O OGOVARANJU
Da bi u svojemu govoru vršio kršćansku ljubav, ponajprije moraš ukloniti ogovaranje i klevetu. Tko je usvojio ovu žalosnu naviku, unakazio je svoju dušu i navukao na se svačiju mržnju, kao što veli Duh Sveti: Klevetnik kalja samoga sebe i mrzak je svima (Sir 21,28 po Vg.). Ako se i nađu neki koji se ponekad slože s njime te ga potiču da zlo govori o svome bližnjemu, čak će ga i oni kasnije izbjegavati, čuvajući se njegova otrovna jezika. Oni s pravom zaključuju da, ukoliko pred njima loše priča o nekomu drugom, i pred drugima će zlo pričati o njima. Sveti Jeronim primjećuje da mnogi koji su se odrekli ostalih poroka izgledaju nesposobnima za izbjegavanje zajedljiva razgovora. Čak i među onima koji su se zakleli da će težiti za savršenstvom postoje mnogi koji ne mogu pomaknuti jezik, a da pritom nekoga ne povrijede. Neka im Bog udijeli da ne okončaju svoj život poput jednoga nesretnog klevetnika koji je na samrtnoj postelji pregrizao svoj jezik u napadu bijesa te je u takvu stanju umro. S druge pak strane, kako li je ugodan Bogu i ljudima onaj tko o svakome dobro govori! Kada netko svega svog života nikada ne bi loše govorio o drugome, takva bih čovjeka smatrala svetim, kaže sveta Marija Magdalena de' Pazzi. Dobro se čuvaj navike neljubazna pričanja o drugima. Krivci smo za klevete ne samo kada obznanjujemo skrovite pogrješke svojega bližnjeg, nego i kada njegova dobra djela tumačimo u lošemu svjetlu ili ih pripisujemo zloj namjeri. Neki ljudi čine uobičajenu pogrješku govoreći o svojemu bližnjem tako da započnu pohvalom, a završe okrivljavanjem. Na primjer: Taj i taj je vrlo sposoban; nije li prava šteta da je tako ohol?; ili: On je vrlo darežljiv, ali što mu to vrijedi kada je tako osvetoljubljiv? Dragi čitatelju, nastoji uvijek govoriti samo dobro o svojemu bližnjem. Pričaj o drugima onako kako bi htio da drugi govore o tebi. A što se tiče odsutnih osoba, prihvati lijepi savjet svete Marije Magdalene de' Pazzi: Nemoj govoriti o odsutnome subratu ništa što ne bi htio reći u njegovoj prisutnosti. Ako čuješ da drugi neljubazno govore, pazi da ih ne potičeš pokazujući zanimanje ili zadovoljstvo zbog onoga št0 pričaju, inače bi mogao postati sukrivcem njihova grijeha. Šest je stvari koje su mrske Gospodinu, kaže Mudrac, i sedam ih je koje se gade njegovu srcu (Izr 6,16). Među tih sedam je onaj koji sije neslogu među braćom (r. 19.). Ogovaralo kruži uokolo pričajući ljudima što je čuo da drugi o njima pripovijedaju. On sije sjeme nesloge, neprijateljstva, zavade i osvete. Kako će težak račun morati položiti takvi jezici pred Božjim sudištem! Ako netko, raspaljen strašću, loše govori o drugome, za takva možemo imati strpljenja; najvjerojatnije će se pokajati za ono što je rekao. No kako Gospodin može imati strpljena s onima koji namjerno siju sjeme nesloge i razmirice te razaraju mir i sreću drugih ljudi? Ako si čuo riječ protiv svoga bližnjega, veli Duh Sveti, neka ona i umre u tebi. Ne boj se, ne će te raskinuti (Sir 19,10 po Vg.). Nije dovoljno da je samo zatvoriš u srce, nego moraš dati da ona tu i umre. Postoje ljudi koji, kada dočuju neku tajnu, kao da trpe smrtnu tjeskobu dok ne uspiju tu tajnu nekako obznaniti. Ona im je poput trna zabodena u srce, koji treba što prije iščupati. Nemoj tako postupati! Doznaš li da je tvoj bližnji učinio neku pogrješku, šuti o tome. Samo ako je to potrebno zbog dobra drugih ili samoga krivca, smiješ razotkriti ono što znaš. Sv. Alfonz Liguori, Vježbanje u savršenosti, Split, 2009., str. 72-74. 1
1. Ozloglašivači. U Poslanici Rimljanima 1,30 stoji: Klevetnici Bogu mrski! Kaže da su Bogu mrski, jer ništa nije čovjeku tako drago kao dobar glas, kao što kaže i Propovjednik 7,2: Bolje je dobar glas nego skupocjeno ulje, i Mudre izreke 22,1: Dobro je ime bolje od velika bogatstva. A ozloglašivači ga otimaju. Propovjednik 10,11 primjećuje: Tko bližnjega ozloglašuje u potaji, sličan je zmiji koja tiho ujeda (po Vg.). Ako ne povrati dobar glas bližnjemu ne može se spasiti. 2. Oni koji rado slušaju ozloglašavanje. U Knjizi Sirahovoj 28,24 čitamo: Svoje uši ogradi trnjem i opak jezik ne slušaj …, ustima svojim načini vrata, a ušima prijevornice (po Vg.). Čovjek ne smije rado slušati ozloglašivače, čak im mora pokazati žalosno i mrko lice, kao što piše u Mudrim izrekama 25,23: Sjeverni vjetar tjera kiše, a žalosno lice ozloglašitelja. 3. Došaptavala koja šire sve što čuju (posebno da posvade prijatelje). U Mudrim izrekama 6,16-19 čitamo: Šest je stvari koje Gospodin mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću: … lažan svjedok koji štiti laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom; a u Knjizi Sirahovoj 28,13: Proklet bio došaptavač i klevetnik, jer uništiše mnoge koji su živjeli u miru, i skrivili još mnogo toga. Sv. Toma Akvinski, Stožeri kršćanske vjere, Split, 1981., str. 198-199.
Odurni su ljudima oni koji ogovaraju i veoma mrski; pa ako se i izvana smiju te se čini kao da im je to drago, ipak iznutra drže to za veliko zlo i čuvaju se takvih ljudi, jer se boje, i to s pravom, da će ono što sada čine s drugima pred njima, činiti poslije s njima pred drugima. Alfonzo Rodriguez, Vježbaj se u savršenosti, II, Rijeka, 1905. str. 93.
Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo. A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi. Mt 12,35-36
upravlja kamo kormilarova volja hoće. Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti.
Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore. Lk 6,45 Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra. Ef 4,29
Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko? Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode. Jak 3,2-12
Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim. Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo 2
Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost. Jak 1,26
Tko mrzi brbljanje uklanja od sebe zloću. Ne raznosi ono što ti je povjereno i nitko ti neće nauditi. Ne povjeravaj ni neprijatelju ni prijatelju; ako ti nije grijeh, ne otkrivaj! Jer čuje li tko, čuvat će se tebe i u svoje vrijeme osjetit ćeš njegov prezir. Ako si čuo štogod, budi kao grob. Ne boj se! Neće te raskinuti. Kad nešto čuje, luđaka spopadaju trudovi kao porodilju u porodu. Kao strijela zabodena u bedro, takva je riječ u nutrini luđakovoj. Sir 19,6-12
Ne ogovarajte, braćo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata svoga, ogovara i sudi Zakon. Tko si ti da sudiš bližnjega? Jak 4,11-12 Koji ogovara i kleveće neće se održat' na zemlji. Ps 140,12 Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih! Ps 141,3
Tko odviše govori postaje odvratan, a tko je odviše slobodan postaje mrzak. Sir 20,8
Izr 10,19
Luđacima je srce u ustima, a mudracima su usta u srcu. Sir 21,26
Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je.
Tko čuva usta svoja, čuva život svoj, a tko nesmotreno zbori, o glavu mu je.
Oj, tko će postaviti stražu ustima mojim i na usne moje pečat razboritosti, da nikad zbog njih u zlo ne zapadnem, da me jezik moj ne uništi? Sir 22,27
Izr 13,3 Bezočnik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni. Himben čovjek zameće svađu i klevetnik razdor među prijatelje. Izr 16,27-28
Proklet bio došaptavač i klevetnik, jer uništiše mnoge koji su živjeli u miru. Treći je jezik potresao mnoge i prognao ih od naroda do naroda; razorio je tvrde gradove i porušio kuće kneževske. Treći je jezik izagnao žene čestite i lišio ih plodova trudbe njihove. Tko ga sluša taj nema počinka niti će imati boravišta mirna. Udarac bičem ostavlja masnicu, udarac jezikom lomi kosti. Mnogi su pali od mača, ali ne toliki kao od jezika. Gle, trnjem ogradi svoj posjed, zaključaj dobro svoje srebro i zlato: tako i riječima svojim načini mjerila i utege i ustima svojim vrata s prijevornicom. Pazi da ne posrneš zbog jezika svojeg i ne postaneš plijenom onomu koji te vreba. Sir 28,13-19.24-26
Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova. Izr 18,21 Sjeverni vjetar donosi dažd, a himben jezik srdito lice. Izr 25,23 Kad nestane drva, oganj se gasi, i kad više nema klevetnika, prestaje svađa. Izr 26,20 Blago čovjeku koji nije zgriješio riječima. Sir 14,1
3