Tuzlanski procesi 70-ih godina XX stoljeća

TUZLANSKI PROCESI 70-ih GODINA XX STOLJEĆA KAKO JE NASTALA I ŠTA SADRŽI OVA KNJIGA

1.

Iako je povremeno kontekstualizirana, afera „Pašaga Mandžić i tuzlanska grupa“ ostavljena je otvorenom i mistificiranom. U proteklih pola stoljeća ostala su nerazjašnjena pitanja krajnjih namjera silovite difamatorske kampanje protiv politički najznačajnijeg Tuzlaka socijalističkog vremena Pašage Mandžića i političkog konstruiranja slike o „neprijateljskoj grupi iz Tuzle.“ Društvena scena je u prvoj polovini 70-ih godina XX stoljeća pretvorena u obračune sa neistomišljenicima iz kruga ideološke braće kojima su kačene etikete neprijatelja države, radničke klase i samoupravljanja. Vladala je politička tortura, provedeni su sudski procesi i odmjerene kazne zatvora, a porodice inkriminiranih ponijele su dugogodišnje traume.

Slučaj ovog političkog procesa možda i ne bi zavrjeđivao punu pažnju da se ne radi o jednoj od najbrutalnijih i najeklatantnijih političkih i sudskih farsi o inkriminaciji privatnih razgovora tretiranih kao verbalnih delikata u socijalističkoj Bosni i Hercegovini. S jedne strane stajali su pripadnici dominantne političke strukture, čuvari metoda i rada partijskog djelovanja i nedodirljivih dogmi o svijetloj revolucionarnoj tradiciji. Na drugoj strani je nehomogena, ni s jednom političkom ili interesnom relacijom povezana, od strane vladajuće nomenklature proglašena „tuzlanska grupa“, ali i krugovi oko pojedinih članova ove „grupe.“

Međutim, slučaj Pašage Mandžića i „tuzlanske grupe“ nadilazi okvire obračuna ideoloških neistomišljenika i otkriva godinama skrivanu povijesnu i političku pozadinu, koju razmatramo na narednim stranicama ove knjige. U nutrini tako skrivane „pozadine“ stoje, groso modo, ponajprije iznevjereni komunistički ideali socijabilnosti, kako onih koji se tiču političkog morala pojedinaca iz partijskog vrha, tako i prevlasti političkog voluntarizma nad (lokalnom - tuzlanskom) ekonomijom.

Bavljenje ovim slučajem otkrilo je i niz dodatnih činjenica o ratnom i mirnodopskom toku socijalističke revolucije u Tuzli. U procesima vođenim protiv „tuzlanske grupe“ oslikane su mnoge ideološke i političke karakteristike funkcioniranja sistema i obračuna sa „unutrašnjim neprijateljima“ koje je vodila tadašnja Služba državne bezbjednosti (SDB) sa manje više često prisutnom metodom primoravanja na svjedočenja u montiranim suđenjima. Čak i da prihvatimo da je Pašaga Mandžić sam doprinio sukobu sa svojom Partijom, ne možemo a da ne primijetimo da su na izazove slobode i pravo na mišljenje sudionika „tuzlanske grupe“, mišljenja iskazana isključivo u privatnim razgovorima, pojedini „čuvari pečata političke podobnosti“ odgovorili najtežim osuđujućim kvalikacijama. Svoju ideološku i partijsku sabraću, revnosni „čuvari“ proglašavaju „unutrašnjim neprijateljima“, čineći ih čak većim neprijateljima od

TUZLANSKI PROCESI 70-ih GODINA XX STOLJEĆA Dok su bili zajedno: na proslavi 20-godišnjice revolucije i 17. godišnjice oslobođenja Tuzle, 1961. Na fotografiji: s lijeva na desno, prvi revolucionari tuzlanskog kraja: Franjo Herljević, Miloš Zekić, Pašaga Mandžić, Rodoljub Čolaković, Nikola Andrić, Todor Vujasinović i Cvijetin Mijatović.

Izvor: Album sa proslave 20. godišnjice revolucije i 17. godišnjice oslobođenja Tuzle (1965), Narodna i univerzitetska biblioteka Tuzla.