Skripta za molitveno katehetske susrete by U Potrazi Za Zborom

SKRIPTA ZA MOLITVENO-KATEHETSKE SUSRETE

IzdavaÄ?: Molitvena mreĹŁa mladih za obitelj www.facebook.com/mmmzaobitelj Zagreb, 2013. 1

KAZALO Kazalo

Uvod

Kateheza

Kateheza za mlade

Klanjanje 1

Klanjanje 2

Krunicom izmolimo obnovu braka i obitelji

Radosna otajstva

Otajstva svjetla

DODATAK - Promišljanja u svezi sa zakonskim prijedlozima

Izvadci iz crkvenih dokumenata

Izvadci iz ĉlanaka

Diskriminacija ili zaštita općeg dobra?

Ozakonjenje istospolnih veza pod moralnim vidikom

Igre s udžbenicima

O homoseksualnom "braku"

"Šutljiva" većina se budi

Preporuĉena literatura

Preporuka za ĉitanje i produbljivanje teme o spolnosti, braku i ljubavi

Video materijali

Korisni ĉlanci

Preporuka za ĉitanje o Ivanu Merzu

UVOD Ova je skripta namijenjena kao pomoć animatorima Molitvene mreţe mladih pri oblikovanju molitveno-katehetskih susreta na temu braka i obitelji. Ovakvim okupljanjima, koji se sada već zbivaju diljem Hrvatske, ţeli se potaknuti vjernike na molitvu za obnovu našeg naroda i naših obitelji, a uz to se nastoji mlade senzibilizirati za potrebu društvenog angaţmana radi oĉuvanja temeljnih ljudskih i kršćanskih vrijednosti u društvu. Ţeli se osvijestiti realna opasnost od raznih manipulacija kojima se nastoji razgraditi brak kao iskljuĉivo zajednica izmeĊu jednog muškarca i jedne ţene. Brak je temelj obitelji, a obitelj je osnovna graĊevna jedinica ljudske civilizacije. Poradi ovoga stavljamo toliko veliki naglasak na potrebu zaštite braka i obitelji jer su danas odbacivanjem ovih vrijednosti dovedeni u pitanje sami temelji društva. Kao model mladog ĉovjeka angaţiranog u borbi za istinske vrijednosti i ideale, Molitvena mreţa mladih promiĉe lik blaţenog Ivana Merza kojega nam je Boţja providnost ostavila kao putokaz u našim nastojanjima da vremenitu stvarnost proţmemo evanĊeoskim naĉelima. Prva kateheza na narativan naĉin iznosi problematiku suvremenih izazova stavljenih pred brak i obitelj, a potrebu društvenog angaţmana razmatra kroz biblijski poziv proroka Jeremije. Druga kateheza metodiĉki je osmišljenija te nudi jedan interaktivniji pristup. Animatoru je prepušteno da u slobodi, gledajući što bi bilo najbolje za pojedinu situaciju, kombinira razliĉite elemente ovih kateheza, ali i drugih sadrţaja koje će sam naći. U nastavku su donesena dva predloška za klanjanje: prvi je usmjeren na izlaganje kršćanskog pogleda na otajstvo muškarca i ţene te njihove pozvanosti na zajedniĉki ţivot. Drugo klanjanje veći naglasak stavlja na potrebu društvenog djelovanja. Budući da kroz Molitvenu mreţu promiĉemo molitvu krunice kao snaţno sredstvo koje nam pomaţe da Gospinim posredovanjem doĊemo do osobnog susreta sa ţivim Bogom i da zadobijemo milost obraćenja našega naroda, donesen je i niz razmatranja za radosna otajstva i otajstva svjetla koja mogu posluţiti pri okupljanjima na kojima će se moliti krunica. U Dodatku je stavljen dokument Kongregacije za nauk vjere o pitanju istospolnih zajednica. Za katolike ovaj dokument je svojevrsna Magna Carta za promišljanje i govor o ovoj temi. Donesena su i dva cjelovita ĉlanka iz Vjesnika Đakovaĉke i Srijemske biskupije i nekoliko izvadaka iz ĉlanaka u Kani, te par crkvenih dokumenata. Na kraju je donesen popis preporuĉene literature i video materijala. Pred animatora je stavljena velika odgovornost: s jedne strane mora potaknuti ljude na angaţman, objektivno predoĉujući opasnosti suvremene krize braka i obitelji, ali s druge strane ne smije dopustiti da prevlada pesimizam i rezignacija pred izazovima sadašnjeg trenutka, a još više se treba ĉuvati od napasti da se nekoga demonizira ili potiĉe prema nekome mrţnja. „Mudri kao zmije, bezazleni kao golubovi“ (Mt 10,16) – sve ĉineći u razboritosti, blagosti, ali i ljubavi koja ne moţe šutjeti pred nepravdom. Teren je vrlo sklizak, stoga je potrebno uistinu imati savjest oblikovanu u skladu s EvanĊeljem i biti otvoren nadahnućima Duha da bi se sve uĉinilo na ispravan naĉin, bez ratnih ţrtava. U ovo moramo ući kao kršćani i izaći kao kršćani. Svako djelovanje mora izvirati iz dubokog duhovnog ţivota, inaĉe ne moţe donijeti stalnoga ploda, a ĉesto ako nema ovog temelja djelovanje rezultira i štetom. Samo snaţan duhovni ţivot ostvaren kroz euharistiju, ispovijed, molitvu, ĉitanje Svetoga pisma i post moţe oblikovati apostole koji će promijeniti svijet, unijeti u njega zrake Boţje ljubavi i istine, mira i pravednosti. Sva naša nastojanja predajemo u Boţje ruke, znajući da će On kao gospodar povijesti i vremena u konaĉnici sav ovaj kaos svijeta pobijediti i preobraziti na Svoju slavu. Ova vjera nam daje nepokolebljivu snagu da se s mirom i blagošću suoĉimo sa svime što nam donosi sutra. 3

KATEHEZA Knjiga proroka Jeremije (Jr 1,18-19 Danas te, evo, postavljam kao grad utvrĎeni, kao stup ţeljezni, k'o zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih. I borit će se s tobom, al' te neće nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim. Rijeĉ Gospodnja.

Poslanje proroka Ovo su Boţje rijeĉi upućene proroku Jeremiji u trenutku njegova poziva za proroka. Gospodin mu govori što je pozvan biti: "grad utvrĊeni", "stup ţeljezni", "zidina bronĉana", jer će morati govoriti ljudima istinu i suprotstaviti se zlu onih koji istinu odbacuju. A takvih je bilo mnogo. U Jeremijino je vrijeme cjelokupno društvo zahvatilo zlo i nepravda velikih razmjera: "ProĊite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, (...) pa ako naĊete ijednoga ĉovjeka (!) koji ĉini pravo i traţi istinu, oprostit ću ovome gradu – rijeĉ je Jahvina" (Jr 5,1). Jeremijina zadaća kao Boţjeg proroka je da bude u tim teškim i protivnim okolnostima Boţji glas protiv nepravde, bori se za istinu, prokazuje zlo, zauzima se za nemoćne. Zašto? Zato jer je Bogu stalo do svakog ĉovjeka, pogotovo do siromašnih i odbaĉenih i do društvene zbilje u kojoj ĉovjek ţivi. Bog nema ljudskih obzira i ne mari za protivne okolnosti. On ţeli biti prisutan po proroku u svakoj društvenoj situaciji i izreći o njoj svoj sud. Kao i prema Izraelu, Bogu je stalo do Hrvatske, do naših nezaposlenih, ekonomske situacije, ugnjetavanih, odnaroĊenja, gubitka pravih vrijednosti.... Zato isti poziv koji je Gospodin uputio Jeremiji upućuje danas i nama. Ovim rijeĉima: "Danas te, evo, postavljam", ti si pozvan biti Boţji prorok, Boţji glas u našem društvu, na naĉin na koji to Bog ţeli. "I borit će se s tobom, al' te neće nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim.“

Suvremeni izazovi Nitko od nas ne ţeli da ga se udari, kaţe o njemu ruţnu rijeĉ, odbaci... Sve to i ne razmišljajući prepoznajemo kao zlo. Lijepu rijeĉ, pohvalu, gestu milosrĊa prepoznajemo uvijek kao dobro. TakoĊer, prepoznajemo brak kao nešto dobro jer brak povezuje majku i oca s njihovom djecom, na korist djece, cijele obitelji, novih naraštaja i cijelog društva. Mnogi su ljudi danas, jer grešno ţive, udaljeni od odnosa s Bogom i ne znaju razlikovati što je dobro, a što zlo. Oni ne prepoznaju u braku samo muškarca i ţene nešto dobro, nego zlo. Za njih je brak muškarca i ţene diskriminacija odnosno obespravljenje jer i svoju istospolnu zajednicu, koju najĉešće ĉine dvoje ili više ljudi istoga spola, ţele nazvati brakom. U nekim sluĉajevima, po nekim zagovornicima, to je obespravljenje roditelja koji ţele ući u brak sa svojom djecom ili maloljetnicima ili ĉak ĉovjeka i ţivotinja. Zbog toga nerazlikovanja dobra i zla, u cijelom svijetu postoje pokreti, 4

aktivisti, interesne i politiĉke skupine koje ţele u zakonima izmijeniti definiciju braka kakvu poznajemo. Takva promjena zakona nije pravedna jer daje nekim emocionalnim odnosima izmeĊu ljudi ono što im ne pripada (status i zakonske povlastice braka). Naprotiv, brak nije samo emocionalna veza, nego društvena institucija koja postoji otkad postoji ĉovjek. On, dakle, prethodi pravnim propisima – oni je samo priznaju i reguliraju, a usmjerena je na dobrobit djece, supruţnika i cijeloga društva. Svako dijete treba majku i oca. Brak je upravo institucija koja na jedinstven naĉin štiti i jaĉa vezu izmeĊu bioloških roditelja i njihove djece. Zbog tih jedinstvenih obiljeţja ona se i zove brakom. Bog je tu instituciju uzdigao na rang sakramenta, što znaĉi da je ona postala vidljiv, objektivan (ne subjektivan) znak Boţje ljubavi i prisutnosti u svijetu, ljubavi koju Krist ima za Crkvu (predanje do smrti na kriţu, usp. Ef 5,25-33). Po braku Bog posvećuje cijelo društvo. Stoga je zakonska redefinicija braka zapravo pokušaj uklanjanja Boţje prisutnosti iz društva. Ţeli se stvoriti svijet bez Boga. Mi smo po krštenju preneseni iz jednog svijeta u drugi, iz vlasti tame (grijeha, Zloga) u kraljevstvo Sina, ljubavi Boţje (usp. Kol 1,13) nama vladaju drugi zakoni. Stoga, kao i prvi ĉovjek Adam, koji obraĊuje edenski vrt (slika Boţjeg poretka, usp. Post 2, 15), mi se trebamo zauzimati i biti odgovorni za taj poredak u ovome svijetu i ne dopustiti da ga nagrĊuju nemoralni zakoni. Uzdizanje istospolnog odnosa, ĉiji su seksualni ĉini u sebi neuredni, protive se prirodnom zakonu i zatvaraju za dar ţivota, na razinu braka teška je povreda Boţjeg poretka i uvreda Bogu. Pogledajte što se zbiva u svijetu: 23. travnja 2013. Francuska je legalizirala „istospolne brakove“; dva tjedna prije to je uĉinio Novi Zeland, a prije tri tjedna Urugvaj. Poput domino ploĉica redaju se jedna za drugom zemlje koje redefiniraju brak. U cijelom se svijetu zbiva ono što je kardinal Bozanić u Mariji Bistrici nazvao „kulturalnom revolucijom“, potpuna promjena dosadašnjeg društvenog poretka i vrijednosti , to se odvija pred našim oĉima. Ne ţelimo biti teatralni, ali ovo što se odvija zaista je alarmantno, preko noći se potpuno redefiniraju temeljne institucije društva, a to su brak i obitelj. One se više ne poštuju kao samostalne vrijednosti koje imaju temelj u vjeĉnom Boţjem naumu, već samovolja moćnika o njima odluĉuje. To je ulazak u totalitarizam, kada institucije drţave više ne poštuju brak, obitelj, ljudsko dostojanstvo, slobodu vjere kao neovisne vrijednosti, nego ih se mijenja i kontrolira. Dvadeseto stoljeće je svjedoĉanstvo uţasnih dogaĊajima koji su se zbili nakon što su si pojedinci ili cijele drţave uzele za pravo samovoljno odreĊivati tko je pravi ĉovjek, a tko je malo manje ĉovjek. Danas nismo jako daleko od tih vremena, budući da se isto ĉini kada se svojevoljno nastoji definirati što je brak, a što nije, što je obitelj, a što nije. Kaos i nesaglediva patnja nastaju kada se igramo Boga. Kod nas je u Hrvatskoj već oformljeno povjerenstvo za izmjenu Obiteljskog zakona i izradu Zakona o registriranom partnerstvu radi ozakonjenja „istospolnih brakova“ i posvajanje djece od strane takvih zajednica. Svi vodeći ĉelnici „Kukuriku“ koalicije su rekli da ţele ozakoniti "istospolne brakove": "Nije pitanje bi li homoseksualni parovi bili dobri roditelji, to je bespredmetno jer je za djecu vaţna ljubav roditelja, a ne njihovo seksualno opredjeljenje. Pitanje je li okolina spremna prihvatiti djecu koja imaju dvije mame ili dva tate. Mi, naţalost, još uvijek ţivimo u jako konzervativnom, a da ne kaţem primitivnom okruţenju. (...) Zalaţem se da se istospolnim zajednicama daju sva prava." (Milanka Opaĉić, ministrica socijalne politike i mladih, 21 stoljeće, 20.1.2013.) "Djeca trebaju obitelj i mislim da bi bila sretnija da o njima brinu dvije ţene ili, ako baš hoćete, dva muškarca homoseksualca, nego da ţive u domu." (Fred Matić, ministar branitelja, Jutarnji list, 17.7.2012)" 5

"Ja ću se svakako zalagati za (legalizaciju gej brakova), jer je to autonomija pojedinca. (...) Drţava vam u tom, ali i drugim pogledima, treba omogućiti slobodu. U suprotnom, to je totalitarizam..." (Vesna Pusić, ministrica vanjskih poslova i europskih integracija, Tportal, 24.9.2011.) Na ove izjave mi kaţemo: 1) Za najbolji razvoj djece je vaţna ne samo ljubav roditelja, nego to da su ona odgajana u braku, ţivotnoj zajednici ţene i muškarca, majke i oca. Svako dijete ima pravo na mamu i tatu. 2) Poštovanje i priznanje braka od strane drţave nije totalitarizam, nego briga i promicanje općeg dobra. Posljedice "istospolnih brakova" vidljive su u drţavama koje su ih ozakonile. U Velikoj Britaniji sve su se katoliĉke agencije za posvajanje morale ili zatvoriti ili prestati biti katoliĉke jer im je bilo zakonom nametnuto da omoguće istospolnim parovima posvajanje djece. U Kanadi i ameriĉkoj saveznoj drţavi Massachusetts u školama su se poĉele dijeliti priĉe za djecu o istospolnim "mamama i tatama" te postale sastavni dio školskih programa.

Uzor Ivana Merza Prije dvije godine kada smo na trgu bana Jelaĉića bili skupa s papom, on je pred mlade postavio Ivana Merza kao uzor: „Ovdje, u Hrvatskoj, vi i ja upravimo misli na blaţenoga Ivana Merza. Sjajan mladić, u potpunosti ukljuĉen u društveni ţivot… prikazuje svoj ţivot za Crkvu i mlade. Taj mladi ţivot, darovan iz ljubavi, nosi Kristov miris, te je svima poziv da se ne bojimo povjeriti sebe Gospodinu.“ Merz je ţivio poĉetkom 20. stoljeća koje je imalo svoje izazove (radikalni liberalizam, fašizam, komunizam), ali nije ostao sjediti, već se angaţirao. U društvu se borio protiv nemorala i laţi. Ipak, Merz je uvijek bio duboko svjestan da se društveni angaţman bez odnosa s Kristom, bez ljubavi prema Njemu pretvara u puki aktivizam, u mjed što jeĉi ili cimbal što zveĉi (1Kor 13,1). Euharistija, ispovijed, molitva, post, Sveto pismo bili su mu temelj za djelovanje (apostolat). Zato je i urodio plodom i još tako mlad uĉinio tolika ĉuda. Jako je volio molitvu krunice. Uzmimo s vjerom krunicu u ruke i molimo, molite svim srcem. Gospa gdje god se ukaţe, stalno poziva na to. Molimo se za naš narod! Molite se blaţenom Ivanu da vam izmoli snage biti apostolima danas.

Kristov poziv na angažman Krist te poziva da budeš odvaţan i ukljuĉiš se u ovu borbu koja se sada vodi za naše obitelji. Referendumom ţelimo Ustavom zaštiti dostojanstvo braka i obitelji, zaštiti djecu, najslabije. Naši su oĉevi ginuli za Hrvatsku, sada je na nama red da se ukljuĉimo u obranu naše slobode, prava da budemo ono što jesmo, da moţemo sutra pogledati našu djecu i reći im da smo se borili, da se nismo dali manipulirati i slomiti. Ako uĉinimo iskorak vjere i brda moţemo premještati, zaista moţemo uspjeti u ovome, ne samo radi Hrvatske, već radi cijeloga svijeta, jer će naš uspjeh izmjene Ustava odjeknuti diljem svijeta, ovo je toliko velika stvar u koju nas Gospodin poziva. Imamo Krista, imamo ideale i snagu naše mladosti, imamo šansu uĉiniti nešto veliko i lijepo za Boga, kako je govorila Majka Terezija. Kako je lijepo vjerovati u ideale i zaloţiti se za njih. Ovo moţe biti jedno od najljepših stvari u tvojem ţivotu, jer je ĉovjek sretan samo kada pomaţe drugima, daje se za njih, a ovdje nije u pitanju samo neki uţi krug ljudi, već cijeli svijet. Ovo je naš trenutak, ovo je vrijeme milosti! Krist te zove! 6

KATEHEZA ZA MLADE Odgovornost laika za društveni angaţman TEMA: društvo, odgovornost laika i poziv na djelovanje KLJUĈNI POJMOVI: društvo, Boţji poredak, obitelj, brak, angaţiranost laika u Crkvi i društvu ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI: o Prikazati stanje u društvu u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama na temu obitelji, braka, dostojanstva ljudske osobe. o Potaknuti odgovornost na Boţji poziv upućen svakom čovjeku. o Pojasniti i razumjeti prirodni poredak obitelji. o Istaknuti vaţnost angaţmana laika u društvu za očuvanje temeljnih ţivotnih vrijednosti (pravo na ţivot, na prirodni razvoj djeteta, pravo na obitelj i sl.). METODIĈKI PRISTUP: predavačko-raspravljački NASTAVNE METODE: izlaganje, razgovor, rad na tekstu, rad u grupama NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA: laptop, projektor, papir, olovka

1. MOLITVENO-MEDITATIVNI POČETAK Budi uz nas, Duše Sveti,

Neka nas neznanje ne odvede u zabludu,

Izlij se svojom milošću u naša srca.

A odobravanje ne zavede,

Pouči nas što nam je činiti,

Podmitljivost i laţni obziri

Pokaţi nam što nam je misliti,

Neka nas ne upropaste.

Uputi nas što moramo uraditi.

Daj da budemo u tebi

Ti, koji povrh svega ljubiš Istinu,

I da nas ništa ne udalji od onoga što je pravo. Amen.

Ne dopusti da uneredimo ono što si ti uredio.

(Molitva saborskih otaca, 1962.)

2. MOTIVACIJA Pustiti kratki film (http://zdravstveniodgoj.com/news/prosvjed-za-sve-nas) o sličnoj akciji koja se provodila u Francuskoj radi zaštite i očuvanja obitelji. Nakon odgledanog filma, slijede kratki komentari na prikazani film. 7

1. Moţete li pretpostaviti o ĉemu ćemo danas priĉati? 2. Koje motive moţete izvući iz ovog filma? 3. Ĉini li vam se vaţnom/aktualnom ova tema? *Ako prostor ili sredstva nisu prikladna za ovakav uvod, neka motivacija bude napravljena kroz ova pitanja: 1. Kako bi definirali rijeĉ obitelj? Tko je saĉinjava? 2. Koje su po vama bitne kvalitete koje ĉine dobru obitelj? 3. Smatrate li da je u obitelji, uloga majke vaţnija od uloge oca za dijete ili obrnuto? 4. Koliko ste upoznati s temom o "istospolnim brakovima" i ţeljom homoseksualnih parova za posvajanjem djece? Nakon kratke rasprave, pročita se članak (bitno.net) koji opisuje situaciju koja se dogodila u Francuskoj: Francuski homoseksualci prosvjedovali protiv istospolnih brakova "Gotovo milijun prosvjednika izašlo je 13. sijeĉnja na ulice Pariza kako bi se suprotstavilo prijedlogu zakona za legalizaciju istospolnih brakova. Jedno od iznenaĊenja prosvjeda bilo je to da su se i homoseksualci pridruţili kampanji podrške tradicionalnom braku. „Prava djece iznad prava na djecu“ – bio je prosvjedniĉki slogan francuskog gradonaĉelnika Jeana Marca, koji je ujedno i homoseksualac. „LGBT zajednica koja govori u medijima ne govori i u moje ime. Kao društvo ne bismo trebali podrţavati homoseksualni brak. On nije prirodan. Moramo podrţavati ono što je najbolje za dijete. Siguran sam da nitko ne moţe zanijekati da je najbolje za dijete da ima majku i oca“, izjavio je Marc u jednom intervjuu. Xavier Bongibault, homoseksualac i ateist, istaknuti je glasnogovornik protiv prijedloga novog zakona: „U Francuskoj brak ne štiti ljubav izmeĊu dvoje ljudi. Brak je osmišljen da djeci pruţi obitelj. Najiscrpnije istraţivanje dosad provedeno pokazuje da dijete ima problema ako je odgajano u homoseksualnoj zajednici.“ U Francuskom parlamentu 29. sijeĉnja poĉinje rasprava o nacrtu zakona o redefiniranju braka i mogućnosti da istospolni parovi usvajaju djecu. Organizatori prosvjeda prikupljaju potpise protiv planirane reforme zakona, a cilj im je prikupiti dovoljno potpisa kako bi se organizirao referendum o ovom pitanju." Kroz ovaj video ili ĉlanak cilj je prikazati i predstaviti problematiku koja će se posebno razraĊivati u ovoj katehezi. Ovo je ujedno prilika da se mladima predstavi u par reĉenica akcija koju pokreće graĊanska inicijativa „U ime obitelji“; GraĊanska inicijativa „U ime obitelji“ krenula je s idejom organizacije referenduma kojim bi se izglasala izmjena Ustava radi zaštite hrvatske obitelji. Cilj joj je oĉuvati: - brak kao zajednicu muškarca i ţene 8

- obitelj kao zajednicu oca, majke i djece - pravo djeteta na oca i majku - normalan psiho-socijalni razvoj djeteta u obitelji Inicijativa “U ime obitelji” okuplja pojedince, obitelji i graĊanske udruge koje promiĉu općeljudske vrijednosti te vjerske udruge, zajednice i pokrete diljem Hrvatske – sve one koji smatraju da je brak jedino zajednica ţene i muškarca.

3. RAZRADA TEME 3.1. STANJE U DRUŠTVU

Predstavljeno je stanje u Francuskoj. Postaviti pitanje: Kakvo je stanje u našoj drţavi po tom pitanju? Objašnjenje problematike u Hrvatskoj i svijetu: Malena grupa LGTB aktivista (lezbijski, homoseksualni, biseksualni, transseksualni), koja sebe vidi izvan postojeće heteroseksualne norme, ţele je ukinuti i nametnuti rodnu i queer teoriju koja dokida spolne razlike kroz legalizaciju istospolnih brakova, posvajanje djece od strane homoseksualaca, surogat majĉinstvo i sl.  Ĉak 4.000 obitelji ĉeka na posvajanje djeteta iz hrvatskih sirotišta. Ipak, lani je samo 90 djece otišlo u obitelji posvojitelja, reĉeno je na konferenciji o posvajanju. DODATAK: Drţave koje su legalizirale istospolne brakove (i izjednaĉile status prava s heteroseksualnim brakom): Nizozemska (2001.), Belgija (2003.), Španjolska (2005.), Kanada (2005.), JAR (2006.), Norveška (2009.), Švedska (2009.), Portugal (2010.), Island (2010.), Argentina (2010.), Brazil (2011. civilno partnerstvo s mogućnošću pretvaranja u brak u nekim brazilskim drţavama), Danska (2012.), Urugvaj (2013.), Novi Zeland (2013.), Francuska (travanj, 2013.). Drţave koje su na nekim lokalnim razinama omogućile istospolne brakove: SAD u Massachusettsu, Connecticutu, Iowi, Vermontu, Kolumbijskom distriktu, New Hampshiru, New Yorku, Washingtonu, Mainu, te Mexico u Mexico Cityju. Drţave koje priznaju istospolne brakove, no ne sklapaju ih: Aruba, Curacao i Saint Maarten u Nizozemskoj, Izrael, Mexico (osim Mexico Cityja), Kalifornija, New Jersey, Rhode Island; Drţave koje daju prava istospolnim zajednicama sliĉna onima u heteroseksualnom braku: Andora, Austrija, Kolumbija, Ĉeška, Ekvador, Finska, dijelovi Francuske, Njemaĉka, Grenland, MaĊarska, Irska, Luxembourg, Slovenija, Švicarska , Velika Britanija Drţave koje jamĉe prava istospolnim parovima koji ţive u neregistriranoj kohabitaciji: Australija, Brazil, Hrvatska, Izrael, Maryland i Rhode Island (SAD); Drţave koje su trenutno u procesu donošenja zakona: Ujedinjeno Kraljevstvo (zakon je proslijeĊen Gornjem domu parlamenta) 9

3.2. BOŽJI POREDAK, BRAK I ODGOVORNOST ZA OBITELJ

Svaki od sudionika izvlači jedan citat iz Priloga 1, a potom osobe koje su izvukle isti citat, prokomentiraju ga zajedno i objasne ostalim sudionicima. U otajstvu stvaranja, muškarac i ţena na poseban su naĉin od Boga stvoreni da budu dar jedan drugome, i to ne samo u dimenziji prvoga ljudskog para, Adama i Eve, nego u perspektivi postojanja cijelog ljudskog roda i ljudske obitelji. Jedan od srţnih stvari ljudskog identiteta je to što je svaka osoba stvorena kao muško ili ţensko. Upućenost na meĊusobno zajedništvo muškarca i ţene od velike je vaţnosti za ĉovjeka kako bi spoznao tko je on, kako bi u potpunosti ostvario svoje djelovanje na zemlji. Ţenidbom ĉovjek pristaje na otvorenost prema ţivotu i stvaranju zajednice za koju se u potpunosti daje i tako izgraĊuje sebe, a i društvo. Knjiga postanka istiĉe da su njih dvoje, muškarac i ţena, stvoreni za zajedništvo: „Stoga će ĉovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ţenu i bit će njih dvoje jedno tijelo“ (Post 2,24; usp. Mt 19,4-5). U ĉovjeku – roĊenom od ţene - majke i muškarca - oca – svaki se put utiskuje ista „slika Boga“, onoga Boga koji je sazdao prvoga ĉovjeka: „Bog stvori ĉovjeka na svoju sliku; (…) muško i ţensko stvori ih“ (Post 1,27). 3.3. IVAN MERZ

Koliko ste upoznati s likom bl. Ivana Merza? Znate li ponešto o njemu? Merza bi najbolje mogli opisati rijeĉima: „Istaknuti laik u svjedoĉenju EvanĊelja" koje je o njemu izrekao bl. Ivan Pavao II. On je naime pravi primjer mladog laika katolika koji se u svoje vrijeme zalagao za temeljne ţivotne vrijednosti koje je društvo već tada sve više gubilo. Ivan Merz posebno je isticao vaţnost svetaĉkog ţivota kao primjera za druge ljude. Veliki je naglasak stavljao na molitvu, liturgiju, poboţnost prema Blaţenoj Djevici Mariji, a posebno se istaknut po svojem apostolskom radu. Lik Ivana Merza moţemo najbolje upoznati kroz njegove misli, duboka vjerniĉka razmišljanja koje je širio u susretu s ljudima, posebice potiĉući mlade na što konkretniji rad na podruĉju društvenog angaţmana. Odvaţna borba protiv ondašnjih zavodljivih ideologija i ustrajnost u laiĉkom apostolatu bili su mjesta Merzova posvećenja. Apostolat nije smatrao neĉim usputnim u ţivotu, već srţju svoga ţivota: „Katoliĉka je vjera moje ţivotno zvanje.” Ivan je imao vrlo jasnu formulu za apostolat laika, a to je: MOLITVA + LITURGIJA (EUHARISTIJA) + BDM = ANGAŢIRANI LAIK Merzove misli moţete otisnuti u više primjeraka kako bi sa sudionicima bilo lakše prokomentirali djelo Ivana Merza. Treba ih navesti da kroz ove citate promisle o tome koliko je Ivan Merz bio hrabar u svojim nastojanjima da što bolje djeluje za Crkvu u svom vremenu, te ih kroz kratak razgovor navesti da oni razmisle na koji način oni mogu danas djelovati, nasljedujući primjer Ivana Merza. (Prilog 2) Akualizacija: Grupa se podijeli u dvije skupine (ako ima više mladih, onda u više skupina po 10 osoba), svaka skupina dobije objašnjenje Hrvatskog orlovskog saveza (prilog 4) i gornje citate koje su prethodno komentirali (prilog 3). Kroz diskusiju i razmjenu ideja na primjeru Ivana Merza i njegova saveza 10

mladih, skupina mora osmisliti vlastiti savez mladih koji će konkretno djelovati u našoj zemlji posebno usmjeren na društveni angaţman, što u socijalnom, političkom ili nekom drugom pogledu. Kao u i Prilogu , trebaju osmisliti cilj, karakteristiku, geslo i konkretno djelovanje katoličkog saveza. Za motivaciju neka budu istaknute Ivanove misli: “NEKA TI GESLO, HRVATSKA OMLADINO, U OVOJ JUBLARNOJ GODINI BUDE: PREPOROD NARODA U KRISTU.” 3.4. ZAKLJUČAK

Svi ljudi koji se vole nemaju samim time zakonsko pravo sklopiti brak. Pitanje je i kakva je to ljubav kojom se dvoje vole: ljubav koja drugome ţeli dobro ili ljubav koja drugog ĉini objektom zadovoljenja svojih potreba (što zapravo i nije ljubav). Brak nije samo priznavanje ljubavi. To je institucija koja savez muškarca i ţene povezuje sa slijedom naraštaja. Zaboravlja se reći da ljubav nije dovoljna. Jedna je stvar voljeti dijete, druga je stvar voljeti ga ljubavlju koja oblikuje. Ne postoji pravo na dijete, ni kod homoseksualnih ni kod heteroseksualnih osoba. Nije dijete objekt prava nego subjekt prava. Govoriti o „pravu na dijete" je neprihvatljiva instrumentalizacija. Ako svi koji ţele dijete imaju pravo dobiti ga, onda dijete postaje predmetom. „Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak ţivotna zajednica ţene i muškarca?“ (referendumsko pitanje)

4. MOLITVENI ZAVRŠETAK Molitva za obitelj Gospodine, Boţe naš, Ti si već u stvaranju ĉovjeka odredio jedinstvo izmeĊu muţa i ţene. Htio si da brak bude nerazrješiv savez sloge, ljubavi i mira, plodan djecom – sinovima i kćerima Tvojim. U nazaretskoj si obitelji svoga Sina Isusa i njegovu Majku Mariju povjerio odgovornosti svetoga Josipa. Po njihovu zagovoru štiti i blagoslovi naše hrvatske obitelji: ĉuvaj ih od obmana i iskrivljenih shvaćanja, od pogrda i obešĉašćenja, od zanemarivanja i raspada. Daj da naše obitelji proţima mir, duh iskrene molitve, redovitost primanja sakramenata i pouzdanje u Tvoje vodstvo. Udijeli nam mudrosti u promicanju uzvišenosti obitelji, odvaţnosti da je odluĉno branimo, spremnosti da se za nju ţrtvujemo, snage da u toj revnosti ustrajemo. Vjeru nam umnoţi – da ne posumnjamo u svetost obitelji, nadu uĉvrsti – da se njenom dobru uvijek radujemo, ljubav raţari – da neprestano nad njom bdijemo. Tebi višnji Oĉe, sa Spasiteljem Isusom, u jedinstvu Duha Svetoga neka bude slava u vijeke! Amen. 11

PRILOG 1 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ţenu i bit će njih dvoje jedno tijelo (Post 2,24) Od Gospodina sam stekla čovjeka (Post 4,1). Bog stvori čovjeka na svoju sliku; (…) muško i ţensko stvori ih (Post 1,27). Plodite se i mnoţite i napunite zemlju (Post 21,28). Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i ţensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ţenu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje nego jedno tijelo. Što dakle Bog zdruţi, čovjek neka ne rastavlja (Mt 19,4-6).

PRILOG 2 Misli Ivana Merza Moderno društvo očajava jer je izgubilo Neka ti geslo, hrvatska omladino, u ovoj vezu s Praizvorom. jubilarnoj godini bude: preporod naroda u Kristu. Obitelj je na zemlji najsvetija stvar. Molitvom se moţe mnogo toga učiniti. Misionari, junaci, mučenici, umjetnici suraĎuju s Bogom šireći Kraljevstvo Isusa Krista. Srţ svakog apostolata mora biti borba protiv grijeha. To je glavni okvir, u koji ulaze Presveto Srce Isusovo je najjači čimbenik druge vrste apostolata - čisto vjerski, prosvjetni, za rekristijanizaciju društva. politički, ekonomsko-socijalni. Sva ljudska djelatnost mora biti radi Katolici su duţni pred Bogom raditi za ljubavi, radi apostolata, radi toga da se širi procvat domovine. Bio bi grijeh propusta kad se Kraljevstvo Boţje meĎu ljudima. katolici ne bi politički organizirali. U meni je plamen za beskrajnim visinama, Pravo rodoljublje ne zaustavlja se na ovoj ţar za nepomućenim grljenjem Sina i Oca i Duha. zemlji nego gleda u vječnost. Najvrjednije u Trpljenje je najjače sredstvo što spasava i domovini su ljudske duše, a u njima njihov posvećuje duše. neumrli ţivot. Euharistija, najjače sredstvo, za nas je na ovoj zemlji ona vatra koja u nama pali hrĎe grijeha i daje ţivot našoj duši, tako da i ona usplamti novim ţarom. Tada mi sami na sebi iskusimo riječi sv. Pavla, koji veli: „Ţivim, ali ne više ja, nego ţivi u meni Krist“.

Dubok i intenzivan duhovni ţivot jest jedini preduvjet za odgoj velikih pojedinca koji će svojim ţivotom ostvariti velike ideje. Tko veli da je post glupost, taj ne zna ništa. Bez posta nema pravog duševnog ţivota, čovjek nema onda sam nad sobom autoriteta.

Kada vam bude teško u ţivotu i kada vas Vjera bez molitve je mrtva. No, molitva se snaĎu nevolje, uzmite Gospinu krunicu i ona će ne mjeri na duljinu… Razgovor iz srca, vas utješiti i dati snage da sve mirno snosite s razmišljanje o Svetome pismu i ţelja upućena potpunim predanjem u volju Boţju. prema Svevišnjem, to je molitva.

PRILOG 3 HRVATSKI ORLOVSKI SAVEZ Poĉetkom dvadesetog stoljeća zapoĉinje krĉki biskup Antun Mahnić veliko gibanje meĊu katoliĉkom mladeţi koje je nazvano Katoliĉki pokret.

Cilj: suprotstaviti se liberalizmu koji je sve više nadirao u naše krajeve iz europskih zemalja i potiskivao vjeru i njezine vrijednosti iz javnog ţivota odgoj mladeţi u vjerskom, intelektualnom, moralnom i tjelesnom pogledu usmjerenje prema Crkvi i suradnji s njezinom hijerarhijom u apostolatu

Karakteristika: snaţna vjersko-kulturna dimenzija Geslo: Ţrtva-Euharistija-Apostolat Temeljne ideje programa: razvijanje duhovnog ţivota, razvoj svijesti o vaţnosti Euharistije, ljubav prema Crkvi, suradnja s biskupima i svećenicima, provedba papinih smjernica o Katoliĉkoj Akciji

Dolazak do glavnog cilja Ivan razmatra u tri stupnja: prvi je jedinstvo s Crkvom i njezinom hijerarhijom drugi je izgraĊivanje u mladom ĉovjeku potpune ljudske i kršćanske zrelosti treći je da tako formirani mladi ljudi postanu apostoli Kristova Kraljevstva i djeluju da se ono proširi u dušama bliţnjih UĈITELJ ŢENSKE MLADEŢI Jednak je bio Ivanov utjecaj i na ţenski dio mladeţi koja je bila organizirana u paralelnoj organizaciji Savez hrvatskih Orlica Svojim djelovanjem na ţensku mladeţ Ivan je, u prvom redu, ţelio produbiti kod djevojaka svijest njihova ţenskog dostojanstva te uzvišenost njihova poziva kako za majĉinstvo tako i za apostolat, napose kao Bogu posvećene osobe u svijetu. ZAMISAO NOVE KRŠĆANSKE ZAJEDNICE Ivan se najozbiljnije bavio mišlju da osnuje svjetovni institut Bogu posvećenih osoba koji bi okupljao laike spremne zaloţiti se za Crkvu i proširenje Kristova Kraljevstva. Godine 1928. namjeravao je s grupom mladića, svojih suradnika, poći na osmodnevne duhovne vjeţbe pod vodstvom kriţarskog duhovnika o. Petra Perice, isusovca koji se bavio istom mišlju. Naţalost, prerana je smrt sprijeĉila Ivana da ostvari tu zamisao. Marica Stanković, potaknuta primjerom Ivanova ţivota i njegovim poticajima, ostvarila je, barem djelomiĉno, Ivanovu ideju. Osnovala je prvi ţenski svjetovni institut u Crkvi u Hrvatskoj pod nazivom "Zajednica suradnica Krista Kralja". Institut danas okuplja ţene koje posvećuju svoj ţivot Bogu ţiveći u svijetu u raznim zanimanjima i prema svojim mogućnostima rade na proširenju Kristova Kraljevstva. 13

KLANJANJE (1) Pjesma: Svet, svet, svet Uvod Gospodine Isuse Kriste, klanjamo Ti se prisutnom u Presvetoj Euharistiji. Okupljeni smo danas u Tvojoj blizini da molitva i pogled na Tebe ĉisti i nadahnjuje naša srca i ţivote. Osobito u današnjem svijetu i kaosu koji nastaje kao plod relativizma i gubitka ĉvrstih uporišta vjere i evanĊeoskih vrednota, ţelimo se zagledati u Tebe koji si Put, Istina i Ţivot. Otkrivajući Tvoje Presveto ĉovještvo otkrivamo i istinu o nama samima, istinu o ĉovjeku stvorenom na Tvoju sliku. Ti si, Isuse, odgovor na sva ĉovjekova pitanja. Dok je pogled vjere i vapaj srca usmjeren prema Tebi znamo da smo na sigurnom putu. Budi Ti, doista, Izvor, Središte i Smisao naših ţivota. Svet si Gospodine i neka se sveti Ime Tvoje u našim dušama, ţivotima, obiteljima, domovini. Kratka šutnja Pjesma: Naš Bog je velik MeĊu nama si, Gospodine Isuse, kao izvor snage za djelovanje – molitvom, jasnim stavovima i zauzetošću u društvu. Ne ţelimo ostati slijepi i ravnodušni na dogaĊaje u našem društvu i domovini. Ideal braĉnoga ţivota i obitelji stavljen je na kušnju. Ne ţelimo odustati od naših svetinja, a to je dostojanstvo braka izmeĊu muškarca i ţene, dostojanstvo obitelji u kojoj su djeca plod roditeljske ljubavi. Zato osobito ţelimo zahvaljivati za dar obitelji i moliti za oĉuvanje toga svetog i blagoslovljenog jedinstva muţa i ţene u braku za koji se i mi mladi pripremamo. Kratka šutnja Ĉitanje iz Knjige Postanka Post 1,26-28a; Post 2,18.21-24 I reče Bog: 'Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!' Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Boţju on ga stvori, muško i ţensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: 'Plodite se, i mnoţite, i napunite zemlju, i sebi je podloţite!' I reče Jahve, Bog: 'Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.' Tada Gospodin, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ţenu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: 'Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ţenom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!' Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ţenu i bit će njih dvoje jedno tijelo. Razmatranje U izvještajima o stvaranju ĉovjeka, prepoznajemo temelj braĉnog zajedništva. Zajedništvo muškarca i ţene ima svoj izvor u ĉovjekovoj sliĉnosti Tebi Gospodine koji si u sebi komunikacija ljubavi: „Na svoju sliku stvori Bog ĉovjeka, na sliku Boţju on ga stvori, muško i ţensko stvori ih.“ Slikovitim opisom stvaranja ţene iz ĉovjekova rebra Tvoja Rijeĉ nam tumaĉi da nisi dva put uzeo prah zemaljski, tako da bi prvi put stvorio muškarca, a drugi put ţenu. Muškarac i ţena satkani su od istoga tijela, i zapravo je od jednoga najprije sazdano dvoje, da bi kasnije dvoje postalo jedno. Oni – u mnoţini – muško i ţensko, stvoreni su od Tebe Gospodine. Oni, muško i ţensko, primaju Tvoj blagoslov. Njima, muţu i ţeni, kao Stvoritelj povjeravaš zapovijed plodnosti i rasta. Gospodine, Tvoj blagoslov na prvi ljudski par oĉituje se u daru potomstva, što podrazumijeva njihovo sjedinjenje u ljubavi otvoreno i usmjereno raĊanju djece: I blagoslovi ih Bog i reče im: Plodite se, i mnoţite, i napunite zemlju, i sebi je podloţite! 14

Dok je poĉetak Staroga zavjeta obiljeţen stvaranjem prvoga ljudskoga braĉnoga para, Novi zavjet poĉinje darom i roĊenjem djeteta. Toĉnije, roĊenjem Tebe, Sina Boţjega, koje se dogodilo u jednoj konkretnoj obitelji. Kasnije, Ti Isuse uzimaš upravo zdrave obiteljske odnose kao paradigmu zajedništva sa svojim uĉenicima: Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka. (Mt 12,50). Kratka šutnja Pjesma: Divan si Molitva za obitelj Zahvaljujemo Ti, Gospodine, na Tvojem stvoriteljskom daru ţene i majke! Ti si ţeni dao dostojanstvo, daješ joj sposobnosti: marljivost, snalaţljivost, snagu u trpljenju, njeţnost i ljepotu. Hvala Ti što se moţemo diviti njenoj razliĉitosti od muškarca. Dao si joj i veliki dar majĉinstva po kojem ona moţe nositi dijete u svojoj utrobi, biti mu najbliţa u raĊanju i odrastanju. Hvala Ti za svaki dan koji majka posveti svojoj djeci. Ţelimo Ti zahvaliti i za ţeninu ljubav prema suprugu, bez koje niti nas ne bi bilo. Hvala Ti što si ju obdario briţnošću prema domu i ljubavlju za cijelu obitelj. Molimo te, Gospodine, blagoslovi svaku ţenu i majku. Budi joj snaga u trenucima nemoći, kada ju drugi ne razumiju, kada joj je potrebna Tvoja pomoć. Blagoslovi supruţnike da budu budni za meĊusobne potrebe, spremni pomoći, razveseliti kada je teško, da se neprestano zalaţu za obiteljsku slogu i uĉe zajedniĉkoj molitvi. Pjesma: Gospodine, pomozi nam da Te više ljubimo. Gospodin,e pomozi nam da se više ljubimo. Zahvaljujemo Ti, Gospodine, na Tvojem stvoriteljskom daru muškarca i oca! Hvala Ti za predanost, veliĉinu, vodstvo, briţnost te sigurnu zaštitu naših oĉeva. Muškarca si obdario odluĉnošću, hrabrošću, snagom, osjećajem za inicijativu. Podario si ga i spremnošću da ţivot svoj poloţi za obitelj. Mukotrpni rad naših oĉeva omogućio je i nama dostojanstven ţivot. Zahvaljujemo Ti za svakog oca koji briţno skrbi za svoju obitelj, brine se oko budućnosti svoje djece i ţivi jedinstvenost i nerazrješivost braĉne veze. Molimo Te, Gospodine, blagoslovi sve muškarce i oĉeve. Svojom im oĉinskom blizinom ukazuj na potrebe i zahtjeve današnjega vremena koje traţi odluĉne, kreposne i poštene ljude. Blagoslovi svaki njihov napor, zalaganje, tešku brigu. Obdari ih duhom molitve kako bi u svakom trenutku bili nosioci jedinstva i napretka obitelji. TakoĊer Ti, Gospodine, zahvaljujemo na daru svećeniĉkog i redovniĉkog ţivota. Molimo Te za sve osobe posvećenog ţivota, muškarce i ţene, koji se potpuno daruju Tebi po Svetom redu i redovniĉkim zavjetima te kroz duhovno oĉinstvo i majĉinstvo sluţe bliţnjima. Ţiveći već ovdje na zemlji ideal Tvoga Kraljevstva neka i obiteljima budu svjetionici vjere, nade i ljubavi. Pjesma: Gospodine, pomozi nam da Te više ljubimo. Gospodine, pomozi nam da se više ljubimo. Zahvaljujemo Ti ,Gospodine, na Tvojem stvoriteljskom daru djece, sinova i kćeri! A posebno na darovima punine ţivota, jednostavnosti i radosti koji su tako prepoznatljivi u svakom djetetu. Svako je dijete ĉudesni plod ljubavi roditelja koja svoj izvor ima u ljubavi Boga, ljubitelja ljudi. Hvala Ti na svakom djetetu koje je dar i slika, odraz ljubavi majke i oca i zalog njihova zajedniĉkog ţivota. Dijete je dragocjenost, blago svake obitelji. Ono daje ţivotu u obitelji poseban naglasak. Donosi smisao i jaĉa veze ljubavi. Danas, dok u svijetu mnoga djeca plaĉu ostavljena, zlostavljana ili je ĉak abortusom njihov plaĉ od 15

poĉetka pretvoren u neĉujni krik, molimo Te, izlij svoj blagoslov na svako roĊeno i neroĊeno dijete. Obdari svu djecu blizinom roditelja. Prati svojom naklonošću svaki njihov korak i odrastanje, kako bi usvojili sve one vrijednosti koje će ih u ţivotu izgraĊivati i ĉuvati na putu spasenja. Pjesma: Gospodine, pomozi nam da Te više ljubimo. Gospodine, pomozi nam da se više ljubimo. Pjesma: Velik si Završna molitva Gospodine, Boţe naš, Ti si već u stvaranju ĉovjeka odredio jedinstvo izmeĊu muţa i ţene. Htio si da brak bude nerazrješiv savez sloge, ljubavi i mira, plodan djecom – sinovima i kćerima Tvojim. U nazaretskoj si obitelji svoga Sina Isusa i njegovu Majku Mariju povjerio odgovornosti svetoga Josipa. Po njihovu zagovoru štiti i blagoslovi naše hrvatske obitelji: ĉuvaj ih od obmana i iskrivljenih shvaćanja, od pogrda i obešĉašćenja, od zanemarivanja i raspada. Daj da naše obitelji proţima mir, duh iskrene molitve, redovitost primanja sakramenata i pouzdanje u Tvoje vodstvo. Udijeli nam mudrosti u promicanju uzvišenosti obitelji, odvaţnosti da je odluĉno branimo, spremnosti da se za nju ţrtvujemo, snage da u toj revnosti ustrajemo. Vjeru nam umnoţi – da ne posumnjamo u svetost obitelji, nadu uĉvrsti – da se njenom dobru uvijek radujemo, ljubav raţari – da neprestano nad njom bdijemo. Tebi višnji Oĉe, sa Spasiteljem Isusom, u jedinstvu Duha Svetoga neka bude slava u vijeke! Amen. Blagoslov s Presvetim Divnoj dakle Kruh s neba dao si njima, aleluja. Koji svaku slast u sebi ima, aleluja. Pomolimo se. Boţe, koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu muke svoje, podaj nam, molimo, tako ĉastiti sveta Otajstva Tijela i Krvi tvoje da uvijek osjećamo u sebi plod otkupljenja tvojega. Koji ţiviš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen. Pohvale Imenu Boţjem Pjesma: Preĉisto Srce Marijino

KLANJANJE (2) Pjesma - za vrijeme izlaganja Presvetog Oltarskog Sakramenta pjeva se: Svet, Svet, Svet... Molitva u znaku kriţa + U ime Oca Koji nas je stvorio, Koji nas ljubi I neće da zauvijek propadnemo; U ime Sina Po kojemu Bog ulazi U moj ţivot i moje tijelo, U svijet i njegovu patnju sve do podzemlja; U ime Duha Svetoga, Koji Oca i Sina sjedinjuje, a nas tješi i vodi Povezujući nas meĎusobno i sa Sinom U snazi njegova uskrsnuća. Prosvijetli moj duh, moje misli, Pamet i rasuĎivanje,

Razbistri moj pogled, Ispuni moje tijelo svojom svetom prisutnošću, Probudi u meni snage svojega staranja I Duha Svetoga, čije je prebivalište, Vodi moje ruke da budu slobodne Za ruku koju mi ti pruţaš i za djelo koje mi daješ da učinim. Da bi sve, što jesam i imam, Što činim i kanim, Bilo po tebi i k tebi upravljeno, Tebi na slavu, a ljudima na spasenje. Amen. (G. Lengerke)

Pjesma: Kriste tvoj lik (Taize) ili Klanjam ti se smjerno Ĉitanje iz Prve knjige o Samuelu (1Sam 3,3-10) U one dane: Samuel je spavao u svetištu Gospodnjem, ondje gdje je bio Kovčeg Boţji. Tada Gospodin zovnu Samuela. On odgovori: „Evo me!! I otrča k Eliju i reče: „Evo me! Ti si me zvao!“ A Eli reče: „Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!“ On ode i leţe. I Gospodin opet zovnu Samuela. Samuel usta, ode k Eliju i reče: „Evo me! Zvao si me!“ A Eli odgovori: „Ja te nisam zvao, sine moj! Vrati se i spavaj!“ Samuel još nije poznavao Gospodina, još mu ne bijaše objavljena riječ Gospodnja. I Gospodin zovnu Samuela treći put. On usta, ode k Eliju i reče: „Evo me! Zvao si me!“ Sada Eli razumje da je Gospodin zvao dječaka. Zato reče Samuelu: „Idi i lezi; ako te zovne, ti reci: 'Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.'“ Samuel ode i leţe na svoje mjesto. I doĎe Gospodin i stade i zovnu kao prije: „Samuele! Samuele!“ A Samuel odgovori: „Govori, sluga tvoj sluša.“ Vrijeme šutnje Razgovor izmeĊu duše i Boga Duša: Gospodine, Ti me zoveš, ali ja ne čujem. Gluha sam za Tvoja nadahnuda. Vidim da stvari ne idu dobro, ali nemam snage bilo što učiniti – umorna sam i iscrpljena… Gospodin: Dijete moje, ne boj se, Ja sam s tobom. Ja sam tvoja snaga i utjeha. Ne gledaj na svoje slabosti i sposobnosti ili one od ljudi oko tebe, gledaj jedino u Mene – sa Mnom deš pobijediti. Pogledaj me u oči – vidiš li u njima ljubav kojom te gledam. Svojom riječju, Svojim pogledom Ja stvaram – evo, upravo činim nešto novo. Činim od tebe novoga čovjeka.

Duša: Gospodine, osjedam kako Tvoj pogled ljubavi počiva na meni - o kako je sladak. Želim, želim… želim se promijeniti, želim biti novo stvorenje… ali toliko sam slaba i nemodna. Gospodin: Dopusti mome milosrđu djelovati u tebi, u tvojoj duši. Dopusti zrakama milosti prodrijeti u dubine tvoje duše. One donose svjetlo, toplinu i život. kratka stanka Duša: O Gospodine, osjedam se ispunjena Tvojom milošdu. Osjedam kako je novi život ušao u mene. Kako je veliko tvoje milosrđe i ljubav. Gospodin: Sve činim novo. Ustani dušo i budi mojim apostolom. Šaljem te u žetvu. Trebam te radi spasenja ovog naroda. O, da možeš samo spoznati koliko ljubim ovaj narod, koliko mi je žao zbog njegovih patnji, koliko strepim da ne odluta u propast. Sada te šaljem njima da naviještaš istinu o Bogu i čovjeku, da digneš glas protiv nepravde. Postavljam te za proroka ovome narodu, da budeš svjedok živoga Boga. Ja sam s tobom – ne boj se - sa Mnom deš pobijediti. Duža šutnja MOLITVA VJERNIKA Iz misli blaženog Ivana Merza: 1. „Jedna je od bitnih karakteristika svakog katolika da ljubi svetog Oca Papu i dasvoje misli i djela ravna prema njegovim smjernicama. Papa je vidljivi Krist među ljudima, zaručnik sveopde Crkve.“ Oče ljubavi i dobrote, blagoslovi svetog oca Franju, sve kardinale, biskupe, posebno našeg biskupa, sve svedenike, redovnike i redovnice, izlij na sve njih obilje svoga Duha Posvetitelja i daj da hrabro i neustrašivo navješduju Tvoju Riječ spasenja, molimo Te….

2. „Ima odabranih duša koje ved ovdje na zemlji stupaju u poseban zaručnički odnos s Kristom i odriču se zemaljske ljubavi. Duše, koje polože zavjet vječnog djevičanstva, ved na zemlji počinju živjeti nebeskim životom i misle jedino i bez prestanka na svog nebeskog Zaručnika.“

U Tvoje milosrdne ruke Oče, predaje sve bogoslove naše biskupije, te sve one koje se pripremaju za svedeničko ili redovničko zvanje, i sve one koje Ti pozivaš na dublji zaručnički odnos s Tvojim Sinom, Ti ih sam vodi i čini od njih da budu sol zemlje i svjetlo svijeta, te ih čuvaj od svega onoga što ih želi odvojiti od Tebe, molimo Te…

3. „ Nauk je Crkve da je brak ljubav - slika veze između Krista i duše - Crkve. Krist po milosti projicira svoju narav u čovječju dušu, diže je na svoju razinu, prožimlje je svojom slikom, ogledava se u njoj i neizmjerno je ljubi. „

Molimo Te Oče za mlade hrvatske obitelji diljem naše domovine koje su danas suočene s mnogim izazovima, izlij na njih Svoju svemodnu Ljubav i učini ih Svojim svjedocima, molimo Te….

4. „Želimo li dakle postati nosioci velike katoličke misli, tada moraju sve naše katoličke organizacije neprestano naglašavati da je duboki i intenzivni religiozni život jedini preduvjet da se odgoje veliki pojedinci, koji de svojim životom realizirati svoje velike ideje.“ Blagoslovi Oče ljubavi, koji jedini upravljaš svime i činiš da sve jest, ovu inicijativu koja ustaje u obranu braka, obitelji i djece, te nam pomogni u svim trenucima, posebno onim najzahtjevnijima, da uspijemo u svemu vidjeti Tvoje Lice i prepoznati Tvoj Put, molimo Te:

5. „ Ne može se izredi što se duti kad se Krist sjedini s nama u pričesti. Tu je želja za još više i više, za Kristom cijelim, za Svjetlom, za Bogom - Stvoriteljem… svatko znade kako blizina Euharistije krijepi.“ Pošalji Oče Duha svoga Sina svima koji se trude u evangelizaciji oko naviještanja Tvoje Riječi i podaj Svoju hrabrost svim molitvenim zajednicama i pokretima naše biskupije da svojom svakodnevnošdu i sjedinjenjem s Isusom u svetoj Euharistiji ukazuju svima ljepotu života s Tobom, molimo Te….

6. „ Čovjek koji hode živjeti potpunim ljudskim životom, treba živjeti životom milosti, životom sjedinjenja duše s Bogom. Svatko od nas nosi u sebi temelje jedne katedrale koju treba graditi: to je hram Duha Svetoga u našim dušama.“ Predajem u Tvoje ruke, Stvoritelju neba i zemlje, mlade zaručnike koji se spremaju na obiteljski život, čuvaj ih u čistodi i ljubavi, te im pomozi da svoj pogled uvijek imaju usmjeren prema Tebi, Vječnoj baštini, molimo Te….

7. „Kada vam bude u životu teško i kada vas snađu nevolje, uzmite Gospinu krunicu i ona de vas utješiti i dati vam snage da sve mirno snosite s potpunim predanjem u Volju Božju. Molimo se Mariji bez prestanka da puni svete radosti jednom preminemo u njezinu nježnom zagrljaju i na Srcu Isusovu.“ Molimo te Oče, za sve nas ovdje sabrane oko euharistijskog stola, da po zagovoru Bezgrešnog Srca Marijina, učvrstiš u nama vjeru, ufanje i ljubav te da u svim našim molitvama, riječima i djelima imamo Tebe pred očima i nikada ne izgubimo vezu s Tobom, molimo Te…. Pjesma: Pusti mreţe te Kratka tišina 19

Zazivi Duhu Svetomu Duše Sveti - Vrelo istine, Dahu Boţji - Djelitelju Ţivota! Iznenadi me usred svakodnevice. Prati me u mojim planovima. Oblikuj me u mojim spoznajama. Ispuni me svojim darovima. Operi me, da se očistim. Otkrij moje talente, da ih upotrijebim. Djeluj u meni, da moj ja nestane. Daruj mi svoje darove, da te svjedočim. Stigni me, kad bjeţim. Uputi me, kad besciljno lutam. Potakni me, kad popustim. Daruj mi krila, kad se uspavam. Poţuri k meni, kad te traţim. Hodaj sa mnom, kad sam zamišljen.

Razumij me, kad sam sebe ne razumijem. Prodrmaj me, kad se ukočim. UĎi u mene, kad se zaključam. Prosvijetli me, kad sam u napasti. Raţari me, kad se ohladim. Potopi me, kad sam sebi dostatan. Prostruji kroza me, kad sam prazan. Razvedri me, kad sam ţalostan. Zagrli me, kad sam osamljen. Moli u meni, kad ostanem bez riječi Utješi me, kad sam napušten. Ozdravi me, kad sam bolestan Pridrţi me, kad padam. Spasi me, kad sam nezaštićen. Zahvati me, kad me uhvati čeţnja. Kliči u meni, kad te ljubim. Amen.

Divnoj dakle… Kruh s neba dao si njima, aleluja. Koji svaku slast u sebi ima, aleluja. Pomolimo se. Boţe, koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu muke svoje, podaj nam, molimo, tako ĉastiti sveta Otajstva Tijela i Krvi tvoje da uvijek osjećamo u sebi plod otkupljenja tvojega. Koji ţiviš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen. Pohvale Imenu Božjem Pjesma: Odluĉio sam slijediti Krista

KRUNICOM IZMOLIMO OBNOVU BRAKA I OBITELJI I USPJEH REFERENDUMA Krunica je molitva poniznih duša i otvara srce svjetlu Boţje rijeĉi. Tom molitvom moţemo obuhvatiti cijeli svijet moleći za dolazak Kraljevstva Boţjega. Krunica je jednostavno razmatranje EvanĊelja s Marijom: Odraţava sabranost ĉovjeka u dnevnim duţnostima i svakodnevnim poteškoćama ţivota. Zajedniĉka molitva krunice u obitelji produbljuje i usavršuje zajedništvo u obitelji u meĊusobnom poštovanju i ljubavi, uĉvršćuje vjeru i vjernost; umnaţa velikodušnost u prihvaćanju ţivota. Konaĉno, molitva krunice nas povezuje trajno i srdaĉno s Isusom i s njegovom djeviĉanskom Majkom. U tom se društvu sigurno putuje u vjeĉni ţivot. Franjo Kardinal Kuharić, nadbiskup zagrebački, Zagreb 25. oţujka 1993. Od pamtivijeka se kao Posrednici pri prijestolju Boţjem hrvatski narod s posebnom gorljivošću utjecao Blaţenoj Djevici Mariji. Zahvaljujući njezinom moćnom zagovoru, bivao je spašavan iz najteţih situacija (Osmanska osvajanja, Domovinski rat, osloboĊenje generala u Haagu). Danas se napadajući temeljne vrijednosti Boţjega poretka, poput braka i obitelji, ismijava Boga i rastaĉe tkivo našega naroda. Stoga uzmimo u ruke krunicu, tu nebesku posudu kojom moţemo zagrabiti obilje milosti i molimo svim srcem, puni pouzdanja u Boţju svemoć i milosrĊe. Zagledajmo se u Davida koji izlazi pred silovitog Golijata. David je imao jedino praćku i pet kamenova – to je slika krunice i njezinih pet otajstava – i njome je zadobio pobjedu. Krunicom i postom izmolimo izmjenu Ustava kojom ţelimo zaštiti naš narod, naše obitelji, našu djecu od nemoralnih i protunaravnih zakona 1. Znak kriţa 2. Nakane - Ovu krunicu prikazujemo... kao naknadu za grijehe protiv braka i obitelji kao zahvalu Bogu za milosrĊa i pobjede koje nam je pribavio na slavu i hvalu Njegovom imenu za duh jedinstva svih angaţiranih u radu oko referenduma za uspjeh civilnih inicijativa koje promiĉu kulturu ţivota za sveopći vjerski i društveni preporod hrvatskoga naroda da obiteljski dom bude mjesto posvećenja, ţivota i ljubavi da crkveni pastiri odvaţno i ponizno navješćuju rijeĉ spasenja da društvo poštuje, a drţava štiti dostojanstvo braka i obitelji da mediji budu u sluţbi istine i promicanja ljudskog dostojanstva da se mladi u duhu EvanĊelja zauzmu za istinske vrijednosti da stasaju muškarci i ţene spremni voditi narod k pravomu dobru da nam Gospodin svima pribavi pobjedu u trajnoj borbi za zaštitu obitelji 3. Gospina krunica 21

RADOSNA OTAJSTVA 1. Koga si, Djevice, po Duhu Svetom zaĉela „AnĎeo uĎe k njoj i reče: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ (Lk 1,28) Suvremeni se ĉovjek poĉeo podvrgavati raznim postupcima kada je u pitanju proširenje obitelji stavljajući svoje osobne interese u prvi plan. Daje sebi za pravo odluĉiti kada poĉinje ili prestaje ţivot. S jedne strane stvara kulturu smrti pobaĉajima nevine djeĉice, a s druge strane pod svaku cijenu i ne birajući sredstva ţeli ţivot. Pobaĉaj u bolnicama stoje na popisu usluga koje su odreĊene novĉanom cijenom. Ĉovjek današnjice zamrzava embrije postavljajući se kao vladar ţivota i nad ţivotom. On bira i potencijalne ţene koje će roditi dijete kao surogat majke te im plaća za ţivot koji raste u njihovim utrobama. Bira jajne stanice prema predispozicijama koje su bitne za genetsko nasljeĊe da bi ovladao inteligencijom, izgledom tijela... Manipulira i s posvajanjem na naĉin da bira koje će dijete posvojiti, hoće li ono biti bolesno ili zdravo, tek roĊeno ili nešto starije, bijele ili tamne koţe. Ĉovjek današnjice odluĉuje da ţeli dijete, ali pritom odbija bilo kakvu pomisao na brak. Dopušta li suvremeni ĉovjek volju Boţju u svome ţivotu, braku, obitelji? Gledajmo u Mariju Majku i ISTINU njezina zaĉeća. Gledajmo u njezinu beskrajnu nesebiĉnost i poniznost te se zajedno s njom suprotstavimo duhu smrti da bismo navijestili pobjedu Ţivota. 2. Koga si, Djevice, Elizabeti u pohode nosila „Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: 'Blagoslovljena ti meĎu ţenama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!'“ (Lk 1,41-42). Suvremeni se ĉovjek odlikuje izrazitim individualizmom koji rezultira sebiĉnošću. Odlikuje ga hedonizam i konzumeristiĉke navike. Ĉesto niti ne pomišlja da su neki od proizvoda koje odijeva ili koristi nastali mukotrpnim radom djece, tj. njihovom eksploatacijom u zemljama u kojima nisu na snazi zakoni ili konvencije da ih zaštite. U civilizaciji ţelja vrijednost solidarnosti je zaboravljena bitno je zadovoljiti navezanost na materijalno odlaskom u trgovaĉke centre nedjeljom. Razmišlja li ĉovjek današnjice o obiteljima ĉiji ĉlanovi tada rade i ĉija djeca ne mogu skupa sa svojim roditeljima otići na Svetu Misu i blagovati skupa za stolom na Dan Gospodnji. Marija Majka pokazuje zajedništvo s Elizabetom. Neka nam njih dvije budu uzorom da saĉuvamo istinski obiteljski identitet i dostojanstvo. 3. Koga si, Djevice, rodila „I porodi sina svoga, prvoroĎenca, povi ga i poloţi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu“ (Lk 2,7). Suvremenog ĉovjeka odlikuje i iskrivljena percepcija ljubavi. Nastojanja da se ozakone homoseksualni brakovi upućuje na ĉinjenicu da je brak kao zajednica ljubavi izmeĊu muškarca i ţene s ciljem raĊanja djece ozbiljno ugroţena. Brojne društvene devijacije na globalnoj razini postaju sve prihvatljivije. Što ĉinimo kao kršćani pred liberalizacijom svake vrste? Jesmo li budni u našim nastojanjima da zaustavimo zadiranje u sveti sakrament ţenidbe ili se lako mirimo s tolikim rastavama 22

brakova koje su postale naša svakodnevica. Neka Sveta Obitelj bude sigurnost i izvorište mira svim obiteljima ĉiji se ĉlanovi suoĉavaju s društvenom nesigurnošću i tiranijom straha. 4. Koga si, Djevice, u hramu prikazala „Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: 'Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!'“ (Lk 2,34-35). Suvremeni je ĉovjek otuĊen i od samoga sebe. Uronjen je u mreţu ovisnosti kao što su kocka, alkohol, droga, pornografija i niz drugih. Sva ta zla teško razaraju brak i obitelj. Ugroţavaju njihovu stabilnost i meĊuodnose. Papa Ivan Pavao II. istaknuo je da problem pornografije nije što prikazuje previše nego premalo o ĉovjeku – otajstvo druge osobe se srozava na puki predmet uţitka. Ljudsko tijelo koje je hram Duha Svetoga banalizirano je do besmisla. Bezbrojni jumbo plakati oĉitovanje su prezira prema svetosti ljudske osobe i njezina tijela. Toliki mladi srljaju u propast slijedeći trovaĉe duše i tijela. Što ĉinimo kao kršćani u borbi protiv ovih pošasti? Jesmo li ravnodušni kad vidimo da toliki mladi, pa ĉak i djeca, sve ĉešće konzumiraju alkohol i opijate misleći da to nije naš problem? Majka Marija prikazuje Isusa u hramu. Neka nam bude uzorom da prikazujemo naše braĉne drugove i djecu od njihova zaĉeća da se obitelji što manje suoĉavaju s ovim nedaćama. 5. Koga si, Djevice, u hramu pronašla „Nakon tri dana naĎoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. I siĎe s njima, doĎe u Nazaret i bijaše im poslušan“ (Lk 2,46. 51). Kršćanski je brak i kršćanska obitelj ugroţena. Tome znatno pridonose i dekadenti mediji koji svakodnevno donose iskrivljenu sliku i daju sebi za pravo odreĊivati i postavljati vrijednosti. Sustavno napadaju Crkvu i svećenike. Napadaju sve što je kršćansko. Zašto svoj medijski prostor ne stave u sluţbu ISTINE boreći se protiv svih današnjih Heroda koji sustavno progone obitelj? Ljudi u Betlehemu bili su ravnodušni, tako su i danas prema obitelji koja se sustavno razara. Odrţati integritet braka i obitelji znaĉi odrţati cjelokupan narod. Majka Marija je pronašla Isusa u hramu - prateći Nju, otvorimo srca Kristu da korjenito obnovi naliĉje svijeta. Jedini je put dopustiti Kristu da bude ĉuvar. Pustimo ga u središte naših brakova i obitelji.

OTAJSTVA SVJETLA 1. Koji je na rijeci Jordanu kršten bio. „Tada doĎe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga Ivan krsti. Odmah nakon krštenja izaĎe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Boţjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: 'Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!'“ (Mt 3, 13. 16-17). Isuse, Spasitelju naš, sišao si u vode Jordana kako bi obnovio staroga ĉovjeka, podigao našu palu narav i zaodjenuo nas haljinom besmrtnosti. Podario si nam ne samo dostojanstvo Boţjeg stvorenja, već dostojanstvo sinova i kćeri Boţjih. Gospodine, nauĉi nas ţivjeti milost krsnoga 23

preporoĊenja koja nas lijeĉi od zla, pobjeĊuje beznaĊe i strahove te uĉi drugaĉijoj logici od one ovoga svijeta – logici ţivota. Neka u krsnim vodama budu uništena sva zla koja razaraju naše obitelji, neka sakrament krštenja bude poĉelo uskrsnuća i obnove svake naše obitelji. Nadbiskup Stepinac u jednoj od svojih propovijedi kaţe: „Brak ima, dakle, već tu uzvišenu svrhu uz onu glavnu: raĊanje i odgoj djece koja će nakon nas štovati Stvoritelja i širiti njegovu slavu.“ 2. Koji nam se na svadbi u Kani objavio. „Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: 'Vina nemaju.' Nato će njegova mati posluţiteljima: 'Što god vam rekne, učinite!' Kaţe Isus posluţiteljima: 'Napunite posude vodom!' I napune ih do vrha. Tada im reče: 'Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.' Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika i kaţe mu: 'Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.'“ (Iv 2, 1. 5. 7-10). Pogledajmo primjer koji je naša Majka uĉinila za ovu tek zasnovanu obitelj, koji nam je dan kao poticaj i nada da se sigurno moţemo pouzdati u Nju, koja je utjeha ţalosnima, utoĉište palima, nada ucviljenima. Gospi je povjerena sluţba da bude ohrabrenje i snaga našim obiteljima. Njezinim posredovanjem svaka obitelj koja se gubi u sivilu rutine i poteškoća prima slatko vino nebeskog ţivota. Neka obitelji crpeći snagu iz Rijeĉi Boţje nikad ne posumnjaju u Oĉevu milostivu ruku, već s predanjem u volju Boţju traţe najprije Kraljevstvo Boţje. Kardinal Stepinac nam poruĉuje: „Kako god se danas viĉe, da nam nedostaje kruha, vjerujem, da Hrvatska moţe smoći kruha za svu svoju djecu, samo ako u njoj bude poštenja i straha Boţjega.“ 3. Koji nam je Kraljevstvo Boţje navijestio i na obraćenje nas pozvao „A pošto Ivan bijaše predan, otiĎe Isus u Galileju. Propovijedao je evanĎelje Boţje: 'Ispunilo se vrijeme, pribliţilo se kraljevstvo Boţje! Obratite se i vjerujte evanĎelju!'“ (Mk 1, 14-15). Gospodin nam je ostavio u svojoj Crkvi sakrament pomirenja, kako bi pristupajući mu izmirili se s Bogom i bliţnjima. Usprkos našoj bijedi, padovima i slabostima, Bog nam daje uvijek novu priliku. I uvijek nam prvi dolazi u susret, i onda kada to ne shvaćamo ili mislimo da ga nismo dostojni. Gospodin ponudom oproštenja ţeli ponovno uspostaviti odnos saveza, poziva nas na ulazak u Njegovo Kraljevstvo ljubavi i mira. Gospodine, neka se naše obitelji otvore Tvojoj ponudi spasenja, vjeĉnom savezu ljubavi i mira. 4. Koji se na gori preobrazio i svoju nam slavu objavio. „Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.“ (Mt 17, 1-2). Neprestano smo pozvani biti u društvu Gospodina posredstvom svetih sakramenta, euharistije. No, da bi došlo do istinskog susreta potreban je uspon na goru i odmak od buke Zašto smo tako nemarni i zanemarujemo susrete od kojih ţivimo? Gospodine, neka se naše krijepe na izvorima ţive vode: sakramentima, zajedniĉkoj molitvi i ĉitanju Svetoga pisma, preobraze u oaze svetosti i ţivota. 24

napose svijeta. obitelji te tako

5. Koji nam se u otajstvu Euharistije darovao. „I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: 'Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!' I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: 'Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. A kaţem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.'“ (Mt 26, 26-29). U Abiteni, malome mjestu u današnjem Tunisu, 49 kršćana iznenaĊeno je dok su jedne nedjelje, okupljeni u kući, slavili euharistiju usprkos carskim zabranama. Uhićeni si i odvedeni u Kartagu da bi ih ispitao prokonzul. MeĊu ostalim, znakovit je bio odgovor koji je jedan od uhvaćenih kršćana dao prokonzulu koji ga je pitao zašto su prekršili carevu odredbu. Rekao je: »Sine dominico non possumus«: bez okupljanja u zajednici u nedjelju na slavlje euharistije ne moţemo ţivjeti, nedostajalo bi nam snage da se suoĉimo sa svakodnevnim poteškoćama, a da ne podlegnemo. Nakon kratke nevolje uhvaćeni kršćani zadobili su vijenac muĉeništva i tako slavodobitno unišli na svadbu Jaganjĉevu. Gospodine, molimo te da naše obitelji nadvladaju sve ĉasovite kušnje pogledom uperenim prema obećanjima vjeĉnog ţivota, te uniĊu u Tvoje Kraljevstvo gdje će vjeĉno kraljujući s Tobom, uţivati slavu Tvoga lica.

Blaţena Djevica Marija krunici je podarila takvo djelovanje da ne postoji nijedan materijalni, duhovni, nacionalni ili meĊunarodni problem, koji se putem nje i naše ţrtve ne bi mogao riješiti. sestra Lucija Santos (fatimska vidjelica)

Misli blaţenog Alojzija Stepinca Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu to je moje načelo, a u ljubavi prema hrvatskom narodu ne dam se ni od koga natkriliti! Kao zlatna nit provlači se kroz našu tisuću tristogodišnju povijest na ovom raskršću dvaju svjetova ţiva vjera hrvatskoga puka, da nema nigdje boljeg zagovornika kod Boga i pomoćnika u nevoljama nego je Ona koja je dojila Spasitelja svijeta. Bijela kuga poharala je selo. A kako selo tako i gradove. Moţe li se govoriti o patriotizmu kod onih kojima su usta puna rodoljublja, narodnog ponosa i veličine, a domovinu lišavaju podmlatka? Bez brojne i čestite djece, neće biti niti brojnih i čestitih obitelji neće biti ni brojnoga jakoga i zdravoga te za ţivot sposobnog naroda. Zlo se razlijeva u daleke širine, ali se zarilo i u dubine; pokolebalo je i temelje; otrovni crv zagrizao je i korijen. Taj korijen – to je obitelj, koja je temelj naroda i kraljevstva Boţjega na zemlji. A vi, kršćanski roditelji, naučite se od roditelja bl. Imelde Lambertini isto tako uvijek biti odani Majci Boţjoj i moliti dnevno svetu krunicu, da po njoj isprosite blagoslov i zaštitu Bogorodice svojoj djeci. Vaš primjer je od silne vaţnosti za djecu i vaša Krunica neće ostati bez zaštite Marijine. Nemojte misliti, da djeca ne razumiju što je to poboţnost Majci Boţjoj. Nitko ne osjeća što je majka tako dobro, kao baš djeca. 25

DODATAK Kongregacija za nauk vjere

PROMIŠLJANJA U SVEZI SA ZAKONSKIM PRIJEDLOZIMA O PRIZNAVANJU ZAJEDNICA OSOBA ISTOGA SPOLA UVOD 1. Raznim pitanjima homoseksualnosti u posljednje su se vrijeme višekratno pozabavili sveti otac Ivan Pavao II. i nadleţni dikasteriji Svete Stolice.1 Naime, radi se o uznemirujućoj moralnoj i društvenoj pojavi, ĉak i u zemljama u kojima s gledišta pravnog ureĊenja ona još nije znaĉajna. No ipak, ona sve više zabrinjava u zemljama koje su već zakonski priznale ili namjeravaju udijeliti zakonsko priznanje zajednicama osoba istoga spola, što u nekim sluĉajevima ukljuĉuje i mogućnost usvajanja djece. Ova Promišljanja ne sadrţe nove doktrinarne elemente, nego im je namjera podsjetiti na bitne toĉke o navedenom problemu i podastrijeti neka razumska obrazloţenja, korisna biskupima za sastavljanje posebnih intervenata, već prema posebnim prilikama u raznim dijelovima svijeta, a kojima je cilj štititi i promicati dostojanstvo braka, temelja obitelji te ĉvrstoću društva, kojem je ta ustanova konstitutivni dio. Promišljanjima je takoĊer cilj osvijetliti djelovanje katoliĉkih politiĉara, kojima se pruţaju smjernice sukladne s kršćanskom savješću kada se naĊu pred nacrtima zakona koji se tiĉu ovog problema.2 Budući da se radi o materiji koja se tiĉe naravnoga moralnog zakona, obrazlaganje koje slijedi nudi se ne samo vjernicima, nego i svima onima koji su zauzeti u promicanju i obrani općeg dobra društva. I. NARAV BRAKA I NJEGOVA NEODRECIVA OBILJEŢJA 2. Uĉenje Crkve o braku i o komplementarnosti spolova iznova iznosi istinu utvrĊenu ispravnim razumom, koju kao takvu priznaju sve velike svjetske kulture. Brak nije bilo kakvo sjedinjenje ljudskih osoba. Njega je Stvoritelj utemeljio s njegovom naravi, bitnim svojstvima i svrhom.3 Nikakva ideologija ne moţe iz ljudskog duha izbrisati sigurnost po kojoj brak postoji samo meĊu dvjema osobama razliĉita spola, koje njima vlastitim i iskljuĉivim uzajamnim osobnim darivanjem teţe zajedništvu svojih osoba. Na taj se naĉin meĊusobno usavršuju za suradnju s Bogom u raĊanju i odgajanju novih ţivota. 3. Naravnu istinu o braku potvrdila je i Objava sadrţana u biblijskom pripovijedanju o stvaranju, što je izraz i izvorne ljudske mudrosti u kojoj se ćuti glas same naravi. Tri su osnovne ĉinjenice stvarateljskog nacrta o braku, o kojima govori Knjiga postanka.

Usp. Ivan Pavao II., Nagovor prigodom molitve Anđeoskog pozdravljenja, 20. veljače 1994. i 19. lipnja 1994.; Govor sudionicima plenarne skupštine Papinskog vijeda za obitelj, 24. ožujka 1999.; Katekizam Katoličke Crkve, br. 2357-2359; 2396; KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Deklaracija Persona humana = Ljudska osoba, 29. prosinca 1975., br. 8; Poslanica o pastoralnoj skrbi za homoseksualne osobe, 1. listopada 1986.; Neka razmišljanja o Odgovoru na prijedloge zakona o nediskriminaciji homoseksualnih osoba, 24. srpnja 1992.; PAPINSKO VIJEDE ZA OBITELJ, Poslanica predsjednicima europskih biskupskih konferencija o rezoluciji Europskog parlamenta o homoseksualnim parovima, 25. ožujka 1994.; Obitelj, brak i “faktične zajednice”, 26. srpnja 2000., br. 23. 2 Usp. KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Doktrinalna nota o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu, 24. studenog 2002., br. 4. 3 Usp. DRUGI VATIKANSKI SABOR, Pastoralna konstitucija Gaudium et spes = Radost i nada, br. 48.

Ponajprije ĉovjek, slika Boţja, stvoren je kao “muško i ţensko” (Post 1,27). Muškarac i ţena su jednaki ukoliko su osobe, a kao muško i ţensko komplementarni. Spolnost s jedne strane pripada biološkom podruĉju, a s druge u ljudskom stvorenju biva uzdignuta na jednu novu, osobnu razinu, gdje se tijelo i duh sjedinjuju. Nadalje, Stvoritelj je brak ustanovio kao oblik ţivota u kojem se ostvaruje ono zajedništvo osoba koje ukljuĉuje i prakticiranje spolne sposobnosti. “Stoga će ĉovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ţenu, i bit će njih dvoje jedno tijelo” (Post 2,24). Naposljetku, Bog je htio sjedinjenju muškarca i ţene darovati osobito udioništvo u svom stvarateljskom djelu. Stoga je On muškarca i ţenu blagoslovio rijeĉima: “Plodite se i mnoţite” (Post 1,28). U Stvoriteljevu nacrtu, dakle, komplementarnost spolova i plodnost pripadaju samoj naravi ustanove braka. Osim toga, braĉno sjedinjenje izmeĊu muškarca i ţene Krist je uzdigao na dostojanstvo sakramenta. Crkva uĉi da je kršćanska ţenidba djelotvoran znak saveza Krista i Crkve (usp. Ef’5,32). Ovo kršćansko znaĉenje braka nipošto ne umanjuje duboko ljudsku vrijednost braĉnog sjedinjenja izmeĊu muškarca i ţene, nego ga potvrĊuje i osnaţuje (usp. Mt 19,3-12; Mk 10,6-9). 4. Nema nikakve osnove za izjednaĉavanje ili utvrĊivanje ĉak ni dalekih sliĉnosti izmeĊu zajednica osoba istoga spola i Boţje zamisli o braku i obitelji. Brak je svet, dok su homoseksualni odnosi protivni naravnomu moralnomu zakonu. Naime, homoseksualni ĉini “spolni ĉin zatvaraju daru ţivota. Ne proizlaze iz prave ĉuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem sluĉaju ne mogu biti odobreni”.4 U Svetom pismu homoseksualni su odnosi “osuĊeni kao teško izopaĉenje… (usp. Rim 1,24-27; 1 Kor 6,10; 1 Tim 1,10). Ovaj sud Pisma ne dopušta zakljuĉak da su svi koji trpe od te anomalije za to osobno odgovorni, nego tvrdi da su homoseksualni ĉini intrinseĉno (u sebi) neuredni”. 5 Isti se moralni sud nalazi i kod mnogih crkvenih pisaca prvih stoljeća6 i jednodušno je prihvaćen u katoliĉkoj Predaji. Uza sve to, prema nauĉavanju Crkve, muškarce i ţene s homoseksualnim sklonostima “treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije”.7 Uostalom, takve su osobe, kao i drugi kršćani, pozvane da ţive ĉistoću.8 No, homoseksualna je sklonost “objektivno neuredna”9 i homoseksualni su ĉini “teški grijesi protiv ĉistoće”.10

Katekizam Katoličke Crkve, br. 2357. KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Deklaracija Persona humana, 29. prosinca 1975., br. 8. 6 Usp. primjerice SV. POLIKARP, Poslanica Filipljanima, V, 3; SV. JUSTIN, Prva apologija, 27,1-4; ATENAGORA, Molba za kršdane, 34. 7 Katekizam Katoličke Crkve, br. 2358; usp. KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Poslanica o pastoralnoj skrbi za homoseksualne osobe, 1. listopada 1986., br. 10. 8 Usp. Katekizam Katoličke Crkve, br. 2359; KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Poslanica o pastoralnoj skrbi za homoseksualne osobe, 1. listopada 1986., br. 12. 9 Katekizam Katoličke Crkve, br. 2357. 10 Isto, br. 2396. 5

II. STAVOVI O PROBLEMU ZAJEDNICA OSOBA ISTOGA SPOLA 5. Suoĉene s pojavom zajednica osoba istoga spola, koje stvarno postoje, civilne vlasti zauzimaju razliĉite stavove: ponekad se ograniĉavaju na toleriranje te pojave; ponekad promiĉu zakonsko priznanje takvih zajednica uz izgovor da se, s obzirom na neka prava, izbjegne diskriminacija onih koji ţive s osobom istog spola; u nekim sluĉajevima ĉak favoriziraju zakonsku jednakost zajednica osoba istoga spola s brakom u pravom smislu rijeĉi, ne iskljuĉujući ni priznanje pravne sposobnosti za posvajanje djece. U sluĉajevima kad drţava provodi politiku stvarne tolerancije, koja ne ukljuĉuje postojanje zakona koji bi izriĉito davao zakonsko priznanje takvim oblicima ţivota, valja dobro razluĉiti razliĉite vidove problema. Moralna savjest zahtijeva da se u svakoj prilici bude svjedokom cjelovite moralne istine, kojoj se protive bilo odobravanje homoseksualnih odnosa, bilo nepravedna diskriminacija prema homoseksualnim osobama. Stoga su korisni diskretni i razboriti zahvati ĉiji bi sadrţaj mogao biti primjerice sljedeći: raskrinkati instrumentalnu ili ideološku upotrebu te tolerancije kojoj se moţe pribjeći; jasno ustvrditi nemoralni karakter te vrste zajednice; upozoriti drţavu na nuţnost da pojavu zadrţi u granicama koje ne dovode u opasnost javni moral i, poglavito, da se mlade naraštaje ne izlaţe iskrivljenu poimanju spolnosti i braka koje bi ih lišilo nuţne obrane i uz to bi doprinijelo širenju same te pojave. One, koji polazeći od ove tolerancije ţele proslijediti prema ozakonjenju posebnih prava za homoseksualne osobe koje ţive zajedno, treba podsjetiti da je toleriranje zla nešto posve razliĉito od odobravanja ili od legaliziranja zla. Zakonskom priznanju zajednica osoba istoga spola ili njihovu zakonskom izjednaĉavanju s brakom uz pristup pravima koja su vlastita braku, duţnost je suprotstaviti se jasno i odluĉno. Mora se uzdrţati od svakog oblika formalne suradnje u promulgiranju ili primjeni tako teško nepravednih zakona kao i, koliko je moguće, od materijalne suradnje na planu primjene. U toj materiji svatko se moţe pozvati na pravo prigovora savjesti. III. RAZUMSKI ARGUMENTI PROTIV ZAKONSKOG PRIZNANJA ZAJEDNICA OSOBA ISTOGA SPOLA 6. Da bi se razumjelo zašto je nuţno usprotiviti se prijedlozima kojima je cilj legalizacija zajednica osoba istoga spola, potrebna su neka specifiĉno etiĉka promišljanja, a koja su razliĉitog reda. Promišljanja ispravno-razumskoga reda Zadaća je civilnog zakona zacijelo ograniĉenijeg opsega od zadaće moralnog zakona, 11 ali civilni zakon ne moţe proturjeĉiti ispravnom razumu, a da ne izgubi snagu obveze savjesti.12 Svaki zakon što ga donesu ljudi ima snagu zakona utoliko ukoliko je u skladu s naravnim moralnim zakonom, koji ispravan razum prepoznaje, ter ukoliko osobito poštuje neotuĊiva prava svake osobe. 13 Zakoni skloni zajednicama osoba istoga spola protivni su ispravnom razumu jer zajednici dviju osoba istoga spola daju pravne sigurnosti sliĉne onima koje uţiva ustanova braka. Razmišljajući o

Usp. IVAN PAVAO II., Evangelium vitae = Evanđelje života: enciklika o vrijednosti i nepovredivosti ljudskog života, 25. ožujka 1995., br. 71. 12 Usp. isto, br. 72. 13 Usp. SV. TOMA AKVINSKI, Summa Theologiae, I-II, q. 95, a. 2.

vrjednotama u igri, drţava ne bi mogla ozakoniti te zajednice, a da ne iznevjeri duţnost promicanja i zaštite ustanove braka koja je bitna za opće dobro. Ovdje se moţe postaviti pitanje kako moţe biti protiv općeg dobra zakon koji ne nameće nikakvo posebno ponašanje, nego se ograniĉava na to da ozakoni ĉinjeniĉnu stvarnost koja naizgled nikome ne nanosi nepravdu. S tim u svezi valja prije svega razmisliti o postojećoj razlici izmeĊu homoseksualnog ponašanja kao privatne pojave i istog ponašanja kao društvenog odnosa zakonski predviĊenog i odobrenog, do mjere da postaje jedna od ustanova pravnog poretka. Druga pojava nije samo teţa, nego poprima mnogo širi i dublji domet i na koncu bi dovela do promjena cjelokupne društvene organizacije, koje bi bile protivne općem dobru. Civilni su zakoni strukturirajući principi ĉovjekova ţivota u okviru društva, prema dobru i prema zlu. Oni “vrše jako vaţnu i ponekad odluĉujuću ulogu u promicanju mentaliteta i obiĉaja”.14 Oblici ţivota i u njima izraţeni modeli ne samo da na vani uobliĉavaju društveni ţivot, nego teţe u novim naraštajima promijeniti shvaćanje i vrjednovanje ponašanja. Ozakonjenje zajednica osoba istoga spola bilo bi stoga uzrokom pomućenju percepcije nekih temeljnih moralnih vrjednota ter obezvrjeĊivanju braĉne ustanove. Promišljanja biološkog i antropološkog reda 7. U zajednici osoba istoga spola potpuno su iskljuĉeni biološki i antropološki elementi braka i obitelji, na kojima bi se moglo razumno temeljiti zakonsko priznanje takvih zajednica. One nisu u stanju primjereno osigurati raĊanje i produţetak ljudske vrste. Eventualno pribjegavanje sredstvima, koja su im na raspolaganje stavila nedavna otkrića na podruĉju umjetne oplodnje, osim što ukljuĉuju teške nedostatke poštivanja ljudskog dostojanstva,15 uopće ne bi promijenilo tu neprikladnost. U zajednicama osoba istoga spola takoĊer je posve odsutna supruţniĉka dimenzija koja predstavlja ljudski i ureĊeni oblik spolnih odnosa. Oni su, naime, ljudski kad i ukoliko izraţavaju i promiĉu uzajamnu pomoć spolova u braku ter ostaju otvoreni prenošenju ţivota. Kao što iskustvo pokazuje, odsutnost spolne bipolarnosti stvara zapreke normalnom razvoju djece koju se eventualno ukljuĉi u te zajednice. Njima nedostaje iskustvo majĉinstva ili oĉinstva. Ukljuĉiti djecu u zajednice osoba istoga spola putem posvojenja znaĉi zapravo ĉiniti nasilje nad tom djecom u smislu iskorištavanja njihova stanja slabosti da bi ih se ukljuĉilo u okruţje koje ne pogoduje njihovu punom ljudskom razvoju. Takva bi praksa zasigurno bila teško nemoralna i u otvorenom proturjeĉju s naĉelom što ga je priznala i MeĊunarodna konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, prema kojoj je najviši interes koji u svakom sluĉaju treba oĉuvati upravo interes djeteta, najslabije i najranjivije strane. Promišljanja društvenog reda 8. Svoj opstanak društvo duguje obitelji zasnovanoj na braku. Neizbjeţna posljedica zakonskog priznanja zajednica osoba istoga spola jest redefiniranje braka, koji time postaje ustanova koja, u svojoj zakonski priznatoj biti, gubi bitno uporište s obzirom na ĉimbenike vezane uz heteroseksualnost, kao primjerice prokreativnu i edukativnu zadaću. Ako bi se s pravnoga gledišta brak izmeĊu dviju osoba razliĉita spola shvaćao kao jedan od mogućih brakova, pojam braka bi 14

Usp. IVAN PAVAO II., Enciklika Evangelium vitae, 25. ožujka 1995., br. 90. Usp. KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Donum vitae =- Dar života: naputak o poštivanju ljudskog života u nastanku i o dostojanstvu rađanja, 22. veljače 1987., II. A. 1-3. 15

doţivio korjenitu promjenu, s golemom štetom za opće dobro. Stavljajući zajednicu osoba istoga spola na pravnu razinu sliĉnu onoj na kojoj je brak ili obitelj, drţava djeluje samovoljno i zapada u proturjeĉje s vlastitim duţnostima. U prilog ozakonjenju zajednica osoba istoga spola ne moţe se pozivati princip poštivanja i nediskriminacije bilo koje osobe. Razlikovanje osoba, odnosno uskraćivanje društvenog priznanja ili blagodati uistinu su neprihvatljivi samo ako se protive pravednosti.16 Uskraćivanje društvenoga i pravnog statusa braka oblicima ţivota koji niti jesu niti mogu biti braĉni ne protivi se pravednosti, nego, naprotiv, pravednost to uskraćivanje zahtijeva. Ne moţe se razborito pozivati ni na princip praviĉne osobne samostalnosti. Jedno je da pojedini graĊani mogu slobodno obavljati djelatnosti koje ih zanimaju i da te djelatnosti općenito ulaze u opća graĊanska prava na slobodu, a posve je drugo da djelovanja koja ne predstavljaju znaĉajan i pozitivan doprinos za razvoj osobe i društva mogu od drţave dobiti posebno i valjano zakonsko priznanje. Zajednice osoba istoga spola ĉak ni pribliţno ne vrše uloge za koje brak i obitelj zasluţuju posebno i pravo priznanje. Naprotiv, postoje valjani razlozi za tvrdnju kako su takve zajednice štetne za ispravan razvoj ljudskog društva, poglavito ako bi se povećao njihov stvaran utjecaj na društveno tkivo. Promišljanja pravnog reda 9. Budući da su braĉni parovi jamci slijeda naraštaja pa su, dakle, od iznimnoga javnog interesa, civilno im pravo udjeljuje institucionalno priznanje. Zajednice osoba istoga spola, naprotiv, ne zavrjeĊuju posebnu pozornost pravnog poretka jer ne obnašaju naprijed reĉenu ulogu za opće dobro. Krivo je obrazloţenje po kojem bi bilo nuţno zakonsko priznanje zajednica osoba istoga spola kako bi se izbjeglo da homoseksualci koji ţive zajedno, zbog jednostavne ĉinjenice njihova suţivota, izgube stvarno priznanje općih prava što ih imaju kao osobe i kao graĊani. Zapravo, oni – kao i svi graĊani polazeći od svoje privatne samostalnosti – uvijek mogu pribjeći općem pravu za zaštitu pravnih stanja od uzajamnog interesa. Naprotiv, teška je nepravda ţrtvovanje općeg dobra i praviĉnog prava obitelji u svrhu postizanja dobara koja mogu i moraju biti zajamĉena na naĉine neškodljive za veći dio društvenog bića.17 IV. PONAŠANJA POLITIĈARA KATOLIKA PREMA ZAKONIMA SKLONIMA ZAJEDNICAMA OSOBA ISTOGA SPOLA 10. Ako su svi vjernici duţni suprotstaviti se zakonskom priznanju zajednica osoba istoga spola, to su osobito duţni katoliĉki politiĉari na temelju njima vlastite odgovornosti. Pred nacrtima zakona koji su skloni zajednicama osoba istoga spola moraju voditi raĉuna o sljedećim etiĉkim naznakama. U sluĉaju kad se zakonodavnoj skupštini po prvi put predlaţe nacrt zakona sklona zakonskom priznanju zajednica osoba istoga spola, katoliĉki parlamentarne ima moralnu obvezu jasno i javno

Usp. SV. TOMA AKVINSKI, Summa Theologiae, II-II, q. 63, a. 1, c. Osim toga, ne treba zaboraviti uvijek prisutnu “opasnost da bi neko zakonodavstvo, koje bi od homoseksualnosti tvorilo osnovu za stjecanje prava, neku osobu s homoseksualnom sklonošdu zapravo moglo poticati da se proglasi homoseksualcem ili čak da traži partnera u svrhu iskorištavanja zakonskih odredaba” (KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Neka razmišljanja o Odgovoru na prijedlog zakona o nediskriminaciji homoseksualnih osoba, 24. srpnja 1992., br. 14). 17

izraziti svoje neslaganje i glasovati protiv nacrta zakona. Dati svoj glas za zakonski tekst tako štetan po opće dobro društva teţak je nemoralan ĉin. U sluĉaju kad se katoliĉki parlamentarac naĊe pred zakonom sklonim zajednicama osoba istoga spola koji je već na snazi, on mu se mora na njemu moguće naĉine usprotiviti i svoje protivljenje obznaniti: radi se o duţnom ĉinu svjedoĉenja istine. Ako zakon te vrste ne bi bilo moguće posve dokinuti, pozivajući se na upute izraţene u enciklici Evangelium vitae, “mogao bi dozvoljeno ponuditi vlastitu potporu prijedlozima koji smjeraju smanjenju štete nekog zakona ter da smanji negativne uĉinke na razini kulture i javne moralnosti”, pod uvjetom da je “jasno i svima poznato” njegovo “osobno posvemašnje protivljenje” takvim zakonima ter da se izbjegne opasnost sablazni.18 To ne znaĉi da bi se u toj materiji jedan restriktivniji zakon moglo smatrati pravednim ili barem prihvatljivim zakonom; naprotiv, više se radi o legitimnom i duţnom pokušaju da se doĊe do barem djelomiĉnog ukidanja nepravedna zakona kad u datom trenutku potpuno dokidanje nije moguće. ZAKLJUĈAK 11. Crkva nauĉava da poštovanje prema homoseksualnim osobama ni na koji naĉin ne moţe ukljuĉivati odobrenje homoseksualnog ponašanja ili zakonsko priznanje zajednica osoba istoga spola. Opće dobro zahtijeva da zakoni priznaju, promiĉu i štite braĉnu zajednicu kao temelj obitelji, osnovne stanice društva. Zakonski priznati zajednice osoba istoga spola ili ih izjednaĉiti s brakom znaĉilo bi ne samo odobriti nastrano ponašanje, s posljedicom da ga se uĉini uzorom u sadašnjem društvu, nego i zamraĉiti temeljne vrijednosti koje su zajedniĉka baština ĉovjeĉanstva. Takve vrijednosti Crkva ne moţe ne braniti poradi dobra ljudi i ĉitavog društva. Vrhovni Prvosvećenik Ivan Pavao II, na audijenciji udijeljenoj niţe potpisanom kardinalu prefektu 28. oţujka 2003., odobrio je ova Promišljanja, prihvaćena na redovnoj sjednici ove Kongregacije, i naloţio je da se objave. U Rimu, u sjedištu Kongregacije za nauk vjere, 3. lipnja 2003., na spomendan svetih muĉenika Karla Lwange i drugova. + Joseph kard. Ratzinger prefekt + Angelo Amato, SDB Naslovni nadbiskup Sile tajnik

IVAN PAVAO II., Enciklika Evangelium vitae, 25. ožujka 1995., br. 73.

IZVADCI IZ CRKVENIH DOKUMENATA Papinsko vijeće „Iustitia et pax“, Kompendij socijalnog nauka Crkve, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2005. 212 Obitelj je vaţna i središnja s obzirom na osobu. U toj kolijevci ţivota i ljubavi, ĉovjek se raĊa i raste: kada se rodi dijete, društvu je predan dar nove osobe koja je „pozvana iz svojih dubina na zajedništvo s drugima i na darivanje drugima“. U obitelji, stoga, uzajamno darivanje samoga sebe muškarca i ţene sjedinjenih u braku stvara okoliš ţivota u kojem dijete moţe „razvijati svoje mogućnosti, postati svjesnim svoga dostojanstva i pripremiti se da se susretne sa svojom jedinstvenom i nezaobilaznom sudbinom“. U ozraĉju prirodne ljubavi koja povezuje ĉlanove obiteljske zajednice, osobe su priznate i preuzimaju odgovornost u svojoj cjelovitosti: „Prva i temeljna struktura u korist 'ljudske ekologije' jest obitelj u smislu što u njoj ĉovjek prima prve i odluĉujuće spoznaje o istini i o dobroti, uĉi što znaĉi ljubiti i biti ljubljen i stoga, što znaĉi konkretno biti osoba“. Obveze njezinih ĉlanova, naime, nisu ograniĉene rijeĉima nekoga sporazuma, nego proizlaze iz same biti obitelji, utemeljene na neopozivu braĉnom savezu i ustrojenom odnosima koji iz njega proistjeĉu nakon raĊanja ili usvajanja djece. 224 Pred teorijama koje o spolnome identitetu razmišljaju samo kao o kulturnom i društvenom proizvodu što proizlazi iz meĊudjelovanja izmeĊu zajednice i pojedinca, bez obzira na osobni spolni identitet i bez ikakve povezanosti s pravim znaĉenjem spolnosti, Crkva se neće umoriti ponavljati svoje nauĉavanje; „Svatko, muško i ţensko, treba da prepozna i prihvati svoj spolni identitet. Fiziĉka, moralna i duhovna razlika i komplementarnost usmjerene su prema dobrima braka i razvoju obiteljskog ţivota. Sklad braĉnog para i društva dijelom ovisi od naĉina na koji su ţivljeni komplementarnost, obostrana potreba i potpora izmeĊu spolova“. To je perspektiva koja navodi na to da se obvezno promisli prilagoĊavanje pozitivnoga prava naravnomu zakonu, prema kojemu spolni identitet nije na raspolaganju jer je objektivni uvjet za stvaranje para u braku. 228 Posebni problem povezan sa slobodnim vezama jest onaj koji se tiĉe zahtjeva za zakonskim priznavanjem homoseksualnih veza, koje su sve ĉešće predmet javne rasprave. Samo antropologija koja odgovara potpunoj istini o ĉovjeku moţe dati prikladan odgovor na problem koji pokazuje razliĉite aspekte, i to na društvenome kao i na crkvenome planu. U svjetlu takve antropologije otkriva se koliko je neumjestan zahtjev da se 'braĉno' stanje pripiše vezi izmeĊu osoba istoga spola. Tome se nadasve suprotstavlja objektivna nemogućnost da ta veza donese plod preko prenošenja ţivota, prema naumu što ga je Bog upisao u samo ustrojstvo ljudskoga bića. Osim toga, zapreka je nedostatak pretpostavki za tu meĊuosobnu komplementarnost izmeĊu muškarca i ţene koju je Stvoritelj htio, kako na fiziĉko-biološkom planu tako i na onome koji je istaknuto psihološki. Samo u jedinstvu izmeĊu dvije osobe razliĉite po spolu moţe se ostvariti usavršavanje pojedinca, u sintezi jedinstva i uzajamnoga psiho-fiziĉkog upotpunjenja. Homoseksualnu osobu treba potpuno poštovati u njezinu dostojanstvu i ohrabrivati da slijedi plan Boţji s posebnim zauzimanjem u odrţavanju ĉistoće. Duţno poštovanje ne znaĉi opravdavanje ponašanja koja nisu u skladu s moralnim zakonom, kao ni priznavanje prava na brak izmeĊu osoba istoga spola, s posljediĉnim izjednaĉavanjem njihove veze s obitelji; ako bi se sa zakonskog stajališta brak izmeĊu dvije osobe razliĉitoga spola smatrao tek jednim od mogućih brakova, koncept braka pretrpio bi radikalnu promjenu, s teškom štetom za opće dobro. 32

Stavljajući homoseksualnu vezu na pravni plan sliĉan onom braka ili obitelji, drţava djeluje svojevoljno i ulazi u proturjeĉje s vlastitim obvezama.

Katekizam Katoliĉke Crkve 2357 Homoseksualnost oznaĉava odnose izmeĊu muškaraca ili ţena koji osjećaju spolnu privlaĉnost, iskljuĉivu ili preteţitu, prema osobama istoga spola. Oĉituje se u vrlo razliĉitim oblicima kroz vjekove i u razliĉitim kulturama. Njezin psihiĉki nastanak ostaje velikim dijelom neprotumaĉiv. Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopaĉenje, Predaja je uvijek tvrdila da su "ĉini homoseksualni u sebi neuredni". Protive se naravnom zakonu. Oni spolni ĉin zatvaraju daru ţivota. Ne proizlaze iz prave ĉuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem sluĉaju ne mogu biti odobreni. 2358 Nemali broj muškaraca i ţena pokazuju duboke homoseksualne teţnje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za većinu njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom ţivotu ostvare Boţju volju, i ako su kršćani, da sa ţrtvom Gospodinova Kriţa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja. 2359 Homoseksualne osobe pozvane su na ĉistoću. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadšto uz potporu nesebiĉna prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odluĉno, pribliţiti kršćanskom savršenstvu.

Youcat 416 Što pripada kršćanskoj ţenidbi? 1. Jedinstvo: ţenidba je savez ĉija se bit ostvaruje u tjelesnom, duhovnom i duševnom jedinstvu muškarca i ţene. 2. Nerazrješivost: ţenidba traje „dok vas smrt ne rastavi.“ 3. Otvorenost potomstvu: Svaka ţenidba mora biti otvorena za djecu. 4. Usmjerenost prema dobru drugoga (supruţnika). 400 Što znaĉi da je ĉovjek spolno biće? Bog je ĉovjeka stvorio kao muško i ţensko. Stvorio ih je jedno za drugo u ljubavi, Stvorio ih je s erotskom ţudnjom i sposobne za uţivanje. Stvorio ih je sposobne da prenose ţivot. Biti muškarac ili ţena posve odreĊuje ljudsku osobu; radi se o posebnom obliku osjećanja, osobitu naĉinu ţivljenja, drugaĉijemu pozivu u odnosu prema djeci, drugaĉijem putu vjere. Budući da je Bog htio da muškarac i ţena budu jedno za drugo te da se dopunjuju u ljubavi, stvorio ih je razliĉite. Zato muškarac i ţena se spolno i duhovno privlaĉe. Kada se muškarac i ţena vole u tjelesnom sjedinjenju, njihova ljubav dobiva najdublje osjetilno oĉitovanje, Kao što je Bog u svojoj ljubavi stvaralaĉki, tako i ĉovjek u svojoj ljubavi postaje stvaralaĉki te moţe darovati ţivot.

Kongregacija za nauk vjere, Pismo biskupima Katoliĉke crkve o pastoralnoj brizi homoseksualnih osoba, 1986. 4 Bog stvara na svoju sliku i priliku ĉovjeka, kao muško i ţensko. Stoga su ljudska bića Boţja stvorenja pozvana da odraţavaju, u komplementarnosti spolova, Stvoriteljevo nutarnje jedinstvo. Oni ostvaruju ovaj zadatak na jedinstven naĉin kada s Njime suraĊuju u prenošenju ţivota putem meĊusobnog supruţniĉkog darivanja. 7 Kao i kod svakog drugog moralnog nereda, homoseksualna aktivnost prijeĉi vlastito ostvarenje i sreću jer je protivna Boţjoj stvaralaĉkoj mudrosti. Odbacujući pogrešne nauke s obzirom na homoseksualnost, Crkva ne ograniĉava nego još više brani, realno i autentiĉno shvaćene, slobodu i dostojanstvo osobe.

IZVADCI IZ ĈLANAKA Vjesnik Đakovaĉke i Srijemske biskupije (6/2004) Vladimir Dugalić, DISKRIMINACIJA ILI ZAŠTITA OPĆEG DOBRA? Prije nekoliko dana, nakon više godina strpljivog išĉekivanja, Republika Hrvatska je dobila status zemlje kandidata za Europsku uniju. Istovremeno, donesen je novi Ustav ujedinjene Europe u kojem se nisu ţeljeli spomenuti kršćanski korijeni Europe. Pritisak ĉelnika pojedinih europskih drţava bio je tako snaţan, iako predstavljaju zemlje u kojima još uvijek ţivi kršćanska većina, da se ne spominjanje kršćanskog imena nametnulo kao «kompromisno» rješenje. Duh ovakve slobode, u kojoj više nema mjesta za kršćanske vrijednosti, pomalo sve jaĉe kuca i na naša vrata. U ime slobode nameće nam se oblik liberalne demokracije koja je lišena kršćanskog sadrţaja. Nameće nam se nova ideologija kao nedodirljiva dogma i tko u nju i pomisli posumnjati odmah je proglašen neprijateljem demokracije, nazadnjakom, netolerantnom osobom koja ugroţava ljudska prava. Nismo li već proţivjeli vremena u kojima se ţeljelo, samo s drugim predznakom, izgurati kršćanstvo i njegove vrijednosti s pozornice društvenih zbivanja? U ime slobode kršćanima se pokušava uskratiti pravo na javno izjašnjavanje i zauzimanje za vlastita uvjerenja, jer novi duh demokracije ne poznaje i ne priznaje religiozne vrijednosti, budući da je vjera, prema njihovom shvaćanju, privatna stvar pojedinca, a drţava laiĉka, lišena bilo kakvog svjetonazora. Na ţalost, duh ovakve slobode sve više zahvaća vrijednosnu orijentaciju mladih u našoj domovini. Sloboda koja nema granice, osim ako nanosi štetu i nepravdu drugome, postaje ideal i u ime te slobode sve je dopušteno. Traţe se prava, ali bez duţnosti i obveza. Posebno to vrijedi kada je u pitanju «ljubav» te ĉujemo kako svatko ima «pravo na ljubav» ili kako je nitko ne moţe drugome zabraniti, što se pod pojmom ljubavi pri tome mislilo, ĉesto ostaje nejasno. Moţemo samo naslućivati da to zapravo znaĉi slobodno, bez moralnih normi, promiskuitetno ponašanje, ljubav svedena na ĉistu emotivnost, rušenje institucije braka, traţenje alternativnih oblika partnerstva, itd. Najbolji je primjer za to, prije nekoliko dana odrţana, «gay parada» u Zagrebu. Niĉim izazvani, sudionici te parade sasuli su drvlje i kamenje na Katoliĉku crkvu i svećenike, optuţujući Crkvu za netoleranciju i kršenje ljudskih prava. Zahtijevalo se pravo na sklapanje istospolnih brakova, pravo takvim zajednicama na posvojenje djece, itd. Hrvatski sabor, na sjednici odrţanoj 14. srpnja 2003. godine, izglasao je Zakon o istospolnim zajednicama (usp. Narodne novine, 116/2003.). Prema tom zakonu istospolna zajednica 34

je ţivotna zajednica dviju osoba istog spola koje nisu u braku, izvanbraĉnoj ili drugoj istospolnoj zajednici, a koja traje najmanje tri godine te koja se temelji na naĉelima ravnopravnosti partnera, meĊusobnog poštovanja i pomaganja i emotivnoj vezanosti partnera, zakonom su ureĊena prava meĊu osobama istoga spola, koje ţive u već spomenutom obliku zajedništva, s obzirom na uzdrţavanje jednog od partnera/ice, potom su ureĊeni imovinsko-pravni odnosi u smislu stjecanja i ureĊivanja meĊusobnih odnosa u svezi imovine te pravo na uzajamno pomaganje. Na kraju, zakon zabranjuje svaku diskriminaciju, izravnu ili neizravnu na osnovi istospolne zajednice kao i ĉinjenice homoseksualne orijentacije. Drugim rijeĉima, zakon je priznao odreĊena prava istospolnim zajednicama, ali nije dopustio njihovo ozakonjenje, niti pravo na posvojenje djece. Kongregacija za nauk vjere, u svojim Promišljanjima u svezi sa zakonskim prijedlozima o priznavanju zajednica osoba istoga spola, vrlo jasno postavlja naĉela u svezi s ovim problemom. Polazeći od pitanja je li protiv općeg dobra zakon koji ne nameće nikakvo posebno ponašanje, nego se ograniĉava na to da ozakoni ĉinjeniĉnu stvarnost koja naizgled nikome ne nanosi nepravdu, u Promišljanjima se ukazuje na razliku «izmeĊu homoseksualnog ponašanja kao privatne pojave i istog ponašanja kao društvenog odnosa zakonski predviĊenog i odobrenog, do mjere da postaje jedna od ustanova pravnog poretka.» Naime, ozakonjenje zajednica osoba istoga spola bilo bi veće zlo jer bi postalo uzrokom pomućenja percepcije nekih temeljnih moralnih vrednota te obezvreĊivanju braĉne ustanove. Navodeći razloge iz razumskog, biološkog i antropološkog, društvenog i pravnog reda u Promišljanjima se zakljuĉuje kako «Crkva nauĉava da poštovanje prema homoseksualnim osobama ni na koji naĉin ne moţe ukljuĉivati odobrenje homoseksualnog ponašanja ili zakonsko priznanje zajednica osoba istog spola. Opće dobro zahtijeva da zakoni priznaju, promiĉu i štite braĉnu zajednicu kao temelj obitelji, osnovne stanice društva. Zakonski priznati zajednice osoba istoga spola ili ih izjednaĉiti s brakom znaĉilo bi ne samo odobriti nastrano ponašanje, s posljedicom ga se uĉini uzorom u sadašnjem društvu, nego i zamraĉiti temeljne vrijednosti koje su zajedniĉka baština ĉovjeĉanstva.» Drugim rijeĉima, u prilog ozakonjenju zajednica osoba istoga spola «ne moţe se pozivati princip poštivanja i nediskriminacije bilo koje osobe. Razlikovanje osoba, odnosno uskraćivanje društvenog priznanja ili blagodati uistinu su neprihvatljivi samo ako se protive pravednosti. Uskraćivanje društvenoga i pravnog statusa oblicima ţivota koji nisu niti mogu biti braĉni ne protivi se pravednosti, nego, naprotiv, pravednost to uskraćivanje zahtijeva.» To ne znaĉi da Crkva diskriminira osobe s homoseksualnom sklonošću. Više puta je naglašeno kako, prema nauĉavanju Crkve, takve osobe treba prihvatiti «s poštovanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Uostalom, takve su osobe, kao i drugi kršćani, pozvane da ţive ĉistoću.» (usp. Katekizam Katoličke Crkve, br. 2358.2359.) Drugim rijeĉima, pozvani smo takvim osobama pomoći i ne osuĊivati ih, ali svjesni da je homoseksualna sklonost objektivno neuredna, a svjesni i slobodni homoseksualni ĉini teški grijesi protiv ĉistoće. U tom smislu, kada drţava provodi politiku stvarne tolerancije koja ne ukljuĉuje postojanje zakona koji bi izriĉito davao zakonsko priznanje takvim oblicima ţivota, moralna savjest zahtijeva da u svakoj prilici budemo svjedoci cjelovite moralne istine, «kojoj se protive bilo odobravanje homoseksualnih odnosa, Silo nepravedna diskriminacija prema homoseksualnim osobama.» MeĊutim, pozvani smo «raskrinkati instrumentalnu ili ideološku upotrebu te tolerancije kojoj se moţe pribjeći; jasno ustvrditi nemoralni karakter te vrste zajednice; upozoriti drţavu na nuţnost da pojavu zadrţi u granicama koje ne dovode u opasnost javni moral i, poglavito, da se mlade naraštaje ne izlaţe iskrivljenom poimanju spolnosti i braka.» Pri tome, vaţno je naglasiti, da je toleriranje zla u pluralnom društvu nešto posve razliĉito od odobravanja ili od legaliziranja zla. 35

Valentin Pozaić, OZAKONJIVANJE ISTOSPOLNIH VEZA POD MORALNIM VIDIKOM Pojava i društvena problematika homoseksualnosti ima svoju dulju povijest i u sadašnje vrijeme nije nepoznata ni u Hrvatskoj.1 Bilo je pritisaka da reguliranje te problematike u Hrvatskoj naĊe svoje mjesto u obiteljskom zakonu, kako bi se takav stil ţivota izjednaĉio s ustanovom obitelji, ili bi se ustanovu obitelji degradiralo na takvu razinu, što konaĉno nije usvojeno. Nakon saborske i javne rasprave s neprimjerenim tonovima i sadrţajima, naĊeno je neko zakonsko rješenje koje donosi neke opće odredbe, ureĊuje naĉin uzdrţavanja te imovinske odnose: "Istospolna zajednica, u smislu ovoga Zakona, je ţivotna zajednica dviju osoba istoga spola (u daljem tekstu: partner/ica) koje nisu u braku, izvanbraĉnoj ili drugoj istospolnoj zajednici, a i koja traje najmanje tri godine te koja se temelji na naĉelima ravnopravnosti partnera, meĊusobnog poštovanja i pomaganja, te emotivnoj vezanosti partnera."2 Barem formalno, hrvatski zakon ne poistovjećuje istospolne veze sa ţivotnom zajednicom muţa i ţene, tj. s brakom i obitelji. Vatikanski dokument o toj problematici, Promišljanja,3 ne donosi neki novi doktrinarni pristup problemu homoseksualizma, već u danas zaoštrenoj situaciji ţeli ukazati na neke već otprije poznate vidike, istaknuti neke već poznate vrednote, kao i podsjetiti na odreĊene specifiĉne obveze nekih skupina vjernika, ovaj puta politiĉara, kojima oni po svojem poslanju i svojoj dobro odgojenoj, formiranoj savjesti ne; mogu umaći. Svaki vjernik jest, ili bi trebao biti, grad na gori, svjetlo svijeta, sol zemlje (Mt 5,13-16), ili Kvasac za preobrazbu ovoga svijeta (Mt 13,33).4 Već je ranokršćanski pisac u apologetskom spisu o kršćanima u svijetu, iz drugog stoljeća, ocijenio mjesto i poslanje kršćanina - drugog Krista u svom vremenu: "Bog ih je postavio na takav poloţaj s kojega im nije dopušteno pobjeći."5 Brak i obitelj Postaje jasno da je dar ţivota vezan uz obitelj, svetište ţivota. Takav je Boţji nacrt, nacrt stvaranja, i ne samo u stvaralaĉkom ĉinu, u trenutku prokreacije, nego i tijekom odgoja, koji treba pospješivati da svako dijete, svaka osoba, raste na sliku Boţju, tj. prema najsjajnijoj slici Oca - a to je Isus. Obitelj je, dakle, naravno, normalno, najprikladnije mjesto ţivota. U obitelji ţivot se prihvaća, štiti i razvija. Svi se, tijekom cijele egzistencije, nadovezuju, pozivaju na obitelj: djeca, mladi, starci, bolesni. Obitelj je škola ljudskosti, mjesto gdje na izvanredan naĉin odzvanja evanĊelje-radosna vijest ţivota, gdje ţivot normalno blista sjajem dostojanstva uokviren ljubavlju, predanjem i njeţnošću - na koja ima pravo svaka osoba. Obitelj je mjesto gdje izvire i hrani se kultura ţivota, gdje je ţivot u zaĉeću naviješten kao radosna vijest, gdje se slavi i gdje se gradi budućnost ĉovjeĉanstva, kao središte i srce civilizacije ljubavi. Ako su svi pozvani braniti ţivot, to je specijalna i primarna zadaća obitelji. "Unutar 'naroda ţivota i za ţivot' - kako nas papa naziva - odluĉujuća je odgovornost obitelji... a ona je da bude zajednica ţivota i ljubavi."6 Ako je obitelj od tolikog znaĉenja za društvo i drţavu, onda je sasvim naravno i pravedno da joj drţava posvećuje naroĉitu brigu. Tako je to i bilo zacrtano u osvit Hrvatske: "Obitelj je pod osobitom zaštitom Republike" i "Republika štiti materinstvo, djecu i mladeţ te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiĉe ostvarivanje prava na dostojan ţivot".7 Budući da postoji dokumentacija, to je barem ono što se oĉekuje, moglo bi se usporediti koliko je od drţavnog i gradskog proraĉuna, a posebno od onog iz Zavoda za obitelj, odljeveno u korist obitelji i obiteljskih udruga, a koliko kojekakvim pseudoudrugama, i udrugama, koje nisu u prilog ni obitelji ni nacije. Kad je donesen novi zakon o obitelji,8 sa strane struĉnjaka bilo je primijećeno da je suvišan. Sve potrebne izmjene mogle su biti unesene putem tzv. amandmana. Upućeniji tvrde da je novi zakon donesen iz dva razloga. Prvi 36

je razlog onaj novĉani: netko je za to dobio dobar honorar. Drugi je ideološki: da se umjesto izraza 'rastava' (u crkvenoj upotrebi) uvede izraz razvod. Ta promjena, navodno, putem amandmana ne bi bila prošla. Ovako ju nitko nije ni zamijetio. Brak nije bilo kakva veza ili bilo kakav odnos meĊu ljudskim bićima, već sasvim naroĉita veza utemeljena na komplementarnosti dvaju spolno razliĉitih ljudskih bića, sa sasvim odreĊenim oznakama i ciljem, zadaćom. Stoga, "nikakva ideologija ne moţe iz ljudskog duha izbrisati sigurnost po kojoj brak postoji samo meĊu dvjema osobama razliĉita spola, koje njima vlastitim i iskljuĉivim uzajamnim osobnim darivanjem teţe zajedništvu svojih osoba. Na taj se naĉin meĊusobno usavršuju za suradnju s Bogom u raĊanju i odgajanju novih ţivota" (Promišljanja br. 2). To je samo odjek onoga što je rekao Drugi vatikanski sabor o dva temeljna vidika, tj. ljubavi-zajedništvu braĉnog para i raĊanju djece: "Brak i braĉna ljubav su po svojoj naravi usmjereni prema raĊanju i odgoju potomstva."9 Već je Pavao VI. bio osvijetlio poziv u braĉnoj zajednici kao odgovorno roditeljstvo, odnosno velikodušnost u odgovornosti, mjesto gdje se uĉe i ţive istinski meĊu-osobni odnosi proţeti pravednošću i ljubavlju.10 Unatoĉ, i zbog širenja i nametanja razliĉitih poniţavajućih ideologija i praksi na tom podruĉju, Crkva ţeli ponovno istaknuti da, prema Boţjem mudrom nacrtu ljubavi, brak i obitelj predstavljaju jedno od najdragocjenijih dobara čovječanstva. Budućnost svijeta i Crkve ide kroz obitelj. I naroda takoĊer. Ta je istina o braku i obitelji zacrtana u biblijskim tekstovima o stvaranju ĉovjeka: "... muško i ţensko stvori ih ..." (Post 1,27) i dosljedno "... bit će njih dvoje jedno tijelo..." (Post 2,24) kako bi mogli ispuniti poslanje: "... plodite se i mnoţite..." (Post 1,28). A jedinstvenost i nerazrješivost braka potvrdio je i sam Gospodin Isus Krist: "Zar niste ĉitali: Stvoritelj od poĉetka muško i ţensko stvori ih i reĉe: Stoga će ĉovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ţenu; i dvoje njih bit će jedno tijelo?" (Mt 19,4-5). Od brojnih crkvenih listina o braku i obitelji dovoljno je spomenuti samo obiteljsku pobudnicu Ivana Pavla II.11 Paţnje su vrijedni, napose u hrvatskoj sredini, Papini govori za njegova trećeg posjeta Hrvatskoj, pod glavnim naslovom: "Obitelj - put Crkve i naroda".12 Istu je misao nastavio i simpozij u Zagrebu, u okviru Srednjoueropskog dana: "Obitelj u središtu Crkve i društva - novi izazovi u pastoralu braka i obitelji".13 Manipulacija diskriminacijom S obzirom na narav i poslanje braka u ljudskoj zajednici, istospolne su veze u izravnom sukobu s brakom i obitelji.14 Neosporivo je da je brak sveta ustanova, za dobrobit i napredak ljudskog društva nenadomjestiva, dok su istospolne veze protunaravne, iskljuĉuju i nijeĉu komplementarnost ljudske spolnosti, lišavaju spolni ĉin njegove naravne usmjerenosti na zajedništvo, nadopunjavanje i raĊanje.15 Kao takve, pod strogom su osudom i Starog i Novog zavjeta i Katoliĉke tradicije. Da ne bi došlo do neţeljenih nesporazuma, i ovdje se odmah upozorava, po naĉelu 'grijeh - grješnik', da zlo homoseksualnosti treba razlikovati od ljudi koji od toga trpe, kako već stoji u Katekizmu: "Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije.16 Pojam diskriminacije, kao oĉite nepravde, naroĉito je omiljen kod nekih manjina. To zvonko zvuĉi i iskljuĉuje unaprijed svaki razumski napor. O prisutnoj manipulaciji, svjesnoj ili nesvjesnoj, nije uputno govoriti. Diskriminacija je, meĊutim, redovita svakodnevna stvarnost: u školi su razliĉite ocjene; svaki natjeĉaj za radno mjesto ima ukljuĉujuće i iskljuĉujuće uvjete. Diskriminacija po sebi znaĉi razluĉivanje. Ako je to razluĉivanje pravedno, prihvatljivo je i nuţno. Jednakost, sama po sebi, još ne mora biti pravednost. Pravednost se definira kao "svakome njegovo", a ne svima isto ili 37

jednako. Zar bi bilo pravedno svima koji doĊu kupiti cipele dati isti broj, istu boju, isti oblik. Neprihvatljiva je diskriminacija ona koja je nepravedna: ograniĉava ili nijeĉe prava jednih (pojedinaca, skupina, naroda), a pospješuje prava i privilegije drugih. Kad bi istospolne veze imale naravno i boţansko pravo na brak, uskraćivati im to pravo - to bi bila diskriminacija. Budući da su istospolne veze moralni nered protivan Boţjem stvaralaĉkom nacrtu, ne postoji pravo na takvu vrstu braka. Dosljedno, uskraćivanje zakonskog prava na istospolni brak, ne moţe se nazivati diskriminacijom. Zakon Smisao i cilj zakona je jamĉiti i promicati temeljne vrednote, zajedniĉko dobro. Po svojoj naravi zakon je utjelovljenje moralnih vrijednosti. Zakon je ili moralan ili nije zakon. Najveće dobro svake zajednice je ţivot svih pojedinaca i ţivot svakog pojedinca napose. Ako nisu zajamĉeni svi ţivoti, nije zajamĉen ni jedan. U pitanju je temeljna jednakost i ravnopravnost svih ljudi. Zakon je sam po sebi najmanja mjera morala i pravednosti; dio pravednosti koji se moţe utjerivati vanjskim sredstvima. Zakon i nije zakon ako nije pravedan. Zakon moţe biti i nepravedan, nemoralan - kako to obilno pokazuje povijest. U tom sluĉaju nema obvezatne snage nad savješću pojedinca. Štoviše, pojedinac ga ne treba i ne smije vršiti, mora mu se usprotiviti. U društvu gdje se zakoni donose na temelju postignutih konsenzusa, bez obzira na istinu i moral i opće dobro, moguća je legalizacija takvih veza, negdje ĉak i u formi sliĉnoj braku. Legalizacija takvih veza neprihvatljiva je iz ĉetiri razloga, kako istiĉe dokument Promišljanja. Prvi se odnosi na razloge zdravog razuma i naravnog zakona, po kojemu zakon treba štiti zajedniĉko dobro društva, a to se postiţe po braku i obitelji, a ne po istospolnim vezama. Te veze, ukoliko bi štitile neka individualna prava, ako bi već postojale, mogle bi imati svoju regulativu na neki drugi naĉin. Drugi je razlog biološkog i antropološkog reda: takve su veze lišene bioloških i antropoloških elemenata braka i obitelji, ne pridonose raĊanju i produljenju ljudske vrste. A kad se podiţu zahtjevi i za pravom na posvojenje djece, zaboravlja se ili zanemaruje da je to u izravnom sukobu s pravima djeteta, kako su zajamĉena u povelji Ujedinjenih naroda. Takva djeca bila bi zlo/namjerno lišena bilo istinskog oĉinstva bilo majĉinstva. Treći je razlog uzet iz društvenog reda: društvo duguje svoj opstanak obitelji, utemeljenoj na braku, gdje je zajamĉeno raĊanje i odgoj djece. Ozakonjivanje istospolnih veza kao braka dovelo bi u pitanje sam pojam braka i njegovu vrednotu. Takve veze ne pridonose osobitom dobru zajednice, već naprotiv, postoje valjani razlozi za tvrdnju kako su takve zajednice štetne za ispravan razvoj ljudskog društva, poglavito ako bi se povećao njihov stvaran utjecaj na društveno tkivo. Ĉetvrti se razlog odnosi na pravni poredak: budući da braĉni parovi osiguravaju susljednost naraštaja, od naroĉitog su društvenog interesa, zavrjeĊuju zakonsku zaštitu, dok tako što ne postoji u istospolnim vezama, pa dosljedno tome, ne mogu zahtijevati takvu zakonsku skrb. Ako su u pitanju materijalni interesi, ti se mogu urediti drugim zakonskim uredbama. Danas smo suoĉeni s raširenim mišljenjem prema kojemu bi se pravni red jednog društva morao ograniĉiti samo na to da zabiljeţi i prihvati uvjerenje većine. Za ljude u politici vrijedio bi samo jedan kriterij: odluka većine. Tu se, meĊutim, kriju oĉita proturjeĉja glede savjesti: Prvo, pojedinci zahtijevaju za sebe punu moralnu autonomiju. Drugo, istodobno, tu autonomiju nijeĉu drugima, npr. politiĉarima, roditeljima, odgojiteljima... Naime, od politiĉara se traţi da stavi na stranu vlastito uvjerenje savjesti i da se podloţi kriteriju mišljenja većine. U praksi, to bi znaĉilo da će politiĉar na vlasti, zakonodavac, biti ĉovjek koji misli i vjeruje jedno, a radi drugo. Dakle, ĉovjek u sebi podijeljen. Najgore što se moţe zamisliti. Ne tako davno bila je poznata izreka: "Drugovi, ja se ne slaţem s mojim mišljenjem." Još i gore od toga, suvremena demokracija doţivljava agresiju, 38

ponekad samozvanih, ovih ili onih manjina. Tako većina trpi od terora manjine. Zvuĉne floskule pa i s religioznim prizvukom "Bog je mene tako stvorio", mogu opravdati svaku manu i opaĉinu. Dosljedno, i piromani bi mogli tvrditi da ih je "Bog tako stvorio". Tim više, što i oni tvrde da imaju posebni spolni ugoĊaj dok promatraju podmetnutu vatru. A protiv spolnog uţitka nema zakona. Ozakonjena nemoralnost Premda je demokracija pozitivni znak vremena, njezina vrijednost stoji i pada s vrednotama koje ona utjelovljuje, nijeĉe ili promiĉe: "Demokracija ne moţe biti mitizirana dotle da postane zamjena za moralnost ili nepogrešiv lijek nemoralnosti."17 Temeljne vrijednosti, koje demokracija mora pretpostavljati da bi bila moralna institucija ljudskog društva jesu: dostojanstvo svake ljudske osobe, poštivanje nedodirljivih i neotuĊivih prava svakog ĉovjeka, kao i usvajanje zajedniĉkog dobra kao cilja i kriterija ravnanja politiĉkog ţivota. Budući da brak i obitelj prethode drţavi i vladi, te ne mogu zadirati u njihova bitna obiljeţja. U praksi to znaĉi: ozakonjivanje istospolnih veza - i kad su ozakonjene - ostaju ono što jesu u svojoj biti: ozakonjena nemoralnost. Zakon koji proturijeĉi temeljnim moralnim vrednotama, nije pravednost nego reguliranje nepravednosti. Pred njim ĉovjek nema obveze poslušnosti u savjesti. Štoviše, treba mu se usprotiviti. Oprijeti se nepravednom zakonu, prizivom na vlastitu dobro izgraĊenu savjest, temeljno je ljudsko pravo i moralna obveza.18 Nitko ne smije biti prisiljen sudjelovati u zlom ĉinu drugoga. "Tko se poziva na prigovor savjesti, mora biti zaštićen ne samo od kaznenih mjera nego i od bilo koje štete na zakonskom, disciplinskom, ekonomskom i struĉnom planu."19 Izvan je sumnje da se pravo i etika, moral, ćudoreĊe ne podudaraju, da se, na ţalost, u društveno-pravnom ureĊenju i praktiĉnom svakodnevnom ţivotu razilaze, pa i sukobljavaju. Izvan je sumnje da je etika, moral, ćudoreĊe iznad zakona. Zakon je samo vanjski, vidljivi, utjerivi izriĉaj moralnih vrednota; u protivnom uopće nije zakon. Zakon ima smisao samo od etike i morala; ako nije u skladu s moralom, zakon je nemoralan. TakoĊer je izvan sumnje da ţivimo u svjetonazorski šarolikom, pluralistiĉkom društvu gdje se moralne vrednote shvaćaju razliĉito, pa i proturjeĉno. Ţivimo u društvu sa sklonošću ili već uspostavljenim ustrojstvom: o istini se odluĉuje dizanjem ruku za i protiv; znanstvenim se podacima manipulira u ideološke probitke; demokracija se shvaća kao odluĉivanje o probicima sadašnje generacije, ili pak samo moćnika sadašnje generacije, bez obzira na buduće naraštaje, a što se barem na podruĉju okoliša nedvojbeno potvrdilo kao porazno i za sadašnje i za buduće naraštaje; mjerilo stvarnosti nije ni istina ni cjelovita dobrobit, nego interes, neposredna materijalna korist; kao prioritet ţivota stavlja se uţitak - nova vrlo raširena i opasna droga: ovisnost o uţitku. Pilatovo pitanje "Što je istina?" ima mnogo udomitelja. Već dosadašnje iskustvo upozorava na pogubne posljedice ozakonjivanja, na što upozorava ameriĉki lijeĉnik Rick Fitzgibbons: "U jednom nedavnom istraţivanju ponašanja muškaraca, objavljenom u uglednom ĉasopisu, utvrĊeno je da muškarci u istospolnoj zajednici ţive zajedno prosjeĉno dvije godine, no redovno imaju spolne odnose i s drugima izvan te veze. U tom istraţivanju (Amsterdam) 86% osoba sa svjeţom zarazom HlV-om bili su muškarci koji ţive u istospolnim zajednicama. Istospolne zajednice nanose osobama emocionalne traume i patnju, a štete i kulturi. Izjednaĉavanje istospolnih zajednica s brakom jest zabluda i obmana."20 Upravo u cilju zaštite ţivota i promicanja kulture ţivota i obitelji, uz koju je ţivot prirodno vezan, bioetika i biozakon moraju ostvariti sklad: za dobrobit i za opstanak ĉovjeka, obitelji i ĉovjeĉanstva.

Uloga katolika politiĉara Vjernici izravno angaţirani u politiĉkom ţivotu sudjeluju u donošenju zakona, dobrih ili zlih, i za to svoje djelovanje snose odgovornost pred vlastitom savješću, pred zajednicom i pred Bogom. 21 Poznato je da je zakon minimum morala, najniţa stepenica morala: onaj dio morala koji je i vanjskom prisilom utjeriv, a prekršaj kaţnjiv. Istina je da zakon ne moţe utjerati sav moral, ne moţe iskorijeniti sva zla, pa neka - radi većeg općeg dobra - tolerira. MeĊutim, takva se tolerancija zla ne moţe izjednaĉiti s legalizacijom, odobravanjem zla. Po svojoj naravi zakon 'ozakonjuje' samo ono što je dobro, ispravno. Sukladno tome, zakon je pedagog - odgojitelj za dobro. Općenito se smatra, i s pravom, da je ono što zakon odreĊuje dobro, u interesu zajednice, u prilog onoga što se naziva zajedniĉko ili opće dobro, i pojedinaca ĉlanova zajednice. Iskustvo, na ţalost, pokazuje da se zakoni ne donose uvijek u skladu s moralom i etikom, već nerijetko prema raznovrsnim trenutaĉnim probitcima i pritiscima. Dosljedno, zakoni mogu biti bilo zli bilo dobri - već prema stupnju moralne doraslosti i zrelosti zakonodavca (društva, sabora, grješnih struktura...). Budući da je donošenje zakona ishod mnogih sudionika, s više ili manje utjecaja, svi oni imaju i svoj dio odgovornosti. Kao i u svim drugim sluĉajevima i na ovom polju katolici će suraĊivati i glasovati u skladu sa svojim identitetom - vrijednosnim nazorom, u skladu sa svojim sustavom vrednota, u svjetlu biblijsko-kršćanske antropologije. Inaĉe bi bili u sebi podijeljeni, duševno opasno bolesni: jedno vjeruju, drugo ĉine... Ako u suvremenom 'umreţenom' društvu ne bi bili kadri sprijeĉiti samo zlo, nastojat će ga umanjiti što je više moguće. To ĉesto moţe biti vrlo osjetljivo pitanje, jer bi politiĉar mogao biti osumnjiĉen zbog popustljivosti ili nedosljednosti. Stoga se i ovaj dokument, Promišljanja, poziva na već prije danu uputu, s podruĉja bioetike, prema kojoj katolik politiĉar "... mogao bi dozvoljeno ponuditi vlastitu potporu prijedlozima koji smjeraju smanjenju štete nekog zakona te da smanji negativne uĉinke na razini kulture i javne moralnosti" (EV 73), osiguravši da javnost bude jasno obaviještena o njegovom naĉelnom odluĉnom i potpunom protivljenju tome zlu. Polazeći sa stanovišta da su homoseksualni ĉini u sebi neuredni, objektivno zli, te da ni pod kojim uvjetima ne mogu biti odobreni, legalizacija istospolnih veza moralno ostaje neprihvatljiva. Crkva je duţna braniti temeljne vrednote braka i obitelji, pojedinca i društva. Osvrt Crkva nije nipošto neosjetljiva na jeku na koju nailazi njezin glas - naviještanje Boţje Rijeĉi, istine o ĉovjeku i svijetu, pod vidikom postignuća vjeĉnog spasenja. Istodobno, Crkva se ne ravna niti previše uznemiruje niti raduje - zbog trenutaĉnog ugleda ili prezira, zbog pljeska ili zviţduka što ga prima za svoj pastoralni rad, ili zbog nedosljednosti ţivota svojih više ili manje istaknutih ĉlanova. Ponekad moţe ĉak izgledati - poradi agresivne i arogantne halabuke sila zla ovoga svijeta - kao da je glas Crkve glas vapijućega u pustinji (usp. Mt 3,3). Poneke izjave navodnih uglednika, teologa iz Crkve, dane u javnost putem sredstava priopćivanja, a ĉiji se identitet iz razloga povjerljivosti ne ţeli otkriti, pobuĊuju dvostruku sumnju. Prvo, poznavajući stanje stvari, valja posumnjati u takve pouzdane i neimenovane izvore dotiĉnog novinara. Jer, vaţno je stvoriti zabunu, neslaganje i nevjerodostojnost u svjedoĉenju istine. Drugo, ako bi se tako nešto stvarno i dogodilo, bio bi to primjer nedoliĉnog i nedostojnog postupanja. S pravom se oĉekuje da svatko tko javno istupa, stoji iza svojih izjava svojim identitetom, a ne da se igra plaćenog snajpera iz busije. Norma djelovanja Crkve nisu ovosvjetske paradigme uspjeha ili neuspjeha, novca i karijere, već logika Kristova poslanja. Tako je Pavao iz Tarza pisao svome suradniku Timoteju: "Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi ţive i mrtve, zaklinjem te Pojavkom njegovim i 40

kraljevstvom njegovim: propovijedaj Rijeĉ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer, doći će vrijeme kad ljudi zdrava nauka neće podnositi nego će sebi po vlastitim poţudama nagomilavati uĉitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati" (2 Tim 4,1-4). Taj je navod, inaĉe, poznat u skraćenom latinskom izriĉaju: opportune - importune = zgodno - nezgodno. Na tom tragu, gotovo dvadeset stoljeća kasnije, Ivan Pavao II. piše: "Kad je istinska nauka nepopularna, nije dopušteno traţiti laku popularnost."22 1

V. POZAIĆ, Katekizam o homoseksualnosti, u: Obnovljeni ţivot 1 (2003), str. 73-85; L. TOMAŠEVIĆ, Fenomenologija i moralna prosudba homoseksualnosti, u: Crkva u svijetu 2 (2003), str. 241-263. 2

Zakon o istospolnim zajednicama, u: Narodne novine. Sluţbeni list Republike Hrvatske, br. 116, utorak 22. srpnja 2003., str. 42284229., ĉl. 2. 3

KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Promišljanja u svezi sa zakonskim prijedlozima o priznavanju zajednica osoba istog spola (dalje: Promišljanja), Verbum, Split, 2003. 4

Biblijski navodi prema: jeruzalemska Biblija (Rebić A., Fućak ]., Duda B.), KS, Zagreb, 1994.

Poslanica Diognetu, u: Časoslov naroda Boţjega, KS, Zagreb, 1985., Peti vazmeni tjedan - srijeda, drugo ĉitanje.

IVAN PAVAO II., Evangelium vitae - EvanĊelje ţivota (dalje: EV), KS, Zagreb, 1995, br. 92.

Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine, Zagreb, 1992, ĉl. 61.i 62.

Obiteljski zakon, u: Narodne novine 116 (2003.), od 22.srpnja, 4197-4227.

II. VATIKANSKI KONCIL, Gaudium et spes, br. 50.

10 PAVAO 11 IVAN

VI., Humanae vitae, KS, Zagreb, 1997 (2. izd.), br. 10-12.

PAVAO II, Familiaris consortio - Obiteljska zajednica, KS, Zagreb, 1981.

12 Govori

se mogu naći, za sada, u dodatku publikacije: Papa treći put u Hrvatskoj. 5.-9. lipnja 2003., Glas Koncila - Veĉernji list, Zagreb, 2003, str. II-XVI. 13 Obitelj 14 A.

u sluţbi evanĎelja ţivota, u: Glas Koncila 18 (2004.), od 2. svibnja, str. 1. i 3.

LAUN, Homoseksualnost s katoličkog gledišta, Verbum, Split, 2003.

15 Usp.

PAPINSKO VIJEĆE ZA OBITELJ, Ljudska spolnost: istina i značenje, KS, Zagreb, 1997., br. 3.

16 Usp.

Katekizam Katoličke Crkve, Hrvatska biskupska konferencija, Zagreb, 1994., br. 2357-2359; hrvatski tekst u br. 2358 ne odgovara u cijelosti onome što donosi mjerodavni latinski tekst (Catechismus Catholicae Ecclesiae, Librería Editrice Vaticana, 1997); prve dvije reĉenice trebaju glasiti: "Nemali broj muškaraca i ţena pokazuju duboke homoseksualne teţnje. Ta sklonost, objektivno neuredna, za većinu njih predstavlja kušnju." 17 EV,

br. 70.

18 G.

MIGLIETTA, Evangelium vitae tra coscienza professionale e obiezione di coscienza. U tema dellobiezione nel Magistero recente, u: "Evangelium vitae" e diritto - "Evangelium vitae" and Law (Acta Symposii intemationalis in Civitate Vaticana celebrati 2325 maii 1996), Librería Editrice Vaticana, 1997., str. 407-415. 19 EV,

br. 74.

20 Medicinsko

naličje homoseksualnog ponašanja, Razgovor s Dr Rickom Fitzgibbonsom, u: Glasnik HKLD 4 (2003), str. 63.

21 KONGREGACIJA

ZA NAUK VJERE, Doktrinalna nota o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom ţivotu,

IKA, Zagreb, 2003. 22

IVAN PAVAO II., Prijeći prag nade, Mozaik knjiga, Zagreb 1994, str. 187-188.1 Temeljna poruka je ĉovjekova stvorenost, ĉovjek kao stvorenje. Odatle se promatraju i svi problemi koje ĉovjek ima u sebi i povijesti: njegovo biće, porijeklo, struktura, njegovo istovremeno biti individua i ljudska vrsta, njegova seksualna diferencijacija, njegovi konkretni uvjeti, njegov konaĉni cilj, itd. Pitanja s kojima se tekst suĉeljava i na koja daje odgovor, temeljna su i univerzalna pitanja, ali isto tako i odgovori. Vizija ĉovjek nije takva da se iscrpljuje u odreĊenom vremenskom razdoblju svakoga pojedinca, nego se otvara sveobuhvatnom pogledu uvjeta i svrhe ĉovjeĉanstva. Ovdje ĉovjek, kao pojedinac i kao ĉovjeĉanstvo u cjelini, ima odgovor, ili barem pokušaj odgovora, na pitanja «odakle dolazim» i «kamo idem».

Iz kršćanske obiteljske revije Kana: Josip GRBAC, Igre s udţbenicima, u: Kana, 5/465 (2012.), str. 5. Udar na školske udžbenike! Na udţbenike su se okomili i predstavnici lezbijskih i homoseksualnih udruga. Tvrde da naši udţbenici sadrţavaju diskriminativne sadrţaje te da bi trebalo uvesti sadrţaje u kojima se govori o ljudskoj seksualnosti na objektivan i znanstveno utemeljen naĉin. Traţe takoĊer da se u udţbenike uvede edukacija o ljudskim pravima, koja se tiĉu svih ljudi bez ikakve razlike. Posebno citiraju odlomak iz jednog udţbenika koji glasi: „Prema objektivnom moralnom redu, ĉini u homoseksualnim odnosima lišeni su svoga bitnog i nenadomjestivog cilja. Na temelju Svetog pisma ipak se ne moţe zakljuĉiti da su svi koji zbog te nastranosti trpe za nju i osobno odgovorni, već se time zapravo kaţe da su homoseksualni ĉini u svojoj biti neuredni i da se ni u kojem sluĉaju ne smiju odobriti.“ Ovdje moţe smetati rijeĉ „nastranost“. Moţda bi u udţbenicima bilo dobro izbjegavati da se ikoga proglašava nastranim ili bolesnim. No, zar bi trebalo reći kako je lezbijska i homoseksualna seksualnost istovjetna onoj izmeĊu muškarca i ţene? Zar bi trebalo reći da su svi oblici seksualnosti na isti naĉin dio „objektivnog moralnog reda“? Zar svi imaju iste ciljeve? Jedno je reći kako svi ljudi moraju uţivati osnovna ljudska prava i kako se nikoga ne smije diskriminirati. S time se svi slaţu. Sasvim drugo je u školskim udţbenicima reći kako je sasvim svejedno je li netko homoseksualac ili nije. Ako tko svojom spolnošću nastoji i moţe, bez obzira na to je li uspješno ili nije, „produţiti“ ţivot zajednice, onaj drugi svojom se spolnošću koristi samo za vlastiti uţitak. Jesu li onda istovjetni? Bilo bi zaista zanimljivo znati kako bi, po mišljenju kritiĉara sadašnjih udţbenika, novi udţbenici trebali pisati o ovoj temi. Jedno je sigurno: svaki udţbenik trebao bi nastojati tako obrazovati i odgajati generacije ljudi da oni postanu spremni i sposobni osigurati fiziĉku i moralnu budućnost zajednice, a ne samo pojedince koji će se brinuti poglavito za ostvarenje vlastitih probitaka i uţitaka.

Iz kršćanske obiteljske revije Kana: priredila Snjeţana KIRINIĆ, O homoseksualnom „braku“, u: Kana, 7-8/467 (2012.), str. 14-15. O homoseksualnom „braku“ Xavier Lacroix, filozof, teolog i ĉlan francuskoga savjetodavnog etiĉkog povjerenstva promišlja o braku i obitelji. Ugledni pravnik Philippe Malaurie rekao je: „Ako ţelimo dokinuti smisao braka, samo ga trebamo otvoriti homoseksualnim parovima“. Suprotno danas popularnom razmišljanju, vjenĉanje nije samo „društveno slavlje ljubavi“, kao što tvrdi stanoviti Noel Mamere. Općenito i antropološki gledano, vjenĉanje se slavi sjedinjenje muškarca i ţene koji zajedno ţele zasnovati obitelj. Ako izuzmemo pojmove „muškarac“ i „ţena“ te zasnivanje nove obitelji, ostaje nam samo onaj znameniti maĉ bez oštrice kojem smo izgubili dršku. Postoje dvije velike prepreke za ozakonjenje „homoseksualnog braka“. Gubitak označitelja

Kad bi veza izmeĊu dvaju muškaraca ili dviju ţena bila institucionalizirana i javno priznata kao „brak“, više ne bismo imali izraz za specifiĉnu zajednicu muškarca i ţene. Jer, mi na vjenĉanju ne slavimo samo sjedinjenje dviju jedinki, već sjedinjenje muškarca i ţene zahvaljujući kojima će društvena zajednica i dalje postojati. Bez toga, oznaĉitelj bi se izgubio, a društvo više ne bi pokazivalo koliku vaţnost pridaje jednom takvom sjedinjenju. Osnovno je pitanje zapravo hoće li društvo i dalje davati prednost jednoj takvoj zajednici, odnosno promicati odreĊenu vrijednost u tom podruĉju? U mnogim drugim podruĉjima ono to ĉini… Zašto ne i u ovome? To je bitno i stoga osobito što su ovamo ukljuĉene i treće osobe: djeca. Htjeli mi to ili ne, nakon prava na brak prije ili kasnije slijedi pravo na potomstvo. I to iz dvaju razloga: s jedne strane, koristeći se argumentom „diskriminacije“, homoseksualni parovi ubrzo će zatraţiti da ih se potpuno izjednaĉi s ostalim vjenĉanim parovima. To se dogodilo u Belgiji, gdje je pravo homoseksualnih parova na posvajanje djece ozakonjeno godinu dana nakon „gay“ brakova. Osim toga, brak s pravnoga gledišta i u svijesti ljudi jest, a bit će i dalje, upravo to: zasnivanje obitelji, zajednice koja vodi u „presumpciju roditeljstva“, koja priprema mjesto za djecu. Dakle, prava na posvajanje i „medicinski potpomognutu oplodnju“ unaprijed su upisana u „homoseksualni“ brak. Ovdje je vaţno podsjetiti na dva metodološka naĉela. Bitna su prava djece S jedne strane, tom pitanju treba pristupiti s gledišta djeteta, a ne samo odraslih i njihove „svete“ ljubavi. Treba uzeti u obzir sloţene scenarije koje bi to moglo nametnuti djeci, jer vidjeli smo da bi jedno dijete moglo polagati pravo i do šest „roditelja“. S druge strane, treba razlikovati institucionalizaciju od priznavanja. Oĉito je da u ime humanistiĉke etike, napose kršćanske, valja priznati svako stanje. U tom pogledu, nijedno pravo što ga pruţa francusko zakonodavstvo nije zanemarivo. Ona seţu do toga da je moguće „ustupanje roditeljskih prava“ partneru ili partnerici. Institucionalizacija je druga stvar: to bi znaĉilo dati društvenu potporu, ozakoniti, priznati kao normu. Institucionalizirati homoseksualno roditeljstvo, znaĉilo bi institucionalizirati diskriminaciju, i to ne onu toboţnju meĊu odraslima (koji nisu u jednakoj poziciji prema raĊanju), već meĊu djecom. Takvim bismo zakonom omogućili da tisuće djece već unaprijed bude lišeno triju temeljnih dobara. 1) Prvo dobro jest odrastanje u obitelji u kojoj će imati dva identifikacijska modela, muški i ţenski. Jer, ni muškost ni ţenskost – treba podsjećati na to – ne odreĊuje ĉovjeka u cjelini bilo da je djeĉak ili djevojĉica, djetetu je potrebna ona suptilna igra poistovjećivanja i razlikovanja s oĉinskom i majĉinskom figurom kako bi otkrio svoj identitet. To je pomno prouĉeno i objašnjeno u brojnim znanstvenim djelima. MeĊutim, nekim ĉudom došlo je do pojave kolektivne amnezije, pa se u trenutaĉnoj raspravi (op. ur. Misli se na raspravu u Francuskoj, ovih dana) sve te spoznaje posve zanemaruju. 2) Drugo temeljno dobro za dijete, kada je to ostvarivo, jest kontinuitet ili barem analogija izmeĊu roditeljskoga i odgojiteljskoga para. Bolna potraga za korijenima djece koja ne znaju tko su mu roditelji i brojne teškoće koje prate posvajanje jasno pokazuju da prekidi kontinuiteta, razdvajanje od razliĉitih sudionika u srodstvu u mnogome oteţavaju djetetov ţivot. Stoga je poţeljno da se u diskontinuitetu povezanom uz posvajanje ne pridoda i drugi diskontinuitet, onaj gubitka analogije izmeĊu roditeljskoga i odgojiteljskog para. 3) Napokon, djetetu je potrebna prepoznatljiva, jasna i suvisla genealogija. Mi potjeĉemo od dviju obiteljskih loza, što nikako nije nevaţno. Tisućljetni sustav rodbinskih odnosa ĉini smislenu cjelinu i ne smije se svako malo mijenjati. Oĉito je da se instrumentalizacija djeteta uvukla u većinu argumenata, ukljuĉujući onaj koji se oslanja na neka istraţivanja u dalekoj Americi, koja nitko nije dovoljno prouĉio i provjerio, umjesto na ono ĉemu nas posve jasno uĉi vlastito iskustvo i brojna znanstvena literatura. U mnogim publikacijama ukazao sam na potpuni izostanak znanstvene vrijednosti tih navodnih istraţivanja. Instrumentalizacija djeteta jest i 43

kad Francoise Heritier tvrdi da je „sve što nam padne na pamet zamislivo, dakle i moguće“. Iskušavanjem novih modela, sliĉnom eksperimentalnom metodom koja se primjenjuje u znanosti, tehnici ili industriji zanemarili bismo ĉinjenicu da dijete, kao ljudsko biće, ne smije biti predmet eksperimentiranja. Nisu li ovi argumenti dovoljni da budemo više nego suzdrţani prema institucionalizaciji „homoseksualnog braka“ (ĉudan izraz ako bolje promislimo). Što se tiĉe „priznavanja“, francusko društvo već je mnogo uĉinilo donošenjem „graĊanskog pakta o solidarnosti“. Ĉini mi se da je temeljna zadaća etike i društva rijeĉima saĉuvati znaĉenje.

Iz kršćanske obiteljske revije Kana: Stjepan BALOBAN, „Šutljiva“ većina se budi, u: Kana 1/472 (2013.), str. 7. „Šutljiva“ većina se budi! (op. ur. Ovdje ističemo samo vaţnije navode autora) …U hrvatske škole „na mala vrata“ ţeli uvesti tzv. rodna ideologija koja se protivi ne samo kršćanskom svjetonazoru, nego i svim velikim monoteistiĉkim religijama, odnosno protivi se svjetonazoru hrvatskih vjernika kojih je, prema posljednjem popisu puĉanstva iz 2011. godine, 92,83%. (op. ur. Kao što se ta ideologija ţeli uvesti u škole, udţbenike i druge obrazovne i odgojne ustanove, ona se ţeli nametnuti i u zakonodavstvo – ozakonjenje istospolnih zajednica, omogućavanje usvajanje djece tim zajednicama itd. Stoga je vaţno naći poveznicu izmeĊu nametanja Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, zdravstvenog odgoja i ozakonjenja istospolnih zajednica i omogućavanja usvajanja djece tim zajednicama, koje će sigurno uskoro doći na red. Zato valja na vrijeme reagirati i onemogućiti to!) Rijeĉ je o ideologiji koja se u svijetu već neko vrijeme na razliĉite naĉine „promiĉe“, a meĊunarodne je organizacije podupiru snaţnim novĉanim sredstvima. Na nespojivost takvoga shvaćanja ĉovjekove spolnosti s kršćanskom antropologijom upozorava papa Benedikt XVI. (21.12.2012.). Prema toj rodnoj ideologiji, naglašava Papa, „spol nije više izvorna danost naravi koju ĉovjek treba osobno ispuniti smislom, nego društvena uloga, o kojoj se samostalno odluĉuje… Oĉito je duboka pogrešnost te teorije i antropološke revolucije koja se u njoj nalazi.“ U svojoj boţićnoj propovijedi kardinal Bozanić poziva mjerodavne hrvatske institucije na dijalog o tim temeljnim pitanjima. Budući da je bez javne rasprave zdravstveni odgoj uveden u škole, zagrebaĉki nadbiskup legitimno traţi javnu raspravu i poziva hrvatske katolike, ali i sve vjernike i ljude dobre volje da iznesu svoja stajališta o tim pitanjima. Kakvog li paradoksa u Hrvatskoj! Dok drţavne institucije – koje bi trebale njegovati demokratsku proceduru – „tvrdoglavo i nasilno“ provode odreĊenu ideologiju, hrvatska Crkva, kojoj se ĉesto prigovara „donošenje i provoĊenje odluka odozgo“, poziva na dijalog i toleranciju u bitnim pitanjima ĉovjekova ţivota. Ovo je trenutak da se brojna društva, udruge i pokreti vjernika laika još više aktiviraju i dosada „šutljivu većinu“ hrvatskih graĊana postupno pretvore u „aktivnog sudionika“ demokratskih procesa. Vrijeme je da katoliĉke udruge u hrvatskoj javnosti artikuliraju svjetonazorska i vrijednosna stajališta većine hrvatskoga puĉanstva, a posebno roditelja i djece katolika. U suprotnom, moţe nam se dogoditi da ćemo neţeljene posljedice rodne ideologije nakon pet ili deset godina osjetiti u vlastitoj obitelji, u krugu prijatelja i na radnim mjestima. (op. ur. Ovo je potrebno osobito naglasiti!) 44

PREPORUĈENA LITERATURA  KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Promišljanja u svezi sa zakonskim prijedlozima o priznavanju zajednica osoba istoga spola, Verbum, Split, 2003. (nalazi se u prilogu)  KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Pismo biskupima Katoličke crkve o pastoralnoj brizi homoseksualnih osoba, 1986.  Gabriele KUBY, Svjetska seksualna revolucija. Uništenje slobode u ime slobode, Naklada Benedikta, Zagreb, 2013. (osobito vrijedi proĉitati tekstove na slijedećim stranicama: 255-272)  Gabriele KUBY, Nova ideologija seksualnosti. Izazovi i opasnosti gender revolucije, Verbum, Split, 2010.  Richard COHEN, Iskorak iz homoseksualnosti: kako razumjeti i izliječiti homoseksualnost, Naklada Benedikta, Zagreb, 2012.  Pavle PRIMORAC, Dim Sotonin, Naklada Vukman, Trogir, 2004., str. 129-146  Andreas LAUN, Homoseksualnost s katoličkoga gledišta, Verbum, Split, 2003.[Iz ove knjige osobito vrijedi proĉitati tekstove na sljedećim stranicama: 18-23; 44-49; 61-63; 65-73; 73-77; 96-99; 101-106.]  Vjesnik Đakovaĉke i Srijemske biskupije, 6 (2004.), Biskupski ordinarijat Đakovo, str. 433473 [Osobito vrijedi proĉitati tekstove na sljedećim stranicama: 433-453; 459-462.] (dio se nalazi u prilogu)  Cristopher WEST, Otvoreno o seksualnosti i braku, Verbum, Split, 2011., 189-207.

PREPORUKA ZA ĈITANJE I PRODUBLJIVANJE TEME O SPOLNOSTI, BRAKU I LJUBAVI  IVAN PAVAO II., Muško i ţensko stvori ih. Kateheze o ljudskoj ljubavi. Cjelovita teologija tijela. Svezak I., Verbum, Split, 2012.  IVAN PAVAO II., Muško i ţensko stvori ih. Kateheze o ljudskoj ljubavi. Cjelovita teologija tijela. Svezak II., Verbum, Split, 2013.  Cristopher WEST, Teologija tijela za početnike, Verbum, Split, 2010.  Cristopher WEST , Što je teologija tijela i kako moţe promijeniti moj ţivot?, Verbum, Split, 2012.  SOCIJALNI DOKUMENTI CRKVE, Sto godina katoličkoga socijalnog nauka, ur. Marijan Valković, Zagreb, 1991.  IVAN PAVAO II., Familiaris Consortio, Apostolska pobudnica o zadaćama kršćanske obitelji u suvremenom svijetu (22.11.1981.), str. 528.: br. 18 (dobra definicija obitelji), br. 28 45

(prenošenje ţivota), br. 29, br. 42 (prva i ţivotna stanica društva), br. 46 (naša današnja situacija).  DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dokumenti, VII. izdanje, Zagreb 2008. Gaudium et spes, pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu: br.8,3; br.24,3; br.46.; br.47; br.48.; br.49.; br.50.; br.52. Gravissimum educationis, deklaracija o kršćanskom odgoju: br. 3,1.  KATEKIZAM KATOLIĈKE CRKVE: Ĉistoća i homoseksualnost (2357-2359), Braĉna ljubav (2360-2363).  SVETA STOLICA, Povelja o pravima obitelji, (22.10.1983.), str.560-569: osobito ĉl. 6. i ĉl. 9.  PAPINSKO VIJEĆE ZA OBITELJ; Ljudska spolnost: istina i značenje, Odgojne smjernice u obitelji, Zagreb, 1997. (brojevi: 10-15, 26-30, 59, 105).  SVETI ZBOR ZA KATOLIĈKI ODGOJ; Odgojne smjernice o ljudskoj ljubavi, Obrisi spolnoga odgoja, Zagreb, 1984.: br. 4-6 (znaĉenje spolnosti), br. 22-26 (kršćansko poimanje spolnosti) – osobito su vaţni br. 24, 25 i 26  KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Persona humana, Izjava Kongregacije za nauk vjere o nekim pitanjima seksualne etike, Zagreb 1976.: br. 5 i 8 (jako vaţni)

VIDEO MATERIJALI 

http://youtu.be/FoDWxJg6ocw – (dokumentarac o utjecaju legalizacije “istospolnih brakova” na ameriĉko društvo)



http://zdravstveniodgoj.com/news/prosvjed-za-sve-nas – (spot za prosvjed u Francuskoj)



http://www.youtube.com/watch?v=uC5QIF5bkbU&feature=youtu.be – (spot za prosvjed u Francuskoj 2)



http://www.bitno.net/lifestyle/video-mali-ivica-uci-kako-se-prave-bebe/ - (Mali Ivica)



http://zdravstveniodgoj.com/news/francuski-homoseksualci-ne-zele-homo-brak-niti-posvajanjedjece – (glas homoseksualaca protiv „istospolnog braka“ i usvajanja djece)



http://zdravstveniodgoj.com/news/kulturalni-imperijalizam – (isjeĉak iz dokumentarca Kulturni imperijalizam)



http://zdravstveniodgoj.com/news/%28homo%29seksualni-imperijalizam – (Kulturni imperijalizam)



http://www.youtube.com/watch?v=KpuzSwx6stc&feature=youtu.be – (Tko je djetetu potrebniji?)



http://www.youtube.com/watch?v=x1sAfTNxR5A – (Intervju s Gariele Kuby)



http://www.youtube.com/watch?v=kD1O8NreZf8 – (Molitva krunice) 46

KORISNI ĈLANCI  http://uimeobitelji.net/

 http://www.zdravstveniodgoj.com/

 http://www.raskrizje.com/hr/moralietikateologija/1101-todd-aglialoro-iluzija-o-slobodi – (o totalitaristiĉkim pretenzijama drţave kod legalizacije „istospolnih brakova“)  http://uimeobitelji.net/2013/04/22/osnovne-istine-o-znanstvenoj-osnovi-spolnoga-odgoja-4-modul – (istraţivanja o homoseksualnosti i utemeljenosti rodne ideologije)  http://www.bitno.net/vjera/moral/iskustvo-kanade-nakon-deset-godina-istospolnog-braka/ – (o stanju u Kanadi nakon legalizacije „istospolnog braka“)  http://zdravstveniodgoj.com/news/polozaj-djeteta-u-homoseksualnom-braku – (studija o utjecaju na razvoj djeteta ako odrasta unutar istospolne zajednice)  http://www.udruga-bas.hr/index.php/aktualno/229-kako-je-homoseksualni-marketing-pokorioameriku – (o naĉinu senzibilizacije društva za homoseksualnost)  http://www.udruga-bas.hr/index.php/aktualno/200-ljubav-seks-i-brak-u-liberalnom-drustvu – (utjecaj seksualne revolucije na društvo)  http://www.udruga-bas.hr/index.php/aktualno/215-deset-razloga-protiv-usvajanja-djece-od-straneistospolnih-parova – (psihološki argumenti protiv usvajanja djece od strane istospolnih zajednica)  http://www.udruga-bas.hr/index.php/aktualno/232-homoseksualni-brak-homoroditeljstvo-iposvajanje – (teološka i sociološka analiza legalizacije „homoseksualnog braka“)  http://zdravstveniodgoj.com/news/je-li-homoseksualnost-poremecaj – (homoseksualnost sa strane psihologije)  http://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/francuski-pravnik-odgojile-su-me-lezbijke-i-zbog-togapatim-i-danas/ - (svjedoĉanstvo francuskog pravnika kojega je odgojio lezbijski par)  http://www.vigilare.org/kultura-zivota/homoseksualna-aktivistica-priznaje-prava-je-svrha-ovebitke-unistenje-braka – (svjedoĉanstvo LGBT aktivistice)  http://zdravstveniodgoj.com/news/dekonstrukcija-braka-i-obitelji#_edn18 – (o dekonstrukciji braka i obitelji u Njemaĉkoj)  http://www.laudato.hr/Nasi-susreti/Gabriele-Kuby---Gender-maintreaming--prijeti-unist.aspx – (intervju s Gabriele Kuby o prijetnji uništenja obitelji)  http://www.bitno.net/kolumne/referendum-2013-ogledalo-nedemokracije – (argumenti za referendum)

PREPORUKA ZA ĈITANJE O IVANU MERZU http://www.ivanmerz.hr Ivan MERZ, Ljubav i čistoća, Zagreb, FTI i Postulatura Ivana Merza, 2002. Ivan MERZ, Put k suncu. Odabrani tekstovi, Zagreb, FTI i Postulatura Ivana Merza, 1993. Boţidar NAGY, Borac s bijelih planina – Ivan Merz, Zagreb, FTI, 1971. Boţidar NAGY, Ivan Merz – Putokaz suvremenom naraštaju, Postulatura Ivana Merza, Zagreb, 2003. Josip VRBANEK, Vitez Kristov Ivan Merz, Zagreb, 1943. 47