ISBN 978-953-6942-89-3
Hej, društvo, ja sam Talpa! Znam da ste me odmah prepoznali – ja sam krtica.
Talpa je moje znanstveno, latinsko ime. Tako su me prozvali tete i stričeki biolozi koji žele znati sve o meni: čime se hranim, kako živim pod zemljom, tko su mi prijatelji, a tko neprijatelji... No, oni ne znaju odgovor na najvažnije pitanje: što ja radim u Muzeju grada Zagreba?
Istražujem! Volim istraživati i upoznavati nove stvari. Osim toga, ovaj je muzej drugačiji, čarobniji... Znaš, neke djevojčice i dječaci slabo vide ili uopće ne vide, neki ne čuju, neki se ne mogu kretati bez invalidskih kolica... ali svi oni dolaze u muzej, baš kao i ti. Upravo zato je ovaj muzej čaroban jer je prilagođen svima. Načinjeno je mnoštvo reljefa i replika (kopija) pravih izložaka koje se smiju dodirivati. Slijepi najbolje vide“ ” dodirom. Za djecu u invalidskim kolicima u Muzeju grada Zagreba postoje specijalne rampe koje mogu podići ili spustiti kolica preko stepenica.
A sad, daj mi ruku, poslušaj priču, zatvori oči! Maštaj i dodiruj – da pred sobom vidiš sve one davne slike iz prošlosti grada kroz koju te vodim, sa smiješkom na usnama – jer tako se stječu prijatelji.
U muzeju najviše volim ovo mjesto! Svoju znatiželjnu njuškicu prvi sam put iz zemlje probila upravo ovdje, pokraj mostića gdje je prije 2100 godina bila metalurška radionica. Kako to znam? Pa naučila sam čitati ove izbočene točkice! Okreni stranicu i prođi prstima po njima.
PokuĹĄaj i ti napisati svoje ime sluĹžeci se brajicom! Zovem se...
Neke od predmeta izloženih u muzeju iskopali su arheolozi. Oni kao i mi krtice istražuju pod zemljom. Ponekad se ljutim na njih jer nas uznemiravaju, ali sad – kada znam što su sve pronašli – opraštam im. U arheološkoj zbirci najzanimljivija mi je peć u kojoj se ložila vatra i na kojoj su se u glinenim posudama pripremali obroci za neku davnu djecu.
Pogledaj samo ovu neobičnu kacigu! Zamisli kneza koji ju je nosio u bitkama prije tisuće godina. Izrađena je od čavlića i možeš je slobodno dirati – to je replika, odnosno kopija, napravljena kako bi ju slijepi mogli dodirivati. Zar ti nisam rekla da ćeš mnogo naučiti ovom krtičastom šetnjom!
Čitajući brajicu, puno sam naučila o našem gradu. Pronašla sam dar za rođenje grada Zagreba napravljen prije više od 700 godina! Zove se Zlatna bula, vrijedan je i jako važan, kao što to već rođendanski darovi i jesu. U njoj je zapisano sve što je slobodnom kraljevskom gradu na Gradecu trebalo za miran život stanovnika, a to su zakoni i pravila koje građani moraju poštivati. Bula je ukrašena zlatnim pečatom, a njegovu repliku možeš i opipati!
Duh gradske prošlosti možeš osjetiti i dodirujući repliku najstarijeg grba grada Zagreba iz davne 1492. godine.
Pokraj zagrebačke katedrale uvijek je mnoštvo vjernika i turista koji dižu pogled sve do tornjeva visokih 105 metara. Već zamišljam da sam i ja pokraj nje dok pod prstima osjećam oblik njezine muzejske replike. Nakon velikog i snažnog potresa, koji je pogodio Zagreb 1880. godine, prema nacrtima arhitekta Hermana Bolléa izgrađena je nova katedrala s dva tornja. Ulaz koji je krasio katedralu do velikog potresa danas je izložak u muzeju, a slijepi i slabovidni posjetitelji mogu opipati njegov reljef. Meni najdraža crkva jest ona šarenoga krova, crkva sv. Marka. U njoj su većinu oltara napravili obrtnici (cehovi) s Gradeca. Nekad davno sve se radilo ručno: namještaj, cipele, bačve za vino, odjeća, crkvena zvona... Na jedno zvono možeš pozvoniti u muzeju! U muzeju su izložene i stare knjige. O, kako li su samo debele! Tko je to sve mogao pročitati? Čitali su ih učenici i studenti iz mnogih zagrebačkih škola i učilišta. Idemo i mi učiti šetajući – puno toga zanimljivoga još moramo vidjeti!
Kako je velik ovaj kip anđela koji je stajao ispred katedrale! Lakše mi je šapicama opipati reljef koji je kipar Mladen Mikulin napravio za slijepe. Kad bih barem imala krila poput ovog anđela, odletjela bih do Maksimira, pa natrag do Gornjega grada! Svi vi koji dobro vidite, proučite maketu Gornjega grada (Gradeca), pronađite na njoj Kamenita vrata, kulu Lotrščak i Markovu crkvu. Pokušajte pronaći i Muzej grada Zagreba! Kula pokraj njega zove se Popov toranj – u njemu se danas nalazi zvjezdarnica. Morat ću jednom otići i pogledati zvijezde.
Pssst, odat ću vam tajnu: ovo je moja omiljena prostorija za igru. Noću se ušuljam, dodirujem oštru banovu ratničku sablju i zamišljam se u kakvu važnom boju u kojemu branim boje svojega grada! I ti smiješ dirati njegovu odjeću, ordenje, kapu i sablju – ne boj se, sve su to replike. Gle kakve krasne čizmice ima, dat ću si napraviti iste takve! Zahvaljujući reljefnom crtežu bana Josipa Jelačića na konju, znam i kako izgleda spomenik na glavnom zagrebačkom trgu.
Oh, baš je velik ovaj muzej... Ja sam već pomalo umorna! A vi? Malo ću se odmoriti u sobi s prekrasnim starim namještajem. Kakve su ovo probušene slike? Streljačke mete!? Aha... u njih se pucalo kad se održavalo natjecanje u gađanju iz pušaka – sve mi je jasno. Gle, gle, rupice od metaka... Hej, kako je ovo lijepo, koliko ulica! Njima ću obići parkove Donjega grada i pogledati važne zgrade: Hrvatsko narodno kazalište, Glavni kolodvor, a možda i lijepe trgovine. Možda čak kupim šešir! Nakratko ću ipak svratiti u kazalište. Da vidim što tu piše? U vitrinama su kostimi u kojima je nastupala Milka Trnina, slavna operna pjevačica. Mogu isprobati srebrni vijenac od lovora. Takve su vijence dobivali pjevači i pjevačice, glumci i glumice kao nagradu.
Ohohoho... Ovdje ima puno toga. Kako smiješan bicikl! Ima jedan veliki i jedan mali kotač, a služio je za biciklističke utrke. Uh, noge su mi prekratke, ne mogu se ni provozati! Pogledaj ovu glavu, ima olovku iza uha! Olovku je izumio Slavoljub Penkala, pa je nazvana po njemu – penkala. Glava je služila kao reklama za ovu slavnu olovku.
Prije negoli se nađem s profesorom Baltazarom, moram se malo urediti, a to ću učiniti upravo ovdje, u staroj brijačnici. Bradu nemam, ali ću malo pokratiti krzno i brčiće. I sve je to u muzeju – ogledala, posude, stari stolci, vješalica, stare novine... Puno veselije nego prostorije u kojima su izlošci vezani uz ratove – one su za odrasle, njima ću samo proći dalje.
Zabavno je u sobi s crtićima! Profesor Baltazar simpatičan je lik koji sve probleme rješava uz pomoć mašte. A pred tobom je poseban dar Hrvatskog saveza slijepih – list iz slikovnice za slijepe! Možemo ga opipati zajedno. Zažmiri i dodirom pronađi šešir, naočale, bradu, smiješan nos kao krumpir, kaputić, hlače...
Profesor Baltazar!
Otkud dolazi ova čarobna glazba? To su stari glazbeni automati – ormari i škrinjice! Na ovu divnu glazbu jednostavno moram zaplesati... Da, u muzeju se može i plesati!
DOĐI I TI, ČEKAM TE!
IZDAVAČ: Muzej grada Zagreba Opatička 20, 10000 Zagreb tel. 385 (1) 48 51 361, 48 51 362 e-mail: mgz@mgz.hr www.mgz.hr ZA IZDAVAČA: Vinko Ivić AUTORICA: Vesna Leiner UREDNIŠTVO: Vesna Leiner, Sanja Beraković, Zrinka Ostović, Valentina Dominić ILUSTRACIJE: Zrinka Ostović DIZAJN: Valentina Dominić RECENZIJA: doc.dr.sc. Vesna Budinski LEKTURA I KOREKTURA: Marina Čubrić PRIPREMA ZA TISAK: Smak - smart media knowledge, Zagreb www.smak.hr TISAK: Hrvatski savez slijepih, Cerovski d.o.o., Zagreb NAKLADA: 300 komada ISBN 978-953-6942-89-3 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001058442.
RECENZIJA Slikovnica Krtica Talpa istražuje Muzej grada Zagreba cjelovito je edukativno djelo primjereno integriranom poučavanju djece predškolske i mlađe školske dobi, ali i omogućuje percepciju važnosti inkluzije osoba oštećena vida svim dionicima sustava odgoja i obrazovanja. Svojim sadržajem može poslužiti kao model kulturološkog pristupa poučavanju jer ističe znanja i činjenice organizirane u cjeline s ostvarenim primjerenim metodičkim transferom. Sadržaji učenja/poučavanja povezuju se sa stvarnim svijetom i s pomoću primjerenih muzejskih artefakata dijete (učenik) jest u situaciji razumijevanja prošlosti u kontekstu današnje stvarnosti. Autorica je, stvarajući ovu vrijednu slikovnicu, imala na umu uvažavanje različitosti i temeljne postavke naznačene u Konvenciji o pravima djeteta. U tu svrhu ističemo ove članke Konvencije o pravima djeteta UN-a: čl. 13 „Svako dijete ima pravo na slobodu izražavanja te pravo primanja i širenja obavijesti i ideja putem svih vrsta medija“; čl. 24 „Djeca s teškoćama u razvoju imaju pravo na život u uvjetima koji im omogućavaju oslanjanje na vlastite snage i olakšavaju njihovo djelatno sudjelovanje u zajednici.“; čl. 28 „Sva djeca imaju pravo na obrazovanje na temelju jednakih mogućnosti.“; čl. 30 „Djeci se ne smije uskratiti pravo uživanja svoje kulture, ispovijedanja svoje vjere i uporabe vlastitoga jezika.“ U slikovnici Krtica Talpa istražuje Muzej grada Zagreba jasno prepoznajemo ove važne sastavnice: razumljiv jezik i značenje poruke te uvažavanje različitosti i potreba drugih, stvaranje prijateljstva i pozitivnih odnosa s „djevojčicama i dječacima koji slabo vide ili uopće ne vide, ili se ne mogu kretati bez invalidskih kolica“. Poštivanje različitosti i pokazivanje empatije te iskazivanje zanimanja za druge i drugačije te njihova prava autori su odjelotvorili izradom replika muzejskih artefakata koje će korisnici moći opipati, dodirnuti, okrenuti, čitati na brajici, a sve s ciljem upoznavanja i učenja. Sadržaj slikovnice obuhvaća upoznavanje Muzeja grada Zagreba metodom istraživanja.Krtica Talpa lik je koji vodi djecu na istraživačkom putu te simbolizira slabovidnost koja nije ograničavajuća, nego poticajna. Upoznaje djecu s načinima i mogućnostima prilagođenoga kretanja kroz Muzej. U svojoj priči ističe važnost učenja čitanjem (Brailleovim pismom), dodirivanjem i istraživanjem. Djeca će na temelju slikovnice upoznati npr. Zlatnu bulu Bele IV., grb grada Zagreba iz 1492. godine, upoznat će povijest zagrebačke katedrale, stare knjige, profesora Baltazara, izumitelja Slavoljuba Penkalu, Hrvatsko narodno kazalište, Glavni kolodvor, reljefni crtež bana Josipa Jelačića na konju, Kamenita vrata, kulu Lotrščak i Markovu crkvu. Stari glazbeni automat bit će poveznica slušnih osjetilnih senzacija i percepcije prostora i vremena zagrebačke prošlosti. Takav prirodan oblik učenja uz stručno metodičko vođenje omogućuje uspostavljanje trajnoga znanja. Usto omogućuje istraživanje i učenje slabovidnoj i slijepoj djeci te drugim sudionicima procesa omogućuje ostvarivanje inkluzije i percepciju njezine važnosti. Autorica, urednici slikovnice i ilustratorica odjelotvorili su optimalnu kombinaciju ilustracije i teksta. Ilustracija ne opisuje izvorno tekst, nego ga dopunjuju te zajednički slika i tekst omogućuju sinergijsku spoznaju. Likovnost ilustracija usklađena je s mogućnostima dječje percepcije, njihovim interesom te omogućuje ostvarivanje interakcije djeteta sa slikovnicom. Na temelju vrsnoće prepoznate u ovome djelu, preporučujem primjenu slikovnice Krtica Talpa istražuje Muzej grada Zagreba kao edukativni metodički artefakt s posebnom naznakom na čl. 23 Konvencije o pravima djeteta UN-a: „Svako dijete ima pravo na djelatno sudjelovanje u zajednici.“ Ovaj će materijal omogućiti participaciju toga prava. Djeca sudjelujući uče s pomoću primjerene slikovnice koja im omogućuje da u skladu sa svojim mogućnostima ravnopravno istražuju i spoznavaju. Vesna Budinski
www.mgz.hr