Siri znanje, a ne spolno prenosive infekcije

o lno p s e pr n a

en o si ve infek c

znan i r i Š je ,

RIZIČNA SPOLNA PONAŠANJA I ZNANJE O SPOLNOM I REPRODUKTIVNOM ZDRAVLJU SREDNJOŠKOLACA MEĐIMURSKE ŽUPANIJE

! ije

Izvještaj istraživanja u sklopu projekta “Širi znanje, a ne spolno prenosive infekcije”

ZORA

za nenasilje i ljudska prava

RIZIČNA SPOLNA PONAŠANJA I ZNANJE O SPOLNOM I REPRODUKTIVNOM ZDRAVLJU SREDNJOŠKOLACA MEĐIMURSKE ŽUPANIJE Izvještaj istraživanja u sklopu projekta “Širi znanje, a ne spolno prenosive infekcije”

Čakovec, 2010.

Izdavač: Udruga Zora Urednica: Marina Kolar Suradnice: dipl.psihologinja Kristina Horvat, dipl. Sociologinja Margareta Mihalic, Marina Kolar Provoditeljice istraživanja: Kristina Mlinarić, Dina Madjar, Jelena Tepić, Anita Posarić, Tanja Lilić, Marina Kolar Lektura: Dijana Šabić Grafičko oblikovanje: Igor Bistrović Naklada: 500 komada Tisak: Kron, Čakovec Financijska potpora: Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva Zahvaljujemo se na pomoći: Ekonomska i trgovačka škola Čakovec; Gimnazija Čakovec; Gospodarska škola; Tehnička škola Čakovec, Graditeljska škola Čakovec, Srednja škola Prelog, Zavod za javno zdravstvo - Školska medicina: Savjetovalište za školsku djecu i mlade, Međimurska županija Upravni odjel za gospodarstvo, promet i europske integracije, te svim volonterkama koje su na bilo koji način sudjelovale u ovom istraživanju.

CIP Ova publikacija izdana je u sklopu projekta “Širi znanje, a ne spolno-prenosive infekcije” koji se provodi tijekom 2010. uz potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva.

Projekt ima 2 glavne aktivnosti: provođenje istraživanja o rizičnim spolnim ponašanjima i znanju o spolno-reproduktivnom zdravlju srednjoškolaca Međimurske županije te provođenje javne kampanje podizanja svijesti o važnosti edukacije o spolno-reproduktivnom zdravlju (SRZ), rizičnim ponašanjima vezanim uz SRZ, spolno-prenosivim infekcijama (SPI) i njihovim posljedicama.

Osim što SPI uzrokuju ozbiljne zdravstvene poteškoće, stigma i diskriminacija inficiranih osoba često su teži od same infekcije. To su ujedno i najveće smetnje prevenciji širenja infekcija, osiguranju adekvatne njege, podrške i liječenja. One su univerzalne i događaju se u svim zemljama i regijama u svijetu.

Najvažnija stvar tijekom osmišljavanja i provođenja programa formalne ili neformalne edukacije o spolno-reproduktivnom zdravlju je potreba da shvatimo koje su potrebe mladih, kakve informacije su im potrebne te kako možemo na najbolji način osmisliti kvalitetne projekte same edukacije i implementirati ih na najjednostavniji i najrazumljiviji način. Najučinkovitija metoda borbe protiv zaraznih bolesti koju danas medicina poznaje je prevencija.

Tiskanje ove publikacije omogućeno je temeljem financijske potpore Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva u skladu s Ugovorom/ Sporazumom broj . Mišljenja izražena u ovoj publikaciji su mišljenja autora i ne izražavaju nužno stajalište Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.

Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva http://zaklada.civilnodrustvo.hr

SADRŽAJ SAŽETAK /06/ 1. UVOD /07/ 2. POJMOVNA ANALIZA /12/ • • • • • •

2.1.) SVRHA ISTRAŽIVANJA 2.1.1.) ZNANSTVENA SVRHA 2.1.2.) PRAGMATIČNA SVRHA 2.2. CILJEVI I PROBLEMI ISTRAŽIVANJA A) OPĆI CILJ ISTRAŽIVANJA B) SPECIFICIRANI CILJEVI ISTRAŽIVANJA

3. METODOLOGIJA /15/ • • • • • • • • • •

3.1. Ispitanici 3.2. Postupak 3.3. Instrumenti i obrada podataka 3.3.1. Demografski upitnik 3.3.2. Upitnik rizičnog i odgovornog spolnog ponašanja 3.3.3. Upitnik o izvorima informacija i procjena kvalitete dobivenih informacija o spolno-reproduktivnom zdravlju i spolnom ponašanju 3.3.4. Upitnik znanja o spolno-reproduktivnom zdravlju 3.3.5. Rosenbergova skala samopoštovanja 3.3.6. Upitnik o informiranosti, mišljenju i potrebama ispitanika vezanima uz institucije koje se bave zaštitom spolno-reproduktivnog zdravlja 3.3.7. Obrada podataka

4. REZULTATI I RASPRAVA /17/ • • • • • • • • •

4.1. NEKE ODREDNICE ISPITANIKA I STUPANJE U PRVI SPOLNI ODNOS 4.1.2. Važnost razgovora sa (potencijalnim) seksualnim partnerom o spolnim odnosima i kontracepciji 4.1.3. Važnost obavljanja ginekoloških pregleda kod djevojaka 4.1.4. Važnost testiranja na spolno-prenosive infekcije/bolesti 4.2. RIZIČNO-SPOLNO PONAŠANJE 4.3. IZVORI I PROCJENA KVALITETE DOBIVENIH INFORMACIJA O SPOLNO-REPRODUKTIVNOM ZDRAVLJU 4.4. ZNANJE O SPOLNO-REPRODUKTIVNOM ZDRAVLJU 4.5. SAMOPOŠTOVANJE 4.6. INFORMIRANOST, MIŠLJENJE I POTREBE ISPITANIKA VEZANI UZ INSTITUCIJE KOJE SE BAVE ZAŠTITOM SPOLNO-REPRODUKTIVNOG ZDRAVLJA

5. ZAKLJUČAK /30/ 6. DODACI /33/ 7. LITERATURA /37/

SAŽETAK Istraživanje pod naslovom „Rizična spolna ponašanja i znanje o spolnom i eproduktivnom zdravlju srednjoškolaca Međimurske županije“ provedeno je na reprezentativnom uzorku učenika svih šest srednjih škola u Međimurju, a ukupan broj ispitanika je N=436.

Primjenjen je prigodni upitnik koji je konstruiran u svrhu provedbe navedenog istraživanja, a sastojao se od skupina pitanja koja su se odnosila na demografske odrednice ispitanika, školski uspjeh i neopravdane izostanke te na samopoštovanje ispitanika, stupanje u spolne odnose, brigu o spolno-reproduktivnom zdravlju u smislu ginekoloških pregleda i testiranja na spolno-prenosive infekcije/bolesti, na izvore i procjenu kvalitete dobivenih informacija o spolno-reproduktivnom zdravlju kao i pitanja o poznavanju spolno-reproduktivnog zdravlja te pitanja o potrebama ispitanika, a koja su vezana uz institucije koje se bave zaštitom spolno-reproduktivnog zdravlja.

Utvrdili smo da je 46,8% srednjoškolaca seksualno aktivno, a u većini slučajeva radi o maloljetnim ispitanicima. Kao što će kasnije biti detaljno objašnjeno, treba uzeti u obzir da je u uzorku bio manji broj učenika četvrtih razreda srednje škole što automatski znači da bi da je bio podjednak broj učenika/ca 1., 2., 3. i 4. razreda da bi postotak bio još i veći. Ne postoje spolne razlike u stupanju u spolne odnose što znači da su mladići i djevojke u jednakoj mjeri spolno aktivni. Međutim, utvrđene su statistički značajne razlike u stupanju u spolni odnos između različitih školskih programa tako da je u prosjeku više ispitanika trogodišnjih programa imalo prvi spolni odnos od ispitanika četverogodišnjih programa gdje u prosjeku ima više apstinenata. Također, ispitanici koji imaju jedan ili više neopravdanih sati na zadnjem polugodištu u značajno većoj mjeri su spolno aktivni od ispitanika bez neopravdanih izostanaka.

Spolno aktivni ispitanici u prosjeku pokazuju 5 od ukupno 12 ispitanih rizičnih spolnih ponašanja, a utvrđene su i spolne razlike u rizičnom spolnom ponašanju tako da se mladići više od djevojaka upuštaju u rizična spolna ponašanja.

Znanje ispitanika o spolno-reproduktivnom zdravlju nije zadovoljavajuće s obzirom na to da ispitanici prosječno ne znaju odgovor na 7 od 15 ponuđenih pitanja. Utvrđene su statistički značajne razlike u iskazanom znanju ispitanika tako da mladići postižu značajno lošije rezultate od djevojaka. Također, mlađi ispitanici pokazuju manje znanja od starijih, ispitanici sa sela značajno manje znaju od onih iz grada, a učenici trogodišnjih programa, oni s lošijim školskim uspjehom i neopravdanim izostancima s nastave također značajno manje znaju o SRZ od ispitanika četverogodišnjih programa, boljeg školskog uspjeha i bez neopravdanih izostanaka.

Većina ispitanika izjasnila se da bi voljela sudjelovati u programu edukacije o spolno-reproduktivnom zdravlju.

Ključne riječi: srednjoškolci Međimurske županije, rizična spolna ponašanja, spolno-prenosive infekcije (SPI), spolno-reproduktivno zdravlje (SRZ), samoprocjena znanja o spolnoreproduktivnom zdravlju

06

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

1 / UVOD Pitanja vezana uz spolno i reproduktivno zdravlje (SRZ), spolno-prenosive infekcije (SPI) i HIV/ AIDS u Hrvatskoj se još uvijek smatraju tabuom. No, što se detaljnije bavimo ključnim pitanjima o spolnom i reproduktivnom zdravlju, počinjemo dobivati jasniju sliku nekih problema koji se ponavljaju u brojnim zemljama u pogledu zaštite spolnog i reproduktivnog zdravlja i edukacije o njemu. Čak polovina mladih, u dobi od 14 do 22 godine, u Hrvatskoj nema nikakvu edukaciju o spolnom i reproduktivnom zdravlju (SRZ), a čak 97% mladih Hrvata nije zadovoljno time. Samo 51% mladih zna za još neku od spolno-prenosivih bolesti osim HIV-a i sifilisa. Čak 98% vjeruje kako je prakticiranje sigurnog seksa iznimno važno, međutim trenutačno je stanje takvo da mladi o spolnom zdravlju čitaju u časopisima ili o njemu pričaju s prijateljima jer sustavne edukacije o spolnom i reproduktivnom zdravlju u Republici Hrvatskoj nema. (Durex Network, 2008) Edukacija o SRZ je svjetski prihvaćena kao jedna od najboljih metoda koja osigurava da mladi ljudi budu odgovorni i zadovoljni svojim spolnim životom.

Prema podacima Službe za reproduktivno zdravlje Klinike za dječje bolesti u Zagrebu, trećina srednjoškolaca u RH održava spolne odnose, ali samo polovina ih koristi kondom, i to ne redovito. (http://www.edusex.org/reproduktivno-zdravlje/reproduktivno-zdravlje-adolescenata.html) O spolnim bolestima, koje su sve raširenije, tinejdžeri znaju vrlo malo, a broj neželjenih adolescentskih trudnoća već godinama se ne smanjuje, što je direktan pokazatelj nedovoljne informiranosti mladih o kontracepciji, sigurnijem i sigurnom seksu i sl.

Prijenos i širenje SPI suzbijaju se vrlo jednostavno – edukacijom, što je dokazano istraživanjima u zemljama koje se sustavno bore s tim problemom. Dokazano je također da mladići i djevojke koji više znaju o spolnom ponašanju i intimnom životu, imaju manji broj seksualnih partnera. To je važno zbog toga jer se rizik od inficiranja SPI-om povećava učestalim mijenjanjem partnera.

Zbog centralizacije sličnih inicijativa na glavni grad Republike Hrvatske – Zagreb, u našoj lokalnoj zajednici gotovo da i nema govora o SRZ edukaciji, kao ni o posljedicama neodgovornog spolnog ponašanja kao što su spolno-prenosive infekcije, maloljetničke trudnoće isl.

Mladi/srednjoškolci čine veliki broj stanovništva Međimurske županije. U školskoj godini 2009./2010. u srednjim školama u Međimurskoj županiji upisano je ukupno 4354 učenika i učenica od 14 do 19 godina starosti.

Brojke inficiranih od spolno-prenosivih bolesti u cijelom svijetu alarmantno se povećavaju, a sama prevalencija povećava se i u Hrvatskoj: •

•

Prema istraživanju dr. Grce (Institut Ruđer Bošković, Zagreb) i suradnika na više od 5000 žena, oko 20% žena inficira se HPV-om već nakon prvog spolnog kontakta, a potom sve više uz češće spolne odnose. U prosjeku je u svijetu, nakon pet godina spolnog života, 80% spolno aktivnih žena inficirano HPV-om. Bitno je znati kako infekcija često ne uzrokuje nikakve zdravstvene probleme niti upale, pa većina osoba koje su zaražene HPV-om toga nisu ni svjesne. Nedavnim istraživanjima dokazano je da je čak 48% muškaraca koji se testiraju na spolno-prenosive bolesti pozitivno na HPV, što je oko 8% opće populacije muškaraca (http:// www.virogena.hr).

Iako je 2005. gotovo u milijun slučajeva dijagnosticirana klamidija, stručnjaci procjenjuju da postoje zapravo 2,8 milijuna novih inficiranih svake godine. To znači da gotovo dvije od tri osobe koje su inficirane to ni ne znaju - što dovodi do širenja bolesti. Jedna od osam žena koje se liječe od klamidije, ponovno se zarazi u roku od godine dana. Klamidija je jedna od najraširenijih spolno-prenosivih infekcija/bolesti. Posebno ugrožava mlade u dobi od 16 do 24 godine, a često je bez vidljivih znakova te se u većini slučajeva pravovremeno ne otkrije i ne ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

07

• •

liječi, a jedan je od najčešćih uzroka neplodnosti kod oba spola (www.centar-zdravlja.net).

Trenutno u svijetu postoji više od 33 milijuna ljudi inficirano HIV-om (uz procjenu od nove infekcije svakih 8 sekundi) (www.huhiv.hr).

Europa i Centralna Azija su zadnjih godina iskusile u svijetu najbržu epidemiju HIV/AIDS-a.

HIV i AIDS nesrazmjerno pogađaju mlade (80% ljudi inficiranih HIV-om imaju 30 godina ili manje) (Svjetska banka, 2005).

Infekcija nekom od spolno-prenosivom infekcijom često je uzrokom ozbiljnih zdravstvenih problema, često puno gorih od “smrdljivog iscjetka” kakvim su srednjoškolci podrazumijevali simptome SPI, ne znajući da se u većini slučajeva primjetni simptomi uopće ne moraju pojaviti.

Međutim, osim ozbiljnih posljedica za zdravlje mladih ljudi s kojima je teško živjeti, postoji nešto puno teže za njihov život, a to su stigma i diskriminacija, što je razlog zbog čega se o SPI premalo ozbiljno i javno priča. To je također razlog i zbog čega mladi ne odlaze na testiranja - strah, sram, krivnja i ono najgore - “Što ako me netko vidi? Hoće li testiranje zaista biti povjerljivo? Kako će me drugi gledati? Što ako netko sazna? Hoće li me društvo odbaciti?”

Upravo je zbog toga teško znati koliko mladih zapravo ima neku SPI, a oni koji je imaju često ne dobiju na vrijeme potrebnu podršku i liječenje, pa bezazlene SPI mogu završiti kobno (np. kandida koja se liječi antibioticima, a ukoliko se je ne liječi može izazvati neplodnost). Činjenica je da bi zaziranje od SPI mogla ublažiti jednostavna prevencija - edukacija. Mediji su također važan faktor, jer često neadekvatno i senzacionalistički prate ove teme ili pak doprinose stvaranju nestvarne slike sigurnosti da se to u našoj lokalnoj zajednici ne dešava.

Kada osmišljavamo i/ili provodimo institucionalne ili neinstitucionalne edukacijske programe o spolno-reproduktivnom zdravlju važno je točno znati koje su potrebe mladih, kakve informacije trebaju, te istovremeno kreirati programe koji su razumljivi njima, a ne samo nama.

Najučinkovitija metoda borbe protiv spolno-prenosivih infekcija i bolesti koju danas poznajemo je prevencija i tome bi naši edukacijski programi trebali težiti.

Kako bi mogli znati koje su potrebe mladih i kakvo je uopće stanje u našoj lokalnoj zajednici, potrebno je provesti objektivno i detaljno istraživanje. Pomoću njega možemo otkriti koji su najveći problemi i rizici. Istraživanje je također važan čimbenik u borbi protiv stigme i diskriminacije - ukazuje nam na postojeće diskriminirajuće stavove, ali i na razne opasnosti kao posljedice rizičnog spolnog ponašanja. Također, omogućuje da teme koje istražujemo postanu vidljive, da se o njima počne javno progovarati, te da javnost postane svjesna činjenice da spolno-prenosive infekcije i maloljetničke trudnoće nisu nešto što se našim mladima ne događa.

Rješenje nije kažnjavati ili izolirati žrtve rizičnog spolnog ponašanja (RSP), važno je ulagati u edukaciju kao temelj prevencije kako se posljedice RSP ne bi dešavale, potrebno je mladima dati točne i razumljive informacije kojima se mogu služiti.

Istraživanje o rizičnom spolnom ponašanju i znanju o spolnom i reproduktivnom zdravlju srednjoškolaca Međimurske županije biti će prvo istraživanje svoje vrste u Međimurskoj županiji, te će dobiveni rezultati biti od velike važnosti za stvaranje daljnjih aktivnosti na području unapređenja spolno-reproduktivnog zdravlja i prevencije spolno-prenosivih infekcija.

Cilj istraživanja je dobiti uvid u stvarno stanje, dobiti statističke podatke o navedenoj problematici, spoznati koje su stvarne potrebe mladih na tom području i na temelju toga kreirati potrebne edukacijske i preventivne aktivnosti koji će direktno odgovarati na određene identificirane potrebe mladih u Međimurskoj Županiji.

08

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

Edukacija o spolnom i reproduktivnom zdravlju Činjenica je da danas u Hrvatskoj mladi nemaju nikakav oblik formalne edukacije o spolnom i reproduktivnom zdravlju, te da se o tome još uvijek priča šturo i sa nelagodom, bespotrebno tabuizirajući temu. Međutim, nedostupnost točnih i mladima relevantnih informacija ima dugoročno teže posljedice nego što javnost smatra. Neželjena maloljetnička trudnoća, spolno-prenosive infekcije/bolesti koje trajno mogu naštetiti zdravlju mladih kao i njihovom reproduktivnom sustavu, danas su svakodnevna pojava.

Strogi patrijarhalni obrasci i utjecaj rodne neravnopravnosti svakako su neki od uzroka tome.

Mladi imaju sve veći pristup informacijama preko medija i interneta, no koji postotak njih je zaista točan? Mladi su sve više upućeni o važnosti sigurnog spolnog ponašanja, no koliko njih to zaista u svakodnevnom životu i prakticira?

Postojano korištenje kondoma u mladenačkoj dobi je vrlo rijetko, rjeđe nego u većini zapadnih zemalja s kojima se uspoređujemo, navodi se u članku “Nije sramota seks, već neznanje” (Kovačić, 2003,25.).

Pod pojmom “štititi se” još uvijek se, nažalost, misli samo na zaštitu od neželjene trudnoće, ali ne i od spolno-prenosivih infekcija. Prevladava stav da ukoliko osoba izgleda zdravo ne postoji mogućnost da je nositelj/ica neke SPI, pa tako većina ni ne zna da veliki broj SPI prođe bez simptoma.

“Prema općoj dinamici ljudske spolnosti, mlađa je populacija izloženija riziku od starije jer seksualna aktivnost opada u funkciji vremena” (Štulhofer, 2006, 4).

Rizično-spolno ponašanje i pogrešno doživljavanje vlastite i tuđe spolnosti rezultat su dobne nezrelosti. Mladi imaju sklonost vjerovati da se “njima ne može ništa loše dogoditi. Imaju nisku percepciju rizika pa su skloniji i ponašati se još rizičnije” (Čubrilović, 2007).

Uzmemo li u obzir sklonost mladih rizičnom spolnom ponašanju, osjećaj nepobjedivosti jer još uvijek nisu imali problema sa spolno-reproduktivnom zdravljem, te činjenicu da se u RH veoma malen postotak stanovništva testira na SPI, dobivamo veliki rizik za našu mladu populaciju, posebice od “nevidljivih” SPI kao što je HPV visokog rizika koji je u stalnom porastu.

Istraživanja pokazuju da je za razvijanje spolnih navika, korištenje kontracepcije, a posebice kondoma, mlade potrebno educirati prije njihovog prvog seksualnog iskustva. Dr. Zekan smatra da je edukacija mladih o SRZ zapravo i borba protiv samog raka, i zbog toga je prevencija najvažnija (Kovačić, 2003, 25).

Tvrdnje da seksualna edukacija “navodi/nagovara mlade na seks” ili pak da “uči mlade kako biti seksualno aktivan” nije točna. Jedan od najefektivnijih načina sprečavanja spolno-prenosivih bolesti je prevencija. Stoga treba čim ranije razgovarati s mladima i pružiti im informacije kako bi mogli preuzimati odgovornost za svoje zdravlje, ali i za zdravlje onih s kojima su intimni.

Provedena su razna istraživanja koja jednoglasno dokazuju slijedeće: edukacija o spolnoreproduktivnom zdravlju ili kako je Štulhofer naziva “seksualna edukacija (SE) NE potiču seksualnu aktivnost adolescenata (usporediti: Haffner & Goldfarb, 1997.; Peters, 1998.; Kirby, 1994.; Kirby & Coyle,1994.; Kirby et al. 1994.; Kirby, 1999a.; Kirby, 1999b.). Iz ovih istraživanja vidljivo je da mladi koji su imali edukaciju o SRZ nisu ranije stupali u spolne odnose, niti su oni koji su u tijeku istraživanju već bili spolno aktivni, imali veći broj seksualnih partnera.

Kao što zaključuju autori studije SZO: “Općenito govoreći, (...) pronašli smo malo argumenata za tvrdnju kako SE potiče eksperimentiranje ili povećava seksualnu aktivnost. Kada postoji, učinak je SE suprotnog smjera, to jest odgađa koitalnu inicijaciju i potiče odgovorno ponašanje, kao što je uspješno korištenje kontracepcije (Grunseit & Kippax, 1997, 8)” (Štulhofer, Hodžić, 2003.). ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

09

Prvo istraživanje adolescentske seksualnosti u Hrvatskoj provedeno je 1971. od autora Trenca i Beluhana, a provedeno je na zagrebačkim srednjoškolcima. Od tog vremena do sada puno se toga promijenilo: početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, seksualna je klima u Hrvatskoj bila posve drukčija nego danas. Homoseksualnost je bila krivično djelo, a rastava je bila čin koji je podrazumijevao snažnu stigmatizaciju, osobito za žene. Još uvijek su se mogli naći medicinski autoriteti koji su masturbaciju smatrali zdravstvenim rizikom (Rogić, 1965., 92), a dvostruki se standard iskazivao u patrijarhalnom naglasku na nevinosti žene koja ulazi u brak. Pornografija je bila zakonom zabranjena, a mediji su interes za seksualne teme iskazivali rjeđe i manje izravno nego danas (Štulhofer et al, 2005.).

Također se pokazalo da se mladi upuštaju u spolne odnose i teško je zamislivo da bilo što može trajno to zaustaviti ili zabraniti. Međutim, ako već jesu spolno aktivni, dužnost je nas odraslih da im na vrijeme damo potrebne informacije kako bi mogli djelovati preventivno i kako ne bi vlastitim neznanjem i nesmotrenošću utjecali na svoju ne/sposobnost reprodukcije kasnije u životu.

Pokazalo se i da mladi koriste seksualnost (i) kao oblik emancipacije od roditelja i sredstvo otpora konvencionalnom svijetu odraslih, što dodatno potiče moralnu paniku. (Štulhofer, 2005., 3) Vremena se mijenjaju, a mi ih moramo znati i moći pratiti u svim aspektima: približavanje rodne/ spolne ravnopravnosti, porast seksualnih sloboda, veći pristup informacijama.

Kako članak u Nedeljnom vjesniku proročki najavljuje - nije sramota seks, već neznanje!

Ponaša li se današnja mladež zaista “promiskuitetnije” od prethodnih generacija? Što se tiče srednjoškolaca/ki iz Međimurske županije, na nama je da ovim istraživanjem to tek otkrijemo.

Rodna i spolna neravnopravnost protežu se na područje rizičnog spolnog ponašanja kod mladih ljudi. Nametnute rodne uloge i rodni stereotipi često su ograničenje mladim ljudima. Djevojke se odgaja da budu seksualno zatvorene, da ne mijenjaju partnere, da budu one “koje se lovi i osvaja”, a donedavno se jako cijenila nevinost do braka - čak i pod cijenu obiteljske časti. Kod djevojaka je poželjno da potiskuju svoju seksualnosti. Iz tog razloga asertivnost kod djevojaka nije bila prihvatljiva u društvu, te su mlade djevojke često oskudijevale relevantnim informacijama vezanim uz njihovo spolno-reproduktivno zdravlje.

Muški seksualni identitet pak određuje uloga u kojoj muškarci moraju biti seksualni inicijatori, koje se potiče na rizična spolna ponašanja da bi dokazali sebe i svoju “muškost”.

Takve informacije i “pravila ponašanja” mladi dobivaju od svojih roditelja i obitelji, svojih prijatelja, medija tijekom cijelog života.

Kada se pogleda gore navedeno, s puno se sumnje može uzeti nesrazmjer u istraživanjima prvih seksualnih iskustava kod mladića i djevojaka u kojima redovno mladići imaju ranija seksualna iskustva nego djevojke. Da li je to zaista točno ili je to samo još jedna u nizu stvari u kojoj je prevagnula potreba da mladići ispune očekivanja svojih rodnih uloga i da li su odgovori na pitanja zaista bili iskreni?

Udruga Zora posljednje 4 godine provodi edukativne radionice sa srednjoškolcima, a posljednje 2 godine s naglaskom na spolno-reproduktivnom zdravlju. Radeći svakodnevno s mladim ljudima koji se upuštaju u spolna ponašanja došle smo do alarmantnih podataka o znanju, shvaćanju i vjerovanju mladih vezano uz SRZ. Kako je za našu lokalnu zajednicu progovaranje o SRZ-u još uvijek tabu, bilo nam je važno dobiti relevantne podatke koji će biti pravi pokazatelji stanja u našoj lokalnoj zajednici, a kako bi javnost konačno shvatila da mladi trebaju pomoć.

10

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

Mladi ljudi u svom srednjoškolskom periodu izuzetno su osjetljivi na vršnjački pritisak, sklonost rizičnom ponašanju i posljedicama istih, a da toga nisu ni svjesni. Također i mi odrasli često zaboravljamo kako je to biti u periodu života kada nisi ni dijete ni odrasla osoba, a bez dovoljno informacija da možeš kreirati za sebe odgovorne odluke, niti znaš nekoga tko bi ti mogao pomoći.

Zbog toga je važno da javnost shvati da mi svi zajedno kao zajednica imamo problem, i ako se zajednički ne uključimo u njegovo rješavanje - kao roditelji, braća i sestre, učitelji, liječnici, prijatelji ili partneri, nećemo ga uspjeti ni riješiti.

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

11

2 / POJMOVNA ANALIZA Rizično-spolno ponašanje ono je ponašanje kojim u opasnost dovodimo sebe i druge. Obuhvaća rano stupanje u spolne odnose, odnosno ono koje se dogodilo prije osamnaeste godine života, nekorištenje zaštite od trudnoće i spolno-prenosivih infekcija, neredoviti ginekološki pregledi (manje od jednog posjeta ginekologu godišnje, a u slučaju češćeg mijenjanja partnera i češće) spolni odnosi bez zaštite i ne testiranje na SPI, promiskuitetnost, seks za jednu noć, seksualni odnosi pod utjecajem alkohola i/ili droge.

Prema epidemiološkoj definiciji, rizik odgovara diferencijalnom morbiditetu ili mortalitetu izazvanom određenim ponašanjem, to jest izloženošću specifičnim okolinskim utjecajima (Kendall, 1995.: 250, citirano u Štulhofer, 1999.).

Odgovorno spolno ponašanje podrazumijeva prvenstveno usvajanje načela ponašanja koje će omogućiti ostvarenje željenog roditeljstva i izbjegavanje neželjenih posljedica rizičnog ponašanja.

Odgovorno seksualno ponašanje počiva na osvješćivanju i njegovanju onoga što većina intuitivno zna, čak i prije ulaska u seksualni život. Seksualnost je, prije svega, izvor užitka, samoostvarivanja i emotivnog vezivanja (Štulhofer, Ajduković et al, 2005.). Ono podrazumijeva korištenje zaštite od trudnoće i/ili spolno-prenosivih bolesti, redovito posjećivanje ginekologa, testiranje na SPI ukoliko je bilo rizičnih spolnih odnosa, priznavanje partneru ukoliko je test na neku SPI pozitivan i liječenje, apstinencija ako je ona samostalni izbor, te vjernost u vezi.

Rizična ponašanja su ponašanja koja predstavljaju i razvojni rizik za mlade koji ih čine, ali mogu predstavljati i rizik za njihove bližnje.

Prema Štulhoferu (1999.) rizik je mjera vjerojatnosti određenog negativnog ishoda – bez obzira je li riječ o ruletu, seksualnom odnosu bez kondoma ili padobranskom jedrenju. Rizično ponašanje stoga uključuje sve aktivnosti koje povećavaju vjerojatnost (specifičnog) neželjenog ishoda.

Neodgovorno spolno ponašanje i pogrešno doživljavanje vlastite i tuđe spolnosti odraz su dobne nezrelosti.

Spolno-reproduktivno zdravlje pretpostavka je ljudske spolnosti, bez obzira vodi li reprodukciji ili ne. Zaštita reproduktivnog zdravlja obuhvaća odgovorno spolno ponašanje, rađanje zdravog i željenog potomstva te kvalitetan spolni život, bez prisile i nasilja (Dabo, 2001).

Zaštita reproduktivnog zdravlja obuhvaća edukaciju o spolnosti i reprodukciji; savjetovanje o planiranju obitelji i primjeni kontracepcije; zdravstvenu zaštitu reprodukcije (u trudnoći, porodu i poslije poroda); prevenciju i liječenje neplodnosti; dijagnostiku i liječenje bolesti reproduktivnog sustava, hormonskih poremećaja i malignih bolesti, dijagnostiku i liječenje spolno-prenosivih bolesti, prekide trudnoće uz prevenciju i tretman posljedica te prevenciju spolnog zlostavljanja te skrb o žrtvama.

Pravo na reproduktivno zdravlje dio je općih ljudskih prava i donosi velike prednosti pojedincima, obiteljima i zajednici u cjelini. Stoga svako suvremeno društvo organizira reproduktivnu zdravstvenu zaštitu kojom se provodi prevencija, dijagnostika, liječenje, zdravstveni odgoj i savjetovanje.

Zaštita reproduktivnog zdravlja ima za cilj rađanje zdravog potomstva, a zaštita spolnog zdravlja ima za cilj obogaćivanje života i osobnih odnosa, koji su vrlo važni za reproduktivno zdravlje (edusex. org).

Spolno-prenosive infekcije1 (SPI) obuhvaćaju HPV niskog i visokog rizika, sifilis, klamidiju, HIV/ AIDS, hepatitis B i C, gonoreju, trihomonas, meki čankir, kandidijazu.

Spolno-prenosive infekcije (SPI) uzrokovane su bakterijama, virusima ili parazitima koji se 1 Ovdje je važno naglasiti zbog čega ne koristimo termin spolno-prenosive bolesti već spolno-prenosive infekcije: inficiranost virusom ili bakterijom koji uzrokuje spolno-prenosivu bolest i sama bolest nije jednako, jer je moguće biti inficiran bez znakova bolesti. Moguće je biti inficiran i također ne biti bolestan, što je, npr. vidljivo kod nositelja virusa HIV, HPV-a i sl., gdje bolest AIDS ili pak rak grlića maternice nastupa sa značajnim vremenskim odmakom. Stoga, pokušavamo koristiti termin koji je realniji, a što doprinosi smanjenju direktnog etiketiranja inficiranih osoba kao “zaraženih”, a samim time i osoba koje bi zajednica mogla etiketirati i odbaciti.

12 ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

prenose s jedne na drugu osobu uglavnom razmjenom tjelesnih tekućina (sjemenom, vaginalnom tekućinom i krvlju).

Spolne se infekcije prenose sa zaražene na zdravu osobu spolnim odnosom (vaginalnim, oralnim ili analnim), kontaktom sa zaraženom krvlju i sekretima, zajedničkim korištenjem pribora za intimnu higijenu, igala i šprica u intravenskih ovisnika, sa zaražene trudnice na dijete tijekom trudnoće i poroda. Neke od spolnih infekcija mogu se prenijeti i poljupcem poput npr. herpesa, humanog papiloma virusa (HPV), ali ni pravilno korištenje kondoma tijekom vaginalnog ili analnog odnosa ne smanjuje opasnost od tih bolesti. Također i kod oralnog seksa postoji mogućnost od prijenosa spolnih infekcija. U osobitom riziku od zaraze su osobe koje prerano uđu u spolni život, često mijenjaju partnere, ne koriste kondom redovito ili uopće.

Kao što je poznato, različite dobne skupine nisu podjednako izložene riziku SPI. S obzirom na specifičnosti seksualnog ponašanja, razmjerno skromno znanje o spolnosti i slabo razvijene komunikacijske vještine, adolescenti su najizloženiji rizicima zaraze SPB uključujući i HIV/AIDS. “Više od polovine novih infekcija bilježimo u populaciji između 15. i 24. godine” (Štulhofer,1997.).

Premda je u Hrvatskoj HIV/AIDS još uvijek izrazito rijetka bolest, tranzicijske zemlje (osobito istočnoeuropske) iskazuju najveći porast broja HIV-infekcija (Štulhofer,2006.).

Kada je riječ o informiranosti mladih o HIV/AIDS-u, rezultati pokazuju da otprilike petini mladih nedostaju temeljne informacije o načinima prijenosa i samozaštiti od zaraze HIV-om (Štulhofer, Ajduković et al, 2005.).

Usporedba s rezultatima dobivenim na sličnom uzorku prije 16 godina pokazala je da je došlo do malog, premda statistički značajnog, smanjivanja razine informiranosti, što se može pripisati slabijem zdravstvenom prosvjećivanju nego u ranijem razdoblju (Ajduković, Ajduković i Prišlin, 1991.).

Kontracepcija, odnosno kontracepcijske metode, nekad zvane i kontrola rađanja su metode koje se koriste kako bi se spriječila trudnoća i spolno-prenosive infekcije. Postoji mnogo tradicionalnih i modernih metoda. Tradicionalne metode poput povlačenje penisa prije ejakulacije se također koriste, međutim nisu pouzdane, posebice za mlade. Moderne metode, poput pilule ili kondoma, puno su pouzdanije, međutim mladi često nemaju dovoljno informacija o njima.

Hormonske metode kontracepcije uključuju kontraceptivne tablete, injekcije, potkožne implatante, flastere, vaginalne prstenove.

Barijerne metode: kondom, femidom, dijafragma, cervikalna kapa, spužvica i spermicidi.

Prirodne metode kontracepcije: periodička (određivanje plodnih i neplodnih dana), kalendarska, metoda cervikalne sluzi (Bilingsova) te temperaturna metoda.

Unutarmaternični sustav: spirala Kirurške metode: Sterilizacija žene i sterilizacija muškarca Hitna ili postkoitalna kontracepcija: “pilula za dan poslije” Prekinuti snošaj

2.1. SVRHA ISTRAŽIVANJA 2.1.1. ZNANSTVENA SVRHA – dobiti opći uvid u frekventnost rizičnog spolnog ponašanja međimurskih srednjoškolaca, uvjete i razloge njihova događanja, te njihovo znanje o spolnom i reproduktivnom zdravlju.

2.1.2. PRAGMATIČNA SVRHA – na osnovi rezultata kreirati edukacijske programe za mlade o spolnom i reproduktivnom zdravlju na razini nevladinih organizacija i županijskog Centra za javno zdravstvo; poboljšanje institucionalnog liječenja SPI te kreiranje i uvođenje dodatnih programa savjetovanja o SRZ i SPI. ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

13

2.2. CILJEVI I PROBLEMI ISTRAŽIVANJA A) OPĆI CILJ ISTRAŽIVANJA Ispitati pojavnost rizičnog spolnog ponašanja srednjoškolaca Međimurske županije i neke njihove karakteristike.

B) SPECIFICIRANI CILJEVI ISTRAŽIVANJA 1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

14

Ispitati frekventnost spolno aktivnih srednjoškolaca Međimurske županije.

Ispitati razlike u stupanju u spolne odnose s obzirom na spol ispitanika, dob, mjesto stanovanja, školski program, školski uspjeh i broj neopravdanih izostanaka s nastave na zadnjem polugodištu.

Ispitati važnost razgovora sa partnerom o spolnim odnosima i zaštiti.

Ispitati važnost brige o spolno-reproduktivnom zdravlju u pogledu ginekoloških pregleda i testiranja na spolno-prenosive infekcije/bolesti.

Ispitati pojavnost rizičnog spolnog ponašanja kod spolno aktivnih ispitanika.

Ispitati razlike u rizičnom spolnom ponašanju spolno aktivnih ispitanika s obzirom na spol, dob, školski program, mjesto stanovanja, školski uspjeh i broj neopravdanih izostanka s nastave na zadnjem polugodištu.

Ispitati odnos rizično-spolnog ponašanja spolno aktivnih ispitanika i poticanja prijatelja na stupanje u spolne odnose, te nagovaranja bivših i/ili sadašnjih partnera na spolni odnos.

Ispitati odnos rizično-spolnog ponašanja i korištenja zaštite prilikom oralnog spolnog odnosa.

Ispitati izvore i procjenu kvalitete dobivenih informacija o spolno-reproduktivnom zdravlju.

Ispitati razinu znanja o spolno-reproduktivnom zdravlju.

Ispitati razlike u razini znanja o spolno-reproduktivnom zdravlju s obzirom na spol, dob, mjesto stanovanja, školski program, školski uspjeh i broj neopravdanih izostanaka s nastave na zadnjem polugodištu.

Ispitati razinu samopoštovanja ispitanika.

Ispitati razliku u iskazanom samopoštovanju s obzirom na spol, dob, školski program, mjesto stanovanja, školski uspjeh i broj neopravdanih izostanaka s nastave na zadnjem polugodištu.

Ispitati mišljenje ispitanika o potrebama za organiziranom edukacijom o SRZ.

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

3 / METODOLOGIJA 3.1. Ispitanici Sudionici istraživanja bili su srednjoškolci Međimurske županije, tj. učenici od prvog do četvrtog razreda Srednje škole Prelog, Gimnazije Čakovec, Ekonomske i trgovačke škole Čakovec, Graditeljske škole Čakovec, Gospodarske škole Čakovec i Tehničke škole Čakovec. Ukupni broj učenika u šest srednjih škola u Međimurskoj županiji za školsku godinu 2009./2010. iznosio je 4354 učenika u dobi od 14 do 19 godina, od kojih je 436 učenika bilo obuhvaćeno u istraživanju, što čini 10% ukupne populacije. Sudionici su izabranih jednostavnim slučajnim uzorkovanjem tako da navedeni sudionici predstavljaju reprezentativni uzorak srednjoškolaca Međimurske županije. Slučajno izabrani učenici za sudjelovanje u istraživanju bili su upoznati s temom istraživanja.

3.2. Postupak Ispitivanje je provedeno u svibnju 2010. godine. Najprije su kontaktirani ravnatelji škola kojima je objašnjena tema, cilj i postupak istraživanja. Ispitivanje je bilo anonimno i provedeno je grupno u informatičkim učionicama, tj. upitnik se ispunjavao online putem računala. Ispitivanje je sa svakom grupom provodila po jedna istraživačica. Učenicima je naglašeno da će se podaci koristiti samo u svrhu istraživanja i provedbe edukativnih programa. Nakon davanja upute, učenici su zamoljeni da upitnike rješavaju iskreno i samostalno, a za moguće nejasnoće mogli su se obratiti ispitivačima. Vrijeme rada bilo je ograničeno na jedan školski sat.

3.3. Instrumenti i obrada podataka 3.3.1. Demografski upitnik Sudionici su prvo ispunjavali kratki upitnik općih podataka. Osim navođenja spola, dobi, razreda, vrste srednjoškolskog programa, mjesta stanovanja, učenici su naveli svoj školski uspjeh i broj neopravdanih izostanaka na zadnjem polugodištu.

3.3.2. Upitnik rizičnog i odgovornog spolnog ponašanja Sudionici su odgovarali na pitanja zatvorenog tipa o svom osobnom seksualnom iskustvu, o poticanju prijatelja na stupanje u spolne odnose, o nagovaranju bivših i /ili sadašnjih partnera na spolni odnos, o važnosti razgovora s partnerom o kontracepciji i spolno-reproduktivnom zdravlju, o testiranju na spolno-prenosive infekcije/bolesti te o obavljaju ginekoloških pregleda.

Naknadno je konstruirana Skala rizičnog spolnog ponašanja za potrebe ovog istraživanja. Pitanja na temelju kojih se odredilo rizično-spolno ponašanje odnose se na dob ispitanika i dob partnera prilikom prvog spolnog odnosa, je li iskustvo prvog spolnog odnosa bilo u stalnoj vezi ili ne, broj seksualnih partnera, jesu li njihovi vršnjaci bili spolno aktivni, te na vrstu i učestalost korištenja zaštite od neželjene trudnoće i spolno-prenosivih infekcija te o konzumaciji alkohola i/ili droga za vrijeme spolnih odnosa (Dodatak 1.). Stupanj rizičnosti spolnog ponašanja izražen je na 12 čestica na način da su odgovori ispitanika naknadno rekodirani u „Rizično je“ i „Nije rizično“.

Rezultat je dobiven na način da je svaki „rizičan odgovor“ bodovan jednim bodom te stoga veći rezultat na skali ukazuje na veći stupanj rizičnog spolnog ponašanja. ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

15

3.3.3. Upitnik o izvorima informacija i procjena kvalitete dobivenih informacija o spolnoreproduktivnom zdravlju i spolnom ponašanju Sudionicima su bila ponuđena tri izvora informacija: bliske osobe (roditelji, braća i sastre, prijatelji, partneri); mediji (glazba, TV, reklame, stručna literatura, erotski sadržaji) te institucije (tj. škola posredstvom nastavnika i vjeroučitelji/vjeroučiteljice kao predstavnici crkve). Za navedene izvore sudionici su ocjenjivali jesu li dobili najtočniju, najkorisniju, najnegativniju informaciju ili uopće nisu dobili informaciju.

3.3.4. Upitnik znanja o spolno-reproduktivnom zdravlju Sudionici su odgovarali na pitanja zatvorenog tipa iz područja spolno-reproduktivnog zdravlja koja su se odnosila na 1) znanje o kontracepciji i zaštiti od spolno-prenosivih infekcija; 2) znanje o načinu prenošenja spolno-prenosivih infekcija; te na 3) znanje o spolno-reproduktivnom sustavu žena i muškaraca općenito (Dodatak 2). Ukupni rezultat je dobiven na način da je svaki točan odgovor bodovan sa jednim bodom, što znači da veći rezultat na upitniku upućuje na veće znanje ispitanika o spolno-reproduktivnom zdravlju.

3.3.5. Rosenbergova skala samopoštovanja Samopoštovanje ispitanika ispitivalo se Rosenbergovom skalom (Dodatak 3.) samopoštovanja u kojoj je ponuđeno 10 tvrdnji. Od ispitanika istraživanja tražilo se da procijene na skali Likertova tipa koliko se pojedine tvrdnje odnose na njih, na skali od 1 („u potpunosti nije točno za mene“) do 5 („u potpunost točno za mene“). 5 tvrdnji je bilo formirano u pozitivnom obliku, a 5 u negativnom obliku tako da su rezultati naknadno rekodirani. Rezultati su formirani kao prosječne vrijednosti te je mogući raspon od 1-5, tako da veći rezultat govori o većem iskazanom samopoštovanju.

3.3.6. Upitnik o informiranosti, mišljenju i potrebama ispitanika vezanima uz institucije koje se bave zaštitom spolno-reproduktivnog zdravlja Završnim pitanjima željeli smo dobiti uvid o informiranosti ispitanika o mjestima u Međimurskoj županiji na kojima se mogu testirati na spolno-prenosive infekcije i kome se mogu obratiti s pitanjima vezanim uz spolno-reproduktivno zdravlje. Također smo ispitali postoji li u Međimurskoj županiji mjesto na koje bi se sudionici obratili ukoliko imaju problem vezan uz navedeno područje, kao i postoji li potreba za programima edukacije o spolno-reproduktivnom zdravlju.

3.3.7. Obrada podataka Obrada podataka obavljena je za N=436 ispitanika. Sva pitanja bila su zatvorenog tipa s unaprijed ponuđenim odgovorima (većina pitanja imala je mogućnost samo jednog odgovora, dok je kod nekih pitanja bilo moguće izabrati više odgovora). Postojale su dvije verzije upitnika ovisno o odgovoru o tome jesu li ispitanici/ce bili spolno aktivni ili ne. Sudionici koji nisu bili spolno aktivni, odgovaranjem na to pitanje odgovorom “NE” nisu odgovarali na pitanja koja se odnose na spolno ponašanje jer je u programu upitnika bilo podešeno prebacivanje na slijedeći set pitanja. Nakon što su varijable rekodirane i pripremljene za analizu, obrađene su uz pomoć SPSS Windows software paketa.

16

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

4 / REZULTATI I RASPRAVA Ovim istraživanjem nastojimo pridonijeti uvidu u pojavnost rizičnog spolnog ponašanja srednjoškolaca Međimurske županije kao i dobiti uvid u znanje o spolno-reproduktivnom zdravlju kojim raspolažu naši ispitanici. Prije nego počnemo odgovarati na probleme istraživanja osvrnut ćemo se na neke karakteristike ispitanika, od kojih nas najviše zanimaju njihova spolna aktivnost, razlozi stupanja u spolne odnose i briga o spolno-reproduktivnom zdravlju u smislu razgovora s partnerom o spolnim odnosima i kontracepciji, ginekoloških pregleda i testiranja na SPI te samopoštovanje ispitanika.

4.1. Neke odrednice ispitanika i stupanje u prvi spolni odnos Broj spolno aktivnih ispitanika iznosi 48,6%, unutar kojih je najveći postotak ispitanika u spolne odnose stupio u dobi od 16 godina – njih 31,5%, što odgovara i podacima na svjetskoj razini. Ono što uznemiruje je podatak da je 16,5% spolno aktivnih ispitanika prilikom prvog spolnog odnosa imalo 14 godina ili manje. S druge strane, pri prvom spolnom odnosu ispitanika, partneri su im u najvećem broju slučajeva (22,6%) imali također 16 godina.

U samom procesu kreiranja reprezentativnog uzorka, uzeto je otprilike 10% ispitanika iz ukupnog broja svih prvih, drugih, trećih i četvrtih razreda Međimurske županije. Kako je broj trogodišnjih programa veći nego broj četverogodišnjih, u uzorku zbog toga imamo i veći broj mlađih učenika srednjih škola, stoga možemo pretpostaviti kako bi sam postotak spolno aktivnih bio puno veći da je u uzorku bio veći broj učenika četvrtih razreda.

Tablica 1. Prikaz postotka spolno aktivnih ispitanika prema razredu koji polaze

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

17

Tablica 2. Prikaz starosti ispitanika pri njihovom prvom spolnom odnosu i starosti njihovih partnera

Postojanje spolne razlike u stupanju u spolne odnose nije utvrđeno, tj. nije utvrđena značajna razlika u stupanju u spolne odnose između djevojaka i mladića. To znači da djevojke i mladići u jednakoj mjeri stupaju u spolne odnose. Međutim, postoji značajna razlika u stupanju u spolne odnose između mlađih i starijih srednjoškolaca, te između onih koji pohađaju trogodišnji, odnosno četverogodišnji školski program. Ispitanici stari 16 godina ili mlađi značajno su manje imali spolne odnose od ispitanika koji imaju 17 godina ili više i u skladu s tim je veći broj ispitanika trećeg i četvrtog razreda stupio u spolne odnose od onih koji su u prvom, odnosno drugom razredu.

Također, ispitanici koji pohađaju trogodišnje školske programe su u 56% slučajeva imali spolni odnos, dok za četverogodišnji školski program to vrijedi za 68% ispitanika.

Prema Kaznenom zakonu članak 192. Spolni odnošaj s djetetom kažnjava se kaznom zatvora od jedne do deset godina. Dijete je prema hrvatskom zakonu osoba mlađa od 14 godina. Prema tome, uznemirujući podatak da je 16,5% ispitanika stupilo u spolne odnose sa 14 godina ili manje, pokazuje nam da bi se ovakvim ponašanjem mogla pozabaviti i policija RH. S obzirom na mjesto stanovanja (selo, grad) i uspjeh koji postižu u školi, među ispitanicima po pitanju stupanja u spolne odnose nema značajnije statističke razlike. Ono u čemu postoji razlika jest pitanje neopravdanih izostanaka s nastave, tzv. markiranja: ispitanici koji nemaju ni jedan neopravdani izostanak s nastave u mnogo su manjoj mjeri spolno aktivni.

Tablica 3. Prikaz spolno aktivnih ispitanika prema broju neopravdanih izostanaka u školi

18

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

Tablica 4. Prikaz ispitanika s obzirom na razloge stupanja u prvi spolni odnos

Na pitanje o prvom spolnom odnosu i kako je do njega došlo, u gotovo 50% slučajeva ispitanici odgovaraju da je to bilo u dogovoru s partnerom/icom ili da se, u 42,5% slučajeva, to dogodilo spontano. Na pitanje koji su sve faktori imali priličan ili odlučujući utjecaj na stupanje u spolne odnose, ispitanici tvrde da su to bili želja za uzbuđenjem (67%), zaljubljenost (54,7%) i ozbiljna veza (50,9%).

Iako je na posljednjem mjestu razlog ulaska u prvi spolni odnos prisila, ipak je zabrinjavajuća činjenica da je za 3.3% ispitanika, tj. njih 7, glavni razlog bila prisila, dok se još 1,9% ispitanika (njih 4) izjasnilo da je prisila imala prilični utjecaj.

Ispitali smo reprezentativni uzorak populacije srednjoškolaca, njih 436 od ukupno 4354 srednjoškolaca Međimurske županije, tako da s velikom sigurnošću možemo pretpostaviti da je oko 5% svih srednjoškolaca stupilo u prvi spolni odnos protiv svoje volje, odnosno da tom postotku srednjoškolaca prijeti opasnost da će biti prisiljeni na prvi spolni odnos. Jednako tako ne treba zaboraviti ni one osobe koje su bile ili će biti prisiljene na spolni odnos, a da im to ujedno nije i prvo seksualno iskustvo. Moramo uzeti u obzir da je u ovom trenutku 200 Međimurskih srednjoškolaca/ ki izloženih riziku silovanja ili pak trajnim posljedicama koje silovanje može ostaviti, što je zapravo alarmantni podatak!

Broj 200 naveden je jer je to 5% od ukupne populacije Međimurskih srednjoškolaca/ki.

Gotovo 60% ispitanika tvrdi da su postali seksualno aktivni u vezi sa stalnim partnerom/icom, ali ih zabrinjavajućih 37,3% tvrdi da je to bio sex na jednu noć.

4.1.2. Važnost razgovora sa (potencijalnim) seksualnim partnerom o spolnim odnosima i kontracepciji Prema odgovorima na pitanja o spolnim odnosima i zaštiti moglo bi se zaključiti da to ispitanici shvaćaju ozbiljno u smislu da daju odgovore koji se od njih očekuju: iako trenutno nisu u vezi, 45,4% ispitanika tvrdi da kad bi bilo u vezi, sa partnerom/icom bi pričalo o kontracepciji i spolnim odnosima, njih 36,8% je to učinilo ili namjerava učiniti, dok 5,7% o tome ne priča iako je u vezi, te na kraju 12,4% onih koji o tome ne bi pričali sa svojim partnerom/icom kad bi bili u vezi.

Problematično je to što je po pitanju praktične primjene kontracepcije situacija u mnogočemu drugačija što će biti kasnije prikazano kada će više riječi biti o rizičnom spolnom ponašanju.

4.1.3. Važnost obavljanja ginekoloških pregleda kod djevojaka Od ukupno 211 sudionica istraživanja, njih 95 je spolno aktivnih (45%). Važnu sastavnicu spolnoŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

19

reproduktivnog zdravlja žena čine upravo redoviti ginekološki pregledi. Zabrinjavajuća je činjenica i svakako velik problem predstavlja podatak da 30,8% spolno aktivnih djevojaka još nije obavilo prvi ginekološki pregled niti ga namjerava obaviti.

Od ukupnog broja ispitanica, samo 11.4 % djevojaka možemo nazvati odgovornima prema sebi, svome zdravlju i prema svojim spolnim partnerima iz razloga što su obavile prvi ginekološki pregled ili ih redovito obavljaju, a pri tome spadaju u skupinu spolno aktivnih ispitanica.

Također, postoji i manji postotak ispitanica, njih 3,8% koje nisu spolno aktivne, ali su iz nekog drugog razloga obavile ili obavljaju ginekološke preglede.

4.1.4. Važnost testiranja na spolno-prenosive infekcije/bolesti Osim brige za spolno-reproduktivno zdravlje ženske populacije putem ginekoloških pregleda, svakako ne treba zaboraviti ništa manje važno testiranje na SPI i za djevojke i za mladiće.

422 (od ukupno 436 spolno aktivnih) ispitanika je odgovorilo da nikad nije imalo SPI, odnosno 14 ispitanika je odgovorilo da zna da je imalo neku spolno-prenosivu infekciju.

Međutim, taj podatak je upitan iz razloga što je na našem uzorku ispitanika ustanovljeno da se testiralo samo 32 srednjoškolaca (tj. 7,3% od ukupno 436 ispitanika), a od toga samo 28 spolno aktivnih ispitanika. Čak 86% spolno aktivnih ispitanika nije se nikada testiralo na neku od SPI što predstavlja velik rizik za spolno-reproduktivno zdravlje samih ispitanika i njihovih sadašnjih i budućih partnera. Navedena činjenica posebno brine iz razloga što je više od polovice spolno aktivnih ispitanika imalo više od 1 spolnog partnera (detaljniji podatak bit će prikazan kasnije), a usporedno s tim postoji i veći rizik od dobivanja, odnosno prenošenja neke od SPI. Sudionici su zabilježili utvrđenih 34 spolno-prenosivih infekcija/bolesti, a od toga za 6 takvih infekcija nisu znali kako se zovu iako im je u odgovorima bila ponuđena većina poznatih SPI. Ovaj podatak govori nam kako mladi nemaju dovoljno informacija o svom reproduktivnom zdravlju.

Na pitanje bi li rekli svom partneru/ici da imaju neku od SPI, ukupno 330 odnosno 75,5% ispitanika smatra da bi svom partneru/ici reklo. Međutim, kad ih se pitalo o razlozima zbog kojih NE BI REKLI PARTNERU, znatno više od 5% ispitanika (koji su se prethodno izjasnili da ne bi rekli) se pronašlo u razlozima zbog kojih ipak ne bi rekli, a u ovom slučaju čak 40,1% ispitanika.

Razlozi zašto mladi ne bi rekli svom partneru/ici su slijedeći: bilo bi me strah da me ne ostavi (9,2%), bilo bi me strah da ne veli nekome (14%), mislim da nije važno da on/ona to zna (17,7%), ne znam kako bih joj/mu to rekao/la (28,4%), bilo bi me sram (40,1%).

4.2. RIZIČNO-SPOLNO PONAŠANJE Rizično-spolno ponašanje ono je ponašanje kojim u opasnost dovodimo sebe i druge. Obuhvaća rano stupanje u spolne odnose, odnosno ono koje se dogodilo prije osamnaeste godine života; nekorištenje zaštite od trudnoće i spolno-prenosivih infekcija; neredovite ginekološke preglede (manje od jednog posjeta ginekologu godišnje, a u slučaju čestog mijenjanja partnera i učestalije); spolne odnose bez zaštite i ne testiranje na SPI; promiskuitet; seks za jednu noć; seksualne odnose pod utjecajem alkohola i/ili droge.

U našem istraživanju varijablu „rizično-spolno ponašanje“ čini 12 pitanja na koja su odgovarali samo spolno aktivni ispitanici (tj. oni koji su imali barem jedan spolni odnos, njih 212, tj. 48,6% od ukupnog broja ispitanika). Prosječan rezultat spolno aktivnog poduzorka ispitanika na Skali rizičnog spolnog ponašanja iznosi M=4,95, što znači da je većina ispitanika imala čak 5 rizičnih spolnih ponašanja, od ukupno 12 takvih ponašanja. Samo 5 seksualno aktivnih ispitanika, odnosno 2.4% ispitanika nije sudjelovalo ni u jednom obliku rizičnog spolnog ponašanja.

20

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

Graf 1. Prikaz broja neodgovornog, rizično-spolnog ponašanja (od ukupno navedenih 12) ispitanika

Legenda: Indikatori rizičnog spolnog ponašanja iz upitnika 1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

Ne korištenje kondoma kod svakog spolnog odnosa Broj seksualnih partnera > 1 Polovica ili više spolno aktivnih prijatelja Ne korištenje zaštite kod svakog spolnog odnosa Povremeno ili često konzumiranje alkohola i/ili droga prije spolnog odnosa Ne navršenih 16 godina u vrijeme prvog spolnog odnosa Prvo seksualno iskustvo u vezi za jednu noć ili pod prisilom Konzumacija alkohola i/ili droga prije prvog spolnog odnosa Ne korištenje kondoma pri zadnjem spolnom odnosu Ne korištenje kondoma kod prvog spolnog odnosa Ne navršenih 16 godina partnera u vrijeme prvog spolnog odnosa ispitanika Najčešći oblik zaštite nije kondom

U najvećem broju slučajeva radi se o rizičnom spolnom ponašanju kao što je neredovito korištenje kondoma (59,0%) kao jedinom obliku zaštite od neželjene trudnoće koji ujedno štiti i od spolnoprenosivih bolesti. Postavljeno je i dodatno pitanje o razlozima nekorištenja kondoma pri svakom spolnom odnosu. Spektar odgovora je bio raznolik, ali najviše ispitanika, njih 17,5% je navelo da kondom nije imalo kod sebe, dok nešto više od 12% navodi da „su se zanijeli“ i još oko 12% ispitanika odgovara da „su u stalnoj vezi pa vjeruju svom partneru“ što pokazuje da mladi krivo i opasno po njih povezuju osjećaj povjerenja i ljubavi kao garanciju da njihov partner/ica nema neku SPI. Ostali odgovori zastupljeni su u manjem broju, a govore da ne koriste kondom iz razloga kao što je previsoka cijena, ispitanik ili partner ne vole koristiti kondome ili se srame kupiti ih.

Samo 5,2% je navelo da koristi neki drugi oblik zaštite koji svejedno nije najpouzdanija metoda zaštite, a također ne štiti ni od SPI. Također, veliki postotak ispitanika (57,5%) je imao veći broj partnera od jednog (posebno zabrinjava podatak od 15,6% ispitanika koji tvrde da su imali pet ili više seksualnih partnera).

52,5% ispitanika stupa u seksualne odnose pod utjecajem alkohola ili droge. Zabrinjavajuća je i činjenica rano stupanje u spolne odnose, a u prilog tome govori činjenica da je 43,4% spolno aktivnih ispitanika imalo prvo seksualno prije navršene 16 godine. ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

21

Graf 2. Prikaz udjela ispitanika prema pojedinim indikatorima rizičnog spolnog ponašanja

Nakon što je utvrđena prosječna rizičnost spolnog ponašanja, zanimalo nas je postoje li značajne razlike u prosječnom rizičnom stupanju u spolne odnose između djevojaka i mladića. Rezultati pokazuju da postoje značajne spolne razlike u rizičnom spolnom ponašanju na način da su muški ispitanici skloniji upuštanju u rizična spolna ponašanja od ženskih ispitanica. Muškarci u prosjeku pokazuju 5-6 rizičnih spolnih ponašanja, a žene 4 takva ponašanja. Također su utvrđene i statistički značajne razlike u rizičnom spolnom ponašanju s obzirom na vrstu školskog programa na način da učenici trogodišnjih školskih programa u prosjeku pokazuju više rizičnih spolnih ponašanja od učenika četverogodišnjih školskih programa. Ostale ispitivane razlike u rizičnom spolnom ponašanju (s obzirom na dob, mjesto stanovanja, uspjeh u školi) nisu utvrđene.

Kao i kod stupanja u spolne odnose, značajnu razliku u rizičnom spolnom ponašanju nalazimo i kod ispitanika koji neopravdano izostaju s nastave i onih koji nemaju neopravdane izostanke.

Učenici koji nemaju ni jedan neopravdani izostanak s nastave u manjoj su mjeri skloni rizičnom spolnom ponašanju, dok oni koji markiraju načešće se upuštaju u rizik spolnog odnosa pod utjecajem alkohola, nekorištenja kondoma kao oblika zaštite, kao i seksualne odnose s više od jednog partnera.

22

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

Tablica 5. Prikaz razlika među ispitanicima kod učestalosti rizično-spolnog ponašanja

*značajna razlika u rizičnom spolnom ponašanju između dvije skupine ispitanika utvrđena je t-testom ili hi-kvadratom, a mogućnost pogreške manja je od 5% Zanimala nas je povezanost rizičnog spolnog ponašanja i korištenja oralnih maramica ili kondoma pri posljednjem oralnom seksu. Utvrđena je statistički značajna pozitivna povezanost između dvije navedene varijable što znači da ispitanici koji ne koriste zaštitu pri oralnom seksu ujedno su i općenito skloniji rizičnom spolnom ponašanju (u pogledu 12 varijabli kojima smo ocjenjivali rizično-spolno ponašanje). Povezanost vrijedi i u obrnutom smjeru što znači da ispitanici koji se manje rizično-spolno ponašaju u većoj mjeri vjerojatno koriste i zaštitu prilikom oralnog seksa.

Također, utvrđena je značajna povezanost rizičnog spolnog ponašanja i poticanja prijatelja na spolne odnose i nagovaranje partnera: ta povezanost je pozitivna pa možemo reći ako su osobe nagovarale partnera/re ili poticale prijatelje na stupanje u spolni odnos, da su skloniji i rizično se ponašati ili obrnuto, oni koji se rizično ponašaju skloniji su nagovarati i poticati prijatelje i partnere.

Jednako tako, značajna je povezanost onih koji nagovaraju partnera na seks i potiču prijatelje na stupanje u seksualne odnose.

4.3. IZVORI I PROCJENA KVALITETE DOBIVENIH INFORMACIJA O SPOLNO-REPRODUKTIVNOM ZDRAVLJU Od ispitanika se u pitanju o izvorima i kvaliteti informacija o spolno-reproduktivnom zdravlju (SRZ) tražilo da po kategorijama ocjene kvalitetu informacija iz pojedinih izvora. Upitnik je sadržavao 11 izvora informacija, međutim u daljnjoj analizi je zadržano samo 5 izvora informacija za koje se pokazalo da u najvećoj mjeri doprinose informiranju srednjoškolaca o SRZ. Zanimljivo je da su roditelji i partneri/ce izvori od kojih se dobiva najmanje negativnih informacija, ali isto tako je i gotovo 30% ispitanika odgovorilo da od roditelja ne dobiva nikakave informacije o spolno-reproduktivnom zdravlju, a 34,2% da i od partnera ne dobiva nikakve informacije o SRZ, što znači da jedna trećina ispitanika ne razgovara o svom SZR s ljudima za koje se tradicionalno smatra da su im najbliži i s kojima dijele svoju intimu. ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

23

Kao najkorisniji izvor informacija ispitanici su naveli prijatelje/ice (46,3%), roditelje (37,5%) i partnere/ice (36,5%), što ponovno zabrinjava jer su to sve kategorije čije je znanje o SRZ skromno (osim eventualno roditelja), a informacije često netočne. S druge strane, tek je 24,3% ispitanika prepoznalo nastavnike/ce u školama kao izvore korisnih informacija, no u točnost tih informacija se najviše i vjeruje: gotovo upola više ispitanika vjeruje da su nastavnici/ce izvor najtočnijih podataka o spolno-reproduktivnom zdravlju od nekih drugih izvora. Kao izvor najnegativnijih informacija o SRZ ispitanici su naveli religiju i vjeroučitelje/ce, ali iz tog izvora najčešće ni ne dobivaju nikakve informacije. U nastavku su grafički prikazi kvalitete pojedinih izvora informacija o SRZ. Prikaz odgovora ispitanika o izvorima od kojih ne dobivaju informacije ili dobivaju najnegativnije, najtočnije, najkorisnije informacije o spolno-reproduktivnom zdravlju i pitanjima vezanim uz spolne odnose.

24

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

25

4.4. ZNANJE O SPOLNO-REPRODUKTIVNOM ZDRAVLJU Spolno-reproduktivno zdravlje pretpostavka je ljudske spolnosti.

Zaštita reproduktivnog zdravlja obuhvaća edukaciju o spolnosti i reprodukciji; odgovorno spolno ponašanje, savjetovanje o planiranju obitelji i primjeni kontracepcije; zdravstvenu zaštitu reprodukcije (u trudnoći, porodu i poslije poroda); prevenciju i liječenje neplodnosti; dijagnostiku i liječenje bolesti reproduktivnog sustava, hormonskih poremećaja i malignih bolesti, dijagnostiku i liječenje spolno-prenosivih bolesti, prekide trudnoće uz prevenciju i tretman posljedica te kvalitetan spolni život, bez prisile i nasilja.

Pravo na reproduktivno zdravlje dio je općih ljudskih prava i donosi velike prednosti pojedincima, obiteljima i zajednici u cjelini. Stoga svako suvremeno društvo organizira reproduktivnu zdravstvenu zaštitu kojom se provodi prevencija, dijagnostika, liječenje, zdravstveni odgoj i savjetovanje.

U ovom istraživanju ispitali smo znanje ispitanika o SRZ na postavljenih 15 pitanja s ponuđenim odgovorima.

Prosječan rezultat čitavog uzorka ispitanika na Upitniku znanja o spolno-reproduktivnom zdravlju iznosi M=7,8 što znači da je većina ispitanika točno odgovorila na samo 8 pitanja, što iznosi 53% točnih odgovora. Ako uzmemo u obzir da se na većini školskih testova traži znanje od 60% točnih odgovora za prolaznu ocjenu, naši ispitanici u prosjeku ne bi dobili prolaznu ocjenu iz znanja o SRZ. U nastavku je grafički prikaz netočnih odgovora na pojedina pitanja.

Graf 3. Prikaz postotaka netočnih odgovora ispitanika na pojedina pitanja iz Upitnika znanja o spolno-reproduktivnom zdravlju

LEGENDA: Pitanja iz Upitnika znanja o spolno-reproduktivnom zdravlju 1.

2.

3.

4.

5.

26

Organizmi koji uzrokuju spolno-prenosive infekcije (SPI) mogu ući u tijelo samo kroz vaginu ili penis.

Pranje genitalija odmah nakon seksualnog odnosa može smanjiti rizik od infekcije spolno-prenosivim infekcijama.

Oralni seks sigurna je seksualna aktivnost u kojoj je nemoguće dobiti bilo kakvu bolest.

Možete li se inficirati HIV-om ako ste pili iz iste čaše koju je upravo koristila osoba s HIV-om/AIDS-om?

Moguće je biti inficiran/a nekom od spolno-prenosivih infekcija (SPI), bez ikakvih znakova ili simptoma infekcije. ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

Koja od slijedećih metoda čini fizičku prepreku između spermija i jajne stanice?

Kako djeluje hitna kontracepcija / «morning after pill»?

Osim apstinencije, koja metoda kontracepcije štiti ujedno i od neželjene trudnoće i spolno-prenosivih infekcija?

Koja od navedenih metoda je najmanje sigurna?

Koja od navedenih metoda kontracepcije je najprikladnija za mlade djevojke?

U roku koliko dana spermij može oploditi jajašce?

Ako djevojka ima spolne odnose za vrijeme menstruacije, ne može ostati trudna.

Ako prilikom spolnog odnosa muškarac prije ejakulacije izvuče penis iz vagine, nije moguće da dođe do trudnoće.

Svaki mjesec, većina žena otpušta jajašce iz jednog od svojih jajnika u jajovode; taj proces naziva se...? Što je oplodnja?

Utvrđene su statistički značajne spolne razlike u iskazanom znanju o SRZ na način da učenice u prosjeku točno odgovaraju na 8,6 pitanja, a učenici na 7 pitanja, što znači da učenice pokazuju veće znanje od učenika na navedenom upitniku.

Također postoje i statistički značajne razlike u znanju u SRZ među ispitanicima koji pohađaju trogodišnji školski program (u prosjeku su točno odgovorili na 5,6 pitanja) i ispitanicima u četverogodišnjem školskom programu (prosjek točnih odgovora 8,6), a oni sa višim ocjena na kraju zadnjeg polugodišta i oni koji nemaju neopravdanih izostanaka s nastave, u prosjeku su odgovorili na dva pitanja više od onih sa nižim ocjenama i neopravdanim izostancima, te također među navedenim skupinama ispitanika postoji značajna razlika. Razlike u znanju o SRZ s obzirom na dob također postoje, odnosno ispitanici viših i nižih razreda statistički se značajno razlikuju u iskazanom znanju na način da stariji učenici pokazuju bolje znanje. Utvrđena je značajna razlika između ispitanika sa sela i onih iz grada, na način da su ispitanici iz grada u prosjeku točno odgovorili na jedno pitanje više i na taj način pokazali bolje znanje, mada je i njihovo u razini ocjene nedovoljan. U nastavku su prikazani samo prosječni rezultati pojedinih skupina ispitanika koji su se pokazali statistički značajnima.

Tablica 6. Prikaz razlika među ispitanicima u prosječnim točnim odgovorima na Upitniku znanja o spolno-reproduktivnom zdravlju

*značajna razlika u rizičnom spolnom ponašanju između dvije skupine ispitanika utvrđena je t-testom ili hi-kvadratom, a mogućnost pogreške manja je od 5%

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

27

4.5. SAMOPOŠTOVANJE Rosenberg (prema Gray-Little i sur.,1997) smatra da osoba koju karakterizira visoko samopoštovanje poštuje samu sebe, smatra se vrijednom osobom, cijeni se i prepoznaje svoje greške. Ako osoba ima nisko samopoštovanje to znači da joj nedostaje poštovanja prema samoj sebi, smatra se nevrijednom, nedovoljnom i općenito nedostatnom osobom.

U našem istraživanju ispitanici su procjenjivali svoje samopoštovanje na Rosenbergovoj skali samopoštovanja koja je imala 10 tvrdnji. Ispitanici su za svaku tvrdnju procijenili stupanj svog slaganja u rasponu od 1 do 5. Veći rezultat označava veće samopoštovanje. Većina ispitanika je svoje samopoštovanje procijenila sa M=3,69 što nam govori da je većina ispitanika pozitivne tvrdnje koje se odnose na njih procijenila „uglavnom točnima“. Najviši rezultat su ostvarili na tvrdnji da su sposobni raditi/izvršavati zadatke podjednako dobro kao i njihovi vršnjaci (M=4,20). Najniži rezultat je ostvaren na tvrdnji da bi željeli imati više samopoštovanja prema sebi (M=2,56). U literaturi pronalazimo rasprave o nedostatku samopoštovanja kao posljedice neizgrađenog identiteta kod adolescenata (Rathus, 2001). Upravo zbog neizgrađenog identiteta adolescenti se nalaze u rascjepu između utjecaja vršnjačke grupe, medija, škole, roditelja i ostalih okolinskih utjecaja što ih čini podložnim nepromišljenim reakcijama i rizičnom ponašanju. Zato postaju nesigurni i manje poštuju sami sebe.

Zanimalo nas je postoje li spolne razlike u iskazanom samopoštovanju. Rezultati pokazuju da ne postoje značajne spolne razlike procjene samopoštovanja tako da mladići i djevojke u prosjeku pokazuju jednako samopoštovanje, tj. „uglavnom se slažu“ sa pozitivnim tvrdnjama o sebi.

Prema svim ostalim navedenim karakteristikama ispitanici se statistički značajno razlikuju u procijeni svog samopoštovanja. Ispitanici iz različitih navedenih kategorija uglavnom se pozitivno procjenjuju, osim ispitanika trogodišnjih srednjoškolskih programa koji se nešto negativnije procjenjuju tj. „niti se slažu, niti se ne slažu“ sa pozitivnim tvrdnjama o sebi. Također, mlađi ispitanici imaju značajno manje samopoštovanje od starijih ispitanika, a ispitanici sa sela imaju manje samopoštovanja od onih iz grada. Školski uspjeh i neopravdani izostanci također razlikuju ispitanike na način da ispitanici s boljim školskim uspjehom i bez ijednog naopravdanog izostanka pokazuju značajno veće samopoštovanje od onih s lošijim školskim uspjehom i s neopravdanim izostancima.

28

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

Tablica 8. Prikaz razlika među ispitanicima u iskazanom samopoštovanju

*značajna razlika u rizičnom spolnom ponašanju između dvije skupine ispitanika utvrđena je t-testom ili hikvadratom, a mogućnost pogreške manja je od 5%

4.6. INFORMIRANOST, MIŠLJENJE I POTREBE ISPITANIKA VEZANE UZ INSTITUCIJE KOJE SE BAVE ZAŠTITOM SPOLNOREPRODUKTIVNOG ZDRAVLJA Ispitivali smo informiranost srednjoškolaca o institucijama koje se na području Međimurja bave zaštitom spolno-reproduktivnog zdravlja i mjesta na kojima bi mogli dobiti korisne informacije vezane uz spolno-reproduktivno zdravlje.

59,6% ispitanika ispravno je označilo ginekološku ordinaciju, ali ih je tek 10,6% navelo dermatološku ordinaciju. Na drugom mjestu je Opća bolnica – Odjel za infektologiju sa 47,5%, te Udruga Zora koju je kao mjesto na koje se mogu dobiti informacije o spolno-reproduktivnom zdravlju prepoznalo 42,2% ispitanika. Porazna je činjenica da je tek 25.7% navelo liječnika opće prakse kao mjesto na kojem bi se mogle dobiti informacije o zaštiti spolno-reproduktivnog zdravlja, dok ih čak 31% krivo smatra da bi to bilo moguće dobiti i u Centru za mlade (CeZaM udruga u kojoj mladi mogu polaziti kreativne radionice i sl.).

Slijedeće je pitanje bilo smatraju li da u Međimurskoj županiji postoji prikladno mjesto gdje bi se mogli javiti u slučaju problema potrebe za savjetom vezanim uz spolno-reproduktivno zdravlje, na što je gotovo 74% posto ispitanika odgovorilo da postoji. No, iako se na početku 73,9% (322) ispitanika izjasnilo da se osjećaju sigurno, ugodno i da im je privatnost zajamčena na mjestima u Međimurskoj županiji gdje se mogu obratiti vezano uz navedenu problematiku, kad su im ponuđeni razlozi zbog kojih im ta postojeća mjesta možda nisu prihvatljiva, samo 28,4% (124) ispitanika se ipak odlučilo da je zadovoljno ambijentom i uslugom,tj. 2/3 ispitanika je pronašlo nedostatke.

U slučaju da se konkretan problem pojavi, ispitanike se pitalo kome bi se prvo obratili za savjet i visokih 71,6% ispitanika odgovorio je da bi to bile njima bliske osobe- roditelji za 24,8% ispitanika, partner/ica 21,1%, prijatelj/ica 17,9%, te brat/sestra 7,8%.

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

29

Pretpostavljamo da navedeni podaci govore da srednjoškolci nemaju dovoljno povjerenja ili nisu dovoljno informirani gdje se nalaze i koji su dometi korištenja usluga stručnjaka (liječnici opće prakse i školske medicine) koji se bave spolno-reproduktivnim zdravljem mladih ili tih stručnjaka dostupnih i prihvatljivih mjerilima srednjoškolaca uopće ni nema u Međimurskoj županiji – jer samo oko 15% ispitanika odgovorilo da bi se prvo obratilo stručnjacima, odnosno liječnicima. Činjenica da bi 24,8% ispitanika s problematikom navedene tematike najprije savjet ili pomoć potražilo kod roditelja je pohvalna, međutim smatramo da većina roditelja kao i ostalih osoba bliskih srednjoškolcima nije dovoljno i adekvatno educirana za rješavanje navedenih problema.

Slažemo se da je obitelj najvažniji i primarni oblik prevencije i zaštite djece vezano uz rizična ponašanja (kamo spadaju u rizična spolna ponašanja) te prevencije i zaštite spolno-reproduktivnog zdravlja. Ali također smatramo da je potrebno srednjoškolcima omogućiti pristupačniji, prihvatljiviji i kvalitetniji oblik edukacije o spolno-reproduktivnom zdravlju. Od svih ponuđenih odgovora, pokazalo se da ispitanici imaju najmanje povjerenja u stručnjake u školi – njih 0,9%, odnosno 4 osobe s konkretnim problemom javile bi se školskom stručnjaku.

60,8% srednjoškolaca Međimurske županije željelo bi se uključiti u neki program edukacije o spolno-reproduktivnom zdravlju, i većina njih, 48,9%, željelo bi da to bude u sklopu škole, što se čini kao najpraktičnije rješenje. No, iako većina smatra da bi bilo najbolje edukaciju organizirati u školi, većina ne bi željela da edukaciju provode njihovi profesori, već liječnici.

Tablica 7. Prikaz odgovora ispitanika o načinu na koji bi željeli da se provodi program edukacije o spolno-reproduktivnom zdravlju*

*Bilo je moguće odabrati više od jednog odgovora

30

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

5 / ZAKLJUČAK Istraživanje pod naslovom „Rizična spolna ponašanja i znanje o spolnom i reproduktivnom zdravlju srednjoškolaca Međimurske županije“ bilo je prvo te tematike provedeno na srednjoškolskoj populaciji iz Međimurske županije, a s koncentracijom na dobivanje rezultata koji se odnose isključivo na stanje u našoj lokalnoj zajednici. Provedeno je na reprezentativnom uzorku učenika svih šest srednjih škola u Međimurju, a ukupan broj ispitanika je N=436.

U prosjeku je svaki drugi srednjoškolac spolno aktivan i sklon rizično-spolnom ponašanju, a bez razvijene svijesti kakve posljedice takvo ponašanje može imati po njega i po osobe s kojima stupa u spolne kontakte.

Spolna aktivnost kod maloljetnika više je pravilo nego slučajnost, pa je stoga krajnje vrijeme da počnemo ozbiljno shvaćati potrebu mladih za točnim i relevantnim informacijama o SRZ, jer rezultati pokazuju da su mladi spolno aktivni – bez obzira imaju li potrebno znanje ili ne.

Zabrinjavajuća činjenica jest i rano stupanje mladih u spolne odnose, a u prilog tome govori činjenica da je 43,4% ispitanika imalo prvo seksualno prije navršene 16 godine.

Prema Kaznenom zakonu članak 192. spolni odnošaj s djetetom kažnjava se kaznom zatvora od jedne do deset godina. Dijete je prema hrvatskom zakonu osoba mlađa od 14 godina. Prema tome, podatak da je 16,5% ispitanika stupilo u spolne odnose sa 14 godina ili manje, pokazuje nam da bi se ovakvim ponašanjem mogla pozabaviti i policija RH. Isto tako zabrinjava i podatak o postotku mladih koji su stupili u spolne odnose pod prisilom ili na nagovor partnera, što isto spada u spektar kaznenih djela. Mladi najčešće nagovaranje ne smatraju nasilnim ponašanjem, no ukoliko je do spolnog odnosa došlo, a da obje osobe nisu podjednako dragovoljno ušle u nj, možemo to nazvati kako želimo, ali radi se o prisili/silovanju. Što se tiče prvog spolnog iskustva, zabrinjavajuća je činjenica i to da je za čak 37,3% ispitanika prvo spolno iskustvo bilo seks na jednu noć. Uključujući podatak da čak 59% ne koristi redovno zaštitu tijekom spolnog odnosa, da 15,6% ispitanika tvrde da su imali pet ili više seksualnih partnera te da 52,5% ispitanika stupa u seksualne odnose pod utjecajem alkohola i/ili droge, dolazimo do alarmantnih podataka. Posljedice ovakvog neodgovornog ponašanja mogle bi rezultirati povećanjem postotka spolno-prenosivih bolesti i infekcija i povećanje postotka neplodnosti što im može drastično utjecati na kvalitetu života, a posebice kad će željeti zasnovati obitelj.

Možemo zaključiti da se polovina mladih ponaša neodgovorno i rizično, međutim i mi tu nosimo veliku odgovornost, jer pitanje je koliko je mladih uopće dobilo odgovarajuću pomoć ili savjet, koliko njih razgovara s roditeljima o svojim problemima i imaju li mladi uopće mjesto u našoj županiji gdje bi se mogli javiti, bez straha ili srama, a da osjećaju da bi im privatnost bila zajamčena?

Zanimljivo je da su roditelji i partneri/ce izvori od kojih se dobiva najmanje negativnih informacija, ali isto tako je i gotovo 30% ispitanika odgovorilo da od roditelja ne dobiva nikakve informacije o spolno-reproduktivnom zdravlju, a 34,2% da i od partnera ne dobiva nikakve informacije o SRZ, što znači da jedna trećina ispitanika ne razgovara o svom SZR s ljudima za koje se tradicionalno smatra da su im najbliži i s kojima dijele svoju intimu.

Znanje ispitanika o spolno-reproduktivnom zdravlju je porazno ako uzmemo u obzir činjenicu da su to mladi koji ili već jesu stupili u spolne odnose ili to planiraju. Ispitanici prosječno ne znaju odgovor na 7 od 15 ponuđenih pitanja, što u školskom programu znači nedovoljan - dakle niti ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

31

prolazna ocjena.

U svim ponuđenim pitanjima mladi pokazuju zapanjujuće nisku razinu znanja o stvarima koje zapravo prakticiraju, a koje predstavljaju osnovnu razinu znanja o SRZ Utvrđene su statistički značajne razlike u iskazanom znanju ispitanika tako da mladići postižu značajno lošije rezultate u ispitivanju znanja od djevojaka. Također, mlađi ispitanici od starijih, ispitanici sa sela značajno manje znaju od onih iz grada, a učenici trogodišnjih programa, oni s lošijih školskim uspjehom i neopravdanim izostancima s nastave također značajno manje znaju o SRZ od ispitanika četverogodišnjih programa, boljeg školskog uspjeha i bez neopravdanih izostanaka.

Više od polovice mladih nije znalo odgovoriti na pitanja: „U roku koliko dana spermij može oploditi jajašce?“; „Koja od navedenih metoda čini fizičku prepreku između spermija i jajne stanice?“; „Koja od navedenih metoda kontracepcije je najprikladnija za mlade djevojke?“.

Također šokantno, više od polovine ispitanika smatra da: „Pranje genitalija odmah nakon seksualnog odnosa može smanjiti rizik od infekcije spolno-prenosivim infekcijama“, te da „Organizmi koji uzrokuju spolno-prenosive infekcije (SPI) mogu ući u tijelo samo kroz vaginu ili penis“.

Osim brige za spolno-reproduktivno zdravlje ženske populacije putem ginekoloških pregleda, svakako ne treba zaboraviti ništa manje važno testiranje na SPI i za djevojke i za mladiće.

Rezultati pokazuju da većina mladih nema razvijenu svijest o potrebi testiranja na SPI ukoliko su imali rizična spolna ponašanja, a niti u svrhu prevencije i očuvanja spolno-reproduktivnog zdravlja.

Ako uzmemo činjenicu da 59% mladih ne koristi redovno kondom kod spolnog odnosa, a ne koriste ga ni kod oralnog odnosa, to je nešto oko čega bi se svakako trebali zabrinuti. Čak 86% spolno aktivnih ispitanika nije se nikada testiralo na neku od SPI što predstavlja velik rizik za spolno-reproduktivno zdravlje samih ispitanika i njihovih sadašnjih i budućih partnera.

Navedena činjenica posebno brine iz razloga što je više od polovice spolno aktivnih ispitanika imalo više od jednog spolnog partnera, a usporedno s tim postoji i veći rizik od dobivanja, odnosno prenošenja neke od SPI. Također, podatak od 68,42% djevojaka koje nikad nisu bile na ginekološkom pregledu je više nego alarmantan, jer onemogućuje da djevojka kontrolira svoje reproduktivno zdravlje i na vrijeme sazna ukoliko nešto nije u redu.

Skoro polovica mladih ne bi (zbog raznih razloga) svom partneru reklo da imaju neki SPI, čime direktno dovode u opasnost i sebe i svog partnera, ali i sve buduće partnere s kojima će obje osobe biti spolno aktivne.

Sadašnji stav javnosti i diskriminacije koje postoje prema osobama inficiranima nekom od SPI su jake, a često izazivaju probleme i poteškoće koje su veće od same infekcije. Stoga i mladi najčešće navode strah i sram te moguće odbacivanje od strane partnera kao razlog zašto ne bi rekli svom partneru da imaju neku SPI. To je izuzetno opasno jer je potrebno čim prije uspostaviti dijagnozu, liječiti oba partnera, a zatim se odgovorno seksualno ponašati. Osim toga, dovođenje života druge osobe u opasnost je kazneno djelo.

U slučaju da se konkretan problem pojavi, ispitanike se pitalo kome bi se prvo obratili za savjet bliskim osobama kao što su roditelji, partneri, prijatelji, braća i sestre.

Pretpostavljamo da navedeni podaci govore da srednjoškolci nemaju dovoljno povjerenja ili nisu dovoljno informirani gdje se nalaze i koji su dometi korištenja usluga stručnjaka (liječnici opće prakse i školske medicine) koji se bave spolno-reproduktivnim zdravljem mladih ili tih stručnjaka dostupnih i prihvatljivih mjerilima srednjoškolaca uopće ni nema u Međimurskoj županiji – jer samo je oko 15% ispitanika odgovorilo da bi se prvo obratilo stručnjacima, odnosno liječnicima. Činjenica da bi 24,8% ispitanika s problematikom navedene tematike najprije savjet ili pomoć potražilo kod roditelja je pohvalna, međutim smatramo da većina roditelja kao i ostalih osoba bliskih srednjoškolcima nije dovoljno i adekvatno educirana za rješavanje navedenih problema.

Slažemo se da je obitelj najvažniji i primarni oblik prevencije i zaštite djece vezano uz rizična

32

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

ponašanja (kamo spadaju i rizična spolna ponašanja) te prevencije i zaštite spolno-reproduktivnog zdravlja. Ali također smatramo da je potrebno srednjoškolcima omogućiti pristupačniji, prihvatljiviji i kvalitetniji oblik edukacije o spolno-reproduktivnom zdravlju. Od svih ponuđenih odgovora, pokazalo se da ispitanici imaju najmanje povjerenja u stručnjake u školi – njih 0,9%, odnosno 4 osobe, s konkretnim problemom javile bi se školskom stručnjaku. Što se tiče upoznatosti mladih s institucijama koje se na području Međimurja bave zaštitom spolno-reproduktivnom zdravlja i mjestima na kojima bi mogli dobiti korisne informacije vezane uz spolno-reproduktivno zdravlje, također su rezultati jako loši, no međutim, u Međimurju i ne postoje specijalizirana i neovisna mjesta kao što su Youth friendly savjetovališta, Obiteljski centar i sl.

Na područje županije djeluje jedino Savjetovalište za mlade u sklopu Školske medicine Zavoda za javno zdravstvo, međutim veliki broj mladih pokazuje da nije upoznat ni s time, iako liječnice provode savjetovanja i u njihovim srednjim školama. Mladi nemaju dovoljno informacija o tome kome da se jave, ali ni brigu o svom spolnom reproduktivnom zdravlju ne smatraju ozbiljnim, pa samim time većinu problema ni ne rješavaju na pravilan način.

Isto tako, veliku ulogu igra i činjenica da struka nema dovoljno kapaciteta i novca, a javnost i roditelji pak nemaju dovoljno sluha da se konačno počne provoditi neki sustavniji način edukacije o SRZ koji je, sudeći po rezultatima istraživanja, itekako potreban.

Udruga Zora dobro surađuje sa svim srednjim školama iz Međimurske županije i Školskom medicinom ZZJZ, a dobivene rezultate koristit ćemo za kreiranje usmjerenih edukativnih programa u suradnji s relevantnim udrugama, institucijama i pojedincima.

Svako od ispitivanih podpodručja velika je cjelina na kojem bi se moglo bazirati zasebno istraživanje, međutim i s ovime su dobiveni relevantni podaci koji će nam koristiti u daljnjem radu.

Najvažnija stvar tijekom osmišljavanja i provođenja programa formalne ili neformalne edukacije o spolno-reproduktivnom zdravlju jest potreba da shvatimo koje su potrebe mladih, kakve informacije su im potrebne, te kako možemo na najbolji način osmisliti kvalitetne projekte same edukacije i implementirati ih na najjednostavniji i najrazumljiviji način. Najučinkovitija metoda borbe protiv zaraznih bolesti koju medicina poznaje jest prevencija.

Trenutna slika nije baš sjajna, no zajedničkim naporima možemo ostvariti poboljšanja kod slijedećih generacija. Ono što je u Međimurskoj županiji prijeko potrebno jest što više stručnjaka koji se bave ovom problematikom, savjetovališta za mlade u sklopu prostorija u kojima se mladi mogu osjećati ugodno, sustavna edukacija o spolno-reproduktivnom zdravlju – bila ona formalna ili neformalna, te stav javnost koji podržava mlade na njihovom putu prema zrelosti i omogućuje im da postanu zdravi i odgovorni mladi ljudi.

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

33

6 / DODACI Dodatak 1.

1. Koliko često koristite kondom kao oblik zaštite tijekom spolnih odnosa? a) Nikada b) Rijetko c) Često d) Skoro svaki put e) Uvijek 2. Koliko ste seksualnih partnera imali od prvog spolnog odnosa do danas?

1

2

3

4

5 i više

3. Što mislite, koliko je vaših prijatelja bilo spolno aktivno u vrijeme kada ste vi imali prvi spolni odnos? a) Nitko b) Manjina c) Otprilike polovina d) Većina e) Svi ili gotovo svi 4. Koliko često koristite zaštitu tijekom spolnih odnosa? a) Nikada b) Rijetko c) Često d) Skoro svaki put e) Uvijek 5. Koliko često stupate u spolni odnos pod utjecajem alkohola i/ili droga? a) Nikada b) Rijetko c) Često d) Skoro svaki put e) Uvijek 6. Koliko ste godina imali prilikom prvog spolnog odnosa: manje od 14 14

15 16 17 18 19

7. Vaše prvo iskustvo spolnog odnosa bilo je: a) U vezi sa stalnim partnerom/icom b) Veza za jednu noć c) Prisilno, protiv vaše volje 8. Jeste li neposredno prije prvog spolnog odnosa konzumirali alkohol i/ili uzimali droge? a) Ne, ništa od toga b) Da, konzumirao/la sam alkohol c) Da, uzimao/la sam droge d) Da, i alkohol i droge 9. Jeste li tijekom posljednjeg spolnog odnosa koristili kondom? a) Da b) Ne 10. Jeste li prilikom prvog spolnog odnosa koristili neku zaštitu? a) Ne, nikakav oblik zaštite b) Da, kondome c) Da, prekinuti snošaj d) Da, kontracepcijske pilule e) Da, neki drugi oblik zaštite f) Ne znam/ne sjećam se

34

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

11. Koliko je godina imao/la vaš partner/ica prilikom vašeg prvog spolnog odnosa? manje od 14 14 15 16 17 18 19 više od 19 12. Koji oblik zaštite najčešće koristite tijekom spolnih odnosa? a) Nikakav oblik zaštite b) Kondom c) Prekinuti snošaj d) Kontracepcijske pilule e) Neki drugi oblik zaštite

Dodatak 2.

1. Organizmi koji uzrokuju spolno-prenosive infekcije (SPI) mogu ući u tijelo samo kroz vaginu ili penis. a) Točno b) Netočno c) Nisam siguran/na 2. Pranje genitalija odmah nakon seksualnog odnosa može smanjiti rizik od infekcije spolno-prenosivim infekcijama. a) Točno b) Netočno c) Nisam siguran/na 3. Oralni seks sigurna je seksualna aktivnost u kojoj je nemoguće dobiti bilo kakvu spolno-prenosivu infekciju/bolest. a) Točno b) Netočno c) Nisam siguran/na 4. Nije se moguće inficirati HIV-om ako ste pili iz iste čaše koju je upravo koristila osoba sa HIV-om/AIDS-om? a) Točno b) Netočno c) Nisam siguran/na 5. Moguće je biti inficiran/a nekom od spolno-prenosivih infekcija (SPI) bez ikakvih vidljivih znakova ili simptoma infekcije/bolesti. a) Točno b) Netočno c) Nisam siguran/na 6. Koja od slijedećih metoda čini fizičku prepreku između spermija i jajne stanice? a) Ženski kondom b) Kondom c) Dijafragma d) Sve navedeno e) Nisam siguran/na 7. Kako djeluje hitna kontracepcija / «morning after pill»? a) Štiti te od spolno-prenosivih infekcija/bolesti b) Prekida trudnoću c) Sprječava nastanak trudnoće u kraćem roku poslije nezaštićenog spolnog odnosa d) Sve navedeno e) Nisam siguran/na 8. Osim apstinencije, koja metoda kontracepcije štiti ujedno i od neželjene trudnoće i spolno-prenosivih infekcija/bolesti? a) spirala b) kontracepcijske pilule c) ženski ili muški kondom d) pilula za dan poslije e) Nisam siguran/na 9. Koja od navedenih metoda je najmanje sigurna? a) prekinuti snošaj b) kondom

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

35

c) kontracepcijska pilula d) dijafragma e) Nisam siguran/na 10. Koja od navedenih metoda kontracepcije je najprikladnija za mlade djevojke? a) spirala b) kontracepcijske pilule c) kondom d) računanje plodnih dana e) Nisam siguran/na 11. Spermij može oploditi jajašce: a) do 3 dana poslije spolnog odnosa b) do 5 dana poslije spolnog odnosa c) do 7 dana poslije spolnog odnosa d) do 9 dana poslije spolnog odnosa e) Nisam siguran/na 12. Ako djevojka ima spolne odnose za vrijeme menstruacije, ne može ostati trudna. a) Točno b) Netočno c) Nisam siguran/na 13. Ako prilikom spolnog odnosa muškarac prije ejakulacije izvuče penis iz vagine, nije moguće da dođe do trudnoće. a) Točno b) Netočno c) Nisam siguran/na 14. Svaki mjesec, većina žena otpušta jajašce iz jednog od svojih jajnika u jajovode; taj proces naziva se _________________. a) polucija b) ovulacija c) menstruacija d) oplodnja e) Nisam siguran/na 15. Što je oplodnja? a) Kada jajašce napusti jajnik b) Kada jajašce i unutrašnji sloj maternice izlaze iz vagine c) Kada se muška spolna stanica spoji sa ženskom spolnom stanicom d) Kada upoznate nekog novog e) Nisam siguran/na

36

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

Dodatak 3.

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

37

7 / LITERATURA 1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

Ajduković, D., Ajduković, M. i R. Prišlin (1991.), AIDS i mladi, Zagreb: Medicinska naklada. Čubrilović Ž. (2007), Zdravstveni odgoj bolesnika s HPV infekcijom. Sestrinski edukacijski magazin 2007:4(4) Dabo J. (2001), Narodni zdravstveni list, Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko goranske županije u suradnji sa Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, Zavodom Osječko-Baranjske županije i zavodom za javno zdravstvo Splitsko Dalmatinske županije; http://www.zzjzpgz.hr/nzl/10/spolnost.htm (na dan 26.03.2010) Grunseit, A. & S, Kippax (1997), Sexuality Education and Young People’s Sexual Behavior: A Review of Studies. Journal of Adolescent Research 12(4), str: 421-454.

Haffner, D. & E. Goldfarb (1997), But Does It Work? Improving Evaluations of Sexuality Education, SIECUS Report 25(6), str: 3-16.

Kirby, D. (1994), Sex Education in the Schools, Menlo Park, Calofornia, Henry J. Kaiser Family Foundation.

Kirby, D., K. Coyle (1994), Changing Risk-Taking Behavior, in: J. Drolet, Clark, K. /eds./ The Sexuality Education Challenge. Santa Cruz, CA: ETR. Kirby, D. et al. (1994), School-Based Programs to Reduce Sexual Risk-Taking Behaviors: A Review of Effectiveness. Public Health Reports 109(3), str: 339-360.

Kirby, D. (1999a), Reducing Adolescent Pregnancy: Approaches that Work. Contemporary Pediatrics, January Issue; URL: http://Cp.pdr.net/be_core/content/journals/k/data/1999/0100/ (na dan Kirby, D. (1999b), Reflections on two Decades of Research on Teen Sexual Behavior and Pregnancy. Journal of School Health 69(3), str: 89-95.

Kovačić N., (2003.), Nije sramota seks, već neznanje, Nedjeljni Vijesnik, str. 25. http://www.bum.vjesnik.hr/ Pd/2003%5C07%5C20%5C25A25.PDF (na dan 29.03.2010) Orešković S. (ur.) (2004.), HIV/AIDS: Stigma i diskriminacija, Škola narodnog zdravlja Andrija Štampar, Zagreb Peters, L. (1998.), A Review of the Effectiveness of School-Based Interventions for Prevention of HIV/STD and Pregnancy. Woerden: Netherlands Institute for Health Promotion and Disease Prevention.

Rogić, D. (1965.), O spolu, o porođaju i novorođenčetu, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb Schnarch, D. (1997.), Passionate Marriage, New York, Owl Book.

Svjetska banka (2005.), Izvješće o stanju u području organiziranog i gospodarskog kriminaliteta u Jugoistočnoj Europi, (na dan 29.03.2010) Štulhofer A. (2006.), Globalne promjene: intimnost, momentalizam i seks, http://www.google.hr/url?sa=t&sou rce=web&ct=res&cd=1&ved=0CAgQFjAA&url=http%3A%2F%2Fwww.ffzg.hr%2Fsocio%2Fastulhof%2Fteksto vi%2Fastulhof_Emzin2.pdf&ei=_IurS9PfO9mPsAbRj8WLDg&usg=AFQjCNEwrxUZ9ZwM1BojvNGL3K8IDzaOQ&sig2=F2Hwu8Fu4ng3DrkgpWEyiQ (na dan 25.03.2010.) Štulhofer A., Hodžić A. (2003.), Seksualna edukacija u školi: Što je s Hrvatskom?, Napredak, 144(1), str. 40.-52. Štulhofer A. (1999.), Terra incognita? Adolscenska spolnost i rizično ponašanje, Društvena istraživanja 8(2-3), str: 267.285. Štulhofer A. (2005), Seksualnost mladih u Hrvatskoj: Simboličke i bihevioralne promjene u razdoblju 1972. – 2005., Pedagogijska istraživanja 2(2), str: 327.-342. Štulhofer A, Ajduković D. et al, (2005.), HIV/AIDS i mladi– Hrvatska 2005., informiranost o HIV/AIDS-u, stavovi i seksualno ponašanje u nacionalnom uzorku mlade (18-24), Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Zagreb Trenc, P. i A. Beluhan (1971.), Ispitivanje stavova i aktivnosti u seksualnom životu srednjoškolske omladine Arhiv za zaštitu majke i djeteta 15(6), str: 275.-339.

Gray-Little, B., Williams, V. S. L. & Hancock, T. D. (1997) An item response theory analysis of Rosenberg Self-esteem Scale. Personality and Social Psychology Bulletin, 23, 443-451.

Rathus, A.S. (2001.) Temelji psihologije. Jastrebarsko: Naklada Slap.

INTERNET 1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

38

Durex Network (2008.), http://naslov.hr/novosti_zabava_seks/Durexovo.istrazivanje.o.spolnom.zivotu.i.edukaciji.

Hrvata/komentari/bchfaf (na dan 25.03.2010.) http://www.edusex.org/reproduktivno-zdravlje/reproduktivno-zdravlje-adolescenata.html (na dan 30.03.2010.) http://www.virogena.hr/glnavi/faq.html (na dan 25.03.2010.) http://www.centar-zdravlja.net/clanci/musko-zdravlje/3/997/6-najcescih-spolnih-bolesti-kod-muskaraca/klamidija/4/ (na dan 25.03.2010.) www.huhiv.hr (na dan 30.03.2010.) http://www.google.hr/url?sa=t&source=web&ct=res&cd=1&ved=0CAYQFjAA&url=http%3A%2F%2Fwww.coe.int%2Ft %2Fdghl%2Fcooperation%2Feconomiccrime%2Forganisedcrime%2Fprojects%2FCARPO%2FPctc_2006_20croate.pd f&ei=IarS4moGdKjsQb82eDFDg&usg=AFQjCNEPVQCr7cexhY1LyNUTvsFG_Ykr3g&sig2=mY7nsFSwN3JtCua4lWEthA (na dan 25.03.2010.) past_issues_show_article.jsp?filename=k1a083.html&title=Reducing@adolescent@pregnancy:@Approaches@that@ work&navtype=k&showPoll=yes&path=/be_core/content/journals/k/data/1999/0100 (na dan 25.03.2010.)

ŠIRI ZNANJE, A NE SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

ZORA JE... ...nevladina i neprofitna organizacija koja radi na promicanju ljudskih prava, rodne ravnopravnosti i prava manjina kao i edukaciji te podizanju svijesti o problemima od općeg društvenog interesa, nenasilju, zdravlju i cjeloživotnoj i ne-institucionalnoj edukaciji.

Ciljevi i svrha osnivanja Udruge su: • • • • • • • •

zaštita ljudskih prava i razvoj ljudskih sloboda, odbacivanje nasilja i razvijanje nenasilnih metoda; promicanje rodne ravnopravnosti i prava manjina; podizanje svijesti o problemima od općeg društvenog interesa, a posebice o nenasilju i spolno reproduktivnom zdravlju; promicanje volontiranja i građanskog aktivizma na lokalnom nivou; poticanje kreativne razmjene teorijskih i praktičnih pristupa u neformalnoj edukaciji kroz radionice, seminare i treninge; promicanje i potpora cjeloživotnog učenja i ne-institucionalnog obrazovanja; promicanje aktivnog sudjelovanja mladih u društvu; humanitarno djelovanje (osiguranje i poboljšanje kvalitete življenja, poboljšanje uvjeta školovanja).

ZORA, za nenasilje i ljudska prava A. Schultessa 19, ured br. 68, 40000 Čakovec • Tel/fax: (040) 395 344 www.udrugazora.hr • zora@udrugazora.hr ŽR: 2392007-1100002196 (Međimurska banka) • MB 1766350