STANJE DJECE U SVIJETU SPECIJALNO IZDANJE
Povodom dvadesetogodišnjice Konvencije o pravima djeteta
KRATAK PREGLED
Konvencija o pravima djeteta predstavlja univerzalni standard The Convention on the Rights of theChild za stvaranje boljeg svijeta – svijeta u kojem će najbolji interesi stands as a universal standard for building a djeteta biti prioritet svima. U narednih 20 godina najveći better world – a world insewhich the već bestostvareni interizazov predstavljaće napori da nadogradi napredak da se kroz široku i zajednički rad of učini da ests of ichildren are asaradnju primary concern all. Konvencija postane realnost i za onu djecu kojoj se još uvijek The challenge for the next 20 years is to build negiraju prava na opstanak, razvoj, zaštitu i participaciju.
on the progress already achieved, working together to reach those children — Ann who M. Veneman are still Izvršna direktorka, UNICEF being denied their rights to survival, development, protection and participation. —Ann M. Veneman Executive Director, UNICEF
CONTENTS SADRŽAJ
STANJE DJECE U SVIJETU SPECIJALNO IZDANJE
Kratak pregled Vanvremenski značaj Konvencije . . . . . . .2 Napredak i izazovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3 Rizici i šanse . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .6 Agenda za djelovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .6 Dalji put . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Nezvanična skraćena verzija Konvencija o pravima djeteta .................................. 10
Za pristup cjelovitom izvještaju i informacijama o mogućim izmjenama nakon štampanja, posjetite našu veb-stranicu: www.unicef.org/publication
1
KRATAK PREGLED
Kratak pregled
Vanvremenski značaj Konvencije Dvadesetog novembra 2009. godine, u cijelom svijetu slavi se dvadesetogodišnjica Konvencije o pravima djeteta. Ova konvencija je međunarodni sporazum o ljudskim pravima sa najvećim brojem ratifikacija u istoriji. Sa svoje 54 odredbe i opcionim protokolima, ona pokriva najširi spektar civilnih, političkih, kulturnih, socijalnih i ekonomskih prava, koja se odnose na svu djecu svijeta. Četiri su osnovna principa koji određuju pristup Konvencije: nediskriminacija, aktivnosti preduzete u najboljem interesu djeteta, pravo na život, opstanak i razvoj, i poštovanje stavova djeteta u skladu sa starosnom dobi i stepenom zrelosti. Ovi principi predstavljaju smjernice za sve koji rade na promociji dječjih ljudskih prava, pa i samoj djeci mogu biti putokaz u realizovanju njihovih prava na opstanak, razvoj, zaštitu i participaciju. Konvenciju o pravima djeteta potpisale su sve zemlje svijeta, a samo u dvije ona još nije ratifikovana i
pretočena u zakon. Odredbe i principi ove konvencije ugrađeni su u temelje nacionalnih i lokalnih zakonodavstava širom svijeta, motivišući vlade zemalja da u svojim zakonodavnim agendama prava i razvoj djece postave kao prioritet. Od 1990. godine do danas, više od 70 zemalja inkorporiralo je zakone o djeci u svoja nacionalna zakonodavstva. Konvencija je izvršila sveobuhvatan i du-bok uticaj na javne institucije. U skladu sa značajnijim mje-stom koje prava djece imaju u postavljenim nacionalnim i međunarodnim ciljevima, politikama, programima i u zastupanju ljudskih prava i društvenog napretka, uočljiv je pomak i u korišćenju terminologije vezane za ova prava. Konvencija je ohrabrila nacionalne i lokalne vlasti da usvajaju budžetske inicijative koje imaju pozitivan uticaj na djecu, po-
Napredak u oblasti prava na opstanak i razvoj
Opstanak djeteta
Isključivo dojenje
Obogaćena ishrana
Rutinska vakcinacija
Godišnji broj smrtnih slučajeva kod djece do pet godina starosti u svjetu je smanjen sa skoro 13 miliona 1990. godine na manje od 9 miliona 2008. godine.
U svim regionima u razvoju, sem jednog, povećan je procenat isključivog dojenja novorođenčadi do šest mjeseci starosti.
Upotreba dodataka u ishrani na bazi mikronutrijenata, sa dvije doze vitamina A, kojima se u potpunosti štite djeca u regionima u razvoju, od 1999. godine do danas porasla je sa 16%, na 62%.
Redovna vakcinacija, sa tri doze DPT3 vakcine, povećana je sa 75% 1990. godine na 81% 2007. godine.
2
STANJE DECE U SVIJETU | SPECIJALNO IZDANJE
Vakcine Broj smrtnih slučajeva u svijetu uzrokovanih boginjama od 2000. godine do danas smanjen je za 74%, što govori o ogromnoj ulozi vakcina u spasavanju miliona ljudskih života.
Sprečavanje malarije Povećano korišćenje mreža za komarce tretiranih insekticidima, koje se sprovodi od 2000. godine, značajno je doprinijelo sprečavanju malarije kod djece do pet godina starosti u supsaharskom dijelu Afrike.
SPECIJALNO IZDANJE
dstakla mjere socijalne politike i pristupe zasnovane na ljudskim pravima te doprinijela razvijanju saradnje usmjerene na poboljšanje položaja žena i djece. Konvencija je pomogla u podizanju svijesti o pravima djeteta u preduzećima, školama, porodicama i lokalnim zajednicama. Njen uticaj na medije je očigledan i može se pratiti kroz razvoj kodeksa ponašanja pri izvještavanju o djeci. Uočeno je znatnije izvještavanje o pitanjima dječje zaštite, kao i uključivanje stavova djece kada je riječ o pitanjima koja se njih tiču ili čije uticaje trpe. Lideri vjerskih zajednica takođe aktivno podržavaju prava djeteta. U svojim javnim istupima oni se često osvrću na osjetljiva pitanja kakva su, na primjer, stigma ili diskriminacija u vezi sa HIV-om, odnosno sidom, a promovišu i obrazovanje djevojčica. Konvencija je veoma inspirativna za novu generaciju djece koja teže da osnaže svoje učešće u društvu. Puni značaj Konvencije u velikoj mjeri nadilazi njene zakonodavne implikacije, pa čak i aktivnosti koje su direktno vezane za podršku pravima djeteta. Ustanovljavajući minimalne neophodne standarde kada je u pitanju tretman, njega, razvoj, zaštita i društvena participacija svih lica do 18 godina starosti, Konvencija
HIV prevalenca
Liječenje HIV-a
Podaci o ženama starosne dobi od 15 do 24 godine, koje su od 2000. godine boravile u dispanzerima za trudnice, u 14 od 17 zemalja dovoljni su da se jasno utvrdi trend smanjenja HIV prevalence.
Veliki napredak ostvaren je u liječenju HIV-a kod djece do 15 godina starosti, i to najviše u supsaharskom dijelu Afrike.
Poboljšan pristup vodi za piće U periodu od 1990. do 2006. godine više od 1,6 milijarde ljudi dobilo je poboljšan pristup izvorima vode za piće.
je značajno doprinijela načelnoj promjeni stavova prema djetinjstvu. Njenim je odredbama osnažen, u raznim društvima široko prihvaćen, stav da je za sprovođenje prava djece od presudnog značaja zaštititi djetinjstvo kao period odvojen od zrelosti, definišući ga kao vrijeme koje je djeci neophodno kako bi mogla da rastu, uče, da se igraju i razvijaju.
Upis u osnovnu školu
Završetak osnovne škole
Broj djece koja ne pohađaju osnovnu školu, u periodu od 2002. do 2007. godine, smanjen je sa 115 na 101 milion.
Procenat djece u zemljama u razvoju koja privedu kraju osnovnoškolsko obrazovanje porastao je sa 79% 1999. godine, na 85% 2006. godine.
Rodna ravnopravnost u osnovnom obrazovanju
Sama činjenica da je indeks rodnog pariteta u osnovnoj školi u većini zemlja u razvoju 96% ili viši, ukazuje na napredak u ostvarivanju rodne ravnopravnosti u osnovnoškolskom obrazovanju.
SLAVLJENJE DVADESETOGODIŠNJICE KONVENCIJE O PRAVIMA DJETETA
3
KRATAK PREGLED
Napredak i izazovi Svjedoci smo da je u eri ove konvencije došlo do značajnog napretka kada je riječ o opstanku i razvoju djece. Učinjeni su obuhvatniji i jasnije usmjereni napori da se ona zaštite, a ideja o značaju njihovog osnaživanja u pravcu aktivnog učešća u sopstvenom razvoju i zaštiti sve više zaživljava i biva široko prihvaćena kao vrijednost. Smanjenje godišnjeg broja smrtnih slučajeva kod djece do pet godina starosti, sa 12,5 miliona 1990, na manje od 9 miliona 2008. godine, jasan je pokazatelj ovog napretka i jedno od najvećih dostignuća u oblasti opstanka i razvoja djece. Smanjenje smrtnosti djece rezultat je ogromnih napora koje su vlade, nevladine organizacije i međunarodne zdravstvene zajednice preduzele kako bi spriječile i kontrolisale zaraze, povećale bezbjednost hrane i obezbijedile sveobuhvatnu, objedinjenu uslugu na svim nivoima zdravstvenog sistema. Posebno treba istaći značaj vakcinacije protiv ozbiljnih oboljenja, koja je spasla milione dječjih života širom svijeta. Napredak je ostvaren i u sferi drugih prava koja se odnose na opstanak i razvoj djeteta. Od 1990. godine do danas, u cijelom svijetu zabilježeno je smanjenje prevalence neuhranjenosti kod djece do pet godina starosti. U istom periodu, u svim regionima sem jednog, raste stopa isključivog dojenja djece do šest mjeseci starosti, kao najdjelotvornija zaštita od dječjih bolesti. S druge strane, procjenjuje se da je u periodu od 1990. do 2006. godine oko 1,6 milijardi ljudi ostvarilo bolji
pristup uslugama vodosnabdijevanja. Pojačani su i napori u borbi protiv HIV-a i side. Znatno je prošireno testiranje i antiretroviralna terapija, kako za trudnice sa HIV virusom – da bi se spriječilo prenošenje virusa sa majke na dijete – tako i za novorođenčad i malu djecu – u cilju zaštite od ovog virusa. U oblasti obrazovanja takođe je učinjeno mnogo. Uloženi su veliki napori kako bi se ono podstaklo pa se procjenjuje da trenutno 84 odsto djece osnovnoškolskog uzrasta pohađa nastavu. U najvećem dijelu zemalja u razvoju smanjena je razlika između broja dječaka i djevojčica koji upišu školu, a povećan procenat onih koji ostanu u školi do završnog razreda osnovnog obrazovanja. Konvencijom o pravima djeteta popločan je put holističkom pristupu dječjoj zaštiti. Djeci je
Izazovi u oblasti prava na opstanak i razvoj
2,5 milijardi ljudi
1 milijarda djece
148 miliona djece
101 milion djece
37 miliona odojčadi
22 milion odojčadi
još uvijek nema pristup sanitarnim kapacitetima koji odgovaraju međunarodnim standardima
lišeno je mogućnosti da uživa jednu ili više usluga koje su od presudnog značaja za opstanak i razvoj.
do pet godina starosti u regionima u razvoju pati od neuhranjenosti.
ne pohađa osnovnu školu, a među njima veći dio čine djevojčice.
ne dobija jodiranu so, koja je neophodna da bi se nadomjestio nedostatak joda.
nije pokriveno rutinskom vakcinacijom i time zaštićeno od bolesti.
4
STANJE DECE U SVIJETU | SPECIJALNO IZDANJE
SPECIJALNO IZDANJE
ponuđeno pravo da budu zaštićena od raznih oblika nasilja, eksploatacije, zlostavljanja, diskriminacije i zanemarivanja. U posljednje dvije decenije značajno je poraslo zastupanje vezano za zaštitu djece. Imenovani su i specijalni predstavnici UN-a za ključna pitanja u ovoj oblasti, na primjer, za pitanja nasilja nad djecom ili njihovog učešća u oružanim sukobima. Iako se usljed nepotpunih podataka još uvijek ne može govoriti o uvidu u puni opseg kršenja prava djece, od 90-ih godina prošlog vijeka zna se mnogo više. Međunarodne ankete po domaćinstvima, kakve se sprovode u okviru istraživanja višestrukih indikatora (Multiple Indicator Cluster Surveys), ili istraživanja o demografiji i zdravlju (Demographic and Health Surveys), obezbjeđuju redovne podatke o nekoliko ključnih pitanja: upisivanje djece u matične knjige rođenih, brakovi između djece, dječji rad. Posljednjih godina ova istraživanja omogućavaju uvid i u stavove prema nasilju u porodici i disciplinskim mjerama u vaspitanju djece. Aktivna participacija djece, definisana kroz nekoliko odredaba Konvencije, u posljednje dvije decenije šire je prihvaćena i sve se više primjenjuje. Specijalno zasjedanje Generalne skupštine UN-a o djeci, održano 2002. godine, jedan je od događaja koji zaslužuju posebnu pažnju. Tom prilikom preko 400 djece iz više od 150 zemalja svijeta učestvovalo je u radu najvišeg organa odlučivanja u Ujedinjenim nacijama. Mnoge inicijative na nacionalnom i lokalnom nivou – počev od programa za grad po mjeri djeteta, prihvaćenih od velikog broja gradova širom svijeta, pa do budžeta za participaciju djece koje koriste gradovi u Brazilu, Španiji i Velikoj Britaniji – ističu značaj
uključivanja djece u razne forume odlučivanja. I pored ovog napretka, puno toga tek treba uraditi kako bi za djecu širom svijeta obećanja Konvencije postala realnost. Izazovi su krupni i brojni. Procjenjuje se da oko 1 milijarda djece živi u uslovima materijalne uskraćenosti, često višestruke. Milioni djece, posebno u Africi i Aziji, nemaju pristup kvalitetnim zdravstvenim uslugama, dodacima u ishrani u vidu mikronutrijenata, obrazovanju, žive bez vode, bez neophodnih sanitarnih uslova, bez adekvatnog smještaja. Svakoga dana, u prosjeku više od 24 000 djece do pet godina starosti umire, i to uglavnom od uzroka koje je moguće spriječiti. Procjenjuje se da godišnje od 500 miliona do 1,5 milijarde djece doživi neko nasilje. Dječjim radom bavi se oko 150 miliona djece starosne dobi od 5 do 14 godina, preko 140 miliona djece uzrasta do pet godina neuhranjeno je, a oko 100 miliona djece osnovnoškolskog uzrasta nije uključeno u proces obrazovanja. Uprkos pomacima, i u visokorazvijenim i u zemljama u razvoju participacija djece još uvijek je u povoju i tek treba da bude šire prihvaćena. Nejednakosti u ostvarivanju dječjih prava sve su očiglednije i to u svim zemljama. Postoje dokazi da su neka djeca posebno izložena riziku da budu uskraćena za usluge osnovne zaštite. Riječ je o djeci iz materijalno i prostorno marginalizovanih zajednica, o siromašnoj djeci, djeci sa smetnjama u razvoju, djeci iz manjinskih grupa stanovništva ili iz urođeničkih porodica, o djeci koja žive u porodicama sa veoma niskim nivoom obrazovanja roditelja. Djevojčice su i dalje izložene većim rizicima – od udaje prije 18.
19 miliona odojčadi
9 miliona djece
4 miliona djece
4 miliona djece
2 miliona djece
500 000 žena
u zemljama u razvoju rađa se sa malom porođajnom težinom.
širom svijeta svake godine umire prije svog petog rođendana.
širom svijeta umire u svom prvom mjesecu života.
do pet godina starosti svake godine umire samo od tri bolesti: dijareje, malarije i upale pluća.
do 15 godina starosti živi sa HIV-om.
godišnje umire od uzroka koji su povezani sa trudnoćom i rađanjem.
SLAVLJENJE DVADESETOGODIŠNJICE KONVENCIJE O PRAVIMA DJETETA
5
KRATAK PREGLED
godine starosti, od fizičkog i seksualnog nasilja... mada su i dječaci često žrtve. Najveće globalne izazove u oblasti dječjih prava na opstanak, razvoj i zaštitu, predstavljaju Afrika i Azija. Većina indikatora ukazuje na posebno tešku situaciju u regijama supsaharske Afrike i južne Azije. Od napretka koji ova područja ostvare u oblasti primarne zdravstvene zaštite i obrazovanja presudno će zavisiti dinamika razvoja dječjih prava, od onih osnovnih do međunarodnih standarda i ciljeva razvoja za djecu.
Rizici i šanse Dvadesetogodišnjicu svog postojanja Konvencija o pravima djeteta slavi u vremenu i ambijentu koje karakteriše neizvjesnost. Tekući period obilježila je najteža globalna finansijska kriza u posljednjih 80 godina. Ekonomski pad, kao njena posljedica na globalnom nivou, te izuzetan porast cijena hrane, izazivaju zabrinutost da će se siromaštvo i neuhranjenost povećati. Negativni efekti klimatskih promjena i društvene promjene koje ih prate prijete da ugroze tek ostvarene napretke u pravima djeteta. Djeca su ta koja posebno trpe negativne posljedice ovih promjena. Usljed svoje fiziološke nezrelosti i osjetljivosti, djeca su najčešće žrtve neuhranjenosti i prenosivih infektivnih bolesti, tih glavnih ubica najmlađih, i najmanje su otporna na promjene klimatskih uslova. Sve je više indikatora koji upućuju na zaključak da će baš najnerazvijenije
zemlje svijeta, koje uz to imaju i rastuću populaciju djece, ponijeti ogroman dio tereta ekoloških promjena. Sa aspekta dječjih prava, posebno je zabrinjavajuća sve tješnja veza između klimatskih promjena u nekoj regiji i tamošnjih građanskih sukoba. Snažnija podrška fokusirana na ekonomske resurse, zalihe hrane i vode, možda može doprinijeti smanjenju postojeće nejednakosti u pristupu osnovnim uslugama. Ne smiju se podcjenjivati negativni efekti koje na oblast dječjih prava mogu imati aktuelna ekonomska kriza i drugi globalni problemi. Postoji opasnost da njihova dejstva ostave doživotne posljedice na više generacija djece i tako podriju vrijedne napore koji su uloženi kako bi se u decenijama koje dolaze unaprijedila prava djece. S druge strane, istorija pokazuje da takve krize mogu predstavljati šansu za obnovu posvećenosti principima Konvencije i snažan podsticaj da se sarađuje u cilju napretka u pravima djece.
Agenda za akciju U neizvjesnom vremenu kakvo je današnje, svakim danom postaje sve jasnije da stari načini rada više nijesu primjenljivi. Svijet je pred jedinstvenom šansom da se rekonstruiše i redefiniše svoje prioritete – tako što će se posvetiti ne samo materijalnoj, ekonomskoj sferi, već i zaštiti i njegovanju najranjivijih djelova društva. U ovom procesu ponovnog uspostavljanja prioriteta Konvencija o pravima djeteta mora imati
Izazovi vezani za disparitet
Smrtnost djece kod najsiromašnijih slojeva najmanje je 1,9 puta veća nego kod bogatih – istraživanje pokriva više od 90 zemalja i pruža dovoljno podataka da se izvrši jasna procjena.
6
Prevalenca neuhranjenosti preko dva puta je vjerovatnija kod djece do 5 godina starosti koja su siromašna, nego kod bogate djece u zemljama u razvoju.
Priključci na cjevovode za snabdijevanje vodom za piće
više su nego dvaput dostupniji djeci koja žive u gradskim nego onoj u ruralnim domaćinstvima.
Unaprijeđeni sanitarni kapaciteti
u zemljama u razvoju, gotovo su dvaput do-stupniji stanovnicima gradova nego ruralnih krajeva.
STANJE DECE U SVIJETU | SPECIJALNO IZDANJE
HIV prevalenca kod mladih žena u istočnoj i južnoj Africi tri puta je veća nego kod mladih muškaraca.
Sveobuhvatno znanje o HIV-u među mladićima u južnoj Aziji dvostruko je veće nego među djevojkama.
SPECIJALNO IZDANJE
pozornost u odnosu na ostvarivanje dječjih prava na nivou država i pojedinih zajednica, time se obezbjeđuje i kontrola i koordinacija resursa javnog i privatnog sektora. U oblasti razvojne saradnje, neophodno je da donatori i zemlje korisnice pomoći razmotre kako njihova pomoć utiče na djecu. Na nivou distrikta i lokalnih zajednica, razvojne inicijative podržane od strane lokalne uprave moraju biti inkluzivne i podsticati aktivno učešće djece. Lokalna uprava takođe treba da osigura da zakoni, praksa, politike i programi reflektuju stavove i interese žena i djece.
centralnu ulogu i to rukovodeći se sa četiri ključna principa: Postaviti najbolji interes djece kao primarni test upravljanja Svaki aspekt upravljanja može uticati na prava djeteta. Bilo da se odluke odnose na oporezivanje ili trgovinu, diplomatiju ili dug, ne postoji politika, zakon, budžet, program ili plan koji su „neutralni“ u odnosu na interes djece. Samim tim, prvi izazov za države potpisnice Konvencije jeste da se procijeni uticaj čitavog niza zakonodavnih i administrativnih aktivnosti na djecu. Drugi korak jeste da se obezbijedi da budžeti, politike i programi u svim svojim aspektima primjenjuju principe Konvencije. Kada je riječ o nacionalnom nivou, treba osigurati da budžeti i programi kao prioritet definišu usluge koje su od presudnog značaja za zadovoljavanje prava djece na opstanak, razvoj, zaštitu i participaciju. Uz
Pismenost mladih u najslabije razvijenim zemljama, među mladićima je 1,2 puta veća nego među djevojkama
Neto pohađanje srednjih škola u Latinskoj Americi i na Karibima za 6 procenata je niže kod dječaka nego kod djevojčica.
Dječji brakovi kod mladih žena koje žive u ruralnim krajevima zemalja u razvoju, dvostruko su češći nego kod mladih žena iz gradova.
Dodatni izazov predstavlja jačanje i primjena zakona u korist prava djeteta. U tom cilju, može se pojaviti potreba da se unutar vlada osnivaju stalne strukture koje bi, koordinirajući aktivnosti raznih sektora, radile na promociji prava djeteta. Imenovanje nezavisnih zaštitnika ljudskih prava, kao što je ombudsman za djecu, može osnažiti proces praćenja dječjih prava, kako na nacionalnom tako i na lokalnom nivou. Bolje razumijevanje položaja djece, zasnovano na jasnim i na istraživanjima i procjenama baziranim pokazateljima, jedna je od ključnih komponenti za ocjenu djelotvorne implementacije Konvencije. Razviti kapacitete za ostvarivanje prava djece Ostvarenje obećanja iz Konvencije zahtijevaće doprinos svakog lica i institucije. Svi moraju razvijati svoje kapacitete kako bi razumjeli interese djece, odgovorili na njih i promovisali dječja prava. Za snaženje ovih kapaciteta na svim nivoima vlasti, a posebno na lokalnom nivou, gdje su oni često najslabiji, potrebni su značajni i koordinisani napori. Obukom o
Registrovanje rođenja
Njega koju prilikom porođaja pruža je skoro dva puta vje- obučeno zdravstrovatnije kada se radi o veno osoblje djeci rođenoj u gradovima nego o onoj rođenoj u ruralnim krajevima.
dva puta je veća kod žena iz najbogatijih porodica u zemljama u razvoju, nego kod žena iz najsiromašnijih slojeva.
Rizik od smrti majke 300 puta je veći kod žena iz najmanje razvijenijih nego kod žena iz visokorazvijenih zemalja.
SLAVLJENJE DVADESETOGODIŠNJICE KONVENCIJE O PRAVIMA DJETETA
7
KRATAK PREGLED
Neophodno je podržati porodice u njihovim težnjama da obezbijede pomoć i zaštitu koji su neophodni za ostvarivanje prava djeteta. Ova podrška često podrazumijeva napor da im se omogući pristup kvalitetnim osnovnim uslugama, unapređivanje njihovog znanja u oblasti zdravstvene zaštite i higijene, upoznavanje sa praktičnim rješenjima, snažno podsticanje njihovog uključivanja u proces odlučivanja o stvarima koje na njih neposredno ili posredno utiču. Od presudnog je značaja da djeca, kao nosioci prava, ta prava znaju i razumiju, ali i da se osnaže kako bi mogli tražiti njihovo ostvarivanje. O Konvenciji treba da se uči u školama jer je važno da se djeca osposobe da mogu sami zastupati svoje interese. Konvencija im takođe predočava obavezu koju svako od njih ima prema drugom djetetu, jer učenje o sopstvenim pravima podrazumijeva i priznavanje i poštovanje prava drugih.
i drugi oblici diskriminacije, u izrazitoj su suprotnosti sa dječjim pravima. Negiranje prava djeteta po osnovu pola, etničke pripadnosti, razvojnih smetnji ili ma kog drugog disrkiminirajućeg faktora, neprihvatljivo je. Stvoriti zaštitni ambijent za djecu znači obesnažiti sve prijetnje njihovim pravima, uključujući i one koje proizilaze iz diskriminatornih tradicionalnih vidova ponašanja. To podrazumijeva promovisanje otvorenog razgovora o pitanjima zaštite djeteta kao i kvalitetnije praćenje i nadzor djece. U tom cilju, neophodno je više raditi na prikupljanju i formiranju obuhvatnije baze podataka kao i na njihovoj analizi i korišćenju. Snažna podrška porodicama i zajednicama kako bi izgradili kapacitete da razumuju i ostvaruju prava djeteta, od presudnog je značaja za eliminaciju svih oblika nasilja, eksploatacije i zlostavljanja žena i djece.
Podržati društvene i kulturne vrijednosti koje poštuju prava djece. Vrijednosti i standardi u oblasti njege, razvoja i zaštite djece koji su opisani u Konvenciji ne nalaze uvijek uporište u tradiciji određene zajednice. Neke društvene i kulturne pojave, kakve su na primjer brakovi djece, genitalno sakaćenje djevojčica
Sarađivati kako bi se ostvarilo obećanje Konvencije upućeno svoj djeci. Za prihvatanje i implementaciju principa Konvencije i njome garantovanih prava, neophodno je uspostavljati partnerstva na što širim osnovama. Posljednjih godina znatno je poboljšana saradnja u oblastima zdravstva,
pravima djeteta moraju biti obuhvaćeni profesionalci iz najrazličitijih oblasti, od obrazovanja, zdravstva, hitnih i bezbjednosnih službi, sve do urbanističkog planiranja. Neophodno je da se svi upoznaju sa sopstvenim dijelom odgovornosti i da razumiju značaj i imperativ djelovanja u skladu sa pravima djeteta.
Izazovi vezani za zaštitu
500 miliona – 1,5 milijardi djece
150 miliona djece
145 miliona djece
70 miliona žena i djevojaka
doživjelo je neko nasilje.
uzrasta od 5 do 14 godina radi.
ostalo je bez jednog ili bez oba roditelja.
u 29 zemalja svijeta podvrgnuto je sakaćenju/obrezivanju ženskih genitalija
8
STANJE DECE U SVIJETU | SPECIJALNO IZDANJE
64 miliona žena
51 milion djece
starosne dobi od 20 do 24 godine, koje žive u zemljama u razvoju, vjenčale su se prije navršenih 18 godina starosti.
nije registrovano pri rođenju.
SPECIJALNO IZDANJE
obrazovanja, zaštite i participacije, što obećava brži napredak dječjih prava na putu ka međunarodno dogovorenim ciljevima razvoja. Međutim, potrebno je osnažiti saradnju nacionalnih i međunarodnih aktera, zajednica, lokalnih vlasti i građana. Da bi se mogle suočiti sa višestrukim izazovima koje nosi cilj univerzalnog i sveobuhvatnog ostvarivanja prava djeteta, vlade moraju uspostavljati široku i kvalitetnu saradnju i sa donatorima, i sa nevladinim organizacijama, sa vjerskim vođama, nastavnim kadrom, zdravstvenim i socijalnim radnicima, poslanicima.
dobar osnov za prevladavanje mnogih nejednakosti i osigurava da se u provođenju svih aktivnosti vodi računa o principima koji štite ljudska prava. Pored svoje tradicionalne i suštinske misije da obezbijede osnovna dobra i usluge kako bi se zadovoljile fizičke potrebe djece, humanitarne aktivnosti sada uzimaju u obzir sve potrebe djeteta, a prioritet daju dječjem obrazovanju i zaštiti. Mogućnost brze komunikacije i pristupa informacijama, koja danas karakteriše i zemlje u razvoju, stvara povoljne uslove da ključna saznanja o dječjim pravima lakše dopru i do udaljenih i marginalizovanih zajednica.
Dalji put
U godinama koje dolaze glavni izazovi biće: konsolidovanje napretka ostvarenog u prethodnih 20 godina, ublažavanje rizika, kao i korišćenje šansi koje nudi društveni, ekonomski i tehnološki napredak.
Dobar dio osnovnih aktivnosti potrebnih za realizaciju agende za akciju već je ostvaren. Komitet za prava djeteta, organ kome je povjereno praćenje implementacije Konvencije i njenih opcionih protokola, kroz izvještavanje, opšte komentare i rasprave o izvještajima, svim državama potpisnicama pruža potrebne smjernice za sprovođenje i primjenu dječjih prava. Sve više vlada usvaja ove preporuke, što značajno doprinosi zaštiti prava djece. Sistemski pristupi, kao što je kontinuirana zdravstvena zaštita majki, novorođenčadi i djece, obrazovanje po mjeri djeteta i bezbjedno okruženje, obezbjeđuju okvir u kome se mogu kvalitetno rješavati mnogi problemi koji se odnose na uskraćivanje dječjih prava: prava na zdravstvenu zaštitu, njegu, obrazovanje. Saradnja zasnovana na poštovanju ljudskih prava predstavlja
18 miliona djece
živi u izbjeglištvu.
15 miliona djece
izgubilo je jednog ili oba roditelja koji su oboljeli od side.
14 miliona mladih žena
rađa u starosnoj dobi od 15 do 19 godina.
Konvencija o pravima djeteta zahtijevala je dugotrajnu borbu i pobjeda nije mogla biti ostvarena bez velikih napora. Ovaj vrijedan dokument mapira naš put ka svijetu u kojem se prava djeteta ostvaruju i u kojem se, kao rezultat toga, nemjerljivo poboljšava svaki aspekt ljudske dobrobiti. Danas, pri kraju prve decenije 21. vijeka, pred nama je imperativ da iskoristimo priliku da principe i odredbe Konvencije primijenimo u praksi. U sljedećih 20 godina veliki izazov biće pokušaj da se objedini odgovornost vlade sa odgovornošću društva i svakog pojedinca. Da bi vizija ove Konvencije postala realnost svakog djeteta, ona mora postati dokument kojim se svi rukovodimo.
1,2 miliona djece
svake godine, postaju žrtve trafikinga.
1 milion djece pritvoreno je u raznim sudskim postupcima.
SLAVLJENJE DVADESETOGODIŠNJICE KONVENCIJE O PRAVIMA DJETETA
9
ESEJ
Najnovija članica Konvencije: Promovisanje prava djeteta u Republici Crnoj Gori pipremila Prof .Dr. Gordana Djurović
Dr Gordana Djurović je profesor ekonomije u Podgorici, gdje se specijalizovala za razvojnu ekonomiju i privrede u tranziciji. Autor je preko pedeset članaka objavljenih u međunarodnim i nacionalnim publikacijama, kao i niza radova koji se odnose na ekonomski razvoj, komparativne ekonmske analize i evropske integracije. Od 2009. godine obavlja dužnost Ministra za evropske integracije Crne Gore. Profesorka Đurović je udata i ima dva sina.
S
tepen demokratije se mjeri sposobnošću drzava da omoguce svim građanima jednake šanse da učestvuju u društvenom, ekonomskom, političkom i kulturnom životu. One preuzimaju posebnu odgovornost da obezbijede dobrobit svojih mladih. U kratkom vremenskom periodu od svog nastanka kao demokratske države, Republika Crna Gora je to prepoznala i nastavlja da definiše politike i programe koji obezbjeđuju osnaživanje i razvoj djece. Dio ovih napora predstavlja i integrisanje prava djeteta i primjena principa poštovanja najboljih interesa djece kroz sve strateške dokumente i politike Vlade. Skoro pet mjeseci nakon ponovnog sticanja nezavisnosti, 23. oktobra 2006. godine, Vlada Crne Gore je dostavila izjavu o pristupanju nizu konvencija Ujedinjenih nacija, uključujući i Konvenciju o pravima djeteta i njena dva Opciona protokola. Tačno mjesec dana kasnije Crna Gora je postala 193-ća i najnovija država potpisnica Konvencije, preuzimajući obaveze u skladu sa članom 44, da dostavlja periodične izvještaje Komitetu za prava djeteta. Vlada Crne Gore je pripremila inicijalni izvještaj za period 2006-2008, pored izvještaja o implementaciji Konvencije koje dostavlja Kancelariji Visokog komesara Ujedinjenih nacija za ljudska prava. Oba seta ovih izvještaja ističu kako je sposobnost Crne Gore da sprovodi Konvenciju, u velikoj mjeri, rezultat svakodnevnih aktivnosti njenih građana, koji stvaraju društvo u kojem su djeca zasticena od svih oblika nejednakosti, odrastaju u zdravom okruzenju, i u kojem svi dječaci i djevojčice imaju jednak pristup kvalitetnom obrazovanju. Izvještaji takodje pokazuju i da se posebna pažnja posvećuje zaštiti djece lišene roditeljskog staranja, djeci koja žive u siromašnim porodicama, djeci sa smetnjama u razvoju, djeci koja su žrtve nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja i djeci u sukobu sa zakonom. Izvještaji pokazuju da se značajna pažnja posvećuje inkluziji Roma, Aškelja i Egipćana (RAE populacije), kao i djeci iz interno raseljenih i izbjegličkih porodica. Programi koji obezbjeđuju obrazovanje, njegu i zdravstvene usluge u ovim zajednicama sve više se učvršćuju u Crnoj Gori. Vlada je odobrila grantove koji omogućavaju opštinskim vlastima da realizuju konkretne projekte, kao sto je izgradnja stanova i finansijska podrška porodicama iz Nikšića i obezbjeđivanje besplatnih udžbenika učenicima iz RAE populacije. Nevladine organizacije takođe aktivno djeluju u ovim zajednicama. Grantovi usmjereni preko Zavoda za zbrinjavanje izbjeglica i Crvenog krsta Nikšić, omogućavaju im da obezbijede usluge za izbjeglice, obrazovne programe i aktivnosti za socijalnu integraciju RAE populacije. Aktivnosti koje se realizuju širom zemlje moguće su zbog političke i zakonom utvrđene posvećenosti Crne Gore pravima djeteta. Nijedan dokument niti skup standarda nije imao
10
STANJE DECE U SVIJETU | SPECIJALNO IZDANJE
PROMOVISANJE PRAVA DJETETA U REPUBLICI CRNOJ GORI
Nacionalni plan akcije za djecu u Crnoj Gori 2004-2010, predstavlja okvirni dokument koji usmjerava aktivnosti i programe za ostvarivanje prava crnogorske djece.
tako veliki uticaj na izradu zak0ona i politika za djecu u Crnoj Gori kao Konvencija. Njene odredbe predstavljaju polazni osnov za Vladino angažovanje na izradi i usvajanju novih zakona o porodičnim odnosima, dječijoj zaštiti, obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, radnim odnosima, kao i krivičnog zakonika. Pored izrade zakona koji podržavaju djecu koja su iskusila nasilje u porodici i u institucijama djecije zastite, Vlada razmatra amandmane na Zakon o Ombudsmanu kako bi osigurala posebne odredbe za slučajeve zastite prava djece. Vlada Crne Gore je usvojila niz strategija i akcionih planova koji su od ključnog značaja za ostvarivanje i zaštitu prava djeteta. Nacionalni plan akcije za djecu u Crnoj Gori 2004-2010, predstavlja okvirni dokument koji usmjerava aktivnosti i programe za ostvarivanje prava crnogorske djece. On obuhvata dječiju zaštitu, pristup obrazovanju i učešće u obrazovanju, upis u maticne knjige rodjenih i priviliegije po osnovu državljanstva, obavezu zaštite životne sredine radi održivog razvoja i bezbijednost djece tako da odrastaju u zdravim i podsticajnom okruzenju.. Sa ovim smjernicama crnogorski pravni sistem nudi sveobuhvatne zaštitne mjere za prava djeteta. Da bi osigurala realizaciju ovih politika, Vlada radi na uvođenju institucionalne zaštite prava djeteta, uključujući i koordinirane politike u čitavom pravnom sistemu, organe starateljstva, Savjet za prava djeteta i razne Vladine i nevladine sektore .. Konvencija o pravima djeteta je podstakla veću zaštitu, zastupanje i bolje poznavanje prava djeteta širom svijeta. Mi u Crnoj Gori, s ponosom slavimo dvadesetogodišnjicu Konvencije i srecni smo se pridružili zajednici nacija koje priznaju djecu kao ključne članove naših društava, za čiju budućnost vlade čitavog svijeta moraju snositi odgovornost.
Prof. dr Gordana Đurović Ministar Ministarstvo za evropske integracije Vlada Crne Gore
SLAVLJENJE DVADESETOGODIŠNJICE KONVENCIJE O PRAVIMA DJETETA
11
KRATAK PREGLED KONVENCIJE
Skraćena verzija Konvencije o pravima djeteta Ovaj tekst predstavlja nezvaničnu verziju Konvencije o pravima djeteta. Integralni tekst Konvencije i njenih opcionih protokola može se naći u brošuri Svijet po mjeri djeteta, kao i na sajtu www. unicef.org/crc, u okviru glavnog izvještaja „Stanje djece u svijetu – Specijalno izdanje povodom 20 godina Konvencije o pravima djeteta”.
Član 7
Preambula Preambula Konvencije nudi podsjećanje na osnovne principe Ujedinjenih nacija i na konkretne odredbe nekih relevantnih sporazuma i proglasa o ljudskim pravima. Ona utemeljuje i obrazlaže stav da je djeci, zbog njihove veće ranjivosti, neophodna posebna njega i zaštita. U preambuli je poseban akcenat stavljen na primarnu njegu i obavezu porodice da zaštiti djecu. Ona potvrđuje i potrebu za zakonskom i drugom zaštitom djeteta prije i nakon rođenja, ističe značaj poštovanja kulturnih vrijednosti dječje zajednice i upućuje na vitalnu ulogu međunarodne saradnje u obezbjeđivanju dječjih prava.
Član 8
Član 1
Definicija djeteta
Dijete je lice do 18 godina starosti. Ova definicija ima svoje izuzetke u slučajevima kada nacionalno zakonodavstvo prepoznaje raniju starosnu dob kao punoljetstvo.
Član 2
Nediskriminacija
Sva prava odnose se na svu djecu, bez izuzetka. Obaveza je države da zaštiti djecu od svih oblika diskriminacije i da u cilju promocije njihovih prava preduzme mjere pozitivne akcije.
Član 3
Najbolji interesi djeteta
Sve aktivnosti koje se tiču djeteta moraju u potpunosti uzeti u obzir njegove/njene interese. Ukoliko roditelji, odnosno lica kojima je dodijeljena roditeljska odgovornost, ne obezbjeđuju djetetu adekvatnu njegu, to postaje dužnost države.
Ime i nacionalnost
Dijete ima pravo na ime koje dobija prilikom rođenja. Ono takođe ima pravo da stekne nacionalnost i, ukoliko je moguće, da zna svoje roditelje i da se oni o njemu staraju.
Očuvanje identiteta
Država ima obavezu da štiti osnovne aspekte identiteta djeteta i, ako je neophodno, da ih ponovo utvrdi. Ova se obaveza odnosi na ime, nacionalnost i porodične veze djeteta.
Član 9
Odvajanje od roditelja
Dijete ima pravo da živi sa svojim roditeljima, izuzev ukoliko to nije usklađeno sa najboljim interesima djeteta. Dijete takođe ima pravo da održava kontakt sa oba roditelja, ukoliko je odvojeno od jednog od njih ili od oboje.
Član 10
Ponovno spajanje porodice
Djeca i njihovi roditelji imaju pravo da napuste zemlju, kao i pravo da se u nju vrate radi ponovnog spajanja porodice, odnosno radi ponovnog uspostavljanja ili održavanja odnosa dijete – roditelj.
Član 11
Nezakonito prevođenje i ne-povratak
Država ima obavezu da spriječi kidnapovanje ili nezakonito zadržavanje djeteta u inostranstvu od strane roditelja ili trećeg lica, odnosno da popravi posljedice takvog čina.
Član 12 Poštovanje stavova djeteta
Dijete ima pravo da slobodno iskaže svoje mišljenje i da se to mišljenje uzme u obzir u svim pitanjima ili procedurama koje na njega utiču.
Član 4
Član 13
Država mora učiniti sve što je u njenoj moći da primijeni prava sadržana u Konvenciji.
Dijete ima pravo da izražava svoje stavove, da dobija informacije i obznanjuje ideje/informacije, i to ne samo u granicama države u kojoj živi.
Član 5
Član 14
Država mora poštovati prava i obaveze roditelja i šire porodice da djetetu pruži smjernice prilagođene njenim/njegovim razvojnim kapacitetima.
Država će poštovati pravo djeteta na slobodu misli, savjesti i vjere, uz prikladno usmjeravanje od strane roditelja.
Primjena prava
Roditeljsko usmjeravanje i razvojni kapaciteti djeteta
Sloboda misli, savjesti i vjere
Član 15
Član 6
Život, opstanak i razvoj
Svako dijete ima urođeno pravo na život, a obaveza je države da obezbijedi uslove za njegov/njen opstanak i razvoj.
12
Sloboda izražavanja
Sloboda udruživanja
Djeca imaju pravo da se sreću sa drugima, da osnivaju udruženja ili da im se pridružuju.
STANJE DECE U SVIJETU | SPECIJALNO IZDANJE
KRATAK PREGLED KONVENCIJE O PRAVIMA DJETETA
Član 16
međunarodnu saradnju u tom domenu i činiti napore da nijedno dijete ne bude lišeno pristupa djelotvornim zdravstvenim uslugama.
Djeca imaju pravo na zaštitu od miješanja u njihovu privatnost, porodicu, dom ili korespondenciju, kao i na zaštitu od uvrede ili klevete.
Član 25
Član 17
Dijete koje je država smjestila u neku instituciju radi njege, zaštite ili liječenja, ima pravo da se taj njegov smještaj redovno ocjenjuje.
Zaštita privatnosti
Pristup odgovarajućim informacijama
Periodično ocjenjivanje dječjeg smještaja u instituciji
Država će osigurati da djeca imaju pristup informacijama i materijalima iz raznovrsnih izvora. Istovremeno, država će ohrabrivati masovne medije da distribuiraju informacije koje mogu biti od društvene ili kulturne koristi za djecu, a preduzeće i korake da ih zaštiti od štetnih sadržaja.
Član 26
Član 18
Član 27
Obaveze roditelja
Primarna zajednička obaveza roditelja jeste da odgajaju dijete, a država će ih u tome podržati. Država će roditeljima obezbijediti odgovarajuću pomoć u odgoju djeteta.
Član 19 Zaštita od zlostavljanja i zanemarivanja
Država će štititi dijete od svih oblika lošeg postupanja, bilo od strane roditelja bilo od strane drugih lica zaduženih za njegovu/njenu njegu. Država će uvesti odgovarajuće socijalne programe za sprečavanje zlostavljanja i zbrinjavanje žrtava.
Socijalna zaštita
Dijete ima pravo na koristi od socijalne zaštite, uključujući i socijalno osiguranje.
Životni standard
Svako dijete ima pravo na životni standard prilagođen njegovom fizičkom, mentalnom, duhovnom, moralnom i društvenom razvoju. Roditelji imaju primarnu odgovornost da djetetu obezbijede adekvatan životni standard. Država je dužna da omogući uslove da roditelji mogu ispuniti ovu obavezu, kao i da osigura da se ona i realizuje. Obaveza države može obuhvatiti i materijalnu pomoć roditeljima i njihovoj djeci.
Član 28
Obrazovanje
Država je obavezna da obezbijedi posebnu zaštitu djetetu lišenom porodičnog okruženja, kao i prikladnu alternativnu porodičnu njegu ili smještaj u odgovarajućoj instituciju. U ispunjenju ove obaveze država će voditi računa o kulturi iz koje dijete potiče.
Dijete ima pravo na obrazovanje, a obaveza je države da osigura obavezno i obezbijedi besplatno osnovno obrazovanje. Država je takođe dužna da podstiče razne oblike srednjeg obrazovanja koji su dostupni svakom djetetu, da učini da više obrazovanje bude dostupno svima koji za to pokažu kapacitet, kao i da osigura da školska disciplina bude u sklađu sa pravima i dostojanstvom djeteta. Država će se uključiti u međunarodnu saradnju kako bi implementirala pravo djeteta na obrazovanje.
Član 21
Član 29
U državama u kojima je usvojenje priznato i/ili dozvoljeno, ono će biti sprovedeno samo u najboljem interesu djeteta i uz dozvolu nadležnih vlasti i organa zaštite djeteta.
Obrazovanje će u najvećoj mogućoj mjeri biti usmjereno na razvoj ličnosti djeteta, njegovih talenata i mentalnih i fizičkih sposobnosti. Obrazovanje će pripremiti dijete za aktivni život odrasle osobe u slobodnom društvu, razvijaće kod njega poštovanje prema roditeljima, sopstvenom kulturnom identitetu, jeziku i vrijednostima, kao i prema kulturi i vrijednostima drugih.
Član 20
Zaštita djeteta bez porodice
Ciljevi obrazovanja
Usvajanje
Član 22 Djeca izbjeglice
Posebna zaštita biće obezbijeđena izbjeglom djetetu ili djetetu koje traži status izbjeglice. Obaveza je države da sarađuje sa nadležnim organizacijama koje pružaju takvu zaštitu i pomoć.
Član 23 Djeca sa smetnjama u razvoju
Član 30
Djeca manjina ili starosjedjelačkih populacionih grupa
Djeca iz manjinskih zajednica ili zajednica starosje-dilaca imaju pravo da uživaju u svojoj kulturi, da koriste svoj jezik i praktikuju svoju vjeru.
Dijete sa smetnjama u razvoju ima pravo na posebnu njegu, obrazovanje i obuku. To pravo treba da mu obezbijedi država i time mu pomogne da živi dostojanstveno, da ima potpun i pristojan život te da ostvari najveći mogući stepen nezavisnosti i integracije u društvo.
Član 31 Slobodne, rekreativne i kulturne aktivnosti
Član 24
Član 32 Dječji rad
Zdravlje i zdravstvene usluge
Dijete ima pravo na najviši standard zdravlja i medicinske njege. Države će se posebno usredsrediti na smanjenje smrtnosti odojčadi i djece, na pružanje primarne i preventivne zdravstvene njege i obezbjeđivanje obrazovanja o javnom zdravlju. One će podsticati
Dijete ima pravo na slobodne aktivnosti, igru i učešće u kulturnim i umjetničkim aktivnostima.
Dijete ima pravo da bude zaštićeno od rada koji ugrožava njegovo zdravlje, obrazovanje ili razvoj. Država će definisati minimalnu starosnu dob i propisati uslove za rad.
SLAVLJENJE DVADESETOGODIŠNJICE KONVENCIJE O PRAVIMA DJETETA
13
KRATAK PREGLED KONVENCIJE
Član 33
Upotreba droge Djeca imaju pravo na zaštitu od upotrebe narkotika i psihotropskih droga, kao i od uključivanja u njihovu proizvodnju ili distribuciju.
Član 34
Seksualna eksploatacija
Država će zaštititi djecu od seksualne eksploatacije i zlostavljanja, uključujući prostituciju i angažovanje u pornografiji.
Član 35
nacionalnim ili međunarodnim pravom koje se odnosi na prava djeteta, i standardima definisanim ovom konvencijom, uvijek će se primjenjivati viši standardi.
Članovi 42–54 Implementacija i stupanje na snagu Ovi članovi predviđaju sljedeće: •Konvencija stupa na snagu 30 dana nakon njene ratifikacije ili nakon što joj pristupi 20 država;
Prodaja, trafiking i otmica
• države potpisnice su obavezne da prava definisana Konvencijom
Član 36
• osnovaće se Komitet za prava djeteta, koji će razmatrati izvještaje koje države potpisnice moraju dostavljati dvije godine nakon ratifikovanja Konvencije, a potom svakih pet godina;
Dijete ima pravo na zaštitu od svih oblika eksploatacije koji ugrožavaju neki aspekt dječje dobrobiti na način koji nije obuhvaćen članovima 32-35.
• države potpisnice su obavezne da Komitetu dostavljaju izvještaje o mjerama koje su preduzele da bi ispunile Konvenciju, kao i o napretku koji su ostvarile u njenoj implementaciji;
Član 37
• države potpisnice su obavezne da te izvještaje obznane u svojim
Obaveza je države da učini svaki mogući napor da spriječi prodaju, trafiking i otmicu djece.
Drugi oblici eksploatacije
Tortura i lišavanje slobode
Nijedno dijete neće biti izloženo torturi, surovom tretmanu ili kažnjavanju, nezakonitom hapšenju ili lišavanju slobode. Smrtna kazna i doživotna kazna zatvora bez mogućnosti otpusta zabranjene su za krivična djela koja počine lica ispod 18 godina starosti. Svako dijete lišeno slobode mora biti odvojeno od odraslih, sem ako se smatra da je u najboljem interesu djeteta da se to ne čini. Djetetu koje je pritvoreno obezbijediće se pravna i druga pomoć, kao i kontakt sa porodicom.
Član 38 Oružani sukobi
Države će preduzeti sve moguće mjere da osiguraju da djeca do 15 godina starosti ne učestvuju direktno u sukobima. Nijedno dijete do 15 godina starosti neće biti regrutovano u oružane snage. Države će obezbijediti i zaštitu i brigu za djecu koja su izložena uticaju oružanog sukoba na način propisan u relevantnom međunarodnom pravu.
učine poznatim i odraslima i djeci;
zemljama;
• ostvariće se međunarodna saradnja u oblasti koju tretira Konvencija.
Ova saradnja se ostvaruje tako što se UNICEF i specijalizovane agencije Ujedinjenih nacija (kao što su Međunarodna organizacija rada, Svjetska zdravstvena organizacija i UNESCO), zajedno sa „kompetentnim“ organima, kakve su nevladine organizacije sa konsultativnim statusom u UN-u, pozivaju da redovno prisustvuju sastancima Komiteta i daju stručne savjete u oblastima kojima se bave. Komitet će sa svoje strane pomenutim agencijama i organizacijama prosljeđivati zahtjeve država potpisnica za pružanje tehničkih savjeta i pomoći;
•Komitet će koristiti svoje pravo da preporuči Generalnoj skupštini da se sprovedu specijalna istraživanja o konkretnim pitanjima vezanim za prava djeteta.
Član 39
Rehabilitaciona njega
Država ima obavezu da osigura da sva djeca – žrtve oružanog sukoba, torture, lošeg postupanja ili eksploatacije dobiju prikladan tretman radi oporavka i ponovne integracije u društvo.
Član 40
Prava djeteta artikulisana u ovoj Konvenciji dodatno su osnažena njenim opcionim protokolima o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji, kao i Protokolom o uključivanju djece u oružani sukob.
Administracija maloljetničkog pravosuđa
Dijete u sukobu sa zakonom ima pravo na tretman koji promoviše osjećaj dostojanstva i vrijednosti kod djeteta, uzima u obzir starosnu dob djeteta i usmjeren je na njegovu ili njenu odbranu. Sudski postupci i smještaj u institucije biće izbjegavani kadgod je to moguće.
Član 41
Poštovanje viših standarda
Kadgod postoji razlika u standardima definisanim određenim
14
STANJE DECE U SVIJETU | SPECIJALNO IZDANJE
KRATAK PREGLED KONVENCIJE O PRAVIMA DJETETA
SLAVLJENJE DVADESETOGODIŠNJICE KONVENCIJE O PRAVIMA DJETETA
15
Razvoj međunarodnih standarda o pravima djeteta 1924 Liga naroda je usvojila Ženevsku deklaraciju o pravima djeteta. Deklaracija ustanovljava pravo djece na: sredstva za materijalni, moralni i duhovni razvoj; posebnu njegu kada su bolesna, invalidna ili kada ostanu siročad; prvi poziv za pomoć u slučaju nevolje; slobodu od ekonomske eksploatacije i odgoj koji izgrađuje društvenu odgovornost. 1948
Generalna skupština UN-a je usvojila Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, koja u članu 25 kaže da djetinjstvo „ima pravo na posebnu njegu i pomoć“.
1959 Generalna skupština UN-a je usvojila Deklaraciju o pravima djeteta, koja prepoznaje prava kao što su sloboda od diskriminacije i pravo na ime i nacionalnost. Ova deklaracija uvodi prava djeteta na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i specijalnu zaštitu. 1966 Usvojeni su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Ovi paktovi zastupaju zaštitu djece od eksploatacije i promovišu pravo na obrazovanje. 1973 Međunarodna organizacija rada usvojila je Konvenciju br. 138 o minimalnoj starosnoj dobi za zapošljavanje. Konvencija definiše 18 godina starosti kao minimalnu starosnu dob za svaki rad koji može biti štetan za zdravlje, bezbjednost i moral pojedinca. 1979 Generalna skupština UN-a je usvojila Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena, koja obezbjeđuje zaštitu ljudskih prava djevojčica i žena. Ona proglašava 1979. godinu za Međunarodnu godinu djeteta i time stvara ambijent za formiranje radne grupe za izradu nacrta pravno obavezujuće Konvencije o pravima djeteta. 1989 Generalna skupština UN-a jednoglasno je usvojila Konvenciju o pravima djeteta, koja će naredne godine stupiti na snagu. 1990 Svjetski samit za djecu usvaja Svjetsku deklaraciju o opstanku, zaštiti i razvoju djece, zajedno sa akcionim planom za njenu implementaciju u toku 90-ih godina. 1999 Međunarodna organizacija rada usvojila je Konvenciju br. 182 o zabrani najgorih oblika dječjeg rada i hitnoj akciji za njihovo eliminisanje. 2000 Generalna skupština UN-a je usvojila dva opciona protokola uz Konvenciju o pravima djeteta, prvi o uključivanju djece u oružani sukob, a drugi o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji. 2002
Generalna skupština UN-a je održala Specijalno zasjedanje o djeci. To je prvi put da se na ovom nivou razgovara isključivo o dječjim problemima. Više stotina djece učestvovalo je na ovom zasjedanju i to u svojstvu članova zvaničnih delegacija, a svjetski lideri su se obavezali da će poštovati sporazum o pravima djeteta, nazvan Svijet po mjeri djeteta. ’
2007 Period od pet godina nakon Specijalnog zasjedanja Generalne skupštine UN-a o djeci završava se Deklaracijom o djeci, koju je usvojilo preko 140 vlada. Deklaracija prepoznaje napredak koji je ostvaren, ali i izazove koji ostaju, iznova potvrđujući posvećenost sporazumu Svijet po mjeri djeteta, Konvenciji i njenim opcionim protokolima.
20. novembra 2009. godine, u svijetu se obilježava dvadeset godina od kada je na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija usvojena Konvencija o pravima djeteta, jedini dokument koji sveobuhvatno i precizno definiše međunarodne standarde za njegu, tretman i zaštitu svih lica do 18 godina starosti. Povodom ovog važnog datuma, Fond Ujedinjenih nacija za djecu posvećuje specijalno izdanje svog izvještaja Stanje djece u svijetu analizi razvoja Konvencije i napretka ostvarenog u oblasti prava djeteta, izazovima koji ostaju, kao i aktivnostima koje treba preduzeti kako bi obećanje iz Konvencije postalo realnost za svu djecu svijeta.