kad su Turci godine 1689. protjerani preko Plješevice, te nakon sklopljenog Požarevačkog mira 1718. godine, počinje sve od Slunja uz rijeku Koranu preko Plitvičkih jezera do Babina potoka i dalje prema Perušiću, izgradnja međusobno povezanih obrambenih karaula sa stalnim posadama aktivnih vojnika Otočke pukovnije. Radi ugodnijeg boravka nad samim Jezerima, na proširenju Veliki Poljanak iznad jezera Kozjak, austrijski časnici grade tzv. »carsku« ili putničku kuću, kako bi tadašnjim carskim predstavnicima ili vojvodama s njihovim visokim pratiocima, boravak na samim Jezerima bio što ugodniji, kad bi dolazili na njih ili obilazili granične dijelove svoje države. U to vrijeme mnogi spominju i jednu čvrsto zidanu građevinu sazidanu na uzvisini između Gradinskog jezera i niže položenog jezera Kozjak i njegove Glibovite drage. Njezino postojanje i nestanak mnogi su registrirali i kao samostan pavlina ili pavlovaca s crkvom i okolnim dvorom. Prema drugoj legendi ili priči ondje je živjela dobra Crna kraljica, koja je siromašnim i žednim stanovnicima ovog kraja podarila obilje vode. Postoji i kazivanje, da je

Lokalna narodna nošnja

u toj gradini živio neki bogati gavan, a možda su ju održavali i Turci kao svoju gradinu. Također se spominje, kao za mnoge stare gradine, da je u tim ruševinama bilo skriveno zakopano blago pohranjeno u brojnim ćupovima punim zlatnih dukata, koje su nepoznati posjetitelji nekamo odnijeli, a da temelji zgrada postoje još od vremena Grka, koji su došli u naše krajeve. Zna se, da je gradina bila izgrađena od blokova očvrsle sedre, a voda je tada oko nje tekla s obje strane tako da je ona bila sigurna kao na

23 nekom otoku. No, kako je i što zapravo bilo – možda će se jednom i otkriti te saznati što se zapravo ovdje nalazilo, premda je najveći dio tih kamenih temelja uglavnom odnesen u zadnjih stotinu godina za gradnju drugih zgrada u okolici Jezera. Očito je, da je ova utvrda ovdje bila s nekim razlogom vezana uza staze i prolaze skrivene u tadašnjim gustim šumama na »najpogubeljnijem mjestu. Nijedan čovjek ne bijaše u svojoj kolibici siguran nego je morao uvijek u strahu i brigi živjeti, uvijek se novih napadaja bojati, da će njegova svakogodišnja muka kao i porodica u tuđe ruke pasti kao roblje, a on sramotno stradati« – zapisano je u izvještaju o tadašnjem stanju u Vojničkoj krajini.

Stvarnost nastanka Jezera Dok je ovdje postojala ta ljudska nesigurnost, a i davno prije naseljavanja čovjeka – priroda je sama tkala i izrađivala svoju nezaustavljivu vo-

Užitak vožnje plavetnilom jezera Kozjak Kratki predah na obali

25 denu priču sedrenog rasta iz očvrsle mahovine, stvarajući i oblikujući dio po dio ove zapanjujuće stvarnosti, kakvu danas prepoznajemo kao izuzetnu ljepotu pred kojom zastajemo zadivljeni. U, za nas ljude davnoj, ali – u nedavnoj geološkoj prošlosti – u zadnjem međuledenom dobu tijekom zadnjih milijun godina – oborinske vode prodiru kroz okršeno podzemlje u raspucalim vapnenačkim stijenama što grade okolni prostor Plitvičkih jezera. Njihovo prodiranje dopire do nepropusnih, glinovito-pjeskovitih naslaga u njihovoj podlozi i dva izvora – danas zvana Crna i Bijela rijeka izbijaju na površinu kao stalna krška vrela. Ona ispunjavaju vodom brojne jaruge uz još niz manjih po obližnjim padinama, ulijevajući se u postojeću udolinu koja se ovdje nalazila. Zbog specifičnog kemizma vode prema prof. dr. Stilinoviću, odnosno njezine čistoće, ali i zbog djelovanja životnih procesa sedrotvornih mahovina i ostalog bilja, posebno algi, počelo je taloženje sedre i time rast sedrenih barijera. Srušena stabla na nekim mjestima pregrađuju dio doline i na njima se hvata sedrotvorno bilje, koje tako počinje svoj biodinamički proces laganog rasta i učvršćivanja

Priroda – jedini tvorac ove nezaboravne vodene priče

pregrada. Povoljne klimatske prilike, uz oscilacije toplijih i hladnijih razdoblja, uvjetuju njihov brži ili sporiji rast, a promjenljiva količina dotoka vode i njezina snaga uvjetuju stalnost obnavljanja i postupno izdizanje sve

većeg broja barijera. Iza tako nastale sedrene stepenice počinje se širiti jezerska površina niz koju se za sušnog razdoblja voda polagano prelijeva i stvara novi sloj očvrsle sedre. Zbog razlike u širini glavne doline, kao i

zbog nepropusne podloge i bočnih potočnih jaraka, te šumom obraslih dijelova, tijekom proteklih tisućljeća mijenjao se izgled i veličina pojedinih vodenih površina. Rast, ali i rušenje pojedinih slapova odvijalo se

Na Sastavcima s izvorom Korane

prema situacijama koje su uvjetovale prirodom uzrokovane promjene, kao i mlađi tektonski pomaci (potresi) ili »nemiri« u zemljinoj kori. Tada su u vapnenačkim stijenama i ostalim naslagama u ovom području nastajale brojne pukotine koje su vodi olakšavale njezino prodiranje u podzemlje, njezin erozijski i korozijski rad. Na te činjenice ukazuje sadašnja razlika u položaju i rasprostiranju Gornjih i Donjih jezera, te nastala kamena

27 vertikala niz koju se ruši slap potoka Plitvica u prostor Sastavaka. Nizvodno od toga kanjonski je usječen tok rijeke Korane. Dok su na lijevoj strani jezera Kozjaka vodonepropusne dolomitne naslage, na njegovoj desnoj obali nalaze se ispucani propusni vapnenački sedimenti. Prikupljene se vode Gornjih jezera – kroz geološko razdoblje pleistocena u zadnjih 2 milijuna godina, kad je klima bila karakterizirana čestim izmjenama »ledenih« i »međuledenih« doba (glacijala i interglacijala – kakvo je danas), – sve jače usjecale stvorivši kameno suženje s današnja četiri Donja jezera. Na suženju kod današnje Kozjačke barijere pred uskim vapnenačkim kanjonom sedreni slap je prije nekoliko stoljeća očito počeo prirodno brže rasti zbog jačeg protoka vode. Današnje prostrano jezero Kozjak tada se sastojalo od dva jezera i nakon završetka rasta Kozjačke barijere nastalo je ovo današnje –

Dio Kozjačke barijere i početak jezera Milanovac Spokoj proljetnog dana

Sedra na Labudovačkoj barijeri

jedno Kozjačko jezero. Ostatak starog – sada potopljenog – slapa, koji je bio visok oko 45 m, danas je još dobro vidljiv iz zraka nizvodno od Štefanijina otoka, a vrh mu je sada oko 4 m ispod današnje razine jezera.

29 Pretpostavljamo, da se to zbilo prije nekih 400 godina. Prema starim pisanim dokumentima, ali i prema vidljivoj debljini sedrenog nanosa na današnjem Labudovcu, odnosno na kraju Prošćanskog jezera i dijela jezera Ciginovca, očito da je točan navod iz topografske karte iz 1780. godine »da je tada još bilo Cigino jezero u jednom razu (razini! op. pisca) s Prošćanskim jezerom, pa su onda zaista morali tuda biti predivni slapovi u Okrugljaku«. Kad je nekada bio moguć prolaz ispod sada presahlog dijela Labudovačke barijere na sedrenoj očvrsloj stijeni na nekoliko mjesta bili su vidljivi otisci bjelogoričnog lišća, grana i dijelova stabala, sedrotvorne trave, mahovine i ostaloga što je prekrila sedra u vrijeme svog stvaranja. No, čovjek je svojim nepromišljenim zahvatima prije stotinu

godina na ovoj barijeri poremetio pri- niz 78 m visoku vertikalu kao u neki rodno stanje tečenja vode i ovaj dio kameni kotao, izvire na visini od 607 temeljnog fenomena Jezera uništio m n.m. kod Rodića Poljane na padi– sada više nije niti približno jednak, nama Male Kapele, ispod kamene svom prvotnom prirodnom izgledu. stijene, kao pravo krško vrelo znatne Bjelina visokog Labudovačkog sla- izdašnosti, uza stalno istjecanje i za pa koji danas umjetnim betonskim najveće suše. To je dokaz da podzekanalom dobiva vodu iz Prošća, kao mno dobiva vodu iz vrlo prostranog i manji slap na kraju barijere ispod vapnenačkog zaleđa. Nakon 4 km pouzvišenja Stubica što dovodi vode iz vršinskog toka potok dolazi do svoje Ciginovca, ostatak su nekada gotovo vertikalne stepenice iznad Sastavaka, stotinu metara širokog slapišta, koji gdje stvara jedan od najljepših ukrasa je predivnim izgledom ukrašavao plitvičkog krajolika. Slap potoka Pliovaj dio jezerskog prostora. Tragove tvica najviši je prirodni slap na proiz davne i nedavne geološke prošlosti storu Hrvatske. i dokaze promjena koje su se događale na širem jezerskom području nalazimo u zaostalim Zimske radosti naslagama sedre na danas višim mjestima, sve od Ljeskovca do Jezerca i jedne pećine iznad kanjona Korane, na gornjem putu prema špilji Golubnjači, što je dokaz da su se nekada i na tim mjestima nalazila vodena ujezerenja i sedrene kaskade, kojih danas više nema. Slap potoka Plitvica, što danas pada

ŠETNJA GORNJIM JEZERIMA

a obilazak Gornjih jezera potrebno je da dođemo do Ulaza 2 ispod Hotela »Jezero«, odnosno do padine iznad jezera Kozjak. U mogućnosti smo birati: – Silaz stepenicama do jezera Kozjak te uz prijelaz elektrobrodom na drugu obalu do slapova Burgeta odakle možemo nastaviti šetnju stazama prema Labudovačkoj barijeri odabravši desnu ili lijevu stazu uz je-

zera radi samostalnog obilaska i upoznavanja jezera. Ako poželimo, da s Labudovačke barijere povratak bude panoramskim vozilom tada nećemo vidjeti jednu od jezerskih obala. Odabir učinimo prema savjetu plitvičkih vodiča ili prema vlastitoj želji, odnosno mogućnost i za dužu ili kraću šetnju. Šetnja traje od jednog do dva sata ovisno o našim mogućnostima i vremenskim uvjetima. Plitvice godišnje posjeti oko milijun turista

Prilaz hotelu “Jezero”

Elektro-brodovi ispred Štefanijina otoka na jezeru Kozjak

33 do točke Ulaz 2 ili pričekati brod za Kozjačku dragu ili drugo odmorište poznato kao »picnic« ispod sela Plitvica na drugom kraju jezera Kozjak. Od ovog mjesta staza nas dalje vodi do Kozjačke barijere radi obilaska Donjih jezera i uspona na točku Ulaza 1. Druga mogućnost je povratak brodom ponovno do Burgeta, prijelaz na drugu obalu, i uspon stepenicama do točke Ulaza 2. Od njega panoramskim vlakom možemo nastaviti do Rapajinke iznad kraja Plitvice - prirodno bogatstvo Lijepe naše

Staza između Vira, Malog i Velikog jezera

– Druga mogućnost od Ulaza 2 je vožnja panoramskim vlakom po staroj cesti uz Glibovitu dragu na kraju jezera Kozjak, te preko mosta nad potokom Rječica, pa dalje uz jezera: Gradinsko, Milino, Galovac, Batinovac i Okrugljak do okretišta i odmorišta na Labudovcu ili nekada zvanom Devčićevcu. Ovdje je bio prvi hotel i pilana koji su devastirali prirodni izgled Labudovca. Od ovog mjesta biramo povratak nizvodno

prema brodskom prijelazu na jezeru Kozjak, stazama uz Ciginovac, podnožjem uzvišenja Stubica ili desnom stranom uz jezera prema Galovačkom buku i Prštavcima, uz povratak kraj Gradinskog jezera prema Burgetima, koristeći staze jednim dijelom ispod automobilske ceste kojom smo prolazili panoramskim vozilom. Kod brodskog prijelaza ispod Burgeta možemo produžiti ili na drugu obalu i vratiti se stepenicama

jezera Milanovac i gornjom stazom nad Donjim jezerima dolazimo do točke Ulaz 1. Obilazak svih jezera je posve siguran, ako se njima krećete prema oznakama na kupljenim kartama i kad ste proučili Panoramsku kartu na jednom od glavnih Ulaza za obilazak. Organizirane grupe posjetitelja obično vode osobe koje dobro poznaju Jezera, a i u samom Parku može se naručiti stručno vodstvo, koje se posebno plaća.

35 od Labudovačke barijere uz potreban oprez kraj dubokih raspuklina u blizini ruba jezera, te dalje blagim silaskom do mjesta gdje njegova voda otječe u niže položeno jezero. Jezero Okrugljak je dostupno stazom od Ciginovca, silaskom ispod Tomićeva pogledala na uzvišenju Stubica ili desnom stranom uz Labudovački slap silaskom prema nižem jezeru s pogledom na Okrugljak. Razina jezera je na 613,6 m n.m., a izmjerena dubina iznosi 15,3 m. Najljepši pogled na oko 20 m visoki Labudovački slap što pada u ovo jezero

je sa staze na sjevernoj strani jezera, stotinu metara nizvodno od manjeg slapa kojim vode Ciginovca padaju u jezero Okrugljak. Jezero Batinovac je omanje jezero koje dobiva vodu iz Okrugljaka, ali i jednim starim, umjetno iskopanim kanalom s Labudovačke barijere. Jezero je na nadmorskoj visini od 610,1 m, a dubina mu iznosi 5,5 m. Vješto izrađene staze vode nas sada dalje radi upoznavanja spleta omanjih jezera, koja su sva obrasla niskom trstikom, a brojnošću i žuborom svojih malenih slapova dočaravaju nam bogatstvo

Tok Crne rijeke Pogled na slap potoka Plitvica s vidikovca kod Ulaza 1

Gornja jezera Prošćansko jezero ili Prošće – razina površine ovog jezera nalazi se na nadmorskoj visini od 636,6 m n.m. (prema Petriku), odnosno 639 m, prema D. Franiću – izduženo je u smjeru sjever-jug dužine 2 km od kojeg se na južnom kraju u smjeru zapada odvaja oko 900 m dug Liman zaljev. Najveća izmjerena dubina ovog jezera iznosi 37,4 m. U jezero utječe vodotok Matica kao ujedinjeni tok potoka Crna i Bijela rijeka, koji se spajaju kod Plitvičkog Ljeskovca. Uza za-

padnu stranu jezera nekada je vodila uređena staza. Danas je za posjetitelje ovo jezero dostupno i vidljivo samo od Labudovca pri šetnji stazom koja nas od odmorišta za panoramski vlak vodi prema obližnjem Ciginovcu. Jezero Ciginovac dobiva vodu sada iskopanim kanalom iz Prošćanskog jezera, a dio vode dolazi i podzemno kroz raspucale naslage sedre i vapnenačku podlogu. Nadmorska visina jezera je 625,6 m, a njegova najveća dubina iznosi 11,1 m kod registriranog srednjeg vodostaja. Pristup do njega je uređenom stazom

36 vode, koja je svuda oko nas. Ovisno o godišnjem dobu, i uz najpovoljniju podnevnu rasvjetu za vedra dana, ugođaj će biti nezaboravan, jer ovdje prolazimo uz Veliko, Malo i Vir jezero. Veliko jezero je na visini od 607,5 m nad morem, duboko je 8,1 m i zaprema središnji dio ovog prostora. Malo jezero je na 605,6 m nad morem, duboko je 9 m, a nalazi se uz pješačku stazu ispod Tomićeva pogledala na brdu Stubica. Njegove se vode kosom padinom uz bučan žubor prelijevaju preko niza malih kaskada te ulijevaju u niže jezero.

37 Jezero Vir je na 598,7 m nad morem, s izmjerenom dubinom od 5 m i s nizom manjih sedrenih kaskada obraslih mahovinom, na kojoj iz neposredne blizine možemo uočiti kako se ona postupno ovapnjuje i učvršćuje u sedru. Jezero Galovac je svojom površinom od 12,5 ha treće po veličini među plitvičkim jezerima (nakon Kozjaka sa 82,0 ha i Prošćanskog od 68,2 ha). Jezero se nalazi na visini od 582 m nad morem, dugačko je od sjevera prema jugu 500 m, a široko od zapada prema istoku 200-300 m.

Polukružni amfiteatar pokraj nekadašnjeg Galovačkog buka

Njegova izmjerena dubina iznosi 24,4 m. Sa sjeverne strane omeđuju ga i karakteriziraju vertikalne dolomitne stijene podnožja Stubice s niskim bjelogoričnim raslinjem, a na južnoj strani blage padine gusto pošumljenog Crnog vrha, čijim podnožjem vozi panoramski vlak po staroj cesti. Za jezero Galovac najzanimljivija je njegova markantna galovačka barijera na istočnoj strani, koja se proteže na dužini od oko 200 m. S južne strane uvu- Prštavci na Galovačkoj barijeri čena je omanja uvala s nizom zanimljivih slapova, a uz nju je nekada markantni, Milino jezero se smjestilo između 20 m visok Galovački buk – u bli- Galovca i Gradinskog jezera na visizini kojega je na stijeni postavljena ni od 564 m n.m., a duboko je svemjedena reljefna ploča s likom pro- ga 1 m, ispunjeno niskim raslinjem fesora Ive Pevaleka – najpoznatijeg i trstikom, i s nizom manjih kaskada plitvičkog istraživača i pobornika za- obraslih mahovinom, koje su vrlo zaštite i očuvanja temeljnog sedrenog nimljive u svojim detaljima. Gradinsko jezero ili Jezerce fenomena Jezera. Na sjevernoj strani ove barijere nalaze se danas vrlo ovalna je oblika, izduženo smjerom atraktivni Prštavci s impozantnom SZ-JI što ispunjava proširenje između uzvišenja Gradina s već spomenuvisinom od približno 20 metara.

Milino jezero ispod Prštavaca

tim ostacima one tajnovite građevine, te blažih ili nižih obronaka uzvišenja Stubica, koji se dalje spuštaju prema nižem jezeru Kozjaku. Gradinsko se jezero nalazi na nadmorskoj visini od 556,0 m, s najvećom izmjerenom dubinom od 8,1 m u najistočnijem dijelu jezera gdje su registrirane i tri potopljene pregrade. Obilazak jezera moguć je i sa sjeverne i s južne strane. Zbog njegove znatne širine, te udaljenosti od bučnih slapova ovdje je ugodna tišina, a u plićim dijelovima, obraslim trstikom i niskim raslinjem, zaklon su našle

brojne ptice selice koje nas iznenade svojim veselim pjevom. Burgeti su niz malih jezera između Gradinskog i jezera Kozjak, stisnuti na omanje proširenje između Gradine i podnožja Stubice na visini od 553 m n.m., s dubinom koja nije veća od 2 m. Na Burgetima se sastaju staze koje su posjetitelje vodile prema sjevernoj ili južnoj strani središnjeg dijela Gornjih jezera. Ovdje su nam uza stazu najbliže sedrene kaskade s mekanom mahovinom, koju možemo osjetiti pod rukom u trenutku dok po njoj klizi tanak mlaz vode. Spuštamo Pogled na jezero Kozjak

Bogatstvo vode

se drvenim stepenicama do uređenog proširenja gdje pristaju elektrobrodovi koji nas prevoze na drugu obalu ili na drugi sjeverni kraj Kozjaka do Kozjačke drage. Jezero Kozjak je najveće plitvičko jezero, dugačko više od 2,3 km, što se proteže uglavnom u smjeru sjever – jug, s manjim skretanjem prema zapadu u svom središnjem dijelu. Na mjestu prelaska elektrobrodova (ispod ulazne točke 2) širina jezera je svega 135 m, a u najsjevernijem dijelu, u području zaseoka Plitvice, ši-

41 roko je oko 670 m. Kao i Prošćansko jezero, i ovo ima u svom južnom dijelu bočni odvojak, 500 m dugu Glibovitu dragu, okomito položenu na glavni smjer jezera, u koju utječe potok Rječica sa svojim brojnim pritocima promjenljive izdašnosti iz vrlo širokog izvorišnog dijela. Specifičnost Jezera je Štefanijin otočić: eliptičnog oblika – dug svega 275 m, širok 60 i visok samo 9,5 m. Druga specifičnost je, da je jezero u svom južnom dijelu duboko svega 26 m, a nakon već spomenute potopljene sedrene barijere ili slapa, dubina mu se spušta na 41,9 m, a samo 350 m dalje nalazi se najdublja točka ovog jezera od čak 46 metara. Razina jezera Kozjak je na nadmorskoj visini od 534 metara. Osim Glibovite drage na istoj zapadnoj strani nalaze se još Matijaševićeva draga, Široka draga, Jasenova draga i Zvonikar draga. Na ovoj strani jezera nekada je bila uređena šetna staza, za razliku od one na istočnoj strani kojom posjetitelji i danas češće prolaze.

U KANJONU DONJIH JEZERA

za Kozjačke barijere na kraju jezera pljenu Modru pećinu ima i erodirani Kozjak gdje prestaje prošireni dio ili urušeni otvor kojim se može uspeti vodenih površina Gornjih plitvičkih kroz strmu vrtaču na gornji plato uz jezera, u ne tako davnoj geološkoj rub Donjih jezera. Tragove takvog prošlosti – otprilike u zadnjih 2 milijuna go- Stepenište na vidikovcu špilje Šupljare dina – voda se počela urezivati u pukotinama razlomljene vapnenačke naslage u kojima se odvijao krški proces erozijskog i korozijskog oblikovanja uz istodobno urezivanje i proširivanje vapnenačkog kanjona. Tijekom vremena mjereno milijunima godina usjecanje je bivalo sve jače ali i kroz okomite pukotine s istočne strane tog kanjona, s prostora današnjeg brda Medveđaka. Rezultat tog rada danas je vidljiv ogromni otvor špilje Šupljare, koja uza sustav njezinih horizontalnih špiljskih kanala i danas poto-

43 te ukoso nagnutom kanalu špilje Vile Jezerkinje. U usječenom kanjonu današnjih Donjih jezera voda je iz prostora Gornjih jezera donosila sedreni mulj, koji je prekrio dno okršenog kanjona. Na pregradama nastalim tijekom vremena pojavile su se i sedrotvorne mahovine i ostalo bilje tako da je i ovdje počelo stvaranje sedrenih barijera, no s manjim slapovima nego što su na Gornjim jezerima. Tako su i ovdje u

kanjonu nastala ujezerenja protočne vode u obliku danas vidljiva četiri jezera. Kozjačka barijera s obiljem sedrotvornih mahovina usporavala je prenagli prodor vode s gornjih jezerskih dijelova, pa su sedrene barijere i u kanjonu Donjih jezera uspjele oblikovati svoje stepenice.

Donja jezera Jezero Milanovac dugo je približno 500 metara, a široko svega 50

Na vertikali vapnenačke stijene crni se otvor špilje Šupljare

Istraživanje ljepota Plitvičkih jezera je nezaboravno iskustvo

okršavanja vidimo i u kraćoj špilji u blizini slapa Milke Trnine, ali i na vertikalnim istočnim stijenama kanjona u obliku manjih otvora, dok se na zapadnoj strani kanjona nalaze Kaluđerova Donja i Gornja pećina također oblikovane radom protočne vode. Izdubeni kameni kotao ispod pada potoka Plitvica također je istovremen s formiranjem kanjo-

na današnjih Donjih jezera, a samo urezivanje nastavljeno je formiranjem kanjona rijeke Korane. Erozija i korozija u vapnenačkim naslagama može se pratiti i u početnom dijelu kanjona Korane, na ostacima grandioznog otvora pećine Golubnjače i njezinu podzemnom spletu kanala, ali i u špiljskim sustavima ispod nje u Mračnoj, Crnoj i Velikoj pećini,

– 90 m. Razina njegove površine je na nadmorskoj visini od 523 m, odnosno oko 11 m ispod razine Kozjaka. Dubina jezera Milanovca je 18,4 m i ima specifičnu plavičasto-zelenu boju, različitu od boje Gornjih jezera. Nad jezerom se uzdižu više od 20 m vertikalne stijene i s uređenih vidiko-

vaca na njihovu rubu pružaju se zanimljivi pogledi, kako na ovo, tako i na ostala Donja jezera. Na kraju Milanovca, na sedrenim kaskadama što pršteći odnose vodu u niže jezero, nalaze se slapovi nazvani Slapovi Milke Trnine. Prozvani su po našoj poznatoj opernoj pjevačici, koja je davne 1897. godine od svog nastupa u zagrebačkom Pogled kroz otvor špilje na Visoke kaskade kazalištu tadašnjem »Društvu za uređivanje i poljepšavanje Plitvičkih jezera« poklonila prikupljene 1902 krune za uređivanje staze na Jezerima. Jezero Gavanovac je ispod ovih slapova, dugo je svega 100 m, široko 65 i duboko 10 m, a nalazi se na visini od 514 m n.m. Karakteriziraju ga skladno oblikovane Velike kaskade uza sam uređen put, a usred vertikale stijene s desne strane crni se otvor pećine Šupljare, dok je pod njom, vodom potopljen prostor Modre pećine.

Jesenska bajka na Donjim jezerima Slapovi Milke Trnine

Pogled na jezera Milanovac i Gavanovac te na slapište kaskade iznad jezera Kaluđerovac

Jedinstvena povezanost svih prirodnih ljepota Šetna staza uza slapište Velike kaskade

Jezero Kaluđerovac ima šetnu stazu s lijeve strane i nastavlja se od podnožja Kaskada u dužinu nešto više od 200 m, dok mu širina varira od 70 do 100 m s više od 40 m visokim strmim vertikalnim obalama. Stijene se zrcale na površini razine jezera koja je na visini od 505 m n.m. Dubina je jezera oko 13 metara. Uza samu stazu je Donja Kaluđerova pećina, a nad njom uza sami rub kanjona i gornja Kaluđerova pećina, po kojima je i jezero dobilo ime. Jezero Novakovića brod zadnje je od plitvičkih jezera, ujezereno na sedrenom slapištu na 503 m nadmor-

ske visine, odnosno samo 2 m niže od prethodnog. Dubina mu je viša od 4 m. Dugo je 50 m, a široko oko 90 m. Po dijelu sedrene nakupine između Kaluđerovca i ovog jezera danas vodi šetna staza kojom se dolazi od vidikovca uz Ulaz 1 i spušta prema vertikali pada potoka Plitvica. Plavetnilo jezerskih boja u zelenilu niskog raslinja i kržljavih stabala uz vertikale stijena okvir su za jedinstvenu i najdojmljiviju sliku plitvičkih razglednica. Ispod sedrene nakupine ovog zadnjeg plitvičkog jezera ruši se voda niz 25 m visoku stepeničastu verti-

49 ca na dnu slapa i Sastavaka diže se uz povjetarac do nas koji stojimo na stazi, a ako se tu nađemo u trenutku dok nam je sunce iza leđa, pod njegovim sjajem pred nama će zablistati jedna ili više duga, da dopune zaglušujući šum tutnjave slapova što oduševljava i zaneseni upijamo svim svojim osjetilima ljepotu prizora. Tog trena zaboravljamo na napor silaska ili uspona, na vrelinu ljetnog

Nezaboravan prizor zimske idile

Zima na Plitvicama ostavlja bez daha

kalu u nizu širokih i snažnih slapova, koji za obilja proljetnih i jesenskih dotoka pršte u maglici vodenih kapljica, ujedinjeni s vodama što ih donosi slap potoka Plitvica, tvoreći na dnu svega toga, u zapjenjenom kotlu, splet slapova nazvan Sastavci, za čije dno se navodi visina od 483 m n.m. Zadnje plitvičko jezero, Novakovića brod, od kamenog kotla s vertikalom slapa Plitvica odjeljuje jedna

šiljata oštra stijena, nalikujući pramcu broda pod kojim sve tutnji i pjeni. Slap potoka Plitvica, sa zapadne strane, ovih vodom urezanih kamenih vertikala, pada s visine od oko 76 – 78 metara, rušeći se niz više od 50 metara široku polukružno zaobljenu stijenu i, ovisno o dotoku s izvora, voda svojom zapjenjenom bjelinom prekriva samo dio ili čitavu plohu ove grandiozne kamene vertikale. Zapjenjeni vrtlog maglenih kaplji-

dana ili tmurno sivilo kišnih oblaka. Nalazimo se u sredini pozornice koju je oblikovala priroda kroz milenijski rad vode u tvrdom kamenu. A tko, pak, ima sreću doživjeti zimsku idilu ovog prizora neće je zaista zaboraviti dok živi, jer ispod zamrzle ledene kore koja se zrcali na suncu čuje se tihi žubor vode, koju nije zaustavila niti najjača studen. Pogled s vidikovca podalje od Ulaza 1 svakako je

RAĐANJE KORANE – NAJLJEPŠE IZVORIŠTE JEDNE RIJEKE U KRŠU

podnožju Sastavaka, kad stepenicama siđemo do relativno mirnog toka, žubor vode pred nama je zapravo izvor rijeke Korane. Ona odavde teče sve do Karlovca, isprva usječena ili urezana u kanjonski dio sve do proširenja kod sela Korana, do

Pogled na kanjon Korane Jezero Galovac i slapovi Batinovca

nešto što putnik namjernik ne očekuje putujući do ovog mjesta kroz sivi ogoljeli krški kamenjar, jer voda je ono čudo koje zaista nismo očekivali, a zrcaljenje jezerskih površina uz bjelinu i šum slapova s urezanim kanjonom rijeke koja nestaje tamo dalje zaklonjena od našeg pogleda, jedinstven je i zadivljujući prizor. Zar je nakon svega toga potrebno pitati zašto je ovaj prostor naše domovine proglašen prvim Nacionalnim parkom i zašto je uvršten među

ostale svjetske raritete na Listu prirodne i kulturne baštine našeg planeta? Da ova stvarnost to zaista i zaslužuje potvrdili su već milijuni posjetitelja što tijekom dvadesetog stoljeća dolaze ovamo iz sve udaljenijih dijelova svijeta, sa svih kontinenata, jer vijest i spoznaja o onome što se može doživjeti i vidjeti samo na ovom mjestu doprla je daleko izvan granica »lijepe naše«. Ovi prizori su kruna ljepote koju treba sačuvati i za generacije što će doći nakon nas!

ispod lukova velikog Tonkovića mosta, na kojemu je i dio granice Nacionalnog parka. Rijeka dalje krivuda kroz relativno zaravnjen dio, te od Slunja obogaćena vodom Slunjčice i zapjenjenim Rastokama, pomalo se smiruje na ozelenjelim prostorima

53 oko Barilovića, da bi kraj Turnja sa svoje lijeve strane primila vodotok Mrežnice i kod Karlovca se nakon svog 158 kilometara dugog toka, ulila u rijeku Kupu. U zadnjih pedeset godina za vrijeme ljetnih sušnih mjeseci sve je uočljivije da tok Korane počinje ponirati nizvodno od sela Korana oko samog Tonkovića mosta. Poniranje je primijećeno i nizvodno, u području Drežnik grada, ispod ruševina stare kule pa sve do Vaganca. Nizvodno od

Tok rijeke Korane ispod Sastavaka prema špilji Golubnjači

Staza ispod Prštavaca

njega, u desnom boku korita javlja se jedno jače vrelo i tok Korane se ponovno pojavljuje uz podzemno dotjecanje na kontaktu s manje propusnim naslagama u ovom dijelu terena. Poniranje Korane na spomenutim mjestima vezano je uz registrirane rasjede i pukotinske sustave, ali i zbog oštećenja sedrenih naslaga u ovom dijelu riječnog korita. Tok rijeke Korane ispod Sastavaka zanimljiv je posjetiteljima Jezera još u dužini od oko tri kilometra zbog

55 od poda do stropa viša od pet metara, osim u najstrmijem dijelu kanala, što završava polukružnom nišom od 10 m visokom dvoranicom. Nekoliko sigastih zavjesa dočaravaju lik vila, pa je prema tome špilja i dobila ime. Za sada ulaz u špilju nije moguć jer je voda poplavila ulaz. Nad desnom nizvodnom stranom, na visokoj stijeni dominira dvostruki otvor pećine Golubnjače – jedan visok skoro 60 metara, a drugi, koji je

Zaleđena ljepota

Snježni pokrivač obgrlio je jezera

svoja četiri slapa ili pada različite visine i širine, ali i zbog špilja koje su u tom dijelu bile čak i uređene za turistički posjet a u jednom razdoblju i stalno posjećivane. Stotinjak metara od samog izvora Korane nalazi se u suženju kanjona prvi koranski pad ili slap visok 11 metara uz čiji rub silazimo posebno izrađenim stepenicama. Iza toga dio se kanjona nešto više proširuje i tok vijugavo prolazi dnom koje je zaravnjeno. Nad lijevom stranom uzdignu-

te su gotovo vertikalne stijene, dok se desna strana iznad manje stepenice koso proširuje prema platou s kojega je također moguće razgledanje šetnjom po staroj stazi. Na lijevoj strani ispod sive vertikale nazire se izduženi ulaz u špilju Vile Jezerkinje ili Crne pećine, koja je nekada imala zaštitna željezna vrata i bila je djelomično rasvijetljena. Podzemni prostor sastoji se od koso uzdignutog kanala dužine 105 m, koji je širok od 3 do 12 m, a visina mu je

okrenut prema toku Korane nešto je niži i pod njim se uspinjemo po izrađenim serpentinama prema samom ulazu u špilju. Ovdje su zapravo dva kanala – jedan kraći i nezanimljiv za posjetitelje, a drugi duži s umjetno izbetoniranim stepenicama i betonskim mostom. Uspinjući se preko 200 stepenica možemo razgledati ovaj pećinski kanal u kojemu se na bokovima i na stropu nalaze sigasti saljevi i zavjese, koje su na žalost, na

57 nekim mjestima i znatno oštećene. Umjetnom betonskom dogradnjom prirodni je izgled pećine nagrđen. Dužina kanala za obilazak iznosi više od 160 m. U podnožju špilje na Korani sljedeći je pad ili slap Korane na kojemu je nekada bila turbina za proizvodnju struje što je osvjetljavala ove pećine. Nizvodno od Golubnjače s desne strane korita Korane, nalazi se prostran otvor Mračne pećine sa tri hodnika ukupne dužine oko 160 m. U zemljanim naslagama nađeni su paleontološki i arheološki ostaci. U blizini otvora ove pećine četvrti je pad Korane, nakon kojega njezin tok ulazi u proširenu dolinu s obradivim površinama. Za obilazak opisanih pećina danas je potrebna vlastita rasvjeta i dobra izvježbanost za kretanje kroza špiljske kanale. Za sada nedovoljno uređene staze i sam pristup ne dopušta brojniji posjet, kakav je ovdje bio nekada. Na rijeci Korani njezina četiri pada ili slapa kao da su nastala radom prirode u želji da se ljepote

Pogled na Sastavke, jezero Kaluđerovac, špilju Šupljaru i jezero Novakovića brod

slapova na samim Plitvičkim jezerima ne završe kod bučnih Sastavaka, već se ta ljepota »razlila« i dalje nizvodno radi zadovoljstva posjetitelja. Od samog izvora Korane, koji je na izmjerenoj koti od 483 m n.m. neki poznavatelji Plitvičkih jezera misle, da je pravi izvor rijeke Korane zapravo 153 metra više, odnosno na razini Prošćanskog jezera, na mjestu gdje se u njega ulijeva Matica! Prema tome, rijeka Korana jedina je rijeka na prostoru hrvatskog krša, koja ima zaista najljepše izvorište i po tome je jedinstvena kako u nas, tako i u odnosu na druga izvorišta diljem svijeta.

Uživanje u plitvičkom suncu

PRIRODNA JEDINSTVENOST NACIONALNOG PARKA

sim hidrološke jedinstvenosti ujezerene vode i mnoštva slapova što su ovdje nastali kao rezultat biodinamskih procesa rasta sedrotvoraca, prostor zaštićen granicama Parka ispunjen je i vrlo rijetkim ili endemičnim cvijećem, zanimljivim šumskim sastojcima s jedinstvenom prašumom do zanimljivih vrsta leptira i organizama što žive u vodi, prvenstveno ribama i rakovima, raznovrsnim ptičjim svijetom i divljim zvijerima sa zaštićenim medvjedima – simbolima Parka. Već prije spomenuti klimatski uvjeti koji su specifični za prostor našeg Nacionalnog parka razlog su da ovdje nalazimo obilje florističkih i faunističkih vrsta i jedinki.

Mnoge travnjačke površine na ovom području, prema prof. dr. N. Šegulji mjesta su gdje se godišnje pet do sedam puta mijenja njihov izgled zbog cvatnje različitih vrsta biljaka, koje na njima rastu. Na žalost zbog prestanka redovite košnje te nestanka sitne i krupne stoke, na mnogima od njih počeo je obraštaj grmolikim i drvenastim vrstama, na uštrb nekada brojno zastupljenih trava i cvijeća.

Ljepota biljnog svijeta Ako iznesemo činjenicu, da su botaničari ovdje registrirali čak 1146 biljnih vrsta među kojima ima i više od 70 endemičnih a neke su i zakonom zaštićene, onda vidimo da i zbog toga treba na prostoru Parka dosljedno provoditi brigu o njima i čuvati ih od neželjenog uništenja. U amfiteatru sedrenih slapova i refleksu nebeskog svoda

Jesenska idila

61 grmlje i smatra se raritetom na prostoru jugoistočne Europe - prvi put je na Plitvičkim jezerima pronađena 1989. godine. Među endeme Hrvatske i nekih dijelova Balkana ubraja se i uskolisno zvonce, žabljak kolovrc i livadni procjepak. U Hrvatskoj su zakonom zaštićene 44 biljne vrste od kojih su na Plitvičkim jeze-

kukcolovku. Osim toga zanimljiva je još biljka močvarni ljutak. Na jezerskim pregradama i oko jezera divno cvate proljetna crnjuša, zelena bradica, konopljuša, močvarni ljutak te lopuh, metvica, šaš i vrba. Jesenski ugođaj daju listovi rujevine, javora gluhača i bukve. Sve navedene, ali i ostale brojne

Među najzanimljivije biljne vrste Parka svakako spada zlatna jezičnica koja raste na samo jednom mjestu na močvarnom travnjaku uz potok i

da na takvom prostoru budu i povoljne hidrološke prilike. Prema prof. dr. B. Prpiću »šume Nacionalnog parka Plitvička jezera jedan su od uvjeta

rima nađene 22. Ta činjenica nedvojbeno pokazuje na izuzetne biljne vrijednosti koje treba i dalje štititi i čuvati da ne postanu ugrožene vrste. Među njih botaničari su uvrstili i gospinu papučicu, dimak kolotoč, pa mesojedne biljke: okruglolisnu rosiku, malu mješinku te tusticu

biljke svojim šarenilom, mirisom, cvatovima, a ponegdje i brojnošću uljepšavaju krajolik i privlače pažnju posjetitelja Parka.

Od šume do prašume Šume štite tlo od erozije, a uravnoteženi šumski ekosustavi preduvjet su

Šume prekrivaju 79% površine Parka

sadašnjeg stanja i opstanka vodenih ekosustava i njegovih potoka«. Na prostoru unutar granica Parka šume prekrivaju 79% njegove površine, od čega najviše ima brdske šume

bukve, zatim miješane šume bukve i jele, te više od desetak šumskih zajednica što ukazuje na njihovu raznolikost. Od ostalog drveća registrirana je pojava bjelogoričnih sastojaka

gorskog javora, zatim javor mliječ, javor gluhač, hrast kitnjak, gorski brijest i crni grab. Od crnogoričnih vrsta drveća dolaze obična jela, obična smreka, te crni i obični bor.

Dvije glavne šumske zajednice su brdska šuma bukve i dinarska šuma bukve i jele. Na tlu ispod stabala obilje je prizemnog rašća i sloj mahovine, gljiva

64 i bakterija što pogoduje razvoju životinjskog svijeta, ali i kao stanište ptica, kukaca, glodavaca i drugih životinjskih vrsta. Odlika je šuma u Parku da se one ne eksploatiraju kao drvna sirovina već se u njima provode samo uzgojni zahvati radi održavanja prirodnog stanja. Na prostoru Parka postoji više od deset trajnih ploha na kojima se obavljaju sva potrebna multidisciplinarna istraživanja i prate

65 nastale promjene prema ustaljenim međunarodnim standardima. Na taj način nastoji se uočiti utjecaj ljudske prisutnosti na određenom prostoru koja neminovno dovodi do antropogene eutrofikacije. Prašuma Čorkova uvala proglašena je u srpnju 1965. godine specijalnim rezervatom šumske vegetacije, a nalazi se unutar granica Parka te spada među najljepše prašume bukve

i jele na prostoru Dinarida. Ovdje vladaju samo prirodni uvjeti bez utjecaja čovjeka pa možemo pratiti sve razvojne faze od optimalne do faze starenja, raspadanja, pomlađivanja i faze mlade šume. Registrirano je trajanje života za jelu i smreku od 500 do 750 godina i bukvu oko 200 do 500 i 700 godina. Na trajnoj plohi u optimalnoj fazi ove prašume registriran je volumen Crvendać – Erithacus rubecula

Prostranstvo prašume Čorkova uvala

ske bukve u šumskome rezervatu Medveđak.

Let leptira i ptica Zbog ljepote boja svojih krila leptiri privlače pozornost čovjeka, dok glasanje i pjev ptica odjekuje i danju Na prostoru Parka registrirano je pedesetak vrsta leptira

drva viši od 1000 m³. Također je izmjereno da najveću visinu među stablima – višu od 50 m dosegne smreka, jela 47, a bukva 35 m. Prsni promjer stabla bio je najveći kod jele sa 140 cm, kod smreke je bio 130 cm, a najmanji kod bukve od 102 cm. Uz prašumu Čorkova uvala spomenimo i sekundarnu prašumu brd-

Šareni svijet leptira

67 Među rijetke ptice ubraja se planinski djetlić, pa tropski djetlić i najmanja europska vrsta, mali ćuk. Utvrđeno je da je tetrijeb gluhan sve rjeđi. Mnoge ptice žive uz rijeke ili na rubu jezera, dok se druge zadržavaju samo u šumama. Zapažene su ptice pjevice: zeba, crnokapa grmuša,

i noću, upotpunjujući život i smirenost na određenom prostoru. Leptiri se pojavljuju u proljeće, ljeti i u jesen, a nalazimo ih i danju i noću. Istraživanja leptira na prostoru Parka nisu još uvijek dovršena, a prema sadašnjim saznanjima registrirano je pedesetak vrsta danjih leptira, što iznosi 30% od poznate hrvatske faune leptira. Registrirane su i vrste ugroženih leptira (plavci), a najčešći su: lastin rep, prugasto jedarce, zorica, admiral, danje paunče, stričkovac, šarenac i okača. Za noćne leptire pretpostavlja se, da na prostoru Parka postoji od 400 – 500 vrsta, ali sva

Ptičji obrok

Svraka – Pica pica

Od riba, vodozemaca i gmazova do malih sisavaca U jezerskom prostoru Plitvica ihtiolozi su registrirali potočnu, jezersku i dužičastu pastrvu, zatim jezersku zlatovčicu i zlatnog pijora. U zadnje vrijeme registriran je i klen

Mala ušara – Asio otus

istraživanja još nisu potpuno provedena. Ornitolozi su svojim dosadašnjim istraživanjima utvrdili da na prostoru Parka obitava oko 150 vrsta ptica među kojima sove i vodenkos spadaju među najbogatije po brojnosti za čitavo područje Europe. Mnoge od ptica su bioindikatori kakvoće vode i ostalih prirodnih uvjeta u šumi i na drugim prostorima.

Gatalinka, teško uočljiva u zelenilu uz jezera

crvendać i vodenkos. Na jezerima je viđena divlja patka, siva čaplja, glavata patka, čubasti gnjurac i mali gnjurac. Pjev slavuja odjekuje i noću, dok je česta poljska ševa, lastavica, vrabac, te svraka i vrana. Na jezerima su registrirane i neke ptice koje su na njima samo u preletu u vrijeme seobe.

Riječni rak, stanovnik u vodama Plitvičkih jezera

Od vuka do medvjeda Dok je vuk nekad istrebljivan kao »štetočina«, danas je on ugrožena vrsta, koja je pod zaštitom zakona. U Parku je registrirano nekoliko čopora, koji dijele određena područja za svoj život. Uz divlju mačku, risa, divlju svinju, te jelene i srne na prostoru Bistra jezerska voda, stanište potočne pastrve

Poskok, opasna otrovnica

te crvenperka. Nakon dugo vremena ponovno je uočena pojava potočnog raka. Od vodozemaca opaža se pjegavi daždevnjak, planinski i obični vodenjak, te nekoliko vrsta žaba. Gmazove predstavlja živorodna gušterica, obični zelembać, zmija

ribarica, bjelouška, barska kornjača, ali ima i zmija otrovnica: riđovke i poskoka. Od malih sisavaca vidljivi su veliki puh, rovka, voluharice i jež, a po špiljama možemo naići na razne vrste šišmiša, koji su gospodari noćnog neba.

Ris – Lynx lynx

Divlja mačka – Felis silvestris

Vuk – Canis lupus

znata pitanja o načinu njihove prehrane, kretanja i brloženja, odnosno razdoblja zimskog sna. S odašiljačima je bilo obilježeno 14 medvjeda koji su praćeni pri kretanju Divlja svinja – Sus scrofa Lisica – Vulpes vulpes

Parka svakako je najzanimljivija zvijer smeđi medvjed – koji je i simbol našeg Parka. On se krije u šumama planinskog područja Kapele, Plješevice i Velebita. Proučavanja profesora dr. Đ. Hubera i sistematska praćenja populacije medvjeda na prostoru Parka dalo je mnoge odgovore na do sada nepo-

Srna – Capreolus capreolus

Jelen – Cervus elaphus

Medvjed je najveći kopneni mesožder premda je utvrđeno da 95% svoje prehrane zadovoljava i biljnom hranom. Ženke, kad odrastu, teže oko 100 kg, dok mužjaci imaju i oko 150 kg, dok neki primjerci imaju i do 300 kg. Zec – Lepus europaeus Kuna zlatica – Martes martes

kroz ovaj prostor, ali i izvan njega, što je za neke medvjede bilo i kobno. Iako su i oni zakonom zaštićene životinje, u granicama Parka provodi se njihova stvarna zaštita, što se ne može kazati i za ostala područja gdje se oni povremeno kreću.

Smeđi medvjed – Ursus arctos

Ženka u siječnju rađa 1 do 4 mlada, koji s majkom ostaju približno godinu i pol i tada se osamostaljuju. U prirodi mogu proživjeti od 10 do 20 godina, a za njihov život potreban im je prilično velik areal. Mužjak se kreće na prostoru od oko 200 km², a ženke na više od 100 km². Medvjeđi brlozi u Parku registrirani su u kanjonu Korane, na Prekoj kosi i zapadnim padinama Seliškog vrha. Praćenje i promatranje medvjeda na prostoru Plitvičkih jezera počelo je još godine 1981., i to je bio jedini

takav projekt u Europi koji je aktivno proveden na čitavom prostoru, uza sustavno praćenje jedinki uz pomoć radioodašiljača stavljenog u ogrlicu oko vrata. Na taj način je utvrđeno da prostor Parka kao svoje stanište koristi od 40 do 50 medvjeđih jedinki.

Prirodni sklad i ponos Hrvatske Prema svim nabrojenim biljnim i životinjskim vrstama što se mogu naći u granicama Parka, uočava se njegova vrijednost i izuzetnost, dok

Zbog svih tih prirodnih jedinstvenosti i detalja žive i nežive prirode koje nalazimo na ovom malenom dijelu naše domovine Hrvatske, a zahvaljujući istraživanjima znanstvenika, upornom dokazivanju uočene specifičnosti i nastojanjima još od 1914. godine, jezerski prostor je godine 1928.–1929. bio samo djelomično zaštićen tzv. »financijskim zakonom«. Konačno, 8. travnja 1949. godine, odlukom Sabora, na njegovu V. redovnom zasjedanju »Plitvička jezera, kao predjel naročite prirodne ljepote, proglašuje se nacionalnim parkom Narodne Republike Hrvatske«. Rješenjem Bistra voda pretvorena u bjelinu svog slapa Ministarstva šumarstva od 4. veljače 1951. godine određene su i granice toponimi kao Medveđak, Kozjak, zaštićenog područja na ukupnoj poLjeskova draga, Mukinja, Jezerce, vršini od 145,51 km². Čagalj i drugi dokazuju opstojnost Zahvaljujući novim znanstvenim tih rariteta na ovom prostoru. saznanjima, u siječnju 1997. godine Zelena mahovina sedrenog slapa

Plitvice – prirodni fenomen

postojeće se granice proširuju na površinu od 294,82 km² – »uzimajući u obzir zone utjecaja površinskih i podzemnih voda na temeljni jezerski fenomen biodinamičkog procesa nastanka sedre«.

75 Zbog svega toga ne čudi činjenica, da je prema generalnoj konvenciji UNESCO-a i njegovim kriterijima, Odbor za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine već godinu dana nakon postavljanja na Listu svog prvog objekta, proglasio Nacionalni park Plitvička jezera 26. listopada 1979. godine svjetskim spomenikom prirodne baštine na području Europe. Ovo je svakako bila velika čast i za sama Plitvička jezera i veliki ponos za Hrvatsku, kao potvrda i dokaz da taj naš Park spada među vrhunske prirodne fenomene i da je prostor posebnih vrijednosti sa znanstvene i estetske točke gledišta, te da obuhvaća najvažnija i za biološku raznolikost najznačajnija prirodna staništa u evoluciji i razvoju vodenog i kopnenog ekosustava, biljnih i životinjskih vrsta.

ZAROBLJENA LJEPOTA

ikada nikome nije bilo branjeno doći na Jezera, posjetiti ih kraće ili dulje vrijeme ili trajno promatrati promjene na njima, sve do početka 1991. godine. Tada se na njima počelo »događati« nešto što nitko od poštovatelja Plitvičkih

Smiraj u spektru plitvičkih boja

jezera nije mogao razumjeti, niti povjerovati da je to zaista moguće. U trenutku raspada komunističko-socijalističkog sustava dotadašnje Jugoslavije i nakon demokratskih izbora na čitavom području Hrvatske, s iskazanom željom za vlastito osamo-

Nakon četiri ratne godine Plitvička jezera su ponovno postala mjesto spokoja

staljenje, u jednoj se ekstremnoj skupini okolnih srpskih stanovnika pojavila težnja da zavladaju nad dijelom Hrvatske, u kojemu su se, na žalost, našla i Plitvička jezera. Naivno smo vjerovali da jedan spomenik svjetske prirodne baštine – kao svjetsku vrijednost i svojinu – neće okupirati naoružane vojne jedinice, preplaviti tenkovi i topovi, da kuće pradavnih žitelja ovog kraja neće biti rušene i paljene, da stanovnici i zaposlenici Hrvati u Parku neće biti prijetnjom otjerani, pa čak i ubijani.

Kao neki ružan san ispriječili su se rukom suludog razuma i bez razloga otpiljeni balvani na cesti što vodi na Plitvice, prestravljene turiste »ispratili« su mitraljeski rafali, uzdigao se crni dim iznad spaljenih zgarišta hrvatskih kuća, umuklo je blejanje stada na šumskim livadama i milozvučna svirka pastira. Uzalud smo se nadali da će europski i svjetski državnici reagirati da zaštite ova Jezera kao svojinu svjetske baštine. Oni to nisu učinili ni kad je gorio naš Dubrovnik, niti kad je

planuo arboretum Trsteno, niti kad zavijorila nad Plitvičkim jezerima, je gađana šibenska katedrala! Zar prestao je naš strah za sigurnost sesve to smijemo i možemo zaboraviti? drenih kaskada i za svu plitvičku Na ovim je prostorima od »krvavog« prirodu. Obnavljano je oštećeno, zaUskrsa 1991. godine – kad je ovdje pušteno i neuređeno i vrlo brzo dočepala prva žrtva Domovinskog rata – kali smo prve goste koji su ponovno pa do jeseni 1995. vladao, nažalost, stizali uz europske turiste i s dalekog jedan drugi »kulturni« i misaoni američkog kontinenta, i iz Australije mentalitet, koji je krivotvorio istinu o i Japana. Naša Plitvička jezera ponovno su prošlosti, desetljećima usađivao mržnju i želju za vlašću uz pomoć sile postala svojina čitavog svijeta, a ljepota koja je bila zarobljena ponovno i terora. Na traženje hrvatske vlade u ti- je slobodna i dostupna svim radoznajeku srpsko-četničke okupacije uz lim očima. pomoć neprijateljske Jugoslavenske armije, UNESCO je na Jezera Detalj Sastavaka poslao dvije međunarodne misije da procijene opasnost za sedreni fenomen, ali one su »vidjele« samo ono što su im tadašnje okupacijske vlasti dopuštale vidjeti, bez dozvole posjeta prašumi Čorkova uvala niti spaljenim hrvatskim selima. Tek kad je u munjevitoj akciji »Oluja« hrvatski vojnik stigao pod slap potoka Plitvica i kad se ponovno naša zastava

TURISTIČKE INFORMACIJE

osjet i obilazak Plitvičkih jezera moguć je tijekom cijele godine jer je osiguran hotelski smještaj prema programu s kojim su upoznate sve značajnije turističke poslovnice. Informacije o smještaju mogu se dobiti izravno u hotelima: JEZERO tel. 00385-53-751-400 BELLEVUE tel. 00385-53-751-700 PLITVICE tel. 00385-53-751-100 Informacije daje i predstavništvo Plitvičkih jezera u Zagrebu na Tomislavovu trgu 19 tel. 00385-1-4613586 Tijekom cijele godine otvoreni su moteli: GRABOVAC – na cesti Karlovac, Slunj, Gračac kod raskršća kojim se skreće prema graničnom prijelazu za BiH i Bihać. BORJE s Koreničke strane. Na Jezerima uz hotelske restorane u sezoni radi i LIČKA KUĆA u neposrednoj blizini Ulaza 1.

Raskoš bjeline

Radno vrijeme službe prihvata posjetitelja, te prometovanje internog prijevoza (elektrobrodovi na jezeru Kozjak i panoramska vozila na relaciji Rapajinka – Ulaz 2 – Labudovac i obratno) prilagođeno je prema godišnjem dobu, danima u tjednu, duljini dana i broju posjetitelja, odnosno prema najavi većih grupa. Organiziranim grupama uz naplatu ulaznica omogućuje se korištenje stručne pratnje prilikom obilaska Jezera – prema pismenom traženju ili prema telefonskom dogovoru. U blizini Grabovca nalazi se AUTO-KAMP KORANA koji radi tijekom turističke sezone. U hotelu JEZERO moguća su održavanja seminara, simpozija, kongresa u velikoj dvorani i manjim dvoranama. Prodavaonice prehrambenih proizvoda nalaze se uz Jezera i u naselju Mukinja, a na Plitvičkim jezerima moguće je i korištenje poštanskih usluga kao i kupnja dnevnog tiska u suvenirnicama.

KAZALO JEZERA NA RUBU GORSKE HRVATSKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Svjetski lokalitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Cestovni prilazi Jezerima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . OD LEGENDE DO STVARNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Stvarnost nastanka Jezera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ŠETNJA GORNJIM JEZERIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Gornja jezera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . U KANJONU DONJIH JEZERA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Donja jezera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . RAĐANJE KORANE – NAJLJEPŠE IZVORIŠTE JEDNE RIJEKE U KRŠU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . PRIRODNA JEDINSTVENOST NACIONALNOG PARKA . . . . . . . . . . . . . . . Ljepota biljnog svijeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Od šume do prašume . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Let leptira i ptica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Od riba, vodozemaca i gmazova do malih sisavaca . . . . . . . . . . . . . . . . . Od vuka do medvjeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Prirodni sklad i ponos Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ZAROBLJENA LJEPOTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . TURISTIČKE INFORMACIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

5 5 5 19 22 30 34 41 43 51 59 59 61 65 67 69 71 75 79