Otkrivenje isusa krista mns ottavio michelini kroatisch178s

ČOVJEČANSTVO NA PRAGU SVOGA OSLOBOĐENJA

Otkrivenje Isusa Krista svećenicima i vjernicima po Monsignoru Ottaviu Micheliniju Apostolski centar »SAV-TVOJ«

UVOD Na kraju dvadesetog stoljeća,čovječanstvo je još uvijek u potrazi za Zemaljskim rajem, koji mu utoliko više izmiče, što se grčevitije trudi da ga dosegne, jer su ga do sada sve dostupne ideologije razočarale. Ni dosegnuto blagostanje gospodarstveno razvijenijih zemalja ne ispunjava srca radošću. Čovjek se ne može stvarno potpuno razviti, ako nije spreman primiti u svoj život Boga, koji stalno kuca na vrata njegova srca. Nikada ni jedan bezbožnik neće biti sretan, jer je odvojen od one duhovne dimenzije, koja jamči potrebni rast osobe.

Okorjelost srca, anarhistička oluja, koja uništava kršćanske strukture u narodima Zapada, tiranija komunističkih režima ili izvjesnih diktatora, izbacili su čovjeka našega vremena iz ravnoteže, utjecali da zaboravi svu životnu mudrost, učinili ga često robom sumnjivih kompromisa i niskih strasti. Također i zbog neorijentiranosti mnogih odgovornih osoba u Crkvi.

Na toj tamnoj pozadini, zbog sve veće opasnosti od svjetskih sukoba među narodima, dao je naš Gospodin 1975. godine svećeniku u talijanskoj biskupiji Capri, monsignoru Ottaviu Micheliniu, koji je u to vrijeme bio dušobrižnik tjelesno hendikepiranih osoba u Modeni, da unutarnjim govorom otkriva zlo u svim njegovim oblicima. Naznačuje također i lijek za učinkovito ozdravljenje duša. Don Michelini primio je ove Poruke u svom srcu. On je ostavio nakon svoje smrti, 15. listopada 1979. godine opsežne naputke za naše vrijeme. Najavio je skoru obnovu Crkve i cijeloga čovječanstva.

Uvjeren sam da ovo novo, tematski poredano izdanje u jednom svesku omogućava bolje razumijevanje sadržaja, te da će pridonijeti ponovnom uspostavljanju poretka i harmonije, razorenih grijehom. Svi kršćani, koji traže razloge za tragičnu situaciju današnjega čovječanstva, koji se zalažu da izgrade svijet koji odgovara nakanama njegova Stvoritelja, Otkupitelja i životvornoga Duha Svetoga, shvatit će čitanje ove knjige duhovnom obvezom, jer po svetom Apostolu Pavlu "Sve Pismo bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban." (2 Tim 3, 16).

(8. prosinca 1989.)

André Castella

1

1.STVARANJE: ZADIVLJUJUĆI RED Ja sam savršenstvo, samo Ja mogu biti beskrajno savršenstvo. Moje se savršenstvo odrazuje cijelim svemirom, u vidljivom i nevidljivom svijetu. Ono je začetak svih pojedinačnih stvari i obuhvaća sve stvari. Stvara zadivljujući sklad dostojan svoga Stvoritelja i na svoj vlastiti način pjeva hvalospjev Stvoritelju.

Tada je slijedilo stvaranje duhovnih, slobodnih bića, sposobnih činiti dobro i zlo. Sva su bila jednako prirodno obdarena i sve je bilo usmjereno na dobro.

Tako su trebala ostati za od Oca, Stvoritelja i Gospodara svega unaprijed određeno vrijeme.

Poslije toga čekanja otvorila bi se pred njima nebeska vrata. Sudjelovali bi u beskrajnoj divoti i sreći Očevoj.

Ipak, najljepše i najmoćnije stvorenje iza Boga, postalo je zbog svoje moći i sjaja oholo i zgriješilo je, jer je htjelo biti kao Bog i pobunilo se protiv Boga. Pozvalo je cijeli svijet na pobunu protiv Boga,a posljedice su bile, jesu i bit će tolike da ih ljudski duh ne može shvatiti.

Poremećaj sklada: grijeh Sklad stvaranja bio je tako poremećen,da se utvrđeni poredak posve izmijenio. Cijeli svemir bio je uključen u tu promjenu i sama priroda uzdisala je pod teretom grijeha.

Pobuni u nevidljivom svijetu slijedila je pobuna čovječanstva po Adamu i Evi. Stoga je poremećaj ustanovljenog reda bivao još veći, postao je uzrokom zala u svijetu: prirodne katastrofe, ratovi, nasilja i mržnje, bolesti kao danak svakoga naraštaja sotoni.

Dostatno je, sine moj, sjećanje na odbačene duše ili misao na one koje će to još postati. Gubitak jedne jedine duše po svojoj je težini veći od svih ratova, svih zaraza, svih revolucija, od zala svih vremena. Vi to ne možete nikako razumjeti jer ne možete shvatiti što znači vječna patnja.

Ponovno uspostavljanje reda: Crkva i svećenstvo Sine moj, Ja Ljubav, nisam mogao dopustiti takvo upropaštavanje ljudske naravi. Zato je uslijedilo Utjelovljenje i Otkupljenje po Riječi, da ponovo uspostavi red te pruži mogućnost spasa svim dušama dobre volje.

S Otkupljenjem je došlo do Crkve, spasonosnih Sakramenata te u Crkvi svećenstvo, da se u njoj odgajaju moji svećenici, moji suradnici, koji predstavljaju kičmu moga Mističnoga Tijela.

Svećenik se postaje samo pozivom Sine moj, kao što ljudi u svijetu biraju suradnike, tako i Ja, Božja Riječ, koja je postala Čovjekom, biram svoje suradnike. Jao stoga uljezima, nepozvanima, jao onima koje se kao Jude zbog ljudskih razloga i interesa ušuljaju među moje pozvane. Svećenik se postaje samo pozivom: svaki drugi put bio bi ne samo grešan nego svetogrđe. Tako izgleda, sine moj, problem svećeničkog poziva.

Kako u svojoj Providnosti Moj Otac stavlja u ljudska srca različite sklonosti i simpatije, da se velika ljudska obitelj nadopunjava u svojim članovima, te uklopi u utvrđeni poredak, tako i Ja u svojoj Crkvi stavljam u srca odabranih dragocjenu klicu, uzvišenu klicu poziva. Tu dragocjenu klicu prihvaćaju, štite i razvijaju, kako odabranici, tako i osobe povezane s pozvanima: roditelji, odgojitelji...

Mnoga zvanja razaraju oni, čija je zadaća da ih štite: oni će zbog toga odgovarati. Poznato je kako pogani i bezbožne osobe često odvraćaju pozvane, kojima sam Ja uputio poziv, na veliku štetu moje Crkve.

Dosta zasada, sine moj. Ja te blagoslivljam; moli se i prikaži svoje boli da mnogi radnici dođu u moj vinograd.

(23. studenog 1976.)

2

2. ČOVJEK JE BIO SAVRŠENO BIĆE I VLASTITOM SE KRIVNJOM PRIKLJUČIO POBUNI Čovjek je maleno,ali čudesno stvorenje, jedinstvo triju područja svemira. Kad ga je stvorila beskrajna Božja svemoć, nije bio takav kakav je danas. Bio je divno, savršeno stvorenje; njegova duša odražavala je dah Božje svemoći. On je bio slobodan i odgovoran za svoje čine te sposoban svladati materiju i kretati se u beskrajnim horizontima božanske krasote, prodrijeti u nju te preći granice ljudske naravi kako bi svojim duhom dosegao i dodirnuo beskrajne krasote i radosti Božanskoga Trojstva... I to sve tijekom čekanja do ulaska u Kuću zajedničkoga Oca, u Raj. No najtužniji od svih dana bio je obavijen mržnjom i pobunom pod utjecajem paklene tame.

Svojom vlastitom krivnjom uključen je u pobunu i mržnju iz koje se nikada ne bi mogao izvući da mu Bog Ljubavi, Stvoritelj nije obećao spas po djelu Djevice, Majke Vječne Riječi, Otkupitelja čovječanstva.

Prema obećanju došao je Otkupitelj Prekrasan, savršen i sretan čovjek prestao je biti takav, jer se hotimično opteretio krivnjom.

Bio je protjeran iz svoga svijetlog stana i prisiljen na rad, koji ga prati tijekom cijeloga zemaljskoga života, do kraja vremena.

Kako je već rečeno, Bog mu se smilovao i nije ga napustio. Nakon obećanja slijedio je Dolazak Otkupitelja, Poslije tisućgodišnje pripreme, po Božjoj volji, pod nepogrešivom potporom Duha Svetoga, koja je bila svjetlo i sigurni vodič svih koji su voljeli put spasa i više ga cijenili od tamnoga puta propasti.

Ako bez predrasuda promatraš sadašnje čovječanstvo, vidiš, sine moj, stanje koje je u najvećoj suprotnosti sa stanjem koje bi trebalo biti pri ispravnoj uporabi razuma i vjere.

Božanski lijek Otkupljenja u svojoj punini i bogatstvu premašuje svaku predodžbu, morao se razumno koristiti da bi se dosegla premoć dobra nad zlim. Ali koju stvarnost vidiš, ako promatraš objektivno?

Zašto su ljudi, kršćani i moje sluge, iako im na raspolaganju stoje moćna, natprirodna sredstva, dospjeli u sadašnji kaos? Zašto, sine moj?

Svjesna i namjerna pobuna protiv Boga Za razumijevanje sadašnjega položaja Crkve i naroda nisu dostatne rane koje je čovječanstvu zadao Istočni grijeh, iz kojega potječe naklonost strastima i zlu, a ni zahvati tamnih sila pakla!

Tome je nadodana još ljudska odgovornost pojedinaca i naroda. Ta odgovornost se ne smije podcijeniti, jer bez nje nemoguće je shvatiti što se događa.

Bog je pravedan i nikada ne bi dopustio nezasluženu kaznu; naprotiv iz drevnih vremena najavljeno vrijeme čišćenja pruža uvjerljiv dokaz o odgovornosti čovjeka pojedinca, naroda i Crkve, dokaz za svjesnu i namjernu pobunu protiv Boga. Sine moj, promatraj to čovječanstvo u njegovim različitim vidovima: - Pogledaj sredstva društvenog priopćavanja, to su sredstva propasti: televizija, novine, radio.

Sve je trulež i pod izlikom obavještavanja izobličava i kvari javno mišljenje, širi se zaraza zla, ohrabruje se nasilje i tlačenje, pa se time postiže pokvarenost.

- Tko može procijeniti širenje zla među mladima zbog besramnih časopisa koje u obitelj donose sami roditelji ili neki drugi širitelji, skloni zlu.

- Pogledaj kako su prostitucija i preljub, abortus i drugi grijesi protiv prirode postali opća navika.

Javno se potiče zakonito priznanje tih poroka, a u tu svrhu se služi sredstvima priopćavanja i kinom, što uostalom nije ništa drugo nego škola nasilja, razbojništva, ucjene i mnogih drugih zala.

- Promotri na još jednu pojavu u društvu: modu i njen izazov na putenost. Moda je uzrok mnogih grijeha, čiju težinu nitko ne može dokučiti. Ta moda našla je svugdje pristup, u obitelji,

3

čak i u crkvi, jer je dopušten u crkve pristup osobama u kratkoj, sablažnjivoj i nedostojnoj odjeći.

To je uistinu vražja moda, pred kojom uklanja pristojna odjeća.

- Svrati pogled na politiku, koju uvijek pokreće želja za vlašću. Zakonitost zauzima samo tek neznatni prostor, kako bi se prispjelo do cilja. Često se poseže i za zločinima. Podmuklost i neiskrenost vladaju u politici, sa besmislom.

- Promotri također i područje umjetnosti s različitim izričaj ima koji stalno pokazuju vrelo koje ih nadahnjuje. Umjetnost je kao truplo što se raspada, te širi užasan smrad. Nikada čovjek ne može izraziti ono što nema i što ne osjeća. Stoga su najnastranije i najneshvatljivije takozvane umjetničke tvorevine toliko prožete materijalizmom. Ta umjetnost ne može danas izraziti ništa drugo nego materijalizam, samo pokvareni materijalizam.

Velika je krivica Crkve u njenom slabom otporu Sine moj, ti si mogao proći sve vidove modernoga života: slika koja ti se pružala bila je skoro uvijek ista. Ipak, Ja Isus, želio bih tvoju pozornost skrenuti na moju Crkvu i njezinu odgovornost na svim područjima modernoga života. Njezina velika krivica je u tome što se slabašno suprotstavlja velikoj lavini materijalizma, koji nije ništa drugo nego poganstvo.

Mlada Crkva nije dopustila da na nju utječe poganski materijalizam. Ona nam je poklonila svoje mučenike. Sadašnja Crkva dopustila je utjecaj sa svih strana i pokazuje nam dezertere i izdajice.

Crkvom, kao i narodima ponekad su upravljali najnadareniji ljudi najgore. Stoga su najodgovorniji za rasulo na duhovnom, moralnom, građanskom, umjetničkom i književnom području.

Koliki se oholi i drski ljudi veličaju kao pronalazitelji jedne čisto materijalne civilizacije, bez ikakve duhovnosti. A što koristi čovjeku na njegovom zemaljskom putu nadzvučna brzina, let u svemir, televizija... ako na kraju kao kralj stvorenja dospije u pakao?

To je stvarnost koju čovjek u svojoj glupoj sljepoći, kojom je danas pogođen, ismijava; ali ona je puna tragike. Takozvani veliki ljudi nisu trebali poticati samo na materijalni napredak, nego isto tako predvoditi putovima duha! Kakav potpuni prevrat, sine moj! Ti zaista demonski ljudi umjesto da potiču moralne, duhovne i umjetničke vrijednosti s najvećim žarom učinili su od tih vrijednosti sredstvo svih vrsta propasti, razularenosti, nasilja i smrti.

To nisu više ljudi nego čudovišta, prožeta duhom Zloga, a okružuju se prividom dobra. Sine moj, te ljude koje svijet poštuje kao dobročinitelje najveći su neprijatelji čovječanstva, sinovi su pakla, pakao ih podržava i štiti. Oni su organizirni u sotonskoj crkvi ispunjenoj bezgraničnom mržnjom. To je najveća obmana i neizmjerna zamka čovječanstvu i mojoj Crkvi. U tom svjetlu moći će se jednoga dana bolje shvatiti smisao čišćenja. Dosta za sada. Blagoslivljem te i kažem ti kao uvijek: pokloni mi svoju ljubav, moli i čini zadovoljštinu.

(13. studeni 1978.)

3. ODMETNIŠTVO OD BOGA Dva događaja obuhvaćaju cijelu povijest čovječanstva. Prvi je Božje stvaranje čovjeka i njegovo odmetništvo od Boga. Odmetništvo je prouzročilo užasne katastrofe ogromnih razmjera, a posljedice toga haranja protežu se kroz stoljeća do na kraj vremena.

Ljudi obuzeti materijalizmom, pod utjecajem tamnih, skrivenih sila pakla, nisu više svjesni ogromne tragedije odmetništva, koja je ljudsku narav dovela u nered. Ona je oslabljena, smrtno ranjena i izgubila lijepe darove. Da, ljudi nisu više svjesni ogromne tragedije i njezin su predmet i žrtva, kako osobno tako i društveno.

Ratovi i revolucije, pošasti, poplave, potresi, patnje i bolovi imaju tu svoje porijeklo. Što su pojedinačni ljudski slučajevi u usporedbi s tom tragedijom, kroz koju je stoljećima stradavalo cijelo čovječanstvo.

Drugi događaj je otajstvo Utjelovljenja, Smrti i Uskrsnuća Riječi Božje: djelo Presvetoga

4

Trojstva, voljom učinkoviti odgovor, da se razorno djelo sotone ograniči i ogradi, te čovječanstvo oslobodi po Otkupljenju iz ropstva Zloga.

Samo je Bog mogao ostvariti takvo djelo Otkupljenja. Opakost ovog naopakoga sastoji se u tome, što se hotimično pogrešno prikazuje prekrasno djelo Otkupljenja po kojemu je vidljiva beskrajna ljubav Boga prema čovječanstvu. Sine moj, jesam li Ja mogao dati veći dokaz za spas čovječanstva od moga Utjelovljenja, moje Smrti i moga Uskrsnuća? Jesam li mogao dati uzvišeniji dokaz ovjekovječenja tajne Križa, nego što je sveta misna Žrtva?

Postoji li u povijesti svih naroda događaj koji se može usporediti s tim? Jesu li potrebni drugi dokazi da bi se vjerovalo? Oni čak to ne zahtijevaju. Kolike sam ih dao! Možda Euharistijsko čudo?

Kolika sam ipak učinio u prošlosti i sadašnjosti! Sine moj, oni ne žele vjerovati. Boje se da bi morali vjerovati!

Divovska borba Odmetništvo od Boga koji je Ljubav tako je težak grijeh, da u usporedbi s njim sve ljudske stvari i događaji ništa ne znače. Posuda je puna, prelijeva se. Samo moje strpljenje i dobroćudnost, molitve dobrih, zagovor moje Majke i vrline Svetih zadržali su tijek Božanske pravednosti. Ovaj naraštaj materijalista krivo shvaća značenje obaju događaja, koji obuhvaćaju cijelu povijest čovječanstva, ili ih vide samo mutno i netočno. Današnji ljudi ne znaju da su oni samo predmet i žrtva u središtu jedne divovske borbe.

U tom sukobu između Svjetla i tame, Vječnog Života i vječne smrti, Dobra i zla, Istine i zablude, Spasa i prokletstva, prisutni su svi ljudi. Taj izopačeni naraštaj ne želi se ni potruditi da spozna što poduzima Bog Stvoritelj, Utjelovljena Riječ, Posvetitelj Duh Sveti da ga spase od vječne propasti i prokletstva.

Sva posredovanja moje i vaše Majke su krivo razumjeli i još krivo shvaćaju, ti materijalistički ljudi. Isto tako i moja posredovanja! Oni se boje i stide govoriti o tome, također i moje sluge.

Ljudi ovoga naopakog stoljeća odbijaju kristalno bistru i čistu vodu mudrosti. Oni više vole svoju žeđ ugasiti smrdljivom vodom moralne pokvarenosti, putenosti i zabave, tako da oni čak i pojam dobra i zla krivo shvaćaju, pojam koji sam Ja usadio u ljudsku narav.

Sine moj, koliko dugo će moje strpljenje biti zlorabljeno? Vidiš li zašto od tebe tražim djela ljubavi i zadovoljštine! Vidiš li zašto te ohrabrujem na molitvu! Ne dopusti da ti ni jedan jedini čas tvoga dnevnoga rada prođe, a da Mi ne prikažeš djela Vjere, Ufanja, Ljubavi, pokajanja, poniznosti i zadovoljštine. Time ćeš mi pokloniti malo radosti. Ne uskrati mi tu malu radost! Ljubi Me, sine moj. Blagoslivljam te i s tobom blagoslivljam sve ljude koji su ti dragi i za koje moliš.

(6. kolovoz 1975.)

4. SVETI STRAH BOŽJI Kad bih htio promijeniti svoju Ljubav, ne bih bio Bog. Moja Riječ je nepromjenljiva: nikada se ne mijenja! Ona je vječna kao Bog! Sada sam ljudima dao životno Pravilo, zapovijed ljubavi i rekao da ljubav prema Bogu mora biti povezana sa Strahom Božjim.

Budući da je Ljubav dar, za nju se mora stalno moliti. Isto je tako veliki dar Strah Božji. Boj se Gospodina koji prolazi! Ipak, Ljudi ovoga zaista pokvarenoga naraštaja sve su izvrnuli i pokušavaju sve uništiti.

O Strahu Božjem danas se više ne govori. Kada se govori o Božjoj Ljubavi tada se ne spominje Strah Božji, jer kažu, da se strah ne može povezati s ljubavlju. Kako je oholost nespojiva s Milosrđem i Pravednošću, tako misle da se ljubav prema Bogu i Strah Božji ne mogu povezati.

Dakle, prihvaća se ono što služi udobnosti, a odbija se što je neudobno. To besmisleno oponašanje, o kojemu svjedoče pastiri, svećenici i kršćani, očigledno je lukavština neprijatelja, koji hoće izbrisati Boga u dušama ljudi pa se služi svojom ohološću da bi uništio zgradu Crkve.

Tko još govori o Strahu Božjem? Tko još spominje Božansku Pravednost? Tko govori o nazočnosti sotone u svijetu, koji sa svojim pobunjenim hordama vodi borbu protiv Boga i ljudi, te

5

među njima nalazi suučesnike da ne uđu u redove Bogu posvećenih, ne izuzimajući ni biskupe?

Jao onima koji izazivaju Božju srdžbu Bog je strašan u svojoj srdžbi. Jao onima koji izazivaju Božju srdžbu lagodnim shvaćanjem da bi Bog bio samo Ljubav i Milosrđe! Kako bi prokletnici odmah promijenili mišljenje, kada bi se mogli vratiti, sada kada jasno vide i razumiju lažnu zamku sotone i njegovu groznu zloću. Kod vas vlada samovolja,što jasno odbija Gospodina od njegovog nevjernog puka.

Ratovi, revolucije, pošasti, potresi i bezbrojni drugi neugodni događaji potječu od sotone, ali ih Bog pripušta za mudre planove svoje Providnosti. Sedamdeset godina babilonskoga sužanjstva bilo je dopušteno zbog odvratnosti koju su izazvali mnogi grijesi hebrejskoga naroda.

Uništenje Sodome i Gomore nije od Boga. Nijedno zlo nikada ne dolazi od Boga: ono potječe uvijek i samo iz pakla, sukrivnje i lakoumnosti ljudi. Sodoma i Gomora i bezbrojne druge kazne nije pokrenuo Bog, nego ih je dopustio, da bi ljude potakao na kajanje. Također je opći potop prouzročio pakao, uz sukrivnju pokvarenih ljudi.

Ljubav ne može dopustiti propast čovječanstva Ljudi objašnjavaju da se Boga ne treba bojati; to je strašan grijeh protiv Boga, rasulo čije će strašne posljedice djelovati na ovoj zemlji i izvan zemaljskoga života, kao i u ranijim vremenima.

Vremena sljepoće, vremena zamračenja, vremena su oholosti! Čovjek, koji je manji od crva koji puže po prašini zemlje, usuđuje se uzoholiti na svoju znanost i tehniku, tijekom trajanja jednoga dana, izazvati Stvoritelja i Gospodara svemira! Ljubav ne može dopustiti propast čovječanstva, kako to hoće sotona. Ja sam vječna i nepromjenljiva Ljubav stoga ne mogu željeti propast duša.

Pakao će biti pobijeđen. Moja Crkva će biti obnovljena. Moje Kraljevstvo, Kraljevstvo Ljubavi, Pravednosti i Mira, donijet će mir i pravednost čovječanstvu podjarmljenom od paklene vlasti.

Pakao će biti poražavajuće udaren od moje Majke. Svjetlije sunce će zasjati boljemu čovječanstvu.

Stoga hrabro i bez straha!

Moli, čini zadovoljštinu i prinesi sebe samoga kao žrtvu i ljubi Me. Blagoslivljam te.

(10. prosinac 1976.)

5. OTAJSTVO OTKUPLJENJA Ja sam Jedinorođeni Sin Oca, koji je u punini vremena postao Tijelom u krilu Blagoslovljene među ženama, koja je sa mnom Otkupiteljem postala Suotkupiteljicom cijeloga čovječanstva.

Oslobodila ga je od tiranije pakla i sotone, nakon što ga je u zemaljskom raju lukavošću i lažju pridobio i oteo mu nadnaravni život, taj krasni, nezaslužni Božji dar. U zemaljskom raju izgubljen je Božanski milosni život praroditelja posredstvom sotone. Na vrhu Kalvarije ishodio sam u prisutnosti i uz sudjelovanje moje Majke, pobjedu Života nad smrću i ostvario nakanu moga Oca, koji je od Mene, Njegove Utjelovljene Riječi, u intimnom sjedinjenju s mojom Majkom, htio stvoriti Srce čitavog stvorenja, Kozmičkog Krista, središte cijeloga svemira.

Sotona se u svojoj neobuzdanoj mržnji osvetio po Adamu i Evi cijelom čovječanstvu. On ih je podvrgao Istočnom grijehu. Na Kalvariji sam Ja, Krist, novi Adam, u otajstvenom sjedinjenju s Marijom, Mojom i vašom Majkom izvršio Otkupljenje svojom Žrtvom. Tim činom novoga stvaranja pomirio sam u Sebi čovječanstvo s Ocem i vratio mu ga.

Zašto se, sine moj, velikom upornošću vraćam na stvar o kojoj sam govorio i o kojoj je mnogo pisano? Zato što svi moraju jasno razumjeti, da je otajstvo mojega Otkupljenja izvršeno uz otajstveno sudjelovanje moje Majke.

Otkupljenje je središte i vrhunac cijele povijesti ljudskog roda. U njegovu narav a zbog toga i u njegovo djelovanje, sumnjaju danas mnogi svećenici, biskupi i teolozi.

6

Ako se poriče stvarnost zloduha, poriče se Istočni grijeh, poriče se Spasenje po svom naravnom i nadnaravnom djelovanju. Sine moj, ako se to poriče, poriče se tajna Križa kao vrhunca cijele ljudske povijesti, uzdignuće i proslava samog izgubljenog i razbaštinjenog čovječanstva.

Otkupljenjem, zasjalo je novo svjetlo nad čovječanstvom. Ja sam Svjetlo koje je došlo na svijet, ali danas se želi to Svjetlo ugasiti. Gnusno je što su tamne sile pakla našle marljive suradnike za svoje razorno djelo u biskupima, svećenicima i mnogim oholim teolozima. Kako ću još dugo, sine moj, trpjeti takav užas? Pastiri, službenici i teolozi 'nove' Crkve ne priznaju više nauk u kojem su ukorijenjeni božanski Zakoni.

Osnovna i bitna zadaća obnovljene Crkve bit će tumačenje svega što stoji u Objavi o stvaranju, napose o padu praroditelja i Otkupljenju. Bez poznavanja istine u kojoj moralnost ima svoje korijene, nije moguć zdrav moral. Dušobrižništvo je sada prisutno, osim nekoliko izuzetaka, kao izbačena udica; bavi se nevažnim stvarima, i ostavlja najvažniji dio u tami. Zato su duše zbunjene i u velikoj opasnosti da se izgube.

Cilj Otkupljenja: oteti sotoni duše Cilj Otkupljenja je uvijek isti: sotoni, ubojici ljudi oteti duše i vratiti ih Bogu, Stvoritelju, Spasitelju i Posvetitelju. Razlog, zašto se danas u grozničavoj dinamici zabludjele poslovnosti manje misli na glavni cilj dušobrižništva jest oholost, jedini i stalni korijen svakoga zla.

Oholost izaziva u ljudima prezir, odvratnost za sve što je Božje, za molitvu a koči prije svega napredak u unutarnjem životu Milosti. Oholost zamračuje duh, slabi volju i time olakšava smetenost duše, koja se polako sve više udaljuje od Boga, a istodobno se okreće dobrima svijeta i pohotama tijela. Tako ona dospijeva užasnom prisilom do potpunog materijalističkog shvaćanja života.

Sine moj, započelo je čišćenje. Očistit će se sve od toga materijalizma kojim su strašno zaraženi moja Crkva i cijeli svijet. U mojoj obnovljenoj Crkvi mora biti prisutno da spoznata i voljena istina vodi dušu putem poniznosti u vječnu sreću. Neka biskupi smatraju vjeronaučnu pouku svojom važnom zadaćom. Neka osnivaju škole za vjeroučitelje sa iskusnim i svetim svećenicima, koji će crpiti iz čistih voda Objave i svjesni su da je samo jedan vječni i nepogrešivi Učitelj, čije se učenje nije promijenilo niti se može promijeniti, jer je Božansko.

Crkva je nikla iz Moga otvorenoga Srca. Ona je učiteljica Istine, jer čuva i štiti baštinjenu Objavu. Ona će ponovno zauzeti svoje mjesto kao voditeljica naroda, ojačana mojim Božanskim nalogom.

Nepoznavanje Božanskih istina, izvrtanje i poricanje povijesti spasenja, bilo je i jeste strašno oružje, kojim je neprijatelj donio kaos i anarhiju u moju Crkvu i svijet. Ali on neće nadvladati. Već niču klice najavljenog proljeća posvuda, dolazak moga Kraljevstva i pobjeda Bezgrešnog Srca moje Majke stoje tu, pred vratima. Blagoslivljam te, ljubi Me. (7. studeni 1977.)

6. OTKUPLJENJE - POSVEĆENJE ZA SVE Nebeski Otac, Stvoritelj i Gospodar svih bića, vodi mudro, dobrostivo sa beskrajnom ljubavlju sve ljude i sve stvari do ostvarenja posebnog cilja u skladu sa svemirom. Također moju Crkvu proizašlu iz moga otvorenoga Srca, kao zajednicu ljudsku i božansku, zemaljsku i nebesku u skladu i slozi s Ocem. Duše su pozvane da joj se priključe i da svaka dosegne svoj cilj: posvećenje na zemlji i njihov sjaj na Nebu, na dodijeljenom im mjestu. U jednoj zajednici ne mogu svi činiti isto, neka svatko slijedi svoju vlastitu sklonost, bolje rečeno, vlastiti poziv. Svatko treba ispuniti svoju zadaću, unaprijed određeno zanimanje na dobro svih, kako je odredio najveći Redatelj. Na taj se način biće prilagođava cjelini, iako nije toga potpuno svjesno. Pojedinci se uzajamno nadopunjavaju činom ljubavi, bitnim za zajednički život i ostvarivanje ljudske naravi. Naravna i prvotna ljubav mora biti prisutna za čvrstu pripadnost, kako bi se od svih oblikovala jedna obitelj, jedno društvo. Različiti članovi ne smiju raditi za svoje osobno dobro, nego za zajedničko dobro svih. Tako Otac zapovijeda i uređuje ljudsko društvo.

7

Zadaća moje Crkve Tko se protivi nakani Oca, Stvoritelja i Gospodara, najvišeg Redatelja svih stvari i svih bića, krši Božansko prirodno pravo i teško griješi protiv Boga i svoje braće, dakle protiv društva. Tako postaje uzrokom mnogih osobnih, ali također i društvenih nesloga s ogromnim posljedicama.

Iz sadašnjeg kapitalističkog i komunističkog društvenog poretka, a isto tako iz redova moje Crkve vapije krik osvete k Bogu. Ljudi, također i kršćani, griješe protiv utvrđenoga poretka, povređuju pravo i pravednost. Bog to više ne može trpjeti; ti ljudi bit će satrti u susretu s Isusom, Osloboditeljem i Otkupiteljem.

Moja Crkva je načelno uređena prema posebnim pravilima, po kojima se mora ravnati velika ljudska obitelj. Moja Crkva se razlikuje od svih ostalih ljudskih zajednica po svom uređenju, kao savršena zajednica u kojoj se susreću ljudsko i božansko, prožima se i sjedinjuje. Ona se uzdiže iznad obitelji naroda, iznad drugih ljudskih društava svojom otajstvenom naravi, koja označava njeno određenje: da vodi i orijentira svjetlošću svojih istina kao čuvarica i zaštitnica. Ona mora usmjeriti ljude na put vječnoga spasa.

Ni jedno društvo, osim Crkve, nema sličnu zadaću, dostojanstvo i svetost. Ali mora svima biti jasno da se veličina Moje Crkve ne sastoji u raskošnom razvoju, u bogatstvu, vanjštini, nego uvijek u otajstvu njene ljudske i božanske naravi, u njenom poslanju u svijetu da vodi ljude i narode u nebesku domovinu, Raj. U Crkvi svećenstvu pripada mjesto od najvećega značenja To je najplemenitija i najteža zadaća koja se treba prilagoditi vremenu. Otajstvo Crkve proteže se i na svećenstvo, koje po svojoj hijerarhiskoj strukturi zauzima mjesto od najvećeg značenja. Iz moga svećenstva proizlazi Kraljevstvo: Ja sam najviši i Vječni Kralj. Ja sam sve stvorio i sve pripada meni. U tom Kraljevstvu i vječnom Svećeništvu dajem udio onima koje je moj Nebeski Otac od vječnosti odabrao.

Odabranik, ljudsko biće, odjeven u moje božansko, kraljevsko i svećeničko dostojanstvo, sa zadatkom u mojoj Crkvi: on postaje moj neposredni suradnik i Suotkupitelj u ostvarenju otajstva Otkupljenja. Sine moj, objasni ljudskim riječima ljudsku i božansku veličinu naravi, moć i dostojanstvo svećenika. To nije moguće, jer vaše riječi, vaše izražajne mogućnosti ne mogu objasniti Božansko, natprirodno, vječno i beskraj no. Ali ako moji svećenici pažljivo razmišljaju o otajstvu u kojem oni sudjeluju, može im pomoći da postanu svjesni svoje velike odgovornosti, te postanu gorljiviji u ispunjavanju svoje zadaće.

Sine moj, za danas dosta! Nastavit ćemo naš razgovor, jer još nije do kraja iscrpljen.

Blagoslivljam te i s tobom sve koji su ti naročito dragi. Ljubi Me i prikaži svoje patnje i molitve za obraćenje mnogih mojih svećenika.

(26. studeni 1976.)

7. OTKUPLJENJE JE IZVRŠENO Poznato je da u Bogu ne postoji proturječnosti i ne može ih biti: Bog je nepromjenljiv, Ja Bog, beskrajno sam jednostavan. U meni nema svojstva koja su savršenija ili manje savršena. Ja sam Istina, Mudrost i Moć, Pravednost i Milosrđe, Svjetlo i Život. Pakao, koji je stvoren za odbačene ne suprotstavlja se Milosrđu. On odgovara Pravednosti.

Ja pravi Bog i pravi Čovjek, primio sam sve grijehe čovječanstva na Sebe u mojoj strašnoj Muci i Smrti, te tako. dao Pravednosti i Milosrđu zadovoljštinu. Tajna mojega Utjelovljenja je čin beskraj noga milosrđa; tajna moje Patnje i Smrti, čin beskrajne Pravednosti.

Vaša muka Ja sam Glava Moje Crkve: vi ste njeni živi, slobodni i odgovorni udovi. Postupio sam prema volji Oca činom beskrajnoga Milosrđa. Vi tvorite sa Mnom jedno jedinstveno Tijelo.

Tajna Otkupljenja odvija se dalje. Činjenica, da udovi (članovi) kao i Glava moraju trpjeti

8

patnje ne stoji u suprotnosti sa Milosrđem. Nadalje, od velikog je značenja ovo: moja i vaša Majka, Majka Milosrđa i Ogledalo pravednosti, često je upozoravala čovječanstvo, da će narode pogoditi strašne kazne, ako ne budu ispunjeni traženi zahtjevi pokore i obraćenja. Ona je također upozorila na to da će mnoge duše otići u pakao. Mogu li Ja, Beskrajna Ljubav, podnositi da broj duša koje propadaju zastrašujući raste, duša iskupljenih cijenom moje beskrajne Patnje. Ako Milosrđe i Ljubav nisu za njih ništa postigli, mogu li Ja utjecati da njihovim grijesima prouzrokovane patnje i kaos koji su sami izazvali budu promijenjeni, da spasim čovječanstvo, koje je na putu propasti? Ne, sine moj!

Već je počeo strašni čas čišćenja,ali sljepoća sprječava ljude da to vide. Bezboštvo je duboko sljepilo. Čas se približava. On će neizbježno doći samo zbog okrutnosti ovog nevjerničkog naraštaja, koji voli zabludu i odbija pravednost i posvuda ranjava i vrijeđa.

Ja želim obnovljenu Crkvu koja će neviđenim sjajem blistati u Pravednosti, Miru i Ljubavi. Želim dokrajčiti gubitak duša koje propadaju. Želim ponovno uspostaviti poremećeni poredak. Hoću da moj narod opet postane Božji narod. Ja ću u tome uspjeti i iskorijeniti ću ljudsku glupost i zlobu.

Pokazat ću naraštajima kako je dobar i milosrdan njihov Bog. (3. siječanj 1976.)

8. MOJA PATNJA TRAJE Koliko su od istine daleko oni, a nije ih malo, koji misle na tajnu moga Utjelovljenja, moju Muku, moju Smrt i moje Uskrsnuće kao u neki tijekom stoljeća utonuti događaj! Koliko su daleko od istine oni koji misle da Me Nebo slavi, pa da se ne zanimam za ljudska događanja! To su zablude slabe, bolesne i neznanjem okužene vjere.

Kršćanin mora znati za moju prisutnost na zemlji kao i na Nebu. Kršćani moraju biti svjesni da sam Ja na zemlji do svršetka vremena. Niti jedan događaj pojedinog čovjeka ili naroda, bio on mali ili veliki, nije stran mom Milosrdnom Srcu. Ja ne bih bio Bog kada to ne bi tako bilo!

Kršćani moraju znati, da sam, iako fizički ne trpim, u duhu vrlo tužan zbog hladnoće i nezahvalnosti, izdaje i bogohulstva, kojima Me vrijeđaju neprestano. Razmnožile su se užasno duše Juda (izdajnika). Ljubav ne nalazi više odjeka i uzvraća joj se često neprijateljstvom i raznovrsnim uvredama. To je patnja koju ljudi okorjela srca ne mogu razumjeti.

Koliko su od stvarnosti udaljeni oni ljudi, koji imaju tako zamagljenu predodžbu o tajni Otkupljenja: Križ je istinska tajna koja dalje traje u svojoj strašnoj, iako nekrvnoj strahoti. Moja Krv teče doista dalje za oproštenje vaših grijeha. Moje Tijelo daje se doista kao jelo za hranu vašim dušama. Ja sam zaista Žrtva prikazana mome Ocu. Po Meni, Božanskoj Žrtvi, susreću se i pomiruju u beskrajnoj Ljubavi Božansko i ljudsko.

Ovdje je Svemogući Bog Sine moj, kada bi moji svećenici bili čvrsto, nepokolebljivo uvjereni, da sam Ja Božji Sin, pravi Bog i pravi Čovjek, bitni susret grešnoga čovječanstva sa mojim Nebeskim Ocem, da sam Ja uvijek sa vama, među vama, dan i noć u stanju žrtve. Kada bi oni bili bar malo uvjereni, zatvarajući Me u mala Svetohraništa, da sam također tu svemogući Bog, Stvoritelj Neba i zemlje, Otkupitelj i Spasitelj, tada bi mogli osjetiti kucanje bila ljubavi za Mene. Ali takvim se razmišljanjima ne bavi njihov duh.

Napustili su moje putove, moje staze, nemaju vremena da posjete moj skroman stan. Samo živa, stvarna u stalnom predanju proživljena vjera, iz časa u čas, može u mojoj Crkvi raspiriti čistu vatru i ublažiti Božansko Milosrđe, zaustaviti gubitak duša koje srljaju u propast. Koje li silne odgovornosti za moje svećenike, koji posjeduju mogućnost i djelotvorna sredstva za spas duša, ali mnoge to više ne zanima.

Povjerenje u liječnika 'Što učiniti, Gospodine, jer mi svećenici moramo ući u sebe same? Zar. se moramo probiti iz tame koja nas okružuje, osloboditi se ravnodušnosti u koju smo utonuli. Moramo li sami izaći iz krize u koju smo dospjeli!'

Morate u poniznosti spoznati zlo od kojega patite. Ni jedan bolesnik koji ne spozna svoje

9

stanje, ne osjeća potrebu da se liječi. Bolesnik mora imati puno pouzdanje u liječnika koji ga liječi, da bi se brzo izliječio. Nitko od mojih svećenika koji je pao u krizu vjere i koji nije uvjeren u svoje zlo, neće imati potrebu da se duhovno liječi. Nitko od mojih svećenika, koji proživljava krizu unutarnjega života, a nema povjerenja u Mene, liječnika duša, nazočnog u mom Namjesniku, neće smoći snage da se podigne.

Ja sam preko moga Namjesnika dao naslutiti zaraze od kojih pati svećenstvo ovog materijalističkog vremena i jasno naveo uzroke i lijekove. Ali tko je shvatio ozbiljno moje Riječi?

Osim toga, nisam li Ja Put, Istina i Život? Nisam li jasno rekao: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. "Nije li to jasna pouka svim ljudima, osobito mojim svećenicima?

Da, sine moj, tu je ključ i rješenje za sve probleme koji proizlaze iz krize vjere: unutarnje i vanjsko mrtvljenje. Koje li suprotnosti prema životu koji se provodi: kino, televizija, vožnja autom, bez ikakva pastooralnog obrazloženja, brižna ali neplodna poslovnost, malo spremnosti i volje za molitvu.

Odatle je korak do unutarnje i vanjske pobune kratak. U toj anarhiji gase se posljednje iskre vjere, a život je potpuno obilježen poganskom civilizacijom ovoga vremena. Stavite bez oklijevanja sjekiru na korijenje,odsijecite ono što treba biti bačeno i u mom milosrdnom Srcu naći ćete sva sredstva za vrletan,ali prohodan put kreposti.

Blagoslivljam te sine moj. Ljubi Me!

(30. rujan 1975.)

9. JA SAM PRISUTAN KAO OTKUPITELJ,SPASITELJ I GLAVA MOJE CRKVE Ja, Riječ Božja koja sam od vječnosti rođena od Oca, postala tijelom u najčišćem krilu moje i vaše Majke, obraćam se još jednom tebi, mojem izabranom oruđu za veliki plan ljubavi i spasa.

Ja sam među vama prisutan u otajstvu vjere, istinski živo nazočan u obje svoje naravi, Božanskoj i ljudskoj, kao Otkupitelj, Spasitelj i Glava moje Crkve. Ponavljam: moje Crkve, cilju velike sotonine mržnje, protiv koje se on stalno bori. Ja sam Glava moje Crkve, jer je ona proizašla iz moje Krvi, iz moga probodenog Srca. Ja sam nazočan u mojoj Crkvi, gdje vlada toliko častoljublje, gdje ima toliko mračnih namjera, zadovoljenja požuda duha i tijela, prilike za mnoge grijehe obeščašćenja, svetogrđa. Sve to se želi pokriti pokrivačem odobrenja, dopuštenja, licemjerja i sebičnosti na najbesramniji način.

Moja Majka i Ja često smo zahvaćali s jasnim opomenama one koji su zaboravili velike duhovne istine Stvaranja i Otkupljenja. Rekao sam ti u jednoj svojoj Poruci da će se mnogi, Bogu posvećeni, zaraženi krivim naukom o zaposlenosti, u toj pokvarenoj radinosti ugušiti. Takvim ponašanjem, bez polaganja računa, oni se sve više udaljuju od neprestano oživljujućeg zdenca Božanskog života.

Oni neće dopustiti da se Ja bez njihove suglasnosti obratim onima koji vjeruju...

Pozvao sam duše slijepe ne bez vlastite odgovornosti i krivnje, neka se obrate Meni, Raspetomu, popnu na Kalvariju putom svoga Učitelja, poučavaju duše o mojoj Muci, Smrti i Uskrsnuću. Zahtijevao sam od svih Bogu posvećenih da Me slijede na putu odricanja, poniznosti, poslušnosti i siromaštva. Da bace pogled na Križ Raspetoga, promatrajući Ga, razmišljajući što bi bilo da probude pokajanje, vrate se skoro ugasloj vjeri i ponovno raspire gotovo ugaslu vatru ljubavi... ali oni to nisu učinili.

Neki se nisu udostojalim Mojim Porukama posvetiti ni najmanju pažnju, jer u svojoj uobraženoj nevjeri ne mogu podnijeti, da se Ja, pravi Bog i pravi Čovjek u svojoj Crkvi obraćam onima koji u Mene vjeruju, gdje, kako i koliko Ja to hoću. Ja bih ih sam trebao upitati za dopuštenje, što bi odgovaralo njihovoj drskosti, da li smijem govoriti meni dragocjenim dušama.

Doista sam im dao najviše dostojanstvo i vlast, zbog dobra cijele crkvene zajednice, a ne da zadovoljim njihovu žeđ za vlašću, bogatstvom, osobnim uvažavanjem. Kada sam im dao čast i dostojanstvo, učinio sam to zbog toga da služe cijeloj Crkvi.

10

Osvrni se na oholost kojom postupaju sa svojim počinjenima. Sine moj, ti znaš dobro čak iz svoga vlastitoga iskustva, da sve što ti kazujem nije plod tvoje mašte. Kada bi bili ponizni, tada ne bi bilo snažne reakcije koju, utvrđujemo i koja stalno raste. Ona ti potvrđuje, iako to više nije potrebno, tužnu stvarnost u kojoj živi Crkva.

Kada ti prouzročim patnju, tada je to potvrda istine, koju sam ti objavio Sine moj, prorekao sam ti da će te smatrati luđakom. Moja upozorenja nisu bila pogrešna. Što ih potiče da to tvrde? Oholost! Sine moj, nikada ti nisam drugo obećao za tvoj zemaljski život, osim patnje. Oni ne znaju da su tvoje patnje očigledna potvrda istine, koju sam ti objavio. Ali neka to ne utječe na vas; sa mnom sjedinjeni, nemate se čega bojati!

Sine moj, za vrijeme moga cijeloga zemaljskoga života nikada nisam iskoristio Svoju moć da ponizim, povrijedim ili ranim neprijatelje. Ako sam pružio neke dokaze svoje moći, tada sam to učinio samo zbog toga da potvrdim istine koje sam naučavao i propovijedao. Nisam na zemlji tražio slavu ni ugled, naprotiv, samo poniznost. Isto tako nisam želio nikakav povlašteni položaj, nikakvu dobit, nego siromaštvo, nikakav autoritet, nego poslušnost do smrti.

Sine moj, Zahtijevao sam intenzivni unutarnji život. Tražio sam poniznost, siromaštvo, očinstvo, čvrstoću; što sam postigao? Moli i potiči na molitvu; čini zadovoljštinu, prikaži sav svoj trud kao žrtvu, tako da na vagi ne prevagne strana zla. Blagoslivljam te, sine moj! Sa mnom te blagoslivlju moja Presveta Majka i Sveti Josip.

(5. lipanj 1978.)

10. GLAVNE ISTINE Iz usta Mudrosti izašla je opomena: 'Misli na svoj konac, pa nećeš nikada griješiti' (Sir 7,36).

Duh Sveti je htio pred vaše duše staviti četiri velike istine: smrt-sud-Nebo-pakao!

Realnost smrti je vrlo konkretna o tome neposredno svaki dan stječete iskustvo: jednoga dana doživjet ćete je i osobno. A ipak, sine moj, čini se kao da nije stvarna, jer se zapravo nitko ne brine za to. Živi se više manje veselo kao da se uopće ne mora umrijeti. Tko je taj koji sprečava ljude da razmišljaju o smrti kojoj nitko ne može izbjeći?

To je sotona! On je taj, koji ljudsku dušu hvata u zamku sa svojim spletkama i napastima: Sicut leo rugiens, quaerens quem devoret. (Đavao kao ričući lav obilazi, tražeći koga da proždre.)

Bili ste upozoreni! Rečeno vam je da on riče, ali vas ne može ugristi osim ako se dragovoljno ne izložite njegovim napadima. Za tu temu postoji puno svjetla.

Sveto Pismo, život Svetaca i Mučenika, povijest je strašnih borbi između čovjeka i kneza tame.

Mislite na Tobiju, koji je oslobodio Saru i na tisuće drugih događaja.

Anđeo Čuvar U tom sukobu nisam htio ostaviti čovjeka sama. Zbog toga što bi borba bila neravnopravna, odlučio sam da svakomu na njegovu stranu dam jednoga Anđela Čuvara, koji je uvijek spreman priskočiti, kada ga se zamoli za pomoć. Nažalost, zbog nevjere samo malo se ljudi utječe njemu.

Kako su često moji Anđeli zbog nevjere ljudi prisiljeni na potpunu neaktivnost! Ponekad su prisiljeni povući se da ne budu nazočni krvoproliću, koje čovjek izvodi sam na sebi. Sredstvo za obranu? Ima ih tako puno! Postoje Sakramenti, blagoslovine, molitva. Ali niti jedno sredstvo ne pomaže ako je duša u tami. Nedostatak vjere unosi tamu u duše.

Ako ne činite pokoru ...

U ove dane vlada najveća kriza vjere od Stvaranja ljudskoga roda. Život samo formalno, na izgled kršćanski ostavlja mnoge u samoobmani. Mnogi svećenici smatraju da su na pravomu putu, kao što su to vjerovali svećenici, pismoznanci i farizeji za vrijeme moga života na zemlji, u vidljivom čovještvu.

U svim vremenima i na svim mjestima borba između Dobra i zla ima istu, nepromjenljivu oznaku. Ako se današnje bezbožno čovječanstvo ne podigne, ne pokuša otkloniti prašinu i dim koji zamračuje njihove duše, najvećim će djelom propasti!

11

Nije moguće poništiti poruge i plitke šale lažnih teologa, neukih i oholih svećenika, ni licemjerno laskanje na svim područjima privatnoga i javnoga života, koje je skrivio čovjek. Reci glasno da je vrijeme odmjereno; reci to glasno kao nekoć Jona: 'Ako ne činite pokoru, propast ćete!' Reci glasno, da Bog neće propustiti nekažnjeno njihova ruganja. Reci glasno, da vrijeme tame nije htio Bog nego ljudi sami. Vikni glasno da je moja Majka učinila vrlo mnogo da bi otklonila katastrofu od svijeta.

Podsjeti sve na Lurd, Fatimu i mnoga druga Ukazanja,koja su često ugušili upravo oni čija je zadaća bila da to promotre sa više objektivnosti, a manje ljudskoga straha. Oni se boje mišljenja svijeta...

U tome je grijeh: nisu stavili na prvo mjesto istinu, nego sebe. Sada oni govore samo o Božjem Milosrđu, a ne o vlastitoj odgovornosti. Hoće li još jednom odbiti Svjetlo, kada se izjasne o ovim Porukama? Želio bih da se svi spasu, ali oni pružaju otpor. Oni vole tamu. U nju će propasti. Ali ti se ne trebaš bojati, ostani mi vjeran. Ti si u mom Srcu i tu ti nitko ne može naškoditi. Blagoslivljam te, sine moj. Ostani u Meni i koračaj odlučno naprijed. Ja sam Put kojim mnogi ne žele ići.

(23. studeni 1975.)

11. GRIJESI LJUDSKE OBITELJI Ovo su tri velika grijeha čovječanstva: - čovječanstvo je pogriješilo u Adamu i Evi; - čovječanstvo je pogriješilo ubojstvom Boga u odabranom, Božjem narodu; - čovječanstvo griješi danas, odričući se Boga.

Neizmjerna nezahvalnost Grijeh čovječanstva u Adamu i Evi odbacuje odmah divan Božji plan i mijenja njegovu sudbinu. Nakon reda slijedi najveći nered, nakon blaženstva zemaljskoga raja, slijedi nesreća: na Svjetlo - tama neznanja, na Ljubav - mržnja, na Dobro, za koje je čovjek stvoren - zlo, u svim njegovim stupnjevima. Na Mir slijede ratovi i nasilništva. Umjesto da se postigne vječni život - cilj stvaranja, može slijediti vječna smrt, potpuni očaj u paklu.

To je Istočni grijeh: odgovor cijeloga čovječanstva na Božju Ljubav u Adamu i Evi. Prvi čovjek i prva žena su počinili strašnu nezahvalnost. Potrebne preobilate milosti njima nisu nedostajale u odnosu prema njihovoj izvanrednoj odgovornosti. Bog je za svoj bezgranični čin Ljubavi iskusio strašnu uvredu.

Pravednost čini Milosrđe Na otpor čovječanstva u Adamu i Evi, Bog odgovara Pravednošću i Milosrđem. U svojoj Pravednosti kažnjava zbog grijeha cijelo čovječanstvo. Od početka do kraja čovjek će svoj kruh jesti u znoju svoga lica. Pravednost će teretiti čovječanstvo do kraja vremena.

Ali istodobno provaljuje beskraj no Milosrđe. Nakon što je Bog prihvatio priznanje sa kajanjem od praroditelja - uslijedilo je oproštenje s obećanjem Otkupljenja. Kako bi pripremio veliki događaj Otkupljenja iz ropstva pakla, izabrao je Bog jedan narod, odabrani, koji se trebao posvetiti, ali premda je primio obilne milosti i čudesa, nije postao svet.

Proroci, glasnogovornici Boga, proricali su naklonost, milost i oslobođenje. Zbog slijepog otpora prijetili su i najavili kazne koje je narod morao bolno spoznati. U bolima i patnjama sjetio se Oca i ponovo zadobio Milosrđe. Božja Pravednost ostvaruje to Milosrđe i tada kada ljudi ne razumiju stvarnost, jer je u traženju svoga ja ne vide jasno. Vremena su bila sazrela i blistavo jutro rođenja Otkupitelja je osvanulo.

Neprijateljstvo protiv Riječi koja je postala Čovjekom potpirivao je i poticao sotona. Sotona se upustio u borbu koja još i danas nije gotova pa je ta borba buknula novom žestinom. Tada je Božansko Dijete pobjeglo u tuđinu da bi se zaštitilo od strašnog, pokvarenog Heroda. Kasnije je sotona nahuškao hramske svećenike i poglavare židovskoga naroda da izvrše ubojstvo

12

Boga. Bog je svoj narod nevjerojatno duboko ljubio, a njegov ga je narod pribio na križ.

Sotona hoće razaranje Crkve Čovječanstvo danas griješi odričući se Boga. Na križu sam čovječanstvu iz moga otvorenoga Srca darovao Crkvu. Od toga trenutka sotona i njegove legije kuju novi plan. Oni hoće razoriti Crkvu, moje Mistično Tijelo. On umišlja da je ubio Glavu. To je borba koja traje već 2000 godina.

Crkva nije poduzela potrebne mjere protiv tih napada. U to vrijeme zadobila je strašne rane. Danas sotona bilježi mnoge pobjede u svoju korist. Velika bitka je u tijeku. Jednostrana, neodgovorna procjena stvarnosti znatnog broja biskupa i svećenika ojačala je neprijatelja u njegovim tvrdokornim nastojanjima da uništi Crkvu i njezinog Božanskog Utemeljitelja.

Sadašnja bitka, koju samo neuračunljivi ne primjećuju, postaje sve bjesnija i zahtijevat će jako mnogo žrtava iz redova klera i vjernika. Svijet , a posebice Europa,gorjet će u jednom satu. Bit će to trenutak Pravednosti, ali i Milosrđa te početak novoga proljeća Mira i Pravednosti za čovječanstvo i Crkvu. Moja i vaša Majka ponovno će satrti glavu sotoni, bezboštva će nestati sa zemlje.

(12. siječanj 1976.)

12. NA NEBU SE RAZVILA VELIKA BITKA Ja sam beskraj na Ljubav te sam činom ljubavi stvorio bezbrojno mnoštvo nevidljivih, duhovnih Bića da bi ih mogao preplaviti svojom ljubavlju.

Prije dopuštenja da vječno sudjeluju u mojemu Kraljevstvu zahtjevao sam od njih ispit.

Značajan broj nije ga prošao, ipak dvije trećine su ga položile. Na čelo pobunjeničkih anđela postavio se Lucifer. Na drugoj strani je Sveti Mihael sa vjernim Anđelima. Na Nebu se odigrala velika borba, borba duha i volje. Teško to možete shvatiti. Pobijeđeni su pretvoreni u strašne demone i sunovraćeni u pakao, progutani pohlepom duha, ispunjeni neizmirljivom, neiskupljivom mržnjom, potaknuti niskim strastima otvrdnuli su bez nade za pokajanje. Tako su dali život, svi su zlo i izjednačeni sa zlom.

Budući da svoju mržnju ne mogu iskaliti na Bogu, iskaljuju je stalno na čovječanstvu.

Pad i Obećanje Nakon stvaranja Adama i Eve odvažili su se Zli napasti praroditelje, da time pobjede cijeli ljudski rod. Luciferov glupi san bio je stvaranje ogromnoga carstva, nad kojim bi on, oponašajući Boga, vršio vrhovnu vlast. Okrutnost demona je nemilosrdna i neprekidna.

Postavljena zamka praroditeljima uspjela je sagriješili su. Da drska nastojanja sotone osujeti, Bog je praroditeljima obećao otajstvo Otkupljenja sa svojom prapoviješću, o kojoj izvješćuje Biblija.

U punini vremena sam Ja, vječna Božja Riječ, od vječnosti proizašao od Oca, postao Čovjekom u najčistijem krilu Djevice Marije. Lucifer se preplašio. Slutio je da mu je vlast potkopana, pa je povećao mržnju protiv prikrivenog neprijatelja, o kojemu nije imao potpunu spoznaju. Njegov očaj i njegova mržnja dosegli su vrhunac protiv Mene - Krista i protiv moje Crkve, od vremena kada se sve jasnije povećavala njegova spoznaja. Ništa nisu manji njegova mržnja, njegov bijes i očaj prema mojoj Majci: 1. Jer je Ona postavljena na prvo mjesto u vidljivom i nevidljivom svijetu, kojega je Lucifer zauzimao u početku, kao prvo od svih bića iza Jednoga, Trojstvenoga Boga.

2. Jer je njezin pristanak - 'neka mi bude' omogućio Otkupljenje, Ona je sotoninoj vladavini nad cijelim čovječanstvom započetoj na lukavštini i prijevari praroditelja, zadala najteži udarac.

3. Daljnji razlog sotonine nepomirljive mržnje prema Preblaženoj Djevici jest činjenica da mu je nanesen ponižavajući poraz od nježnoga bića, Žene, po naravi nižoj od njegove. To je za njega u vječnosti veća muka od svih muka na zemlji, što je za vas ljude nedokučivo. Takva muka bi svako ljudsko živo biće uništila, kada bi je morala podnijeti samo na časak.

13

Pokvareni i lukavi zlodusi izazivaju užas Sotona i njegove horde zli su u različitom stupnju. Nesposobni su učiniti išta dobro. Zlodusi ne mrze samo vječnoga Oca, Isusa, Crkvu nego i cijelo čovječanstvo, mrze se uzajamno; njih muče okrutni, nepomirljivi predvodnici. Svi se slažu jedino u svojoj mržnji prema Bogu, Djevici, Crkvi i ljudima.

To su žilava, odvratna bića, nedostupna istini, lažu neprestano, navode čovjeka na zlo, pobuđuju pohlepu, strasti, požudu duha i tijela. Nisu svi jednako moćni, ali su svi strahovito pokvareni i vrlo lukavi. Njihova lukavost potječe iz njihovog pokvarenog duha. Nadmoć njihove naravi služi im da u duši čovjeka s užasnom tvrdoglavošću unište svaki smisao za njegovo postojanje. Zato većina ljudi ne vjeruje više u postojanje zlo duha i napustili su borbu, zbog koje sam Ja, Riječ Božja, koja je postala Čovjekom, umro na Križu.

To je pravi razlog izopačenosti u Crkvi i teškoj krizi vjere, koja vlada među biskupima, svećenicima i vjernicima. Zlodusi se boje samo Boga, Presvete Djevice, Svetaca i svih koji žive u Božjoj milosti, drugima se ismjehuju. Njihov najveći uspjeh sastoji se u tome što su odstranili čovječanstvo s pravoga puta i stvorili materijalističku, od Boga okrenutu kulturu. To je samo časovit uspjeh, jer se velikim koracima približava čas čišćenja.

Ljudi koji odlaze u pakao zauvijek ostaju okorjeli u strasti, mržnji i svakom drugom zlu.

Blagoslivljam te, ljubi Me! (10. siječanj 1977.)

13. SOTONA, ZLOBA Sine moj, kada Ja uđem u dušu, Vjera oživi, Ljubav se rasplamsa,a Ufanje ojača. Kada u jednoj duši kuca život s Bogom, uvijek se nađe netko koga muči zavist, ljubomora i mržnja te nastoji s himbenošću da vatru Ljubavi polije vodom. Ljubav se može usporediti s gorućom vatrom. Poznaješ djelovanje vode, kada se polijeva po vatri. Voda gasi oganj, nestaje topline, dižu se gusti oblaci dima, što preostane samo je pougljenjeno drvo.

To se događa i u duši, gorućoj od Ljubavi, kada padne pod utjecaj sotone, ako se ne štiti od njegovog utjecaja. Tada ne preostaje ništa od ljubavi, od goruće vatre u srcu, od topline i dobrote. Oblak dima zamagljuje dušu, preostaje samo crni ugljen, jer duša djelovanjem grijeha pocrni.

Danas, sine moj, samo malo duša prepoznaje lukavo i prepredeno pripremljene zamke zloga, jer skoro više nitko ne vjeruje i ne trudi se od njih zaštititi. Stoga je Zlu moguće dovesti u zabludu mnoge žrtve, među njima i moje svećenike. Neznanje nevjernika, nedostatak Vjere, nedostatna uvježbanost u borbi, nepoznavanje i potpuno odbijanje sredstava obrane, omogućavaju neprijatelju bezbroj ne pobjede. Jadne, neiskusne duše, među njima su ne samo jednostavni vjernici nego i mnogi moji službenici! Oni su trebali na osnovu svoga pomazanja, moći kojom su opremljeni, autoritetom koji imaju, predvoditi borbene čete u divne čudesne pobjede protiv sotone i njegovih tamnih đavolskih legija. Što treba činiti za vlastitu obranu?

- Vjerovati u postojanje neprijatelja! Ako mnogi borci, a među njima mnogi svećenici ne vjeruju u opstojnost Zloga, tada ga nisu u stanju suzbiti.

- Treba biti svjestan moći i mogućnosti neprijatelja! Poznavati vlastite snage i sredstva!

- Treba upoznati i istodobno ispitati borbene metode neprijatelja, njegovu lukavost, umijeće zavođenja pa upotrijebiti vlastita sredstva za napad!

Jasno je: ako netko ne poznaje stupice koje postavlja neprijatelj, ne čuva se i ne poduzima ništa u svoju obranu. Ali ako to zna, on će uvesti mjere opreza. Neće se samo naoružati za obranu nego će biti spreman i za navalu.

Najveći neprijatelj Danas, sine moj, skoro cijelo kršćanstvo ne pozna više svog najvećega neprijatelja: sotonu

14

i njegove đavolske legije. Ne pozna onoga koji želi njegovu vječnu propast. Ne pozna užasno zlo koje mu sotona zadaje, u usporedbi s njim ne znače ništa najteže i najveće ljudske nevolje.

Ne znaju da se radi samo o najvažnijem u životu, spasu vlastite duše.

Nasuprot tom tragičnom položaju vidimo ravnodušnost i nevjernost mnogih mojih svećenika. kao i bezbrižnost mnogih drugih osoba koje se ne brinu za svoje najvažnije obveze, da poučavaju vjernike o opasnostima strašne borbe koju vode prosvijetljeni ljudi čovječanstva.

Ne trude se odgajati vjernike da učinkovito koriste mnoga obrambena sredstva koja mojoj Crkvi stoje na raspolaganju. Stide se o tome govoriti zbog straha ili predbacivanja da su zaostali.

Ali ti, sine moj, znadeš, ako u vojsci časnik pobjegne sa svoga mjesta, označen je kao izdajnik i progoni ga ljudska pravda. A što reći o tome što se događa u Crkvi? Nije li izdaja duša tragičnija i strašnija, ako se duše prepuštaju vlasti neprijatelja koji želi njihovu propast?

Moj Namjesnik na zemlji Papa Pavao VI. rekao je, da su u Crkvi utvrđene činjenice i događaji koji se ljudskim umom ne mogu objasniti, pa ih treba pripisati zahvatima zloduha...

Ako je danas neprijatelj moćniji nego ikada i vlada pojedinim ljudima, obiteljima, narodima, vlastima, tada se to ne događa slučajno. On ima sigurno polje rada, a jedva da ga se u tome sprječava. Sigurno je, za pobjedu nad sotonom potrebna je svetost života. Da ga se učinkovito nadvlada potrebne su molitve, kajanja i samosvladavanja. Nije li to moja uputa svim kršćanima, osobito mojim svećenicima?

Zašto se ne poduzimaju privatni egzorcizmi? Za to nisu potrebna posebna dopuštenja. Ne, mnogi moji svećenici nisu svjesni svoga dostojanstva. Ne znaju tko su ne znaju kako posjeduju ogromnu vlast. Za to su neznanje odgovorni te sami snose krivnju. Vladaju se kao neodgovorni časnici u nediscipliniranoj vojsci. Napuštaju svoja odgovorna mjesta i snose krivnju za nastali kaos.

Svećenicima treba reći Uzrok za postojeće stanje izaziva stid i rumenilo, jer mnogi laici nadmašuju službenike, koji za svoje dužnosti nemaju vremena. Za njih su one malo važne, dok za sve ostalo nalaze vremena. Nemaju vremena za osobnu izgradnju i za povjerene im duše, za koje će morati jednom pred Bogom odgovarati. Bogu ništa ne izmiče. On traži naknadu za svaku beskorisnu riječ. Izdane duše će podići strogu optužbu zbog izgubljenog dobra, zbog pretrpjelog poraza i počinjenog zla, jer ti koji su ih trebali voditi putem spasenja, prepusti li su ih vlasti neprijatelja.

Ponavljam uporno da su zli duhovi aktivno prisutni u Crkvi, vjerskim zajednicama, samostanima, župnim stanovima, u društvu, vladama, strankama i u narodima.

Tamo gdje je potisnuta vjera, gdje se krnji čistoća, dopušta zločin i nepravednost, izaziva svađa, uzrokuju rastave, nastaju nasilja, poziva na građanski rat i revoluciju, tu je uvijek prisutan sotona. Dobro vođeni otpor bio bi uspješan, ali je neznatan u odnosu na neprijateljsku snagu. Aktivnost sotone i njegovih pristaša obuhvaća cijeli svijet. Ne pripisujte Bogu krivnju za takovo tragično stanje, sami ste za to odgovorni. Ta strašna stvarnost obuhvaća oba kraljevstva, kraljevstvo najmračnije tame i kraljevstvo Svjetla.

Spasiti duše Čini se kao da će kraljevstvo laži nadvladati Kraljevstvo Istine i Pravednosti, ali to će trajati još samo kratko vrijeme. Božanska Pravednost će se pobrinuti da zemlja i čovječanstvo, zaraženi i okuženi zlom budu očišćeni. Moja Majka će Zlomu zgaziti glavu. Ali ne mislite da će se sotona sa svojim legijama, sa mnogim saveznicima na svijetu, bez otpora i strašne pobune odreći svoga kraljevstva.

Ja sam već o svemu tome govorio: obratite se, pripremajte se molitvom i pokorom!

Zemaljsko je prolazno, ali moje riječi nisu. Samo je jedno važno:“spasenje duše“!

Blagoslivljam te, sine moj, i s tobom osobe za koje moliš.

(7. listopad 1975.)

15

14. NEPRIJATELJ, KOGA TREBA SUSRESTI Ja, Vječna Riječ, Riječ Očeva, govorio sam i objavio ljudima istinu. Istina je svjetlost, a nedostajalo je svjetlosti jer su na krivnjom opterećeno čovječanstvo pale sjene smrti, okružile ga i držale zarobljena u strašnom, otrovnom ugrizu. Borba je započela, borba između Svjetla i tame, Istine i laži, Života i smrti. Grešni praroditelji žurili su se sakriti u šikaru. Bojali su se osjetivši potrebu da se obuku. Stidjeli su se, osjetivši prve posljedice svoga grijeha.

Ali Ja, Riječ Božja, Svjetlost svijeta, zračio sam Istinu i Svjetlost na praroditelje utonule u tamu smrti te nakon što sam čuo njihovo priznanje, objavio sam im pobjedu po Mariji.

'Ti si vrebala na ženu, a Žena će ti satrti glavu. Po trbuhu svome ćeš puzati i zemlju jesti.

Prokleta ćeš biti među svim životinjama, koje nastanjuju zemlju!' (Post 3,14-15) Tada je započela borba na zemlji. Tu je početak borbe bez predaha, bez prekida. Ona će završiti na kraju vremena, na Sveopćemu sudu, na veliki Dan, koji će biti zapečaćen Božanskom snagom moje slavne konačne pobjede, pobjede Božje Riječi i Svjetlosti svijeta nad lažima.

Sinovi moji, još niste shvatili da se cijela povijest čovječanstva od stvaranja svijeta i prvog grijeha ljudi usredotočuje na tu borbu. Sva nastojanja mračnih sila sastoje se samo u tome da odvrate pravi pogled ljudske duše na dramatičnu borbu, koja se neprekidno odvija između Mene, Riječi postale Čovjekom, sotone i njegovih legija.

Cijela povijest otajstva Otkupljenja odvija se oko povijesti Mističnog Tijela. Povijest čovječanstva ima tu svoje obrazloženje. Ali je neshvatljivo što mnogi biskupi i mnogi svećenici to nisu spoznali! Stoga je došlo do današnjeg stravičnog položaja! Ako određeni čuvari ne poznaju opasnost, kakva je njihova čuvarska služba? Ako vodiči ne poznaju pravi put, zar su sposobni voditi? Ako ti koji se trebaju boriti ne upotrebljavaju pravo oružje, osuđeni su na poraz. Tako je bilo na početku: Adam i Eva imali su sve sposobnosti da pobjede lukavost neprijatelja, ali nisu imali iskustvo za obranu od lukavosti i laži, nisu je poznavali.

Vi ne možete biti neuki Još je mnogo gore po vas, što biste nakon toliko stoljeća borbe,trebali znati kakav je vaš neprijatelj, kojemu se morate suprotstaviti.

Adam i Eva su tražili opravdanje za svoju krivnju: prebacili su je na napadača, svoj grijeh svalili na protivnika. Tako će se odnositi mnogi biskupi i svećenici, pokušavajući otkloniti odgovornost sa sebe. Bojali su se i još se boje preuzeti na sebe odgovornost. Neprijatelju su popustili zbog osobnog ugleda, bezbroj puta; prije svega osobni ugled, prije svega dostojanstvo... Misleći samo na svoj ugled, zanemarili su najvažnije obveze. Popustili su iz ljudskog obzira, sitnicama nedostojnih duhovnih pastira.

Kao prvo prezreli su pravo oružje: poniznost, siromaštvo, trpljenje i molitvu... Kako bi ih onda njihovi vjernici mogli slijediti? Kažu da su molili. Da, molitva je trebala zauzeti prvo mjesto u njoj se moralo provesti najviše vremena, no uistinu, stajala je na zadnjemu mjestu.

Neka biskupi i svećenici usporede, prije nego bude kasno, moj život na zemlji i njihov put, kojim su krenuli. Tako se bez opasnosti neće zabuniti, spoznat će Istinu.

Kada bi zaista bili hrabri, iskrenom usporedbom izašla bi na vidjelo sva nečistoća koju nose u sebi. Nemaju li primjeri velikih biskupa nikakve vrijednosti? Ne govori li sveti svećenik iz Arsa svećenicima ništa? Zanemaren i prezren, proveo je sate u molitvi, pa je Božja milost bila u njemu tako snažna, da je sam obraćao najteže grešnike.

Vi se ne smijete prilagoditi vremenu, nego se ono mora prilagoditi vama. Koje li odgovornosti, ako napuštate borbu! Vi ste biskupi i svećenici, to ste obzirom na tu borbu. Bez te borbe nemate opravdanje za svoj položaj. Koliki to ne znaju! Sine moj, blagoslivljam te, ne boj se. Gledaj u Mene i koračaj svojim putem naprijed do velikoga Susreta. Tada će od trnja nastati prekrasne ruže, nepoznate u zemaljskom progonstvu.

(26. studeni 1975.)

16

15. NEIZRECIVA ZLOBA Budući da sotona ne može direktno napasti Boga, bori se protiv Njega tako, da svoju osvetoljubljivu zlobu, punu mržnje i zavisti s ljubomorom iskaljuje na ljudima, da bi ispunio prazninu nastalu pobunom protiv Boga. Sotona, je nazvan knezom tame, jer se njegova glavna nakana sastoji u zamračenju i potpunom gašenju Božje svjetlosti u dušama.

Bog je Svjetlost. Sotona je Tama.

Bog je Ljubav. Sotona je mržnja.

Bog je poniznost. Sotona je oholost.

Rat, kojega je sotona objavio ljudima zbog svoje mržnje prema Bogu, uzeo je danas maha u strašnoj stvarnosti. Zlo je takvog razmjera da nema sličnoga u ljudskoj povijesti.

Ta najveća i najstrašnija borba trajat će do kraja vremena, što nije tako daleko; a dogoditi će se zahvatom Moje i vaše Majke. Ona, ponizna Službenica Gospodnja, svojom je poniznošću pobijedila ponos i oholost, pa tako sotoni oduzela vlast.

Sotona je tmina, zbog toga ne vidi. Njegova očajna oholost sprječava ga u tome. Ipak, boji se poraza u toj borbi, koja će za njega biti sramota i poniženje, a za očišćenu Crkvu razdoblje mira. To će biti prilika za ozdravljenje naroda, koji danas još jako pate. Zato je sotona upotrebio sve svoje mogućnosti kod svojih legija. Svu svoju lukavost, sva umijeća zavođenja njegove pokvarene ali nadarene naravi, upro je snagom duha i volje u luđačku nakanu, podignutu u času njegove pobune protiv Boga, koja ga sve više obuzima. On zdvojno teži i uporan je u nakani da uništi Mene, Pomazanika, utjelovljenu Božju Riječ i moju Crkvu.

Zatvaraju oči Ipak, sotonina ohola sljepoća navela ga je na brojne taktičke pogreške; tipično je, što se previše izvrgava opasnosti. Općenito, neprijatelju se ne dopušta upoznati svoje planove, jer se zna da bi to bila neoprostiva glupost. Sotona je otkrio mnoge svoje karte. Stoga je moj Namjesnik na zemlji nedavno mogao reći da su u Crkvi utvrđeni događaji, koji se ne mogu ljudskim razumom objasniti. U njima se jasno pokazuje uplitanje kneza tame. Usprkos tome ne vide ga biskupi, mnogi svećenici i skoro svi kršćani. Oni ga ne vide jer zatvaraju oči pred Svjetlom, njihov duh i njihove oči nalaze se u Tami.

Kada je Papa Pavao VI. objasnio: "Sotonin dim je prodro u Crkvu", što je on time mislio reći? Sotona je zarazio Crkvu ohološću i ponosom. Ponavljam: sotona je u svojoj pobunjeničkoj zamisli uzeo za glavni cilj da Mene, vječnu Božju Riječ i sa mnom naravno moju Crkvu izbriše sa lica zemlje. On bi htio otajstvo Utjelovljenja, uzrok i temelj oslobođenja čovječanstva istrijebiti svojom tiranijom.

Sotona je mislio da je padom Adama i Eve pobijedio Boga i da će tako osiguranom vlašću raspolagati djecom krivaca za sva vremena. Bio je uvjeren da je Bogu, Stvoritelju, prijevarom i lukavošću oduzeo i podjarmio ljude pod svoju vlast za sve vrijeme i vječnost.

Ipak, Bog je Ljubav. U potpunoj suglasnosti Božansko Trojstvo utvrdilo je otajstvo Otkupljenja. Odatle potječe neizmjerna mržnja sotone prema Bogu i ljudima.

Osigurana pobjeda Sotona još nema, budući da je tama, ispravan pogleda na tijek stvari. On je uvjeren da ima pobjedu u ruci. Zbog toga neće bez dramatičnog i strašnog opiranja pustiti svoj plijen čovječanstvo zaraženo njegovom zloćom, ohološću i preuzetnošću.

Zaključni čin toga sukoba odigrat će se na kraju vremena, ali pobjeda će proizaći tek iz cijeloga niza bitaka. Sadašnji, sve jači sukob najveći je poslije onoga koji je izvojevao Sveti Arkanđeo Mihael i njegove Legije, protiv pobunjeničkih snaga.

Mnoge velike bitke odigrale su se tijekom stoljeća, ali nijedna se ne može usporediti sa

17

sadašnjom,u koju su uvučena sva plemena i narodi na zemlji. Moji odabrani sinovi bit će više nego ostali napadani strašno progonjeni. Ipak, ne trebaju se bojati, jer sam u časovima kušnje Ja sa njima.

Ja, Mudrost, Milosrđe, Ljubav i Sve moć, moći ću mračne pothvate, ludu oholost sotone i njegovih legija pretvoriti u trijumf moje očišćene Crkve. Jao onim ljudima, sine moj, koji se budu opirali pripremi. Dostatan je samo čin poniznosti da se omogući prodor svjetlosti u njihove duše. Glupih li, otvrdnulih ljudi, koji se uporno suprotstavljaju ljubavi,koja ih želi spasiti. Ne znaju li ili ne shvaćaju čega se odriču? Zar ne znaju i ne razmišljaju u što srljaju?

Da, sine moj, koliko se tame proširilo u mojoj Crkvi...

Materijalizam Sotonino djelo - materijalizam poriče Boga i stavlja sebe na Njegovo mjesto, obećavajući ljudima Raj na ovoj zemlji, sreću koju on ne posjeduje, pa je zato ne može ni dati. Tragične laži, lukave zamke, za koje se u ime napretka hvataju mnogi kršćani, svećenici čak i biskupi.

Oni zaboravljaju svrhu stvaranja i Otkupljenja! Stoga se više ne govori o Sudnjem danu, ni o pravom neprijatelju čovjeka, grijehu, koji je izjednačen sa sotonskim djelom. Odgovornost je za to velika na biskupima i svećenicima.

Skoro svi kršćani dali su se zavesti i skrenuli su sa pravoga puta. Svaki pojedini čovjek ide prema vječnosti, vječnoj radosti ili vječnomu prokletstvu. Čovjek je sotonin plijen, stoji u središtu strašne borbe, u kojoj sotona želi Bogu oteti čovjeka. Ali Bog je prema planu svoje Providnosti poslao na zemlju Vječnu Riječ da oslobodi čovjeka, te mu tako vrati prvotnu veličinu, dostojanstvo i slobodu.

Tko ima nalog voditi čovjeka na njegovom zemaljskom hodočašću? Moja Crkva! Ipak knez tame je postepeno unio svoju zarazu u moju Crkvu, oholost i ponos, time zbunio duh ove i otvrdnuo srca.

Crkva pripada Kristu Sine moj, Crkva pripada Meni! Ona je proizašla iz Moga milosrdnoga i otvorenoga Srca. Želim da moja Crkva bude sveta, čista, zrači mojim naukom, te nerastrgana od heretika, nego da im se stalno suprotsavlja. Takva će postati nakon skorog čišćenja.

Ja sam, kako sam ti rekao, pobijedio u Muci i bolima, pa će tako biti i s mojom Crkvom.

Poznavao sam časove tame, iskusio nasilje i poniženja svake vrsti. Čak sam zazivao: 'Bože moj, zašto si me ostavio?' Taj krik uputit će k Nebu mnogi od mojih sinova na vrhuncu svojih patnji. A može li Bog, koji je Ljubav, napustiti svoje sinove, koje ljubi od vječnosti? Žena se žali na bolove u vrijeme poroda, ipak, poslije je sretna, jer je donijela dijete na svijet. Vrijeme je da umre sjeme bačeno na dobru zemlju i donese mnogo ploda.

Uskoro dolazi vrijeme u kojem će Moja Crkva patiti i biti okrutno i nečuveno progonjena, da bi iza toga osvanula čista, sveta i neokaljana. Ona će postati Majkom naroda, ujedinit će ih pod svojim okriljem mira i pravednosti. Biti će Učiteljica i sigurna voditeljica svih ljudi dobre volje.

Stoga sam rekao da se mora brzo raditi. Hoću da se biskupi i svećenici pripremaju u poniznosti, kajanju i molitvi. U tome svi moraju biti složni. I neka se ne zaboravi da je poslije moje Muke uslijedilo Uskrsnuće. Blagoslivljam te, sine moj. Prikaži mi svoje trpljenje, utješi moje Srce, ranjeno tvrdoćom i ravnodušnošću mojih svećenika, da svih, koje sam pozvao i ljubio kao braću i prijatelje.

(2. studeni 1975.)

16. VJEČNI PAKAO Činjenica, koja mora zanimati Crkvu, je užasna stvarnost njenih mržnjom ispunjenih neprijatelja. Radi se o očiglednoj, jasnoj obznanjenoj stvarnosti; ona je bogata znakovima, a dokaz su mnogobrojni, bolni događaji. Ta užasna stvarnost je glavni uzrok svih ljudskih trpljenja. Svi Sveci svih vremena i svi Odabranici vjerovali su u nju i morali strašno trpjeti, jer bez toga nema nijednoga Sveca. Odabran je samo onaj teško iskušani u pak1enoj talionici mračnih sila. Upravo tu stvarnost danas osporavaju biskupi i svećenici, zatrovanom brižnošću uništavaju svoju vjerodostojnost. Sine moj, Ja, vječna Božja Riječ svečano potvrđujem

18

postojanje mračnog kraljevstva sotone. Objašnjavam ti, iako samo ukratko, nešto o naravi te mračne stvarnosti.

Svrha moga Utjelovljenja je u tome da spasim duše od vječnoga pakla, koji je stvoren za onoga koji se ne podvrgava Bogu, Jednomu i Trojedinomu, Stvoritelj u svih bića.

Sine moj, vječni pakao postoji, premda ljudska drskost u svojoj neograničenoj oholosti, glupom i smiješnom shvaćanju, želi promijeniti Božje odluke. Sinovi tame izazivaju Boga tako brojnim i gnjusnim djelima. Svemogući Otac bi već odavno kaznio nezahvalno čovječanstvo, da se nije moja Presveta Majka zauzela kao Posrednica, a Pravednici molili i činili pokoru.

Time sam još jednom potvrdio to što sam i u ranijim Porukama rekao, od čega se treba sastojati cijelo dušobrižničko djelovanje mojih zastupnika na zemlji, biskupa i svećenika.

Trebaju biti nepokolebljivi u nakani da izbave duše od tamnih sila pakla i da ih vode u kuću Nebeskog Oca. Slobodno zidarstvo je crkva demona Sine moj, kako često moram ponavljati da Lucifer i njegov stožer osnivanjem svoje djelatnosti i svojim načinom majmunski oponašaju Boga.

Ja sam svoju Crkvu osnovao hijerarhijski... Isto tako sotonska crkva na zemlji, slobodno zidarstvo ima hijerarhijsko uređenje. Ja sam u mojoj Crkvi podigao duhovne utvrde... a slobodno zidarstvo, crkva demona ima u cijelom svijetu svoje lože, samo sa svrhom da se suprotstavi Crkvi i bori se protiv nje. Kod njih dakle postoji povezanost sa zlodusima, jer su oni pobunjenici protiv Boga; sva njihova djelatnost prožeta je i planski postavljena na suprotstavljanju i pobuni, suprotno svemu što treba ostvariti u mojoj Crkvi.

Od mračnih sila potpomognuto i vođeno slobodno zidarstvo nastoji usavršiti najrazorniju borbu protiv moje Crkve; djeluje u njoj iznutra i izvana. Unutra ima mnogo boraca na vrhu i u bazi. Izvana, maskirno i licemjerno laskaju onima koje susreću, sipaju jetki otrov, kap po kap.

Ali danas, budući da osjećaju postojanje već dugo lukavo pripremane borbe, ne ustručavaju se više javno očitovati, to što su dosada oprezno sakrivali i čuvali u tajnosti.

Doduše, optužuju one, koji su u velikoj zbrci ostali čvrsti u Vjeri i vjernosti prema Bogu i Crkvi. Iako je skoro potpuno zatočena od tih mračnih, paklenih i zemaljskih snaga, Crkva se suprotstavlja i neće biti razorena; ona će naprotiv iz svih tih sadašnjih patnji izići tako lijepa i svjetla, kakva još nikada nije bila.

Imaj povjerenja, sine moj i ne boj se ništa; pripremajte se i vršite vaše zadaće kao odabrani sinovi; pomoć i božanska podrška nikada vam neće nedostajati. Ljubite se onako, kako vas Ja ljubim. Koliki među vama ne vjeruju u moju osobnu nazočnost među vama; kako je velika i tužna tama u kojoj se nalaze!

Ljubi Me, moli, moli i čini zadovoljštinu!

(6. studeni 1978.)

17. KRALJEVSTVO TAME Sotonino kraljevstvo na zemlji je kraljevstvo tame, to jest potpunog mraka, koji sakriva očima što je sotona stoljećima, osobito tijekom zadnja dva stoljeća poduzimao kako bi razorio Crkvu i cijelo čovječanstvo. On poduzima u svojoj bezumnoj zamisli sve što može škoditi Božjem kraljevstvu, da ga uništi, a istodobno i Mene, vječnu utjelovljenu Božju Riječ.

Kraljevstvo Tame je proizašlo od Lucifera i brojnih četa palih anđela kao suprotnost Božjem kraljevstvu. Bezumna nakana tih pobunjeničkih duhova, njihova drska, uporna volja ide dotle da se mjere s Bogom, ne samo da budu s Njim jednaki, nego da budu nadmoćniji od Njega.

Zato Ga izazivaju, jer drugačije ne znaju djelovati. No oni ne mogu nikada shvatiti otajstvo Utjelovljenja vječne Riječi.

To da je vječni Sin Božji uzeo ljudsku narav, koja je niža od njihove, pali anđeli smatraju besmislenim činom s kojom se ne mogu pomiriti, i kojega u svojoj oholosti ne mogu razumjeti.

19

U paklu je trpljenje sukladno darovima primljenim na zemlji Ova čudovišta bez ljubavi nesposobna su zamisliti ljubav i nikada neće moći voljeti neko ljudsko biće. Oni će mu se umiljavati i lukavošću i lažima hvatati u svoju mrežu, samo da ga okrutno muče. Ti užasni stvorovi obdareni su darovima duha, volje i drugim sposobnostima, ali ih ne mogu koristiti za dobro, nego samo za zlo.

Hladni i ledeni vrše svojim razaračkim planovima užasan pritisak i sve dublje tonu u pakost.

Nepopustljivo misle samo na zlo, žele ga i ostvaruju. Oni rade u tami i kuju sa svojim saveznicima i njihovom crkvom, slobodno zidarstvom, urotu za urotom, da bi izazvali na zemlji krvoproliće koje se može usporediti samo sa borbom odigranom na nebu, tom za ljudsko oko nevidljivom svijetu, koji doista postoji. Podjela između Anđela Svjetla i anđela tame dovelo je do stvaranja vječnoga pakla. To je mjesto neizbježne kazne za onoga koji je iz čiste pakosti zamijenio svjetlost za tamu, kraljevstvo sreće i blaženstva za kraljevstvo mržnje, nemilosrdne beznadnosti, najviše i nenadmašne gluposti.

Kraljevstvom tame upravljaju trojica kod koje postoji hijerarhija; to je kraljevstvo mržnje i pakosti, vlada najsramotnijim strastima; to je kraljevstvo užasa; u cijelom Svemiru ne može se usporediti sa ničim, neopisivo je ljudskim riječima. Tom kraljevstvu podložni su svi anđeli koji su sudjelovali u velikoj pobuni s Luciferom, Beelzebulom i sotonom. Ovo kraljevstvo se stalno širi, jer mu se pridružuju svi ljudi koji Otkupljenju kažu ne, a đavolskim planovima tamnih sila pakla kažu da. Ljudska bića koja umiru s teškim grijehom, ostaju u grijehu cijelu vječnost.

Anđeli, kao i ljudi nose također svoje naravne darove sa sobom u pakao. Što su nadareniji, to je veća kazna, jer Bog, kao beskrajna Pravednost daje svakome u onoj mjeri, kako to zasluži. Zato je u paklu trpljenje sukladno sa darovima primljenim na zemlji.

Obratite se, obratite, prije nego bude prekasno Kome je na zemlji suđeno da ga Bog obdari dragocjenim darovima milosti i ljubavi, pozivom kojemu se dive Anđeli, tko ima sreću da je izabran za Božjega službenika, odjeven je u dostojanstvo i moć kojim ne raspolaže nijedan, čak i najugledniji anđeo, a ipak se prikloni prokletstvu, taj će biti bačen u razarajuću vatru koju ne mogu opisati ljudske riječi.

Moji jadni, Bogu posvećeni, koji ste pali u grijeh i pohlepu, kada biste znali što vas čeka, što lebdi iznad vaših glava, vi biste se podvrgli trajnim djelima pokore!

Obratite se, obratite, prije nego bude prekasno. Ja, Isus pozivam vas na to. Kleknite preda Mnom, Raspetim, molite milost smilovanja i oproštenja!

Sine moj, blagoslivljam te, upućujem blagoslov svima koji su ti dragi,na sve koji vide i zato mole za spasenje mojih posvećenih.

(13. studeni 1978.)

18. RAZLOZI MRŽNJE Lucifer mrzi ljudsku narav kao takvu, stoga mrzi sve ljude, a posebice kršćane. Prije svoje pobune bio je savršeno djelo stvaranja. Osim Boga, nije bilo nikoga većega, savršenijega, krasnijega. Ta njegova veličina stvorila je u njemu mišljenje da je on jednak Bogu; odatle protivljenje priznati Gospodina Boga, Stvoritelja svih bića - odatle njegov poziv na pobunu: 'Non serviam Tibi' (Neću služiti Tebi) - odatle izazov Svetoga Mihaela koji se stavio na čelo vjerne Vojske: 'Tko je kao Bog?' Tako se na Nebu razvila najveća bitka u povijesti stvaranja. Čete Anđela su se podijelile i za buntovnike je nastao pakao.

Sotona ima i drugi razlog zašto mrzi ljudsku narav. Iz ljudske naravi izrastao je Izdanak Jišajev. Po ljudskoj naravi Riječ je postala tijelom tako što se je Božanska narav u osobi Isusa Krista sjedinila s ljudskom. Smrtno ranjena ljudska narav pala je pod tiraniju sotone, otporom bila oslobođena i uzvišena. Vraćeno joj je prvobitno dostojanstvo, koje je zavodnik brutalno razorio i uništio: 'Ako jedete od toga ploda, bit ćete kao Bog'.

20

Najljepši Cvijet No sotona ima još jedan drugi razlog što mrzi ljudsku narav, naime zbog zavisti i ljubomore.

Iz ljudske naravi je proizašlo ponizno i najuzvišenije stvorenje, najljepši cvijet Neba i zemlje. Nijedno biće ne može mu biti ravno. Kao osoba Božanske naklonosti nije ni trenutak bila u ropstvu sotone.

Sotona ne može pogledati na Nju, ne može misliti na Nju, a da pri tome ne očajava, da pritom ne pati toliko da to nitko od vas ne može razumjeti. Sotona mrzi savršeno djelo Svemogućega, Sveznajućega i Sveprisutnoga Boga.

Od tih Božanskih darova živi Ona, 'puna Milosti'. U savršenom sjedinjenju sa Ocem svojim Stvoriteljem, sa Sinom, svojim Otkupiteljem, sa Duhom Svetim - svojim Zaručnikom i Posvetiteljem.

Pred Njom se klanjaju Zborovi Anđela, svi Sveti na Nebu. Ona razgoni sile tame u bijeg i svojom nogom satire glavu sotone, otrovne zmije, kad god to hoće.

Očajna iluzija Po Mariji je sotona svrgnut s prijestolja, zbog Nje je od početka izgubio ogorčeni rat protiv čovječanstva. Tama ga sprečava da spozna cijelu istinu. On, Lucifer, tj. svjetlonoša sada je tama i može izazvati samo tamu. On poznaje samo na svoj zbrkani način otajstvo Utjelovljenja vječne Riječi. Zbog toga u sebi hrani i njeguje očajnu iluziju, da će pobijediti, Mene i koja je proizašla iz moga probodena Srca.

Sotona mrzi Mene, moju Majku i Crkvu bezgranično, uz pretpostavku da nas može uništiti, jer mu sprečavamo vlast nad čovječanstvom, koje on drži za svoje taoce. Besmislena iluzija proizašla je iz njegove bezgranične oholosti, jer je oholost sama po sebi duhovna tama. Oholi nikada neće moći čisto posjedovati istinu, kćerku poniznosti.

Sine moj, to je sažetak onoga što čovjek mora znati da bi se mogao boriti u svijetu i postići veliki cilj svoje duše... Blagoslivljam te, sine, i sve one koji s tobom zajedno rade na ostvarenju mojih nakana. Moli i ljubi Me! (14. lipanj 1976.)

19. DEMONI: PORIJEKLO I UZROK SVAKOGA ZLA U ranijim Porukama govorio sam o tamnim silama pakla, čiji broj vaš razum ne može shvatiti. Predočio sam njihovu duhovnu narav, da su potpuni, od vas različiti duhovi, dok ste vi duh i materija. Govorio sam o nadmoći njihove naravi nad vašom naravi, te o njihovoj moći nad materijom.

Mnogi slute te odnose ali ih prešućuju zbog straha i stida da ih ne bi smatrali zaostalima.

Govore o parapsihologiji, jednoj pronađenoj riječi, da opravdaju činjenicu koju ne razumiju ili prešućuju zbog ljudskih obzira.

Sine moj, život tih sramotnih bića potpuno je odan zlu; oni su zlo i uzrok zla. Oni mrze Boga koji je samo Dobro, zbog toga su dobri izloženi različitim neprilikama koje se zlima ne događaju. To je za mnoge tajna ali se lagano razumije; oni mrze Svjetlo, oni su tama i zabluda i okorjeli su u tami i zabludi. Dolaze iz pakla, preplavljuju zemlju i posvuda na zemlji oni se gnijezde. Teže najviše za tim da prodru u duh i tijelo ljudi, da čovjeka zamagle, svladaju i gurnu u vječnu propast. Samo takovim mislima mogu potpuno ostvariti svoju mržnju protiv Boga i čovječanstva. Ako ljudi, a osobito kršćani, nisu svjesni užasne stvarnosti i opasnosti koju te zlokobne snage predstavljaju, mogu pasti u vječno prokletstvo.

Isturena predstraža protiv neprijatelja Koja je svrha svakog dušobrižničkog rada, ako nije spasenje duše? Stoga se duhovna briga mora razmotriti i obnoviti na osnovu Evanđelja a ne prema idejama drskih, oholih ljudi.

Sine moj, ti si često pitao sebe, a i Mene, zašto sam ti dao gorko iskustvo, koje daje veću spoznaju činjenica, nego po riječima. Kako su tamne sile pakla najdublji uzrok krize vjere,

21

djeluju na mnoge biskupe i mnoge svećenike. Mnogi biskupi i svećenici zaraženi su racionalizmom i materijalizmom te smatraju da sve mogu objasniti razumom. Taj, većini ljudi nepoznati mračni svijet, čiju tiraniju doživljavaju, dobro je poznat svim odabranim dušama na putu savršenstva.

- Zašto, moj Isuse, samo tim odabranim dušama?

- Jer sam njima u mojoj Crkvi i Vojsci stvorenoj u mojoj Crkvi po Sakramentu Krizme povjerio posebnu zadaću: da u sadašnjoj velikoj borbi protiv neprijatelja budu predstraža. Oni su pioniri obnovljene Crkve, ponovno grade ono što su razrušili pakao i oholi ljudi. Vojska, o kojoj sam danas govorio je u raspadanju: jer nikada netko ne može biti vojnik, ako toga nije svjestan i zbog toga se ne brine o oružju potrebnom za obranu.

Učite se od Mene, jer sam blaga i ponizna srca Sine moj, ponovno ti objašnjavam, kako ovu borbu, koju sam Ja prvi prošao, trebaju voditi kršćani. Neka se biskupi i svećenici sjete da je slijedeće bitno: ova velika bitka se ne može dobiti, ako se ne slijede tragovi, moj primjer. Neizmjerna poniznost je tajna moga Utjelovljenja.

Poslušnost, siromaštvo i ljubav ispunili su moj cijeli zemaljski život. Više puta sam rekao: 'Učite se od Mene... Tko hoće biti sa mnom, neka Me slijedi.' Ja sam zacrtao put.

Koji smisao ima na zemlji stalno nazočna Žrtva Križa u Svetoj Misi, ako ne pobjeda Ljubavi, Istine, Pravde, Mira nad svim pakostima zla, koje pakao pokreće stalno preko cijeloga čovječanstva i pojedinih duša?

Nije li ti, sine moj sve jasno? Ono što je besmisleno i pogrešno, jest bezosjećajnost onih koji su sjedinjeni s mojim Svećenstvom. Sudjeluju u mojoj božanskoj vlasti, ali toga nisu svjesni, jer su zalutali u mračnim labirintima taštine, na putovima hereza i zabluda.

Sine moj, vremena su teška. Naduta i opterećena strastima. Često i često najavljivana kazna, ali uvijek odgađana suzama i zahvatima moje i vaše Majke, koja je uslišavana, jer ta ljubav Prvorođene Kćerke, Majke, Zaručnice, proizlazi iz Božje Ljubavi, koja je beskrajno milosrdna i beskrajno pravedna.

Približava se trenutak kada će u mojoj Crkvi biti prvo, iskreno i općenito kajanje, bez kojega ne može biti zaustavljen put Božje Pravednosti...

Naprijed, sine moj, ne brini se zbog ludih osuđivanja, zbog nevjere onih koji bi morali vjerovati, ali ne vide i ne vjeruju, jer su se u tami vlastitih duša, vlastitom krivnjom odrekli Božje svjetlosti. Blagoslivljam te, sine moj i s tobom sve koji u poniznosti duha vjeruju mojim Riječima, koje su nepromjenljive, vječne Riječi života. Naraštaji prolaze, ali moje Riječi neće proći.

(3. travnja 1977.)

20. DIM PAKLA Još ću jednom podsjetiti na riječi moga Namjesnika na zemlji: 'Dim sotone prodro je u Crkvu' (Pavao VI.) Skoro nitko nije dao potrebnu pažnju papinoj izjavi. Samo su rijetki znali dati ovim riječima praktičan smisao. Dim prlja i zamračuje. Sotona je potamnio duh mnogih vodećih ljudi, koji se moraju brinuti o spašavanju duša.

U kongregacijama, crkvenim redovima, sjemeništima, samostanima, kolegijima, školama, župnim dvorovima i crkvama... Posvuda je prodro dim pakla! Općenito je kao voda: vidiš da dolazi, a ne znaš otkuda. Ušulja se, smjesti, zaprlja, a da ga ne primijetiš. To je bilo djelovanje sotone i još uvijek je!

Posvuda zaraza Već sam govorio o tupoj sljepoći. Sada ću ti potvrditi da taj izraz odgovara bolnoj stvarnosti.

Sine moj, neću ići u pojedinosti, jer se radi o općem zlu u Crkvi, koje je zastrašujuće jako rašireno. Koliko zaraženih sjemeništa i crkvenih Redova! To je dim pakla koji se svugdje uvukao i nije poštedio ni Vatikan. Koliko loših župa? Danas se u mojoj Crkvi događaju stvari koje se ne mogu objasniti, ako se ne prihvati osobni zahvat zloduha. Žalosnih slučajeva je uvijek bilo. Oni su započeli s izdajom Jude i bijegom mojih Apostola. Zatim su stoljećima slijedile krive nauke i sablazni.

Gdje je čovjek, tamo je i njegov grozni neprijatelj, sotona, koji sve koristi da čovjeka

22

navede na zlo. Stoga sam vas učio da svakodnevno molite za oslobođenje od zloga. Što je htio Sveti Otac reći riječima: 'Danas se u Crkvi događaju stvari koji se mogu objasniti samo osobnim djelovanjem zlo duha.' - Moj Namjesnik htio je prije svega ponovno potkrijepiti vjersku istinu, koju je Objava jasno potvrdila, da sotona zaista osobno živi, zastrašujuće aktivan i okrutan, zao, u stalnom pokretu da proširi duhovni otrov, koji je puno opasniji od materijalnog otrova. Moj Namjesnik po svom položaju, mjestu u Crkvi i svijetu, te po milosti svoje službe jako dobro pozna zlo koje sotona unosi u Crkvu. On pozna zlo koje sotona unosi u Crkvu, služeći se izdajicama, pokvarenjacima na položaju i odmetničkim svećenicima, čije spasenje usprkos svemu, morate željeti i izmoliti.

Molitva i post Ovdje moram podsjetiti na moje Riječi koje sam uputio Apostolima: postoje vragovi, koje ne mogu svi istjerati. Da bi ih se istjeralo potrebno je puno molitve i puno pokore. Vidjet će se do kojih neizmjernih izgreda će dovesti djelovanje zla: mnogi koji danas ne vide ili nejasno vide, osvijestit će se kada dođe vrijeme.

U mojoj obnovljenoj Crkvi biti će osnovna tema na kojoj će se osnivati nauk vjere: odgajati kršćane kao prave i svjesne borce protiv sila zla. Ako neprijatelj ne popušta u svojim napadima, ne smiju se ni borci uspavati u obrani.

Sine moj, blagoslivljam te, i zajedno s tobom blagoslivljam sve one koji se hoće na svaki način i svim sredstvima založiti za obranu duša od sila zla.

(12. lipanj 1976.)

21. JA TO DOPUŠTAM Ja, vječna Božja Riječ, pretrpio sam nekoć opako, podmuklo mržnjom i zavišću ispunjeno djelovanje sotone, moga zakletog neprijatelja, koji je potpuno ovladao Judom. Danas trpim od mnogih Juda koji slave svetu misnu Žrtvu u stanju smrtnog grijeha, te dijele moje Sakramente u grijehu.

Sotona radi pored Mene i neka se nitko ne čudi, ako Ja dopuštam da se to događa. Razlozi za to su višestruki. Ja ne želim suziti njihovu slobodu; sotona je sam izabrao zlo; u zlu je otvrdnuo. Tako mu želim oduzeti dokaz, da ga ne bi koristio kao opravdanje za njegov konačni poraz na Sudnjemu danu. .

Ono što se danas događa u srcima mnogih mojih svećenika po demonskom huškanju i zavođenju isto je tako otežavajuće kao i svetogrdna izdaja Jude. Da, to je neprestano bestidno vjerolomstvo. Ne vjeruje se u ogromno svetogrdno djelovanje sotone i ne prosuđuju se njegove nesretne posljedice. Ne vjeruje se u onoga koji je prvi uzrok vašeg teškog zla; ne vjeruje se u sotonu i njegovu veliku snagu.

Ja, vječna Božja Riječ, tijelom postala odgovorio sam na sotonina djela činom poniznosti, tako što sam najprije mojim Apostolima oprao noge a onda ustanovio Sakrament Euharistije.

Na neizmjernu oholost sotone i daljnjih Juda, koji stoljećima slijede jedni druge, odgovaram beskrajnom poniznošću.

Bdijte i molite Ja sam Apostolima dao dodatnu dragocjenu pouku da ne padnu u sotonsku zamku: "Bdijte i molite da ne padnete u napast." Sa svojom svetogrdnom Pričesti ostvario je Juda na sebi riječi: "Tko nedostojno jede moje Tijelo i pije moju Krv, jede i pije svoju osudu." Snažne riječi koje se ostvaruju u dušama onih svećenika, koji jadno završavaju svoju kušnju na zemlji.

Sotona je iskušao moje Apostole i pokorio ih svojoj volji, tako da oni nisu uvažili moje riječi "Bdijte i molite", kojima sam ih naoružao protiv iskušenja neprijatelja. Kako se mogu spasiti od duhovne propasti mnogi svećenici, koji malo mole i oni koji ne mole. Kako su istinite riječi Svetoga Alfonsa: "Tko moli taj će se spasiti, tko ne moli taj će biti proklet!"

Zlo duh je imao laku igru s Apostolima koji su u Getsemaskom vrtu pobjegli kukavički; od

23

Dvanaestorice jedan Me je izdao, drugi Me je zatajio zaklevši se da Me nikada nije poznavao.

Sotona je imao laku igru s hebrejskim svećenicima koji su bili licemjerni, sebični i sumnjiva morala. Oni nisu molili, osim u javnosti, ne iz uvjerenja nego da budu zapaženi. Njihova vjera nije bila prava, nego samo izvanjska. Ta vrsta svećenika nije izumrla, moja Crkva vrvi od takvih. Moja Crkva će biti očišćena od tih zmija, koje svojim otrovom truju one koji im se približe.

Sotona: je uspješno djelovao na Pilata, na stražu svetišta i rimske vojnike, osim nekih izuzetaka. Sotona je pokušao djelovati na dva razbojnika, koji su bili razapeti sa Mnom; ipak jedan je povjerovao u Mene i bio spašen, drugi nije vjerovao, podrugivao se i tako umro.

Sotona nikoga ne štedi Sotona nikoga ne štedi, pa ni moju Majku. Vrebao je na Njezino Srce dvojbom u moje Uskrsnuće, ali nije mogao napastovati njezinu neokaljanu Dušu, Hram Duha Svetoga.

Malo ih je koji se mogu oduprijeti pogubnom utjecaju zloduha. Sjetite se: ni dobre učenike iz Emausa i tolike druge moje prijatelje kušač nije poštedio te, su bili obeshrabreni.

Pogubno sotonsko djelo nije se smanjilo sve od prvog čovjekova grijeha, a neće se ni do kraja vremena kada će se sa svojim hordama biti konačno osuđen. Tada će zdvojan priznati da je izgubio rat koji je sam prouzročio i vodio, premda je imao slobodu djelovanja.

Na dan Suda, kada zablista Božja Pravednost, bit će dokončana njegova mogućnost daljnjeg zavođenja. Posramljen će priznati, da je on, Lucifer, najljepši, najnadareniji i najmoćniji stvor svemira, pobijeđen od nježnog ljudskog bića, koje je po naravi ispod, ali po milosti neizmjerno iznad njega. Ta ponižavajuća muka bit će vječna. Na isti način trpjet će sve prokle te duše, osobito posvećeni izdajnici, za koje se posebno moli i žrtvuje da se ob rate i žive. Zajedno s tobom, sine moj, blagoslivljam sve moje svećenike.

(26. svibanj 1976.)

22. "ŽENA ĆE TI SATIRATI GLAVU!" Koliko ima zloduha? Veliki broj! To su milijarde i svugdje vrvi sve od njih. Svi su otvrdnuli u zlu. Nisu svi podjednako krivi, te stoga nisu ni jednako kažnjeni, ali svi žive u strahu i užasu.

Ulijevaju strah, a i sami žive u strahu koji neće imati kraja.

Njihov poglavar može raspiriti osobne, društvene, obiteljske nerede širom svijeta, izazivajući strašne tiranije i bješnjenja. U stanju je čitave narode ispuniti strahom, premda i sam živi u strahu.. Živi u strahu i pred Ženom koja je uništila njegov san o vrhovnoj vlasti nad čovječanstvom. Stoga ga se ne boje duše koje žive od vjere. Nakon prvog grijeha govorio je Bog praroditeljima, zadao im pokoru i obećao Otkupljenje. Zatim se obratio uzročniku zla, prokleo ga i obećao teški poraz: "Žena će ti satrti glavu!"

Te riječi bile su za sotonu najveća kazna i bit će mu u vječnosti. Sjena Presvete Djevice proganja ga posvuda i tjera u strah i zdvojnost; za njega nema mira, jer izgara i tone od želje za zlom. Znade da će na kraju pobjeda pripasti Ženi i njezinu Sinu.

Vječni Život Bezgraničnu katastrofu sotona je hladnokrvno htio i prouzročio, ali je za to i neizmjerno kažnjen.

Ljudska duša nije sposobna shvatiti cijelu dramu, ogromnu tragediju koju donosi zlo.

Sotonine pristaše su doista mnogi kneževi tame i pomoćnici zla, kako sam već spomenuo. Kao što ljudi različito pate, ovisno o njihovoj odgovornosti, tako i zlodusi. Taj mračni i nevidljivi svijet, koji slabo poznaju ljudi kao i kršćani, opterećuje čovječanstvo kao olovni uteg.

Skoro potpuna ravnodušnost duhovnih pastira prema tom problemu ne može se razumjeti,

24

a zapravo ih se jako tiče. Također je nerazumljivo ponašanje kršćana prema tom tajanstvenom, ali stvarnom svijetu zagrobnog života, uz koji je vezana vaša zemaljska egzistencija, kao i vaša vječna sreća ili nesreća.

Zato vi ljudi, koji ste sposobni naravnim darovima razuma i volje dokučiti i razumjeti stvari, zašto se ne potrudite da te darove iskoristite za najvažniji problem vašega života, za vaš vječni spas?

Neprijatelj ne spava Vrijeme je da se skinu koprene kojima vam je sotona zamračio istinu. Morate priznati: dali ste mu slobodu da zamrači vaš duh i uspava snagu vaše volje. Neprijatelj ne spava! On vas posvuda slijedi: ali ne može ništa protiv vas, ako ostanete sjedinjeni sa mnom. Božjom milošću morate biti uvjereni da možete sotonu uvijek pobijediti. Bog Ljubav vaša je pomoć, vaš spas. U ime Božje pobijedio je David kamenom i praćkom ogromnog Golijata: također ćete i vi u ime Božje i Njegove presvete Majke moći pobijediti diva kraljevstva Tmina.

(14. lipanj 1976.)

23. SATIRITE ZLODUHE Sine moj, piši bez ikakva straha. Reci da nisam zadovoljan! To ne mogu biti zbog glupe sljepoće nadpastira i svećenika prema bitnom problemu dušobrižništva. Sotona zna kako vas može zavesti na radikalnoj promjeni načina života. Čovjek može nadvladati životinju, ali sotona može puno više, radikalnije nadvladati čovjeka.

Govorio sam ti o ludoj sljepoći. Da, sine moj, to je posljedica neodgovorna postupka mnogih nadpastira i svećenika obzirom na grozničavo, neprekidno, razorno djelovanje neprijatelja. Nisam se tijekom moga javnog života ograničio objavljivati samo Istinu; Ja sam liječio bolesne, oslobađao opsjednute, jer sam i to smatrao važnim činom moje brige za duše.

Danas se takva briga za duše ne prakticira, jer se pastiri neće osobno založiti,samo rijetko kada ovlaste nekog drugog. Ja sam tu zadaću prenio na moje Apostole da bi je ispunili oni i njihovi nasljednici. Ako sam Ja to činio, onda bi i današnji pastiri morali dijeliti blagoslove i izgoniti zloduhe. Danas krivnjom sotone pati više duša nego prije.

Unutarnja nepokretnost Postupak biskupa danas, izuzev nekih iznimki, nije sigurno takav kakav Ja želim. Doista je neprirodno da otac nije prisutan, a morao bi biti, kad pate djeca. Ali obično se to događa. Vrlo je gorko da otac ovlasti nekog drugog čovjeka da ga zastupa kad koje dijete pati.

Kada otac ne misli na patnje tolike svoje djece, koja očigledno pate, smatra se neodgovornim.

A ipak je tako! Ali ima još i gorega, sine moj: ne boj se i piši. Ako otac dospije do toga i sprečava one koji se sa osjećajem prave samilosti brižno zauzimaju za njegovu djecu, tada postupa nerazborito i protiv očinske ljubavi.

Sine moj, reci glasno, to se događa u mojoj Crkvi neprestano. Pastiri se kreću u rubnim područjima svoga duha i srca, ali su neaktivni u svojoj nutrini. Što hoću time reći? Izvanjski su jako aktivni, ponekad čak i previše. Iznutra ostaju skoro nepokretni. Mnogi su od njih žrtve u traženju aktivnosti. Bilo bi bolje da su moje duše žrtve, izvanjski neaktivne, ali u nutrini iznimno živahne i djelatne. Takve duše žrtve spašavaju duše! Dobrovoljne duše žrtve su do sada zadržavale Božansku Pravednost. Te su duše pravi kvasac Crkve; njima Ja ništa ne mogu odbiti, ali sigurno mogu pastirima, čija je aktivnost samo izvanjska.

Crkva vene Neizostavno je potrebno, da se biskupi i svećenici potaknu kako bi utvrdili zašto i od čega pate mnoge duše. U svakoj biskupiji trebali bi brižni svećenici i laici povezati patnike u jedan lanac, potaknuti ih da dnevno pola sata ili čak sat vremena zajedno mole. Sa svojom molitvom neka prikažu Bogu svoje patnje za sve koji pate zbog utjecaja i krivnje zlih duhova.

Ništa ne smije priječiti duhovne pastire i svećenike u toj dužnosti,tako hitnoj u ovome

25

vremenu.

Niste ništa primijetili? Nećete li položiti račune što Crkva vene, budući da se krivnjom zla bori sa smrću? Zar ne vidite da se približava nešto strašno? A što misle i što rade stanoviti ljudi?

Neka odbace drskost koja im oduzima milost bodrenja i rasvjetljenja. Blagoslivljam te, ljubi Me! (11. lipanj 1976.)

24. PRIVID ŽIVOTA Kao što je sotona moje fizičko tijelo, kako vam je poznato, u groznim mukama razapeo, tako i sada napada moje Mistično Tijelo,Crkvu. Kako se je poslužio Judom da Me preda u ruke mojih neprijatelja, tako se služi danas i sutra svećenicima da Crkvu izruči njezinim neprijateljima. Po Križu je život došao na svijet. Po Križu će biti obnovljena moja Crkva. Svi ljudi moraju znati da nema drugih putova. Sotonu se pobjeđuje ovako: njegovim djelima oprijeti se protivnim djelima.

Iz oholosti se odvojio od Boga, a sa njime bezbroj ne legije anđela, njegovih pristaša.

S beskrajnom poniznošću otrgnuo sam mu bezbrojne legije duša. Sotona je svojom ohološću prisutan u Crkvi. To je razlog ogromne patnje, koja kao zloćudni rak nagriza duše koje u Mističnom Tijelu zauzimaju osobito važne položaje, a zna se da je oholost korijen svih zala. U ono je vrijeme sotona obrađivao hramske svećenike, pismoznance i farizeje, da postigne moju smrtnu osudu. Ista je strategija kojom sotona nastupa: on priprema u tami urote i napade koji vode mučenju mog Mističnog Tijela, kao što je bilo s mojim fizičkim tijelom, Ponovo će biti prolijevanja krvi.

Sotona, iako samo stvorenje, ima veću naravnu inteligenciju i jaču moć, ali uvijek ograničenu.

On svoje ponašanje ne mijenja, ono ostaje kakvo je bilo na početku. Stoga onima koji imaju dar Vjere i zapažanja nije teško prepoznati njegove lukavosti i laži kojima hvata duše u zamku, Stoljećima se ništa bitno nije promijenilo u njegovom razorničkom djelovanju i ništa se neće promijeniti.

Kada je Vjera slaba Budući da stvari tako stoje, moralo bi se lako prepoznati sotonina djelo razaranja Mističnog Tijela. No zašto to vidi samo nekolicina, dok mnogi u to ne vjeruju. Kriza vjere stvara tamu, a u tami se ne vide jasno predmeti u životnom prostoru. Kriza vjere dolazi zbog nedostatka unutarnjeg života bez kojega nema stvaralačkog djelovanja. Tko ne živi u milosti, ne može ostvariti ništa dobro.

Ako je Vjera slaba, unutarnji je život ličinka, nesposobna da vidi svjetlost i da djeluje. To su pravi razlozi svećeničke krize. Zamislite tužnu predstavu: veliku, modernu kliniku u kojoj nedostaju liječnici i bolničko osoblje, ili da bi tu bio liječnik koji nije dorastao svojim zadaćama.

Sada, Crkva je kao velika klinika u kojoj ima previše bolesnika bez potrebne pomoći, pa ako bi i bila najnužnija pomoć, svakako nije primjerena potrebama.

Postavlja se pitanje: vjeruje li se još Riječima Božanskog Učitelja, koje su nepromjenljive te vrijede danas kao i jučer? Vjeruje li se u njegovo Božanstvo?

Pravi znakovi Vjere Čitaj te ponovno moje Evanđelje po Marku: "Napokon se ukaza Isus jedanaestorici dok bijahu za stolom... I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro" (Mk 16,14-18).

Zašto ne rade duhovni pastiri u skladu s tom Riječi? Boje li se možda da se snaga te Riječi poslije tolikih stoljeća iscrpila? Ili misle da njihovo dušobrižništvo ne mora Nebo potvrditi? Ili misle da su čuda nad bolesnima, mrtvima, opsjednutima bila samo u vrijeme mog zemaljskog života, da današnji svijet ne treba više takva čuda koja će rasvjetliti njegovu noć i prodrmaju

26

ga iz njegove okorjelosti.

Svako čudo, sine moj, kao što je oslobođenje opsjednutog vragom, ne stoji svemoć vašeg Boga ništa, ali bi trebalo vašoj slaboj vjeri dati snagu!

Blagoslivljam te, sine moj; ljubi Me. (27. svibanj 1976.)

25. DA MIHI VIRTUTEM CONTRA HOSTES TUOS (DAJ MI HRABROST PROTIV TVOJIH NEPRIJATELJA) Sine moj, te riječi ne mora samo usnama izgovoriti svaki moj vjernik ili svećenik, nego srcem i razborom u poniznosti duha, te u jednostavnosti vjere pretvoriti u djelo. Nisu uzalud te riječi stavljene na usne kršćana, a prije svega mojih svećenika. One su molitva i osim toga upozorenje od iznimna značenja. One pokazuju kršćanima njihovo posebno poslanje, da u neumornoj borbi protiv mračnih sila pakla, tih Božjih neprijatelja, budu Kristovi vojnici za spasenje duša.

Sotonini prijatelji Ukazao sam na mnogobrojne proturječnosti u mojoj Crkvi. Evo jednog primjera: moli se i traži snaga i moć protiv neprijatelja u kojeg se ne vjeruje ili jedva vjeruje, a odbija se borba protiv toga neprijatelja.

To je isto tako kao kada vojnici i časnici traže oružje, ali se odupiru da ga upotrijebe. Nije li to, sine moj, neobjašnjiva proturječnost koja se ne može opravdati? Ali proturječnost uzima još gore oblike, jer često se ne bori protiv najopasnijeg od svih neprijatelja, nego mu se čak pomaže i ohrabruje njegovo pogubno djelovanje u dušama. Koliko ima oholih svećenika palih u tu zabludu! Koliko ima nevjernih, otpalih kršćana koji se više priklanjaju sotoni!

Ja sam došao na svijet da ih oslobodim iz zamki sotone i njegovih legija, te vratim to što im je oteto lažima i prijevarom. Borio sam se i dobio bitku ponizivši se Utjelovljenjem, i po stalnoj molitvi i beskrajnim patnjama, mojim samožrtvovanjem kao sigurnim oružjem izvojevao sam nepogrešive pobjede nad neprijateljima Boga i duša. Nisam li Ja jasno rekao: "Tko Me želi nasljedovati, neka uzme svoj križ na sebe i neka Me slijedi?" Drugim riječima, nisam li jasno rekao: "Tko Me želi nasljedovati, neka učini ono, što sam Ja prvi učinio?"

Sada, sine moj, prepuštam tebi da prosudiš, čine li kršćani, svećenici i pastiri ono što sam Ja učinio? Ne, danas je vrlo malo spremnih slijediti Me na križnom putu Kalvarije te nositi trnovu krunu.

Pogledaj veliku suprotnost između moga i njihova života, moga i njihova puta, mojih i njihovih djela. Ide se točno u suprotnom pravcu.

To je zaista tragično i dramatično stanje koje neizbježno vodi vremenu čišćenja.

Nevjerojatna je sljepoća ljudi i tvrdoća njihova srca, neprihvatljivo ponašanje mojih kršćana, izazovni stil života mnogih mojih svećenika. Oni se ne boje Boga ni njegove Pravednosti; tako će propasti te nestati kao prašina na vjetru. Neću ih Ja uništiti već njihova okorjelost.

"Daj mi hrabrosti protiv tvojih neprijatelja", imaju doduše na jeziku, a ipak u stvarnom dnevnom životu očigledno podupiru planove uništavanja duša.

Takvi svećenici se paze da se ne posluže egzorcizmom, kako bi upotrijebili moć, koja im je podijeljena kod svećeničkog ređenja. Oni ili ne vjeruju u moć egzorcizma ili slute da je taj dar u njihovom slučaju beskoristan, jer je njihov život u proturječnosti sa životom vjernog svećenika koji koristi egzorcizam kao učinkovito oružje da obuzda, ograniči i onemogući drsko prisvajanje neprijatelja.

Tama nad svijetom Izopačeni, ne dostojni rode, koji svaki problem svodi na materijalno blagostanje, koji omalovažava duhovne vrijednosti ljudskog života, te stavlja čovjeka na razinu životinje...

27

Sine moj, koliko se duboka tama spustila na zemlju. Ljudi su postali životinje, moji službenici su postali ruglo ljudi i mete zlih sila. Ono što najviše rastužuje moje Srce i Srce moje i vaše Majke, jest činjenica da se Ljubav odbacuje, Svjetlost prezire, suprotstavlja se Bogu i sve se poduzima da se spriječi plan spasenja duša.

Riječi: "Da mihi virtutem contra hostes tuos" (Daj mi hrabrosti protiv tvojih neprijatelja), na usnama mnogih su samo laž. Da, to je laž koja ukazuje na ponor u koji se pada, ako se sve Opomene, da se čovječanstvo sačuva od najstrašnije nesreće odbacuju! Ali neprijatelj neće postići nadmoć! Moje će Milosrđe, zajedno sa mojom Pravednosti trijumfirati. Oni će protjerati tamu sa zemlje i ponovno vratiti čovječanstvu Dobro i Pravednost.

Moja obnovljena, na novi život probuđena Crkva bit će lijepa. Ona će zauzeti u svijetu mjesto koje joj pripada, nacije i narodi će je priznati kao Učiteljicu i Voditeljicu velike, cijele obitelji djece Božje.

Blagoslivljam te i molim te za tvoju patnju i tvoju ljubav.

(6. prosinac 1975.)

26. ONI UVIJEK ČINE ZLO POD MASKOM DOBRA Već smo govorili o sotonskoj crkvi koja se tijekom zadnjih stoljeća stalno povećavala novim pristašama. Silno su se namnožili. Mnogi su od njih na visokom položaju kako u političkom životu tako i u Crkvi. Oni su organizirani u različite skupine i raspolažu prikladnim sredstvima za borbu. Njihovo je najglavnije i najsnažnije oružje: zli utjecaj na pojedince i skupine a sve je upereno protiv Crkve. Pristaše su ustrajni i zloćudno gor1jivi u ostvarenju zla, koje se uvijek vrši pod maskom dobra.

Te činjenice neka budu svi svjesni. To se mora poznavati, da se može zaštiti odgovarajućim sredstvima koje Crkva stavlja na raspolaganje. Ona su mnogobrojna, tako djelotvorne snage, koju može imati samo Bog. Ali o tome vlada kod većine članova Crkve potpuno neznanje o prisustvu borilišta između Dobra i zla, a ljudi su predmet i žrtve te borbe.

Crkva je iznad svega bogata obrambenim sredstvima, ali vrlo poznavanju neprijatelja

siromašna u

Dvije stvarnosti nalaze se u stalnoj borbi. Jedna je budna, dobro obučena i stalno u pokretu: napreduje, ruši i udara; druga, iako bogato opskrbljena obrambenim sredstvima, slabe je Vjere, te ne poznaje neprijatelja. Jedva se potrudila upoznati njegovu moć, narav i taktiku.

Posljedice toga su: neprijateljima je uspjelo prodrijeti u Crkvu, probiti i razoriti obrambenu liniju, zauzeti najvažnije položaje, na mjestima koja su na vrhuncu časti.

To popuštanje zbog neznanja, ravnodušnosti i duhovne slabosti, plod je snažne neprijateljske zamke. Materijalizam sve zatamnjuje i priprema trenutak čiji se predznaci vide na obzorju.

Sine moj, bar bi kršćani trebali biti spremni na to, jer od sukoba između Bogu vjernih Anđela i pobunjeničkih duhova nije bilo tako strašne borbe kakva će se doživjeti u vrijeme čišćenja. To je ponavljanje one strašne, ogromne bitke kojoj u povijesti čovječanstva nema usporedbe, u kojoj su ujedinjene sve snage u službi sotone i njegove crkve.

Na sve to cerekaju se glupani i nevjernici, kao i mnogi koji su pozvani vježbati vojnike moje Crkve za borbu protiv mračnih sila pakla, jer su i oni time zaraženi. Ništa ih ne potiče na razmišljanje što će se uskoro dogoditi u tom užasnom svijetu obavijenom lažima, koje je varavim sposobnostima rasuo otac svega zla. Uzrok je svemu zlu zbog kojeg čovječanstvo pati i patit će, kao nikada u prošlosti.

Ja sam Ljubav, ali Ja sam i Pravednost Ovom Porukom htio sam današnjim ljudima dati stvarni, istinski uvid u oba svijeta koji stoje jedan protiv drugoga, spremni za borbu, svijeta Svjetlosti i svijeta tame: svijeta radosnog Života i Istine te svijeta mrtva nadnaravnoj milosti. Ta dva svijeta obuhvaćaju velik broj stvorenja, tako velik da ga ljudski duh ne može zamisliti...Tu leži razlog za ovu Poruku! Sretni su oni koji povjeruju! Pokvareni stanovnici Pentapolisa (Saveza pet gradova: Sodome, Gomore,

28

Adme, Sebojima i Soara) nisu vjerovali prorocima, te ih je zbog okorjelosti spalila nebeska vatra. Oni su mislili da se mogu nekažnjeno rugati Bogu, ali ih je Božja Pravednost tako oštro kaznila, da je vjetar raznio čak i pepeo njihovih kostiju!

Ja ljubim sva moja stvorenja. Ja sam ih toliko ljubio da se nisam kolebao za njih i njihovo spasenje umrijeti na Križu, jer Ja sam Ljubav. Ali Ja sam i Pravednost.

To svi moraju znati, koji u svojoj zaslijepljenoj tvrdoglavosti suprotstavljaju joj se, na čija sam srca dosad kucao uzalud!

Sine moj, ne uskrati mi svoju ljubav i svoju molitvu, one neće ostati bez odgovora.

odbijaju

Ljubav

i

(23. studeni 1978.)

27. TKO JE SA MNOM? Moji sinovi, razmišljajte o Evanđelju Svetoga Ivana: "Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethesda, a ima pet trjemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika slijepih, hromih, uzetih. Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: "Želiš li ozdraviti?" Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe." Kaže mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!" Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda" (Iv 5,1-9).

Ovaj vam događaj stavljam na razmatranje. Među uzetima vidite puno bolesnika sa tjelesnim i duhovnim patnjama. Godinama čekaju da se suosjećajne ruke spuste na njih i izliječe. Godinama su već pastiri i Božji službenici u njihovoj blizini, a da ne primjećuju njihovu nemoć. Naravno, budući da ništa ne vide, ne čine ništa da im pomognu.

Da budem točniji, iako znam da će se na ovu izjavu mnogi namrštiti, Ja vam kažem, da mnogi od njih zbog đavla trpe ne samo duhovno nego i tjelesno. Još jednom će biti dobro podsjetiti se da sotona ima ogroman utjecaj na ljudsku narav zbog jedinstvene, velike moći kojom raspolaže. Sjetite se kako sam Ja oslobodio mnoge opsjednute te mnogih ozdravljenja koje smo izveli Ja i moji Apostoli. Ja sam im podario moć da oslobode i izliječe osobe, koje su mučili zlodusi.

Egzorcist Čitaj te Evanđelje, čitajte ga dobro! 'Razmislite o mjestima koja obrađuju tu osjetljivu temu! Mnogi prekriže ono što ne žele vjerovati. Svećenici ne smiju zaboraviti da su oni kroz posebne, takozvane niže redove dobili moć da istjeruju đavla i da dijele poseban blagoslov.

Onda su se židovski svećenici ljutili što sam izlječivao subotom. Ali danas se uzbuđuju mnogi moji svećenici kada samo čuju o egzorcizmu. Kažu da to pripada drugim vremenima i da je danas ograničeno na biskupe. Sigurno, da bi se egzorcizmi u javnosti svečano vršili, mora od biskupa biti ovlašten svećenik koji izgoni zloduhe. Ali tko mu može zabraniti da se privatno posluži ovlaštenjem koje mu je dano?

Sotona, koji gnjevno radi, upotrebljava svoj pokvareni utjecaj, da ošteti duše i tijela, a pritom ne nailazi na nikakav otpor. Nedostaje dakle pravi uvid u problem od temeljna značenja.

Ako je potrebno blagosloviti i izgoniti, to je posve dušobrižnička i svećenička djelatnost, jer jedna od najvažnijih obveza svećenika jest da smrska zlokobno djelovanje đavla svim raspoloživim sredstvima te mu na svaki način ograniči slobodu i suzbije ga. Ali znaju li moji svećenici kojim su još ovlaštenjima obdareni? Znaju li tko su oni? Da su Anđeli, po naravi iznad njih, no po punini moći ispod njih?

Svećenici, što vrijedi vaša moć, kad je ne koristite u svrhe za koje vam je data? Strojevi,

29

motori ne koriste ništa, ako ih se ne stavi u pogon, premda su sposobni razvijati veliku snagu. Vi ste kao ugašeni motori koji ne razvijaju nikakvu snagu. Vi dopuštate neprijatelju raditi po svojoj volji. U vinogradu Gospodnjem brinete se premalo da bi ograničili protivnikovu prokletu učinkovitost.

Sine moj, blagoslivljam te, ljubi Me! (28. svibanj 1976.)

28. STRAŠNO ORUŽJE: LOŠ UTJECAJ Lukavost, podmuklost i pakost mračnih sila toliko su opsežni, da je teško spoznati njihovu težinu a još je teže shvatiti kako su u jednom ogromnom otrovnom oblaku ušli u sve ogranke moje Crkve gdje sve truju i zamračuju. Možeš li nabrojiti krive nauke koje razdiru Crkvu?

Paklene mračne sile služe se prije svega sinovima svoje vlastite crkve, da prošire sva moguća zla, da napadaju, muče i ranjavaju duše i tijela. Za to imaju veliko sredstvo, užasno oružje na raspolaganju, kako bi napali ne samo duh, nego i tijelo udova moje Crkve: loš utjecaj.

Koliki su ljudi danas žrtve takvih loših utjecaja! Bezbrojno mnoštvo! Loš utjecaj je uzrok neopisive patnje.

Izaziva zbunjenost, sumnju i nevjeru kod onih koji nisu njegove žrtve. Izaziva ruganje i prezir kod onih koji ne vjeruju. Zapanjenost i sablazan onih koji poznaju svoju narav, porijeklo i uzrok, te bi morali naći putove i sredstva za obranu, kao i mogućnost za borbu.

Nevjerojatno je kako daleko zadire lukavost i podmuklost zlo duha i njihovih saveznika i suradnika na zemlji. Ovi zadnji su pojedini svećenici, biskupi čak i kardinali, koji bezobzirno pod lažnim izgovorima, sa sotonskom zlobom i lukavošću, odvratnom licemjernom žustrošću, zabranjuju drugima koristiti dobra uspješna sredstva, koja su se već u prošlosti koristila u Crkvi. Bila su poznata cijelom kršćanstvu, a primjenjivali su ih svi Sveci, koji su znali cijeniti njihovu učinkovitost i korisnost. Da bi prikrili vlastito licemjerstvo, pozivali su se na Koncil i provođenje njegovih zaključaka, s nakanom da što je moguće brže potisnu takve osjetljive stvari, koje bi po njihovom mišljenju mogle umanjiti ugled Crkve.

Loši utjecaji: nazočnost mračnih sila Loši utjecaji su strašna stvarnost, koji su zbog đavolskog umijeća iščezli iz pogleda onih koji su ih svojom krivnjom izazvali. Što znači loš utjecaj i što je on? To je nazočnost mračnih, sila koje su sakrivene u osobama, na mjestima i stvarima koje izazivaju duhovne i materijalne patnje.

Spiritizam se sastoji u zazivanju skrivenih sila, i nikada nije od Boga nego uvijek od pakla.

On je sredstvo da se na zemlji proširi kraljevstvo kneza tame. Stoga su oni koji su mu podlegli, priključeni sotonskoj crkvi.

Poricati činjenice i posljedice lukava djelovanja mračnih sila pakla, znači istodobno poricati Boga, Mene, vječnu Riječ Božju, koja se po želji Oca s utjelovila i umrla na križu, kako bi oslobodila čovječanstvo od tolikih zala. Sine moj, Ja te blagoslivljam, ljubi Me! (6. studeni 1978.)

29. DUŠE POD UTJECAJEM Piši, sine moj. To sam Ja, Isus. Ja idem dalje s temom lošeg utjecaja, kojim mračne sile pakla zavode u svoje mreže neiskusne duše, neoprezne i željne novog. Zato što odbijaju svaku privatnu duhovnu podršku slabe su i bespomoćne pa su uvijek žrtve zabluda.

Ali Ja ne bih želio tu svrstati sve duše. Ima također dobrih svetih duša koje se ozbiljno trude na putu savršenstva, a dopuštenjem Božjim je na njih izvršen loš utjecaj. Te prouzročene patnje postale su im sredstvo zadovoljštine, pročišćenja i posvećenja. One služe Otkupljenju, jer se patnja, bez obzira odakle potječe pretvara u spasenje, ako se prihvaća u Vjeri i velikodušnom duhu žrtve.

- Na koje se duše može loše utjecati?

- Teoretski na sve, na jedne neposredno ili posredno djelovanjem sila zla, na druge Božjim

30

dopuštenjem, ali utjecaj nosi uvijek pečat pakla i onda kad je proizašao od članova sotonske crkve, slobodnog zidarstva.

- Jesu li ovi utjecaji iste naravi?

- U mnogim oblicima da, ukoliko izazivaju duhovne i fizičke patnje.

- Jesu li utjecaji svi jednako vrijedni?

- O ne, oni su međusobno različiti: 1. Utjecaj učinjen od osoba Bogu posvećenih uvijek je otežavajući zbog uvjerljivosti, te vremena koje je potrebno da se opterećena osoba oslobodi.

2. Tko se optereti utjecajem svojom krivnjom prizivajući zle duhove, može utvrditi narav, težinu, stupanj, kao i broj prisutnih duhova. Općenito su tri,ali može ih biti i više.

3. Kod svakog utjecaja djelovanje ovisi uvijek o dopuštenju slobodne Božanske volje.

Najneposrednije pastoralno djelovanje - Koja sredstva treba uložiti da bi se oslobodile duše od izvršena utjecaja?

- Sine moj, egzorcist ne treba očekivati nikakve utjehe, nego uvijek i jedino patnje. On vidi rijetko rezultat svoga neposrednog dušobrižničkog djelovanja za koje sam Ja, vječna Božja Riječ, tako često dao primjere, kada sam istjerivao zloduhe i liječio bolesne. Da bi ovaj postupak bio uspješan, moraju ga vršiti sveti svećenici. Doći će dan kada će se doista sveti biskupi sjetiti da vrijedi moj nalog: "Idite i naviještajte Evanđelje svim narodima; krstite ih, liječite bolesne i istjerujte zloduhe!"

Egzorcist mora biti čovjek koji teži za svetošću. Mora se koristiti svim odgovarajućim sredstvima, pa tako i sakramentalijama u koje nitko više ne vjeruje, dok njihov učinak ovisi o Vjeri i vjerskom stupnju onih koji ih koriste. Osim toga, egzorcist mora davati blagoslove za koje, ako ih vrši privatno nije potrebno dopuštenje biskupa. Ali ako je egzorcizam javni i vrši se u ime Crkve, tada je potrebno dopuštenje biskupa dotične biskupije.

Jednom prilikom rekao sam ti da Bog postupa tako da zlo koje su učinili pakao i njegovi suradnici pretvori u dobro, dok mračne sile pokušavaju sve dobro koje učini čovjek na zemlji pretvoriti u zlo.

Odvratna i grešna obmana Oslobađanje grešne duše od zla utjecaja uvijek određuje Božja volja. Može se prijevremeno poduzeti oslobođenje suradnjom, vjerom i čežnjom krivca za oslobođenjem. Ako ne postoje te pretpostavke, može se odgoditi tako, ako traje zli utjecaj, što je ponekad dopušteno iz tajanstvenih nakana da se spasi duša.

Sine moj, vrijeme je skraćeno, čas je blizu, budući da su stvari nazvane pravim imenom, jer se mora otkriti đavolji plan da se prikrije ta bolna i loša stvarnost. On namjerava napasti Crkvu, a da ne izazove pozornost. To je odvratna i velika obmana, čije su žrtve mnoge duše, koje plaćaju svojim patnjama, a ne dobivaju ni najmanju pomoć i bodrenje onih koji bi prema Božjoj nakani morali biti njihovi zaštitnici i branitelji.

Dosta sada, sine moj. Blagoslivljam te kao i uvijek, ljubi Me, moli i daj zadovoljštinu!

(6. studeni 1978.)

30. TKO TREBA IZGONITI ZLE DUHOVE? Božjim nalogom, i po dužnoj pravdi i ljubavi biskupi su ti, kojima je predana vlast neposredno ili posredno oslobađati duše, koje su zaposjeli jedan ili više zloduha. Oslobađati duše mračnih sila zla je najneposredniji apostolat, jer sam i Ja pomoću tajne moga Utjelovljenja po cijeni moje dragocijene Krvi oteo duše od strašne tiranije zloduha.

Svi kršteni moraju se voljeti kao braća i uzajamno činiti dobro! Nisam li Ja dao mojoj Crkvi točne propise i praktične naputke o bratskoj ljubavi? Nisam li Ja dao primjere ostvarenja ljubavi po tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa? Ali tko je više bolestan nego onaj na kojeg je

31

utjecalo zlo, onaj tko stalno pati duhovno i tjelesno i zato treba razumijevanje i. podršku? Tko je ovlašteniji da ga podrži, pomogne mu i oslobodi ga, nego biskup koji posjeduje puninu svećeničke vlasti?

Patnja, nenadomjestivo oružje Ako "je biskup zaista svet, neće mu nedostajati ni tankoćutna razumijevanja ni milosti da učinkovito izliječi onoga na koga je izvršen zao utjecaj. Sine moj, da bi se neprijatelju pristupilo s otvorenim nišanom potrebna je vjera, jakost i druge vrline koje imaju svoje korijene u poniznosti,a ne u oholosti. Ti možeš posvuda tražiti, ali pravoga egzorcista naći ćeš samo među poniznima, nikada među onima što teže za ugledom, bogatstvom i udobnošću, nego samo među siromašnima. Tko voli svijet, taj nije u Bogu, nije spreman provoditi jedan tako težak apostolat, koji je potpuno upravljen na Boga i na spas duša.

Egzorcist koji ima sposobnost da zaista djeluje uspješno, rado će i spremno prihvatiti patnju kao Božji dar, kao potrebno i važno oružje za svoju borbu, oružje koje će prestrašiti protivnika. Za njega je to već jedan dio uspjeha kojemu teži. Sine moj, besmisleni prigovori većine biskupa protiv egzorcizma tu nalaze svoje objašnjenje. Rekao sam, da je došlo vrijeme bez zadrške i jasno govoriti, jer kako bi bio moguć uspjeh protiv neprijatelja, čiji si sam zatočenik i plijen. U mojoj obnovljenoj Crkvi ne želim zacijeljene rane bilo kakve vrste, sve se mora vratiti čistoći i jasnoći kako je bilo na početku. Časnik, koji u ratu ne ide ispred svojih vojnika, nije dobar časnik. On ne može računati na pobjedu, pobjeda ne pripada strašljivcima, nego hrabrima.

Egzorcizam je najneobičnije dušobrižništvo Više puta sam rekao: ako se vjeruje u moje EvaZnđelje, ne smije se mojim Riječima pripisati smisao koji im Ja nisam dao. Moje Riječi o nalogu mojim Apostolima su jasne, jednostavne i nedvosmislene: "Idite i naviještajte moje Evanđelje... liječite bolesne, istjerujte zloduhe". Ove moje Riječi su kao i sve druge vječne i nepromjenjive. Njima se vjeruje ili im se ne vjeruje! Ako im se vjeruje, zašto ih se ne ostvaruje? Ako im se ne vjeruje, zašto se onda hoće biti pastir i izdati najvažniji smisao duhovne skrbi? Poneki se pokušavaju izgovoriti isprikom da ovu obvezu može posredno ispuniti svećenik koji je dobio nalog. Sine moj, već sam ti rekao da se po nalogu ne može voljeti. Tako je isto sa dobrim. Ako postoji mogućnost da se učini neposredno, to se mora učiniti osobno i ne smije se prepustiti drugima. To se smije dogoditi samo onda kad to opravdavaju posebne okolnosti. A što je prikladnije nego egzorcizam, to najneobičnije dušobrižništvo?

Tomu treba nadodati da biskup ima svetu obvezu služiti svećenicima kao primjer. Biskup ima puninu svećeništva, puninu svećeničke vlasti. Zato može biskup koji vrši svoju službu razviti snagu i posebnu vlast, koja pripada biskupskom karakteru.

Biskupi koji svoju posebnu vlast istjerivanja zloduha vrše posredno preko jednog ili više svećenika svoje biskupije, dokazuju time često neostatak Vjere, nedostatak dušobrižničke osjetljivosti,bez stvarnog uvida u to zaista tužno stanje. A danas iznimno mnogobrojni su pod lošim utjecajima te mnogi usrdno mole za pomoć, ali je ne nalaze.

Dosta sada, sine moj, iako tema nije iscrpljena. Blagoslivljam te i zajedno s tobom blagoslivljam sve koji su ti dragi.

(11.studeni 1978.)

31. EGZORCIZAM: NEPOSREDNI POSTUPAK U DUŠOBRIŽNIŠTVU Piši, sine moj. Hoću ti dati nekoliko pravila, koja bi ti već trebao znati i kojih se moraš pridržavati: 1. Zašto blagoslovi ne postižu ono, za što po svojoj naravi imaju moć? Iz kojih razloga?

Jasno je i očigledno da djelitelj blagoslova mora biti u Milosti Božjoj, čovjek velike vjere i prave kršćanske pobožnosti. Ali također i onaj koji moli blagoslov za sebe ili nekog drugog mora biti u Božjoj Milosti.

2. Potrebno je osobu koju se blagoslivlje odvojiti od svih ljudi koji ne žive kršćanski, također od radoznalih i svih koji egzorcizam ne podupiru molitvom ili žrtvom.

3. Ohole i drske duše su čak zapreka, jer one povećavaju i umnožavaju nazočnost i moć neprijatelja.

32

4. Djelitelj blagoslova mora biti ne samo razborit, nego i mudar. Protivnik poduzima sve da bi ga zbunio, umorio i iscrpio. Pritom, ne smije se zaboraviti da protivnik sije mržnju, oholost i neslogu. Oni koji blagoslivlju moraju posjedovati poniznost, ljubav i čvrstoću. To plaši i obeshrabruje protivnika.

5. Tko blagoslivlje, mora se pripremiti molitvom, te treba biti siguran u pomoć molitve dobrih, pobožnih osoba.

6. Nije dobro ako se djelitelj blagoslova upušta u razgovor. To se smije dogoditi samo u rijetkim, određenim slučajevima.

7. Nisu svi, koji su opsjednuti zlodusima, opsjednuti u istoj mjeri.

Postoje duhovi koji se razlikuju po inteligenciji, snazi volje i sposobnosti obmane.

8. Postoje zlodusi koje mogu savladati i istjerati samo doista sveti egzorcisti.

9. Općenito pravilo mudrosti i razbora zahtjeva da se prije početka blagoslova zaštiti sa tri znaka križa i još bolje da za sebe samog moli egzorcizam.

10. Ako je cijelo svećeničko djelovanje usmjereno na to da se sotoni i paklu otmu duše, da se pridobiju za Boga, ako se cilj zbog kojeg je Nebeski Otac poslao svoga jedinorođenog Sina na zemlju sastojao u tome, da na križu prinese žrtvu, tada je jasno i očigledno da egzorcist vrši najneposrednije dušobrižništvo protiv mračnih sila zla. Tko blagoslivlje i izgoni zloduhe može se usporediti s vojnikom, koji se ne ograničava samo na obranu nego i hrabro napada neprijatelja u njegovoj utvrdi. Egzorcist stoji hrabro i snažno nasuprot neprijatelja. On vodi dvoboj koji izaziva bijes i osvetu njegova neprijatelja. Sva hrabra, junačka djela povezana su uvijek sa rizikom.

11. Jao umišljenom, površnom egzorcistu, koji se duhovno ne priprema. On je sličan neopreznom vojniku koji se suprotstavlja jačem, bolje opremljenom i na borbu naviknutom neprijatelju. Taj sukob mora za njega proteći nesretno. Mudri egzorcist ne usuđuje se nikada napasti neprijatelja, ako nije uvjeren, da je dobro duhovno pripremljen.

12. Rijetko znade egzorcist stoji li nasuprot neprijatelja naviknuta na borbu, po prirodi jačeg i moćnijeg. On ne zna ni njegov položaj ni njegove osobne sposobnosti.

13. Onaj koji je opsjednut zlim duhom mora, ukoliko je moguće, onoga koji blagoslivlje u njegovom postupku podržati s poniznošću i kajanjem, te pokušati osloboditi se stvari ili postupka po kojem ga se dočepao neprijatelj.

14. Ponavljam ti, sine moj, da je mudro pravilo, opsjednutog po mogućnosti izdvojiti da se isključi đavolska lukavost mračnih sila, jer one uvijek traže prijatelje i suradnike u osobama, koje bi mogle spriječiti učinak egzorcista. To se događa posebice onda kada se egzorcist ne nalazi u dobrom duhovnom stanju za takvu borbu.

Blagoslivljam te, sine moj, i sa mnom te blagoslivlja moja Presveta Majka. Zajedno s tobom blagoslivljamo sve svete svećenike koji žive prema mojem Evanđelju i sve dobre laike, koji se s tim svetim svećenicima hrabro bore za trijumf mojega Kraljevstva u dušama.

(16. travanj 1977.)

32. ONI MORAJU BITI BUDNI Ti si jutros čitao moje Riječi upućene Petru: "Ti si Petar, Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati." (Mt 16, 18-19) S tim zadnjim riječima: "Vrata paklena neće je nadvladati," jasno je označena strašna i velika borba, neprekidni sudar, neizbježni sukobi između snaga Dobra i mračnih, skrovitih sila zla.

Ali ako se u Mene više ne vjeruje, u Mene, vječnu Božju Riječ, s kojom se smjelošću još usuđuje propovijedati u moje Ime? Ako vodeći ne vjeruju, nego sumnjaju, oni koji su dobili nalog izgrađivati moje buduće svećenike, kakva će biti budućnost Crkve. Može li loše drvo donositi dobre plodove?

Kakvu bol osjeća moje milosrdno Srce pri pogledu na duhovne razvaline u sjemeništima, samostanima i vjerskim zajednicama! Kako je moguće zaustaviti pravednu srdžbu moga Oca? Da, sine moj, brdo se kreće, njegov pad će biti strašan! Ako časnici u ratu, umjesto da čuvaju i sve čine kako bi otkrili kretanje neprijatelja,spavaju i beskorisno trate vrijeme, poraz je neizbježan.

U mojoj Crkvi plamti borba na svim bojištima; čuvari to premalo prepoznaju. Morali bi

33

bdjeti, ali predugo su spavali i spavaju previše. Velika moć data mojim svećenicima ne koristi se. Mnogi su tako uspavani, da je njihovo buđenje upitno.

Sotona napreduje Sine moj, uistinu se ne vjeruje, jer se živi površno. Bilo bi dostatno malo razmisliti što se odigrava u Crkvi i svijetu, da bi se došlo do zaključka da su događaji uspjesi kneza tame i njegovih sljedbenika. Mojim brojnim Opomenama nisu posvetili nikakvu pozornost, isto tako ni Uputama moje Majke u njenim mnogobrojnim Ukazanjima, da se molitvom i žrtvom spriječi ubitačno djelovanje sotone i njegovih sljedbenika.

Nisu koristili ni pozivi moga Namjesnika, pa kad su i nešto učinili i govorili su licemjerno o obnovi. Ne, sine moj, jedina prava obnova je istinsko, iskreno obraćenje. Sotona napreduje s oholom drskošću. Mnogi od mojih službenika ne razmišljaju o tome ili prave se kao da to ne primjećuju. Koliko dugo još? Moli, pokaj se, prikazuj mi svoje patnje, ljubi Me, sine moj. Ti si u mom milosrdnom Srcu. Tebe "kapljicu vode," privući ću u beskraj ni ocean Ljubavi mog Srca, probodena za sve.

(25. kolovoz 1975.)

33. SVJETLO U TAMI Bog zrači svoju svemoć, svoje sveznanje i svoju posvudašnjost u svemir. Ljude je zlo narušilo; njihova narav je opterećena istočnim grijehom kao, ogromnom stijenom. Polako postaju svjesni svoga stanja. Tragedija, proizašla iz istočnog grijeha je takve težine, da je cijelo čovječanstvo tisućljećima uzdrmano ostalo bez Božanskog svjetla. Nesposobno je razumjeti velike duhovne stvarnosti, koji su temeljni razlog i cilj njihova života. Samo od sebe čovječanstvo ne bi nikada dospjelo do jasne i sigurne spoznaje Boga, da se Bog nije objavio.

Istočni grijeh bacio je čovječanstvo u duboku Tamu.

Da bi tu Tamu rastjerao, došao je u punini vremena Sin Božji, Svjetlo svijeta i postao Čovjek u krilu Presvete Djevice. Ona je više Božansko nego ljudsko biće, stvorila ju je svemoguća, sveznajuća Božja Ljubav kao najljepši cvijet svemira procvjetao u vremenu, ali od vječnosti željen i planiran u Božanskom Duhu.

Presveta Djevica Marija - Božja Kćerka, Majka i Zaručnica Marija zauzima opravdano mjesto uz Boga, jer je Ona Majka jedinorođenog Sina Božjeg, koji je pravi Bog i pravi Čovjek, stoga je prava Majka Božja. Time je Ona uzvišena iznad naravi Anđela, nalazi se odmah iza Boga čija je Kćerka, Majka i Zaručnica. Ona sudjeluje na jedinstven,neponovljiv način u Božanskoj veličini i moći.

Bog ne čini ništa beskorisno! Ponovno te upućujem na veliko dostojanstvo moje Majke, kako bi znao, da savršeno odgovara Božanskoj milosti te je izuzetak u prošlosti, kao i u budućnosti, neusporediva iznimka kroz cijelu vječnost. Nijedno sjedinjenje s Bogom nije bilo tako iskreno i savršeno kao ono moje Majke.

Njeno poslanje nije se sastojalo samo u tome, da je Suotkupiteljica, Ona je ponovno vratila cijelom svemiru ravnotežu, koja je bila strašno razorena djelovanjem sotone i njegovih pristaša. Kao Suotkupiteljica postala je i Majkom Crkve, koju sam stekao u boli i ljubavi. Time ona sudjeluje na vrlo važan način u Mom vječnom, kraljevskom svećenstvu. Stoga su joj odani Anđeli na Nebu i ljudi na zemlji, prestrašeni zlodusi pakla dršću i bježe.

Majka Crkve i Pobjednica zloduha Sjetite se svećenici, da vi u moje Ime i svoje morate protjerati zloduhe u pakao. Učinite to bez obzira na glupu, ljudsku nevjeru i na ne manje glupu nepokretnost onih, koji bi morali voditi Crkvu na njenom putu do svjetla spasa.

Presveta Djevica, Majka Crkve, Kraljica Apostola i Kraljica pobjede mora dalje djelovati, kako bi popravila nemar mojih službenika i pastira, te satrla glavu otrovnoj Zmiji. S Križem na Kalvariji Ja i moja Majka svladali smo mračne sile Zla i započeli oslobađati duše dobre volje. Sa Križem na Kalvariji ići će Crkva putem spasa i izroniti iz sotonskog dima, koji je obavija i zamračuje. Blagoslivljam te sine moj, ljubi Me! (20. veljača 1977.)

34

34. ZAJEDNO SA JAGANJCEM, ONA JE SEBE SAMU ŽRTVOVALA Udio moje Majke u otajstvu Križa je jedinstveni događaj u povijesti ljudskoga roda i Neba.

Moja Majka je među svim ženama jedina prava Svećenica. Ona je bila poučena u Svetom Pismu i nadasve prosvjetljena Duhom Svetim. Kada je prihvatila Božansko Materinstvo, bila je svjesna svega što se zahtijevalo od nje. Starac Šimun joj je rekao bez uljepšavanja: "I tebi će samoj mač boli probosti dušu" (Lk 2,35). Moja Majka je sačuvala u svom Srcu to strašno proročanstvo, koje je bilo jasno i jezgrovito. To proročanstvo je bilo kao oštri mač koji je probadao njezino Srce tijekom cijelog života. Moja Majka je bila prava Svećenica, ne u općenitom smislu, kao što su na izvjestan način svi kršteni i potvrđeni, također ni u službenom smislu, nego na jedan različit i dublji način od onih, koji su primili sakrament Reda.

Moja Majka je bila i jest Svećenica, time što je na vrhu Kalvarije prinijela Ocu čistu svetu Žrtvu, Jaganjca Božjeg, svoga Sina, te je sa žrtvenim Jaganjcem prikazala samu sebe kao žrtvu. Ona je zaista žrtva za grijehe. Nazočna, svjesno uključena, trpjela je ne samo taj događaj, nego je presudno sudjelovala sa svojim Božanskim Sinom na djelu Otkupljenja, koje u povijesti ljudskog roda dostiže vrhunac.

Taj dvostruki žrtveni dar, obnavlja se u svakoj Svetoj Misi, koju ostvaruje svećenik, koji je za to pozvan. Zapravo svećenik nije više svećenik, ako se zajedno sa Mnom ne prinosi kao žrtva Ocu. Zato je moja Majka Suotkupiteljica. Da bi mogla prinositi tu Žrtvu, morala je sebe posve žrtvovati. Žrtva se uništava, potroši se. Tako je morala Ona svoje sveto, čisto majčinsko Srce, najsvetije među svim majkama, uništiti i žrtvovati svaki osjećaj. Ona je morala i htjela ponoviti svoju privolu "Neka mi bude!". sa mnom je rekla kao i Ja: "Oče, neka ne bude moja, nego Tvoja volja!" Samo neopisiva, bezgranična ljubav, ljubav iznad svake ljudske mjere mogla ju je osposobiti za tako veliko djelo. Moja Majka je kao Svećenica dala Bogu i ljudima najveći dokaz ljubavi, koji se sastojao ne samo u žrtvi vlastita života nego i života Onoga, koga je najviše voljela.

Strašno iznenađenje Ljudi znaju malo, a još manje razmišljaju o tome što znaju. Ljudi i mnogi od mojih službenika i posvećenih duša ne polažu računa o tome da se otajstvo Križa ponavlja neprestano. Njihova vjera je slaba u stvarnost tog otajstva, koja se nastavlja u svetoj misnoj Žrtvi. Svećenici ne misle da sam ja prisutan u posvećenoj Hostiji, zajedno s mojom Majkom na Kalvariji, s Njom, koja se sa Mnom prikazuje Ocu. Razmisli, sine moj, kakvo će strašno iznenađenje biti za mnoge od mojih slugu kada budu spoznali da su samo izvana sudjelovali u velikom otajstvu. Razmisli o plodovima, koji će propasti, o mnogim neizliječenim dušama, zbog sljepoće mnogih mojih slugu! Razmišljaj o neprekidnim svetogrđima! Moja Majka je i ostaje sa mnom u savršenom sjedinjenju. U njoj su izvršene velike stvari.

Kakva li uzora moje Majke za sve moje svećenike! Kad bi se potrudili moji svećenici nasljedovati moje savršeno sjedinjenje sa mojom Majkom, trudili bi se dnevno posve zatajiti svoj vlastiti ja. Tko se zajedno sa Mnom prinosi Ocu i slijedi Me na Križnom putu, a ne slijedi svijet, taj kuša da je moj jaram sladak i lagan. Tada bi drvo moje Crkve donosilo najbolji plod.

Sine moj, strašna lavina će po rušiti svijet. Rijetko se primjećuje početak pokretanja lavine.

On je neuočljiv, ali postepeno nezaustavljivo raste. Njezin put je već započeo,ali ljudi u sljepoći ne vide propast kojoj idu ususret. Opomena je bila uzaludna. Samo su rijetki to čuli, većina ih je prečula. Ali ono što rastužuje moje milosrdno Srce i Bezgrešno Srce moje Majke, jest činjenica, da mnogi moji svećenici nisu čuli mnogobrojne opomene Neba. Užasna odgovornost.

Molite, daj te zadovoljštinu i žrtvujte se! Zadnji je čas da se to kaže, zadnji je čas da se to učini!

(28. srpanj 1975.)

35. NEPOBITNA ČINJENICA - Gospodine, koji udio ima tvoja Majka u Euharistijskom Otajstvu?

- Isti kao i u Otajstvu Utjelovljenja.

35

To je savršeno sjedinjenje; Ona živi po Meni i Ja po njoj. Ona živi iz moje Božanske naravi, Ja iz njene ljudske naravi. Rekao sam da živimo u savršenom sjedinjenju. Tamo gdje sam Ja, tamo je također i Ona. Sine moj, to bi trebalo biti dostatno da se dušama približi moja veličina i veličina moje Majke. Po Njoj imam Ja, vječna Božja Riječ udjela u ljudskoj naravi. Po Njoj je otajstvo Otkupljenja postalo stvarnost. Sjedinjenje započeto u otajstvu Utjelovljenja postoji dalje u Euharistijskom Otajstvu i nastavlja se u vječnost. Ja ću uvijek živjeti iz njene ljudske naravi, a Ona će živjeti iz moje Božanske naravi. To sjedinjenje je jedinstvena, neponovljiva činjenica. Ne postoji protivnost u mojem sjedinjenju s dušama u stanju milosti, ma da se ta nadnaravna ljepota ne da ljudski izraziti.

Potisnuti u tamu Iz živog odnosa između Jednog, Trojedinog Boga i moje Majke postoje uzvišene, jedinstvene i neponovljive činjenice: - Njezino Materinstvo je nerazdvojivo povezano s njezinim Djevičanstvom; - Njezino Bezgrešno Začeće; - Njezina očuvanost raspadanja tijela; - Njezino uznesenje na Nebo, te njezino Kraljevstvo nad svim vlastima Neba i zemlje; - Njena moć nad paklom, kojeg će Ona na kraju zauvijek pobijediti.

Ljudi u svojoj ograničenoj umišljenosti ne poznaju veličinu i moć moje Majke koja je i njihova Majka. Oni ne čuju Njezine majčinske Opomene. Kad bi se ljudi Njoj pokajnički obratili i kad bi molili, mogli bi otkloniti lavinu koja im prijeti i koja se već kreće. U opojnosti užitaka i zemaljskih dobara žive u tami, kao da nema Boga i moje Majke.

Ljudi, a s njima i mnogi od mojih slugu, nisu ništa shvatili, jer ne uzvraćaju bezgraničnu ljubav svojoj Nebeskoj Majci. Kada bi razumjeli, te se ponašali u skladu s tim, od kolikih bi zala bili pošteđeni pojedinci i narodi!

(25. srpanj 1975.)

36. SUOTKUPITELJICA JE BILA, JEST I BIT ĆE - Gospodine, ja sam predao nekim znancima sadržaj Tvoje Poruke o sudjelovanju Presvete Djevice u otajstvu Križa. Oni su teško povjerovali u velike zasluge Majke Božje, koje joj u Svetoj Misi pripadaju po Njezinoj osobnoj žrtvi.

- Sine moj, kažem ti da i dobri malo razumiju bit kršćanstva. U prijašnjim Porukama sam često istakao da sam Ja Ljubav, a na Zapovijedi ljubavi su utemeljeni sav Zakon i Proroci.

Za ljubav je bitno da se očituje u davanju i predanju. Ja Bog, dao sam sve vama i sebe sama potpuno vam predao. Dao sam vam život i darovao spasenje. Dao sam vam cijeli svemir, divnu zemlju, koju nastanjujete i uništavate. A znate i to, da je zemlja mjesto progonstva.

Zrak i svjetlo, sunce, toplina i hladnoća, mora i rijeke, bregovi i plodne ravnice, plodovi i cvijeće, životinje i ribe svake vrste, sve su to darovi moje ljubavi.

Ali Ja nisam samo ljubav, ja sam vječna, beskrajna nestvorena Ljubav! Nije dosta da sam vam dao sve, čitavo djelo stvaranja, ne. Ja sam dao samoga sebe, sebe Stvoritelja, Gospodara svih i svega, Svemogućega, Sveprisutnoga i Sveznajućega Boga. Ja vam se dajem neprestano po otajstvenoj žrtvi Križa, što se uvijek obnavlja u Svetoj Misi.

Ona živi u Meni Po svojoj biti ljubav smjera u naravnom i nadnaravnom redu prema sjedinjenju. Ja, Svemogući, mogu sve. Ja mogu svoju goruću žeđ ljubavi utažiti potpunim predanjem sebe vama, da tvorim s vama jedinstvo, kao što sam i Ja jedno s Ocem i Duhom Svetim. Mi smo Trojstvo u Jednomu po zakonu ljubavi.

Nakon Mene, postoji Biće neizmjerne ljubavi, moja Majka, Remek djelo Presvetog Trojstva.

Ona sudjeluje u otajstvu moga Utjelovljenja i moga Križa. Stoga ona sudjeluje u otajstvu

36

Svete Mise, nekrvnom otajstvu Križa.

Sine moj, ako me ljubav nagnala da se s vama sjedinim u otajstvu Euharistije, ona me još više potiče da sam s mojom Majkom u savršenom sjedinjenju, koje je jedinstveno u povijesti čovječanstva.

Ona živi u Meni, u mojoj Božanskoj naravi, kao što Ja živim u Njoj, u njezinoj ljudskoj naravi. Stoga je razumljivo da je Ona tamo gdje sam Ja. Na to nas veže narav i ljubav.

Moja Majka nije prihvatila samo žrtvu Križa izvršenu u povijesti, Ona ju je prihvatila i u tijeku vremena. Inače ne bi njezina ljubav bila savršena. Stoga je Njezina nazočnost u Svetoj Misi zaista stvarna, kao što je bila i na Kalvariji. Doista je stvarno njeno predanje Ocu u sjedinjenju sa mnom, s mojom Žrtvom. Doista stvaran kao i na Kalvariji, njezin je Fiat (pristanak) na Oltaru. Kada bi bilo drugačije, Ona ne bi bila Suotkupiteljica. Ona je bila Suotkupiteljica i bit će uvijek u savršenom jedinstvu sa mnom, u kojem će svu vječnost i Ona biti s vama. Sada ste vi sjedinjeni po otajstvu Vjere, ako u to vjerujete, od toga živite. U vječnosti počiva potpuno sjedinjenje u uzajamnom predanju Mene i vas u Nebeskom Sjaju.

Uzmi svoj križ Zašto se mnogi kršćani neće i ne mogu udubiti u postojeće Božanske istine, vjerovati u njih i tako živjeti? Previše su rastrešeni da bi to učinili. Zabavljeni su svojim malim, prolaznim dnevnim zadaćama. Kad bi to učinili, koliki bi snopovi svjetla sišli na tamu koja zamračuje njihove duše, obitelji, narode čak i moju Crkvu. Koji bi mlazovi milosti stigli iz Mog otvorenog Srca, koliko bi duša bilo spašeno od pakla, koliko bi radosti bilo poklonjeno mom Milosrdnom, tako okrutno razočaranom Srcu!

Ako dobri ne razumiju skoro ništa o Prauzroku svoga postanka i otkupljenja, čak mnogi moji svećenici podcjenjuju Čudo Moje Ljubavi tek kao bezvrijednu sitnicu, daleko su od toga da je prožive, ako Bogu posvećene duše zbog takvog životnog shvaćanja žive u površnoj pobožnosti, može se lako naslutiti stanje moga Mističnog Tijela?

Ja sam došao da donesem vatru na zemlju i ta vatra mora gorjeti u dušama. Zato ne postoji nikakva druga odluka. Postoji samo jedan put za sve, a posebice za Bogu posvećene osobe.

Tko Me hoće slijediti, mora nositi svoj križ i odreći se sebe. Nikome nisam obećao Raj na zemlji. Zemaljski život je ispit, pa ga može položiti samo onaj koji Me slijedi. Sine moj,tko se tvrdoglavo zatvara mome Srcu probudit će ga strogost Božanske pravednosti.

(1. listopad 1975.)

37. ONA ĆE MU SATRTI GLAVU Sine moj, zašto neodloživo zahtijevam od duša koje žive u Vjeri: pokajanje!

1. Jer je čovjek na beskrajnu Božju ljubav Stvoritelja odgovorio ohološću i neposluhom.

2. Jer je čovječanstvo u Židovskom narodu na tajnu Otkupljenja koje je obećano praroditeljima nakon pada u grijeh, a koje je ostvareno u puniti vremena, odgovorilo ubojstvom Boga.

3. Jer, dok je Utjelovljena Riječ odgovorila na ubojstvo Boga darivanjem sama sebe u Euharistiji, čovječanstvo je pod utjecajem sila zloga postalo ponovno pogansko u skoro posvemašnjem odbijaju Boga.

Blistavo jutarnje svjetlo Vrijeme čišćenja će doći pa će Djevica i Suotkupiteljica po drugi puta satrti glavu paklenoj zmiji. Tada će obnovljena Crkva i čovječanstvo doživjeti blistavo jutarnje svjetlo, kakvo do tada nije nikada nitko vidio. Vrijeme mira i pravednosti bit će odgovor na sve napade pakla protiv jadnog čovječanstva na kojeg su se strovalile snage zla.

37

Ali prije toga će se odigrati posljednja borba između sila Svjetla i tame, između Ljubavi i mržnje, između Dobra i zla, između Života i smrti.

Konačno će na kraju vremena Sveta Djevica Marija, treći i posljednji put zahvatiti i ponovo satrti glavu sotoni. Tada će uslijediti Sud, konačno razdvajanje između Neba i pakla, to jest između spašenih i odbačenih.

(14. prosinac 1976.)

38. JA SAM ISUSOVA I VAŠA MAJKA Ja sam Majka Isusova, Majka Božja. Jer je moj Sin Isus pravi Bog kao i Otac, od kojega je od vječnosti proizašao i kao Duh Sveti, koji je Ljubav. Sine moj, Ja sam tvoja i vaša Majka.

Možeš li zamisliti da bi jedna majka u bilo kojem trenutku svoga zemaljskog ili nebeskog života mogla zaboraviti svoju djecu i prestati ih voljeti, ne obasipati ih ljubavlju poput neugasive vatre? Ja govorim o Božanskoj ljubavi i vječnoj sreći. Što je veća ta ljubav, ona to snažnije teče,kao bujica.

Cilj moje ljubavi je On, Jedan i Trojedini, koji me od vječnosti ljubi. Poslije Njega volim vas, jer On je za vas i za vaše spasenje postao Čovjekom u Meni i zajedno se sa mnom prikazao kao Žrtva na križu. Tako se odvija pred Ocem neprekidno otkupljenje po Euharistiji u otajstvu vjere i Ljubavi. Da li je stoga zamislivo, da bih vas Ja, djeco moja, mogla zaboraviti? Da bih vas mogla zaboraviti u bolnom času na vašem zemaljskom putu? Koliki tako razmišljaju, te čak uvjeravaju i druge na osnovu svojih nerazumnih i zabludnih razmišljanja.

Majka prva sluti opasnost Sine moj, kada se u zemaljskoj obitelji odnosi pogoršavaju zbog privredne nesreće, moralne ili duhovne zablude ili zbog bolesti koja se javlja kao zlo, onda je uvijek majka ta koja prva sluti opasnost. Uvijek je majka ta koja podnosi poniženja, nelagodu, najteži teret tih događaja, a zato što je se nije slušalo, ne može više otkloniti nesretni događaj.

Sine moj, tvrdoglavost svećenika i pastira je neshvatljiva. Oni nisu slušali glas Nebeske Majke i nastavili su dalje sprječavati ono što bi moglo otkloniti katastrofu, da su slušali moj glas.

- Neshvatljiva je oholost kojom se djelovanje Božje i djelovanje vaše Majke podvrgava ljudskom prosuđivanju.

- Neshvatljiv je čovjek, bio on laik ili Bogu posvećen, koji prisvaja pravo da postavlja granice Božjoj volji!

- Neshvatljiv je čovjek, koji je sam sebi zagonetan, a još uvijek se smatra sposobnim doseći neistražive Božje tajne...

Nove osnove kršćanskog i ljudskog života moraju se ponovno postaviti na stvarnim temeljima Evanđelja! Mnogi se slažu s time, ali samo malo ih je koji se odlučno odriču poganskih običaja u osobnom, obiteljskom i društvenom životu... Podsjetit ću vas na riječi moga Božanskog Sina: "Neće u Nebesko Kraljevstvo ući svi koji govore 'Gospodine, Gospodine', nego samo oni koji vrše volju Nebeskog Oca..."

39. JA SAM TVOJA I VAŠA PRAVA MAJKA Piši, sine moj, Ja sam Isusova Majka, ali također tvoja i vaša Majka koja vas neizmjerno ljubi. Sine moj, što radi prava majka? Ona je mislima i srcem stalno sa svojom djecom. I tada kada je zbog nekih okolnosti odvojena od njih. Svojom ljubavlju, svojim mislima i čežnjom brine se za njihovo zdravlje. Strahuje s njima u opasnostima koje ih snalaze i moli za njihovu zaštitu. Ona pati kada oni pate, veseli se kada se oni raduju. Jednom riječju: ona se želi na svaki način posvetiti njima, a pritom ne misli na sebe. Ona želi uvijek biti s njima. To čini i zahtjeva prava ljubav.

Kada dječja srca na nesreću otvrdnu u zlu, kada ne žele uvidjeti ljubav svoje majke, kada je ismijavaju ili se je stide, razumiješ li koje teške boli tada trpi? I kada se pokvarenost djece poveća da se čak okreću protiv svoje majke ili je povrijede, ismijavaju je i rugaju joj se,tko bi

38

mogao pronaći riječi da izrazi bol tako nesretne majke?

Sine moj, vi imate Majku na Nebu, ali koja je uvijek i na zemlji i koja voli svoju djecu velikom i iskrenom ljubavlju, što se ne može ni opisati, ni shvatiti, jer ona proizlazi iz Božje ljubavi, koja premašuje čak ljubav svih majki zajedno. Takva Majka sam Ja! Ja sam vas s Isusom, koji je na križu prikazao Ocu svoju Žrtvu, rodila u ljubavi i boli za Božanski život. Ja vas silno volim i Isusa nadalje prikazujem Ocu za vaš spas u otajstvu Svete Mise.

Moja djeco, vi znate cijenu svoga otkupljenja. Isus se stalno prikazuje Nebeskom Ocu. S njime, predajem se i Ja, jer sam Suotkupiteljica. Ljubav koju vam On donosi je beskonačna, kao što je na tu ljubav povezana beskonačna bol. Ja sam s Njim sjedinjena na jedinstven, neponovljiv način, jer živim od njegove Božanske naravi, a On od moje ljudske. Tako je sve njegovo i moje, a sve moje je njegovo.

Vrijeme je kratko... molite i činite pokoru Sine moj, bit će vam lakše shvatiti moje boli i bezgranične patnje, jer mnogima je od vas srce otvrdnulo i zabludjelo, te ne znaju i ne žele ništa znati o mojoj ljubavi. Mnogi Me moji sinovi vrijeđaju, preziru i rugaju mi se, da, čak Me i mrze!

Ali to nije sve... Koliki ismijavaju Mene i moga Isusa, Spasitelja, Svjetlo, Ljubav, Život i Istinu!

Nebrojeni... ali to još nije sve. Ne radi se samo o običnim sinovima, nego i o onima koji su odabrani. Tako se mnogi, koje je moj Isus nazvao svojim prijateljima povezuju sa mračnim silama pakla, napuštaju moju Crkvu, Mistično Tijelo, prelaze u Luciferovu crkvu, služe mračnim i odvratnim poslovima.

Moji sinovi, ljubim vas iznad svega, kažem vam budite ustrajni u vjeri, vjernosti i ljubavi, jer vrijeme je kratko i čas odluke se približava; molite, pokajte se, dajte zadovoljštinu, budite jaki, ne bojte se ničega, jer Ja, vaša Majka, s vama sam!

Blagoslovio vas Otac, Sin i Duh Sveti...

(5. prosinac 1978.)

40. JA SAM MAJKA BOLI Ja sam Majka Isusova i vaša Majka. Nikada nisam bila tako puna boli i tuge kao u ovom ozbiljnom času Crkve, koju sve više napadaju njeni nevidljivi neprijatelji, zlodusi i njihovi mnogobrojni pristaše. U tami se rate protiv moga Sina i njegova zamjenika na zemlji, Pape.

Neprijatelji moga Sina i njegove Crkve podijelili su zadaće između sebe. Lukavom taktikom rade na različitim mjestima i brzim dogovorom, kako bi svojim lukavim planovima i nadama, kako oni misle, zadali zadnji odlučujući udarac.

U tom krajnje teškom času za Crkvu i čovječanstvo, Ja sam umnožila svoje zahvate, da bih osujetila planove paklenih sila. Mnogobrojna su Ukazanja odabranim dušama u svakom kršćanskom narodu, te moje Poruke upućene su narodima.

Odgovor na ove majčinske pozive i opomene nije onakav kakav sam željela. Nažalost, ljudska su srca prema Bogu i njegovoj ljubavi otvrdnula i tako su izgubljene mnoge duše. Sine moj, Ja ne mogu ostati bezosjećajna pred velikim opustošenjem Crkve; ne bih bila vaša Majka.

Sine moj, dano ti je da naslutiš sljepoću mnogih pastira i svećenika. Tako znaš, kako je vrlo teško prepoznati sljepoću drugih koji ne vide, jer su neoprezno dopustili da ih otmu lukave i mračne sile pakla. Sine moj, rečeno ti je da se lavina pokrenula.

41. ČAS MILOSTI Tužna je i strašna zbilja što se mnogi opiru vjeri. Zbog toga se lavina približava. Razaranje se nemilosrdno nastavlja. Približava se čas čišćenja izazivajući strah. Nitko u tom trenutku neće moći reći da Majka nije učinila sve što je bilo povjereno Njoj, Kraljici Neba i zemlje. Čas koji su htjeli sotona i ljudi zle volje bit će strašan, sine moj. Ali beskrajno milosrđe

39

Moga Sina pretvorit će ga u čas milosti, jer će na zemlju donijeti Božje Kraljevstvo. Poraz sotone i njegovih legija dokrajčit će ludu ljudsku oholost. Bezbožnost, strašno oružje sotone, bit će zbrisano sa lica zemlje. Mnogi tjelesno i duhovno propadaju.

Sine moj, kako sam često tražila Krunicu! Ja, Kraljica Pobjede, zaštitit ću sve koji prihvaćaju ozbiljno moje Opomene, sve koji Me tom molitvom, koja Mi je tako draga, zovu, zazivaju i šire ljubav prema Krunici. Ja ću zaštititi i one koji se ne stide moliti Krunicu u javnosti. Time neodlučnima i slabima daju primjer hrabre kršćanske pobožnosti. Ja ću u času kušnje bdjeti nad obiteljima i osobama koje su Mi ostale Vjerne.

Sine moj, širiti Krunicu znači promicati slavljenje Boga i spasenje duša. Vi ćete jednoga dana spoznati moć i uspješnost ove molitve, vidjet ćete njene plodove u Očinskom Domu.

Sine moj, blagoslivljam te i taj blagoslov želim proširiti na sve moje štovatelje, koji promiču molitvu Krunice.

(8. rujna 1976.)

42. ONA JE RADOST NEBESKOG OCA Danas, 7. prosinca, dan uoči velike svetkovine Bezgrešnog Začeća moje i vaše Majke, hoću ti govoriti o Ruži otajstvenoj Neba i zemlje, najljepšem cvijetu Stvaranja, Remek djelu moje Mudrosti, Moći i Ljubavi. Ne postoji neka druga umjetnina te vrste u vremenu ni u vječnosti. .

Ona je neokaljano čista, neprestanog sjaja, stvorena je iz Ljubavi, jer potječe od Mene, Jednoga Trojstvenog Boga.

Ona, Ruža otajstvena, je ljepota, čistoća, svjetlo i ljubav. Iz nje sjaji goruća Ljubav, koja sve na Nebu i na zemlji obavija i prožima.

Ona je radost Nebeskog Oca, njegova odabrana Kćerka, koju On iznad svega ljubi. Ona je velikodušna Majka, koja je Meni, Riječi darovala moju čovječnost. Ona je ljubljena Zaručnica Duha Svetoga, koji u nju izljeva beskrajnu puninu svojih darova. Zaista, ona je Ruža Otajstvena Neba i zemlje.

Ona je stvorena iz ljubavi. Ali ruža ne posjeduje samo prekrasni cvijet nego peteljke i lišće, koje upotpunjuju njezinu ljepotu. Ruža otajstvena ima u svojoj sredini boje nadnaravnih kreposti vjere, ufanja i ljubavi. Te boje prelaze osjenčanjem do zlatnožute na rubu, označavajući da je i Ruža otajstvena Crkve na zemlji.

Lišće, koje je krasi simbol je kreposti, jaka peteljka sa oštrim trnjem slikovito predočava obranu protiv svakog pokušaja napada vidljivog i nevidljivog neprijatelja. Također miris Ruže otajstvene ispunjava one koji joj se povjere, nudi sigurnu zaštitu protiv sila zla.

Najljepši cvijete Neba i zemlje, nikad te neće nitko oskvrnuti! Ti, Ruža otajstvena, predmet si stalne Ljubavi Božje, čašćenja Anđela i Svetaca.

(7. prosinac 1975.)

43. JA SAM RUŽA OTAJSTVENA NEBA Ja sam Isusova Majka, Bezgrešno Začeće, odjevena u sunce i okrunjena zvijezdama, Ruža otajstvena Neba, koja u sebi sadrži svaki miomiris. Sine moj, kako mi je draga posveta momu Bezgrešnom Srcu, kojom si Me danas častio. Na svetkovinu moga Bezgrešnog Začeća htjela sam primiti posvetu cijelog ljudskog roda, da bih je prinijela na dar Isusu, Nebeskom Ocu, kao i Duhu Svetomu, jer ljudi pripadaju od svoga stvaranja i po otkupljenju i posvećenju Trojedinom Bogu. Ja to nažalost ne mogu učiniti! Kao Majka Crkve i Kraljica svemira uvjeravam te učinit ću to u najbližoj budućnosti, kad sve bude izvršeno. Sine moj, ovaj dan mora doći brzo. Tada će se moći reći, da je konačno započeo dolazak Kraljevstva Isusova u srca svih ljudi.

Sveta Krunica je snažni lijek protiv mnogih zala Ovaj dan neka bude proveden s tako dragom molitvom Svete Krunice u sabranosti duha i zatajivanju osjetila. Mnogi jesu i ostaju nijemi na moj opetovani poziv. Ja sam Krunicu posebice preporučila Crkvi već pred 150 godina kao lijek protiv mnogih zala. Da su Me

40

poslušali prije svega moji svećenici i Bogu posvećeni, bio bi mir u svijetu; oni nose veliku odgovornost da budu svjetlo, sol i kvasac, ali o tome mnogi ništa više ne znaju. Sotona ima u velikom dijelu ljudskoga roda svoje pristaše. Oni usmjeravaju svoje snage i snage svojih pristaša protiv moje nenaoružane Crkve. Ti znaš zašto je ona nenaoružana. Zato se dobri moraju skupljati i ostati ujedinjeni, da budu bedem protiv sila zla, koje ih okružuju i sa svih strana napadaju. Ne bojte se, budite budni i imajte povjerenja u Duha Svetoga, u milosrdno Srce Isusovo, te moje Bezgrešno Srce. U našim Srcima naći ćete uvijek utočište i zaštitu.

(8. prosinac 1977.)

44. PO MARIJI K ISUSU Ja sam Isusova Majka, sine moj. Velika je danas svetkovina! Bog je htio podsjetiti sve naraštaje na zemlji na otajstvo Utjelovljenja vječne Riječi u mom najčistijem krilu. To je otajstvo Presvetog Trojstva utvrđeno od vječnosti da vrati ljude, koji su zalutali ili sotonskom zloćom pogriješili, svom Stvoritelju i Gospodaru.

Sine moj, više puta ti je bilo rečeno, da je otajstvo Utjelovljenja središte ljudske povijesti.

Ali čini se da to ne znaju mnogi biskupi i svećenici, iako su sa svećeništvom primili nalog i odgovarajuću moć voditi ljudsku obitelj svijetlim putem pravednosti i vječne istine.

Velikim poslanjem Gabrijela zaustavljen je drzak sotonski plan i svih mračnih sila i moći zla, da zauzmu Božje mjesto, da zlom zagospodare nad ljudskom obitelji i bace je u vječnu propast. Neizmjerna mržnja sotone spriječila je ljude da shvate i prepoznaju razornu ludost, koja danas, više nego ikada izaziva strašne urote, razbojništva, nasilja i bune.

Jaki bedem protiv sila zla Moji sinovi, vi bogobojazni, koji posjedujete vjeru i mudrost, čuvajte i nadzirite neprocjenjive vrijednosti Milosti, koje se u vašim srcima ne mogu usporediti nijednim ljudskim bogatstvom. Vi vidite ono, što mnogi ne vide, koji su nadareni svećeništvom i velikom moći jer ih zasljepljuje drskost i oholost.

Moji sinovi, želim vas vidjeti ujedinjene u vjeri i ljubavi, kao na nekoj granitnoj stijeni, koja kao bedem onemogućuje prodiranje zajedničkog neprijatelja.

Vi se morate oduprijeti i sa mnom prijeći u protunapad. Ja ću vas voditi u tom borbenom vihoru, i u određeno ću vrijeme kao Kraljica Pobjede ponovno satrti glavu sotoni i njega s njegovim bezbrojnim legijama baciti u pakao.

45. KRUNICA JE SVJETLO U TAMI Moji sinovi, zajedno ćemo ubrzati Dolazak Isusova Kraljevstva za obnovljenu CrkvU i novi život. Vi ćete biti kvasac novoga života. Bit ćete oko Mene, koja sam dala Svjetlo svijetu i vaše će svjetlo svijetliti u tami.

Moji sinovi, kao i Gabriel, nebeski Glasnik, tako morate i vi biti navjestitelji Božji i njegove Majke, da bi se zabludjele duše po molitvi i žrtvi pomirile s Bogom.

Prijeteća grmljavina je najava oluje, ali vi, vi koji ste sa Mnom ne trebate se bojati, ne smijete osjećati strah.

Mudrost, moji sinovi, ne strah! Vama je dano snažno oružje u ruke. Kada bi se to oružje upotrebljavalo u mojoj Crkvi iščezla bi svaka opasnost! Ja sam to oružje preporučila u Lurdu, Fatimi i na mnogim drugim mjestima. I danas ga ponovno navodim: to je molitva Krunice!

(25. ožujak 1977.)

46. MI ŽIVIMO OBOJE, JEDAN OD DRUGOGA Najdraži sine, o mom sjedinjenju s Isusom objasnila sam ti, da se radi o savršenoj zajednici, kakvu vi nikada ne možete doseći. Isus mi je poklonio svoju Božansku narav, a Ja sam njemu dala svoju ljudsku narav, tako da obostrano živimo na jedan jedinstveni, savršeni i

41

neponovljivi način: misli, radosti, boli, želje i volja obostrano su iste, tako su moje patnje i njegove patnje.

Tko se sam uputi u tamu, lišava se Svjetla Neprijatelji Božji ojačali su zbog slabosti Crkve. Sotona je ohrabren nemarnošću onih, koji su morali spremno založiti svoj život na obranu istine. Tako je sotona sve smioniji i drskiji te nastupa na dva fronta i sve oštrije napada nauk i moral. On budi i širi zablude na razne načine.

Sotona potiče pornografiju sve uspješnijim sredstvima, putem tiska, kina, mode, te sa svih strana slijeva pokvarenost na nedužnu djecu, mladež, obitelji, škole, vjerske zajednice; potiče i na rastave braka i pobačaje. Sve je to pobjeda ojačale i drsko nasrtljive sotonske crkve, jer se u Božju Crkvu uvukao lažni strah i nastupilo je krivo shvaćanje poziva na štetu apostolata.

Odatle, sine moj, potječu mnoga zla, koja opterećuju Crkvu moga Božanskog Sina. Ako ti predbace da uvijek govoriš o istim stvarima, tada odgovori da su i zla uvijek ista. Tko se sam uputi u tamu, lišava se Svjetla. Tama je čežnja za moći. Strastveno se bori protiv svih koji vole tamu, i žele je. Sine moj, pogrešno je ponašanje onih, koji u mojoj Crkvi vrše odgovorne službe i neće shvatiti, da je Bog, Stvoritelj i Gospodar svega, za sve se brine, ljubi svoju Crkvu, te prema takvom razvoju ne može ostati ravnodušan...

Tama, koja danas obavija Crkvu je oholost, grijeh sotone Sine moj, koliko ti je stvari dala zadnjih dana Božja dobrota na znanje. Ne boj se! Više puta ti je rečeno, da je započelo vrijeme tame, da tama obavija Crkvu. Još jednom ponavljam da je tama oholost, sotonski grijeh utjelovljen u njegovoj crkvi slobodnog zidarstva koja vlada u svijetu, pa čak i u mojoj Crkvi.

Sine moj, nije nikakva tajna, da su mnogi Bogu posvećeni postali žrtve te odvratne hobotnice, koja svoje pipke pruža naokolo, sa đavolskom namjerom da ni jedna njezina žrtva ne pobjegne i sa zlom nakanom da uhvati i druge. Sine moj, to je istina. Uzbuđenje, koje ova istina izaziva kod mnogih Bogu posvećenih, je potvrda da pripadaju tim žrtvama. Oni zahtijevaju dokaze, ali koliko im je jasnih dokaza već dato. Ne mare za njihove, više ili manje prikrivene prijetnje. Ja, vaša Majka, uvjeravam vas da ste pod mojim plaštem sigurni i nitko vam ne može nauditi.

Naprijed, sine moj, moli se i daj zadovoljštinu! Neka tvoje srce bude jedino zabrinuto za proslavu Boga i spas duša. Blagoslivljam te, sve vas, sada i uvijek.

(8. lipnja 1978.

47. KRALJICA APOSTOLA Sine moj, od vječnosti sam izabrana u Božjem Srcu da bih bila blagoslovljena među svim ženama, predmet beskrajne Božje ljubavi. Svidjela sam se Bogu zbog svoje čistoće, a ipak još više zbog svoje poniznosti. Kada je moj Sin uzlazio u Nebo, rekao Mi je, da ga ne mogu odmah slijediti u Očev Dom, nego da još neko vrijeme ostanem na zemlji kao Majka Crkve, koja je tek nastala, neka nastavim podržavati Crkvu u ljubavi. S Isusom sam rodila Crkvu u groznim, bezgraničnim bolovima. Kao Majka Suotkupiteljica morala sam oblikovati u ljubavi njegovo Mistično Tijelo.

Moj i vaš Isus htio je da sam uz Njega pri izvršenju otajstva Otkupljenja. On, Sin Božji, ali i moj pravi Sin po čovječnosti, htio je Mene za Suotkupiteljicu i Majku svoga Mističnog Tijela.

Prava Svećenica Naslov "Majka Crkve" stvarno mi pripada, ali nije dostatan. Ako se sjećaš, sine moj, objavljeno ti je u jednoj Poruci da sam Ja, Majka Božja, jedina žena u Crkvi prava Svećenica.

Isus, Vječni Svećenik, priopćio mi je svoj Božanski život. On je Bog, nepromjenjiv i jedinstven.

Ja sam Njemu dala ljudski, a On Meni Božanski život. Svećeništvo je sudjelovanje u Božjem životu. Dakle, moglo bi se misliti, da je Meni podareno svećenstvo, kao onima koji su primili svećenički Red. Po naravi da, ali po milosti ne. Meni je podareno svećeništvo na različit no istodobno viši način nego Apostolima, čija sam Kraljica. S pravom Me nazivaju Kraljicom Apostola! Ja sam položaj koji je Isus htio i ustanovio poštovala i cijenila. Vidljiva glava hijerarhije bio je po Božjoj volji Petar. Ja sam bila Kraljica Apostola i Majka Crkve. Kao takvu su Me štovali.

42

Tako je Petar za vrijeme svoga djelovanja u Jeruzalemu, dolazio k Meni da ga hrabrim, savjetujem, da mu pomognem.

Kada biste Me doista štovali Kada bi Moji Pastiri i svećenici bili posve svjesni tog duhovnog sjedinjenja, te Mene doista štovali kao Majku i Kraljicu, Ja bi ih preplavila milostima, jer sam plemenita i velikodušno pomažem sve svoje sinove koji Me ljube i koji promiču štovanje moga Bezgrešnog Srca.

Ja sam na dan Duhova bila u dvorani Posljednje večere i pripremala sebe i Apostole na dolazak Duha Svetoga. Sišao je na Mene u većoj mjeri, nego na Apostole. Ja, njegova Zaručnica, bila sam potpuno ispunjena Njime. Vlastita Majka na zemlji ne zaboravlja se, jer znamo da dubina njene ljubavi ne prestaje. Ali ljubav, sine moj, kojom vas voli vaša Nebeska Majka je neizrecivo veća od svake ljudske ljubavi! Ja ljubim sve i želim da svi budu spašeni!

Ne protivite se Božjem Glasu, koji vas poziva na istinsko, pravo obraćenje! Bojte se Gospodina koji prolazi!.. Čitajte, puni poniznosti Poruke, koje vam prenosi Božanska Dobrota.

To je Milosrđe, veliko Milosrđe, kada budete primili Opomenu prije časa čišćenja, koji se približava. Blagoslivljam te, sine moj!

(7. siječanj 1976.)

48. MARIJA, KRALJICA SVIH POBJEDA Jedno veliko, neusporedivo blago moje Crkve je moja Presveta Majka, Ona je vaša prava Majka i istodobno Kraljica svemira, Kraljica svih pobjeda, Kraljica Neba, Majka Crkve. Ona vas ljubi, kao što vas i Ja ljubim, stoga po milosti sve može. Samo jako zle duše ne mogu voljeti Moju Majku, koja je jedinstveno, savršeno stvorenje, te neokaljano proizišlo iz ljubavi i svemoći Stvoritelja, jer Ona je jedina ostala sačuvana od grijeha sa kojim se svi ljudi rode i nikada nije pripadala mračnim silama zla. Niti jedan časak tijekom cijeloga svoga života nije dospjela pod luciferovu vlast, nije imala ni najmanju krivicu. Njen Duh, Srce i Tijelo nije dodirnulo zlo. Ona je rođena u savršenoj čistoći i živjela je u njoj, tako da je u svemu i po svemu nalikovala blistavom sjaju Trojstvena Boga.

Stoga je Ona, još prije nego su postavljeni temelji zemlje, bila predmet beskraj ne miline samomu Bogu.

Po Mariji je pobijeđena Smrt i izvršeno drugo Stvaranje Ona je ponovno uspostavila poredak, koji je bio narušen zbog grijeha i poremećene ravnoteže. Njenim posredovanjem pobijeđena je smrt, koja je došla na svijet. Po njoj je došlo drugo stvaranje; tako teži svaki čovjek dobre volje cilju svog života, za koji je stvoren - za vječni život. Ali odakle potječe neprijateljstvo protiv moje Majke? Iz nezasitne mržnje mračnih sila zla, jer se ispunila po Mariji Božanska Pravednost u postanku pakla, pa je Marija objava Božanskog Milosrđa, po kojem mogu ljudi postići vječni spas. Tako su zavist i ljubomora dosegli vrhunac, koji ljudska stvorenja ne mogu shvatiti.

Oholost mračnih sila ponižena je kako to odgovara težini krivnje. Oni se ne mogu pomiriti s mišlju, da jedno ljudsko biće, koje je po naravi niže od njih, bude uzdignuto iznad njih, ne mogu se pomiriti sa činjenicom da se Riječ utjelovila, to jest da se Božanska narav sjedinila s ljudskom.

Bujica mržnje, koja stalno raste, prelijeva se iz pakla protiv moje Majke, protiv svega što Ona voli, što joj je dragocjeno, prije svega protiv Crkve, koju je zajedno sa Mnom rodila i stalno održava do svršetka vremena.

Odatle kletve, vrijeđanja i svetogrđa protiv Nje, protiv stvora, u kojem Bog nalazi svoju milinu, a čovječanstvo svoje ufanje... Mržnja protiv Nje je bez razloga; usprkos tome ako joj podlegnu ljudi, tada je to đavolsko uplitanje.

43

Marija je svijetla Zora obnovljene Crkve Sve to niti malo ne umanjuje divotu najljepšeg cvijeta Neba i zemlje. Ona preplavljuje svojim sjajem Anđele i Svece Raja i ispunjava ih svojim miomirisom; Ona je usred Božanskog Trojstva i ujedinjuje u sebi svu ljepotu i milosti, svu nadu Dobra. Koji je štuju kao jutarnju Zvijezdu, puni su pouzdanja i nade da se u mračnoj zamršenosti života neće izgubiti.

Iako zlodusi u duhu zla očituju toliko neprijateljstva protiv Nje, dobri je nose u srcu s ljubavlju i vjerom. Oni se pouzdaju u Nju, te polažu svoju nadu u Nju, jer Ona je zaista nada svih ljudi na njihovom životnom putu. Puna je svjetla, ljubavi i života posred Božanskog Trojstva; ona je kao "stablo života," koje raste, sa svojim granama oplođuje cijeli svijet i po mojoj Krvi izbavljene duše.

Stoga je s pravom zovu Majkom i zazivaju je, jer Ona je najljepši i najskupocjeniji ukras u Dvoru moga Oca. Ona vas štiti, spašava i vodi kroz sve gušću tamu koja obavija Crkvu. Ona će biti svijetla Zora moje obnovljene Crkve, a poslije čišćenja Duga Novog Saveza. Pogledaj u svojoj tuzi na nju, Ona te nikada neće razočarati. Blagoslivljem te, zajedno s tobom blagoslivljam sve koji su ti sada i uvijek dragi.

(6. prosinac 1978.)

49. S ISUSOM I MARIJOM Sine moj, ja sam Josip, otac, hranitelj Jedinorođenog Božjeg Sina, Kao siromašni stolar iz Nazareta, odabran sam ispuniti veliku, jedinstvenu zadaću da budem Zaručnik Majke Božje, koja je u novom stvaranju druga Eva, kao što je Isus, pravi Bog i pravi Čovjek drugi Adam.

Adam i Eva su svojom krivnjom uništili remek djelo stvaranja; Isus i Marija su nasuprot tome obnovili čitavo Očevo djelo i još ga uljepšali. Po Njima i sa Njima objavio je Bog svoju beskrajnu Ljubav prema čovječanstvu. Bog je tako ljubio svijet...

Bog je odredio da preuzmem duhovno očinstvo nad njegovim Sinom. Taj dar mi je dao sam Bog. Zaista sam bio i osjećao sam se kao otac; stvarno velika zadaća. Isus mi je bio podložan i poslušan.

Danas, sine moj, više se ne sluša. To je ona druga strana strašnog moralnog propadanja, koje je u svijetu izazvalo novo poganstvo.

Velika, čista ljubav vladala je između mene i moje stvarne Zaručnice Marije. Naša ljubav nije nikada okaljana sjetilnim osjećajima. Mi smo se voljeli kao Anđeli koji nemaju tijela. Nikad ne bih mogao ispuniti svoju tadašnju ulogu u povijesti čovječanstva, da sa mnom nisu bili Isus i Marija.

Otajstva Otkupljenja nastavlja se Sine moj, ja Josip, Sveta Djevica i Isus, moj Sin, sačinjavali smo najsretniju od svih ljudskih obitelji, jedinstveni uzor, koji neka bude roditeljima i djeci primjer.

Sine moj, kao što sam na zemlji bio sjedinjen s Isusom i Marijom, tako sam i sada na Nebu. Isusu je po njegovoj Božanskoj naravi dana od Oca sva moć na Nebu i na zemlji.

Marijino je sudjelovanje po milosti neizmjerno, a također i moje. Tko bi, sine moj, mogao naslutiti uzvišena Božja čuda?

Sine moj, otajstvo Otkupljenja proteže se dalje. Pastiri, svećenici i mnogi kršćani to zaboravljaju. Oni imaju sjećanje na križ, kao na nešto vremenski daleko, te ne gledaju u tom događaju sadašnju stvarnost. Stoga ih je kriza Vjere dovela u duhovnu suhoću. Isus se stalno prinosi Ocu kao čista, sveta, neokaljana Žrtva zadovoljštine za oproštenje grijeha.

Kad bi svi u Crkvi u to vjerovali i po tome živjeli, ne bi bilo potrebno čišćenje. Ipak, sine moj, čišćenje je već u toku, u zamahu, kao što ti je već više puta rečeno.

Pakleni bijes ne može ništa učiniti protiv Boga, sada se okreće vama, ali vas neće

44

pobijediti. Mi smo uz vas i sa vama! Stoga budite hrabri, budite ustrajni u vjeri! Trpite i prinosite žrtve, sjedinite se sa Svetom Žrtvom Jaganjca. Tako ćete skratiti mračne sate koji se sve više približavaju.

Isus, blagoslovljeni, jedno s Ocem i Duhom Svetim, neka vas blagoslovi i sačuva od svih lukavština i neprijateljskih zamki.

(13. svibanj 1977.)

50. DAR KRŠTENJA Svi kršćani su po milosti ponovno rođeni i postali su djeca Božja. To je veliki, uzvišeni događaj.

Ti vidiš, sine moj, da u ovom materijalističkom stoljeću, vaš nevjerni naraštaj pridaje veće značenje vanjštini kod krštenja nego nadnaravnom događaju, koji se u dječje srce utiskuje za vrijeme i vječnost. Ne dolazi li to zbog toga što se podcjenjuje plemeniti Božji dar što ga krštenik dobiva?

Svjetovni način života zamračuje danas najveće Božanske istine. Milosni dar krštenja preobražava i uzvisuje dušu koja prima taj Sakramenat. Krštenik sudjeluje u otajstvu Otkupljenja, a sa razvojem i rastom djeteta, trebao bi se moj Božanski život, suradnjom roditelja i njihovih zastupnika produbiti kršćanskim odgojem.

Taj odgoj mora započeti u prvim mjesecima. Ali jedva je to tako, jer se djetetu posvećuje pažnja samo na ljudsku narav i na ništa drugo. Velika pogreška u važnom događaju vašega kršćanskog života!

Ako sam Ja, Božja Riječ, postao Čovjekom da bi moj Božanski život postao dostupan ljudima, da ih ohrabri i pomogne im te ih pripremi za Vječni Život, tada i oni s radošću trebaju prihvatiti posljedice koje proizlaze iz tog velikog otajstva i vjerno ih vršiti u svakodnevnom životu.

Sine moj, ustanovi i sam kako novo poganstvo udaljuje mnoge moje vjernike, a sa njima i mnoge Moje svećenike od Božanske stvarnosti, svodeći ih samo na vanjske običaje.

Odnosi Vi svećenici niste obični kršćani. Ja sam vas izabrao za svoju službu na zemlji, za odabranike svoje Ljubavi. Ja sam vas uzdigao iz svijeta, ali sam vas ipak ostavio u svijetu, jer vi ste oruđe, suradnici, suotkupitelji u ostvarenju otajstva Otkupljenja. Dao sam vam dostojanstvo i vlast kojih niste potpuno svjesni, kojima se malo služite da bi vaš rad bio plodan. Morate sa većom snagom živjeti svoje krštenje, svoje pomazanje i svoje svećeništvo.

Kao što je moja Majka izgovorila svoj "Fiat - Neka mi bude!" - koji je bio uzrok tako velika čuda, što ni Nebo ni zemlja nisu mogli shvatiti, tako mora biti i kod vas svećenika. kad vi izgovarate riječi Pretvorbe. Vi morate vjerovati da se Ja, Božja Riječ uprisutnjujem u vašim rukama s Tijelom i Krvlju, Dušom i Božanstvom. Kao što je i moja Majka dala il času pristanka svoju slobodu svjesno i obavezno, a istodobno uzrokovala moje djelovanje, tako i vi dajete povod za isto djelovanje Božanskog Trojstva pri svetoj Pretvorbi, gdje je također prisutna moja i vaša Majka. Čvrsta Vjera Sine moj, ako je svećenik potpuno prožet tom vjerom, ako vjeruje u tu Božansku stvarnost, u taj dokaz bezgranične Božanske Ljubavi, tada se i on mijenja, njegov život postaje čudesno plodan. U otajstvu Utjelovljenja, koje se obnavlja u njegovim, za te svrhe posvećenim rukama, nalazi se neiscrpan izvor darova moga Milosrdnog Srca. Niti jedna neprijateljska sila ne može mu se suprotstaviti jer sam Ja u njemu i on u Meni.

Ljubi Me, misli noć i dan na Mene, nadoknadi mi svojom Ljubavlju i svojom Vjerom hladnoću mnogih mojih slugu koje ljubim i želim spasiti.

Blagoslivljam te, zajedno s tobom blagoslivljam osobe koje su ti drage. Misli na to, da je moj blagoslov zaštita i obrana.

(16. rujna 1975.)

45

51. OVIM PEČATOM POSTAJE POTVRĐENIK VOJNIKOM Kad sam ustanovio Sakramente znao sam, kako će biti potrebni kršćanima.

Industrijalizacija je donijela narodima i obiteljima veće bogatstvo, ali nije veći mir i sreću.

Pronađena su zapanjujuća sredstva komuniciranja, ali nisu doveli do većeg jedinstva srdaca.

Naprotiv, svojim lošim utjecajem zadesila je moderno društvo razorna pošast duhovnih i moralnih zala.

Vi koji ste rođeni, rastete i odrasli ste u tom društvu stalnog razvitka, pregaženi ste njegovim neumoljivim, često neljudskim ritmom. Zaraženi ste njegovom groznicom, koja je ponekad tako vruća te izaziva duhovnu nelagodu. Gubite duhovnost, a to je ono što bi vam trebalo biti najvažnije, glavni cilj vašeg prolaznog zemaljskog života.

Tako ste istodobno rastrgani plodovima potrošačkog društva, a neprijatelj koji svojim lukavstvima zarobljuje duše, prodire u vas, zamračuje, oslabljuje i oduzima vam potrebnu hranu.

Tragični strmi put Moderni svijet nema vremena za unutarnji život. On oslabljuje klicu milosti, često umrtvljuje i istovremeno zasljepljuje duše blještavim čarom, kojeg ostvaruju tvorevine sadašnje civilizacije. Obmana i laži pridonose da život posvjetovnjuju, da zaboravljaju da zemaljsko hodočašće ne smije biti svrha života, nego put u vječnost, za koju ste stvoreni. S tom groznom igrom, pripremanom tolikom lukavošću i provedenom u djelo, uspjelo je Božjem neprijatelju skrenuti ljudsko društvo na tragični strmi put, odvodeći cijele narode s puta Dobra, te čak u to uvući i Crkvu.

Sveta Potvrda U Meni, Vječnoj Božjoj Riječi, nema ni prošlosti, ni budućnosti. Ja sam čas u kojem je sve sadašnjost. Dao sam ljudima sva potrebna sredstva spasenja da se mogu osloboditi od zala, kojima je sotona, knez Tame uzrok, koji želi sve zamračiti. Sakramente, skupocjene plodove otajstva moga Otkupljenja ustanovio sam za vaše spasenje i povezao s tajnom Crkve.

Među Sakramentima sam ustanovio Svetu Potvrdu, da bih od svakog krštenika učinio istinskog vojnika s odgovarajućim oružjem, neuništivim pečatom Duha Svetoga. Taj pečat ga razlikuje od drugih, koji nisu primili taj Sakrament. Sada je kriza Vjere, nastala zbog djelovanja zlih sila u Crkvi te raspustila ogromnu vojsku mojih vojnika.

Zamislite, sinovi moji, nastale posljedice u vojsci koja više ne može računati na svoje časnike i zapovjednike, koja više ne vjeruje u motive, zbog kojih je mobilizirana, koja ne vjeruje više u učinkovitost oružja kojim je opremljena.

Predočite si duhovno raspoloženje čete: podčinjene, koji zanemaruju svoje obveze; časnike, koji ne kažnjavaju nedisciplinirane, jer sami sumnjaju u svoj zadatak. Procijenite, kakva razorna snaga uništava tu vojsku, zamislite drsko ponašanje neprijatelja, koji jako dobro zna položaj svojih neprijatelja i sluti da je vještiji od njih.

Crkva danas To je današnja situacija Crkve! Svi mogu ustanoviti ovu groznu stvarnost: Ne može se Meni pripisati odgovornost za današnje zlo, kako bi to htio neprijatelj, nego onima koje sam Ja s ljubavlju izabrao, da vode moje Stado te da ga hrane.

Uzaludan je trud pokušati, ono što su učinili praroditelji i na što naginje svaki grešni čovjek: vlastitu krivnju svaliti na drugoga. Vi ste odgovorni za pomanjkanje razumijevanja, za nedostatnu udarnu snagu potvrđenih vojnika od kojih se neki i ne sjećaju da su primili taj Sakramenat. Potrebna je poniznost, da bi se priznao osobni nemar u dužnosti i odgovornosti.

Blagoslivljam te, sine moj.

(25. svibanj 1976.)

46

52. PRAVA I OBVEZE POTVRĐENIKA U zadnjoj Poruci govorio sam o Potvrdi, velikom i značajnom Sakramentu, koji kršćane uključuje u moju vojsku, osposobljava ih da rastu u dostojanstvu i snazi, te stvara od njih stvarne, prave vojnike.

Vojnik se mora boriti za sebe i svoju domovinu, to jest za svoju obitelj, svoj jezik, svoju kulturu i sve vrijednosti koje ga okružuju i od kojih živi. Isto to vrijedi i za kršćanina koji po prirodi duhovno raste. Pomoću danog mu Sakramenta postaje vojnik, jer je u stanju boriti se protiv neprijateljskih snaga, koje je uspostavio generalni stožer pakla, Lucifer, Belzebub, Sotona.

Kada se vojnik bori odgovarajućim oružjem, on je u stanju oduprijeti se svim neposrednim napadima, također i onima protiv Crkve, Sakramenta spasa, koji je uspostavljen u svijetu, da zbog istočnog grijeha ranjene duše primi pod svoju zaštitu. Da tu veliku vojsku odvede u Obećanu zemlju, pravu Domovinu, Dvor zajedničkog Oca, koji je Mene, svoga vjernog Sina, radi vašega spasenja poslao na zemlju i dopustio da umrem na križu.

Dakle, potvrđenici se ne moraju boriti samo za svoju osobnu zaštitu, nego i za veliku Božju obitelj, Crkvu.

Oni su odjenuti u zajedničku odoru, kojom se uvijek smiju ponositi, sa neuništivim odijelom, koje će ostati u vječnosti, a također i u paklu. Ali tamo je to znak za užasnu kaznu, jer je proklet prepoznatljiv vojnik, koji je izdajom izgubio sjaj svoga dostojanstva i snage, kojima je bio osposobljen na zemlji i mogao steći bogatstvo vječne sreće.

Božanski i nadnaravni znak Potvrde Potvrda je Sakrament po kojemu kršćanin postaje sličan vojniku koji se bori protiv sila zla, koji duši daje neuništiv znak, koji razlikuje vojnike kršćane od onih koji nisu primili taj Sakrament. Dakle, to je dragocjeni dar, koji obogaćuje ljudsku narav kršćanina silom i snagom, potvrđenika stavlja u položaj da brani sebe i Crkvu čiji je član, Crkvu - gospodaricu i čuvaricu neprocjenjiva blaga Božanskog otkupljenja Darovima, koje daje taj Sakrament, potvrđenik preuzima prava i obveze, koje mora potpuno upoznati, jer se nepoznate ili one nesvjesne ne mogu ispuniti. Iz ovih izlaganja jasno proizlazi velika odgovornost pastira, svećenika i svih onih koji imaju tešku zadaću da potvrđenike pripreme i da im prenesu božansku, nadnaravnu spoznaju Sakramenta. Ona nije ljudska i ne odnosi se na tijelo, nego je Božanska i tiče se duha, sa jedinim ciljem, da dobije od Boga potrebnu snagu, te borbu vodi do pobjede, jer je potvrđenik mora voditi kroz cijeli zemaljski život.

Stoga potvrđenici moraju dobro poznavati uvjete, pod kojima nezaslužni Božji dar može biti plodonosan. Svećenici, koji se ne trude dobro pripremiti buduće krizmanike i ne uvjere se da li su u stanju milosti, teško griješe pred Bogom. Tako dokazuju da im nedostaje tankoćutnost, koja bi morala biti povezana sa svećeničkim očinstvom. Što treba misliti o svećenicima koji mlade ljude prate na Potvrdu bez ispovijedi, kao da se radi o nekoj beznačajnoj stvari? Takvim odnosom smisao dušobrižništva je slab ili skoro potpuno ugašen!

Potvrda je stvarni znak cijelog Mističnog Tijela Potvrđenici moraju znati da svaka od triju osoba Presvetog Trojstva djeluje na kršćanina: Otac po Stvaranju, Sin po Otkupljenju,a Duh Sveti po silasku i posvećenju svakog potvrđenika.

Rekao sam da u Mojoj Crkvi mora Sakrament Potvrde ponovno dobiti svoj pravi smisao. Mora joj se vratiti što joj je oduzeto, jer je lišena svoga nadnaravnoga sadržaja. Potvrdi moraju posvetiti punu, pripadajuću pozornost Pastiri i svećenici, jer taj Sakrament oblikuje i jest stvarna oznaka cijelog Mističnog Tijela. Mora se ponovno staviti u doista pravo svjetlo, jer se Sakrament može samo onda pravo shvatiti, ako je predočen kao pomoć u ogromnom sukobu, koji se neprekidno odvija između moći Svjetla i tame. Oči po svojoj prirodi teže prema svjetlu,

47

jer su za svjetlo stvorene. Duh teži k istini, jer je stvoren za nju, ali kao što zatvoreno oko ne razara svjetlost, kao što razbor, koji se odupire pogledati u lice istini i stvarnosti također njih ne razara, tako i grešna sljepoća kršćana ne priznaje ispravnost. Stoga sam ti rekao da neće biti milosrđa za nekoga tko je ugasio svjetlo razbora i Vjere u sebi.

Sakrament Potvrde će u mojoj Crkvi zauzeti mjesto koje mu pripada i kojeg posjeduje u Božanskom planu duhovne obnove Mističnog Tijela. Blagoslivljam te, sine moj, moli i daj zadovoljštinu.

(24. studeni 1978.)

48

54. LJUBAV I MRŽNJA Sine moj, ako sam Ja Ljubav, i po svojoj naravi težim za sjedinjenjem, onda je sotona mržnja iz oholosti koja razdvaja. Iz ljubavi proizlazi poniznost, iz Luciferove pohote izvire mržnja. Čovječanstvo poznaje od prvog grijeha Božju Ljubav koja se izlijeva na njega, ali i sotonsku mržnju. Kain je bio prva žrtva mržnje. Mržnja bljuje stalno iz prljava izvora. Jao ljudima koji se ne znaju od nje zaštititi.

Bog spašava iz Ljubavi ljude dobre volje, sotona ih gura u propast po mržnji i razdoru.

Bog mijenja ljude: od pogana postaju kršćani, Božji sinovi koji se podižu do sudioništva u božanskoj naravi. Također i Lucifer tjera čovjeka na promjenu: u zloduhe oholosti, mržnje i pobune.

Dragocjeni plodovi Božje Ljubavi su Vjera, Ufanje i Ljubav. Iz njih proizlaze uvažavanje osobne i društvene slobode. Poštovanje Pravednosti ljude ujedinjuje i pobratimljuje.

Iz oholosti, mržnje i razdora proizlaze osobne i društvene nepravde: zanemarivanje, podjarmljivanje, koje muče dušu pojedinaca i naroda do očaja.

ropstvo,

Plodovi Vjere, Ufanja i Ljubavi su mir savjesti i obitelji, mir među narodima. Oni se dokazuju u pravednicima, dobrima i svetima, po kojima ljudi postaju plemenitiji i pomažu im do rascvata prave umjetnosti, koja ne upropašćuje čovjeka, nego mu pomaže u usponu da usvoji istinu, dobro i ljepotu.

Plodovi oholosti, mržnje i razdora su sila, rat, ponižavanje ljudske osobe, moralno rasulo i uništavanje običaja na svim područjima, rasulo umjetnosti pomoću pornografije i putenosti.

U gustoj tami Sine moj, sve je to očigledno i jasno. Ranija i današnja iskustva to potvrđuju, a ljudi ipak polako zaboravljaju. Kao da ih obavija gusti veo magle i gura u duboku tamu. U toj tami tapkaju također mnogi moji svećenici. S kojom opasnošću i štetom za duše, lako je razumjeti.

Ti ne možeš shvatiti ni razumjeti ogromno zlo, od kojega pati moja Crkva. Razdor i srdžba, osjećaji koji se dižu do mržnje. Razdori po župama, razdori i svađe u samostanima i kongregacijama. Otvorena pobuna razdire moje Mistično Tijelo.

Prijava struja uzavrelog vrtloga zabluda, bestidnosti, sablazni, osobnih i javnih nepravdi teče iz pakla zemljom, upropaštava čak i duše Bogu posvećene. Današnji ljudi nisu bolji nego oni prije potopa. Sadašnji gradovi nisu bolji od Sodome i Gomore.

Beskorisni su bili mnogi Pozivi, mnogi moji i moje Majke zahvati. Beskorisne su bile i mnoge kazne tu i tamo.

Ljudi ovoga stoljeća su prevršili mjeru. Oni su svoje srce okrenuli zlu. Već bi stigla opća kazna da nije bilo mojeg i moje Majke zahvata, bez Njezina posredovanja za vas pri Božjoj Pravednosti, da nije bilo duša žrtava, tih hrabrih, plemenitih i junačkih duša koje se žrtvuju pred mojim oltarima i troše kao živa svjetla.

Stanovnici pokvarene Ninive pokajali su se i vjerovali u prijeteća naviještanja proroka te su bili spašeni. Ali ljudi ovog propalog naraštaja, koji odbacuje Boga, neće izbjeći kaznenom sudu Božanske Pravednosti. Tako će pravedni vidjeti da Bog ostaje vjeran svojim obećanjima. Oni će vidjeti kako će moj Otac u svojoj Pravednosti slavno objaviti plan svoje Ljubavi za spas čovječanstva i moje Crkve.

Blagoslivljam te, sine moj. Ljubi Me i prikazuj svoje patnje. Sjeti se da je moje Milosrdno Srce ne iscrpno bogato od čežnje da ga poklonim.

(9. rujan 1975.)

55. VELIKI IZAZOV Sada ću ti reći, što zlodusi mogu učiniti s bezbrojnim sredstvima. Ali prije svega, zašto mogu toliko učiniti?

49

Zato jer sam ih stvorio kao slobodna bića i nisam im oduzeo prirodne nadarenosti. Oni djeluju neprekidno od prvog pada čovjeka, zavode ga u zablude, da Mi bude neposlušan, utuvljujući mu u svijest vlastiti porok: oholost. Kada rade protiv ljudi, stapaju svoju neiskrenost i zloću u duhovnu energiju, koja gori i plamti. Nijedno sredstvo ne zanemarivaju: zamamljivost, zavodljivost, sjetilnost, nepristojnu modu, pornografiju, krađu, silovanje, nasilje, sve što im njihova velika inteligencija pomaže izmisliti. Sotonin najveći, bezuman san je da postane jednak Bogu. Želi kao i Bog posjedovati kraljevstvo!

Grijehom praroditelja uspjelo mu je to u izvjesnoj mjeri, jer prvim grijehom Adama i Eve pripalo mu je čovječanstvo. Ono bi mu pripadalo u vremenu i vječnosti, da to Ja nisam osujetio. Tako je nastala rijeka svih nečistih zala, patnje, bestidnosti, pohlepe i strasti. Po tim grijesima je došla na svijet smrt i također rad u znoju lica. Od tog vremena, grijeh, zlo rođeno po sotoni, preljeva se čovječanstvom.

Ne sudite Taj izazov upravljen protiv Boga se dogodio, ali on će ga skupo platiti u vremenu i vječnosti.

Ljudi koji nisu prihvatili groznu vladavinu tiranina i koji iskreno vjeruju u Boga zbunjeno se pitaju: Zašto je tako jak? Zašto Bog ne spriječi njegove postupke, jer On je beskrajno veći i moćniji? Zašto ga ne zatvori u pakao? Na ova pitanja već sam odgovorio. Vi nemate pravo suditi Božja djela. Tko ste vi, da si prisvajate to pravo? Vi poznajete donekle glavne razloge, već sam vam ih objasnio. Bog nikada ne oduzima svojim stvorovima nezaslužene darove. Vi ih sami možete izgubiti; tako i milost koju su nekoć izgubili nevjerni anđeli i potom ljudi, zbog njihove slobodne volje. Prirodne nadarenosti ostaju sačuvane usprkos grijeha. Bog usmjerava svojom tajanstvenom Providnošću zlo na dobro. I sotona će jednoga dana morati priznati da je stalno služio Bogu. Napasti u koje Đavao navodi čovjeka često služe da bi čovjeka učinile opreznijim, revnijim u molitvi, te ga približilo Bogu. Nebrojene napasti, počinjeni grijeh, služe da se čovjek ponizi i kazni njegova drskost.

Za vas je teško prodrijeti u tajanstvene Božje planove, koji su sama Ljubav, Milosrđe i Pravednost. Na ovu zadnju riječ htio bih još skrenuti vašu pozornost. Bog daruje svima dovoljno milosti da se spase. Tko to odbija, čini nepravdu prema Bogu. Božanska Pravednost uspostavlja poremećenu ravnotežu, nastalu zbog krivnje nezahvalnog stvora, koji je odbio Božje darove.

Savršena Pravednost Za vas kršćane bilo bi dovoljno znati da je Bog beskrajna Ljubav, da mu se treba slijepo povjeriti, bez uobraženog istraživanja Njegovih djela. Sotona, zloduh, nesposoban činiti dobro, na Sudnjem će danu očajnim stidom morati priznati da je dao velik prilog za spas, a time i za proslavu mnogih Svetaca, Mučenika, Djevica i blaženih slavljenika na Nebu.

Divne li milosrdne i tajanstvene odluke Svemogućega i Sveznajućega Boga! Velika zbrka, ali također u dan jadikovke i gorčine, na dan savršene pravde. Ja, Božja Riječ, postala tijelom, pokazat ću Svoju beskrajnu moć na Nebu i Zemlji svim živima vidljivog i nevidljivog svijeta, u sjaju svoje Slave i Božanskog Veličanstva.

Ja, Uskrsnuće i Život, izgovorit ću nepobitnu presudu onom koji je ugušio božanski i ljudski život. Onaj koji vjeruje u Mene, živjet će vječno. Oni koji su vjerovali u Mene, živjet će vječno.

Oni koji nisu vjerovali u Mene, podnijeti će vječnu smrt bez kraja i bez nade na mjestu muka.

Sine moj, zaista se mora biti bez razuma i slijep da se to ne vidi. Moli i daj zadovoljštinu!

Ne umori se! Prikaži mi svoje patnje. One su mi radost, jer mi sa njima možeš privesti duše.

Blagoslivljam te.

(13. lipanj 1976.)

56. LJUDSKA DRSKOST RAĐA TAMU Neprijatelj čovjeka je duboki poznavatelj ljudske naravi, te poznaje njen najranjiviji dio: tada on nastupa, obrađuje ga, miluje i zavodi. Čim se otvori pukotina, ulazi i započinje svoje razorno djelo. Kako je postupao s praroditeljima? I tamo se obratio ženi, Evi, koja je pristupačnija taštini nego muškarac:

50

"Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" - Tada je žena odgovorila zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!' - Na to je zmija rekla ženi: "Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog, onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo." (Post 3, 1-5) Sine moj, uvijek je ista taktika neprijatelja. On je spoznao uspješnost oružja, koje je upotrijebio protiv praroditelja i koristi ga istom lukavošću dalje. Kako je često prodro u duše koje su izgledale kao neosvojive tvrđave, dok su zapravo vrlo lako pale u njegove ruke!

Sotona je strašno mrzio Krstitelja, koji mu je oduzeo mnoge duše. On ga je odstranio...

Potaknuo je Herodijadu na ljubomoru, utjecao je na tiranina Heroda da se zaljubi u njezinu kćerku i dobio je igru!

Ima puno više žrtava, nego boraca Dakle, oružje kojim se sotona služi jest žena. Nema niti jednog mjesta gdje je se ne može sresti, u kinu, u kazalištu, u gradovima, čak i u zabačenim predjelima brda i krajolika, u novinama i časopisima svih vrsta, na najrazličitijim predmetima. Posvuda se izlaže pohota tijela: užasno oružje, žrtve su bezbrojne. Sotona opsjeda čovječanstvo s dvije požude: duha i tijela. Obje mu udice omogućavaju ovladati velikim dijelom svijeta. Sa oba oružja uspjelo mu je i još uvijek uspijeva iskaliti na ljude i narode svoj bijes. Tako on utažuje svoju žeđ za krvlju, vlašću i svakom vrstom zla.

Istražujte zlo od kojeg pati svijet? Zar njegovo porijeklo i njegovo djelovanje nije jasno prepoznatljivo? Čak u mojoj Crkvi ima više žrtava nego boraca protiv današnjeg zla. Zbog čega? Zato što se više ne vjeruje u borbu i ne vjeruje se mojim Riječima, koje se nikada ne mijenjaju. Samo su rijetki Sveci izdržali vjerno na svom mjestu, jer je njihova vjera ostala čvrsta, a sa Vjerom Ufanje i Ljubav. Svi naoružani tim vrlinama pravi su borci protiv moći tame i oholosti.

Po izdajničkim časnicima... prevarena vojska Bez obzira na malo dobrih i svetih, moja Crkva sliči velikoj vojsci koja je izgubila najbolje časnike. Ipak, to je za vojsku manje zlo, nego ako ima izdajničke, neprikladne časnike. Jasno je da su u rukama neprijatelja moćno, ubojito oružje. Koliko se od tih prebjeglih nalazi danas u mojoj Crkvi?.. Štetu ćete uskoro moći utvrditi.

Sine moj, zašto tolika upornost da se otkrije prisutno zlo u mojoj Crkvi? Ljubav, a Ja sam Ljubav, pokriva rane; ona se ne širi na sramotu drugih. Ali, kako bi se inače moglo objasniti da ti primaš ove Poruke? Sine moj, ne želim nikoga poniziti, nego izliječiti i spasiti one koji se nalaze na putu propasti. Ako su raspoloživa sredstva za određene bolesti bezuspješna, otvara kirurg ranu i liječi. Sada sam Ja kao liječnik prisiljen otkriti rane moje Crkve i primijeniti lijekove. Ali, ako se ovaj posljednji pokušaj pokaže beskorisnim, tada će nenaslućena propast postati strašnom stvarnošću.

Sine moj, budi ustrajan u molitvi i zadovoljštini. Ti ni ne znaš koliko radosti za moje Srce znače tvoje molitve i tvoje zadovoljštine. Blagoslivljem te, sine moj, i vas, sada i uvijek.

(20. lipanj 1978.)

57. NEMILOSRDNI RAT Poslije stvaranja Svemira uslijedilo je stvaranje čovjeka. Ono je donijelo prvu veliku bitku sotone sa svim silama zla protiv Boga, bitku koji je dobio nad praroditeljima. Ta prva, nemilosrdna borba još traje i završit će tek smrću posljednjeg čovjeka na kraju vremena. Taj, bogatim sredstvima i duhovnom moći vođen rat, počivao je na potpunom neskladu između naravi Anđela i naravi čovjeka. Postojao je nesklad snaga i duha, kojima je čovjekova narav podređena. U barbarskoj tiraniji neprijatelja nije postojala ni najmanja nada da se izvrši odmazda.

Budući da je cijelo čovječanstvo zgriješilo po Adamu i Evi, morali su pojedini ljudi u

51

vremenu i vječnosti strašno patiti zbog krivice, za koju nisu bili osobno potpuno odgovorni. To je stanje bilo u skladu s Božanskom pravdom, koja će otkupiti čovjeka otajstvom Otkupljenja.

Nema djelovanja bez uzroka To što danas u čovječanstvu i Mojoj Crkvi ima manje vjere u povijesnu stvarnost, koja je osnova postojanja, to vjerujete i doživljavate već tisućljećima u odabranom narodu i u samoj Crkvi, jer bez te stvarnosti ne biste imali razloga postojati. Ne prihvatiti razlog postojanja protivi se zdravom razumu, nikada porečenoj istini prošlih stoljeća i jasnoći sadašnje stvarnosti. Vama je poznato da bez uzroka nema djelovanja. Ali je sada zlo (djelovanje) povezano s ljudskom naravi, u kojoj ima svoje porijeklo (uzrok), dok je "Bog sve dobro stvorio." Gdje je dakle porijeklo Crkve? Od koga i zašto ima svoje porijeklo? Povijest hebrejskoga naroda s njegovim prorocima, a i manama, moja Crkva, te velika vojska Svetaca i Mučenika morali su biti uvučeni u rat, koji stalno traje i povijesna je stvarnost.

Kako bi se mogao objasniti sadašnji položaj Crkve i svijeta bez Dobra i zla, koji se potiskuju i stalno sudaraju. Ne shvaćaju li ljudi tko stoji iza zla, tko ga sije, tko ga agresivno oblikuje i u cijelom svijetu uzrokuje nasilna djela: revolucije, ratove, sukobe, svađe i rušenja. I obratno, tko stoji iza Dobra, tko potiče na dobro i vodi ga do najviših vrhunaca savršenstva. Jesu li možda ljudi teolozi, filozofi i prirodoznanstvenici ti koji tu postojeću borbu vode i upravljaju za određene ciljeve? Zašto ulažu ljudi nečuvene snage da bi prikrili velike povijesne tajne i velike povijesne istine ljudskog života na zemlji? Zar ne bi pri zdravom razumu i ljudskoj volji bilo poštenije, jednostavnije i dostojnije pogledati istini u oči, umjesto intenzivno razmišljati da se nađu sredstva i putovi kako iskriviti povijest i lažno je prikazati. Nije li to posljedica i potvrda istočnog grijeha, korijena i uzroka svih zala, koja opterećuju čovječanstvo.

Osjećati se napušten, izdan i zatajen od prijatelja je nečuveno tužno. Nisu li neprekidni razgovori o velikim problemima porijekla, postojanja i konačnog cilja čovjeka na zemlji, dokaz za uvijek prisutnu sotoninu laž, koji Istinu, a Istina je Bog, užasno mrzi. Što kažu povjesničari, učenjaci, teolozi slabe vjere, ali velike drskosti o tome? To što oni kažu, nema nikakvog značenja. Važna je istina koju potvrđuju stoljeća, koju ljudi, sa svim svojim pričama, ne mogu razoriti zanijekati.

Sine moj, mogu ti samo ponoviti, da je za Mene, pravog Boga i pravog Čovjeka nečuveno tužno, što moram utvrditi u kakvom se danas, vrijednom smilovanja, položaju nalazi moja Crkva. Razumiješ li, sine moj: moja Crkva, cijena moje Krvi!

Također i za Mene, da, prije svega za Mene, koji sam pravi Bog i pravi Čovjek, jako je tužno, što se osjećam napušten, izdan i zatajen od onih koje sam stalno ljubio i zvao prijateljima.

Sine moj, mogu ti ponoviti već više puta opetovani poziv: Ljubi Me; daj zadovoljštinu, moli se i čini dobro; Ja sam taj, koji te to moli, a ti znaš zašto. Blagoslivljam te. (19. lipanj 1978.)

58. NEMAJ DRUGIH BOGOVA Sine moj, potrebno je da onaj koji se moli stavi u moju prisutnost činom Vjere, Ufanja i Ljubavi. Čovjek se mora sav Meni obratiti. Neka ne stavlja sebe i svoju sebičnost ispred Mene, u stalnoj zabrinutosti za materijalne stvari. Naprotiv, on se treba preda Mnom sabrati, moliti za slavu Imena moga Oca, moliti za dolazak moga Kraljevstva i da se vrši moja volja. Čovjeku Vjere, bit će sve ostalo dano. Prva Zapovijed glasi: "Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz Mene!"

Znači, da čovjek kao slobodno biće treba imati pravi odnos prema Meni, ako hoće naći ravnotežu između duhovnih i materijalnih zahtjeva svoje osobe na svom zemaljskom hodočašću. Čovjekova potreba za nadnaravnim je tako zahtjevna, da on, ako mu nedostaju nadnaravne istine, neće trajno imati ni sreće ni mira. Muke će biti tako velike, da će često biti zdvojan.

52

Vratiti se Bogu Čovjek je Božje oruđe i Bog zna što mu je potrebno. Zbog toga mu je dao prvu Zapovijed da ga vodi putem i da može stati na pravo mjesto u univerzalnom poretku. Čovjek je proizašao iz Božje ruke, pa ako ide svojim prirodnim putem, vraća se natrag Bogu. To je utemeljeno u vjeri i razumu. Bog treba biti prvi i najviši životni cilj: Boga u ovom životu upoznati, ljubiti i služiti Mu! Tada će Ga uživati u drugom životu, u Nebu. To je istinski prvotni katekizam, kojeg su iz razuma i srca izagnali, te je postao prirodna posljedica naturalističkog shvaćanja života mnogih mojih službenika.

Hoćeš li jedan praktični primjer? - Nedaleko od tvoga grada živi redovnik, kojega poznaješ, dakle Bogu posvećena duša, koja bi trebala težiti savršenstvu, a pozna i katekizam o porijeklu i cilju života. Ti znaš, da taj redovnik u ispovjedaonici odrešuje sve bludnosti, uključujući i preljub,a da ne zahtjeva kajanje. On je iz svoga života i iz života svojih vjernika, koji dolaze u njegovu ispovjedaonicu izbrisao ne samo šestu i devetu, nego i sve Zapovijedi. A taj nesretni redovnik nije jedini koji tako postupa. Vode li biskupi računa o tome što se događa u njihovim i biskupijama? Ako to znadu, zašto ne skupe snagu, te oduzmu takvim svećenicima ovlast ispovijedanja? Zašto crkvena središta trpe takve pokvarenosti?

Njihovi interesi Koliki su danas svećenici i kršćani daleko od toga da slijede pravi životni cilj! Stalno su zaposleni kao da su interesima svoga vlastitog ja. Ti ih vjerojatno vidiš u žurbi i radu sasvim obuzete pothvatima, ali ne Mojim jednostavnim, sigurnim i jasnim: tražiti Boga svim raspoloživim sredstvima, ljubiti Ga iznad osobnih i tuđih interesa. Božji su interesi: 1. Slava Božja 2. Kraljevstvo Božje 3. Volja Božja Služiti Bogu uključuje i služiti sebi. Sine moj, koliko ima svećenika koji Bogu vjerno služe?

Ti ih možeš prepoznati! Ako se biljka ocjenjuje prema svojim plodovima, onda je lako prepoznati one koji služe Bogu, kao i one koji služe vragu. Ti ćeš vidjeti koliko će još pasti crvljivih plodova izdajica, odmetnika i poricatelja!

Vidjet ćete ih svojim očima.

Sine moj, nitko ne može izbjeći smrti, jer čovjeku je određeno da umre. I svi znate da smrt nije kraj nego samo prolazno razdoblje duše i tijela.

- Ali, moj Isuse, bezbošci?

Navodno ih ima jako mnogo. Ali stvarno ih je jako malo koji,suočeni sa smrću ne pokazuju sumnju i bespomoćnost. Ali, govorio sam o onim svećenicima, koji su daleko od svake mudrosti, koju su posjedovali pogani. Tako je rekao Ciceron: "Smrti, kako je dobar tvoj sud!" Misao na smrt, koju su čak i pogani smatrali mudrom, odbacuju duše ovog nevjernog naraštaja kao neki teret i tugu. Osim nekih izuzetaka, nitko ne misli na smrt kao vrata u vječnost. Broj luda je neizrecivo velik! Moli i daj zadovoljštinu! Ne uznemiruj se; prikazuj mi svoje boli, to Mi je drago. To se diže kao miomirisni tamjan do moga Prijestolja, a onda vraća i pada kao kiša milosti.

Blagoslivljam te, sine moj i zajedno s tobom blagoslivljam sve koji su ti najbliži, istih uvjerenja, koji s tobom surađuju, da moja Riječ Života bude upoznata.

(19. veljača 1976.)

59. NAJTEŽI GRIJESI PROPUSTA Pastiri i svećenici koji obavljaju suvišne poslove, zaraženi su pogrešnim naukom o zaposlenosti. Ja ne sudim po vanjskom izgledu nego po samo Meni poznatoj stvarnosti. Duše žrtve se rado kriju; pretpostavljaju neprekidnu molitvu sa Mnom povezanu...

Danas, sine moj, ima u sjemeništima i vjerskim kongregacijama malo dobrih plodova.

Napušten je stari red i nadoknađen novim, koji je izgrađen skoro posvuda na krivim temeljnim pravilima, koja ne odgovaraju mojoj volji i mojem Evanđelju.

53

Sloboda ne znači ni razuzdanost ni bezakonje Sine moj, želim ti objasniti što se događa kada se pojam slobode zamjeni bezakonjem... Što znači sloboda za mnoge odgojitelje, svećenike Ja sam te pozvao i ti si vjerovao mojoj Riječi. Pozvao sam također Petra, Jakova, Ivana i ostale i oni su povjerovali. Sine moj, da ste čuli moj Poziv, a da niste na njega odgovorili, što bi bilo od tebe i od njih? Kada sam usred noći tri puta viknuo: "Samuele, Samuele!", on je tri puta odgovorio: "Ovdje sam Gospodaru." Ta podložnost Božjem Pozivu mora postojati. Sada ti kažem: promatraj sve to izgubljeno dobro koje nisu učinili oni, koji nisu na moj Poziv, na moj ponovljeni Poziv odgovorili. Sine moj, ti nećeš nikada moći shvatiti nastalu prazninu prouzročenu od onih, koji su na moj glas ostali nijemi. Moja Crkva ima dosta takvih praznina i ponora A sada, sine moj, položi račun i promatraj temeljito tešku odgovornost svih, koji su na moje Pozive ostali nijemi. Oni griješe propustima i time nastaju tako užasne praznine. Grijeh nemarnosti nije nikada sam po sebi zaokružen. Svaki grijeh djeluje u cijelom Mističnom Tijelu i uzrokuje u njemu velika zla.

Pokušaj zamisliti moju Crkvu bez Apostola i Svetaca? Moja sadašnja Crkva je prepuna grijeha propusta.

- Zašto, moj Isuse postoji tako tvrdokorna gluhoća? Zašto ta ledena šutnja na Ljubav koja ih poziva? Zašto tako uporno odbijanje tvojih Poziva?

Sine moj, pogledaj pa ćeš razumjeti. U momu Evanđelju možeš naći ne samo jedan, nego više odgovora. Ne možeš istodobno saslušati više osoba, koje te zovu. Ti kažeš: molim, jednoj za drugom.

Sine moj, pazi sad! Koliko puta sam te zvao danju i noću? Ali neprijatelj čovjeka je uvijek u zasjedi. Nakon Mog Glasa oglašava se on. Kada Mi odgovoriš, znaš što se događa, kao što se događa i onda ako Mi ne odgovoriš, nego svoje uho prikloniš neprijatelju.

Znam tužno nasljeđe prvoga grijeha, koje gura čovjeka nizbrdicom prema zlu, ali također znam, da sam vam Ja, Vječna Božja Riječ, Utjelovljena u vremenu dao sredstva, koja će vas voditi dobru. Darovao sam vam Otkupljenje sa njegovim bogatim plodovima.

Sine moj, neshvatljivo je što duhovni pastiri, svećenici i vjernici, koje okružujem sa puno ljubavi i strpljenja, te pozivom da se otvore svjetlosti u Ljubavi, izdaju Mene i moju Crkvu.

Nezamislivo je da vrijeđaju Mene, Mene izručuju me kao novi Jude mojim neprijateljima, saveznicima mračnih sila pakla. Čas je utvrđen Sine moj, poznaješ štetne zahvate mračnih urota, koje se odigravaju u mojoj Crkvi. Već sam ti rekao i ponavljam: "Kada bi ti bilo dopušteno da vidiš mnoga počinjena zla iza fasade Crkve, ne bi mogao živjeti ni časa dalje."

Usprkos ponora koji stoji između Mene, Otkupitelja i u grijehu ogrezlih duša, nastavljam dalje kucati na njihova vrata, na duše mnogih biskupa, bezbrojnih svećenika i vjernika, jer Ja sam prihvatio križ i sve želim spasiti. Ali oni su otvrdnuli u grijehu i obuzeti ohološću. Broj tih zalutalih je zaista velik!

Ali ne smiješ misliti da je moj nepopravljivi neprijatelj sa svojim legijama nepobjediv i da se strašno krvarenje duša, koje srljaju u propast, ne može zaustaviti. Čas je utvrđen zbog njihove vlastite nevjere. Bit će to užasan čas, kakav nikada do sada nije bio. To će biti trenutak Pravednosti i Milosrđa. Sve što sam ti rekao bit će jasno i sve će se razumijeti. Ipak, danas to mnogi ne vjeruju i ne razumiju.

Sine moj, nisam ti iznio sve motive, zašto pastiri, svećenici i vjernici ne slušaju moj Glas i moja Milost ih ne dodiruje; ali Ja ću to još učiniti. Moli se i daj zadovoljštinu za svoju braću koja žive na rubu ponora, iz čije dubine nema povratka. Prikaži Mi sve tvoje duševne i tjelesne patnje. Ljubi Me, kako ja ljubim tebe.

54

Blagoslivljam te i zajedno s tobom blagoslivljam sve Bogu posvećene duše dobre volje.

(10. studeni 1977.)

60. NI DANAS NE VJERUJU Ja, Jedinorođeni Sin Božji, jedno s Ocem i Duhom Svetim, tijekom tri godine svoga javnoga života, više sam puta jasno i točno svojim Apostolima i Učenicima navijestio da treba u zemlju staviti sjemenku, da ona umre te donese bogat plod. Ali ni Učenici ni Apostoli nisu to shvatili, iako su moje Riječi bile jasne. Nikada se nisu dali uvjeriti u razloge moje smrti i moje strašne patnje, a ipak sam često o tome govorio.

Započeo sam plan vašega spasenja provoditi u djelo u poniznosti, siromaštvu, poslušnosti i ljubavi, kao i u stalnoj molitvi za spasenje svijeta. No, oni to nisu razumjeli, jer nisu htjeli biti svjesni užasnog časa tame.

Ja sam bio taj, koji je po velikanima naroda pripremio rast moje Crkve u progonstvu, ali nisam našao razumijevanje kod mojih omiljelih sinova. Bio sam Bogočovjek i stvarao sam čuda. Nisu Mi vjerovali u mračnom trenutku moje patnje i smrti, usprotivivši se slijepim otporom i ludoj tvrdoglavosti.

Jedno, jedino biće bilo je uvjereno u neizbježni čas tame, koji je predstajao svijetu: moja Majka. Tijekom cijeloga njezina života, njeno Srce bilo je probodeno zbog predviđanja moje Patnje i Smrti.

Sine moj, danas su stvari iste kao i onda. Samo se situacija ne smije više pripisati Meni, nego iskvarenom naraštaju koji odbija Boga zbog sotonina grijeha i koji ne vjeruje mojim Riječima. Nije li moja Majka u Lurdu i Fatimi i na mnogobrojnim drugim mjestima govorila jasno. Nisu vjerovali!

I Ja sam govorio. Meni također nisu vjerovali. Sada je prošlo 2000 godina otkada je sjemenka morala umrijeti, kako bi nastala sočna, snažna klica. Glava Crkve, koja se rađala, morala se uništenjem žrtvovati za sveopći spas. Žrtvovala je sebe samu da zadovolji nenaplativu krivnju Božanskoj Pravednosti. Danas mora cijelo Mistično Tijelo, koje je kao smokvino drvo u Evanđelju ostalo neplodno, zbog demonski zaraženog bezboštva, da kao pšenično zrno stavljeno u zemlju trune, da bi ponovno rodilo plodnim Božanskim životom.

To točno odgovara nepromjenjivim zahtjevima moje Pravednosti i Milosrđa. Uistinu vam kažem, ako nećete biti ponovno rođeni, nećete ući u Božje Kraljevstvo. Otajstvo moga Otkupljenja je djelo bezgraničnog Milosrđa i Pravednosti. Čin neograničenog Milosrđa i Pravednosti je trenutak čišćenja. Moja Pravednost zahtjeva od vas, mojih živih, slobodom i razborom obdarenih udova, sposobnih htjeti dobro i odbiti zlo, da platite dugove za učinjene krivice.

Ne daj se zavesti, sine moj! Milosrđe zahtjeva da svi ljudi budu opomenuti unutarnjim i vanjskim znakovima. Tko hoće čuti, neka sluša! Ali tko tvrdokorno zaslijepljen ponosom i ohološću želi propasti, taj će propasti kao i sotona. O slijeposti! O tvrdokornosti! O nevjerni i pokvareni rode, što sam više mogao učiniti da bih te pošte dio od časa tame, trenutka smrti i krvi, koji se približava? Što sam vam više mogao dati, od onoga što sam vam dao? Svoju Ljubav, svoje otvoreno Srce,Ljubav moju i ljubav moje i vaše Majke.

Više puta je Ona sišla na zemlju da vas trgne iz vaše vjerske otupjelosti, pozove na povratak velikoj istini Vjere i pokaže put spasenja kojim morate krenuti.

Ja ću liječiti moju Crkvu Ja ću liječiti narode i nacije. Ja ću liječiti moju Crkvu. To neće biti djelo teologa, od kojih su mnogi sotonskom ohološću postali tama, koji svojim nezdravim učenjem i izvrnutim porukama povećavaju zbunjenost. Ja sam najjednostavnije Onaj koji Jesam. Sve što po Meni dolazi je jednostavno, dok su mnogi od njih komplicirani. Oni otežavaju ono, što je jednostavno. Ne čudi se ako oni ove Poruke ne prihvate i odbace ih na nedostojan način. Nikada oni neće, kao ni učitelji Hrama, prihvatiti Istinu, koja nije njihova, jer oni nisu u Istini.

55

Ne daj se zavesti, blagoslivljam te. Daruj Mi se takav kakav jesi, sa tim što imaš. Pokloni Mi tvoje muke, Ja ću ih zatvoriti u moje Milosrdno Srce, da ti ih vratim kišom milosti.

(8. prosinca 1975.)

61. STAVITE SE U BOŽJU PRISUTNOST Piši, sine moj: "Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz Mene!"

"Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim um om svojim i svom snagom svojom!"

Navikli ste slušati Zapovijedi otprilike tako, kao što svaki dan slušate zvuk zvona. Svatko čuje, ali skoro nitko ne mari. Tako ostaju Zapovijedi mrtve riječi, dok bi u vašim srcima trebale biti žive. Htio sam to unaprijed reći, da možeš bolje razumijeti, kako se loše moli, a tako je malo onih koji uopće još mole. Postoji malo onih koji dobro mole, jer nije moguće moliti, ako se ne zna prva Zapovijed, a još gore ako su je zaboravili. Staviti se u Božju prisutnost, znači izvršiti niz duhovnih čina koji su bitni za dobru i uspješnu molitvu.

Mora se probuditi čin Vjere koji vašu dušu podiže Bogu, da bi se s Njime povezala. Za činom Vjere nužno slijede čini Poniznosti, Ufanja i Ljubavi, koji služe da se ojača veza s Bogom. Ti čini su neizbježni za dobru molitvu, jer sprečavaju da postane čisto mehanička vježba, koja je odbojna Bogu, jer takve Me duše štuju samo usnama, a ne srcem.

Nažalost, ima mnogo takvih, a ne malo onih koji mole često samo izvanjski, pri čemu sami sebe varaju, budući da si umišljaju da su izvršili obvezu, koja stvarno nije ispunjena.

Na pravi način Iz toga što sam ti predočio, možeš vidjeti kako teški nedostatci postoje u duhovnom životu kršćana. Pri tome se ograđujem samo na jedan, ali ima još mnogo drugih. "Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim..." Onaj koji zaista ljubi Boga i stavlja Ga na čelo svoga života, ne diže Bogu molitve, koje su odraz oholosti i sebičnosti, te isključive molbe za uspjeh u zemaljskim potrebama, za zdravlje, bogatstvo i čast. Tko moli samo za to, ne može uspostaviti nikakvu vezu s Bogom. Bog ne ulazi u duše koje su pune svjetovnog nemira i teže samo za zemaljskim dobrima. Te duše su okružene Tamom. Tko istinski ljubi Boga,odnosi se prema Njemu na pravi način, tražeći da Ga proslavi i ljubi. Tko doista ljubi Boga, traži u svojoj molitvi prije svega Njegovo Kraljevstvo u dušama, Njegovu najveću Slavu. Bog drži svoja obećanja: Molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!

Tko moli i ostane razočaran, mora to pripisati činjenici što isključuje prvu Zapovijed: "Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz Mene!" Također i zato jer ne mari za glavnu Zapovijed: "Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim..." Zbog toga ostaje njegova molitva neuslišana. Zaboravilo se da sam Ja Apostole i vas učio ovako moliti: "Oče naš, koji jesi na nebesima..." Prenijeti se u Božju prisutnost, prva je pretpostavka za molitvu. Onaj koji moli zaboravlja sebe samoga, da bi se vinuo svojom dušom Bogu Ocu, koji je jedini Velik, Svet i Dobar.

Učitelj molitve Ne morate li vi, moji službenici biti neumorni učitelji molitve svojih vjernika? Dobra majka neumorno poučava svoju djecu u svemu što je prema dobi djece važno za njihov život. Ne unosite li vi krštenjem li duše Božanski život? Ne nalazite li se vi zaista u duhovnom očinstvu s vjernicima povjerenim vašoj skrbi? Zašto zanemarujete tako važne stvari? Nesretni učinak lošeg očinstva prema duhovnoj djeci možete utvrditi, ako ste tako hrabri da ga opažate. Bogu, pravednom Sucu ne izmakne ništa što niste učinili. Radi se o spasu tolikih duša neizmjerne vrijednosti.

Moji sinovi, istina je da su različiti razlozi krize Vjere, koja se približava svom završnom činu, te da su neki razlozi izvan vaše volje. Ali je isto tako istina da se neki razlozi moraju pripisati vama, ako se ne obratite i ne pokajete. Što će biti s vama, ako nastavite služiti sebi, umjesto Bogu? Moji sinovi i svećenici, kratko je vrijeme koje još preostaje. Ne Ja, nego vi određujete svoju vječnost. Sine moj, neću se umoriti moliti te za molitvu i zadovoljštinu.

(5. veljača 1976.)

56

62. DVOSTRUKA IGRA Postoje nepotrebne uredbe koje dovode do rasipanja dobara. To prouzrokuje klonulost, koja onemogućuje mnoga djela, tako da više ne koriste, bar onako kako se danas čine.

Sine moj, ne boj se. Ja sam ti uvijek govorio da je istina bitno svojstvo ljubavi prema bližnjemu i da Ja bez razloga ne naglašavam svakojake jade, kada ti razlažem propuste sadašnjeg dušobrižništva.

U svemu se prepoznaje dvostruka igra sotone, koji u Crkvi djeluje izvana i iznutra. Izvana: tko ne vidi njegovo oruđe je slijep: komunizam, utjelovljenje sotone i slobodno zidarski kapitalizam. U biti je građanstvo užasno rascjepkano slobodno zidarskim radikalizmom, koji je po svojim međunarodnim vezama vrlo jak. To su oružja s kojima sotona neprestano pokušava razbiti Crkvu, a ne može se poreći da mu to takvom moći nije djelomično uspjelo.

Iznutra, sotona prouzrokuje snažnu, još nikada do sada tako raširenu krizu Vjere među klerom. Posljedice su očigledne. Sotona se služi napretkom, modernom tehnologijom, koja skoro sva stoji u službi sotone, svijeta, njegovih pristaša i vaših strasti. Pohlepa duha, oholost, iznimno zao grijeh Crkve vašeg vremena i tjelesna pohota odvojili su mnoge članove od Tijela Kristova, one određene da služe zajednici, svećenike i druge posvećene duše. To je tipično Luciferovo djelo, koji je nekoć bio najljepši Anđeo, a i danas je moćan. To dokazuje ogromna prisutnost zla koje djeluje u Crkvi i u cijelom ljudskom društvu.

Grijeh lijenosti Obzirom na strašnog neprijatelja, Ja, vaš Bog, da vas oslobodim od njega, spustio sam se u beskrajnoj poniznosti i postavši Čovjekom žrtvovao sam se na križu. Sada vaše spasenje ovisi o vašem suglasju i sudjelovanju u otajstvu Otkupljenja. Želim dragovoljno i zauzeto sudjelovanje, ne pasivnu suglasnost svih krštenika, jer mnogi danas krivo shvaćaju kršćanstvo. Ovdje postoji strahovita praznina, nastala zbog mlakosti mnogih kršćana, tako teško bolesnih, da je njihovo ozdravljenje u pitanju.

To pomanjkanje zanimanja za Božje stvari, ta zakržljalost duhovnog života je grijeh lijenosti. Kršćani, koji bi morali oduševljeno žeđati za svjetlošću i istinom potonuli su tako duboko da liče samo zbunjenim bićima. Uni su zbog osobne ili tuđe krivnje ostali bez snage i energije.

Knez tame uspio je mnoge članova Crkve udaljiti od nadnaravnog životnog izvora i time ih osakatio. Njegove vlastite mržnjom ispunjene snage ostale su jake. Kada ta mržnja pukne, doživjet će čovječanstvo užas još nepoznata opsega i nezamisliva djelovanja.

Rasipa se vrijeme Komu na teret treba pripisati takvo stanje stvari? Onima, koji su neprijatelju široko otvorili vrata, koji dapače ne vjeruju u njega, te omogućuju njegov razorni utjecaj. Isto tako i onima, koji još i danas rasipaju vrijeme i energiju u stanju koje je iznimno teško.

Taj položaj treba pripisati na teret i onima, koji usprkos birokratskih aparata i sredstava koja im stoje na raspolaganju, još ne nalaze pravi, jedini put da daju kisik mojoj Crkvi, koja leži na umoru.

Da, sine moj, ta smrtna borba morala bi dati povoda energičnom obratu, kako bi se svi izliječili. Omogućeno je silama zla slabiti moje Mistično Tijelo.

Crkva neće propasti Moja Crkva bi morala biti sastavljena od velike vojske, hrabre Božje djece, do hrabrih i spremnih vojnika, svih ispunjenih oduševljenjem. Svih, ne samo jedne male elite, duhovno naoružane i zaštićene. Tako bi bili nepobjedivi, jer bi im ja dao sve što je za to potrebno.

Moja Crkva neće propasti! Ja ću je ponovno uspostaviti u patnji, kao što sam je uspostavio u patnji, poniženju i Krvi, u otajstvu spasenja. I Moje Mistično Tijelo prolit će svoju krv. Ja, njegova Glava, prolio sam Svoju, a Crkva će poslije dva tisućljeća biti ponovno uspostavljena i obnovljena, te će opet predvoditi kao Majka i Voditeljica naroda.

57

Moli, sine moj, i ne brini se za negativna prosuđivanja drznika. Vrlo kratkovjeka prosuđivanja!

(8. lipanj 1976.)

63. HITAN I BITAN ISPIT Svaki zapovjednik okuplja u redovitim razmacima svoje vojskovođe oko svog radnoga stola. Zajedno sa njima proučava planove obrane i napada.To zahtjeva velik trud, jer se ti planovi stalno temeljito pripremaju, pa mijenjaju prema odgovarajućem položaju susjednih naroda. Tako postupaju ljudi odgovorni za društvo. Također i u mojoj Crkvi treba s istom brigom i točnošću biti izvedeno sve što se mora učiniti.

U mojoj Crkvi postoji po Potvrdi silna vojska pomazanika, određenih za borbu protiv neprijatelja duša, zloduha, strasti i svijeta. Zadaća hijerarhije i višeg svećenstva mjesnih Crkava jest organiziranje i vođenje goleme bitke koja postoji od stvaranja čovjeka i trajat će do kraja vremena. Već sam rekao da su ljudi pojedinci kao i društvo cilj i žrtve borbe mračnih, paklenih sila, koje svojom lukavošću zavode duše.

Kod mnogih je vjera slaba. Ali tko ne vjeruje, ne može procijeniti jačinu i mogućnost neprijatelja, te je nemoguće vođenje jedne dobro organizirane borbe. Tako nisu ni pojedinci ni zajednice uvjereni da vlada ratno stanje. Hvalevrijedno je kako neke više službe pripremaju planove u uvjerenju da je to njihova obveza. Naprotiv, treba ukoriti nedjelotvornost drugih crkvenih vlasti, koje nisu u stanju pripremiti ni ostvariti planove za obranu i napad protiv sila zla.

Različito Učinjeno je puno toga što malo koristi cilju suzbijanja sila zla. Neprijatelji Crkve, dobrote i istine, postali su drski i moćni, Svojim uspjesima postaju sve bezobzirniji. Ruše božanske i naravne zakone. Zašto, sine moj?

Velika odgovornost tereti moju Crkvu zbog tolikih zala u kojima se nalazi, a uzrok krize Vjere je kriza unutarnjeg života. Često se događa da je netko suradnik Božjih i crkvenih neprijatelja. Slabost, bolesna težnja za vlašću, pomanjkanje jedinstva, bezakonje! Lica Božje djece i Božjih slugu su iznakažena. Vrijeme je da se probude i stave sjekire na korijenje.

Vrijeme je poslušati moj hitan Poziv na pravo obraćenje, inače će biti prekasno! Različite više vlasti moje Crkve neka prestanu gubiti vrijeme za beskorisne stvari i planove. Nisu u pravu, ako ne krenu protiv korijena zla.

Ispitivanje savjesti Ozbiljnost situacije zahtijeva dobar plan kojeg moraju svi ostvariti, oni na čelu, kao i podređeni, da pokajnički ispitaju savjesti i dođu do slijedećih zaključaka: - Do uvjerenja o potrebi ozbiljnog preispitivanja shvaćanja na kojem počiva život. Da li je sasvim kršćansko? Polovično ili sasvim pogansko?

- Pitanje, jeste li voljni razviti nov plan za duhovni život, živjeti na nov način Vjeru, Ufanje i Ljubav kao i život Milosti?

- Pitanje, jeste li voljni učiniti to, za što se mnogi ljudi zalažu, naime, naoružati se za borbu protiv moći zla, u pravom križarskom pohodu molitve i pokore?

- Jeste li voljni utišati nemir oko sebe, da biste u tišini i sabranosti čuli moje Pozive, koji vam hoće pomoći prizvati Me u prijetećim opasnostima? Jeste li voljni vratiti se živom, iskrenom štovanju Mene i moje Majke? Hoćete li slijediti Njen Poziv na pokoru?

- Pitanje, jeste li voljni vratiti se iskreno i živo Meni u Euharistiji? Kada bi Moji svećenici, toliko opterećeni poslovima htjeli biti objektivni, morali bi priznati da, osim iznimaka, usprkos grozničavog djelovanja ne nude više nikakve razloge za svoju vjerodostojnost.

Jesu li možda presušili izvori Milosti? Ne, moje Milosrdno Srce uvijek je otvoreno!

58

Neka traže uzroke u sebi samima. Sjekira mora biti postavljena na korijenje. Hoću time reći: Najprije se promijenite vi svećenici da vas slijedi vojska. Stoga je vrijedno truda ponovno se sastajati i u iskrenom bratstvu napraviti novi plan duhovne obnove. Uostalom, ne zahtjeva li to upravo od vas Koncil? Živjeti u milosti, jedinstvu i posluhu, kraj sa pobunom, borba sa zlodusima, sa zlom, bez ikakva kompromisa. To su velike teme koje moraju biti produbljene u svećenstvu i narodu. Zašto se još čeka? Iz straha, stida, ljudskog obzira, 'bojažljivosti, prijanja udobnom životu. Obratite se, obratite se! Ovaj poziv neka vas ne ljuti i u vama ne izaziva bojazan! Ja i moja Majka toliko vas volimo i stojimo uz vas. Radi se o spasu vaših duša i onih duša vama povjerenih.

Sine moj, blagoslivljam te, ljubi Me!

(29. rujan 1975.)

64. JEDNOSMJERNA CESTA Cesta počinje na određenom mjestu. Tada se provlači ravnicom i brdima između dvije omeđene strane, koje određuju njenu širinu, da konačno završi na cilju. Sine moj, život svakog čovjeka je kao cesta, ima svoju polaznu točku i svoj cilj. Svaki čovjek mora ići svojom cestom do kraja, do cilja, do vječnosti.

No, samo čovjek je među svim bićima na zemlji slobodan i razuman, sposoban razlikovati dobro od zla, zašto htjeti ili odbiti. Po tome je čovjek tako velik, sličan Bogu. Sva su druga bića na zemlji, za razliku od čovjeka, po svojoj naravi prisiljena na određeni tijek života. Njima nije moguće birati putove ili napustiti one, koje im je odredio Stvoritelj. Čovjek, koji je zbog svoga duha i svoje volje tako čudesno biće, slobodan je i može prihvatiti ili odbiti put koji mu je odredio Bog, njegov Stvoritelj. Bog mu predlaže put da mu olakša postići njegov cilj, vječni spas svoje duše. Čudno je i upravo strašno, da se čovjek ne služi svojim darom, koji ga uzdiže iznad svakog drugog bića na zemlji. Umjesto toga, on se opire ići putem iz zemaljskog progonstva i odabire mračne, zapletene staze, koje vode u propast i u vječno prokletstvo. Također je čudnovato, da on ne želi znati o svom slučaju: zavođenju i podmuklosti kojima ga sotona, otac laži okružuje i vodi. Sotona može, doduše, umanjiti slobodu čovjeku, ali je ne može uništiti, ni onda kada ga čovjek u tome podržava.

U svakom slučaju odvraćanje čovjeka od Boga, ne može se opravdati, jer sam mu Ja, utjelovljena Božja Riječ,sa skupocjenim plodovima svoga Otkupljenja stavio na raspolaganje sredstva, koja može koristiti kad hoće. Ali ako čovjek, slijedeći sotonu, ne želi ništa znati o Bogu, proklinje sam sebe.

Moj Put Danas su ljudi napustili Mene, Istinu i Život, ispravan i siguran Put, da bi išli pravcem ucrtanim od sotone. Ako se ljudi ne obrate, neće biti spašeni, ma što god govorili mnogi sijači drača u mojem Vinogradu, koji svojim zabludama uzrokuju strašnu pomutnju u dušama.

Postoje utjelovljeni zlodusi posve obuzeti ohološću. Njihovi spisi štetni su isto tako kao i pornografske knjige, a ima ih posvuda: u sjemeništima, samostanima i školama. Njihov otrov je smrtan i traži žrtve, prije svega među mladima.

Put svakog čovjeka počinje u majčinom krilu, a njegov zemaljski kraj je tjelesna smrt, iza koje slijedi presuda bez mogućnosti priziva. Poslije smrti počinje čovjek svojoj vječni život, sretan ili nesretan, ovisno o uporabi ili zlouporabi svoje slobode.

Ja, vječna Božja Riječ, proizašao iz Oca, postao sam Čovjekom u punini vremena u najčistijem krilu moje i vaše Majke, u sjaju, sjedeći s desne Ocu, za vas sam stalno prisutan Tijelom i Krvi, Duhom i Božanstvom, u otajstvu Vjere i Ljubavi.

I Ja sam htio proći svoj "put" na zemlji kao i svi ostali ljudi. Započeo sam svojim djevičanskim Začećem u krilu svoje Majke; završio na križu, tjelesnom smrću.

59

Ja, Put, išao sam na zemlji prema vama, da bi svakom od vas koji Me slijedi olakšao put, da se ne mora bojati sumnja nesigurnosti i zabluda. Moj "jednosmjeran put" je dobar i siguran za svakog čovjeka dobre volje. On počinje činom beskrajne poniznosti.

Beskrajna Poniznost Moje Utjelovljenje, jer sam Sin Božji, bilo je čin beskrajne Poniznosti, da bi svi ljudi znali da je Poniznost osnovna krepost, sigurni temelj svih kreposti. Bilo bi dostatno kada bi mnogi lažni teolozi htjeli malo razmišljati o toj božanskoj stvarnosti. Rođen sam u hladnoj, vlažnoj spilji, koja je služila kao staja i započeo sam sam svoj život na ovom svijetu u najvećoj bijedi.

Kako misle moji kršćani današnjeg potrošačkog društva o toj činjenici? Što misle moji svećenici o tome? Što misle o svemu tome uobraženi teolozi, koji najradije pišu knjige pune otrovne domišljatosti i zamršenih dokaza, a pritom zaboravljaju božansku jednostavnost Moga Evanđelja? Ja sam beskrajno jednostavan Bog i volim jednostavnost. Ti teolozi, koji vole udobne stanove, ne misle da sam se Ja, njihov Spasitelj rodio u staji, odrekavši se svega što pripada svakom čovjeku. Oni ne vide ogromnu suprotnost između moga i svoga života, kao i života današnjih- kršćana, koji teže za bogatstvom i blagostanjem.

Oni su ravnodušni sebičnjaci, ne poštuju Boga i na sve su pozive mojih Namjesnika na zemlji gluhi, ali se odmah pobune na njihove riječi, jer ne podnose riječi koje proizlaze iz Istine. Zar ne vide moji svećenici i mnogi kršćani blato koje se neprekidno baca po Crkvi?

Zaboravili su riječi moga Apostola Pavla: "S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću. Jer njima je očito ono, što se može doznati o Bogu" (Rim 1,18).

Ja, utjelovljena Božja Riječ, očitovao sam jasno svoj put po zemlji, u poniznosti, posluhu, u teškim patnjama, punim ljubavi prema Ocu i mojoj braći.

Svi kršćani, svećenici i biskupi neka se sjete mojih Riječi koje je napisao Apostol Pavao Rimljanima: ' "Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost..." (Rim 1,2) Oholost i drskost Jesu li možda današnji kršćani bolji od pogana prije dvadeset stoljeća? Hoće li se oni moći oduprijeti Božjoj srdžbi nakon što su napustili put i izgubili se u mračnim i krivudavim stazama sramotnih strasti? Oni hoće uništiti moju Istinu i pokopati je u ponoru svoje oholosti i drskosti.

Izabrali su druge putove,koji nisu Moji. Često se pozivaju na moje Milosrđe. Do sada je bilo vrijeme Milosrđa, ali sada dolazi čas Pravednosti, u kojem će moj i vaš Otac dopustiti strahote. U svojoj ogromnoj sljepoći traže da Ja poreknem svoj Život, čak da zatajim svoje Biće kao pravi Bog i pravi Čovjek.

Sine moj, još jednom te molim objavi glasno moj ponovni Poziv, glasno, na pravo obraćenje. Ne boj se posljedica koje ćeš izazvati. Želim da se svi spase, ali ako ne poprave svoju tvrdoglavu oholost, rasut ću ih kao vjetar prašinu. Ako neće otvoriti svoje oči "Svjetlosti svijeta", Meni, koji sam je donio, plod njihovih djela bit će vječna tama.

65. STROGOST BOŽANSKE PRAVEDNOSTI Mnogi su u opasnosti, jer ne žele vjerovati u buduće velike stroge kazne. Mnogi sumnjaju ili to osporavaju, te objašnjavaju da je velika kazna u suprotnosti s Božanskim Milosrđem.

Također ni moji Apostoli nisu htjeli prihvatiti misao o mojoj patnji i mojoj smrti. Nisu vjerovali mojim Riječima. Njihova uobraženost priječila im je da jasno vide i oduzela im dar mudrosti.

Isto se ponavlja i danas mnogima. Ja, utjelovljena Božja Riječ, postao sam u potpunom smislu žrtva stroge Božanske Pravednosti. Beskrajna ljubav prema palom čovječanstvu pokrenula je Presveto Trojstvo na ostvarenje otajstva moga Utjelovljenja, moje Muke i Smrti.

Usta Mudrosti rekoše: Po grijehu je došla smrt.

60

Grijeh je osobna i društvena krivnja, koju su natovarili na sebe čovjek i društvo protiv Boga. Bog može uvijek zahtijevati djelomičnu zadovoljštinu, jer čovjek ne može ni kao pojedinac, ni kao društvo potpuno zadovoljiti krivnju. Zato se pobrinuo Bog po otajstvu moga Utjelovljenja, moje Muke i moje Smrti.

Milosrđe i Pravednost su nerazdvojivi Onima, koji s velikom sigurnošću tvrde da se ne bi smjelo govoriti o kazni, nego samo o Božanskom milosrđu odgovaram jasno i objašnjavam, da su u Bogu nerazdvojivi Milosrđe i Pravednost, jer čim zlo prekorači alarmni znak, aktivira se nedokučivo djelovanje Božanske Pravednosti.

Koliko puta sam rekao da su gradovi ovog nevjernog naraštaja gori od Sodome i Gomore, da se moralna pokvarenost posvuda širi i zlo se na zemlji razlijeva snagom silne bujice. Ni moja Crkva nije pošteđena. Mnogi moji svećenici su okuženi. Otpadništvo od Boga nikada nije bilo tako sveopće.

Kalež se prelijeva Kako su kratkovidni moji jadni svećenici! Ne vide i ne shvaćaju da Boga u Njegovoj srdžbi uvijek vodi nakana Milosrđa. Zašto se tako ne sjete mnogi svećenici moga groznog straha u Maslinskom vrtu? Zašto se ne sjete, da je moj krvavi znoj, moja napuštenost od Oca, sa svom strogošću Božanske Pravednosti, tištala Mene, Njegova Jedinorođenog Sina? I zašto sam Ja uzeo sve grijehe ljudi na sebe? Također, i ta je Pravednost bila kao i sve, plod beskrajnog Milosrđa. Nevjera i neznanje ne mogu zadržati Božju ruku od ohola samosvjesnog čovječanstva. Moja Majka je to mogla. Patnja dobrih i nevinih, herojsko, plemenito predanje duša žrtava, bili su u stanju ublažiti i otkloniti zaključnu kaznu. Ali sada se kalež prelijeva.

Mjera je potpuna i sud se približava, premda sljepoća sprečava ljude da to vide kao pred igru prijeteće katastrofe.

U međuvremenu moje Milosrđe, koje svakako mnogi moji svećenici ne povezuju s mojom božanskog Pravednošću, priprema mnoga sredstva spašavanja, čišćenja i preporoda Crkve, ali i za čovječanstvo, oslobođeno ljudske oholosti i svih zabluda. Milosrđe i Pravednost idu ukorak.

Sine moj, reci, duše se moraju privoditi molitvi, pokori i obraćenju. Imajte povjerenja, Bog je u svojoj Pravednosti uvijek Ljubav i iz Ljubavi proizlazi sve što čini.

Blagoslivljam te, ljubi Me. Nadoknadi mi svojom ljubavlju sve nezahvalnosti i uvrede.

(8. listopad 1975.)

66. ORUĐE PROPASTI Način na koji se dijeli Sakrament Ispovijedi ne odgovara ni u kom slučaju planu moga Milosrđa i Ljubavi, nego opakom planu zloga. On je poduzeo sve da taj Sakrament, sredstvo uskrsnuća i života, pretvori u smrtonosno oruđe prokletstva, time što je knez tame zamračio taj plod Otkupljenja. Ja sam vječni Veliki Svećenik, Sudac, Ljubav i Pravda. Ja sam vječno Milosrđe. Meni Sucu pripada presuda za svakog pojedinog čovjeka, presuda bez priziva, koja će svoju posljednju potvrdu imati na Sudnji dan, kako za čovječanstvo, tako i za svijet Anđela.

Ja, beskrajno pravedni Sudac sudim svakom čovjeku po Pravednosti. Biti sudac znači grešnika po pravdi osloboditi krivice ili ga osuditi. Svaki svećenik mora biti pravedan i neovisan sudac. Njegova punomoć ne potječe od njega, nego od Mene, vječnoga Suca. Mnogi izvršuju tu punomoć prema svojem nahođenju. Služe se vlašću brzopletno i nesavjesno na zgražanje onih povezanih sa Mnom. Pomaže se pokajnicima da nađu sva moguća opravdanja za njihove grijehe, uz obrazloženje da je Božje Milosrđe veliko.

Svetogrdne ispovijedi Božje Milosrđe nije samo veliko, nego je beskrajno. No to ipak ne daje nikome pravo da ga na sramotni način zlorabi, kako se to događa. Sine moj, ta stvar je važna, stoga ponavljam: kao djelitelji Božanske pravednosti ne budite sukrivci s đavlom, da ne postanete od oruđa spasenja, oruđe prokletstva. Bog ne dopušta da Mu se tko nekažnjeno ruga. Riječi, kojima sam

61

ustanovio taj Sakrament vrlo su jasne: ili oprostite grijehe ili ih zadržite.

Bez iskrena kajanja ispovijed nije valjana. A nema iskrenog kajanja bez ozbiljne nakane, da se više neće griješiti. Mnoge su ispovijedi nevaljale i ništavne. Mnoge su svetogrdne. Tko se ispovijeda bez traženih preduvjeta i tko odrešuje,a nije uvjeren u izvršenje uvjeta, obeščašćuje Sakramente i čini svetogrđe. Time se obeščašćuje ovo čudesno spasonosno sredstvo i postaje tako sredstvom prokletstva. Time svećenik postaje sukrivcem pogubna sotonina plana. On ne traži Boga i ne traži spas duša, on traži sama sebe i užasno je što se pretpostavlja Bogu. Zato sam Apostolima i njihovim nasljednicima rekao: "Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." (Iv 20,23) Jasno, te riječi traže ozbiljno, odmjereno rasuđivanje, ne dopuštaju nikakve kompromise prema vlastitoj savjesti, niti prema ispovjedniku, a još manje prema Meni.

Ništa više nije grijeh Sine moj, mnoge stvari ponavljam namjerno, da bi taj problem današnjeg dušobrižništva što bolje usadio u duh mojih svećenika. Da, odrešuje se bez razlike sve i svi, od svega. Mnogi svećenici s lakoćom odrešuju, jer više ništa nije grijeh. Danas čistoća nije krepost. Svjesno, odgovorno očinstvo, pravo shvaćeno, pokretač je potpune slobode u bračnom životu.

Pod izlikom unapređivanja kulture dozvoljena je najsumnjivija lektira da obilno sije pohotu, filozofske i teološke zablude. Danas se sve osniva na prevari i krađi. Pravda zahtijeva da se ispovjednik uvjeri u ozbiljnu i iskrenu nakanu vraćanja nepravedne zarade. Često se ne upozorava pokajnika na tu strogu obvezu. U ime napretka svećenik zatvara oba oka, da pokaže svoju prilagodljivost modernim zahtjevima vremena. Preko toga prelaze i oni koji su odgovorni uvijek i svugdje spriječiti zlo u korijenu. Blagoslivljam te i zajedno sa mnom blagoslivljaju te moja Majka i Sveti Josip.

(28. listopad 1975.)

67. PONOVNO RAZBUKTATI VATRU Više puta govorio sam ti o ljubavi; ponovno se vraćam na tu temu, jer sam Ja neiscrpna Ljubav. Dao sam ljudima novu Zapovijed, sažetak cijelog Zakona, ključ sreće. Kada bi ljudi moju Zapovijed proveli u djelo, zemlja bi bila Raj, u kojem bi ljubav trijumfirala.

Ja sam Ljubav i od Mene žive sve duše. Savršenost života na zemlji mjeri se po stupnju iskrenosti kojom duše ljube Mene i sa Mnom svu braću. Vi ste to savršeniji i svetiji, što više ljubite. U istinskoj ljubavi, Mojoj Ljubavi nalazi se prava svrha života, prava životna radost.

Dar slobode Sine moj, pokušaj zamisliti život čovjeka bez trenutka ljubavi. Zar to ne bi bio tmurni, očajni život, pust i neplodan, bez smijeha, bez zrake svjetla? Život zlo duha, život prokletih, ovladanih zlodusima, ohološću, mržnjom, zavišću, očajno žive u neutaživoj žeđi za zlom! Ti prokleti duhovi tjerani su gorućom potrebom da čine zlo. Oni su izvršitelji zla, potiču nasilje, kletve, mržnje i razdore, krivovjerja i bestidnosti, sve što je zlo.

Ljubav je naprotiv gorljivost za sve dobro, neodoljivo oduševljenje duše usmjerene Bogu i braći. Ljubav je tajanstveni osjećaj koji izvire iz Boga, te kao strelica leti prema dušama, predmetu ljubavi. Duše se razlikuju od materije po svojoj naravi, s kojom su sjedinjene na zemlji. Duša je božanski dah ljubavi, koji oživljuje materiju. Duša je slična Bogu. Slobodna i nad arena razumom, može u najrazličitijoj mjeri prihvatiti ili odbaciti ljubav.

Sine moj, sunce šalje svoje zrake, svoju svjetlost i svoju toplinu na područja svoga zračenja, no ono ne odbija zrake i ne zagađuje svjetlost ni toplinu. Ali to ne vrijedi za duše.

Duše mogu odbaciti ljubav i odabrati mržnju; mogu odbaciti svjetlo i izabrati mrak! Kada bi ljudi htjeli shvatiti dar slobode i ono što taj dar u sebi uključuje: izbor vječne sreće - Očev dar, koju ni jedan jezik ne može opisati, ili vječnu propast, koju čovjek, hodočasnik na zemlji, ne može shvatiti.

Ljubav je odbačen Savršena ljubav saastoji se u ljubavi prema Bogu, Jednom i Trojedinom i braći, više nego

62

prema svemu ostalom na svijetu. To je nov Zakon dragovoljno prihvaćen i prožet potpunim predanjem. Savršenstvo ljubavi postiže se i usavršava na Nebu. Punina sjaja odgovara stupnju ljubavi. Što je dosegnuta ljubav veća, to je i sjaj veći.

Zašto ljudi odbacuju ljubav? Zašto ne znaju cijeniti najveće dobro za koje su stvoreni?

Također i u tome leži velika odgovornost na savjesti mojih svećenika i Pastira.

Ako radnici, koji snabdijevaju visoke peći željezara gorivom, prestanu potpaljivati vatru, tada sve stane. Vatra u pećima se ugasi i prestaje svaki rad. Također je i ljubav vatra; kada se ljubav ugasi, prestane život. I mnoge Moje Crkve su "ugašene peći". Svaki biskup i svaki svećenik trebao bi biti goruća "vatra" po svetosti života da snagom milosti i Božjom Riječi daje toplinu i duhovnu energiju.

Ali, ako se vatra u njima i njihovim zajednicama uvijek i iznova ne potpaljuje, gasi se polagano duhovni život. Zbog te tužne činjenice pati danas Crkva.

Pravi problem Kakvo bi prekrasno čudo vidio svijet, kada bi biskupi pozvali svoje svećenike k sebi sa istinskom poniznošću, kako sam ih Ja naučavao, jer bez nje nema prave snage unutarnjega života, te ponovno u sebi raspaliti vatru ljubavi i prenijeti je svojim sinovima i braći. Kada bi još odbacili stvari koje malo služe spasu duša i pojačano se bavili pravim problemom Crkve, koji se sastoji u suzbijanju razularenog napada paklene moći. Oružje koje stoji na raspolaganju, a više se ne upotrebljava, mora se ponovno primijeniti! Oružje molitve, samozatajivanje, unutarnje i tjelesne pokore, u posluhu Momu zastupniku i hijerarhiji u duhu evanđeoskog siromaštva.

Svijet se može spasiti prijeteće propasti. No ne može moliti, mrtviti se i prihvatiti patnju, ako se ne ljubi. Vidiš, sine moj, još smo jednom dotakli srž problema: kriza vjere je nužno kriza ljubavi. Mnogi govore o ljubavi, ali ona stvarno gori samo u nekima, jer kriza vjere ima mnogo ugašenih "žarišta" u Crkvi. Treba ih ponovno brzo upaliti da bi Božanska milost mogla ponovno djelovati u dušama.

Sine moj, moli i potakni dobre duše na molitvu. Tko se velikodušno posveti momu Milosrdnom Srcu i Bezgrešnom Srcu moje Majke, u njemu će se ponovno upaliti vatra, iako je ranije vladala smrtna hladnoća. Blagoslivljam (14. prosinac 1975.)

68. POUČLJIVA ORUĐA Koliki dobri kažu: "Gospodine, Gospodine!" ali samo je doista malo spremnih vršiti volju Božju. Mnogi tvrde sa uvjerenjem da su moja oruđa, ali u biti su oruđa svoje oholosti. Ipak, sine moj, postoje samo dvije mogućnosti: ili ste oruđe Božje ili oruđe sotone.

Oruđem se može uvijek rukovati. Kada bi se biskupi i svećenici dali voditi kao zaista raspoloživo oruđe u Božjim rukama, tada bi Crkva i zemlja pružale Nebu čudesni prizor svetosti i ljubavi. Moji Anđeli bi se tome veselili, a ljudi bi na zemlji bili kao preobraženi.

Ipak, kakvog li tužna prizora: Da se preneraziš! Pun moralne neurednosti, mračnih strasti, borbe, mržnje i zla svake vrste.

Ne riječima Sine moj, Moje Riječi su bez promjene! Neće se spasiti onaj koji mi samo riječima iskaže privrženost, nego onaj čija je volja usklađena s voljom Nebeskog Oca. Kada mnogi biskupi moraju doživjeti da ih se ne sluša i uvide da je vjera srušena do temelja, tada neka ne traže pogreške drugdje, nego u vlastitom životu. Lako je govoriti o oruđu Providnosti, ali nije zaista tako lako biti takvo oruđe. Da, sine moj, to je povijest prvoga grijeha, koji se u vremenu ponavlja tako tvrdokorno, ali iz kojega se nikada ne uči.

Sotona uvijek kuša grješni ljudski rod. Time čovjek narušava čudesni unaprijed uređeni poredak, sklad naravi i milosti. Grijeh je najteži nered! On prouzrokuje stalno nove nerede u duhovnom i milosnom životu. Praroditelji su sagriješili. Neposredno zatim razbuktala su se

63

sjetila, nastade pobuna tijela, duha, naravi: U znoju lica svoga jesti ćeš svoj kruh; u mukama ćeš rađati." Ne možete shvatiti što ste izgubili sa prekrasnim skladom milosti i naravi.

Zemaljski raj bio je čovjekovo prebivalište. Biskupe i svećenike treba poučiti o strašnim posljedicama prvoga grijeha, a morali bi znati da ove posljedice izaziva svaki grijeh osobito oholost. Grijeh oholosti i drskosti izaziva, ako ga učini biskup u svojoj biskupiji, mnogobrojna druga zla. Mnogi neredi imaju tu svoj začetak.

Sine moj, zbog toga inzistiram tako odlučno upravo na tome i ponavljam često da je tako slabo shvaćen osnovni problem moga Mističnog Tijela. Bolno je morati to ustvrditi! Ali neki biskupi i svećenici su poput ograničena građevinara, koji se bavi pri gradnji svoje kuće sporednim stvarima, a pri tom zanemaruje temelje i nosive konstrukcije, pa će se kuća sigurno srušiti.

Htio sam ti to opet ponoviti, da bilo tko konačno odluči zahvatiti u taj teški problem. Često se ne vjeruje u istinu koja je pred njima otvorena. Ali ta slijepa i lažna uvjerenja želi neprijatelj sa zlobnom lukavošću usaditi u glave, no one ne mogu odgoditi ni na trenutak čišćenje, koje potiče Ljubav. Ljubav ne može dulje trpjeti sotoninu vlast u svijetu i u dušama, koje u velikom broju propadaju.

Moju uputu Apostolima o istjerivanju đavla smatraju nekorisnom, čak smiješnom. Time su sotoni sva vrata otvorena.

Ja sam živa Osoba Sine moj, reci svima, ne brini se ni najmanje za posljedice,ma kakve one bile. Ja sam taj koji to hoće i koji ti naređuje. Mora biti konačno učinjen kraj s tom prividnom pameti i mudrosti koja vas zadržava da svima kažete da sam Ja, Isus, pravi Bog i pravi Čovjek, živa stvarna Osoba, kao i vi, da čak i više nego vi i da imam pravo podići svoj glas kako, kada i gdje hoću.

Morate biti uvjereni da sam Ja vas izabrao za svećenike, a neke među vama i za biskupe.

Budući da sam vas Ja pozvao, mogu među Svojim svećenicima izabrati one kojima povjeravam posebne zadaće, koje se moraju ispuniti u vremenu i na način kako Ja to utvrdimo.

Neumorno moli, žrtvujući se. Pogledaj, ni drugi se ne umaraju, vrijeđajući Me. Tvoje patnje su sve veće, ali ti znaš, da su mjera tvoje ljubavi prema Meni.

Blagoslivljam te, sine moj, i zajedno s tobom blagoslivljam sve one koji u duhu istinske poniznosti prihvaćaju hitni poziv Bogočovjeka, koji želi sve spasiti.

(20. siječanj 1976.)

69. STVARI ĆE SE PROMIJENITI Ne misli da se svijet u 2000 godina puno promijenio! Za jednu temeljnu promjenu trebali bi se promijeniti uzroci u korijenima ljudske naravi. Čovjek može koraknuti naprijed i natrag, ali se ne može bitno promijeniti. On uvijek ostaje smrtno stvorenje ranjeno istočnim grijehom, koje naginje na zlo, koje može svladati,ako hoće pomoću odozgo. U tome leži razlog zašto se čovjek kroz dvije tisuće godina kršćanstva nije mnogo promijenio. Danas, kao i onda, obnavlja se istom slijepom okrutnošću moja Patnja. Tupom tvrdokornošću pretpostavlja čovjek ono materijalističko, nevjerno Barabino doba i viče: "Ukloni! Raspni ga!" (Iv 19,15).

U korijenu je uvijek isti uzrok: mržnja sotone protiv Božje Riječi, koja je za spas čovječanstva postala tijelom; mržnju sotone protiv Mene Spasitelja i protiv ljudi koje želi gurnuti u svoj vlastiti ponor. To je pravi razlog zašto se poslije 2000 godina u slobodnozidarskim ložama, u parlamentima, u sveučilišnim aulama, u tisku, na radiju, na televiziji i u novinama nastavlja vikati: "Na križ s njim!" Đavlova osveta Sotona, koji je već od trenutka svoje pobune protiv Boga i svoga pada, otvrdnuo u svojoj mržnji, planira uvijek osvetu. U toj mržnji živi i hrani se; mržnja je postala smisao njegova opstanka. Budući da je jači od ljudske naravi, u stanju je poslužiti se svojom nadmoći, da

64

čovjeka navede na zlo. Stoga se prepoznaju danas, kao i pred 2000 godina, isti ljudski niski instinkti njegove povrijeđene, ranjene naravi, njegovi ispadi mržnje protiv Mene.

- Isuse, u čemu se sastoji krivica čovjeka, ako ga neko jače biće nemilosrdno tjera u zlo?

Sine moj, ne zaboravi: Ja sam Božansku narav sjedinio s ljudskom, da ostvarim dužnu zadovoljštinu i izmirenje za čovječanstvo. Činjenica, da je ljudska narav grijehom bila ponižena i da joj je vraćeno prvobitno dostojanstvo, izazvala je protiv vas ljudi u sotoni glad za mržnjom, zavišću i ljubomorom. Stoga se zlo koje ljudi čine ne može opravdati, pa ni onda ako ih je sotona na to potakao, jer čovjek je slobodan i otkupljenje je ponovno uspostavilo prekinuti poredak i narušenu ravnotežu. Upravo otkupljenjem su čovjeku dana potrebna sredstva da se odupre iskušenjima i da ih nadvlada.

Kada dakle čovjek sa zadovoljstvom posluša glas zla, ne čini to bez odgovornosti, jer on dragovoljno odbija plodove otkupljenja, kreće opasnim putem, sa kojeg može lagano skrenuti sve dublje i dublje, u ponor. Živio Baraba!

Sine moj, stoga se Ljubavi, dakle Božjem Sinu, Spasitelju čovječanstva, dovikuje u gnjevu: "Crucifigatur!" - (Neka se razapne!) i ponavlja: "Živio Baraba, Nazarećanin mora umrijeti!" Živio Baraba! To znači zločin, nasilništvo, uzvisivanje jednog i drugog! Neka živi mržnja, prostitucija i pornografija! Neka živi besramni tisak, koji s filmom i televizijom propagira nemoral!! Živjelo zlo!

Krist, Spasitelj, mora umrijeti! Smrt Ljubavi, koja je došla spasiti izgubljeno, poniženo i zarobljeno čovječanstvo, da mu vrati njegovu slobodu i dostojanstvo i da mu otvori obzorja nade i spasa.

Kakav je dakle, s obzirom na tu tragediju stav mnogih mojih svećenika? Mnogi su ravnodušni, drugi simpatiziraju i rade s neprijateljima. To su marksistički svećenici, pretplaćeni na sramotne, bezbožne i materijalističke novine. Ovi svećenici su brojniji nego što je to danas poznato. Već ćete to u trenutku iskušenja doznati.

Postoje također svećenici, koju svoju službu shvaćaju kao obično zanimanje i ne vide u svećeništvu otajstvo Crkve, kojoj su važni dio. Ustvari, kako bi se moglo zamisliti Crkvu bez svećenstva?

Stvarno je kao na Kalvariji! Tamo su bili mnogi ravnodušni, radoznali pismoznanci i farizeji.

Malo, vrlo malo dobrih! Majka, Ivan, pobožne žene, nekoliko učenika i pastiri.

Sine moj, tako se svijet samo malo promijenio, jer je uzrok zla uvijek isti. Mora se boriti protiv njega i ograničiti njegove napadačke snage, doskočiti njegovim planovima i oslabiti njegovo djelovanje. Životna Snaga Usprkos svemu stvari će se mijenjati. Moja Patnja i moja Smrt donijele su Snagu na svijet, pa snaga zla neće prevladati. Moja Patnja se nastavlja u mojem Mističnom Tijelu, u trpljenju Svetaca, dušama žrtvama, dobrima; tu daje svoje plodove.

Zemlja će biti prekrivena krvlju Mučenika, koji će koračati prema blistavoj Zori, novoj Crkvi, novom životu probuđene Crkve, koja će zauzeti mjesto Učiteljice i Voditeljice naroda u cijelomu svijetu.

Sile zla biti će satrte pod nogom moje Majke, koja će kao vojska spremna za borbu, postići sjajnu pobjedu za Križ i Crkvu. Čovječanstvo će se ponovno vratiti Ocu, pa će postići sretnu vječnost. Sine moj, moli, žrtvuj se! Blagoslivljam te, ljubi Me! (26. veljača 1976.)

70. USTRAJNA IZDRŽLJIVOST Piši, moj brate, ja sam Orion.

Kapi vode koje stalno padaju na granit, uspijevaju izdubiti ga. Ali što je jedna mala kap vode, koju snagu ona posjeduje, da bi mogla ispuniti takva djela? Kapima vode za to treba vremena, tako si i ti upućen na ustrajnost. Ustrajnost u dobru je potrebna! Ljudsko biće je uništilo

65

prirodnu ravnotežu u kojoj je stvoreno. I zbog istočnog grijeha je čovjek postao predmet stalnih promjena ponašanja i neprekidnih promjena temperamenta. Tako je nalik vjetru koji puše, čas sa istoka, čas sa zapada. Toj ljudskoj krhkoj i promjenljivoj naravi mora se dodati element učvršćenja ravnoteže, inače neće moći ostvariti ništa dobro, nego samo divlje gorke plodove. Taj viši sigurnosni element je Božanska Milost.

Ona sadrži iznad svega važan dar ustrajnosti, bitni dar, bez koga je u pitanju vječni spas.

Poznavanje dobra, volja za dobro, želja za dobro nisu dostatni, potrebna je ustrajnost u dobru.

Koliki su zastali u njihovim prvim koracima na putu k savršenstvu i iskliznuli na pola puta, a koliko ih nije bilo sposobno da se približi konačnom cilju. Time su svoja odricanja, žrtve i patnje stavili na kocku, ili su sve izgubili, jer nisu bili ustrajni?

Paklena igra Zašto, don Ottavio, ove rasprave o ustrajnosti? Kada promatraš što se danas događa u Crkvi, možeš bez muke vidjeti što joj nedostaje, jer je nepostojanost i površnost ovoga naraštaja veća nego ikada, jer ljudi, izuzevši malobrojne, ne živi u milosti Božjoj. Oni su loptice svojih vlastitih slabosti i ponižavajućih utjecaja zloduha, čije mračne sile postupaju sa dušama tako grozno i cinično, kao mačka s mišom.

Glavni uzrok nestabilnosti je gubitak Božanske milosti u duši, a time izostaje unutarnji život i molitva u kršćanskom životu. Kriza vjere potječe iz poganskog shvaćanja života.

Obnovljena Crkva ostvarit će nov program kršćanskog odgoja, unutarnjeg života i opet će dati pripadajuću vrijednost čvrstoći života u obitelji i Crkvi. Nove zajednice moraju omogućiti duhu vanjskim i unutarnjim odricanjem veliki polet. Ovaj duh će učinit duše i savjesti pristupačnijima, te obrazovati prave Kristove vojnike, učvršćene za borbu protiv neprijatelja Boga, Crkve i duša, protiv zloduha, strasti i svijeta.

Isus je Crkvi dao Sakrament Potvrde, da bi svaki krštenik postao jaki vojnik, koji će biti svjestan svoje uloge u velikoj vojsci Crkve. Život vojnika je život odricanja, žrtve i borbe. Jesu li krizmanici vašeg vremena također takvog uvjerenja? Božja Crkva nije nikada bila i nikada neće biti bez svetih ljudi koji, ne bi proživjeli svoj život u pravoj moralnoj strogosti.

Ili s Njim, ili protiv Njega Mnogo će se toga morati promijeniti i mijenja se. Bit će isključeni lažni proroci, krivi učitelji, toliki izrodi, ti prividni teolozi. Isus je sam prvi sveopći Učitelj, koji je otajstvom svoga Utjelovljenja, svoje Muke i Smrti pokazao jedini put Pastirima, svećenicima i ljudima, koji moraju ustrajati do kraja, ako ne žele propasti; ili s Njim ili protiv Njega.

U novoj Crkvi nitko se neće usuditi prilagoditi Krista i njegovo Evanđelje, njegov moral krivom napretku moderne tehnike. To ne može ljudima dati pravdu, ljubav, mir i dobro, koji su im potrebni. Prsi se oholo i pokušava istjerati Boga iz čovjekova srca i duha, da bi se na Njegovo mjesto stavila tehnika tvrdeći da ona može čovjeka zadovoljiti. Ne, moraju se pokloniti Bogu, Stvoritelju i Gospodaru svemira, Spasitelju i Otkupitelju, Posvetitelju. Ozbiljna i stroga odgovornost je na hijerarhiji, koja sa vrlo malo svetih biskupa, računa na ljudski način, te je opsjednuta materijalnim i tehničkim prividom napretka. Tako je i propala prava kultura, koja više pripada duhu, nego stvarima.

Don Ottavio, nova Crkva želi kristalnu jasnoću učenja i običaja. Čišćenje će pomesti svako petljanje oholosti, koje je svuda prodrlo.

Neka te blagoslovi Bog, Jedan i Trojstven. Moli, brate i prinesi svoj trud kao žrtvu, da bi se vratio mir u Crkvu i svijet.

(9. svibanj 1977.)

71. KRIZA VJERE Zlo od kojeg trpe Crkva i svijet je kriza vjere. Što znači ta kriza? To je kriza nade, ljubavi, mudrosti i razboritosti, jakosti, pravednosti i umjerenosti, kriza poslušnosti, čistoće, strpljivosti, pobožnosti i blagosti. To je kriza gladi i žeđi za Bogom. Kriza kajanja, poniznosti i mrtvljenja. To su zla od kojih pati Crkva u tom vašem Velikom tjednu. Veliki tjedan prethodi Svetom Tjednu. Sva ta zla uvjetuju krizu Vjere, Ufanja i Ljubavi. Da, to se može još dalje

66

pojednostavniti: to je kriza duhovnog života, Milosti.

Kriza Milosti Milost je sudjelovanje duše u mom Božanskom Životu. Milost je duša duše. Ja, Isus, jedno Sam s Ocem i Duhom Svetim; Mi smo Jedno u tri Osobe. Ali, moja djeco, stvoreni ste prema mojoj slici i prilici. Imate dušu koja posjeduje tri sposobnosti: razum, pamćenje i volju. Ne sličite mi u tome mnogo, nego prije svega po nadnaravnom životu, milosti. Čovjek je stvoren u milosti. Ja, Božja Riječ, došao sam na svijet da vama vratim izgubljeni život po svojoj Muci, svojoj Smrti i svom Uskrsnuću.

Budući da sam beskrajno jednostavan i vaša duša je jednostavna. Vaša duša nema više sastojaka, osim jednoga u kojem živi Vjera, Ufanje i Ljubav, kao što su u Meni Ljubav, Milosrđe, Istina, Pravednost, Mudrost i sve druge vlastitosti, koje tvore moje Božansko Biće.

Ako se čovjek nalazi u krizi vjere, tada je u krizi i ufanje, razboritost, pravednost, jakost, blagost, umjerenost, ljubav prema Bogu i strah Božji. Nedostatak svega toga izazvalo je u ljudskim dušama užasnu krizu od koje boluje cijelo čovječanstvo.

Materijalizam označuje Božju odsutnost u ljudskom duhu, jer Bog je Ljubav, Svjetlost i Pravednost, Nada i Mudrost, Jakost, Blagost, Umjerenost i sve druge kreposti i savršenstva.

Oponašatelj Boga Još nikada, sinovi moji, nije takva općenita kriza harala čovječanstvom. Sotona, oponašatelj Boga prouzročio je vašom sukrivnjom užasnu tamu u dušama.

Govorio sam o Velikom tjednu da pripremite svoj duh na životno kajanje. Svatko ima svoj razlog za kajanje. Morate se duhovno pripremiti da vas nađem u vrijeme teškog ispita s upaljenom svjetiljkom. Jao onima čija svjetiljka ne gori, koji se ne kaju. Propast će. Ja sam beskrajna, nepromjenljiva ljubav, zato vam kažem da će nastupom vremena Milosrđa odstupiti Pravednost.

Moj veliki trijumf je na Križu. Ja sam s Križom pobijedio svijet, a sa Križom odabrane duše i Crkva.

će

pobijediti

Ja ću razotkriti Križ,a moja Majka će ponovno satrti zmiji glavu.

Ja, Spasitelj biti ću ponovno Svjetlost, koja je sada ugašena u mnogim dušama, čak i u mnogih mojih svećenika. Biti ću ponovno Svjetlost svijeta!

Pitate Me, sinovi moji, zašto nema zvanja? Niste li za to molili? Zbog krize vjere! Gdje Crkva sa mnom vis i na Križu, ne nedostaju zvanja. Razmislite o tome, sinovi moji. Tamo ne manjkaju motivi. I konačno ne zaboravite da sam Ja započeo svoj zemaljski put činom beskrajne poniznosti. Bez poniznosti nije moguće nikakvo obraćenje.

Blagoslivljam te.

(15. listopad 1975.)

72. MODERNI NAPREDAK JE POGANSTVO Moderni napredak je smrtonosno oružje kojim sotona mnoge duše odvodi od izvora žive vode u pustinju, da umru od žeđi. Tko je trebao upozoriti krštene duše na tako veliku opasnost te se dao sam zaslijepiti?

Bez pružanja otpora i bez upozoravanja stada na veliku opasnost, kojoj se ide u susret, slijedi pastir neprijatelja, koji njega i stado udaljuje od svjetlosti vjere.

Tko danas ne vidi kako obitelj više nije sveta te se raspada, da je škola postala đavolska predškola pakla, u kojoj se učenici pod izlikom napretka i razvoja službeno navode na grijeh?

Tko ne vidi da su kino i televizija postali katedra za milijune i milijune učenika, koji požudno upijaju lekcije o nasilništvu, kriminalu i razvodu brakova? To su katedre koje šire otrov bezboštva u svim dnevnim i noćnim satima lažnim vijestima, filmovima koji potpomažu rastavu i pobačaje, te pjesmama zavode na slobodnu ljubav i putenost. Neopravdano se potiče i veliča golotinja i šire nemoralni običaji. Širenje svakovrsnih zabluda slavi se dnevno kao osvajanje slobode.

67

U ime slobode U ime slobode ubija se i potkapa moral; u ime slobode čine se razbojnička djela. Govorim o onome što se događa u privatnim kućama i u javnim lokalima. Griješi se zavođenjem, razvratom i bestidnostima. Sotona iskaljuje svoju mržnju na ljudsku narav, time što razara svaki stid i smisao za dostojanstvo, gazi je nogama i ponižava svim sredstvima koja izmišlja njegov pokvareni duh. Što reći o tisku, novinama koje se slave kao napredne? I to je u službi zla. Dobar tisak se čita rijetko i manje je raširen od lošeg. Pogledajte novine! Najvećim su dijelom u službi bezboštva. Navodni se napredak prihvaća bez otpora, iako se u njemu očituje ohola prisutnost zloga; napredak služi kao oružje da bi se potisnulo Boga u dušama.

Ipak, to se ne brani, nego se hvali i podupire se sotonski prodor, umjesto da se podigne zaštitni bedem.

Moji primjeri i naučavanja su u potpunoj suprotnosti s običajima ovog grešnog naraštaja.

Odatle neobuzdana zauzetost mnogih mojih Pastira i slugu da povežu ono što je nespojivo.

Mnogi nastoje sve promijeniti i preoblikovati. Odatle bujica novotarija da se stvori mogućnost istodobno služiti dvojici gospodara. Žele povezati svjetlost i tamu, što je nedopušteno učiniti dopuštenim, iako u mojoj Crkvi izazivaju sablazan, razdore i zbrku.

Ovi novatori su stvarno zaboravili bitno: da sami sebe obnove! Poslije toga bi mogli mudro i razborito poduzeti promjenu, korisnu reformu.

Da se duše spase Tko se danas drži moga Milosrđa radi dobro, ako pri tome ne zaboravlja stvari od velike važnosti: - Nije li duša važnija od tijela?

- Ako je, da li bi Milosrđe trebalo dopustiti da duše propadnu, da bi se spasilo tijelo?

Ja nisam Bog osvete nego beskrajna i vječna Ljubav; od vječnosti vas beskrajno ljubim. Ne želim propast čovjeka, nego budući da sam Ljubav, želim njegovo vječno spasenje. Napustili ste Me, a na moje mjesto stavili poganski način života, najnedostojnije se ponizili i prilagodili.

Sada počinjete zbunjeno prepoznavati ponor koji se otvara pod vašim nogama, pa zazivate moje Milosrđe. Moje Milosrđe će spriječiti da propadnu duše, tako da ću bliski trenutak Pravednosti pretvoriti u Milosrđe. Moja Crkva za novi život rođena ispunit će zadaće na koje sam je pozvao.

73. NE UBIJ! Moj Zakon je nadnaravan i vječan. Nazivate ga prirodnim Zakonom, jer odgovara svim zakonima vaše ljudske naravi. Tko povrijedi taj Zakon, bez obzira da li je kršćanin ili nije, razara uspostavljeni pravi sklad, bez koga ne može vladati mir i sreća među ljudima. Čovjek narušava po Bogu utvrđeni poredak, što povlači za sobom nesagledive posljedice. To je jasno!

Ali čovječja zloća, sve veća oholost, otpor i svađa povrjeđuju Zakon i razaraju Božji poredak.

Zloća odvodi čovjeka s puta dobra i on se gubi u zabludi iz koje često nema izlaza.

Vidiš li, sine moj, kako sotonska upornost tumači pravo na život, na elementarno prirodno pravo na život te zahtijeva ono, što je Bog prokleo: ubijanje ljudskog života. Taj Zakon: "Ne ubij!", od Oca uspostavljen, stup je ljudskih prava. Tko ga povrijedi ne prezire samo oholo Boga Stvoritelja, nego čini nasilje, čini zločin, koji viče do Neba, vapeći za osvetom na zemlji.

Divlje krvoproliće Ti si Me razumio, sine moj; govorim o pobačaju, odvratnom izrodu sotonske mržnje prema Bogu i ljudima, kojim je pomutio razum. Ako zakon dopušta izvršenje pobačaja, postupka strašnijeg od Herodova, radi se o masovnom ubojstvu milijuna nedužnih ljudskih bića, koja se ne mogu braniti. Ne radi se dakle samo o razaranju sklada stvaranja. Želi samo nastaviti tok neugasive mržnje prema Bogu i izvršiteljima Božanskog Zakona.

68

Užasno je da su urotnici protiv Božjeg poretka našli toliko pristaša. Gomile su se odvratile od Boga i krenule na put zločina. Među njima ćeš otkriti sa zaprepaštenjem i neke od mojih svećenika, čak ovog ili onog pastira, koji se za svaki slučaj prikrio, da ga se ne prepozna. Ipak, to je sve uzalud, jer jednog velikog dana, dana gorke optužbe, Ja ću ih optužiti pred cijelim čovječanstvom, jer su se stavili na raspolaganje paklenom planu.

Jako teški grijeh Također i zakonski dopušten pobačaj je vrlo teški grijeh, iza koga stoji sotona. Taj zahvat prekoračuje Zakon moga Oca, to je Zakon ljubavi, koji teži da održi, zaštiti i obrani nenaplativo dobro života.

Koji čovjek ima pravo razoriti život drugog čovjeka? Koja država ima pravo narušiti ravnotežu ljudske naravi? Koja država ima pravo odbaciti Božji Zakon?

Takva drskost je zločin, koji kod Boga ne može proći nekažnjeno. Pobačaj je užas i pokvarenost, plod rastrojenog, protukršćanskog društva. Jao onima koji su preuzeli takvu strašnu odgovornost na sebe.

Neću samo Ja biti neumoljivi Sudac, također ljudska bića, žrtve pobačaja obratit će se neposredno mom Ocu, darovatelju života i tražiti pravdu nad svojim krvnicima.

Sine moj, donošenje zakona o pobačaju je čin posve materijalističkog gledanja na svijet. Ali koliko još ima zločina, nasilja, zloupotreba droge, pornografije, brojne zločinačke organizacije, koje se tajno podupiru i podržavaju iako ih javno optužuju. Kada bih ti pokazao pravo lice ovog nevjernog društva, ti bi, ponavljam, umro. Čovječanstvo je odbilo spas koji mu je ponudilo moje Milosrđe. Ja ću ga spasiti svojom Pravednošću. Sine moj, moli, neumorno moli! Blagoslivljam te, sine moj, ljubi Me! (20. veljača 1976.)

74. ONI SU POSTALI TAMA Želim, da svjesno shvatiš veliku oholost ljudi, koji ne žele slušati Boga, Njega, Oca puna Ljubavi, koji ih uporno poziva da se vrate na pravi put. Bog je zbog njihove gluhoće prisiljen probuditi ih strogošću iz njihovog smrtnog sna. Odatle potresi, poplave i druge katastrofe, posljedice ljudske ludosti.

Sine moj, promatraj bezbrižnost ljudi i mnogih mojih, Bogu posvećenih, koji su odabrani učitelji istine, sjajna svjetla u mraku, ali koji su sami postali tama; imaju oči,a ne vide, imaju uši, a ne čuju strahote, koje se ne mogu objasniti bez direktnog osobnog uplitanja sotone i njegovih zlih hordi.

Ne vide li užasne događaje i urote koje se neprestano odvijaju i sve više šire sotonskim paklenskim utjecajem?

Samo današnji slijepci to ne vide, jer su obavijeni tamom. Oni ne vide da on razdvaja Crkvu, a sa Crkvom i narode na zemlji.

Sotonska bijesna tiranija doseže stupanj koji on ne smije prekoračiti. Sine moj, Ja sam uvijek govorio da neću zlo, jer sam Bog ljubavi. Ja sam Bog, beskonačno savršenstvo, a zlo je uvijek nesavršenstvo. Ali dopuštam zlo, da bih vas preko njega podigao, te ga pretvorio u dobro. Čišćenje u mojem Mističnom Tijelu je potrebno Sotona ne prestaje sa svojim ogorčenim, pokvarenim djelovanjem, jer on je bio i jest otvrdnuo u zlu.

Sine moj, posljednji stupanj tog snažnog sukoba počinje. Vi ćete biti svjedoci nevjerojatne izdaje, odvratnog svetogrđa protiv Boga i moje Crkve, koju poduzimaju oni, koji bi trebali biti njeni branitelji.

Sine moj, narodi i nacije se mogu spasiti, ali kojom cijenom? Tko pažljivo čita Bibliju može si to predočiti. Sada se vraćam na tvoje ranije pitanje: "Možeš li ti, Sine živoga Boga spriječiti

69

pokvareno djelovanje zloduha, tako da ih strovališ u pakao, mjesto njihove kazne?"

Da, sine moj, Ja sam svemoguć, jer sam Bog. Ali ako to neću učiniti, imam svoje dobre razloge. Neke od tih razloga već sam ti izložio u ranijim Porukama. Trenutak čišćenja mora se dogoditi u mojem Mističnom Tijelu, kao što se jednom dogodilo u mojem fizičkom tijelu.

Milosrđe i Pravednost moraju se nadopunjavati.

Ništa nisu na zemlji promijenile moje opetovane Opomene, moja Božanska Obećanja, moji Zahvati. Ništa nisu promijenila mnogobrojna moja Ukazanja i ona moje Majke. Samo neki su čuli moje Opomene, iako su dolazile iz Milosrdnog Srca. U ludoj nevjeri smijali su se i izrugivali Meni, Jedinorođenom Sinu Božjem. Sada će upoznati kako je strašna Božja srdžba.

Oni su je htjeli, oni su ju izazvali. U svojoj su ludosti sjeli za stol s mojim i svojim neprijateljima, od njih su uhvaćeni u zamku i zavedeni. Sotona ih je sramotnim strastima privezao uza se, da ih gurne u vječnu propast.

Sve je to strašna stvarnost, bilo je potrebno boriti se protiv nje, ali ona je orobila sredstva moje Crkve, koja sam joj dao za obranu.

Ravnodušni su bili moji, Bogu posvećeni, čak i moji biskupi; oni su prešli k neprijatelju i sad su mu suradnici i pomoćnici u prljavoj igri. Neprijatelj je tim uspjehom beskrajno ponosan i umišljen. Ti uspjesi mu omogućavaju preliti svoju mržnju na Mene, te Mi predočiti beskorisnost križa. Jadni, umišljeni i ludi đavle! On mora ponovno spoznati Božansku beskrajnu svemoć, ali će se potpuno uvjeriti u to tek na kraju vremena, kada se Ja u silnom Veličanstvu vratim na svoju zemlju suditi živima i mrtvima.

Tko u Mene vjeruje, neće umrijeti u vječnosti Sotona će ponovno doživjeti, što mogu učiniti Ljubav i Božanska Pravednost: procvat Crkve, kakvog nikad nije bilo, sjajan prizor za Nebo i zemlju. On, nepomirljivi neprijatelj, morat će priznati da je dao važan prilog za potpunu obnovu moje Crkve, upravo u vrijeme kada je mislio da će je razoriti svojim pokvarenim djelima.

Sine moj, došao je čas da dobri svjesno i jasno prepoznaju vrijeme i događaje koji započinju u mojoj Crkvi i cijelom čovječanstvu. Neka u Me vjeruju, duboko vjeruju, u Mene se ufaju, Mene ljube, jer Ja ne obmanjujem!

Tko u Mene vjeruje neće umrijeti u vječnosti. Ja sam jedini Uskrsnuće i Život! Ja spašavam od bijesa njegovih neprijatelja onoga koji u Mene vjeruje i koji Me voli. Neću ga zaboraviti u trenutku kušnje.

Blagoslivljam te, sine moj, ne boj se! Ljubi Me, kao što Ja, vječna Božja Riječ, ljubim tebe.

(29. studeni 1977.)

75. ONI ŽIVE NA POVRŠINI Piši sine moj: "U Njemu jesmo, u Njemu živimo, u Njemu se krećemo. " Kolike pred rasude imaju duše u pogledu moje stvarne nazočnosti u svim stvarima. Ja sam beskrajan. Kamo god ideš, tu sam i Ja. Stoga sam rekao: "Hodaj u mojoj Nazočnosti i postat ćeš savršen."

Može li se izbjeći moja Nazočnost? Adam i Eva bili su u to uvjereni, pa su se sakrili kad su zgriješili. Tako misle još mnogi ljudi i kršćani kad griješe, čak i moji svećenici.

Koje li ludosti i sljepoće! Nitko ne može izmaći Božjem oku. "U Njemu jesmo, u Njemu živimo, u Njemu se krećemo." Sine moj, ne osjećaš li moju Nazočnost u svojoj duši, nazočnost Božje Riječi, Jednoga i Trojedinoga Boga?

Sve od Boga Kada bi ljudi bolje koristili sposobnost svojih duša te razmišljanjem shvatili divotnu Božju Nazočnost, koje bi koristi mogli imati od toga! Ali današnji ljudi ne misle na to, ima ih malo koji razmatraju. Žive na površini!

Mislite na to: ne samo "u Njemu jesmo", nego također sve što posjedujemo imamo od Njega. Nismo sami sebi dali život, vjeru, nadnaravni milosni život. Nismo dali sebi Crkvu. Sve

70

dolazi od Boga!

Ali mnogi kršćani i svećenici uporabljuju i zlouporabljuju Božje darove, kao da se radi o njihovim osobnim stvarima, o njihovom vlasništvu. Tako remete poredak koji je Bog utvrdio prirodnim, moralnim i duhovnim redom. Čovjek, stvoren činom beskrajne ljubavi, da bude vjerni glasnik svemira i Bogu prinosi slavu i hvalu, a ne da se pretvori u element nereda.

Zamisli, sine moj, kada bi zvijezde jednoga dana izašle sa svoje putanje i krenule vlastitim putem, kakvu bi to katastrofu izazvalo u svemiru?

Ljudima su darovani razum, volja i sloboda, ali ne da stvaraju kaos. A ipak vlada nered u njihovom fizičkom životu, a uz to nered na duhovnom, moralnom, osobnom i obiteljskom, društvenom i svjetskom području...

Sine moj, i najjednostavnije duše mogu prepoznati tu stvarnost, izazvanu đavolskom tvrdokornošću po ljudima ovog naraštaja; i nered u mojoj Crkvi i u životu mnogih mojih svećenika!...

Ljudi ovog stoljeća poremetili su od Boga stvorenu harmoniju i poredak, umjesto da slijede tijek prirode, razbora i Vjere, da gledaju sjajnu zvijezdu koju im je dao Bog da rasvijetli mrak ovoga svijeta te lakše i sigurnije nađu put za postignuće svoga cilja.

Sine moj, što će biti posljedica toga nereda koji je uzeo nečuvene razmjere i koji se ne može usporediti sa zlima ranijih stoljeća?

Katastrofa će biti jednaka uzrocima koji su je izazvali.

Ne trebaju se zavaravati Ljudi se ne trebaju zavaravati. Budući da su napustili Boga, beskrajno Dobro, krenuli su stranputicom, vođeni paklenim silama zlih duhova. Oni izazivaju nered i kaos. Nikada nije bio od Boga utvrđeni red tako narušen.

Bog je Red, pa u njemu čovjek nalazi mir na zemlji, preduvjet i početak svoje vječne sreće.

Ljudi dobre volje moraju surađivati. Biskupi, svećenici i dobri kršćani moraju sa Mnom zajedno surađivati, da se zbog grijeha narušeni moralni poredak ponovno uspostavi, te u ljubavi i pokori sjedinjeni pridobiju Bogu duše, koje je sotona oteo.

Sredstva za ovu suradnju, na koju pozivam sve moje sinove, su kao i uvijek: Vjera, Ufanje i Ljubav, razboritost, pravednost, jakost i umjerenost. K tome molitva, Sakramenti te duhovna i tjelesna pokora. Primijenite ta sigurna sredstva koja su koristili svi Sveti. Vjerujte, ufajte se i ljubite bezgranično, pa ćete požnjeti čudesne plodove. Sine moj, blagoslivljam te; ljubi Me. Ne zdvajaj; Ja ostajem vjeran svojim obećanjima.

(21. prosinac 1975.)

76. CRKVA, SAVRŠENA BOŽANSKA I LJUDSKA ZAJEDNICA Moja Crkva je nastala iz mojih otvorenih Rana, ali prije svega iz moga probodena Srca.

Stoga je ona savršena zajednica, Božanska i ljudska istodobno pa je kao takva opskrbljena svim sredstvima za ostvarenje mojih nakana, za koje sam je osnovao Ja, vječna Božja Riječ.

Tko danas promatra izvana moju Crkvu, mogao bi u to posumnjati. Još više, tko vidi samo njena bezbrojna zla ili misli kako ih čini, da sredstva koja stoje na raspolaganju ne odgovaraju vremenu i napretku, a time i postavljenoj svrsi ne mogu odgovarati, taj bi sigurno dobio nagrđenu sliku, koja bi u njemu probudila odbojnost ili u najmanju ruku ravnodušnost, što bi bilo još gore.

Sigurno, danas je Crkvu snašlo toliko teških zala, da je se više ne prepoznaje, ali se njeno sadašnje stanje ne treba i ne može promatrati kao stvarno, jer se nalazi u strašnoj svjetskoj krizi Vjere; ali kad ona prođe, sve ono što od nje ostane biti će tako divno, neopisivo.

Sakramenti su djelotvorni znaci Milosti Sada bi htio govoriti o sredstvima koja mnogi moji vjernici, ali također i mnogi moji službenici smatraju neprikladnima. Mislim na Sakramente, nebesko blago koje po mojem Milosrđu dijeli Crkva svijetu kao sredstva spasenja.

71

Sve su poduzeli, samo da bi snagu i djelovanje Crkve smanjili, da bi u očima kršćana bila što manje vjerodostojna; nisu shvatili da je to prema sadašnjem planu u punom ostvarenju, da to spremaju tajne sile zloga, kako bi unište moju Crkvu.

Svaki je Sakrament djelotvorni znak milosti, nije simbol. Sakramenti su vrlo utješna stvarnost, koju sam Ja darovao čovječanstvu: - da vas učvrsti u mojoj Crkvi; - da mu podam snagu suprotstaviti se tajnim moćima zloga, da se može samo braniti i štititi; - da zbog počinjenih grijeha uspostavi ravnotežu sa Mnom, koja je poremećena; - da mu očuva život, da se razvija i raste: - da sređuje i podupire društveni život Crkve na njezinom misionarskom putu da postigne svoj cilj; - da se u Crkvi množi broj djece Božje i da tako ojačani i ohrabreni pređu sa zemlje u Vječnost.

Sine moj, po svemu tome možeš spoznati značenje Sakramenata; njihovu korist i čudesna djelovanja koja proizvode u dušama i u Mističnom Tijelu.

Sakramenti odgovaraju potrebama čovjekove naravi; svaki Sakrament je vidljivi znak tjelesnom čovjeku, koji mora gledati, čuti, doticati i mirisati. Također su posrednici Milosti Duha duši; prodiru u njih i daju im potrebnu snagu u različitim časovima zemaljskoga života.

Stoga tamne paklene moći poduzimaju sve da zamagle njihovu ljepotu i djelovanje!

Na koji način, sine moj? Služe se djeliteljima Sakramenata, koji bi trebali biti njihovi branitelji, čuvari njihova dostojanstva i navjestitelji njegove moći i djelovanja.

Kad se gleda način kako se Sakramenti dijele, sigurno je da time vjernici ne dobivaju nikakve poticaje za veće strahopoštovanje, a još manje zbog toga, što svećenik, umjesto da je prožet vjerom i štovanjem, pobuđuje utisak da je radnik, koji svojim alatom barata rastreseno... Vidiš svećenika, koji prilazi oltaru ili ispovjedaonici u odijelu na kojem se ne vidi ništa sveto...

Vidiš ih kako površno postupaju s plodovima moga Otkupljenja kao da drže u ruci sjekiru, motiku ili mistriju.

To ne budi kod vjernika povjerenje, poštovanje i pažnju prema Sakramentima, tim divnim darovima Božje Ljubavi njegovoj djeci, živim udovima njegova Mistična Tijela.

Neprijatelji se osjećaju sigurno... i unaprijed uživaju u pobjedi...

Već sam ti rekao da moju Crkvu izvana napadaju mračne sile pakla, a iznutra s njima povezani izdajnici. Širom svijeta golemim pothvatom svih neprijateljskih snaga pripremaju se mračne sile pakla... i osjećaju se sigurne, te već unaprijed uživaju u pobjedi...

Zašto sve to? Zato što se više ne vjeruje u moje Božanstvo! Njihovo razočaranje će biti veliko i gorko, kada budu morali utvrditi da Ja, Isus, nisam samo kao Jedinstven Čovjek živio prije 2000 godina na zemlji, nego da sam Pravi, Svemogući i Sveprisutni Bog, da zahvaćam kako i kada to smatram potrebnim...

Oni će vidjeti da moje Riječi neće nikada proći!

Ja sam Svojoj Crkvi dao beskrajno dragocjeno blago, blago vječnoga Života, koje mnogi od mojih, Bogu posvećenih nisu dokučili ni shvatili, nisu cijenili ni ljubili... Vi ste o tome bili poučeni: "Ne bacajte biserje pred svinje", jer tko je navezan na zemaljsko, nikada nije u stanju razumjeti nebesku stvarnost.

Za danas je dosta, sine moj! Ja te blagoslivljam i zajedno s tobom blagoslivljam sve koji su ti dragi. (4. prosinac 1978.)

77. JEDAN I TROJEDINI BOG JE APSOLUTNA ISTINA Jedno daljnje dragocjeno blago moje Crkve, koje ljudi uvijek nespoznaju točno i koje se mora revno tražiti je istina.

Apsolutna Istina sam Ja, Jedan i Trojedini Bog!

72

Relativna istina je ta, koja Mi se najviše približi i koja ima udio u mojoj apsolutnoj Istini. Laž je tama koja proizlazi, kao i svako zlo, iz oholosti. Istina izvire iz apsolutnog Svjetla, a to je Bog. Istina je duhovna Svjetlost puna Ljubavi potpuno njom prožeta, dok je laž uvijek obmana i suprotnost istini.

Tko ima Istinu, posjeduje Boga: "Ego sum Veritas - Ja sam Istina." Tko ima Boga, taj posjeduje sve: Mir, Život, Ufanje, koje podupire, pomaže i ojačava, daje snagu za borbu i napredovanje na putu do cilja, do jedine svrhe života i Stvaranja. Zabluda je naprotiv obmana, laž i zbunjenost te smrtno sputava dušu.

Crkva je jedini opunomoćeni Izlagač Objavljenih Istina Sine moj, Istina je u mojoj Crkvi, u jedinoj i jedinstvenoj ljudskoj ustanovi, koja posjeduje najveće blago, koje sam joj dao: - Ona je jedina opunomoćena Čuvarica Objave.

- Ona je jedini opunomoćeni Izlagač Objavljenih Istina.

- Ona je jedincata Učiteljica Istine, koja u sebi posjeduje jamstvo za Objavljene Istine.

Crkva ima mjesto koje joj pripada: biti Voditeljica naroda i nacija.

Ja sam rekao: moja Crkva je Sakrament Spasenja - skupocjeni, neprocjenjiv Dar; to nisu pojedini članovi, posebne skupine ili izvjesne škole. Često su to udruženja puna zabluda.

Isto tako, kao Crkva ne smiju se promatrati mnogi oholi teolozi, navjestitelji javnih zabluda.

I mnogi pastiri, odvojeni od Moga Namjesnika, koji šire načelaprotivna Objavi, ne smatraju se Crkvom.

Ne vrijede kao dobri pastiri i učitelji biskupi koji šutnjom trpe, podupiru i proširuju mnoge zablude među svojim Stadom...; njihov broj je vrlo velik!

Sve što ti Ja kažem, sine moj, čini ti se nerazumno, ali to svećenik nalazi u Božjoj milosti, ona ga prosvjetljuje i vodi, ali njegovom duhu vlada tama, mrak, duhovna smrt, a ti znaš da Tko dakle iz oholosti i ponosa postane izdajicom i preda se mnogi, pa bili to biskupi ili svećenici...

je ipak istina. Kada se biskup ili ako Božja milost nije u njemu, u mrtvaci šire samo smrad truleži.

Sotonskoj crkvi, a danas su to

Ne prihvaćaju Istinu, a Ja sam Istina Nisam li ti više puta rekao: kada bih te pozvao da gledaš iza fasade moje Crkve, ti ne bi mogao preživjeti niti jedan trenutak?

Ipak, to nije sve! Nadalje, ti se pitaš, kako je to moguće. Sada nije vrijeme govoriti o tome, nego strašnoj stvarnosti pogledati u oči, dopustiti da ti pogled na trenutak dramatičnog položaja moje Crkve. Shvatit ćeš hotimičnu ravnodušnost prema širenju zabluda, krivih nauka i mnogih drugih zala... onih, koji ne ljube, koji ne žele i ne traže istinu nemaju oči da vide zlo, ni riječi da osude to što se oko njih događa?

Ne prihvaćaju istinu... a Ja sam Istina. Oni to ne mogu, jer su u sebi razorili Vjeru, koja daje svjetlo i dopušta spoznaju Istine, koja se prihvaća voljom...

Sine moj, sigurno će ih ove moje Poruke uvrijediti i podignuti protiv tebe. Ipak, ne brini se, jer oni ne mogu ništa protiv tebe...; Ja sam te odabrao da ih raskrinkaš, jer su odbijali sve moje Pozive da idu putem kajanja i stignu u Kuću moga Oca. Čuvari moje Istine su moj Namjesnik i s njim povezani biskupi, ujedinjeni u duboko Zajedništvo Vjere i Ljubavi; njihova je zadaća da budu svjetlo i Učitelji Istine. Dosta sada, sine moj. Ja te blagoslivljam... ne boj se ništa! Ja sam jači od svih protivnika! (7.-9. prosinac 1978.)

78. VLAST U CRKVI Moja Crkva je doista savršena Zajednica; ne nedostaje joj ništa da to bude, jer je bogatstvom svojih duhovnih blaga jedinstvena u svijetu, iako su danas samo neki u to

73

uvjereni... Razlog je uvijek isti: kriza vjere.

To uvjerenje nedostaje prije svega hijerarhiji; to baca tamnu sjenu, koja skriva sjaj moje Crkve u očima ljudi, iako to ni najmanje ne umanjuje njezinu vrijednost i moć.

Ili se stvarno obnoviti, ili propasti Kada je Petar u Cezareji Filipovoj na moje pitanje odgovorio: "Ti si Krist, Sin Boga Živoga", Ja sam mu, kako znaš, odvratio: "I Ja tebi kažem: ti si Petar, na toj Stijeni sagradit ću Svoju Crkvu i vrata je paklena neće nadvladati. Tebi dajem ključeve Nebeskog Kraljevstva, sve što svežeš na zemlji, bit će svezano na Nebesima, a što razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na Nebu". Da li sam mogao dati veću vlast Petru i po njemu drugim Apostolima s njim u vezi?

Koja druga zajednica na zemlji raspolaže sličnom ovlasti?

Zato, sine moj, moja Crkva mora u punoj suglasnosti da svojom božanskom i ljudskom naravi, u svojstvu Učiteljice i Voditeljice voditi ljude prema neograničenom obzorju vječnosti.

Jao Pastirima, koji rade protiv moga Namjesnika na zemlji, budući da bi morali biti njegova pomoć, okrjepa i potpora!

Jao Pastirima, koji iz sramotnih razloga sebeljublja prekidaju vezu s Namjesnikom. Time postaju suhe, neplodne grane i nanose veliku štetu mojem Mističnom Tijelu, te postaju udovi što ga terete i nagrđuju, Jao onima koji poput Lucifera od nositelja Svjetla postaju uzročnici tame!

Sine moj, ne mora samo svijet mijenjati svoje potpuno obrnuto shvaćanje o mojoj Crkvi.

Također i mnogi kršćani i Bogu posvećeni moraju se obnoviti od temelja: ili to prihvatiti ili propasti!

Dakle, vidiš, u svim tim problemima radi se uvijek o istom uzroku i razlogu. Crkva se promatra samo s njezine ljudske strane, a njezin se nadnaravni, božanski značaj ne zapaža...

Zato kriza Vjere, koja je obuhvaća kao hobotnica, i želi je ugušiti i upropastiti; uzalud, jer Ja to neću dopustiti, nikada! Život je kao ispit, isplati ga se položiti u Poniznosti i Vjeri Još jednom želim, sine moj, ponoviti: Ni jedna zajednica na cijelom svijetu ne raspolaže vlašću, koja bi bila ravna vlasti danoj mojoj Crkvi.

Naravno ne govorimo o paklu, kraljevstvu Lucifera i njegovog glavnog stožera, koji sve čini da obmane vlašću, koja treba nalikovati vlasti Crkve.

Tamne sile pakla raspolažu većom moći nego ljudi, koja je mimonaravna, ali ne i nadnaravna. Ta moć je snažnija od ljudske naravi i može na nju djelovati, ipak ne u tolikoj mjeri, kako nastupa!

To je daljnja prijevara s kojom uspijeva paklenim duhovima uhvatiti mnoge duše, koje nisu mogle ili htjele svoju osobnu oholost obuzdati, pa su tako pale kao žrtva njihovih varki i lova u zamku.

Vlast dana mojoj Crkvi nije dana nebeskim Anđelima, koji se tome čude. Ipak su zadovoljni što je dana Crkvi po njezinim službenicima...

Blagoslivljam te, sine moj i zajedno sa Mnom blagoslivljaju te Otac i Duh Sveti. S njima te blagoslivljaju Nebeska Majka i Sveti Josip...

(10. prosinac 1978.)

79. NADNARAVNA VLAST Nadnaravna vlast mojoj Crkvi dana je zbog toga što je ona Sakrament Spasenja u kojem se ljudsko i Božansko susreću i ujedinjuju.

Ali to nije sve; u tom vama poklonjenom daru sadržano je nešto veliko, uzvišeno i čudesno, što nebeske Anđele najviše raduje! Naime da sam Ja, Bog, Jedan i Trojedini, beskrajna Ljubav sam otišao tako daleko i izručio Sebe ljudima, da oni mogu postupati sa Mnom po svojoj volji, dobro ili loše, ne samo jednom, nego to neprekidno čine do kraja vremena. To je nešto tako izvanredno i čudesno što nadilazi svaku misaonu predodžbu.

74

Samo iz Ljubavi predao sam se u njihove ruke Kada sam se u Maslinskom vrtu krvavo znojio pod teretom ljudskih grijeha, pa i onih koji će biti učinjeni do kraja vremena, vidio sam da je to za mnoge duše bilo uzaludno i da će se ljudska nezahvalnost još povećati prema mojoj beskonačnoj Ljubavi... Usprkos tome nisam oklijevao predati se mojim neprijateljima, bez da im dokažem da se predajem u njihove ruke iz ljubavi, kao Svemogući Bog. Poslije Judina poljupca kada su skočili su na Mene pitao sam: "Koga tražite?", a oni su rekli: "Isusa iz Nazareta". Moj odgovor: "Ja sam", bio je dokaz moje svemoći: jer su pali kao mrtvi na zemlju i tek kad sam ih pozvao da ustanu, mogli su ustati.

Koliko sam čuda učinio čak tijekom mojih patnji, jer sam htio ljudima dokazati da Me pokreće samo moja Ljubav! Htio sam da oni u Meni vide samo Ljubav. Ljubav prije svih drugih svojstava moga Božanstva.

Ipak vido sam u Maslinskom vrtu za vrijeme moje cijele bolne Patnje ne samo oružnike nego i sve svetogrdno prikazane Mise, što više crne mise ...čuo sam ruganje i podsmjeh nazočnih i budućih neprijatelja moje Ljubavi...

Postoji li u cijelom Svemiru itko tko je učinio što Ja učinih i još uvijek činim?

.

Ne! sine moj, usprkos tome Ja sam ljudima dao vlast nada Mnom, nad mojim Tijelom ...ljudima moje Crkve predana je ta vlast do konca vremena!

Ne iziskuje li tako veliko otajstvo od Pastira, svećenika i Bogu posvećenih najveće povjerenje, divljenje i najdublje klanjanje?

Sine moj, pogledaj oko sebe, iznimke su izuzete, prosudi kako se sa Mnom postupa! Što bih još mogao učiniti, a nisam?

U mojoj Crkvi imate vlast pretvarati kruh u moje Tijelo i vino u moju Krv. Imate vlast opraštati grijehe. Tko može, osim Boga oprostiti grijehe! Sudjelovanje u mojem Svećeništvu podijelio sam Apostolima i svećenicima, tu vlast, koju nemaju Kerubi i Serafi na Nebu.

Ja sam mojoj Crkvi podijelio vlast da dijeli Sakramente, cijenu moje Krvi, moje Patnje i Smrti. Što sam još mogao učiniti a nisam učinio, da bih ljudima posvjedočio Svoju Ljubav?

Blagoslivljam te, sine moj... ljubi Me, moli i prikaži Mi svoje patnje kao zadovoljštinu za tolika zla u svijetu.

(10. prosinac 1978.)

80. SVEĆENIČKO DOSTOJANSTVO Moj sine, ti pripadaš Meni kao i svi ljudi, svi stvorovi. Ali svećenik Mi pripada na jedan drugi, poseban način. Ti mi pripadaš: 1. po Stvaranju - 2. po Otkupljenju - 3. po Pozivu - 4. po Osvajanju srca.

To je stvarnost. Dakle, ti si moje vlasništvo i kao takav ostvaruješ svrhu Stvaranja, Otkupljenja, svoga Poziva samo onda ako savjesno vršiš moju volju. Iz toga razloga sam te pozvao. Nisi ti mene odabrao, nego sam Ja odabrao tebe, da bih iz tebe učinio svoga slugu, moje drugo Ja. To nije fraza nego velika stvarnost: Sacerdos alter Christus (svećenik drugi Krist). Samo Sveci imaju pravi uvid u svećeničku veličinu.

Mnogi moji sluge su daleko od toga da žive tu Božansku stvarnost. Ne posjeduju jasno gledanje otajstva u kojem su sudionici. Moji sluge trebali bi biti svjesni svoga svećeničkog dostojanstva i odgovornosti, tako da danju i noću za to ulažu sva svoja nastojanja, svu snagu, sav trud, svu patnju.

To su radili sveti svećenici. Svi svećenici moraju biti sveti! Ja sam ih odabrao da se posvete i da druge posvećuju, da Mi se predaju potpuno, jer Mi pripadaju na osnovu mnogih povlastica, da ih Ja bez pridržaja mogu povjeriti braći.

Ali što čine mnogi od mojih slugu? Slijede svoje vlastite interese, a ne moje, za duše. Oni žeđaju i gladuju za svjetskim stvarima. Njihovo stvarno zauzimanje neka je: Bog, proslava Boga i spas duša. Sve ostalo nema vrijednosti. Posljedica toga je da tapkaju i lutaju u magli i

75

tami i više se ne snalaze. Više ne znaju tko su i kamo idu. Tako nemaju više nikakav utjecaj na duše!

Ne, na plažama se ne spasavaju duše! Tamo vlada sotona, tu se u razuzdanosti, u nečistoći, u zlu natječe sa djecom tame. Ne spašavaju se duše čitajući svakojake knjige koje truju duh i dušu. Ne spašavaju se duše ako se odbaci vjera. Moje su se sluge posvjetovnjačile.

Odvratna na opakost Kako su daleko takve sluge od unutarnje snage Milosti, od moga Milosrdnog Srca. Kako sam silno patio zbog Jude, koji je odbio moju Ljubav. Više sam patio zbog izopačenosti njegove duše, nego zbog njegove izdaje.

Koliko patnje zbog mnogih mojih svećenika, jer su iznevjerili moj Božanski nalog, predajući sebe samoga i mnoge duše truleži.

Sine moj, svećenik se ne spašava sam i također ne propada sam. Tko se zauzima da spas jednog svećenika sudjeluje u spasu mnogih duša. Kojeg li užasnog preokreta prekrasne božanske stvarnosti: od "Alter Christus" (Drugi Krist) postaje bijesni vuk, koji mrcvari stado; Anđeo Svjetla postaje anđeo tame; od Božjeg poslanika postaje izdajicom Stvaranja, Otkupljenja, osobnog poziva; od Božjeg prijatelja postaje suradnik sotone, te otima duše mojem Milosrdnom Srcu.

Nije li to najveća nesreća koju može počiniti neki čovjek, jedan od mojih službenika?

Obvezatni zahtjev Zašto se ide tako daleko?

Sine moj, što se više netko udaljava od izvora svjetlosti, to više zapada u sjenu i mrak. Što se netko više udaljava od toplog izvora ljubavi, to više prodiru u dušu hladnoća, studen, neosjetljivost prema mojim Pozivima. Sine moj, uvijek se treba sve iskrenije i dublje sa Mnom sjediniti, tako kao što je i moja Majka sjedinjena sa Mnom u požrtvovnosti. Stoga se nemoj čuditi što te usrdno molim za čin Vjere, Ufanja, Ljubavi i Predanja, da Mi dadeš zadovoljštinu za uvrede, psovke i svetogrđa koje Mi nanose neprestano.

Ja želim privući k Sebi duše koje ljubim svim Svojim Bićem i bes krajnjom moći Svoje Ljubavi. Neka Mi se sasvim predaju vršeći moju volju, prema uzoru moje i vaše Majke. Ja hoću da se duše danju i noću teže predati Meni, do potpunog sjedinjenja. To se događa kada je ljubav prema Meni prava, velika i goruća. Tada težnja postaje čin Vjere, ufanja, povjerenja, predanja, prema drugoj naravi, potrebi, obvezatni zahtjev... Kako se ne može živjeti bez disanja, također se ni bez Mene neće moći više živjeti.

Sine moj, ne zaboravi da sam Ja Ljubav, vječna Ljubav, nestvorena Ljubav, od vječnosti naklonjena vama. Imam pravo da Me ljubite, jer Ja sam Ljubav, jer Ja sam vas stvorio iz Ljubavi, iz Ljubavi oslobodio, I iz Ljubavi izabrao i iz Ljubavi ponovno osvojio.

(29. srpanj 1975.)

81. SVETI SVEĆENICI Postoje tri vrste svećenika.

- Na prvom mjestu su sveti svećenici, zaista dobri svećenici, koji sa Mnom žive u sjedinjenju moj Božanski Život.

Oni su obasjani mudrošću i vodi ih u njihovom dušobrižničkom djelovanju Duh Sveti. Oni Me slušaju, slušaju moju Nauku, koju im prenosi moj Namjesnik na Zemlji, Papa. Oni su prožeti i nadahnuti ljubavlju, čistoćom, svjetlom i toplinom, vatrom koja ih preobražava i sjedinjuje sa Mnom, kao što sam Ja sjedinjen s Ocem. Oni ispunjavaju svoju svećeničku službu s velikom pozornošću i privode Mi duše po molitvi, žrtvi i patnji. Oni su dragi mojem Milosrdnom Srcu, a isto tako i mojoj i vašoj Majci. Oni su predmet moje Ljubavi. Zbog njihove duboke poniznosti Ja ih gledam s naklonošću, Ja, Božja Riječ, Otac i Duh Sveti. Uz njih i njihove pobožnosti ljudi su pošteđeni od mnogih zala. Oni su sigurni u mojoj zaštiti. Mjesto i kruna ih očekuju u Nebu.

Nesigurni svećenici - U drugu vrstu spadaju nesigurni, zbunjeni svećenici. Njima su više na srcu svjetski, nego

76

Božji interesi. Ima ih puno, sine moj. Oni imaju vremena za sve, za svoje ljudske susrete, razonodu, knjige koje škode njihovim dušama i povećavaju sjene. Njihov život nije život sjedinjenja s Bogom. Njima nedostaje dar Mudrosti. Oni ne vide i ne razumiju. Ukratko: oni imaju uši a ne čuju, imaju oči, a ne vide. Njihovo vanjsko djelovanje vodi ih životu bez prave duše, bez Milosti.

Mnogi od njih postali su nevjerni svojem pozivu. Premnogi će napustiti službu, u pravom smislu i otpasti u trenutku Pravde koji više nije daleko Mnogi će u tom času otkriti pred svijetom svoje uvjerenje poput Jude. Rekao sam pred svijetom, jer ih oduvijek znam. I usprkos tome volim ih i želim njihovo obraćenje.

Otac ih očekuje. On ima samo jednu želju da svakome od njih kaže: Dođi, sine moj, sve je zaboravljeno, sav talog tvoje duše otklonila je moja Ljubav. Ali zato što te volim, ne mogu ti sakriti koju strašnu odgovornost nosi duša koja se odriče Boga ili se opire Bogu koji ju očekuje i tako jako voli, da stalno proljeva svoju dragocjenu Krv za nju.

Bolesnik koji odbija liječnika i lijek ide u susret smrti. Stoga sam Ja htio svim sredstvima doći k tebi s ovim pozivom na obraćenje, prije nego što bude prekasno. Sredstvo, kojim se služim, neka svima dovikuje jakim glasom: "Obratite se Gospodinu, svomu Bogu, obratite se prije nego bude prekasno!" Ponavljam: čas Milosrđa ustupa mjesto času Pravednosti. Ne protivite se zbog mojeg pritiska, ne recite da je to ponavljanje dosadno.

Ja sam vaš Bog, vaš Otac, vaš Brat, vaš Spasitelj. Samo Ljubav Me pokreće da vas molim, da vas zaklinjem: "Obratite se prije no što bude kasno, inače ćete propasti."

Deus non irridetur (Bog ne dopušta da ga se ismijava). Velika je lukavost vašeg neprijatelja. On vas hoće uvjeriti da ne postoji Božja Pravednost. Ipak, u Meni su Milosrđe i Pravednost u istoj mjeri...

Sotonin otrov - Treću vrstu čine svećenici koji se sami nazivaju dobrima. Oni žive kao da su dobri, ali se pokrivaju velom nadmoći, time su nesposobni da spoznaju svoju pravu nutarnju stvarnost, koja često izbjegne ljudima, ali Meni ne.

Njima nedostaje prava iskrena poniznost, dječja jednostavna poniznost. Njima moj Otac ne objavljuje ništa. Njihovo obraćenje je teško, njihova oholost je rafinirana, prekrivena poniznošću. Ali pod tom prividnom poniznošću leži sotonin otrov, i to kao što se kod nekih na izgled skupocjenih nakita, pod zlatnim slojem skriva obični metal. Oni vjeruju samo u sebe, rasrde se i ne podnose ako netko vidi nešto dalje nego oni.

Sotona postavlja mojim svećenicima stupice na različite načine, Također treba i za te svećenike moliti i trpjeti, premda je teško njihovo obraćenje.

Dosta sada, sine moj! Blagoslivljam te i zajedno sa Mnom blagoslivljaju te moja Majka i Sveti Josip.

(20. listopad 1975,)

82. HOĆU DJELOTVORNE SLUGE! Sine moj, Ja se ne zadovoljavam samo izvanjskom suradnjom mojih svećenika. Zahtijevam od njih stvarno sudjelovanje u spasenju: Hoću imati Svoje svećenike sa Mnom na Kalvariji.

Mnogi se opiru da Me slijede na tom vrlo bolnom usponu. Želim svoje svećenike sjedinjene sa Mnom u molitvi i djelotvorno sa Mnom sjedinjene u Svetoj Euharistiji. Neki ne vjeruju u moju Nazočnost na oltarima, drugi Me zanemaruju, zaboravljaju Me, postali su nove Jude - izdaju Me. Želim svoje svećenike kao graditelje moga Kraljevstva u dušama, a ne kao njegove rušitelje! Želim ljubav od svojih svećenika, jer sam ih ljubio od vječnosti. Prava ljubav očituje se u patnji. Ljubi se u onoj mjeri, u kojoj se trpi. Ipak, danas bježe mnogi od patnji, a time i od ljubavi.

Sine moj, Ja hoću svećenike svjesne svoje dužnosti i odgovornosti u mojem Mističnom Tijelu. Želim ih žive, ispunjene Milošću, Vjerom i Ljubavlju, i stoga obuhvaćene patnjom.

77

Koliko izgubljena vremena, propuštena spasa, koliko smetnji i zapreka u mojem Mističnom Tijelu? Koliko nadnaravnih propusta... jer mnogi su na slabim osnovama, slabe Vjere, slabog Ufanja i bijedne Ljubavi.

Ovi moji siromašni svećenici tapkaju u mraku! Sine moj, Ja ih ljubim. Želim njihovo obraćenje. Čudiš li se još ako tražim od tebe da za njih moliš i trpiš? Želim da budu svjesni obveza Želim da svećenici budu svjesni svoga poslanja. Ja sam ih odabrao s posebnom ljubavlju.

Moji svećenici neka budu svjesni svoga sudjelovanja u mojoj stvarnoj, a ne samo simboličkoj Žrtvi. To zahtjeva sjedinjenje i stapanje mojih i njihovih patnji. Ne samo izvanjsko djelovanje, nego čudesnu i plodnu stvarnost, Svetu Misu!

Svećenik se mora ujediniti s mojim predanjem Ocu. Kakva je to Misa ako svećeniku nedostaje svijest i to uvjerenje? Sine moj, zamisli koliko sam dostojanstvo, veličinu i vlast podijelio mojim svećenicima! Vlast da kruh i vino pretvore u Mene samoga, u moje Tijelo, moju Krv, sasvim u Mene samoga. U njihovim rukama ponavlja se dnevno čudo Utjelovljenja!

Postavio sam ih za čuvare i djelitelje plodova Božanskog otajstva Spasenja. Dao sam im Božansku vlast da opraštaju ljudima grijehe ili da ih zadrže.

Postavio sam ih za skrbnike i čuvare mojih Djela na zemlji kao svojega Po očima. Ipak, kolika razlika postoji kod mnogih, između ljubavi kojom je Mene štitio Josip i nepažnje mnogih svećenika prema Meni u Svetohraništu!

Mojim svećenicima dao sam nalog da navješćuju moju Riječ. Kako ispunjavaju tu važnu zadaću svoje svećeničke službe? Općenito dokazuje to neplodnost propovijedi. Moje svećenike sam ovlastio da se bore protiv mračnih sila pakla. Ali tko se trudi da to čini? Da bi se moglo odagnati zloduhe, mora se težiti za svetosti. Također je za liječenje bolesnih potrebna molitva i samozatajenje.

Sine moj, Ja želim imati svete svećenike, jer oni moraju posvećivati. U svojoj službi ne smiju se oslanjati na ljudska sredstva, kao što to mnogi čine. Ne smiju imati povjerenje u stvorenje, nego se moraju pouzdati u moje milosrđa puno Srce i Bezgrešno Srce moje Majke.

Svećenici su zaista moje sluge, ali s malim iznimkama, nisu svi svjesni toga poslanja. Oni su moji poslanici kod ljudi, obitelji i naroda.

Mnogi svećenici idu sa svijetom Svećenici zaista sudjeluju u mojem vječnom Svećeništvu. U Mističnom Tijelu je svećenik svjedok velikih nadnaravnih stvarnosti i događanja. Svećenici moraju biti hostije koje se prinose i žrtvuju za spas braće. Teška je zabluda vjerovati da se osobnim ljudskim snagama razuma i samim marom mogu spasiti duše. Svaka vanjska svećenička djelatnost bez Vjere, ljubavi, patnje i molitve je isprazna i ništavna.

Svećeništvo je služba. Tko služi, razlikuje se od onoga komu služi. On se ne izjednačuje s posluženom osobom. Svećenik se mora razlikovati od njemu povjerenih duša, isto kao što se razlikuje pastir od stada. Kada bi svećenici spoznali veličinu svoga dostojanstva, uzvišenu, nadnaravnu vlast kojom su obdareni, mogli bi vidjeti poput Franje Asiškog, osjećali bi prema sebi samima i prema svojoj braći veliko strahopoštovanje. Sine moj, nažalost neki traže sebe, a zaboravljaju Mene. Mnogi idu za svijetom, iako znaju da svijetom ne vlada Bog, nego sotona.

Neki Me izdaju, neki razaraju moje Kraljevstvo u dušama šireći, zablude i kriva učenja. Drugi su neplodni zbog pomanjkanja snage, što pruža život... Stoga moraš moliti i žrtvovati se, da zadovoljštinom, pokorom, molitvom odgovoriš na moje molbe da se obrate svi svećenici. Da, moraju se obratiti i svi zauzeti svoje mjesto u Mističnom Tijelu: na što veću slavu Božju i spas duša.

Stvarna obnova Na moje pitanje što je Isus htio reći sa Riječima: "Hoću vidjeti moje svećenike kako se mole i djeluju sa Mnom, sjedinjeni u Svetoj Euharistiji", odgovor je bio: Što sam ja učinio u Žrtvi Križa i što činim u Svetoj Misi? Kako sam molio Oca? "Oče moj! Ako je moguće, neka Me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako Ja hoću, nego kako Ti hoćeš." (Mt 26,39)

78

Promisli, koliki svećenici zaboravljaju da je sveta misna Žrtva stvarno obnavljanje Žrtve Križa. U Žrtvi Križa je moja molitva Ocu, sjedinjena sa potpunim predanjem moje volje. To je potpuno samožrtvovanje Mene samoga, činom beskrajne Ljubavi i beskrajne Patnje... za duše.

Svećenik, koji je sa Mnom sjedinjen i koga Ja hoću sjediniti sa Mnom u tom samožrtvovanju, sudjeluje u najvećoj mjeri u mojem Svećeništvu. On nije nikada tako potpuno svećenik, kao kada prinosi zajedno sa Mnom Žrtvu.

Rasipanje nadnaravnih Darova U mnogim Misama nedostaje taj bitni stav - unutarnje plodonosno sjedinjenje! Ljubav prema Bogu i bližnjemu dokazuje svećenik u tom najvažnijem činu svoje dnevne službe, kada u tom odgovornom i svjesnom sjedinjenju sa Mnom prikazuje sama sebe, žrtvujući stvarno svoju volju Ocu, te je spreman žrtvovati se za duše, za koje se Ja neprekidno žrtvujem.

Ukratko: Svećenik se mora sa Mnom u Svetoj Misi sjediniti i zaista žrtvovati Ocu, da bi ga Otac obdario dušama. To mora prethoditi svakoj svećenikovoj djelatnosti, inače dolazi do rasipanja vremena i nadnaravnih Darova, pa će svaka djelatnost biti od početka neplodna.

Sine moj, kada bi ti pokazao na koji se način služe mnoge Mise, ti bi bio tako zaprepašten, da bi umro... U tom smislu ti ponavljam: hoću da se moji svećenici mole i djeluju onako, kako sam to Ja činio i činim. Samo tako će postati oruđa prave obnove za sebe i svoju braću.

(5. svibanj 1975.)

83. SVEĆENIK - DRUGI KRIST Svaki svećenik mora biti pokornička duša. Takvo objašnjenje će mnoge ljude iznenaditi, kod drugih izazvati zbunjenost i nevjericu, ovisno o tome kako ovu istinu prihvaća duhovni stav čitatelja ove Poruke. Ipak, Ja jasno ponavljam: svaki svećenik mora biti žrtva.

Sine moj, zar Ja nisam Žrtva u najistinitijem smislu te riječi, čista, sveta i neokaljana Žrtva, koja ublažuje Božju srdžbu i umiruje Božju Pravednost?

A da li je svećenik nešto drugo nego drugi Krist? Što su drugo svećenici, nego moji naravni suotkupitelji? A da li je to suotkupljenje ikada moguće, a da se svećenici ne žrtvuju, kao što sam se Ja žrtvovao za vaše otkupljenje?

Zar ja nisam bio Najviši Svećenik i istodobno Žrtva, budući da sam Sebe samoga žrtvovao za život svijeta?

Sjedinit se sa Božanskom Žrtvom Kada svećenik kod svete misne Žrtve nema čvrstu volju zajedno sa Mnom prikazati se kao žrtva Nebeskom Ocu za oproštenje grijeha, on oduzima svome svećeništvu bitni smisao...

Sine moj, što su učinili pastiri i odgojitelj i, koji nisu bili sposobni, i nisu razumjeli kako pozvanima prenijeti osnove svećeničkog držanja?

Klerik, koji bez osnovnog znanja o biti, naravi i smislu svećeništva prima posvećenje... ne dovodi samo svoju vlastitu dušu u opasnost, nego i velik broj drugih duša, jer su one na razini Božanskog poretka ovisne o njegovom svećeništvu.

Svećenik ne treba biti samo žrtva, on postaje žrtvom po naravi svojeg svećeništva. Ako on ne želi priznati stanje žrtve, postat će kao Juda izdajnikom otajstva Otkupljenja.

Svećenik je žrtva po naravi svoga vlastitog svećeništva Sretan je onaj koji je svjestan veličine i uzvišenosti svoga poziva i svećeničke zadaće te se poslušno predaje beskonačnoj Božjoj Ljubavi, koja se spustila da ga iz kala i zemaljske prašine podigne do najvećeg i najuzvišenijeg dostojanstva, kojemu jedno biće može težiti.

Sretan je onaj koji je svjestan da je izabrana posuda, koji se trudi da Krista slijedi prema Kalvariji, te hoće sjediniti svoje patnje s patnjama Božanske Žrtve, koji hoće sa tri puta Svetom Žrtvom za mnoge duše postati osloboditelj od jarma i brutalne sotonske tiranije.

Sretan je onaj svećenik, koji ne stupa u vezu ni u kompromise s Božjim neprijateljima, neprijateljima Crkve, svoje duše i savjesti.

79

Sretan je svaki svećenik koji odbija svaku povezanost sa mračnim silama pakla, te ide putem savršenstva i posvećenja, prema Zapovijedi: "Budite sveti!" Ako ova Zapovijed na svetost vrijedi za sve kršćane, onda ona obvezuje moje svećenike na poseban način, njih, koji moraju biti sveti, da bi mogli posvećivati. Što treba reći o odgoju u današnjim sjemeništima?

Sine moj, kojih li strašnih odstupanja u ime napretka i razornog razvoja, koji su u suprotnosti s mojim primjerom i načelima!

Vi Pastiri spokojno trpite takvu duhovnu zabludu, ali ne mislite da ćete moći izbjeći tako važnoj odgovornosti! Uskoro ćete vlastitim očima vidjeti i za sve zlo morati platiti što ga niste znali spriječiti, kao i sve dobro što ga niste učinili.

Blagoslivljam te, sine moj.

(30. studeni 1976.)

84. BOŽJI SURADNIK Poziv u svećeništvo je tajanstvena sklonost, koju Bog stavlja u duše svojih odabranika. Tu sklonost moraju roditelji ili od Boga pozvane osobe sa svom opreznošću dovesti do potpuna razvitka.

Dušu, koja u sebi nosi tako skupocjeno sjeme, koje se ne može usporediti ni sa kakvim draguljima na svijetu, treba ojačati molitvom, u pobožnosti se usmjeriti prema Isusu, koji je uistinu nazočan u tajni beskrajne poniznosti, mudrosti i moći u otajstvu Euharistije. Takvu dušu treba odlučno voditi k ljubavi, molitvi, do Duha Svetoga i Kraljice Apostola, da oni preuzmu njeno odgajanje do zrelosti zvanja. U vrijeme svoga razvoja mora odabrana duša također upoznati otajstvo Crkve, čiji je živi ud.

Odgojitelji su Božji suradnici Bog djeluje uglavnom različitim sredstvima i putovima. Tako su sjemeništa, Redovi i vjerske Kongregacije pozvani da budu oruđe i Božji suradnici po svojoj posebnoj ulozi i pozivu, da utječu u vjerskom i stručnom obrazovanju; oni su u planu Božje Providnosti unaprijed određeni da upotpune njihov odgoj, da nadgledaju sazrijevanje poziva i tako ga vode do svećeničke posvete.

Nikome nije dopušteno da narušava poredak i sklad koji je utvrđen u naravi i Milosti. Ako se to ipak čini onda je to velika pobuna protiv Boga, koja ne može ostati nekažnjena, budući da je to teški grijeh oholosti i uznositosti. Iz toga proizlazi velika odgovornost odgojitelja, a posebice onih koji su određeni za tu najosjetljiviju zadaću u mojoj Crkvi.

Ta zadaća zahtijeva svetost i savršenstvo života... ne može čovjek drugima dati ono što sam ne posjeduje... Ta zadaća zahtijeva i apsolutnu pravovjernost, bezuvjetnu poslušnost Svetom Ocu i puninu drugih kršćanskih kreposti. Odgojitelj i moraju biti bez svake sumnje uravnotežene osobe, poštovane zbog čistoće svoga života; jednom riječju: moraju biti uzori pravog kršćanskog života!

Strahovita odgovornost odgojitelja, koji razaraju Vjeru Duhovni pastiri imaju tešku odgovornost pri izboru odgojitelja za sjemenište. Bolje jedno zatvoreno sjemenište nego jedno koje razara vjeru, kršćanske kreposti, kako se to događa u mnogim sjemeništima vaših dana.

Jao Pastirima koji su zbog lošeg izbora natovarili na sebe tešku odgovornost. Iz nesposobnosti ili slabosti, iz kukavičluka ili straha postaju pomoćnici sotone pri njegovom razornom djelovanju na duše.

Biskupi i odgojitelji morat će Božanskoj Pravednosti polagati precizne račune za sve zlo, za koje su odgovorni... Oni ne mogu očekivati Milosrđe, jer su dobrobit duša žrtvovali zbog sebe i svoga osobnog ugleda.: zabludjeli svećenici, upropaštene duše pojavit će se kao svjedoci na Sudu, koji ne dopušta nikakvu ispriku.

Sine moj, ne čudi se ni ovaj put, ako ponavljam ono što sam već ranije naglasio, jer zaista je potrebno da sve to što ti kažem bude napisano i objavljeno. To je za dobro moje Crkve.

80

Odgovara se ledenom, proračunatom hladnoćom Mnogi su sažalijevali tragični položaj, zbog zabluda su opustjela sjemeništa i crkveni Redovi... Mnoge su se duše prikazale kao žrtve, da bi spriječile tolika razaranja i zablude!...

Ipak, njihova žrtva nije mogla promijeniti hladnu, proračunatu hladnoću onih koji bi iz mnogih razloga trebali biti veoma osjetljivi za taj problem... tu bitnu zadaću Crkve.

Svećenici obnovljene Crkve imat će drugačije shvaćanje naravi, zadaće i svrhe svoga svećeništva; oni moraju biti zaista pravi suotkupitelji pa će graditi moje Kraljevstvo u dušama.

Sada te blagoslivljam, sine moj. Ne boj se, piši sve. Ne strahuj! Uvijek ću biti uz tebe!

(1. prosinac 1976.)

85. NEPRIZNATA ZBILJA Što se poučava u sjemeništima i vjerskim odgojnim zavodima? Uči se od svega po nešto, ali se ne pravi razlika između svetog i svjetovnog. Ono od obavezne prednosti često se stavlja na zadnje mjesto; to je dostatno da se shvati kako je veliko zlo, materijalizam odveo odgovorne odgojitelje s dobrog puta i cilja da bi Bogu posvećenima posvetili svoj život, svoju snagu i svoje puno zalaganje.

Već sam ti rekao da su svećenici neosporno žrtve, jer Ja, Božanski učitelj savršena i potpuna Žrtva želim s ljubavlju i milosrđem svoje odabranike učiniti sudionicima u svojoj vlastitoj kraljevskoj i svećeničkoj vlasti. Ja hoću da mi moji odabranici u ljubavi i žrtvi budu nalik u ovom životu i u vječnosti.

Svećeništvo sadrži takvu puninu vlasti da Anđeoski Zborovi pred tim dršću. Arkanđeo Gabriel, koji stoji ispred Svevišnjega osjećao se visoko počašćen što je odabran za poslanika Neba, da na zapovijed Jednog i Trojedinog Boga navijesti Djevici uzvišeno otajstvo Utjelovljenja.

Ako se misli na kraljevsku vlast, na dostojanstvo, koje je svećenicima predala Riječ Tijelom postala, tada se shvaća, da se Anđeli čude tome i da su sotona i njegove nesretne horde uzdrmani i obuzeti slijepim bijesom. Oni ne mogu razumijeti zašto su ljudi, koji su niži od njih podignuti na takvo dostojanstvo.

To je zaista tako, sine moj, ali je to nepriznata činjenica: ni prihvaćena ni odbačena, pa se zlodusi rugaju ljudskoj sljepoći i oholosti.

Zašto tako tužno stanje stvari? Kako će moći budući svećenik s takvim shvaćanjem živjeti svoj poziv na nadnaravni način, kada su nesposobni sami čuvari i zaštitnici da vode suradnike za djelo Božanskog Sijača? Kako mogu drugima prenijeti nešto u što sami ne vjeruju, ne osjećaju i ne žive?

Poziv je vrlo nježna biljka; ako oko nje raste trnje, ona se uguši i odumire. Nije mali broj odgojitelja u sjemeništima kojima njihovo krivo zemaljsko shvaćanje oduzima svjetlost i toplinu.

Zvanje sazrijeva u oazi U vrevi modernog života, koji je prožet užasom, galamom, ravnodušnošću, bezakonjem i pobunom ne može sazrjeti zvanje. Zvanje zahtjeva shvaćanje i pogled na život koji su vrlo oprečni današnjem poganskom svijetu. Zvanje mora rasti i sazrijevati u oazi, oaze su okružene pustinjama i nalaze se u tišini.

Sine moj, kolika zvanja propadaju! Koja odgovornost pada na one koji su u prvom redu izabrani za apostolat: kako mogu takvi voditi pozvane korak po korak nepoznatim putovima i stazama.

U obnovljenoj Crkvi stvari će se promijeniti. Ja želim svećenike savjesne i svjesne svoje svećeničke veličine i dostojanstva. Ja želim ponizne i dobronamjerne svećenike, koji su voljni slijediti Me putem Križa, koji ne idu putovima svijeta! Oni moraju znati da svijetom vlada zlo i da ono može biti svladano samo u poniznosti Križa. Tako sam Ja pobijedio zlo i moji svećenici neće pobijediti drugačije.

Blagoslivljam te, sine moj; ljubi Me i moli. Žrtvuj se da bi milost prožela duh i srce mnogih svećenika koji su krenuli u vječnu propast.

1. prosinac 1976.

81

86. BESMISLENO PREOKRETANJE U nekim sjemeništima se smatra vjerska nastava drugorazrednom. Glavno težište se stavlja na ostala područja, na svjetovna, na psihologiju i pedagogiju; to je posve naopako.

Vjerska nastava mora se smatrati osnovom i središtem ukupne nastave svećeničkih kandidata.

Za Mene, Učitelja i moju Majku, Kraljicu Apostola je nevažno da li su Božje sluge poučene u svjetovnim znanostima ili nisu. Iznad svega je važno da su učenici Božje znanosti, bez koje im nedostaje svaka duhovna plodnost. Stjecanje znanja koja nadopunjavanju obrazovanje budućeg svećenika, ipak se ne smije propustiti.

U sjemeništima neka vlada briga za bitno, temeljito i nenadoknadivo školovanje pravih, ispravnih poglavara i učitelja; poglavara koji ni pod kakvim uvjetima ne podliježu nagodbi bilo koje vrste, niti sa samim sobom, niti sa svijetom. Moraju se postavljati sveti poglavari i učitelji u pravom smislu riječi; bez njihova sudjelovanja je nemoguća škola svetosti.

Ipak, sine moj, danas u ovom ludom obratu postoje poglavari i učitelji koji su pali u zabludu. Krivo naučavanje cvjeta i uspijeva u oholosti, a oholost je požuda duha i postepeno se razbukta u požudu tijela.

Naravni darovi ne koriste, ako ...

O Meni stoji pravo zapisano: "Coepit facere et docere.." (On je počeo djelovati i poučavati).

To treba reći o svim odgojiteljima.

Briga je duhovnih pastira da se u sjemeništu osigura pouzdano duhovno vodstvo. Glavna je zadaća duhovnog vođe da shvati da svaki svećenik mora biti žrtva i da ima iznad svega uzvišeno poslanje u Božjoj Crkvi: prikazati sebe samog kao žrtvu, prije svega samozatajom, nasuprot svjetovnim učiteljima, koji se ni u čemu ne mogu usporediti sa Božjim učiteljima, koji moraju djelovati u potpunom predanju sebe samoga prema primjeru Božanskog Učitelja, Svetaca i Mučenika. Ovi uzori neka vode i ravnaju pozvane.

Zadaća je duhovnog vođe osvijestiti svećeničke kandidate da nisu naravni darovi korisni, ako se ponizno ne stavljaju Bogu u službu i Njemu na slavu, u službu vlastitog posvećenja i spasa braće. Uz to treba također uvjeriti izabranike da samo izvanjsko djelovanje ne može služiti posvećenju i spasenju duša. Spašavanje se može ostvariti samo s Bogom...Tko je izabran za suotkupitelja, to može zahvaliti samo Božjoj dobroti, njegovoj beskrajnoj Ljubavi.

Ali nitko ne može sa Spasiteljem postati oruđem spasa, tko nije s Njim razapet. Nema drugog puta za plodonosnu službu dušama. Ili je s Njim na križu i žrtvi za oprost grijeha svijeta i duša koje se hoće spasiti, ili je lažljivac i izdajica dobivenog naloga i primljene vlasti.

Kriza svećeničkog zvanja - neoprostiva pogreška Potrebno je da su odabranici prožeti i oblikovani Božanskim životom milosti i saznanjem o veličini, dostojanstvu i vlasti svećeništva.

Zbog neoprostivog nedostatka i pogrešaka u obrazovanju, danas svećenici više ne znaju tko su oni i kojom snagom raspolažu za dobrobit duša, mučenih i izmrcvarenih zloćom zlo duha.

Potrebno je da odabranici, budu potpuno uvjereni u svoje svećeničko poslanje kao očevi, učitelji, voditelji velike vojske Krista Spasitelja.

Potrebno je da su svećenici potpuno ispunjeni dubokom postojanom vjerom i stoga vjeruju u stvarnu nazočnost Isusa u nedokučivom otajstvu Sakramenta Euharistije.

Jao izabranima, zaraženima prilagodbom i napretkom; njihova Vjera ne može biti ni čista ni jasna. Nesigurna Vjera slabi Ufanje i Ljubav, te uništava Božanski život, milost u duši. To je strašna kriza koja vlada u Crkvi i pokvarila je tisuće svećenika i redovnika. To je najveća tragedija današnje, smrtno ranjene Crkve...

Stvarna, osobna Kristova Nazočnost u otajstvu Euharistije je nedvojbena istina; ona je otajstvo beskrajne poniznosti, beskrajne ljubavi,beskraj ne Božje moći i mudrosti. Ako neki svećenik ne vjeruje u osobnu nazočnost Krista u njegovoj Crkvi, ne može biti suotkupitelj.

Blagoslivljam te, sine moj, ljubi Me! (1. prosinac 1976.)

82

87. TEMELJNA ISTINA Sine moj, jučer sam ti rekao da svaki svećenik mora biti žrtveni prinos zajedno sa Mnom, mojem Ocu za oprost grijeha i oslobođenje duša od tiranije zloga.

Vjeruješ li da se ova temeljna istina poučava u sjemeništima? Vjeruješ li da se duhovni pastiri trude i nadgledaju da se mladi ljudi, koji teže svećeništvu prosvijetle, uvedu i budu osjetljivi za više nego ljudsku odgovornost, koja je božanska u njihovu budućem svećeništvu, kao moji sluge i upravitelji plodova moje Krvi i moje Muke?

Ne, sine moj, nikada ne možeš drugima dati ili priopćiti ono što sam nemaš. Svećeničkim kandidatima je pružena orijentacija kao i obrazovanje potpuno drugačije od onoga kako Ja to zahtijevam, da, dapače je sasvim suprotno.

Ako pastiri - odgojitelji nisu sami pobožne duše, nisu u stanju odgajati velikodušne i svete duše.

Pogrešan nauk o pretjeranoj zaposlenosti Moj Isuse, postoje vrlo marljivi svećenici i pastiri i nije ih malo!

Da, sine moj, potvrđujem, postoje sveti svećenici i pastiri, ali ima ih vrlo malo! i pastire? Oni su slobodu preoblikovali i zamijenili je s razuzdanošću; stoga je u sjemeništima nastalo neko opuštanje, pa se svećeničkim kandidatima ne nudi ništa boljega nego i drugim mladim ljudima, koji ne odbijaju putene radosti; Pornografski, nasilni, nemoralnim materijalizmom zaraženi filmovi, seksualnim iskustvima svake vrste... Kaže se, da je potrebno upoznati život, da bi bio sposoban birati prema vlastitom shvaćanju. Ne postoji život bez kretanja, to također vrijedi za život čovjeka stvorena prema Božjoj slici. Čovjek je slobodan krenuti prema dobru ili prema zlu. Ali jedino usmjeren prema dobru ostvaruje smisao života, svojega poziva, svojega postojanja, jer je stvoren za dobro. On kalja svoju slobodu kao i svoje dostojanstvo, ako se okrene zlu. Sloboda nije ni razuzdanost ni bezakonje! Čini se, sine moj, da to ne shvaćaju upravo oni koji bi to morali poučavati.

Moralni i duhovni obrat koji izaziva strah Sine moj, od trenutka kada Bog stavlja sjeme u odabranoga od vječnosti, to sjeme treba onaj koji ga dobije čuvati, štititi i braniti. Ali štititi ga trebaju također oni, od Providnosti zaduženi odgojitelji da se ostvari zvanje.

Do kojeg su stupnja, moralnog i duhovnog obrata dospjela izvjesna sjemeništa, koja su postala legla krivih nauka i iskvarenosti!

Dobro si učinio, sine moj, što si sve koji su se na tebe obratili odgovorio od ulaska u sjemenište i vjerske institute, jer koji su te pitali bili su u sumnji i ne sigurni, te nisu bili sposobni osobno riješiti problem svoga vjerskog poziva.

Samo iz kukavičluka, straha, ljudskog obzira i da se izbjegnu neugodnosti, nisu očistili to neugodno stanje, čija je obveza bila postupati, bez obzira na bilo što. Tko je čvrst u vjeri, ne podređuje svoje postupke javnom mišljenju, nego samo Bogu.

(1. prosinac 1976.)

88. CRKVA TRPI KAO MISTIČNO KRISTOVO TIJELO Piši, brate moj, ja sam Don Orione.

Crkva trpi danas kao Mistično Kristovo Tijelo. Glava tog Mističnog Tijela jest Krist sam osobno nazočan sa svojim Božanstvom i Čovječnošću. Kao Glava i Utemeljitelj trpi Krist, koji nakon Svog uskrsnuća fizički više ne može trpjeti. On trpi na duhovni način, zbog krivnje ljudi koji odbijaju njegovo Otkupljenje, njegovu beskrajnu Ljubav. To je besmisleno... ali istinito.

Isus, Čovjekom postala Božja Riječ je Istina, puna Istina. Kako je često stvarao izvanredna djela, kako bi rastresenim, ravnodušnim, nerijetko zlim i pokvarenim ljudima, koji su prema njemu bili ispunjeni mržnjom dao razumjeti da je On Ljubav!

Oni se boje vjerovati

83

Kako često se On žalio dušama koje voli i kako se često ukazivao Svecima da im povjeri svoju beskrajnu tugu i svoju patnju zbog ljudske nezahvalnosti Bogu posvećenih i svećenika.

Svetoj Margareti je rekao: "Pogledaj ovo Srce, koje je ljude toliko ljubilo, a prima od njih samo uvrede, nezahvalnost i prezir ..." Nije li se pokazao obliven Krvlju?

Zajedno s drugim vidiocima ti si njegov svjedok. Kolikima se drugima ukazao s trnjem obavitim Srcem i što je htio time istaknuti u ovom vremenu tame? Ne odnosi se to toliko na skeptike, ravnodušne i protivnike, koliko na Bogu posvećene, sve do biskupa.

Oni ne vjeruju i neće vjerovati, boje se priznati nadnaravnost zbog bitnih posljedica koje su time povezane, da Bogu posvećeni, koji bi trebali najviše ljubiti i koji bi trebali bezbožnicima dati svjedočanstvo, upravo ti ražalošćuju i razočaravaju njegovo Milosrdno Srce.

Kada se misli na mlakost i nevjeru Bogu posvećenih, na nezaustavljivu lavinu grijeha, propusta, nedjela svih vrsta... i na sve ono zlo što su u cijelomu svijetu počinili kršćani i ostali ljudi, tada je razumljiva Njegova beskrajna bol! Za Njega, koji beskrajno ljubi duše i koji je za njih beskrajno trpio i još uvijek pati, nema i ne može biti veće patnje od te što mora gledati kako bezbrojne duše idu putem vječne propasti.

Papa pod Križem Brate, kao što nevidljiva Glava Crkve pati, tako pati također, iako drugom mjerom, vidljiva glava Crkve, rimski Vrhovni Pastir. On stoji na vrhu, na čelu i iz toga obzorja vidi kao nitko drugi Crkvu. Vidi oholo st kojom je prožeta; tamu koja sve zatamnjuje. Vidi pukotine koje je dijele, zablude i kriva učenja kojima je oholi teolozi razaraju. Vidi duhovnu i moralnu ravnodušnost, bezakonja protiv kojih se bori. On vidi sablazni, mržnju i mračne planirane zavjere svojih neprijatelja. Njegovo je srce time najdublje pogođeno. Samo posebna milost i Božanska potpora ga sprečavaju da ne podlegne u bolu.

Tome je pridodana još ne iskrenost njegove okoline, tako se njegova bol još više povećava.

Mnogi biskupi i većina svećenika ne znaju za strašne patnje, vidljive i nevidljive Glave Crkve.

Ako su patnje za vidljivu glavu Crkve tako mnogobrojne i teške, brate, onda zamisli kako moraju biti beskrajno velike boli nevidljive Glave, jer ona ne vidi samo općenito zlo nego i osobnu krivnju svakog člana svoga Mističnog Tijela i cijelog čovječanstva. Što izmakne ljudskom oku, dapače i ono najvidljivije, to ne izmiče Božjem oku.

Užasno duhova siromaštvo Crkva, brate moj, pati u svojim Svecima i Pravednicima. Pate u onoj mjeri u kojoj ljube, pate i žele nadoknaditi teške gubitke nastale zbog užasnog duhovnog siromaštva biskupa, svećenika i drugih Bogu posvećenih duša. Sveci i Pravednici pate, jer paklene sile na njih navaljuju i ponekad ih izvrgavaju pravom mučeništvu. Brate, nisam ti mogao sve reći, bilo bi previše, ali htio sam te podsjetiti da su također zdravi udovi, jednostavni vjernici podvrgnuti teškoj patnji. Također i oni doživljavaju štetu zbog mlakosti i često lošega stava mnogih duhovnika.

Ne dopusti, usprkos svemu, da te moje riječi obeshrabre. Ne brini se zbog ljudske nemoći.

Ja ne bih za vrijeme mojega zemaljskog života ništa učinio da sam slušao brbljanja ljudi.

Moramo naše uho usmjeriti prema gore, na glasove koji dolaze iz visine. To sam osnovno načelo slijedio stalno i postao sam samo oruđe Providnosti za svoje osobno posvećenje i druge duše.

Hrabro brate, zemaljsko hodočašće je kratko, ali je vječna nagrada koja te očekuje. Ti nisi sam; mi koji smo u Kuću zajedničkog Oca stigli ispred vas, s tobom smo i sa tvojim prijateljima.

(12. siječanj 1977.)

89. BOLNO TRPLJENJE I SVIJETLA USKRSNUĆE Piši, sine moj, ja sam otac Pio. Već sam vidio na zemlji u svoj jasnoći Božjom dobrotom budući razvoj Crkve i njezinu

84

zabludu. Vidio sam već početak njezina uspona na Kalvariju. Vidio sam u koju tamu je Crkva dospjela i u koju sve dublje propada; Jude i posljedice njihove izdaje; vidio sam njezine Mučenike, njihove pale žrtve, krv koja je obilno tekla po zemlji, ali i životom ispunjene pupoljke, zoru svitanja njezina proljeća. Vidio sam njezine bolne patnje i njezina blještava uskrsnuća. I tebe sam vidio, Don Ottavio s križem kako slijediš Janje na putu prema Kalvariji i s teretom tvoje patnje na ramenima, kada si Crkvi iznosio glavni problem dušobrižništva, kojeg je dobar dio pastira i velika većina svećenika gurnula u stranu i poduzela ne znam u čije ime i koje obnove i kojeg Koncila, da promjene sve, da promjene Sveto Pismo, kao i Evanđelje i Predaju. Kristu priznaju samo njegovu Čovječnost, a poriču njegovo Božanstvo. Žele promijeniti Boga, nauk i moral, što nije ništa do li drskost i oholost na najvišem stupnju...

Sine moj, Crkva poznaje još iz prošlosti ljude takve vrste... ali nikada u tolikom broju u jednom stoljeću i nikada nisu bili u pitanju Objava i cijeli Zakon. Kako ti je rečeno, danas se izgubio smisao za dobro i zlo, za dopušteno i nedopušteno.

Neprijatelj neće pobijediti Crkvu Sine moj, koliko je trebalo vremena sotoni da pripremi svoj veliki plan posvjetovnjačenja Crkve i čovječanstva? Tisuću godina! Ali u zadnja dva stoljeća, on je u ime napretka i pomoću tehnike ubrzao razvoj. On je svoj ubilački plan o razaranju Crkve, koju je on mrzio imao već prije, nego što ju je Spasitelj darovao kao Sakrament za spas čovječanstva. Ali neprijateljeva namjera da razori Božje djelo, njemu je samo djelomično uspjela, jer mu nije bilo dopušteno prekoračiti određenu granicu. On dakle neće pobijediti Crkvu. Dušama nanesena šteta je neizmjerna, ljudski je duh ne može dokučiti.

Sine moj, nepotrebno je tražiti odgovor za takvo stanje. Odgovor si već često dobio.

Odabran si za oruđe Božanske Providnosti da ukažeš na pravi problem dušobrižništva, jer je to temelj svake Crkvene djelatnosti i neće biti nikakve obnove, ako se ne gradi na solidnim, čvrstim temeljima vjere i morala.

Već puše vjetar čišćenja Sine moj, Don Ottavio, tisuću godina su za Boga manje nego jedan površni trenutak, a sadašnji je položaj Crkve jedan magloviti dan, bez izgleda, pun teškoća i nelagode. Ali čim se podigne vjetar nestaje gusta, mračna, hladna magla. Sunce ponovno sja i daje umornim, razočaranim dušama novo povjerenje i novu nadu. Vjetar čišćenja već puše. Oblaci na nebu se nagomilavaju i sve su tamniji, sprema se oluja koja će staviti sve u pokret i razoriti lude nade neprijatelja. Sunce novoga doba, mira i pravednosti preplavit će zemlju sa još dosad nikad vidljivim nepoznatim svjetlom i njegova će toplina učiniti zemlju plodnijom više no ikada.

Sine moj, On te blagoslivlja, i vas i štiti vas uvijek od napada vaših neprijatelja!

90. SIROMAŠNI ŽIVOT Ja sam svećenik Don A.. Zahvaljujući dobrima kojima je raspolagala moja obitelj mogao sam živjeti u sigurnim prilikama bez materijalnih problema, ali sam dao prednost jednostavnom siromašnom životu, slijedeći Božanskog Učitelja. Slijedio sam njegove Riječi Života, njegov sjajni primjer siromaštva, poniznosti i posluha. Ljubio sam najuzvišenijeg Svećenika i svećenstvo, molio sam i patio za svećenička zvanja, izgarao za spas duša, osnovao djelo R, koje je za zemlju značilo neuspjeh, a naprotiv za Nebo pobjedu. To ti kažem Don Ottavio, budući da se ljudsko mišljenje rijetko slaže s Božjom presudom.

Odgovara li se vjerom?

Koliko svećenika nadahnutih svetim žarom i vjerni primljenom pozivu odgovaraju s vjerom na uporne pozive Božanskog Učitelja i Majke Crkve? Koje shvaćanje ima većina svećenika o Kristu, Sinu Božjem, koji je nazočan u Otajstvu Ljubavi i Ljubavi, u beskrajnom čudu Poniznosti?

Ne primjećuju li da idu uz rub odvratna ponora, sa Zlim uza se, koji ih lukavo slijedi da bi ih vječno upropastio?

85

Kako, otkud je moguća tolika tama crkvenih Pastira, od kojih čuvaju i štite svoj osobni ugled smatrajući ga glavnim problemom dušobrižništva?

Kako je moguće da ne primjećuju neplodnost svoga rada, tako očigledno strahovitu potvrdu svoga neuspjeha?

Kako je moguće ustrajati u oholom vladanju koje vrijeđa Boga, zatamnjuje Crkvu i unakazuje dano joj lice od Božanskog Učitelja? Postoje tolika zastranjenja, koja Crkvu, nastalu iz moga Milosrdnog Srca ponižavaju i unakazuju. Crkva ne treba mudre diplomate, nikakve ponosne vođe, Crkva treba duhovne, svete pastire, koji sa njenim očinstvom čine jednu čvrstu cjelinu, da bi prestalo stanje bezakonja, koje je još uvijek ponižava.

Nemoguće je da svećenici ne znaju da sotona, knez tame, huškač skandala, krivog učenja i razdora ne miruje. Sotona ima moćne saveznike u masonskim ložama, u bezbožnim a također i u kršćanskim strankama. Neka duhovni pastiri znaju, dok troše vrijeme ljubomorno čuvajući svoj ugled, da sotona opustošuje i uništava Gospodnji vinograd, gura duše u pakao, smije se gluposti svojih neprijatelja, jer ne poduzimaju ništa djelotvorno da mu se suprotstave.

Jedna vaša obveza Božanski Učitelj, Utemeljitelj i Glava Crkve liječio je bolesne i istjerivao đavle.

Koji je to razlog što biskupi zaboravljaju svoju obvezu? Što ih navodi da ne mare za Božanske Riječi o tom teškom problemu? Što zamagljuje njihov duh i njihove oči tako jako da ne vide brojne ljude u koje je ušao sotona i koje podjarmljuje? Koliki su ljudi oba spola, dobi i društvenog stanja duhovno i tjelesno pod sotoninim utjecajem mučeni! Što opunomoćuje biskupe da ne vrše tu hitnu zadaću i čak to zabranjuju svećenicima, kojima su podijelili egzorcističko pomazanje? Biskupi neka odgovore na ta pitanja!

Ne vide li rane od kojih trpi Mistično Tijelo Gospodinovo? Zbog čega njihova nedjelotvornost što se tiče mnogih problema koji zahtijevaju energično, hitno i neodgodivo rješenje?

Oni ne vide predznak silnog trenutka koji se približava, ne osvrću se na bolne Pozive i Opomene Majke...

Don Ottavio, hrabro! Put poznaješ. Neka te patnje ne prestraše, zlodusi te ne mogu preplašiti! Blagoslivljam te.

(3. rujan 1976.)

91. SVEČANI ZNAK Ja sam monsinjor Pranzini; piši!

Don Ottavio, ti se sjećaš 12. ožujka 1932. kada sam te u katedrali Mirandola posvetio za svećenika; sniježilo je tijekom noći. Ja tvoj biskup rekao sam ti da ovaj snijeg nije pao slučajno, nego da je to svečani znak Božje Providnosti da potvrdi moje nadahnuće, da tvoje svećeničko posvećenje znači nešto veliko u životu Crkve. Otvoreno sam ti objasnio da je snijeg dobar predznak, ali činilo mi se da nisi razumio i zaista, ti nisi vjerovao mojim riječima.

Padanje snijega nisi smatrao predznakom, a meni je bilo znakovito da će tvoje svećenstvo biti neobično. Nebo mi je potvrdilo, sada imaš potvrdu.

Ti si već znao glavnu zadaću tvoje svećeničke službe... iznijeti glavni problem univerzalne Crkve... Don Ottavio, kako se može objasniti da je prava, sveta, katolička i apostolska Crkva mogla tako potamniti, da je zaboravila cilj svoga postojanja na zemlji, iako su u ono vrijeme njene vidljive glave bili sveti ljudi?

Sveti su bili Vrhovni Pastiri koji su u zadnjih sto godina sjedili na Petrovoj Stolici.

Crkva - otajstvo ljudskog i Božanskog Don Ottavio, ti znaš da je Crkva otajstvo u kojem se susreću, povezuju i sjedinjuju ljudsko i Božansko. Ljudski dio je na čudnovat način povezan s Božjim. Ostaje uvijek ljudski i stoga je podvrgnut zlu što proizlazi od prvog grijeha oslabljene i ranjene ljudske naravi. Povijest se

86

ponavlja; ali još više je ljudska narav u trenutku svojih smrtnih rana pa nadalje izložena nemilosrdnom progonu svoga smrtnog neprijatelja; ako se ne brani i ako ne bude obranjena, past će u veliki nered. Jadna ljudska narav! Osim toga znaš da je Crkva Tijelo, doista pravo Tijelo, čija je Glava Božanski Otkupitelj Isus, Božja Riječ postala Tijelom. Do njega najbliži Mu je Namjesnik na zemlji. Oboje, Božanska i ljudska Glava vladaju i pokreću cijelo Tijelo, udove, kao što se to ni manje ni više događa i u ljudskom tijelu. Također i u Crkvi dolaze od Glave pokretni poticaji, što pokreću različite udove. Dok različiti dijelovi ljudskog tijela: oči, uši, usta, noge ...vrše svoju ulogu samo pod utjecajem i vodstvom glave, udovi na Tijelu Crkve su slobodni, inteligentni i pripadaju ranjenoj i oslabljenoj naravi, na koju lako utječu njezini najžešći neprijatelji, mračne sile zla. Stalno vrebajući u zasjedi pokušavaju ograničiti i suzbiti slobodu. Neprestano nastoje da pokrenu prvim grijehom usađeno sjeme zla.

Nema pozitivnih rezultata bez patnje Don Ottavio, drugim riječima: Ako je zagađen mozak onih na čelu Crkve, tada se prljavština velikom snagom širi cijelom Crkvom... Rečeno ti je da tama koja obavija Crkvu potječe iz oholosti. Dobro me shvati: tko zapletenim i pozadinskim putovima dospije na vrh mjesne Crkve uljez je, on ne služi iz poniznosti i ljubavi, pa stoga radi u Crkvi sebično i izdajnički kao plaćenik. Zbog toga nisu mnogi "očevi", nego birokrati i službenici, te se ponašaju kao dužnosnici u društvu bez Boga, a time i bez ljubavi.

Don Ottavio, to je strašno, ali je tako! Shvati stoga hitnost kojom ti je naloženo da predložiš Crkvi da podrobno prouči temeljni problem svoje vlasti i prava usred svijeta i naroda.

Razlog za to leži u stalnoj borbi između Svjetlosti i tame, između Boga i sotone, između Dobra i zla. Dakle, ne čudi se što su Poruke s uputom o najvažnijem problemu dušobrižništva slijedile jedna za drugom.

Ti radiš na obnovi Crkve; neka ti je to povod radosti, premda je taj rad najuže povezan s križem. U svojem radu nećeš doći bez trpljenja do pozitivna rezultata. Ti to znaš i u budućnosti ćeš spoznati još bolje.

Bog, Svemogući, Jedan i Trojedini, vječna Božja Riječ, osobno nazočan u svojoj Crkvi, u sjedinjenju sa Presvetom Majkom, ljube te i blagoslivlju vas, sada i uvijek. (15. lipanj 1978.)

92. PRIJATELJI I SUOTKUPITELJI Ja, Isus, rekao sam ti da vidljivi i nevidljivi svijet pripada Meni. Sve i svi pripadaju Meni, sve je po Meni stvoreno i bez Mene ne bi bilo ničega što postoji. Na poseban Mi način pripadaju, kao što sam već rekao i moji svećenici.

Svećenici su Moji suotkupitelji. Obdareni su otajstvenom nadnaravnom moći i moraju biti sa Mnom usko povezani. "Vas ne zovem slugama nego sam vas nazvao prijateljima" (Iv 15.15).

Sine moj, samo je malo svećenika razumjelo značenje toga dara moga stvarnog prijateljstva. Stoga je malo svećenika svjesno odgovornosti o potrebi zajedništva ljubavi i vjere, koja postoji između Mene, njihova Učitelja i Otkupitelja i mojih prijatelja suotkupitelja.

Samo je malo svećenika shvatilo da se između Mene i njih mora odvijati međusobno uzajamno djelovanje. Ja se njima potpuno darujem, pa neka se i oni potpuno prepuste Meni.

Ako izostane ta apsolutno bitna i nenadoknadiva razmjena, guši se duhovni život mojih slugu. I smrt širi zaraznu trulež koja kvari duše. Čini se da mnogi svećenici ne misle polagati račune o posljedicama koje iz toga proizlaze.

Ako ta životna snaga nije više prisutna, moj sluga, prijatelj i suotkupitelj postaje saveznik sotone, zloduha.

Bešćutnost mnogih mojih sluga prema sablazni, bezbožnosti i općem otpadu, nemarnost kojom gledaju propast mnogih duša zaista je otvorena rana moga Milosrdnog Srca.

Reći ćeš Mi da mnogi nisu nedjelotvorni. Oni su zaposleni, ali ipak u krivom smjeru. Kada bi bar osjećali potrebu moliti Me za pomoć, za svoje obraćenje, nikoga ne bih odbio ako Me zamoli živom vjerom u iskrenoj poniznosti.

87

Oni Me ne vole Istina je da postoje sveti svećenici, ali ih je samo malo. Nedostaju dobri ispovjednici i voditelji duša.

Sine moj, možeš si predočiti sliku o tome, kolike duše boluju kao bolesne biljke. One venu zbog nedostatka prosvijetljenog duhovnog vodstva. Čak je tako i u samostanima, među Bogu posvećenim dušama. Ima duša koje bi dosegle najviši stupanj svetosti da su imale odgovarajuće vodstvo.

Mnogi su moji svećenici duhovo mrtvi, jer Me ne ljube i ne žele Me upoznati.

Ivan je rekao:"K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše" (Iv 1,11). Tko Me od mojih odabranika ne primi u svoje srce taj čini veliki grijeh. Tko na ljubav odgovara hladnoćom i nepravdom prouzrokuje veliku ranu u mojem Milosrdnom Srcu.

Već sam bio progonjen dok sam još bio zatvoren u Majčinoj utrobi. I dalje Me progone moje sluge, što ih izabrah velikom, beskonačnom ljubavlju. Svoje sam svećenike uzdigao po dostojanstvu i vlasti iznad Zborova Anđela. Ja sam se povjerio njihovoj volji i dao im Božansku vlast opraštati grijehe i pretvarati kruh i vino u moje Tijelo i moju Krv. Tko je mogao slutiti da će moja Ljubav doseći takve visine?

Sine moj, ljubi Me iznad svega da popraviš besmislenu nezahvalnost. Daruj mi se potpuno sa svime što imaš i što jesi. Daj mi zadovoljštinu, sine moj, za bezbrojne Jude koji Me izdaju svakodnevno.

Budi spreman trpjeti Moje sluge lutaju u tami zbog vlastite krivnje. Nisu odgovorno prihvatili brojne Poruke moje Majke. Vjernike su trebali jasno poučiti o tome. Ali što oni rade? Predrasude, oholost, strah od ljudi i nevjera su ih zaslijepili.

Koliki gubitak za Bogu posvećene duše!

Koliko će još biti Juda!

Koliko će krvi još proteći...

Toliko im je vremena stajalo na raspolaganju, mnoge su događaje proživjeli! Progoni u zemljama komunizma nisu ili su malo koristili. Kriza vjere ih je toliko posvjetovnjačile da su mnogi izgubili kršćanski osjećaj za život.

Kako mogu ti moji svećenici, koje bih želio usprkos svemu spasiti, bit potpora vjernicima protiv sotone, kada su sami njegovi pomagači? Prečuli su opetovane opomene mog namjesnika na zemlji. Ne vole ga. Kako mogu onda dušama prenositi ljubav prema njemu i prema Meni?

Sine moj, kolike li žalosti! Moli, daj zadovoljštinu, prihvati trpljenje za te moje sluge.

Blagoslivljam te, sine moj, ljubi Me!

(26. kolovoz 1975.)

93. KAO RADNO ODIJELO Sine moj, ti znaš da samo malo svećenika prilazi oltaru da izvrši tri puta sveti čin u duhu vjere i milosti. Ne govorim o onima koji moje Tijelo i moju Krv obeščašćuju svetogrdno, nema ih malo, nego o onim svećenicima koji sveto ruho nemarno oblače u duhovnom raspoloženju radnika koji prije nego što počne svoj radni dan, brbljajući o ovom ili onom navlače radnu odjeću.

Idu bez da saberu misli za svečani sveti obred, njihov duh je zaokupljen s tisuću drugih stvari. Dospijevaju do Pretvorbe, a da pritom ne vode računa da se u tom trenutku u njihovim rukama ponovno ispunjava čudo svih čuda, moje nastajanje Čovjekom, rađanje utjelovljenje Božje Riječi.

"Riječ je Tijelom postala." Ne obaziru se da u tom trenutku u svojim rukama daju također povod djelovanju Presvetog Trojstva. Moja Majka je sa svojim "Neka mi bude" pristala: - da Otac u Njoj stvori moju ljudsku dušu; - da sam se Ja Riječ sjedinio s dušom stvorenom od Oca

88

- da je Duh Sveti moje djevičansko začeće izvršio u najčišćem Marijinom krilu.

Od tog trenutka bio sam pravi Bog i pravi Čovjek. U rukama svećenika koji prikazuju Misu obnavlja se u času Pretvorbe zaista otajstvo Utjelovljenja. Samo malo svećenika misli na to.

Ako vjera i živo uvjerenje nedostaju, on izvršava najsvetiji od svih čina kao netko tko vrši svoj uobičajeni posao. Svećenik postaje radnikom, to je sve! Na njegovom licu ne odrazuje se niti trun sudjelovanja i unutarnje sabranosti. Tako s istom ravnodušnošću prilaze svetoj Pričesti.

Odbijena Ljubav Sine moj, ravnodušno držanje mojih svećenika ranjava moje Milosrdno Srce jače od ljutih uvreda mojih očitovanih neprijatelja. Kako su brojni moji svećenici koji sa Mnom postupaju na taj način. Moja Ljubav nailazi na zid hladnoće i ravnodušnosti, odbacuju je usprkos svih mojih plemenitih i bez ikakve zasluge podarenih Milosti.

Neću ulaziti u pojedinosti i spominjati sve okrutnosti koje doživljavam i od svjetovnih osoba.

Naprotiv, čini mi se da je sve dopušteno kada se radi o Meni. Mene promatraju kao nejasno, daleko povijesno sjećanje. Krivi su što ne zapažaju živu stvarnost u kojoj imaju značajni udio.

Ako teoretski prihvate da je sveta Misna Žrtva, Žrtva Križa, to praktično poriču svojim ponašanjem, koje očituje nedostatak Vjere, Ufanja i Ljubavi.

Sine moj, koji li je to beskrajan ocean bijede, posvjetovnjačenja, izdaje i duhovna mraka.

Da su barem moji svećenici ispunjeni živom vjerom i gorućom ljubavlju kada Me drže u rukama. Koje bi rijeke milosti tekle iz moga Milosrdnog Srca za njih i za povjerene im duše.

Zašto su toliki moji svećenici tako svojeglavi i Meni daleki? Zašto ne prihvaćaju moje česte Pozive na obraćenje? Oholost, drskost, taština, nečistoća! Koliki od njih propadaju, oni koji bi trebali biti suotkupitelji! Koje li strašne muke za njih u paklu! Bili su darovatelj i upravitelji plodova moga Otkupljenja! Oni, odabrani prijatelji nisu Me htjeli upoznati. Njihovo je djelovanje u mojem Mističnom Tijelu bilo neplodno, jer su ugasili vjeru u svom srcu i opirali se da Me slijede na Križnom putu, razorivši jedinstvo moga Mističnoga Tijela.

Gonjen Ljubavlju Sine moj, muči te prodornost kojom ti ukazujem na to bolno stanje. Moram to, iznad svega jadno stanje staviti na pravo mjesto da bi se jasno spoznalo kada budu nastupili razorni događaji, pravedne kazne moga Oca, da nisu nedostajale opomene, upozorenja i pozivi da bi se izbjeglo za kršćanstvo neopisivo očekujući zlo.

Moraju također znati, prije svega dobri, da je Otac usprkos svoje stroge pravednosti uvijek vođen ljubavlju, jer Bog je Ljubav. On neće smrt grešnika, nego hoće da se obrati i živi. Još ljudi i mnogi Moji svećenici nisu marili za mnogobrojne pozive na obraćenje. Nisu iskoristili pouku iz mnogih događaja i shvatili stvarnost. Tako će Božji gnjev pasti na njih. Bog će sa lica zemlje istrijebiti plodove njihove ludosti, njihove oholosti.

Sine moj, moli i daj moliti. Klizanje zemlje je započelo.

(11. rujan 1975.)

94. ZVANJE KAO SVAKO DRUGO? Sadašnje je dušobrižništvo strahovito zaraženo teškim zlima. Jedno od toga je i shvaćanje zvanja. Skrb za duše izjednačuje se sa svakim drugim zanimanjem. Ne može ni biti drugačije, jer nedostaje vjera koja djelovanju daje snagu.

Pogledajte svećenike ovoga naraštaja i njihovo vladanje. Postoji li razlika u načinu odijevanja i ponašanja između njih i običnog puka?

Vjera, ufanje i ljubav, te tri ulivene kreposti moraju biti u svećeniku ujedinjene i zablistati posebnim sjajem budući da su međusobno usko povezane u jednu cjelinu - u život milosti.

Ako svećenik nema vjeru nedostaje mu i ufanje, taj neizbježni poticaj da bi savladao brojne teškoće koje donosi dušobrižnički život. Stoga nastaju ravnodušnost, skandali, duhovna bijeda čak i otpad od vjere.

Koliko svećenika se već odmetnulo od Vjere! Koliki su drugi za mnoge duše na Mističnom

89

Tijelu kao zarazni čirevi i nisu uzrok spasenja nego propasti. Koji odvratni lanci vežu te nesretne svećenike sa neprijateljima svećenstva!

Bez Ljubavi Kako je hladna, neplodna i licemjerna djelatnost svećenika bez Vjere, bez Ufanja i bez Ljubavi! Za duše žrtve, za koje je svećenik imao samo prazne, uljudne riječi bez ikakva učinka, riječi bez duše.

Riječi svećenika, koje je sa vječnim Velikosvećenikom duhovno povezan, to su riječi života.

Prožete pomazanjem i djelotvornošću, postaju za mnoge patničke duše blaženi balzam.

Svećenik, ako se ne obazire na svoj pravi poziv, nije u stanju stvoriti sliku bolnog duhovnog stanja - pod utjecajem zloga, u kojeg on uostalom ne vjeruje.

Njihov je duh isušen i ta suhoća nemoćna je prema zlima Zloduha, a u tom stanju su mnogi svećenici ovog nevjernog naraštaja.

Kakav stav treba zauzeti prema tim svećenicima? To su ljudi dostojni samilosti i usprkos svih suprotnih mišljenja zaslužuju da im se pomogne molitvom i žrtvom.

Njihovo srce mora zahvatiti osjećaj pravog prijateljstva i bratstva. Mnogi više ne znaju da su Božji ljudi, odabranici Božji za vječni spas duša, koje je on otkupio žrtvom svoga Jedinorođenog Sina. Ne znaju da ih duše trebaju da se u mojoj Krvi očiste i spase.

Moli sine moj, daj zadovoljštinu i blagoslivljaj, da im pomogneš raskinuti okove koji su ih svezali u najužasnije ropstvo. Blagoslivljam te, ljubi Me! (29. svibanj 1976.)

95. LJUBAV I ISTINA ME POKREĆU Ja ne radim i ne govorim ništa, a da Me ne potiče ljubav. Beskrajno volim svoje svećenike a to više one koji su od mene primili puninu svećenstva. Ipak, ne može Me ljubav spriječiti da kažem Istinu, jer Ja sam Ljubav i Istina.

Ljubav i Istina Me potiču da objavim tu nečuvenu gorčinu koja ovaj sadašnji trenutak, ovo teškim tamnim oblacima opterećeno vrijeme, zasjenjuje moju cijelu Crkvu i priprema boli mojem Milosrdnom Srcu. Obratio sam se svećenicima. Sada je došao trenutak da se jasno i odlučno obratim nasljednicima apsotola. Među biskupima moje Crkve ima zaista dobrih i svetih za koje osjećam ljubav i naklonost.

Drugi naprotiv, moraju obvezno razmišljati i ispitati svoju pastirsku službu. To moraju učiniti brzo, ozbiljno i sa velikom poniznošču u svjetlu moga Evanđelja, u svjetlu jasnog, od Mene svim ljudima pokazana puta, u prvom redu oni, koji ljudima moraju biti učitelji, pastiri i sigurni vođe.

Moj put na zemlji započeo je u krilu moje i vaše Majke onda kada je izrekla svoj "Fiat."

Njegov početak je bio i jest tajna beskrajne dobrote Boga, koji je postao Čovjekom. moj dolazak na svijet označen je najvećom bijedom. U jednoj, hladnoj i vlažnoj pećini - štali, u posvemašnjoj bijedi i siromaštvu počeo je Moj zemaljski put. Siromaštvo je pratilo cijeli moj ljudski život protekao je moj put sve do smrti na križu.

Ja sam uvijek put svim ljudima svih vremena,čak i onda kada se uvjeti i običaji naroda mijenjaju.

Obveza :predvoditi Biskupi imaju u prvom redu veliku obvezu predvoditi svoje svećenike i kršćane na tom putu,ako žele da ih oni slijede. Stoga hoću da ova Poruka bude prenesena svim biskupima jer među njima postoje subraća,za koje je izuzetno bitno da u poniznosti preispitaju i obnove svoju skrb za duše. Sine moj dostatna je usporedba moga zemaljskoga života i njihovog životnog shvaćanja.

Sa svom jasnoćom postaje jasna potreba da mnogi biskupi stave ruke na sebe,da čvrsto i hrabro krenu naprijed. Nije tajna da se biskupi pa čak i nosioci purpura suprotstavljaju i opiru uputama moga Namjesnika na zemlji. Ne misle na sablazan i zlo koje prouzrokuju. Razlika je diskutirati,uz potrebnu suzdržljivost ili otvoreno istupati protiv mojega Zastupnika,što je odraz

90

otvorena neposluha.

Tko upravlja postupcima ovih biskupa? Sigurno ne moj primjer! Ja sam ljudima i nebeskom Ocu bio poslušan do smrti. A oni? Sine moj,postoje biskupi koji su zbog nerazjašnjive i ne opravdane slabosti odgovorni manje više za krizu u Crkvi. Njihove slabosti nisu mogle zaustaviti tisuće i tisuće Bogu posvećenih. Dobrota i očinstvo ne smiju se zamijeniti sa slabostima,zbog koji se mnogi svećenici opravdavaju. Dobrota ,očinstvo i ljubav ne smiju voditi prema razuzdanosti,razlogu mnogih zala i sablazni,za koje su sukrivci iako protiv volje mnogi duhovni pastiri.

Smije li biskup trpjeti u svome sjemeništu krive učitelje budući da pretpostavljenim a pripada važna zadaća poučavati i odgajati duše budućih svećenika. Ti biskupi ne znaju da je istina ljubav ja sam Istina i Ljubav,dok krive nauke i zablude potječu iz nekog drugog zdenca.

Poniznost i siromaštvo Sine moj reci biskupima da sam Ja zahtijevao da Me se slijedi na Križnom putu. Podsjeti ih da sam moj put na zemlji započeo u beskrajnoj poniznosti i bijedi. Bio sam siromah među siromasima može li se to reći za mnoge biskupe?

Druga velika opasnost za mnoge biskupe je vlastito precjenjivanje. Ta niti mojem Namjesniku nije obećana bezgrješnost njemu je dana nepogrješivost kao učitelj naroda ukoliko je čuvar moje nauke. Ali pojedini biskupi nisu nepogrešivi. Sjedinjeni s mojim Namjesnikom, uživaju u sudioništvu toga i njima poklonjena dara.

Neki biskupi su to zaboravili, a također i neki nositelji purpura, što mojem Mističnom tijelu prouzrokuje patnju. Želim da svi nasljednici Apostola žive u dobroj ž, svetoj, jakoj,plemenitoj i hrabroj svetosti. Ako to ne čine što poduzimaju da brane svoja stada od razdirućih vukova?

Biskup se može usporediti sa barjakom. On mora ići naprijed! Kako bi mogao prešutjeti teške propuste mojih pastira? Nikome, prije svega kršćanima, svećenicima, a najmanje biskupima ne može promaknuti užasno pustošenje koje je prouzročio sotona i sve zle sile, pustošenje paklenih sila da se domognu duša, utječe na njih. Žele ih nadvladati i zaraziti. Sotona se skriva u čovjekoubilačkom materijalizmu. Nije samo zamračio Vjeru, nego je ugušio i razorio stotine milijuna duša kršćanskog i nekršćanskog svijeta.

Svi svećenici znaju da vanjska zbivanja ne pomažu da se dobije bitka nego samo moje Riječi i primjeri mojih Djela.

Borba protiv sotone Stoga, sine moj, ponavljam biskupima ono što sam svećenicima objasnio, da su rasipanje vremena i sredstava u skupovima, susretima i razgovorima u mnogim slučajevima samo povod za sukobe i razdvajanja. Često se sastaju i skupljaju da jedu i raspravljaju,rijetko na molitvu. Sotonu i sile zla treba pobijediti molitvom i pokorom i samo ih se tako pobjeđuje. Tako glase Opomene moje Majke! Opetovane Opomene su pale u prazno zbog suviše loše shvaćene mudrosti pretvorivši se u tešku nesmotrenost. Većom pozornošću i sa više naklonosti, sa manje predrasuda i straha trebaju prihvaćati moje i Opomene moje Majke.

Vraćam se na propuste koje moram predbaciti mojim biskupima i mnogim svećenicima. Oni ne poduzimaju nikakve prikladne mjere zasnovane na vjeri i mudrosti da zaustave i protjeraju sile zla.

Ne zauzimaju stav prema središnjem, osnovnom problemu, borbi protiv sila zla. Drugim riječima, sotona se sa svojim legijama lako poigrao da duhovno nenaoružanim protivnikom.

Samo su neki činili pokoru, smo se malo njih molilo, kako treba moliti.

Unutarnja i vanjska samozataja......Tko još priprema vojnike, moje pomazanike za borbu?

Nitko nije hrabar priznati da postoji neprijatelj. Ta strašna zbilja može se pobijediti određenim oružjem, kao na primjer Krunicom. Krunica je danas izvanredno djelotvorno oružje.

Težak je propust Biskupa i svećenika to se nisu na vrijeme pobrinuli osvježiti sa novim uspješnijem oblicima bratovštine Presvetog Sakramenta ,krunice, pobožna društva i druge

91

važne ustanove ranijih vremena kako bi umanjili razornu moć sotone u dušama. Što se još čeka da se taj prodor sa teškim posljedicama ne zaustavi molitvenim zajednicama,drugim pothvatima?Sotona se može pobijediti samo navedenim sredstvima,koje sam predao mojim Apostolima.

Duhovno zalaganje Ne spada li u obrambeno-navalne planove generalnog predstojnika stožera da redovito obnavlja oružje?U mojoj Crkvi se to na događa. Ja govorim naravno o duhovnom oružju. Ne smije se gubiti vrijeme, u svakoj župi treba hitno osnovati molitvene zajednice te ih obrazovati i poticati.

Duhovni pastiri ne smiju se više upuštati u beskorisne rasprave i savjetovanja. Neka se svećenici obrate dušama i sa njima poduzmu odgovarajuće mjere. Ponavljam,iznimno je hitno.

Neka o tom razmišljaju i oni koji u svojoj udobnosti ne žele ništa više znati i ne vjeruju u Božju Pravednost.

(14.listopad 1975.)

96.TKO SU BISKUPI Biskupe sam Ja,vječni Velikosvećenik pozvao da sudjeluju u mojemu vječnom Svećenstvu.

Oni su susljedbenica mojih Apostola. Biskupi su glave mjesnih Crkvi.

Na čelu zajedno s Papom, mojim Namjesnikom na Zemlji čine Apostolski kolegij. Biskupi, sjedinjeni s Papom su čuvari i straža,navjestitelji i zaštitnici Božanske Pravde.“Pođite po svem svijetu,propovijedajte Evanđelje svem stvorenju“(Mk 16,15) Biskupi zajedno s Papom su djelitelji plodova otkupljenja i budući da sudjeluju u kruni moga svećeništva,trebali bi posjedovati dar mudrosti. Nažalost to nije tako. Oni ga posjeduju,imaju ga u različitom stupnju kao što i svjetlost ne pokazuje uvijek istu jačinu:tako je svijetlo podnevnog sunca, svjetlucanje mjeseca,svjetlo svjetiljke.

Stupanj mudrosti odgovara stupnju pristanka na poticaje moje milosti. Tko je budan i ima sluha,plemenit je i hrabar,taj je ispunjen mudrošću. Tko manje odgovara prima manje. Tko ne posjeduje mudrost dokazuje da je umišljenošću i ohološću-korijenima svakoga zla zapriječio put Duhu Svetomu.

Umišljenost Tijekom tri godine provedene uz mene,moji Apostoli nisu postigli velik napredak na putu savršenstva. Zbog čega? Zbog umišljenosti kojom je bio ispunjen njihov duh. To dokazuju njihova pitanja koje su mi postavljali u različitim prigodama. Osim Najdražeg učenika jer je njegov čisti jednostavni,ponizni duh pobudio moju naklonost i milinu Duha Svetoga koji ga je već prije duhova obogatio darom mudrosti.

Poslije moga Uskrsnuća ukazao sam se majci,magdaleni,Lazaru,učenicima u Emausu i drugim vjernima,ali ne odmah mojim apostolima,Što ih je ponizilo. Ta pouka ih je vodila do samospoznaje,pomogla im je da razmisle o težini grijeha,ne baš poštenom odnosu i u vrijeme moje Muke. Umišljenost je ispunila njihov duh i prouzročila tešku tromost. Nisu bili budni,te su postali žrtvom neprijatelja.

Tijekom četrdeset dana poslije moga Uskrsnuća ublažio sam njihov ponos i pripremio ih na rastanak glede moga ulaska na nebo. Prije svega utjecao sam na njihov duh da spremno prihvate duh mudrosti. Dao sam im svećeničku vlast sa puninom moga duhovnog svećeništva.

Neprekidni križarski pohod Uobraženost je kao neuklonjiv zid koji se podiže između Boga i duše. Biskupi njom zaraženi neće nikada priznati da sam Ja njih izabrao da izvedu moj plan ljubavi.

Zašto mnogi pastiri mojega stada ne postave pitanje zbog čega je neophodna njihova grozničava zauzetost? O tome sam već govorio u svojoj Poruci njima ali se svjesno želim ponovno vratiti na to, jer to je tako važno i odlučujuće za njih same kao i za njima povjerene duše, da se o tome nikad dovoljno ne govori.

92

U Srednjem vijeku su za oslobođenje svetoga Groba poduzeti Križarski pohodi. Da, moj Grob j svet, jer je u njemu ležalo moje presveto Tijelo. Ali moj Grob je samo niša za mrtvoga manje vrijedna, od beskrajne vrijednosti duše i otajstva moga Otkupljenja. Ukazuju na potrebu da se vodi neprekidni križarski pohod protiv kneza tame i njegovih slugu. Sotona je ubojica u najistinitijem smislu riječi.

Jedina svrha Moje Utjelovljenje, moja Muka i moja Smrt imali su jedinu svrhu osloboditi duše od smrtnog ropstva sotone. Biskupi i svećenici postaju sudjelovanjem u mojem Svećeništvu suotkupitelji u borbi protiv vlasti Tmina i to neprekidnim križarskim pohodima koje treba voditi mudrošću, inteligencijom i ustrajnošću, upotrebljavajući pri tome preporučena im oružja, riječ, ali prije svega primjer.

Ne postoji mogućnost izbora, sasvim drugačije. Sotona igra ulogu gospodara,budući da ga nitko ne priječi kao protivnika.

Biti suotkupitelj znači slijediti Mene na putu poniznosti, patnje, siromaštva ljubavi, posluha, snažnog očinstva i ustrajne obrane istine.Za to su biskupi i svećenici, zajedno sa mojim Namjesnikom na zemlji čuvari i zaštitnici, branitelji potisnute i prezrene pravednosti.

Biskupi ne smiju ni jednog trenutka zaboraviti da je čovjek rođen da preko smrti postigne stvarni, vječni život. Prema tom vječnom životu, kojega je Otac pripremio i platio mojim Utjelovljenjem i žrtvovanjem na Križu, treba usmjeriti duh, srce i snage. Biskupi i svećenici ne smiju zaboraviti da neprijatelj čovjeka danju u noću ne miruje, te stalno poduzima svoje napade kako bi duše strovalio u propast.

Jačem i snažnijem neprijatelju ne može se suprotstaviti vanjskim činima i zabludnim shvaćanjem same zauzetosti ili neuporabivim sredstvima.

Ništa se ne smije podcjenjivati Ja sam napravio plan obrane, ali ga biskupi nisu bili u stanju ostvariti. Da su Me promatrali na Križu i slijedili Me, mogli su smoći snage da svoga protivnika,kojega se ne smije podcjenjivati, zaustave i pobjede.

Sine moj, suprotnosti u današnjoj Crkvi, vladajući nered, izvrtanje i razaranje nauka i morala,zablude u koje su svećenici i vjernici dospjeli imaju svoj uzrok. Evo nekoliko primjera: u crkvi se naviješta određena istina. U kinu i na televiziji, koje se smatra za prijeko potrebne, govori se suprotno. U crkvi se govori o Bogu, a u župnim dvoranama često se širi materijalizam, putenost i nasilje. U prošloj Poruci sam rekao: Bolje nikakvi svećenici nego sjemeništa pretvorena u legla krivih nauka. Tko snosi odgovornost za tolike nesreće. Za tu zbrku? Veliki dio odgovornosti pa dana one koji raspolažu potrebnom punomoći ali ništa ne poduzimaju.

Ovaj odnos je strašan. Neaktivni,, nenaoružani stoje pred brzim napredovanjem sila zloga.

Usprkos tome Ja sam pobijedio svijet. Moja Majka je svojom poniznošću strla zmiji glavu.

Samo zajedno sa Mnom u poniznosti,siromaštvu, posluhu i sjedinjenju u patnji,može se pobijediti neprijatelje vaših duša. Ali udobni život,ljudski obziri,osobni interesi,strah da se ne izgubi naklonost ljudi oslijepili su one koji bi trebali biti vođe i svjetlo duša.

Ono što sam rekao o kinu i televiziji može se nažalost reći i o drugim tužnim stvarima, na primjer o religioznoj poduci u školama povjerenoj zalutalim svećenicima.

Da! Koliko su sjemena zabluda posijali svećenici u duše mladića i djevojaka u njihovoj kritičnoj dobi pošto nisu vidjeli uzorni život.

Bilo bi bolje da se ovu osjetljivu zadaću povjerilo dobrim laicima nego svećenicima, koji su se pretvorili u đavle i krvoločne vukove.

Okorjelost je da su, Mu ovom trenutku tame, mnogi pastiri ustali protiv Mene i prešutjeli moje i moje Majke Opomene, koje bi negdje drugdje bile primijenjene.

93

U drugim župnim ustanovama provode se direktno i indirektno zablude i nemoral. Jesu li biskupi prepoznali taj neobično važan problem Crkve? Oni ne mare što su neprijatelju širom otvorili vrata, jer nisu bili u stanju prepoznati njegovu prepredenost, lukavštinu, moć i umijeće zavođenja.

Također nisu svjesni strašnih suprotnosti kojim je izloženo njihovo dušobrižništvo. Pod materijalizmom se sakriva neprijatelj i razvija veliku borbu. Svoje je napade proveo, bez da je naišao na otpor.

Zvati pomoć Sine moj, s velikom gorčinom moram uputiti ovaj poziv, jer je krajnje pomoć, da bi se duše molitvom i pokorom pripremile.

vrijeme zvati

Milosrđe je na redu da se uspostavi mjesto pravednosti. Mora se bara se barem dušama objasniti njihov položaj, jer teški trenutak koji će uskoro otkucati ne smije teretiti moga Oca , nego grijeh i ravnodušnost prema moći zloga. Treba raditi bez odgode kao mnoge duše ne bi bile iznenađene tamom nastupajuće noći. Ne boj se, zovi glasno, jer ljudi imaju uši, a ne čuju, a imaju oči a ne vide.

Svjetlo u njihovim srcima je ugaslo, ali snage Zla neće pobijediti! Svoju ću Crkvu očistiti od lude ljudske oholosti. Moja i moje Majke Ljubav će na kraju trijumfirati.

Blagoslivljam te, sine moj, moli se i prikaži mi svoje patnje!

(23.listopad 1975.)

97. PROTURJEČNOSTI DUŠOBRIZNIŠTVA Sine moj, u Poruci biskupima govorio sam o vladajućim proturječnostima u dušobrižništvu biskupa i svećenika.

Te proturječnosti nije teško prepoznati. Važnije je opisati njihove uzroke. Neka nitko ne padne u napast iznositi prigovore. Tko Me sluša u poniznosti, Ja sam u blizini da mu ulijem svjetlost i hrabrost u dušu i srce.

Rekao sam da je sada vrijeme obraćenja, hitnog obraćenja. Vrijeme je raditi sa odlučnošću, ljubavlju i mudrošću. Ne smije se preplašiti zloga neprijatelja, koji je zbog vladajuće pospanosti u mojoj Crkvi postao jak i odvažan.

Manjak aktivnosti nadmašila je još više razarajuća proturječnost koja onemogućuje kršćanski život. Posljedice te proturječnosti su mojem Mističnom Tijelu nesagledive, no nisu jedino zlo.

Ali ovo nije mjesto da se govori o mnogim dušama koje se priznaju otetima, nego o onima koji se općenito smatraju kao da su dobri kršćani. Nedjeljom posjećuju crkvu, ali ulaze možda tek pod kraj beskraj no dugog tumačenja mojih Riječi. Primaju Sakramente, malo njih s dubokom vjerom, a mnogi iz navike ili obiteljske tradicije. Uvjerenje je rijetko prisutno, tako da navečer bez ikakvog kompleksa gledaju pornografske filmove i filmove koji daju povoda za razbojstvo i svakovrsno nasilje.

Takav materijalizam prodire tako u sve. A u mlade se slijeva kao preplavljena rijeka pokvarenosti i nemorala.

Sva vrata su otvorena grijesima, također i kod takozvanih dobrih kršćana.

Sudac savjesti Vi i mnogi ispovjednici znate, ali nastavljate za sve grijehe svakom onom koji se ispovijeda dati odrješenje. Ujutro Sveta Pričest, navečer posjet zabavama, lokalima i mjestima gdje se uzbuđuje putenost. Preljubi se ispovijedaju sa sigurnošću da će svećenik uvijek dati odrješenje. Zaboravljene su jasne riječi: "Ne bacajte biserje pred svinje." Zaboravljeno je također da su Sakramenti plodovi moga Otkupljenja. Zaboravljene su riječi kojima sam Ja, vaš Otkupitelj i Spasitelj dao Mojim Apostolima i njihovim sljedbenicima vlast opraštati grijehe ili ih zadržati.

Mnogi od mojih svećenika ne misle više na to da su pozvani suci savjesti. Zadaća

94

ispovjednika je da vršeći svoju službu ispita grijehe i njihove uzroke.

Bezbrižnost kojom se svi grijesi i svaki onaj koji se ispovijeda odrešuje, ne odgovara namjeri moga ,Milosrđa, nego sotonskom planu. Sredstvo otkupljenja pretvoriti u sredstvo prokletstva, znači prezreti beskrajnu vrijednost milosrđa i sredstva koja sam Ja predvidio za njihovu podjelu.

Govorio sam ti o svetogrdnim Misama, a sada nadodajem da postoje i svetogrdne ispovijedi u dvostrukom smislu. Ti vidiš si ne moj da svetogrdne Pričesti imaju svoje korijene. Ta površnost stvara nesposobnost razlikovati dopušteno i nedopušteno, dobro i zlo. A gdje se nalaze korijeni? Zato mora neizostavno uslijediti obraćenje Zakonski nered je bez protivljenja prodro iz vanjskog u unutrašnji pa izvjesni svećenici primjenjuju svoja nova učenja i svoj novi moral koji sve dopušta i popušta. Posljedice toga su shvatljive. Za mnoge svećenike ni šesta ni deveta Zapovijed nema pravo postojati. To je vrhunac oholosti!

Zle su stvari na mjesto Boga. Više se ne vjeruje u Njega, u Njegovu svemoć, sveznanje i sveprisutnost. Sotona navodi stalno svećenike na njihove osobne grijehe oholosti i neposluha.

U mojoj je Crkvi našao vjerne pomoćnike i učinio ih suradnicima u svojem djelu postepenog razaranja.

Ali sotona i njegovi sljedbenici preziru moje Riječi koje još uvijek vrijede: "Ostajem s vama do svršetka svijeta... I vrata paklena neće je nadvladati!"

Moja Crkva će biti očišćena i oslobođena! Moja Ljubav prema njoj to traži kao i moja Pravednost i moje Milosrđe. Ali o tome se ne razmišlja.

Ja sam Vatra Sine moj, koliko sam u ranijim Porukama govorio o oblacima, koji moju Crkvu obavijaju u tamu. Nisam to bez razloga učinio. Drugom prigodom sam ti rekao da se ljubav može usporediti s vatrom, koja je il stanju preobraziti stvari, dati im vlastito svjetlo i toplinom obasuti narav. Komad željeza gori u peći kao vatra, svijetli kao vatra i ima sva svojstva vatre.

Ja sam Vatra koja je sišla na zemlju da duše zapali svojom Ljubavlju i prožme svojim Božanskim životom. Da se ugasi, na ovu Vatru se ne izlijeva voda, nego se baca sva prljavština, svaki otpad i potpuna tama duha onoga koji je tama i grijeh, mržnja i otpor prema Bogu. Što ostaje od vatre polite vodom? Malo crnog dimućeg ugljena. Božji oponašatelj vodi i poduzima sve, suprotstavljajući se Bogu, Stvori Bezbrižnost kojom se svi grijesi i svaki onaj koji se ispovijeda odrešuje, ne odgovara namjeri moga Mi1osrđa, nego sotonskom planu. Sredstvo otkupljenja pretvoriti u sredstvo prokletstva, znači prezreti beskrajnu vrijednost milosrđa i sredstva koja sam Ja predvidio za njihovu podjelu.

Govorio sam ti o svetogrdnim Misama, a sada nadodajem da postoje i svetogrdne ispovijedi u dvostrukom smislu. Ti vidiš sine moj da svetogrdne Pričesti imaju svoje korijene. Ta površnost stvara nesposobnost razlikovati dopušteno i nedopušteno, dobro i zlo. A gdje se nalaze korijeni? Zato mora neizostavno uslijediti obraćenje Zakonski nered je bez protivljenja prodro iz vanjskog u unutrašnji pa izvjesni svećenici primjenjuju svoja nova učenja i svoj novi moral koji sve dopušta i popušta. Posljedice toga su shvatljive. Za mnoge svećenike ni šesta ni deveta Zapovijed nema pravo postojati. To je vrhunac oholosti!

Zle su stvari na mjesto Boga. Više se ne vjeruje u Njega, u Njegovu svemoć, sveznanje i sveprisutnost. Sotona navodi stalno svećenike na njihove osobne grijehe oholosti i neposluha.

U mojoj je Crkvi našao vjerne pomoćnike i učinio ih suradnicima u svojem djelu postepenog razaranja.

Ali sotona i njegovi sljedbenici preziru moje Riječi koje još uvijek vrijede: "Ostajem s vama do svršetka svijeta... I vrata paklena neće je nadvladati!"

95

Moja Crkva će biti očišćena i oslobođena! Moja Ljubav prema njoj to traži kao i moja Pravednost i moje Milosrđe. Ali o tome se ne razmišlja.

Ja sam Vatra Sine moj, koliko sam u ranijim Porukama govorio o oblacima, koji moju Crkvu obavijaju u tamu. Nisam to bez razloga učinio. Drugom prigodom sam ti rekao da se ljubav može usporediti s vatrom, koja je il stanju preobraziti stvari, dati im vlastito svjetlo i toplinom obasuti narav. Komad željeza gori u peći kao vatra, svjet1i kao vatra i ima sva svojstva vatre.

Ja sam Vatra koja je sišla na zemlju da duše zapali svojom Ljubavlju i prožme svojim Božanskim životom. Da se ugasi, na ovu Vatru se ne izlijeva voda, nego se baca sva prljavština, svaki otpad i potpuna tama duha onoga koji je tama i grijeh, mržnja i otpor prema Bogu. Što ostaje od vatre polite vodom? Malo crnog dimućeg ugljena. Božji oponašatelj vodi i poduzima sve, suprotstavljajući se Bogu, Stvoritelju, Otkupitelju i Posvetitelju. Došao sam na zemlju da joj donesem vatru svoje Ljubavi, da ispunim duše toplinom i svjetlošću moje Božanske Ljubavi i da ljudi robovi postanu djeca Božja, a moja braća da sa Mnom budu baštinici Božanskoga Sjaja.

Sotona nije ništa izgubio od moći koja mu je pripala kao i ništa od svoje naravne slobode koju stalno koristi da duše učini baštinicima vječne kazne u paklu i pretvori u crne, zadimljene goruće peći.

Sine moj, neće se shvatiti da je zemaljsko postojanje čovjeka usmjereno na vječni život, da je zemlja mjesto progonstva i borbe, ne zato što je tako Bog htio, nego zbog mržnje, zavisti i ljubomore sotone i njegovih đavolskih legija.

Njegov plan je uspio uvjeriti ljude u njegovo nepostojanje, a biskupe i svećenike uljuljati u duhovni san, da se ne obaziru na proturječnosti u koje su upali.

Ali posljednju će riječ imati moja i tvoja Majka, koja će svojom nogom ponovno satrti zmiji glavu.

Povratak Vjeri, ispravnoj, odgovornoj spoznaji suprotnosti u kojima se živi, povratak iskren om kajanju, mogao bi zaustaviti već pokrenutu katastrofu.

Ali nije li potrebno prije prevladati mrak, oholost i nadutost?

Nema iluzija Viči glasno, sine moj. Neka nitko nema iluzija, dani su odbrojani! Jao onima koji ostanu nijemi, koji ne slušaju moje Opomene! Previše se otpora suprotstavlja mojem Milosrđu.

Došlo je vrijeme preokreta, vrijeme da se sjekira stavi na korijen i probudi tromost te se podigne borba protiv paklenskog neprijatelja. Ja sam pobijedio sotonu, svijet i smrt!

Posljednja je prilika koja se pruža. Ne nedostaju vam sredstva, a ona su više nego prikladna da se zaustavi i ograniči drski prodor neprijatelja.

Blagoslivljam te, sine moj. Prikaži mi svoje muke. One će Mi biti naknada za ludu, besmislenu tvrdoglavost mnogih, Meni posvećenih duša.

(26. listopad 1975.)

98. STOJIM NA VRATIMA I KUCAM Za što su mnogi moji biskupi i mnogi moji svećenici vrlo odgovorni?

1. Oni su krivi za krivo učenje o pretjeranoj zaposlenosti, navodnoj revnosti iza koje se krije taština.

2. Oni su krivi, budući da se zalažu za vanjsko djelovanje često do iscrpljenja. To ne odgovara nakani Božanske volje nego finoj,prepredenoj oholosti i lukavom djelovanju zloga.

3. Ta pretjerana poslovnost nije imala i nema protutežu u odgovarajućem unutarnjem životu; tako se ukorijenilo uvjerenje da su noseći stup, bez kojeg bi se sve srušilo; kratko rečeno: pretjerana pozornost na samoga sebe, sa posljedicom sve manjeg pouzdanja u Boga i predanja Bogu.

96

4. Opiranje sebe samih ozbiljno i djelotvorno obnoviti Crkvu prema duhu i temeljnim elementima Evanđelja; to je teška krivica, jer nisu nedostajale Opomene, pozivi, činjenice i natprirodni događaji odozgo.

5. Udobna mudrost zbog koje je spriječen nenadoknadiv spas duša. Osim toga, počinili su sami bezbrojne ludosti.

6. Nemalo je mojih biskupa prožeto vjerom u razbor, pa čak i u marksizam.

7. Vrlo im zamjeram što su stalno popuštali da bi izbjegli neugodnosti, iz bojazni da bi ih vjernici mogli ukoriti. Ta popustljivost ne potiče od Boga. Ona nije bila nikada i neće biti stvar njegovih Svetaca, jer je u suprotnosti s mojim Evanđeljem.

8. Isto su tako odgovorni za vladajući nered u Crkvi.

9. Iznad svega su odgovorni za pogoršanje u području nauka, a često i morala; odgovorni za položaj mnogih sjemeništa a time za širenje krivih nauka i zabluda; i tako su prouzročili u Crkvi strahovito komešanje, u kojoj se još samo slabo što razumije.

10. Koga terete mnogobrojna proturječja modernog dušobrižništva, ako ne pastire i svećenike koji su svoj položaj uporabljivali nedostojno? Pravo sam rekao da se službena vlast mora od naroda braniti i štititi, ali se vršenje (vlasti) mora izmijeniti i dobro povezati s očinskom odlučnošću pastira duša.

11. Iznimno teška krivnja mnogih biskupa i svećenika sastoji se u tome što su dopustili da na njih utječe đavolski modernizam. U nekim su ga zgodama smatrali dobrim i hvalili oni, odabrani da potpuno suprotno djeluju, naime da spriječe mračne sile zla i zaustave njihovo razorno djelovanje u mojoj Crkvi; oni "svjetlost svijeta" dopustili su da ih nadjača paklena tama; oni "sol zemlje" dopustili su da ih demonski napadi obljutave i osakate.

12. Osim toga su oponašali velikane i moćnike u njihovoj vlasti i zbog toga su svalili na sebe krivnju. Ponosni na svoju diplomaciju, zaboravljaju da sam Ja, vječna Riječ, Spasitelj čovječanstva jedini propovijedao istinu i ljubav. Tijekom trogodišnjeg moga javnog života nisam bio vladar, nisam tražio čast, podršku i ljudska odobravanja; kao dobar pastir, kao otac izgubljenog sina imao sam uvijek samo jednu želju: ispuniti Očevu volju, osloboditi duše od strašnog jarma sotone, u kojeg se danas više ne vjeruje.

13. Konačno, moram pastire i svećenike teretiti zbog teške krivnje ravnodušnosti spram duhovno i tjelesno bolesnih koji pate krivnjom mračnih sila pakla. Nevjerojatna, neshvatljiva bezosjećajnost u najvećoj je suprotnosti sa učenjem moga Evanđelja, prema snazi koju sam dao mojim Apostolima i njihovim nasljednicima da lijeće bolesne i istjeruju zle duhove.

Misle li da sam govorio i naučavao ono što je beskorisno a nije vrijedno i potrebno za vremena? Ja sam Bog. Ni vrijeme ni prostor ne utječu na moj Nauk, koji vrijedi za naraštaje. Moji biskupi misle da je sadašnje vrijeme drugačije nego ondašnje, kada sam Čovjek živio na zemlji. Nisu li primijetili da svaki moderni napredak iskoristi sotona, da služi kao sredstvo za društveni razdor i propast širom svijeta?

sva sve kao mu

Nisu li moji biskupi i svećenici svjesni da konačni cilj čovjeka nisu ni tehnika ni materijalno blagostanje, ako se odvoje od najvišeg duhovnog interesa cijelog čovječanstva.

Nisu li biskupi i svećenici shvatili ili im njihova udobnost priječi da shvate, da ako se ne brane od mračnih, skrivenih sila zla i ne bore oružjem istine protiv njih, popuštaju zloduhu.

Kako su postupali s velikom odgovornosti, koja i pripada svećenstvu,da kao učitelji obavezno štite duše od opasnosti i iskušenja?

Ne sine moj, ne boe se istine, blaženi oni koji prihvaćaju u poniznosti istinu na osobno i društveno dobro moje Crkve.

Ali Moje opetovane Pozive nisu slušali. Molio sam biskupe i svećenike da ispitaju svoju savjest; ali nisu na to pristali. Sine moj, strašno je oduprijeti se Božanskoj Dobroti koja kuca na vrata duša, želi ih spasiti. Juda se tome odupro i to mu je bilo na prokletstvo.

Blagoslivljam te, si ne moj, moli se. Daj Mi zadovoljštinu i ljubi Me! (6. prosinac 1976.)

99. KADA ČUVARI NE ČUVAJU Biskupi su zajedno s Papom čuvari neprocjenjive vrijednosti Istine, Nasljeđa moga učenja i moje Riječi, moralne i duhovne vrijednosti povjerene nezaslužno mojoj Crkvi.

Biskupi su zajedno s Papom čuvari vjere, moga Nauka i žive, Božanske i vječne Riječi, koja se u vremenu ne mijenja, kao što mnogi misle u mojoj Crkvi, isto kao i oholi i uobraženi

97

odmetnički teolozi.

Biskupi zajedno s Papom imaju i u budućnosti svetu dužnost brižno i ustrajno bdjeti nad skupocjenim duhovnim nezasluženim blagom Otkupljenja. I nitko, pa niti Moj Namjesnik nema punomoć po volji ga podrediti oholosti i ljudskoj sebičnosti.

Biskupi zajedno s Papom imaju u budućnosti svetu obvezu brižno i ustrajno bdjeti da ova skupocjena duhovna, od Boga čovječanstvu nezaslužno poklonjena blaga služe zato da oslobode ljude tiranije kneza Tame i tako oslobode od zla, da se sjedine s Bogom, Jednim i Trojedinim Stvoriteljem i Gospodarom svih stvari.

Obveza je biskupa braniti vjeru od mračnih sila koje se rugaju Bogu i koje su upravo u svojem razornom djelovanju služe onima koji bi trebali kao Božji odabranici biti njegovi vjerni, pobožni, puni ljubavi i revni sinovi za Božju proslavu i dobro duša.

Ali mnogi Bogu posvećeni od oholosti zaslijepljeni nisu svjesni đavolskog i štetnog djelovanja Mojih neprijatelja, kao i vaših neprijatelja i neprijatelja moje Crkve, pa kad spoznaju opasnosti ne djeluju s potrebnom odlučnošću i snagom, jer se boje izgubiti svoj glas, koji bi škodio njihovom ponosu.

Kada slijepac glumi vođu Sine moj, kako se objašnjava širenje zablude i nemorala? Kako se objašnjava širenje krivog učenja, zaštita od naravnog zakona, abortus, pravo prostitucije i obrana zločina?

Sigurno nisu nedostatni glasovi protesta mnogih dobronamjernih; ipak, nedostaje odlučan nastup crkvenog puka, koji se morao poslužiti svim dopuštenim sredstvima, duhovnim kao i materijalnim, za obranu Božanskih prava istine i spasa duša. Velika je krivnja biskupa i svećenika što nisu intervenirali po svojoj dužnosti, čak su iz razloga, kojeg je bolje prešutjeti, neposredno postali suučesnici, oružje zloga!

Vidiš, sine moj, otvorene i sakrivene proturječnosti modernog dušobrižništva. Istina je, vodi se računa da se crkvene uredbe isključe i Crkva se nalazi u teškoj krizi, dok djelovanje sotone stalno raste. Sotona pridonosi širenju bezbožna i materijalistička društva, svakog zla na području nauke, morala, a često i prirode.

Koje li sljepoće i slabosti u mojoj Crkvi! Sveci i mučenici nisu bili nikada,a nisu ni sada bojažljivi!

Neprijatelji Moje Crkve saveznici su zloga. Kad bi bili moji biskupi i svećenici u istoj mjeri sjedinjeni u dobru, izgledalo bi danas lice moje Crkve drugačije.

Strašna odgovornost zbog najtežih propusta Izneseno opravdanje i tvrdnja da su sredstva moderna napretka, naročito komunikacija odgovorna za zlo, prisutno u mojoj Crkvi ne vrijede pred mojom sudačkom stolicom. Ja sam Bog i poznajem sve korijene sadašnje krize; znam i njihovo porijeklo i stoga ponavljam da to opravdanje ne vrijedi.

Ista sredstva i ista tehnika mogu služiti dobru i mogu spriječiti zlo, ako se silama zla suprotstavi živa, čista Vjera. Mojem je sudu pridržano objelodaniti zajedničku i osobnu odgovornost mojih svećenika i biskupa! Svaki izgovor biti će suvišan jer Božjem sudu nitko ne može izbjeći. Na savjesti mnogih pastira i svećenika leži velika odgovornost. Podsjećam na naročito teške propuste zbog ne sprečavanja sila zla. Moji biskupi i svećenici trebali su se suprotstaviti sa svim sredstvima koja smo moja Majka i Ja uvjerljivo navodili uz njihov primjer poniznosti, molitve i pokore.

Oni su naprotiv bitno odstupili od pravila kršćanskog života, jer život je ispit, borba protiv mračnih sila pakla; napustiti taj put znači odstupiti od kršćanstva, od Otkupitelja, prezreti njegovu bit.

Ne, sine moj, bolje i mudrije bi bilo ne odupirati se, nego se ponizno pokajati za počinjene pogreške.

(9. prosinac 1976.)

98

100. ONI NEMAJU HRABROSTI Piši, sine moj, ne boj se! Ja sam taj koji ti govori i koji te je odredio da budeš moje pero.

Ne boj se; Ja sam ti unaprijed rekao jasno kako će te prosuđivati. Neka te to tješi u patnji.

Tvoji suci ne znaju razlikovati, jer ne gledaju Božjim očima što je pravedno, a što je nepravedno.

Vidiš li, šute, a tko šuti često odobrava. Šute i ne usude se mnogim, u zabludu palim svećenicima samo malo ili ništa reći i još se smješkaju.

Ipak, morali bi znati kako je ogromna šteta uz dobru pšenicu sijati korov.

Koliki siju korov danas u Crkvi, upravo među onima koji bi morali žetvu brižno njegovati sve do zrenja! Umjesto toga suprotstavljaju se Papinim uputama i nastavljaju dalje u duše unositi zbrku i neizvjesnost. Što rade oni kojima je povjeren vinograd? Ništa! Nemaju hrabrosti pozvati na odgovornost krive učitelje, a njihove časopise i knjige izopćiti.

Pogrešna razboritost Nekog jadnog svećenika smjestili su u zabitu planinsku župu, jer nije vjerovao u postojanje vraga, uzrok duhovnih i tjelesnih patnji, u djelovanje blagoslova, koji pomaže onima koji pate i koji postaju sve mnogobrojniji u Crkvi vašeg vremena. Koliko bih primjera mogao navesti, sine moj! Ne poduzima se ništa protiv širenja krivovjerja, a za izliku se navodi razboritost. Pri tom postoji opasnost da se ta velika vrlina pretvori u vrlo tešku krivnju.

Krive učitelje, koji siju korov, treba raskrinkati i njihovo učenje prikazati kao opasnost za njihove duše. Ali u to se ne upušta pod lažnom isprikom razboritosti. Pastiri znaju vrlo dobro da je pravi razlog drugi, njihova udobnost! Ti ćeš međutim primijetiti da razumnost, koja se često spominje pretvara u pretjeranu revnost, ako se radi o tome da se napadaju spisi i riječi, kojima je jedini cilj učvrstiti istinu. Istina često peče i opekotine bole. Tako je to, sine moj, govore se velike riječi gdje bi šutnja bila bolja a šuti se tamo gdje bi se snažno morao podići glas protivljenja.

Iskreno očinstvo Moji svećenici će se morati uvjeriti da njihovo dušobrižništvo nije uvijek Evanđeosko. Otvorit će oči kad bude kasno.

Mora se moliti i pozivati na molitvu, jer neprijatelj čovjeka hara u vinogradu. I nesmetano, čak podržavan od mnogih provodi svoje razorno djelo. Dosta sa zloupotrebom, također pod izlikom vrline za vlastitu osobnu udobnost.

Vrijeme je razmišljati i vratiti se s pitanjima unatrag prvih stoljeća, do izvora, kako se treba suprotstavljati mojim iskrenim, otvorenim načinom govora, jedinim koji dolikuje stvarnom očinstvu. Nužno je napustiti razna tumačenja, jer politička lukavost nema ništa s blagošću golubova i mudrosti zmije. Lukavost neka ne znači dvoznačnost ili laž. Često naglašavam da moji putovi nisu putovi svijeta. Duhovni pastiri, moji svećenici moraju poznavati Moje putove, ići njima, a ne onima svijeta.

Sine moj, ne boj se, moli se i daj zadovoljštinu. To je najbolje što možeš učiniti.

Blagoslivljam te!

(4. lipnja 1976.)

101. PREBJEGLI SU NEPRIJATELJU Danas vidim moju Crkvu sasvim drugačiju nego što je bila prvobitno osnovana. Što je ostalo od njenog stvarnog lika? Jedva se može prepoznati... Jesu li današnji Apostoli nekadašnji Apostoli? Prožeti istom revnošću kao oni? Duhom poniznosti i siromaštva? Jesu li današnji svećenici slični prijašnjim učenicima? Ne, sine moj! Neću reći da ni onda nije bilo slabih i otpalih, ali dobri su bili ispunjeni Božjim duhom. Vjera, koja ih je prožimala, Ufanje koje ih je držalo uspravnima, dolazile su od Boga. Ljubav koja ih je ujedinila, bila je prava ljubav, tako velika, da su pogani promatrajući ih govorili jedni drugima: "Pogledajte kako se

99

ljube!" Danas, sine moj, sve je drugačije, izuzevši uvijek dobre i svete. Niti biskupi ne vole svoje svećenike pravom ljubavlju Isusa. Doduše su izvana dostojanstveni, ali iznutra ipak kruti.

Među svećenicima postoji ljubav prema bližnjima samo riječima. Više vlada zlonamjernost.

Napadaju subraću, igraju se sudaca. Sa zavišću, ljubomorom, pritajenom mržnjom, ogovaranjem, klevetama napaja ih đavao. .

Crkva naših dana Podsjećam te na nanesene rane mom Mističnom Tijelu grijesima protiv šeste i devete Zapovijedi. Svetogrđa se više ne mogu ni nabrojiti i vrše se ravnodušnošću, za koju nije ni Juda bio sposoban.

Ne mogu dopustiti i mirno gledati što toliko duša i dalje srlja u pakao, kako su moja beskrajna Patnja, moja Krv i moja Smrt za njih bez koristi.

Moje beskrajno Milosrđe zahtjeva trenutak Pravde protiv nepravde, koju je stvorio sotona, ubojica ljudi i tat, s dobrovoljnom vezom i suradnjom osoba, koje hotimično rade na propast duša, koje od vječnosti ljubim.

Strašna odgovornost Sine moj, kada bih ti pokazao strašnu odgovornost posvećenih u povezanosti sa silama pakla da unište, muče i razdiru duše, ti ne bi mogao ni trenutak živjeti.

Ja želim da svi znadu: ako moralno i duhovno zlo u mojoj Crkvi opstane, trenutak čišćenja ne može se odgoditi, niti na molbu moje Majke i usprkos patnji mojih pokorničkih duša, koje su tako djelotvorne.

Spasenje duša je tako velika potreba i ne smije ništa drugo imati prednost. Ja vidim ono što vi niste u stanju vidjeti.

Moje milosrđe, strpljenje i blagost su mnogo veći nego sve vaše predodžbe, ali ne mogu dulje izdržati grijehom danju i noću počinjena masovna ubojstva duša. Sine moj, kada će se ljudi osvrnuti na prolaznost stvari na koje troše vrijeme i energiju?

Ovdje ne govorim o onima koji stoje podalje, nego o onima koji se nazivaju mojim sljedbenicima, ali u velikom broju stavljaju Boga i duše na zadnje mjesto. Za Boga i svoje duše ne bi nikada žrtvovali ono što dnevno uzimaju za hirove svoga tijela, koje je njihov idol. Što onda mogu očekivati od drugih?

Ali ono što Me najviše boli je činjenica što su mnogi od mojih čuvara, moji posvećeni prebjegli protivniku. Ponavljam: ne vidite ono što Ja vidim! Ja vidim sve, također i najskrivenije misli. Nikada nećete moći razumijeti beskrajnu tugu moga Srca i Neokaljana Srca moje Majke.

Nastavlja se dalje koračati krivim putovima licemjerja. Najveći dio neće krenuti kraljevskim putem križa i molitve.

Zasad je dosta! Blagoslivljam te, prinesi Mi svoje patnje. Sada su velike, ali samo ako ih žrtvuješ u ljubavi i poklanjaš radost Mojem Srcu.

(3. prosinac 1975.)

102. TREĆI PUT Sine moj, kako sam često zahtijevao obraćenje mnogih mojih svećenika, koji krivo shvaćaju svećenički život. Početak svakog obraćenja je poniznost.

Oholost je nesavladivi zid, koji se diže između duše i Boga. On se mora srušiti, ako se hoće doći k Bogu. Oholost udaljuje svećenika od Mene i mnoge strovaljuje u pakao. Ako se sa Mnom ne slože, to je ipak nepobitna stvarnost.

Kaže se da dva propisana puta vode k spasenju: nedužnost i pokora. Ali Ja ti kažem da postoji i treći put, kraći i ne manje siguran nego prva dva: to je put Ljubavi!

Put nedužnosti je pun djece pogođenih smrću, prije nego što ih je taknuo grijeh. S njima su zajedno još i druge duše, koje su poniznost i trajna plemenita pozornost, poticajem moje

100

Milosti sačuvali od dodira zla i štitili, tako da su cilj svoga zemaljskog hodočašća postigli u punom sjaju. U Raju se u nebeskom Zboru, koji slavi tri puta Svetoga Boga.

Drugi put je put pokore kojim trebaju svi proći, ako su na nesreću okrutno i gorko iskusili grijeh. "Ako ne budete činili pokoru, nećete unići u nebesko Kraljevstvo!"

Grešnici su mnogobrojni, ali ipak rijetki idu putem pokore. Ne znate razlog: jedini Ja mogu dokučiti neizmjerni ponor ljudskog srca. Ni jedan čovjek, ni onaj u najvećoj zabludi nije potpuno loš. U svakom se nalazi u različitom omjeru dobro i zlo. Poklanjam dostatno Milosti da se ljudi spase i darujem je svima.

Ali svi je ne prihvaćaju i ne tvore iz nje svoje blago. No postoje još drugi razlozi koje bi svećenici morali znati, ako ne žele izdati svoj poziv. Nisu li svećenici moji suotkupitelji? Ne poznaju li tu temeljnu zadaću svoga svećeničkog života? Jesu li možda zaboravili moju beskrajnu Patnju za duše? Ne žele li svoj pogled upraviti na Mene Raspetoga? Ne znaju li možda da gube svoju duhovnu plodnost, ako Me ne slijede na Križnom putu, putu unutarnje i vanjske pokore?

Mnogi svećenici ne misle na propala dobra, na tolike mnoge izgubljene duše. Ne znaju li da je njihova obveza u pravednosti, ljubavi i svetosti djelovati na spasenju duša? Nemaju vremena kleknuti pred Raspetim i ozbiljno ispitati savjest da čuju moj Glas. Kad bi svi to učinili, koliko bi svjetla prodrlo u njihove duše!

Put Ljubavi Dopusti da ti sada kažem nešto o trećem putu, najkraćem, strmom putu prema Nebu, o putu Ljubavi, koji izabiru mnoge pobožne duše.

Taj put nije dušama otvoren tek zadnjih godina. Bio je tu, kao i druga dva puta. Marija Magdalena je izabrala taj put i mnoge duše poslije nje. Ali tijekom zadnjeg vremena otkriven je ponovno i odabrale su ga mnoge duše i njime krenule, počevši sa Terezijom od Djeteta Isusa.

Ja sam se, sine moj, prikazao kao žrtva, da stvorim jedinstvo između vas i Sebe, kao što postoji između Mene, Oca i Duha Svetoga.

Ljubav ima dva pravca: okomit prema Bogu i drugi do bližnjega. To vrijedi za Mene i za vas. Ta ljubav mora svladati sve probleme vašega života. Kada to ne bi bilo tako, skrenuli biste sa pravoga puta.

Ljubav ujedinjuje, ljubav povezuje. Otac, Sin i Duh Sveti su Troje u Jednom. Stoga ljubav vodi u jedinstvo i sjedinjenje.

Ljubav koja ljude povezuje s Bogom i braćom je vatra koja čisti nečiste ljudske slabosti. Moj Duh je Duh Ljubavi, On grije, osvjetljuje i prožima. On razgoni magle ljudskih slabosti nataloženih na duši.

Ali ljubav je također snaga i moć, kao željezo povezano s cementom. Obje naravi se povezuju, pretvaraju se u jednu te postaju nerazoriv blok, protiv kojega snažni rušitelj juri uzalud. Tako se sjedinjuju Božanska i ljudska ljubav, međusobno spajaju duše s Bogom i duše međusobno, da stvore jedinstveni blok, tako čvrst, da ga snage zla napadaju uzalud.

Sine moj, potrudi se stvoriti sliku o mojem Mističnom Tijelu kakvo bi trebalo biti, čvrsti blok - Glavu spojenu sa udovima - kojeg ne može srušiti ni zemaljska ni paklena snaga.

Pročišćena i obnovljena Crkva slijedećeg stoljeća bit će ta granitna stijena, koju nitko neće moći slomiti ni rastaviti.

Ušutkati sebičnost Naglašavam potrebu da ruka prihvati sjekiru.

Ako Pokrajinske Crkve hoće mudro shvatiti znak vremena, moraju sve ispitati i obnoviti prema oba smjera ljubavi.

Vrijeme je da se ušutkaju sebičnost, gramzljivost, zavist i ljubomora. Vrijeme je izaći iz magle koja vas okružuje i otresti prašinu s odjeće. Također, osloboditi se tereta materijalizma, bez obzira je li je to marksistički ili kapitalistički; jedan i drugi su ubitačno otrovni. Za mnoge

101

svećenike zaražene tim otrovom vrijeme je da se obrate i obnove, ako ne žele propasti.

Putovi Bogu i ostvarenju svrhe Stvaranja i Otkupljenja, a naročito za svećenike i Bogu posvećene duše, prikladni su za ostvarenje njihova poziva: trostruki su i sva tri su izvrsni, jer je u njima prisutan element ljubavi, iako na različit način.

Sine moj, priopći mojim svećenicima: više ne smiju gubiti vrijeme! Dobre obvezuje ljubav moliti se i žrtvovati za mlake i one koji stoje po strani u teškoćama i iskušenjima svijeta, kojima je sotona ovladao, za one koji osjećaju grižnju savjesti, za one čija otvrdnjela savjest počinje tražiti, jer je opterećena teretom, koji više ne može nositi.

Blagoslivljam te; ljubi Me!

(5. listopad 1975.)

103. VRHUNSKO DJELO TROJSTVA Sine moj, već sam ti rekao, kakve svećenike želim, a pritom sam se ograničio samo na temeljne stvari.

Sada ću ti reći kako želim oblikovati svećenika, naravno ne bez njegova pristanka, onoga koji osjeća poticaj moje Milosti i cijeni je.

Ponekad Mi je dostatno da se ne opire mojem klesarskom radu, radu koji ne obogaćuje svećenika samo kreposnim zaslugama, nego ga oblikuje u vrhunsko djelo Božanskog Trojstva.

Na njemu počiva milina Očeva i radost Duha Svetoga; On će se poslužiti njegovim usnama i objavljivati Mudrost, koja će zračiti svjetlo dušama.

S njima zadovoljan, oblikovat ću ga u vrelo Milosti, da prožima duše sa kojima dolazi u dodir.

Od njega ću napraviti drugo Ja; s njim ću ići svijetom,a snagom njegove molitve i njegovih patnji privući ga k Sebi. Kao i Ja, tako će i on pobijediti u poniznosti i neshvaćen od drugih.

Sine moj, svećenik kakvog Ja želim mora paziti na moje Riječi, u predanju biti upućen na Mene i braću, kao što se Ja potpuno predadoh Ocu i vama. Svećenik, neka je prema mom uzoru čovjek molitve.

Suha pustinja Sine moj, kojeg li preokrenuta položaja u mojoj Crkvi! Ne moli se ili se moli loše. To je zemaljski upravljena molitva.

Stoga nema više poziva. Kako da pobudim pozive a da ne budu svećenici sotonine sluge, jer mnogi svećenici umjesto da su moji sluge, služe sotoni.

Moji pravi svećenici znaju da molitvi treba posvetiti znatno vrijeme. Samo je u molitvi i boli, koje se danas omalovažavaju, svećenik jak, ima udio u mojoj vlastitoj Jakosti.

Svećenik, kakvog Ja želim živi od Vjere. Nije moguće da svećenik nije čovjek Vjere.

Misliš li da su imali Vjeru oni koji su Me napustili, slijedeći puste radosti svijeta? A oni koji su ostali, misliš da imaju jaku Vjeru? Nažalost, ne. Kakve užasne pustoši je prouzročio neprijatelj u mojoj Crkvi.

Svećenici u mojoj, za novi život očišćenoj Crkvi moraju u sebi nositi vatru ljubavi. Nisam li ja došao na Zemlju da je zapalim i što drugo želim, nego da gori! Da se širi i da na zemlji bukne velik požar! Naprotiv pucaju srca nekih Pastira i mnogih svećenika od oholosti i sebičnosti.

Pravi svećenik čezne noću i danju za Mnom, kao žedni jelen za svježom, bistrom vodom.

Vjeruješ li da Me svećenici ovog današnjeg naraštaja traže? Ne, sine moj, oni žele automobile, maštaju o braku, vole javnost. Vole i filmove, također i nemoralne, te trate svoje vrijeme s televizijom.

Mnogi imaju srce za taštinu i udobnosti, samo ne za Boga. Sve im je važnije od Boga!

Nemaju hrabrosti A biskupi?

102

Neki od njih spavaju, iako znaju kako stvari stoje. Nemaju hrabrosti staviti ruku na sjekiru i tražiti nove putove i sredstva. Novih putova nema, kao ni drugih sredstava, osim onih koje sam Ja pokazao.

Biskupi idu dalje u ime razuma; pozvani da prednjače, čine nerazumnosti na veliku štetu duša i Crkve. U ime razuma spavaju, jer su u mnogim slučajevima bojažljivi, obmanjuju ljubavlju i brigom koje nemaju pa i očinstvom, koje je u mnogim slučajevima nečasno.

Postoje biskupi koji pronicavo rade, ali bez ljubavi; ljubav korača u sasvim drugom smjeru.

Ljubav svladava sve, pobjeđuje sve i ne gubi se u sitnicama. Ljubav je goruća vatra koja gori i sagori.

Trebali bi to mjesto pročitati kod Svetoga Pavla i mnogi od njih morali bi tada priznati da se kreću u suprotnom smjeru.

U ranijim Porukama pokazao sam ti da želim imati svoje svete svećenike. Sada sam ti u pojedinostima razjasnio kakav treba biti svećenik, odnosno kakav ne treba biti, da je svet ili da bi postao svet.

Blagoslivljam te, sine moj. Moli i trpi za obraćenje mojih svećenika.

(28. studeni 1975.)

104. MUTNA RIJEKA Moja je nakana govoriti o sadašnjim problemima dušobrižništva, tako da ću najprije istaknuti propuste. Ako netko prigovori da to nije od koristi, tome odgovaram da nije mudro zanijekati uzroke bolesti tijela. Pažljiva dijagnoza je uvijek prva zadaća savjesnog liječnika.

Pametno je, dakle, ako duhovni Pastiri i svećenici kojima je povjerena briga za moju Crkvu, postave pravu dijagnozu, zla koje je napalo moje Mistično Tijelo. Ako taj razlog nije dostatan da ih uvjeri, neće to biti u stanju ni jedan drugi. Zašto se u mojoj Crkvi nagomilalo toliko zala?

Razlozi su mnogi i mi ćemo ih po redu promotriti. Glavni razlog ostaje i dalje krivi stav prema sotoni, kako sam izložio. To je prvi uzrok mutne, bljutave rijeke izopačenosti, koja se od prvoga grijeha izlijeva cijelim čovječanstvom. Želim da tu činjenicu energično naglasiš, kako bi oni koji su ogluši!i shvatili, ako još žele shvatiti. U Svojem sam Evanđelju rekao da su sinovi tame zauzetiji od djece Svjetla, a moje Riječi su istina. Pogledaj kako se djeca tame bave svojim mračnim problemima danju i noću.

Neprestano se bave svojim zlim nakanama; za tu zadaću žive i djeluju. U nju ulažu svu svoju nadu.

Vidiš kojom zauzetošću oni rade. Nemaju straha ni srama. Oni prkose svim teškoćama i žrtvama; ukratko, ne boluju od mlitavosti, kojom su napadnuti mnogi kršćani. Posvećuju se svojim programima, kojima nije cilj osvajanje istine, slobode i pravednosti, iako među njima ima ljudi koji to rade u dobroj namjeri.

Pogrešni zaključci Kršćani odvajaju često svoj život od religioznih i socijalnih zadaća koje nosi život sa sobom.

Vidim kako grade svoj život na krivim uvjerenjima... zaključcima...

Ti ne znaš, sine moj, koliko posvećenih duša s one strane zemaljskog života plaćaju paklom ili silno dugim vremenom u Čistilištu, za grijehe nepravednog bogaćenja, zbog propuštenog ili nepravednog plaćanja svojim podređenima, kao i za prijevaru, te druge stvari, koje se u mojoj Crkvi češće pojavljuju, nego što se vjeruje.

Besmisleno je religijske i društvene probleme i obveze odvojiti od ostalih osobnih dužnosti.

Pogoditi izbor Tako su duše otrgnute od Boga; otvrdnule u nemoralnom životu i teško ih je obratiti.

Krštenima treba od najranijeg djetinjstva objasniti da ne postoji ni kakav drugi put, nego put moga Evanđelja.

Ne može se istodobno služiti dvojici gospodara, koji imaju suprotne interese i ciljeve. Ili Bogu ili sotoni! Ljudski duh mora u svakom trenutku birati. Ili misliti na nešto dobro ili na loše.

Ili vršiti dobro djelo ili loše...

Blagoslivljam te, sine moj.

(8. lipanj 1976.)

103

105. MISTIČNO TIJELO Sine moj, vidim djelovanje moje Crkve usmjereno na sve ljude, da bez oklijevanja i ustrajno poslušaju temeljna kršćanska pravila. To djelovanje poticati i voditi zadaća je Hijerarhije, što ne isključuje ispravnu i doličnu suradnju dobrih laika.

Dao sam Naputke za duhovno djelovanje, rekavši: "Vi ste svjetlo svijeta i sol zemlje."

Također sam rekao: "Vaša dobra djela neka svijetle i slave Oca na Nebesima... Vi ste kvasac koji diže tijesto." Ako svećenik nije prožet natprirodnim svjetlom, njegova duša ne propušta Milosnu svjetlost, da je svi mogu jasno prepoznati. Morat će uvidjeti da njegovo djelovanje nema ploda.

Ja sam nadvladao svijet. Meni je sve dano, zbog Mene je sve učinjeno; ipak će moja cjelovita pobjeda biti ostvarena tek na svršetku vremena, na danu Suda. Ja ću pred svima, pred Nebom i pred zemljom objaviti svoju potpunu pobjedu. Ja, postavši Čovjekom, svoje ću Mistično Tijelo, Crkvu, s kojom sam jedno, potpuno usavršiti.

Htio sam svoje Mistično Tijelo kao sudionika u tom trijumfu, jer Glava i udovi čine cjelinu.

Tko se čudi da moja sveukupna pobjeda nije ostvarena mojim Uskrsnućem i Uzašašćem, shvatio je malo o otajstvu Utjelovljenja.

Na Kalvariji Ja sam se sa ljudskom naravi, za čije sam se oslobođenje i pobjedu žrtvovao, tijesno sjedinio, povezao sam je sa svim božanskim i ljudskim događajima Svoga vremenskog i vječnog života. Stoga će Crkva moje stvarno Mistično Tijelo, morati slijediti Mene na Kalvariji, kako bi sa Mnom mogla ući u Kraljevstvo.

"Tko Me hoće slijediti neka uzme svoj križ na sebe i neka Me slijedi." A kuda s križem ako ne na Kalvariju? Velika bitka, koju sam ostvario otajstvom Svoga Utjelovljenja, moje Muke i moje Smrti traje i nastavit će se do kraja vremena u mnogim borbama različite jakosti. Doći će trenuci nečuvenih zlodjela i neće se moći pretpostaviti što će nadoći iza slijedećeg neprijateljskog napada, a taj je već počeo.

Nije li krštenima bio dan odgovarajući uvid o toj stvarnosti Crkve u vječnoj borbi s dobro naoružanim neprijateljima - sotonom, svijetom i strastima?

Dušobrižništvo mora duše dovesti do toga da spremno prihvati i čuva kršćanska načela: Boga, njegov Zakon, njegovu Istinu, njegova Otajstva. Samo s organizacijom vođeno dušobrižništvo ne vrijedi ništa, ako nedostaju načela. To potvrđuju činjenice.

Borba i hodočašće Vaše crkve su napuštene, vaša kina i mjesta zabave su naprotiv puna otrova; u vašim lokalima - mjestima susreta često se psuje i upotrebljava govor koji nije kršćanski.

Mnoge ustanove su propale. Takozvano unutarnje dušobrižništvo nalazi se u stanju raspada. Besmisleno je nešto si predbacivati. Materijalistička shvaćanja života mogu pustiti korijene u onih kršćana, koji su teško duševno bolesni.

Mješovite skupine mladića i djevojaka ne bi smjele postojati zbog nepristojne mode, te poraznog utjecaja loše literature i erotskih filmova, budući da imaju samo kršćansku etiketu a njihov put je poganski.

To su pogreške unutarnjeg dušobrižništva, koje se ne može učvrstiti, jer mu manjka pravo gledanje na život.

Kršćanski život treba shvatiti kao neprekidnu borbu protiv sotone, njegovih sljedbenika i kao hodočašće. Dosadašnje odredbe za djelotvorno dušobrižništvo vrijedile su kada su kršćani bili još dobri. Ali danas, budući da su postali novi pogani, tradicionalne uredbe daju često povod za zlo.

Blagoslivljam te, Sine moj.

(9. lipanj 1976.)

104

106. SJENA NAD MOJIM MISTIČNIM TIJELOM Sine moj, svi udovi tijela teže skladno jednom jedinom cilju: zdravlju i rastu tijela.

Tako je i s mojim Mističnim Tijelom. Svi udovi moraju djelovati za svoje najveće dobro, koje počiva na zdravlju svih njegovih udova. Činjenica da su ti udovi slobodni i razumni, da znaju razlikovati i sposobni su htjeti dobro ili zlo, još je jedan razlog više da svi streme općem dobru.

Ali to nije tako. Mnogi udovi su zavedeni i uhvaćeni u zamku. Oni narušavaju sklad tijela čiji su dijelovi. Tvrdoglavo ustraju u zlu. Ne škode samo sebi, nego i svim drugim dijelovima Tijela.

Ako su ti dijelovi svećenici, oni razaraju skladno jedinstvo, uz neprocjenjivu štetu za njih same i za cijelu kršćansku zajednicu. U mojoj Crkvi moraju svi svećenici svim svojim snagama raditi za opće dobro duša; toj uzvišenoj svrsi su svi bez iznimke pozvani.

U mojoj Crkvi nema različitih ciljeva. Njihov cilj je za sve udove isti, a naročito to vrijedi za sve moje svećenike: spasiti duše!

Najjednostavniji svećenik, koji u svetoj misnoj Žrtvi troši svoj život predanjem samoga sebe u sjedinjenju sa Mnom i u nazočnosti Moga Oca, veći je od svih dostojanstvenika koji to uvijek ne čine.

U mojem Mističnom Tijelu su mnogi udovi teško bolesni zbog uobraženosti, oholosti i nečistoće. Postoje u mojem Mističnom Tijelu mnogi svećenici plaćenici, koji se više bave svojim obogaćivanjem, nego spasom duša.

Mnogi svećenici su ponosni na njihovu domišljatu prilagodljivost. Zaboravljaju da je takvo umijeće često, ako ne uvijek, umijeće laži: ali i to je lukavost sotone.

Neka je vaš govor jednostavan i iskren: da, da; ne, ne; Istina je Ljubav.

Ne njihove riječi U mojoj Crkvi postoje svećenici koji propovijedaju sami sebe. Biranim riječima, elegantnim rečenicama i sa stotinu drugih sredstava pokušavaju skrenuti pozornost slušatelja na sebe.

Istina je da je moja Riječ u sebi djelotvorna, ali njihove riječi ne odgovaraju mojoj Riječi.

Prije nego se moja Riječ naviješta treba je pročitati, razmatrati i usvojiti. A onda je u poniznosti i jednostavnosti ponovno prenijeti.

U mojem Mističnom Tijelu postoje upale i gnojne rane. U sjemeništima postoje okuženi, što šire zarazu na one koji bi trebali biti moji budući službenici. Tko može izmjeriti to zlo?

Ako u nekoj klinici ili zajednici izbije zarazna bolest, poseže se najvećom revnošću za djelotvornim mjerama, pretragama, izolacijom i mogućnostima liječenja. Na mojem Mističnom Tijelu pokazuje se puno teže zlo, ali svi ostaju mirni, kao da je sve u redu. Kažu: neopravdani strah i bojazan.

Promatrati širenje zla, koje vodi duše u propast, ne svjedoči ljubav prema Bogu ni prema bližnjemu. Božje Milosrđe se zloupotrebljava, kao da uz Milosrđe ne postoji Pravednost.

Tko snosi odgovornost, treba iskreno postupati. Ne treba se brinuti za posljedice, ako su potrebne mjere da se iskorijene zli uzroci.

Sine moj, mnogi moji svećenici neodgovorno ispunjavaju važnu zadaću vjeronauka u školama.

Sigurno postoje dobro obrazovani, savjesni svećenici, koji svoju dužnost shvaćaju ozbiljno, a ipak postoje uz njih mnogi površni, nepromišljeni i čak pokvareni svećenici. Oni šire beskrajno puno zla među mladima, kojima je hitno potrebna moralna i duhovna pomoć.

Posebna odjeća Sa višeg mjesta stizale su upute za dostojnu svećeničku odjeću. Moji svećenici u svijetu nisu odijeljeni od svijeta. Želim da se moji svećenici razlikuju od laika, ne samo po savršenom vladanju u duhovnom životu, nego moraju i izvana vlastitom odjećom biti prepoznatljivi.

Koliko više sablazni, koliko zloupotreba, koliko više prigoda za grijeh, ako se to ne poštuje.

105

Koje li neprihvatljive bezbrižnosti u onih koji posjeduju vlast naređivati. Uz vlast ovi imaju i obvezu da se poštuju njihove naredbe. Zašto to ne čine? Znam, ne bi bilo malo teškoća. Ali mojim svećenicima nisam obećao lagan, udoban i bez neugodnosti slobodan život.

Boje se gorih posljedica. Ipak, svako napuštanje običaja povlači za sobom još veće zlo.

Ljudi u državnim službama, poduzećima i vojsci imaju svoje odore. Mnogi moji svećenici ne stide se postupati suprotno propisima i natječu se da se svide svjetovnim ljudima.

Kako se, sine moj, ne bih žalio? Tko nije u malom vjeran, nije ni u velikom. Što treba reći o načinu kako mnogi moji svećenici postupaju sa Sakramentima? U ispovjedaonicu se ulazi u košulji, često bez štole. To je, sine moj, neobuzdanost.

Koliki svećenici nemaju više vremena za molitvu, jer se bave beskorisnim poslovima, samo prividno svetima. Beskorisnih li djelatnosti, jer nedostaje duša, moja Nazočnost! Gdje Mene nema, nema ni duhovne plodnosti.

Ali mnogi svećenici imaju vremena gledati nemoralne i pornografske filmove, pod izlikom da ih moraju poznavati, da bi mogli prosuditi. To je opravdanje sotonsko. Svećenici, koji si dopuštaju tako nešto nisu više sposobni voditi i savjetovati duše.

Dužnost posluha To je stanje u kojem se nalazimo, ali postoji još gore.

Ja sam sazdao Crkvu hijerarhijski i ne treba reći da su se vremena promijenila te da je zbog toga potrebno sve promijeniti.

U mojoj Crkvi postoje čvrsta uporišta koja se ni u drugim vremenima ne smiju mijenjati.

Nikada se ne smije mijenjati temeljno načelo autoriteta i dužnost posluha.

Način vršenja autoriteta može se promijeniti, ali se sam autoritet ne smije ukinuti nikada.

Nikada se ne smije nužno očinstvo na visokim položajima pobrkati sa slabošću. Očinstvo ne isključuje odlučnost - nego je zahtjeva.

Sine moj, zašto Ja sam otkrivam dio mnogih zala, od kojih moja Crkva pati? To činim da mojim svećenicima neposredno predočim njihovu odgovornost. Želim ih vratiti na pravi sveti život! Želim njihovo obraćenje, jer ih ljubim. Oni znaju da je njihov krivi odnos povod za sablazan, te za mnoge duše znači propast. Ne smije se zloupotrebljavati Božja ljubav, imati povjerenje u njegovo Milosrđe, a ne htjeti ništa znati o njegovoj Pravednosti.

Sine moj, često sam ponavljao da je započeo Kazneni sud. Samo iskreni povratak svih mojih svećenika i kršćana na molitvu i pokoru mogu ublažiti srdžbu moga Oca i zaustaviti nužne posljedice njegove Pravednosti.

Ima i dosta dobra Istina je također da u mojoj Crkvi ima dosta dobra. Jao, kada ga ne bi bilo! Ali Ja nisam došao zbog pravednika, njima nije potrebno, nego zbog grešnika, njih hoću spasiti.

Nisam uzalud pokazao prstom na nekoliko od mnogobrojnih zala i rana, uzročnika propasti mnogih duša.

Govore da se ne dolazi u pakao, poriču ga, oslanjaju se na moje Milosrđe, koje da nikoga ne može izručiti paklu.

Usprkos tom krivom učenju i zabludi nije pakao prestao postojati, već i zbog mnogobrojnih tvrdokornih grešnika. Isto tako neće izbjeći pakao i mnogi svećenici.

(17. rujan 1975.)

107. MOJE MISTIČNO TIJELO NALAZI SE U KRIZI Tema o kojoj ti hoću govoriti nije nova. Već više puta sam ukazao na tamne sjene, koje prekrivaju Moju Crkvu. Ima ih različitih ali sve imaju isti uzrok: veliku krizu vjere.

Vjera ne dolazi od čovjeka, nego je dar Božji, skupocjeni plod moga Otkupljenja, proizašla iz moga otvorenog Milosrdnog Srca.

Ja sam Život ljudi. Život je Svjetlost koja svijetli u tami, ali ne prihvaća tamu.

106

Život, moj Božanski Život može se razvijati u vama i rasti, ali može oslabiti i ugasiti se, tako da izgubi svaku snagu.

Moje Mistično Tijelo nalazi se u krizi, okruženo je tamnim oblacima, kao i zemlja kada se na nebu sprema oluja.

Moja Crkva se nalazi u krizi, jer su njezini udovi zabludom materijalizma izgubili Božanski Život, unutarnji Život Vjere - Život Ufanja i Ljubavi.

Govorio sam o ugasloj Svjetlosti, o ugašenoj Svjetlosti u dušama mojih svećenika i bezbrojnih vjernika, u kojima Božanski Život Milosti ne struji i više ne djeluje.

Svaki kršćanin, a još više svaki svećenik mora biti sjajno Svjetlo u svijetu okruženom tamom. On mora svjedočiti za Mene, vječnu Božju Riječ, koja je postavši Tijelom - Svijetlo svijetu.

Cjelovitost i vjernost Da bi se to postiglo treba Vjeru vjerno živjeti u njenoj cjelovitosti Zbog toga je moj Namjesnik, vođen mojim nadahnućem tijekom zadnjih godina više puta podigao snažno svoj glas. Nisu ga slušali ni svećenici ni vjernici u velikom broju i često su njegove riječi bile predmet podsmijeha i ruganja. Sine moj, kako ne bi ovako grubo i bestidno ponašanje vrijeđalo!

Već desetljećima sve veći materijalizam, taj mamac sotone, kalja čovječanstvo. On gasi u sve više duša neusporedivi dar Vjere, Ufanja i Ljubavi. On gasi unutarnji Život, Život Božanske Milosti bez kojeg nema Spasenja.

U mojem Mističnom Tijelu postoje snažna sjemenja, ali su mnogim očima skrivena. Ona će plodno niknuti u pustinji koja okružuje moju obnovljenu i prosvjetljenju Crkvu, jer danas postoji pustinjsko grmlje, trnje i suhe grane te otežavaju dobrima put.

Ipak vatra već tinja pod tim pepelom i sve će razoriti i izgorjeti. Onda će bezbrojne klice života ponovno zemlju očistiti od ljudske oholosti, nečistoće i svega zla. Zemlja će biti kao plodni rascvjetani vrt pun pametnih i mudrih ljudi pomirenih s Bogom, koji će među sobom živjeti u miru.

Smisao života Koliko silno želiš da svećenici i vjernici oslobođeni tereta koji ih pritišće i guši, ponovno nađu smisao života, da se obrate Meni, Svijetlosti, stvarnom Životu i vrate u Dom Oca koji ih ljubi, unatoč njihovih zabluda.

Govorim tebi, da priopćiš mojim svećenicima gorčinu moga Milosrdnog Srca i tugu moga Oca, gledajući kako se od njegove Ljubavi otimlju, te odlaze putem propasti i smrti.

Jadne, od Mene otkupljene duše, koje se opijene i zaslijepljene gube u prljavštini. Više ne znaju da zemaljski život, dar Boga Stvoritelja, mora biti usmjeren na vječni Život. Oni ne vode više računa da je život kratak i prolazan, kao trava i cvijet na polju koje se pokosi, te osuši i uvene.

Jadna dječice! Oholost, taština i drskost odveli su ih toliko duboko u tamu, da je više ne prepoznaju.

Sine moj, ništa se više ne smije propustiti da bi se postigla Milost pravoga obraćenja, jer se radi, ponavljam, o mnogim obraćenjima.

Potrebna je molitva, milostinja, prikazanje teškoća i nedaća. Ako u svakom životu prisutne patnje prihvatite s dubokom Vjerom te ih velikodušno prikažete kao žrtvu, postat će one izvor Milosti i Milosrđa.

Ipak, vrijeme koje stoji na raspolaganju je prekratko. Jao, ako se ne iskoristi!

Blagoslivljam te i sve koji su s tobom u Vjeri i bratskoj ljubavi povezani. Ljubi Me, znaš da te ljubim.

(25. rujan 1975.)

107

108. SKORO POTPUNO POMANJKANJE DUHOVNIH VOĐA Želim proslijediti Poruku u kojoj sam govorio o skoro potpunom pomanjkanju duhovnih vođa. Zašto? Navest ću neke razloge: 1. Pomanjkanje dušobrižničke osjetljivosti kod mnogih pastira.

2. Prodiranje materijalizma u sva područja moje Crkve, u sjeme ništa, crkvene Redove i samostane...

3. Pomanjkanje asketskog i mističnog obrazovanja prema nauci crkvenih Otaca.

4. Pomanjkanje unutarnjeg života s posljedicom nemogućnosti i nesposobnosti vođenja duša. U velikoj je suprotnosti s tim očita potreba žednih duša za Istinom i produbljenom mistikom, što zbog duhovne hladnoće svećenika, koji bi trebali obavljati tu dužnost, ne nalaze pomoć.

Sine moj, kad uđeš u neku prljavu, hladnu kuću hoćeš li dobiti svjetlost i toplinu, ako je tamo nema? Kako može duša koja čezne za Bogom dobiti pomoć od čovjeka strana joj i daleka? Koliko je osakaćenih i nesposobnih duša, jer im nitko ne pruža podršku!

Vječno Blaženstva: konačni cilj života Na čelu Mjesne Crkve stoje biskupi sa zadaćom odgovornosti za duhovni život njima povjerenoga Stada. Duhovni život znači: izljev Božanskog Života u njegovoj Crkvi i u dušama koje joj pripadaju. Biskup je stoga obvezan voditi računa o najvažnijim potrebama njemu povjerenih duša. Ako je to sveti Predstojnik, njemu neće nedostajati mudrosti ni nadahnuća Duha Svetoga. On stanuje u njegovom srcu koje se troši od revnosti da dušama pruži svu potrebnu pomoć na pravom putu. Tako će biskup prepoznati sve nedostatke, sjene i potrebe svoga Stada koje treba pasti i predvidjeti sve potrebno, ako ustanovi da vjerski život u obiteljima trpi, da su mnogobrojne duše, zajednice i molitvene skupine ohladnjele, jer često zbog pomanjkanja sigurnog vođe dolaze u zabludu.

Ta prva velika dužnost biskupa je slobodna od svih ljudskih i materijalnih interesa, da okupi oko sebe najbolje svećenike i usavrši dobre vođe duša. S tim će svećenicima utvrditi što je za stvarnu obnovu Njegove Crkve najhitnije, da joj ništa ne uzmanjka na putu svetosti.

Biskup nije samo predsjedatelj nekog sastanka, nego i duhovni otac svoje Crkve, koju mora njegovati, hraniti i čuvati od svake krive nauke i nemorala. Dakle, njegova je zadaća velika i on je mora ispunjavati mudro i hrabro, sa velikom Vjerom i dubokom Ljubavi. Mora se osloboditi ljudskog prosuđivanja i ravnati samo prema volji Božjoj. Ali moja je volja, sine moj, da biskupi budu sveti i da promatraju moj Život i moje Poslanje kao Bogočovjeka. Moraju staviti sjekiru na korijen, da zlo koje se svugdje ugnijezdilo, bez ikakve bojazni iskorijene.

Moja pomoć neće im nikad izostati, ako rade samo na slavu Božju, za dolazak njegova Kraljevstva i ostvarenje njegove volje. Nisam li poučavao da se dnevno za to moli?

Dakle, potpuno odstranjivanje otrova sa svih okuženih područja. Ako biskup nije obuzet tom revnošću, ne može biti moj apostol u svijetu.

Glavni problem dušobrižništva: sotoni oduzeti duše Materijalističko shvaćanje života dovelo je moju Crkvu do lošeg stanja, kao nikad prije.

Kriza Vjere udaljila je ljude od Boga i može se izliječiti samo povratkom Vjeri. Stoga je zadaća biskupa razviti za svećenike i za vjernike razboritu, prosvijetljenu duhovnu brigu. Za to su potrebna obrazovna mjesta za katehiste za stjecanje temeljnog poznavanja Svetog Pisma, crkvenih otaca i crkvenih Naučitelja. Ja ne trebam znanstvenike kao svećenike, nikakve uobražene teologe, nego mudre i svete svećenike koji su potpuno svjesni svoga svećeničkog dostojanstva i vlasti.

Biskupi se moraju brinuti da svoju duhovnu skrb usmjere u tom pravcu te odmaknu sve što leži na rubu. Još jednom, sine moj, kažem: glavni problem dušobrižništva, kojem se Pastiri i svećenici sa svim svojim duhovnim i materijalnim snagama moraju posvetiti je ovaj: sotoni, njegovim sljedbenicima i pristašama oteti duše i vratiti ih Meni, jer Meni pripadaju. Na svaki način treba spriječiti da dobrodušni i oni čista srca budu uhvaćeni u mrežu neprijatelja, da se ne odmetnu.

108

Hoće li to ili neće, Ja to hoću! Započeto čišćenje utjecat će na to, jer ludost mojih, Bogu posvećenih nije znala ili nije htjela učiniti.

Blagoslivljam te, sine moj. ljubi Me!

(5. siječanj 1978.)

109. TAŠTINA NAD TAŠTINAMA Mudrost, sine moj, je divni, veliki dar, koji nikad ne stari. Tko je posjeduje ostaje u svom duhu i svojoj duši vječno mlad. Pastiri, službenici i vjernici trebali bi je izmoliti od Duha Svetoga, koji je može udijeliti.

Mudrost je Svjetlo, koje rasvjetljuje tamu, liječi čovjeka od oholosti i taštine, a ipak se o tome ne vodi računa. Zarazna groznica je napala ovaj loši naraštaj zbog njegove nevjere, omogućila je da se zaborave zahtjevi nadnaravna života Milosti, potrebe duha i mudrosti. Jadni kršćani, jadni svećenici, jadni biskupi!

Slušaj, sine moj, kada bih dao vidjeti prostorije radne i prostorije za odmor mnogih mojih slugu, našao bi brdo knjiga, novina i časopisa svih vrsta. To bi bila prilika da se sjetiš što sam rekao o hebrejskim svećenicima: "Činite što vam govore, ali ih nemojte nasljedovati!" Knjiga prave pobožnosti naći ćete malo. Mudrost, ta prekrasna vrlina Duha Svetoga je nestala. Ne može se zadržati u dušama napadnutim krizom Vjere, ne može u njima stanovati.

Sine moj, treba sve od temelja obnoviti, kako je to moj veliki Namjesnik Pio XII objasnio.

Mnogi to ne žele priznati, jer tada bi morali priznati da su za to katastrofalno stanje također djelomično suodgovorni. A to pretpostavlja veliku poniznost koju ne posjeduju. Ako bi bila prisutna krepost, kojom sam Ja pobijedio sotonu i njegove legije, mogle bi biti pobijeđene sile zla.

Ne žele vjerovati Sine moj, Bog je velikodušan, strpljiv, dobar i milosrdan. Ali ljudi su nezahvalni i zlorabe beskrajnu Božju dobrotu. Ljudi današnjice srljaju za sotonom u ponor koji će ih progutati.

Odbili su Istinu i Svjetlo...

U toj cijeloj propasti postoji užasna tragika, bezgranična zloća, njena je okrutnost skrivena na vražji način, vječna žrtva zlo duha. Isto tako i bezgranična mržnja, kojom sile pakla tiraniziraju jadno čovječanstvo, ne isključujući i moju Crkvu također u potaji, tako da se ne primijete sotonske horde, da se u njih ne vjeruje, te padne pod njihov utjecaj.

"Moj Isuse, tako dakle dobiva mržnja nadmoć nad ljubavlju, svjetlo biva zastrto tamom, a istina pada pod jaram zabluda?"

Ne, sine moj, ljudi sami izazivaju prijeteći sukob. Ja ću prisiliti sile zla na poniženje pred silama dobra, a moja Presveta Majka satrt će zmiji glavu, pa time otvoriti novo razdoblje mira.

To će biti početak mojega Kraljevstva na zemlji, povratak Duha Svetoga na Nove Duhove pa će moja Milosrdna Ljubav uništiti sotonsku mržnju. Istina i Pravednost slaviti će pobjedu nad zabludom i zloćom. Svjetlo će potisnuti tamu pakla. Blagoslivljam te, sine moj, ljubi Me! (9. prosinac 1976.)

110. KAOS U NAUKU, MORALU I LITURGIJI Želim s tobom govoriti o kaosu. Postoji uvjerljiv razlog da se upotrijebi izraz kaos, koji vlada u naučavanju, ćudoređu i bogoslužju.

Namjeravalo se sve promijeniti, ali ne u duhu Koncila. To je zapravo činjenica i pravi motiv.

Trebalo je ostati dobro prikrito da se radi protiv Koncila, a da izgleda kako se teži obnovi prema smjernicama Koncila. Tako bi cijelo djelo duhovne obnove, toliko od Koncila željeno i preporučeno propalo i dovelo do raspada veliku baštinu Objave i cijelog Otkupljenja.

Stoga se nalazi pod lažnim izlikom velik broj teoloških, dogmatskih i moralnih zabluda, koje ulaze u bitni sadržaj Svetoga Pisma. Da su prihvatili samo neka od mnogih krivih učenja, cijela bi vjerodostojnost Biblije bila smrtno ranjena, pa time Evanđelje ne bi moglo cijelim svojim sadržajem tvoriti smjernicu. Stoga vlada kaos u naučavanju, a ne pojašnjavanje i otkrivanje novih pogleda na biblijske i teološke istine.

109

Istina i pravednost nadvladat će laž i licemjerstvo U ime slobode mišljenja i govora vlada kaos najvišeg stupnja u vjerskom nauku. Misli se da se može slobodom, bez kompleksa služiti dobru kao i zlu, istini kao i zabludi.

U Mojoj obnovljenoj Crkvi prestat će zloupotreba slobode. Ona će biti ispravno upotrjebljena da se spriječi širenje krivog učenja, koje odvodi duše od njihova cilja i spasa. Takvo djelovanje odgovara ispravnoj uporabi dara slobode, jer nije zlo spriječiti ili strogo kazniti one koji u ime slobode šire bakterije smrti. Ne vode li krive nauke dušu u smrt, čiji je život neusporedivo skupocjeniji od tjelesnog života.

Kada će se ljudi konačno odlučiti otvoriti svoje srce i svoju dušu dobru i istini? Kada će postati svjesni ponižavajućeg položaja i stanja u kojemu žive?

Govore o slobodi, ali su srcem, tijelom i dušom u najgoroj tiraniji, robuju sotonskoj tiraniji.

U mojoj obnovljenoj Crkvi moraju biti određene kazne za zlouporabu slobode, tog Božjeg dara, za ljude, koji rade pod ponižavajućom vlasti zla.

Istina i Pravednost pobijedit će laž i licemjerstvo.

Sine moj,kaos vlada u zakonu moje Crkve, jer danas za mnoge od mojih slugu ne postoji više grijeh...

(15. studeni 1978.)

111. KAOS U NAUKU Uzmi pero u ruku, sine moj i piši; Ja sam Isus. Kaos u nauku, rekao sam, kakav kaos!

Ukazao sam na neke biblijske istine koje se poriču ili se tako loše' tumače da se sada općenito primjenjuje protestantsko načelo slobodnog i osobnog tumačenja objavljenih istina.

Ali to je besmisleno; a što i nije u sadašnjem stanju stvari!

Drugo odvratno, ali prešutno prihvaćeno načelo glasi: Objavu treba tumačiti u skladu sa zahtjevima vremena; narodi mogu prema stupnju razvoja svoje civilizacije prilagoditi Objavu potrebama, nastalim tijekom njihove povijesti.

Takvo stajalište može prouzročiti veliku smutnju u mojoj Crkvi, ako se Istina vječna i nepromjenjiva prepušta osobnom mišljenju, slobodnoj ocjeni grijehom oslabljena čovjeka, na koga zbog njegovih strasti, a prije svega pritiskom mračnih sila zla utječu laži.

Sve će se okrenuti... ali korijen ostaje isti Nije potrebno ukazati na posljedice raspada istine. Sve je obrnuto, sve je kaos. Praktični primjeri stoje masovno na raspolaganju: Tako Adam i Eva nisu nikakve povijesne osobe koje su zaista živjele i prema Bogu počinile strašan neposluh. Ne, to su likovi mita stvoreni od čovjeka, a ne od Boga. Posljedice takvog shvaćanja su toliko teške i dalekosežne da ih ni jedan ljudski duh nije u stanju shvatiti. S tim nijekanjem se zapravo sve poništava: također djevičanstvo i Bezgrešno Začeće moje Presvete Majke. Da, čak se raspravlja o mojem Božanstvu. Ako se ono poriče, briše se i otajstvo moje Crkve kao Sakramenta spasa; otpada otajstvo Milosti, sudjelovanje čovjeka u Božanskom Životu po Sakramentima, koji se ako nekako prođu, mogu prihvatiti kao simboli, kao što se također sveta misna Žrtva označava kao simbol.

Poništenje nauka povlači za sobom cijelu baštinu Objave, to sveto Blago od Boga dato Crkvi za čovječanstvo, dar, za koji ljudi ne mogu nikada biti dovoljno zahvalni!

Svatko se pravi naručiteljem te poriče istinitost jednog, pravog i velikog Učitelja, a to sam Ja! Čemu tolike razvaline?

Oholost, koju su mogli svladati i potisnuti, njegovali su i hranili. Odatle kriza Vjere, tama.

To nije neka unutarnja, osobna stvar, ona djeluje izvana, na druge osobe.

Kada se ne vjeruje u vrijednost Sakramenata, kada se ne ispovijeda, ne mogu se više postavljati ni pitanja. Govori se, dovoljno je priznati Bogu grijehe i sve je time u redu. Smatra se da je zajedničko pokajanje dostatno, pa se ne preporuča česta ispovijed, kao da je jedan čin kajanja dostatan. Stoga nije rijetkost da se krizmanici i prvopričesnici bez prethodne Ispovijedi

110

pripuštaju Sakramentima. Koliko kršćana se već godinama ne ispovijeda i usprkos tome ide mirno i neopterećeno na svetu Pričest... Koliki svećenici se godinama i godinama ne ispovijedaju... Sine moj, to su moje skrivene, ali stvarne Rane; za ta i tolika druga zla opravdavaju se javno i privatno Koncilom koji govori o obnovi...Da li o takvoj crkvenoj obnovi govori Koncil?

Obmanom razoriti Crkvu Obnoviti znači učiniti novim; ali obnova Crkve za mnoge znači svakodnevno, plansko, duhovno razaranje, a začetnik pokušava s obmanom uništiti moju Crkvu. U tom zlu sudjeluju kardinali, biskupi, svećenici i Bogu posvećeni obaju spolova s velikom revnošću, što se na oko čini ispravno, ali u stvari nije!

Podsjećam te, sine moj,kada govorim o kardinalima, biskupima, svećenicima, ne mislim općenito. To činim uvijek s ograničenjem. Postoje dobri svećenici, dobri biskupi i kardinali, ali u malom broju.

Blagoslivljam te, ljubi Me. Moli i daj Mi zadovoljštinu, jer je lavina grijeha u koju tone cijelo čovječanstvo ogromna, pa su naša Srca ranjena: moje Milosrdno Srce i Bezgrešno Srce moje i vaše Majke.

(16. studeni 1978.)

112. KAOS U ZAKONU (I) Kaos u Zakonu je neizbježna posljedica kaosa u nauku, jer je Zakon usklađen sa naučavanjem a Vjera s Objavom, pa ako su Objava i Vjera u krizi to se prenosi i na Zakon.

Sve je jasno objavljeno u prvoj Zapovijedi: "Ja sam Gospodin Bog tvoj i nemaj drugih bogova uz Mene." Što se događa s tom prvom, temeljnom Zapovijedi?

Ona je data kao temelj cijelom Zakonu, zasnovanom u Bogu, a On to potvrđuje čovjeku. Ja sam vaš jedini Bog i samo Mene trebate častiti... Ja sam prva i apsolutna Stvarnost iz koje proizlazi sve ostalo, vidljivo i nevidljivo. Pred tom istinom mora se pokloniti čovjek, samo njoj je podređen. Suprotstaviti joj se predstavlja strašnu pobunu, koja kaznama nadmašuje prostor i vrijeme, vječnim kaznama se kažnjava; zastrašujuća stvarnost, jer je rezultat pobune mračnih sila pakla i postaje strašna sudbina čovjeka, koji se protivi priznati Boga kao svog Gospodina i Gospodara svega stvorenog.

Sve se obožava, samo ne Bog Iz takve stvarnosti proizlazi kao prirodna posljedica otpad od Gospodina, kojega danas čovjek ne samo da gazi nogama, nego oblikuje svoj život bez Boga. Malo ljudi, također malo kršćana živi u strahu Božjem... Zamislite bujicu huljenja često izraženu i raširenu umjetnički učeno. Da, čak se za to plaćaju i odlikuju!

Drugom prigodom sam ti rekao da je sve postalo božanstvom: novac, prljave strasti, znanost... sve; ako to nije kaos, sine moj, što bi se još moglo nazvati kaosom?

Uzmimo drugi primjer: "Svetkuj nedjelje i blagdane." Ti vidiš kako se danas svetkuju blagdani! Da bi se izbjeglo najgore, lukavo se izmislilo slaviti Misu subotom predvečer. Ali nedjelja je dan Gospodnji, dan koji vas podsjeća na Uskrsnuće.

Ali za ovaj posljednji naraštaj bezvrijedne su vrijednosti duha, Vjere, vjernosti Bogu; materija mora nadomjestiti Boga; stajalo to koliko mu drago, materija mora nadmašiti duh...

Stoga se nedjeljom vide prepuni stadioni, morske plaže i planine pune ljudi, kao napućeni gradovi; mora se zabavljati umjesto opuštati, zabavljati pod svaku cijenu!

Bog je dao čovjeku nedjelju da se odmori od dnevnih poslova i ne zaboravi svoje dostojanstvo djeteta Božjega, da vidi svoju svrhu u vječnom blaženstvu, da časti Boga, te posvećuje molitvom!...

Ne želim navoditi daljnje pojedinosti o posljedicama takvog tijeka božanskih stvari; mogli bi se navesti mnogi drugi primjeri, ne samo ova kratka Poruka.

Tko je u željenoj i namjernoj tami, taj ne može vidjeti

111

Govorio sam o ogromnim pothvatima oko zamračenja moje Crkve. Sve što sam rekao tiče se samo jednog posebnog dijela velikog unutarnjeg i vanjskog plana koji se pokušava opravdati malim i smiješnim izgovorima. Ti izgovori imaju značenje samo za ljude koji su ugušili Vjeru u vlastitom duhu. Potpuno su besmisleni onima koji posjeduju ispravno veličanstveno gledanje Vjere, promatranje koje nadilazi prostor i vrijeme, te dopire do beskrajne Božje Svjetlosti.

Ne zaboravi, sine moj, da nitko ne vidi dobro tko se nalazi u željenoj i namjernoj tami!

Bacimo još jedan pogled na obitelj, taj daljnji stup Crkve! I u njoj vlada kaos; čovjek koji je zahvaćen krizom unosi je u svoju obitelj, koja se sada nalazi u potpunom rasulu.

Osvrni se na zaista đavolski plan, koji omogućuje potpuno posvjetovnjenje današnje obitelji: - Napuštanje duhovnog života, jer je već kroz više naraštaja zanemarena molitva, prije svega zajednička molitva. Ne može opstati život ako se ne hrani. To također vrijedi i za milosni život; ako se ne hrani utrne, kao u mnogim kršćanskim obiteljima, u koje se ušuljao grijeh.

- Brak se često shvaća kao sredstvo zadovoljavanja.

- Grijesi i zločini protiv života, koji je tek započeo.

To je dostatno da se omogući silama zla ulazak u obitelj, da mogu izvoditi svoje razorno djelo.

Tisak, kino, televizija učinili su ostalo...

Blagoslivljam te, sine moj, ne boj se. Bog je svuda nazočan. Ja sam moćniji od svake sile zla.

Ljubi Me i daj Mi zadovoljštinu!

(16. studeni 1978.)

113. KAOS U ZAKONU (II) Sine moj, rekao Sam ti da u ovo vrijeme velikog zla pakao želi doseći vrhunac svoje moći.

Nedokučive Božje namjere su to dopustile.

Ali je to također vrijeme velikih istina, jer Ja želim da ih svi upoznaju i tako pomognem svim ljudima dobre volje pronaći put spasenja. Mnoge duše muče danas sumnje! Žive u polutami, koja nije ni svjetlo ni tama; mala zraka svjetlosti može za njih biti odlučujuća, tim više što nisu uvijek krivi za svoj neizvjesni položaj.

Vrijeme je da olabave zavoji, da budu otkrivene krvareće rane moga Mističnog Tijela, ne zlonamjerno i s prezirom, nego da ih se liječi. Pogled na tako tužan prizor mora dovesti do razmišljanja, jer su duše u neposrednoj opasnosti da se sunovrate u ponor iz kojeg se teško izlazi.

Svećenik treba izabrati Boga i snažan unutarnji život, ali ...

U posljednjoj Poruci skrenuo sam tvoju pažnju na nekoliko teških rana koje muče moje Mistično Tijelo, rana koje pogađaju životno važne dijelove, koje se odnose na obitelj. Danas upućujem ponovno svoj pogled na Bogu posvećene, na svećenike...

Neću ponavljati tko je svećenik, dakle neću govoriti o njegovom dostojanstvu i vlasti, nego o velikim teškoćama u kojima se nalazi da se održi u ravnoteži Vjere i Milosti, jer su na tom području prisutne razorne snage, koje na njega djeluju: - Unutarnje napasti potječu od mračnih sila pakla, od kojih nitko nije pošteđen, a osobito ne svećenik. On nije sam po sebi postao svećenik, nego pozivom, te ima božansko poslanje. U javnosti predstavlja osobu okruženu mnogim dušama.

- On je predmet negativne pozornosti bezbožnika, koji ga neprijateljski promatraju.

- Njega ne shvaćaju takozvani "dobri", koji svojim krutim unutarnjim držanjem ne mogu razumjeti kako svećenik može biti čovjek, iako nije od svijeta, ali u njemu mora živjeti, svijeta koji ne slavi Boga, nego služi sotoni.

Stoga svećenici danas žive u velikoj opasnosti; izbor između Boga i snažnog unutarnjeg života, ili poniranje u posve ljudska područja! Što treba poduzeti da se izbjegnu tolika zla?

Ako svećenik izabere svjetska, ljudska zbivanja, izgubit će polako radost u Bogu. Tada

112

dospijeva u mrzovolju i konačno do izdaje Boga... Što više tone u ljudska zbivanja to brže propada. Gubi Vjeru, a time i život u Milosti. Taj silazak znači pad, srljanje u zlo, a time i u vječnu propast.

Jesu li ta ljudska zbivanja opasna?

- Moderna javna sredstva priopćavanja, televizija, kino, novine i časopisi puni su opasnih duhovnih strujanja. Cijeli tisak okružuju nosioci raspada.

- Stalno druženje s osobama drugoga spola. Svećenik je čovjek, pa kao i. svi drugi ljudi nosi u sebi klice strasti, a prazninom nastalom zbog krize Vjere neizbježno je izložen toj vatri, što je osobito opasno. Tko voli opasnosti, nastrada!

U takvom stanju može izgubiti suzdržljivost i stid. Zajedno sa skrivenim zlom u sebi postaje sposoban i druge zaraziti svojim zlom, tako povlači za sobom sve više duša.

Koliko je svećenika dospjelo na krivi kolosijek? Veliki broj! Duhovno mrtvi, postali su izvor sablazni i propasti... Što se poduzima protiv toliko mnogo zla?

Od strane Pastira skoro ništa... Poznat im je zadah kuge koji se širi u njihovom stadu, ali se odnose kao da ništa ne znaju. ...A to što ti govorim, sine moj, samo su odlomci. Cjeloviti pregled bio bi ti pretežak!

(16. studeni 1978.)

114. KAOS U ZAKONU (III) U mojem Zakonu stoji zapisano: "Ne ukradi!" U stvari je danas cijela svjetska trgovina prožeta lažima i obmanama. Štoviše, osobe koje važe kao dobre, poštene i cijenjene nemaju nikakvih skrupula varati iz navike ...Činjenica, što se prijevara općenito širi, žalosna je, ali se ne može opravdati!

Stalna prijevara je grijeh protiv pravednosti. Taj grijeh zahtjeva po svojoj naravi da se ispravi i povrati što je stečeno na nepošten način, a tko to propusti u velikoj je opasnosti da proigra svoj vječni spas.

Bez obzira koje je naravi zlo, ono ometa i zbunjuje društvo u kojem se to događa. Iz tih razloga treba moja Crkva stajati svjesno u svijetu da dušama daje ravnotežu, da ih prosvjetljuje, njeguje i liječi; tako postupa Crkva za društveno blagostanje.

Materijalizam je zabluda koja uključuje sve ostale U mojem Zakonu stoji zapisano: "Ne sagriješi bludno!" Na tom je području potpuni kaos.

Zlo se širi, kao kad rijeka probije nasip, preplavi cijelo ljudsko društvo. Ostale su čiste samo duše u kojima je Vjera ostala živa. Što je uzrok svega zla od kojih pati sadašnje društvo?

- Materijalizam, posve zemaljsko životno shvaćanje je zabluda, koja uključuje sve ostale.

Njime su se poslužile moći pakla i prodrle u čovječanstvo s apsolutnim uspjehom. Odgovornost kršćanstva je tu ogromna. Nije prepoznalo tu iznimno tešku opasnost za duše, nije pružilo nikakav otpor njegovom snažnom prodiranju, nije se borilo svim sredstvima koja su mu stajala na raspolaganju.

- Oružje nije upotrjebljeno s potrebnom brzinom, niti je uložen potreban napor u suzbijanju i tako je nastao današnji položaj. Uz to je razdor među različitim kršćanskim vjeroispovijestima također razlog. Stoga sam rekao i u ranijoj Poruci da sadašnja kriza ima svoje korijene u prethodnim stoljećima.

Industrijska revolucija je rastrgala obitelji i odvratila ljude od Boga marksističkom promidžbom, kojoj je polako uspjelo ugasiti Vjeru u srcima. To je velika kriza koja ima začetak u prošlosti, a sada doseže svoj vrhunac. Ipak, biti će uskoro potpuno zbrisana sa lica zemlje.

Naprotiv, moj Zakon koji je sada uzdrman snažnim potresom, vrijedit će kao vječan i nepromjenjiv, kao što sam i Ja vječan i nepromjenjiv!

Svećeničko poslanje je vjersko poslanje Kaos u Zakonu je tako velik da su ljudi, kako sam već rekao u ranijim Porukama, zaboravili

113

razlikovati dobro i zlo: - iskvareni roditelji nemaju više moralnog osjećaja; - huljenje Boga postalo je navikom; - isto tako i besramnosti; - svađe su učestale, nerijetko prelaze u velika nasilja; - knjige i pornografski časopisi dostupni su čak i maloj djeci; - način izražavanja sve je grublji i prostiji; - bračna nevjera se često odobrava i provodi dogovorom; u mnogim obiteljima je pojam dobra i zla zaista iščeznuo...

Sve to i još mnogo toga plod je materijalizma kojim su prožete strukture Crkve u tim i drugim oblicima, a uvijek je to prožeto otrovnim smrtnim načinom. Njime su prožeti i svećenici, kao da su promijenili svoje biće, jer s najvećom ravnodušnošću odrešuju djecu od svih propusta.

Za mnoge su svećenike samo socijalni problemi važni i prvenstveni; time se umanjuje njihovo shvaćanje svećeništva, jer svećenik je moje drugo Ja, a Ja - Veliki Svećenik došao sam na zemlju spasiti duše od tiranije pakla. Svećeničko poslanje nije političko ili gospodarsko nego vjersko i mora biti potpuno usmjereno dobrobiti duša!

Mnogi svećenici su postali dezerteri, mnogi su skrenuli s kolosijeka, mnogi su u svojem svećeničkom životu posustali; jer obuzeti svjetovnim zbivanjima zamaglio im se pogled istinske biti njihova svećeništva i poziva. Sve zbog toga, jer im u odlučnim trenucima manjka poticaj Milosti, plod žive djelotvorne Vjere i iskrene pobožnosti.

Toliko o nekim posljedicama kaosa u odnosu na Zakon.

Dosta za sada; ljubi Me; blagoslivljam te, moli i daj zadovoljštinu.

(17. studeni 1978.)

115. KAOS U LITURGIJI Sine moj, govorit ćemo dalje o kaosu, ovaj put u bogoštovlju.

Kršćani neka streme uvijek jedinstvu u svemu što ih usko, na sveti način povezuje da postanu jedno, kao što sam to Ja sa svojim Ocem. Stoga je Crkva, prema Božanskoj volji savez, koji kršćane ujedinjuje u veliku obitelj djece Božje. U Crkvi treba jačati i njegovati to jedinstvo. U biskupijama i župama se traži jedinstvo, želi i jača liturgijom, koja tako reći predočuje duh, po kojem Mistično Tijelo hrani svoj vlastiti život. Liturgija ga jača riječima Istine i Sakramenata, izvorima Milosti i Božanskog Života.

Mistično Tijelo je u sebi veličanstveni organizam, kojemu za njegovo održanje, rast i širenje ništa ne nedostaje. Ono svakome koji za tim teži poklanja: dostojanstvo, veliku snagu i duhovnu vlast...

Crkva je savršena, ali nije otporna na sile zla; one ništa ne propuštaju da je zbune i prouzroče odstupanja, zloporabe, zavist, ljubomoru i druga zla. Poduzimaju sve da bi prouzročili kaos, da liturgija u Mojem svetištu postaje sredstvom razdora zbog oholosti, korijenom svakoga zla, umjesto da vodi jedinstvu.

Nepravedni zahtjev i pobuna Tako može iz načina liturgijskih obreda proizaći raskol, ako za to postoje i drugi razlozi: - Komisija za liturgiju daje upute za slavljenje svetih obreda, ali ih se svi ne pridržavaju...

Ako se želi vidjeti da li liturgijsko jedinstvo postoji u cijeloj Crkvi, dostatno je pogledati kakvo je vladanje kod Sakramenata!

- ...Opravdava se time, da to mnogi dopuštaju... To ne može zaključiti čovjek, koji bi trebao biti učitelj mudrosti!

A što da kažem Misama pročitanim na brzinu? O svećenicima, koji za slavljenje Svete Mise utroše tek nekoliko minuta?

Najvažniji čin veličanja Boga, najsvečaniji čin liturgije obavlja se lošije od bilo kakve svjetovne svečanosti!

114

Sigurno da takav čin ne potiče na jedinstvo kakvo sam predvidio i želio.

Liturgija je djelotvoran i snažan govor Kaos dakle i u liturgiji...

Kad bi barem moji svećenici bili svjesni svoga dostojanstva, kojemu ništa na zemlji nije ravno. Koliko bi više duša doveli mojem Milosrdnom Srcu!

Liturgija je sa svojim simbolima i gestama djelotvoran i snažan govor, koji djeluje na srca onoga koji je slavi, ako se obavlja s uvjerenjem u duhu Vjere.

Moji Anđeli, koji uvijek u velikom broju prisustvuju svim liturgijskim obredima,često su tužni kada vide hladno unutarnje stanje svećenika, koji Misu ne slave u Vjeri i Ljubavi nego odvratno i licemjerno!

To je tek mali pogled na jedan isječak moje Crkve, koja se mora potvrđivati pod teretom tolikih zala: Crkva će se oduprijeti snažnom odlučujućem udaru, kojega pripremaju njezini neprijatelji, uz suradnju mnogih Mojih sinova, koji su bez savjesti i Vjere.

Još jednom ponavljam da nije daleko dan kada će Crkva, kao blistava čista golubica biti ponovno Zaručnica svoga Isusa, o kojoj govori Pjesma nad pjesmama.

Dosta, sine moj! Blagoslivljam te i zajedno s tobom blagoslivljam sve koji su ti blizu, koji rade za Božju proslavu i spas duša.

(17. studeni 1978.)

116. VELIKA PONIZNOST Niste li nikada promotrili okolnosti pod kojima sam iskušan od zloga, posebno u pustinji?

Okolnosti toga mjesta i vremena treba pažljivo promotriti, budući da Ja, vječna Riječ Božja ništa nisam učinio i rekao što nije bilo usmjereno najuzvišenijem cilju.

Kada sam dopustio sotoni da mi se približi, da Me iskuša, tada sam to učinio da biste vi - jer sam mislio na vas i vidio vas - spoznali kako se treba suprotstaviti đavlu i njegovim lukavim hordama.

Iskušavanje se dogodilo na kraju mojega boravka u pustinji, poslije mojega posta.

To sam učinio da bih vam preporučio određeni stav u borbi. Time sam vam želio reći: samo ako tko mnogo moli i čini pokoru, ima nadu da će izaći iz borbe kao pobjednik.

Danas kruže sile pakla svijetom izigravajući veliku gospodu, te se posprdno smiju onima koji bi se trebali dobro naoružati i u prvim redovima boriti protiv neprijateljskih snaga.

Nepovezanost Pakla se danas ne boje ni biskupi, ni svećenici, uz izuzetke: nemaju ni najmanji uvid ni uvjerenje da je temeljni problem Crkve spas vaših duša; da ga treba izboriti protiv onih koji vas žele upropastiti. Biskupi i svećenici, naprotiv, odbijaju te duhovne stvarnosti, kao i moja Upozorenja.

Time oni potvrđuju svoju neizlječivu sljepoću, nerazumijevanje za zadaću, koju ne vide u vječnom spasu duša, nego u svojim vlastitim interesima.

Budući da ste u vladanju nedostojnom svećenika ustrajni, potrebna je velika poniznost da se oslobodite toga. Čin dobre volje vratit će vas na pravi put.

Izvanredno zlo zahtijeva izvanredne lijekove! Sigurno je teško biskupu donijeti odluku, sakupiti svećenike oko sebe i reći im: "Moji sinovi! Svi smo mi manje - više u zabludi; dopustili smo da nas lukavost naših duhovnih neprijatelja odvrati s pravoga puta. Njima je uspjelo odvratiti nas od naše brige i skrbi, od životno važnog problema dušobrižništva. Mi moramo cijelo naše djelovanje usmjeriti ka boljem shvaćanju činjenica, koje odgovaraju potrebama i koristi duša.

Ja, Pastir duša, bit ću blizak onima koji krivnjom mračnih sila pate i štititi ću budnije svoje stado od napada neprijatelja, koristeći se sredstvima koja nam je dao Božanski Učitelj riječju i

115

primjerom."

Hrabrost Sine moj, dobro znam koju bi borbu morao izdržati duhovni pastir da obavi taj čin poniznosti. Ali bi ga to pred Bogom i Crkvom učinilo velikim.

Oni se prikrivaju svojim govorima i nagovorima, često velikom poniznošću, ali ako im se netko usudi reći stvari koje su same po sebi uočljive doživjet će veliko neprijateljstvo...

Pokušaj, Sine moj, prepredenu poniznost koja proizlazi iz određenih javnih izjava o njihovim teškoćama, o njihovoj ograničenosti, usporediti sa pravom poniznošću Svetoga Franje.

Također sam u pravoj poniznosti prihvatio izdajnički poljubac apostola i zaboravio uvredu koju Mi je nanio Petar svojom trostrukom zatajom.

Kada bi se ti događaji razmotrili koliko bi se toga promijenilo! Blagoslivljam te, sine moj!

(16. lipanj 1976.)

117. TKO JE NAJJAČI? Piši, Sine moj! Sada želim preteći prigovore mnogih, koji se kod ovakvog stanja stvari pitaju tko je konačno jači...

Ljudi i narodi ovog nevjernog stoljeća tražili su posvuda rješenje svojih problema: u političkim ideologijama, znanosti, u novim filozofijama, u otkrićima i putovanjem, zabavama, revolucijama, čak i u ratovima, ali ih nisu našli!

Jedino pravo utočište na zemlji, ono natprirodno, koje bi moglo utažiti njihovu glad i žeđ, koja ih u njihovoj nutrini muči, nisu spoznali.

Koliko je bilo otkrića, pronalazaka, ali ono nadnaravno, koje bi im dalo ono što trebaju, kako bi svoju težnju za srećom, pravu slobodu, pravednost i ljubav ispravno usmjerili, nisu otkrili.

Narodi i pojedini ljudi tražili su svjetlo; pri tom su dospjeli u još dublju tamu. Danas su narodi i Crkva okruženi najgušćom tamom; tražili su ljubav, a našli mržnju; tražili su mir, a doživjeli revolucije i ratove; tražili su pravdu, a morali su pretrpjeti najgrublje nepravde...

Oholi vjeruju da imaju u ruci ključ sreće, a umjesto toga se strovaljuju u nezadovoljstvo i nesreću.

To je ono što naraštaji dvadesetog stoljeća doživljavaju, jer smatraju da mogu potisnuti Svemogućeg, Sveznajućeg i Sveprisutnog Boga, pa se čak postaviti na njegovo mjesto i na Njega se okomiti.

Cijelo čovječanstvo bit će pročišćeno Mora se biti zaista slijep da se ne vidi sukob u silovitom bezbožnom pokretu, koji se odvijao u počecima vremena između sila tame i Svjetla.

Stoga sam ti, sine moj, već ranije rekao da će trenutak čišćenja biti tako snažan, da se u povijesti čovječanstva neće naći ništa usporediva do stalnog sukoba između anđela pobune i Anđela Svjetla, koji su bili Bogu vjerni. Cijelo čovječanstvo će biti uključeno, ne samo ono sada na zemlji, nego i spašeni na Nebu, te izgubljeni u paklu. Sine moj, nalazimo se na vrhuncu najveće krize, iako misliš da se nalaziš na vrhuncu civilizacije i napretka, stvarnost je daleko od toga!

Drugom prigodom sam ti rekao da bi odmah umro, kada bih ti dopustio pogledati iza pročelja Moje Crkve. Danas još dodajem: kada bih ti dao da vidiš iza zastora svijeta, također ne bi mogao ni trenutak dalje živjeti. Ponavljam, ogromna, neizmjerna sotonska obmana na štetu ljudi ne može se ničim usporediti; samo ogromni oblak zla koji prekriva čovječanstvo, sprečava ga da bi opravdao tu tragičnu istinu.

Sine moj, ti vidiš i razumiješ djelovanje oholosti, korijena svakog zla; i koja je istina u mojim Riječima. Moli da se u tebi produbi poniznost, korijen svakog dobra.

Blagoslivljam te, sine moj. Zajedno s tobom blagoslivljam sve, koji pred Bogom napreduju u duhu poniznosti; zaista, kažem ti, oni će gledati Boga!

(15. studeni 1978.)

116

118. SPASIMO VELIKA NAČELA CRKVE Kratko prije svoje smrti rekao je Moj Namjesnik na zemlji Pavao VI., a nekoliko dana nakon toga to je ponovio njegov nasljednik Ivan Pavao 1.: "Spasimo velika načela reda u Crkvi!" Što su htjeli izraziti s tom bojažljivom opomenom upućenoj cijeloj Crkvi?

Pokušava se nešto spasiti što je u opasnosti da bude razoreno ili što je već djelomično razoreno... Kuća u plamenu... U takvom trenutku poziva se u pomoć da se spasi ono što se još može spasiti...

Sine moj, moja Crkva je u plamenu koji razara njene temelje, na kojima sam je Ja sagradio.

Duhovne tvrđave kojima sam je okružio i posvuda postavio nalaze se u krizi!

Uskoro će pravi plamenovi završiti razaranje, tako da moram potpuno obnoviti moju Crkvu.

Drugom prigodom sam rekao da su samostani, zajednice, kongregacije i crkveni Redovi također krizna mjesta i žarišta, iz kojih plamenovi poslije dugog tinjanja ispod pepela izbijaju, šire se i tvore ogromnu vatru. Tako se i moja Crkva nalazi sada u velikoj krizi, koja sve spaljuje.

Kriza Vjere i unutarnjeg života; zbog toga je bezakonje Biskupije, župe, sjemeništa i sve ostale strukture nalaze se pretežno u lošem stanju izazvanom jednim jedinim razlogom; krizom, koja je istodobno kriza unutarnjeg života.

Sada se moja Crkva nalazi u stanju bezakonja. Ali o tome ne želi ništa čuti, prije svega ne žele oni koji su to izazvali i koji su za to najviše odgovorni.

Bezakonje je kako se oblači kler! Tko izdaje zakon, taj je obvezan ispunjavati provedbu toga zakona. Ako ne, koji je smisao zakona? Zašto se donosi, ako ne ureduje da bude uvažavan. Nedostaje li tu smisao za odgovornost?

Samovolja u liturgiji i podjeli Sakramenata! Podsjećam te na ranije Poruke. U mnogim slučajevima postupa se sa Sakramentima kao da se radi o materijalnim stvarima. Zaboravlja se svetost Sakramenta, plod moga Otkupljenja. Ne mogu se više podnositi svetogrđa. Čak je to i za manje osjetljive vjernike sablazan!

Potpuni nered u svećeničkom ponašanju! Kako se često ne sluša... Mnogi svećenici su pretplatnici bezbožnih i nemoralnih novina i časopisa. Koliki svećenici posjećuju filmske predstave od kojih bi se čak trebali suzdržati i laici. Biskupi to znaju, ali zašto ništa ne poduzimaju? A ako ne znaju, zašto se ne brinu za stanje svojih svećenika?

Ne može se nekažnjeno izdati Boga ...Sine moj, kada je polje prepuno korova neplodno je, tada se poduzima energično čišćenje... U tom se stanju nalazi moja Crkva! Već je skrovito počelo dubinsko odzdravljivanje, koje će dovesti do obnove moje Crkve...

Moje izdajice podsjećam da sam Ja doduše strpljiv, dobrostiv i milosrdan, ali da se Boga ne može izdati nekažnjeno!..

(18. studeni 1978.)

119. ORGANIZIRATI OBRANU Sine moj, rekao sam ti da postoje razbojničke horde neizmjerno velikog broja zloduha. Oni tvore veliku vojsku; vi ne možete u svojem duhu obuhvatiti njihovu veličinu.

Ne djeluju svi demoni istom zlobom. Težina njihova grijeha je različita. Također i u paklu pripadaju različitim stupnjevima. Pobunili su se protiv Boga i sada doživljavaju okrutnu tiraniju svojih glavnih glavara - Lucifer i njegova glavnog stožera. Svi rade za zlo, mrze Opresvetu Djevicu, cijelo čovječanstvo, svi ispunjeni velikom mržnjom gaje silnu ljubomoru prema odabranima i neizrecivu zavist prema vama u stalnom strahu da biste se mogli spasiti.

U njima ne postoji osjećaj samilosti - oni su za to nesposobni, oni imaju samo zadovoljstvo

117

da nekoga muče. Ne poznajete okrutnosti i ne možete uopće zamisliti kakvom zlobom muče žrtve koje padnu u njihove ralje. To su duše koje su mogli vezati uz sebe, koje su pristale da budu njihovo oruđe, koje su im se potpuno predale. Vjerujte, nema ih malo...

Na što još čekaju No, sine moj, zamisli si snažnu vojsku s ogromnom oružanom moći, koja posjeduje do u tančine inteligentno pripremljeni plan. Ta ogromna vojska sa svojom moćnom organizacijom napada Crkvu i ljudsko društvo, koji također raspolažu znatnim brojem vojnika, časnika i generala. Ali oni ne znaju ili ne žele znati da stoje nasuprot mržnjom ispunjenom neprijatelju spremnom za rat, a ni ne misle se braniti. Naprotiv, rugaju se manjini koja o tome govori i želi organizirati obranu; optužuju ih zbog bezumnosti i vjerskog ludila.

Međutim šulja se svuda neprijatelj koji pokušava sakriti svoje snage i zaskočiti protivnika. On se do mogao ključnih položaja, tamo stavlja svoje zastupnike; tako gospodari nad protivnikom.

Tu i tamo skupine pružaju otpor, ali uspjehom ohrabreni neprijatelj ne brine se za to.

Zbog toga će on, uvjeren u svoju pobjedu, odgovoriti na svaki ozbiljni pokušaj protivnika začuđujućom žestinom. Sine moj, ti znaš iz osobnog iskustva da neprijatelj ne trpi nikakvu protuudarnu obranu, naprotiv pokušava preduhitriti svaki pokret uperen protiv sebe. Čekaju li još biskupi u tim nevoljama silazak sa svojih prijestolja i napuštanje svojih palača, pa da komandne uzde uzmu u svoje ruke i vojnike - kršćane spreme i povedu u protunapad?

Ne znaju li da je neprijateljska nadmoć samo prividna?

Odbaciti umišljenost Sine moj, koliko puta moram ponovo reći da sam Ja svijet pobijedio poniznošću, siromaštvom i posluhom. S tim krepostima, svojim "Da!" Moja i vaša Majka je omogućila Otkupljenje! Ljubav je jača od mržnje!

Biskupi i svećenici neka se uvjere da oni trebaju ostvariti one reforme, koje su naviještali Koncilom i koje su uplitanjem i djelovanjem pakla tako loše primijenjene. Kada se oni konačno odluče da krenu pravim putem - Ja sam pravi Put, tada ću Ja biti s njima, Crkva će biti ponovno mlada i dobit će do sada neviđeni sjaj. Što se još čeka? Dolje s predrasudama, dolje s ohološću!

Neka mole za svjetlo koje će im obasjati put, a onda naprijed! Sine moj, dopustio sam ti da vidiš, sada patiš, ti bi htio da to i drugi vide.

Blagoslivljam te, ljubi Me!

(15. lipanj 1976.)

120. TRAŽITE I NAĆI ĆETE! Otkriti istinu je više nego naći najveće blago. Čovjek u svojem neznanju, koje je posljedica oholosti, ne zna ništa o svemu tome; stoga i ne stremi prema neophodnoj poniznosti duha, budući da je ne traži, ne može je naći.

Postoje ljudi koji je traže, ali ne u duhu istinske poniznosti, bez koje je svaki napor tašt i beskoristan.

Sine moj, ponavljam, da upravo oni koje sam odabrao da budu svjetlo svijeta, sol zemlje, kvasac,sada su posve obaviti tamom, jer im nedostaje duh poniznosti. Stoga oni ne vide i ne razumiju istine i duhovne stvarnosti koju bi morali jasno spoznati, proživljavati i prenositi drugima jakom Vjerom, gorućom Ljubavi i velikom revnošću. Mislim na mnoge biskupe i nadasve brojne svećenike moje Crkve.

Zbog odgovorna neznanja i zamračenja u mojoj Crkvi šire se zablude i krive nauke u tolikom broju, da se u prošlosti ništa usporedivo ne može uopće naći, sve je dospjelo u strašnu krizu Vjere i morala. Još je proturječnije tražiti uzroke te krize na krivom mjestu, naravno bez uspjeha. Mnogi biskupi i svećenici ne vide zlo od kojeg oni pate i koje ih pogađa. Kada bi bili svjesni toga što im prikriva njihova oholost, bili bi jako iznenađeni. Morali bi priznati da jednostavni, ponizni, nepoznati vjernici, koji nisu obdareni milošću biskupskog i svećeničkog

118

posvećenja objavljene istine jasno raspoznaju i shvaćaju njihovu vrijednost. Ove duše pate od rasula izazvanog ohološću i laktaštvom u mojem Mističnom Tijelu.

Uobraženost i oholost su korijeni vjerske krize Sine moj, želim se izraziti jasnije. Mnogi biskupi i mnogobrojni svećenici jedva da vjeruju ili uopće ne vjeruju u stvarnost sadašnje borbe izazvane pobunom sotone i njegovih legija. Oni vjeruju u naravnom, ali ne u nadnaravnom smislu što o tome kažu Biblija, Evanđelje i Predaja; jer njihovo znanje nije više ispunjeno Božjim duhom, njegovom Svjetlošću koja teče iz Mudrosti, dara Duha Svetoga, koji se dobiva pomazanjem ali se guši i razara uobraženošću i ohološću.

Time je potvrđeno ono što sam rekao: "Traže izvan sebe samih i bave se mnogim drugim stvarima u beskonačnim, beskorisnim i neplodnim razgovorima. Sotona je ograničio njihovu spoznaju, stoga su prerevni u svjetovnim stvarima i ne mogu se probiti u duhovna osvajanja, na koja su pozvani i obdareni s velikim dostojanstvom i nenadmašivom moći.

Jadni nesretnici! Ne vide, ne razumiju, tapkaju u najgušćoj tami... Oni su, iako ne jedini, ipak najteži uzrok mnogih zala u mojem Mističnom Tijelu.

Neprijatelj se smije i trijumfira. On, sotona, služi se sa svojim legijama najsmrtonosnijim oružjem - ohološću - kojom je okužio svijet i Crkvu.

Biskupi i svećenici koji Bibliju, Evanđelje i Predaju poznaju samo na prirodan način, štetni su za Crkvu, jer otrov, koji je kao đavolski ogrtač stavljen preko haljine lažne poniznosti djeluje razorno.

Sine moj, sada bolje razumiješ korijen mnogih zala koje vode duše u propast.

Koga opterećuje čas skorog čišćenja Biskupi i mnogi svećenici, kakav je njihov odnos? Pitaj se: 1. Vjeruju li u riječi Biblije o velikom boju između vjernih Anđela i pobunjeničkih demona?

2. Vjeruju li u moj nalog predan Apostolima da idu po svijetu naviještati moju Riječ Života, da liječe bolesne i izgone zloduhe?

3. Vjeruju li u strahovite borbe koje su tijekom stoljeća podnosili Sveti?

4. Mnogi biskupi i mnogi svećenici vjeruju u fizička, duhovna i moralna zla koja pritišću čovječanstvo. Ali kako stadu objašnjavaju njihove uzroke?

5. Znaju li da je svaka nesavršenost zlo i kao takvo ne dolazi od Boga?

Sine moj, oni vjeruju, ali prirodnim načinom, kao što to ljudska znanost vjeruje, a ne Božanskom Mudrošću. Stoga nisu mogli organizirati borbu protiv pakla, koji danas neosporno vlada čovječanstvom i mojom Crkvom. Čas čišćenja se približava! Na kome leži krivnja? Sine moj, blagoslivljam te, ljubi Me! (2. siječanj 1977.)

121. JEDAN POGLED BIO BI DOSTATAN Sine moj, što koristi slava, poštovanje, bogatstvo, zdravlje, blagostanje, duh i kultura, ako na kraju duša propadne?

Ove riječi bile su za mnoge duše dobre volje povod za temeljitu duhovnu obnovu i obraćenje.

Ozbiljno dubokosežno razmatranje mojih Riječi u stanju je potaknuti duše da teže dosegnuti vrline savršenosti i svetosti.

Takva svijest ih dovodi do otkrića skupocjena bisera o kojem sam govorio u prispodobi. Da ga se stekne nijedan trud nije prevelik, da se energično prekine s grijehom, odlučno se odvojiti od varavih dobara i čari ovoga svijeta, da Me se slijedi na mom putu Kalvarije i time osvoji neprolazna sjajna kruna u kući moga Oca.

119

Sine moj, duša u grijehu je kao stijena koja po zakonu sile teže pada s visine i tijekom pada dobiva na brzini i težini. Duša u grijehu pada u ponor, i povećavajući težinu grijeha i strasti. Koji prirodni zakon može zadržati stijenu koja pada i promijeniti njen smjer? Pad u dubine preokrenuti u podizanje gore? Ni jedan prirodni zakon ne može izvesti to čudo. Samo Zakon višega reda je to u stanju.

Samo sam Ja natprirodni Zakon, Božanska moć koja može zaustaviti grešnika u njegovom padu u ponor i podići njegov let u visinu, prema Životu.

Moja je najgorljivija želja tako postupati s grešnicima, prije svega s mojim svećenicima koje napada zlo, niske požude duha i sjetila.

Pogled na Mene Raspetoga, zaziv mojem Milosrdnom Srcu te jedna riječ po Petrovom primjeru: "Gospodine, spasi me!" - bilo bi dostatno.

Sine moj, kada bi Meni samo zavapili da ispružim Svoju ruku, da ih Ja spasim!

Ja ljubim duše Osvrćeš li se na tragični položaj mojih svećenika, koji koračaju ususret vječnoj propasti?

Može li na zemlji postojati veće, strašnije tragedije od te? Može li biti đavolskije zamagljenosti od ove vašega vremena, kada krivi učitelji tvrde da ne postoji pakao, a da Božje Milosrđe ne može dopustiti vječno prokletstvo jedne duše? Ti propovjednici krivih nauka isključuju Božansko Pravednost, iako bi morali znati da su u Meni neodvojivo sjedinjeni Milosrđe i Pravednost.

Sine moj, Ja sam Svjetlo koje je došlo na ovaj svijet. Svjetlo svijetli u tami, ali tama ga ne obuze.

Ja volim duše i hoću njihovo spasenje. Stoga sam došao, ali Ja trebam vas i vašu suradnju.

Vi ste Moji udovi, a svi udovi teže istom cilju. Ja trebam vas da se ostvari otajstvo Otkupljenja u potpunoj mjeri.

Po Mojem primjeru i po uzoru moje Presvete Majke, Mučenika, Svetaca, uzmite velikodušno na sebe svoj križ i slijedite Me. Kada vas križ tišti previše, znajte da sam Ja sa vama, da olakšam njegov teret.

Sine moj, često sam ti rekao, to je dužnost Pravednosti i Ljubavi, kojima nitko ne može izbjeći, a kamoli moji službenici.

Ne boj se, Ja sam onaj, koji te vodi. Idi naprijed i ne brini se. Ne žele ništa znati o mojem Evanđelju i izobličuje se moja Istina. Ne vjeruju požrtvovnim dušama, kojima sam Ja govorio.

Njihovim sam izjavama utisnuo pečat moje Milosti, ali oni se svemu suprotstavljaju.

Blagoslivljam te kao uvijek, sine moj, ljubi Me!

(19. rujan 1975.)

122. DOISTA SVETI SVEĆENIK Vjera u moju euharistijsku Prisutnost nije u vas dovoljna, sine moj. Nisu bez Vjere svi svećenici, koji u grijesima, dakle svetogrdno služe Svetu Misu. Većina posjeduju oslabljenu Vjeru, ali još vjeruju i usprkos tome su vrlo loši svećenici. Vjeruju u Mene, ali osjećaju nesklonost prema Meni, koja potječe iz osjećaja krivnje, koja ih ispunjava.

Svećenik u stanju grijeha zatvara svoju dušu samovoljno djelovanju Milosti koju Bog u svojoj beskrajnoj dobro ti daje dušama i koja odgovara njihovoj sposobnosti prihvaćanja. Ali ako se duša zatvori Bogu, otvara se zloduhu i on utječe bez teškoće na nju, opterećenu krivnjom, sve dok ne postane njegov rob.

Ako se svećenik ne osjeća privučen Svetohraništu, on je grana od sječena od korijena.

Njegov duh vene i postaje neplodan.

Sine moj, koliki svećenici se nalaze danas u stanju krivnjom opterećene duše i duhovne neplodnosti? Mnogi, mnogi ...

Mi imamo saveznike Sine moj, želim ti objasniti dvojbu koja opterećuje u ovom trenutku tvoj duh. Ti si mislio:

120

ako se svećenik nalazi u grijehu i prekida svaki ' odnos s Bogom, ne može Bogu ništa dati i ne može ništa primiti od Boga. Osim toga nalazi se pod utjecajem sotone, stoga ne postoji za njega nikakva nada u spasenje. Nije li tako?

Sine moj, ne smiješ nikada zaboraviti veliku borbu između sila zla i sila dobra, djelovanje Anđela Čuvara, Svetaca zaštitnika i Blaženika na Nebu. Ta borba je u tijeku i završit će tek po isteku vremena...

Nije dostatno vjerovati u Euharistiju, u to otajstvo kojega je čuvar svećenik. On mora također biti uvijek svjestan svog velikog udjela, kojeg mu je Bog na taj način darovao.

U svetoj Misi ostvaruje svećenik zajedno sa Mnom i mojom Majkom otajstvo Križa.

Svećenik sudjeluje u mojem Kraljevskom i Vječnom Svećenstvu... Mora se zajedno sa Mnom i mojom Majkom prikazati Ocu za oprost grijeha; ta Žrtva je izvor spasa, pravi i djelotvorni za njega samoga i za duše; a ipak se često prinosi površno, bez sudjelovanja i bez razumijevanja...

Svećenik mora sama sebe prinositi kao žrtvu kada god slavi svetu Misu. To je veoma važno da Žrtva bude djelotvorna.

Biti magnet Na taj način dolazi svećenik do svetosti; tako postaje plodan, jer u tome leži izvor plod ne Milosti za duše i za cijelo pastoralno djelovanje koje svećenik mora razviti.

Današnji svećenici, osim doista duhovnih, su usahnule, neplodne,suhe grane...

Sveti svećenik, koji svoju Svetu Misu slavi u zajedništvu sa Mnom i mojom Majkom, meta je Božje Ljubavi i istodobno snažni magnet za duše potrebne pomoći i duhovne jakosti.

Te duše osjećaju u njemu miomiris Isusa, u njemu gledaju drugoga Krista koji je po mojem Srcu i zajedno sa Mnom suotkupitelj.

Samo tako postaje svećenik svet, bez dvoličnosti i prijevare. Njegova jasno čista duša postaje ogledalom mnogim drugim dušama. Doista, sveti svećenik je i ostaje uvjeren da je odgovoran ne samo za duše, nego za svoje djelovanje, svoj apostolat; zna dobro i potpuno je uvjeren da sam Ja Otkupitelj. Zna također da je Moj odabrani suradnik i najdublje vjeruje u riječi "Ne izabraste vi Mene nego Ja izabrah vas..." (Iv 15,16) Blagoslivljam te sine moj, moli i ljubi Me!

(2. studeni 1976.)

123. PŠENIČNO ZRNO U ZEMLJI MORA NIKNUTI Što sam Ja radio u početku svoje javne djelatnosti?

Nisam slučajno izabrao sebi Apostole. U Boga nema slučaja, uvijek se radi za točno određen cilj. On ne vodi sitne proračune kao što to često čine ljudi. Pomanjkanje prave nakane baca Pastire i svećenike iz kolosijeka.

Sada će se mnogi ljutiti, jer ne mogu vjerovati da bi Pastirima i svećenicima mogla nedostajati dobra nakana. Ipak, koje se lukavosti upotrebljavaju da bi se dospjelo do moći?

Koliki spretni penjači ne misle da bi prije ili kasnije mogli pasti u ponor.

Sine moj, premda je moja Crkva pala u veliku krizu, ne smije se misliti da odgovornost za to pada samo na određene skupine; u različitoj mjeri svoj dio odgovornosti snose jednostavni vjernici, svećenici i biskupi.

Vrijeme je tu; pšenično zrno u zemlji mora niknuti. Najprije će se pokazati slaba biljčica, ali vremenom postat će snažna i jaka: donijet će prebogata zrna...

Ponovno kažem da želim sve spasiti, ali ako se ne obratite i ne činite pokoru, kažem vam da ćete svi propasti.

Sine moj, ljubi Me sve više! Žrtvuj Mi sve što imaš i što jesi! Blagoslivljam te i zajedno s tobom blagoslivljam sve koji Me iskreno ljube.

(3. prosinac 1977.)

121

124. OBNOVLJENA CRKVA, PROČIŠĆENA

TEOLOGIJA

Sine moj, istina koju ti izlažem na jedinstven i jasan način oštećena je zabludama, ljudskom i paklenom oholosti.

Teologiju, Božansku znanost očekuje neizbježno čišćenje da bi ponovno dobila svoj naravni sjaj, koji će moju Crkvu učiniti lijepom, novom i svetom.

U svojoj bitnoj jednostavnosti postat će izvorom čiste žive vode, sposobna da duše krijepi, oživi i vodi na zemaljskom putu...

Jao svima, koji da sami sebe uzdignu ne oklijevaju gurnuti mnoge duše u vječnu propast!

Bilo bi bolje za njih da se nisu ni rodili.

Blagoslivljam te, sine moj, moli i daj Mi zadovoljštinu!

(15. studeni 1977.)

125. MOJA CRKVA: UČITELJICA I VODITELJICA SVIH NARODA Ponovno se vraćam na započeta izlaganja o mojoj Crkvi koja ni u kom slučaju nisu završena.

Ja sam Crkvu osnovao na Zemlji sa nalogom za sve narode i nacije. Božanska volja je odredila da bude njihova Učiteljica i Voditeljica. To je poslanje koje joj pripada i mjesto koje će joj biti priznato poslije čišćenja.

Nepromjenljiva je njena zadaća u vremenu između moga prvog Dolaska na zemlju,u otajstvu Utjelovljenja i Moga Dolaska na sud živih i mrtvih na kraju vremena. Između tih obaju, prvog iz Milosrđa Božjega i drugog, iz Božje Pravednosti, Moje Pravednosti kao pravog Boga i pravog Čovjeka, kao Svećenika, Kralja i najvišeg Suca postoji i treći dolazak, koji će u suprotnosti s prvim i drugim, koji su vidljivi, biti nevidljiv.

Taj treći Dolazak je moje Kraljevstvo u dušama, Kraljevstvo Mira i Pravednosti, koje će nakon čišćenja pokazati svoj puni blistavi sjaj.

Moja Crkva je učiteljica svim narodima svijeta ali nijedan narod nema pravo izdignuti se iznad nje. Tko to čini postupa protiv nakane Božanske Providnosti i izaziva Njezin gnjev.

Moja Crkva sadrži u sebi sve što je potrebno da ispuni svoje Božansko poslanje jer sam Ja u njoj nazočan po svom Namjesniku, rimskom Vrhovnom Pastiru, kao i u pravom, stvarnom otajstvu vjere, u Euharistiji. Ja sam također nazočan u Božanskoj Riječi, jer Ja sam vječna Božja Riječ.

Slobodno i neovisno spasonosno poslanje Sine moj, ni jedan autoritet na Zemlji ne stoji iznad Najvišeg Autoriteta, svega i svih. Osim Boga nema autoriteta. Bez Boga ne postoji autoritet!

Pod tom pretpostavkom moja Crkva kao Sakrament Spasenja mora izvršavati svoje slobodno, neovisno, spasonosno poslanje, jer ona proizlazi od Boga i Bog je u njoj. Jao onima koji joj postavljaju prepreke iz oholosti i ponosa na svom zemaljskom putu. Njih će kazniti bijes Božanske Pravednosti.

Moja će Crkva na zemlji u svojim odnosima prema narodima njegovati pažnju i uzajamno razumijevanje, jer oboje slijede isti cilj: dobro ljudi. Crkvena i svjetovna vlast su kao dva istosmjerna puta ako ih ne pokvari oholost, koja uvijek proizlazi iz zavisti i ljubomore.

Crkva i narodi trebaju uvijek razvijati odgovornost na području nadležnosti i uzajamnog poštovanja. Bog je izvanredno pažljiv nad darom slobode, ljudskog dostojanstva i časti. Svako ograničavanje i svako zahvaćanje u tuđe pravo znači napad na slobodu i to se teško kažnjava.

Ljudi koji su oruđe sotone, bit će otpuhnuti kao prašina Nikada moja obnovljena Crkva neće poduzimati mjere koje bi mogle povrijediti slobodu čovjeka ili ga raniti, a koje ne bi odgovarale Božanskom Naredbodavcu; isto tako moraju postupati svjetovne vlasti... vojne, civilne, političke, sudačke...; one ne smiju prekoračiti svoje granice, jer ako to učine narušavaju ravnotežu mira u svijetu; na sebe navlače veliku krivnju,

122

koja traži naknadu pred Božjim Prijestoljem.

Sine moj, mi ne govorimo o onome što je u svijetu djelo propalih ljudi. Oni su sposobni za svaku bestidnost i tako zaslijepljeni kao sotona, njihov učitelj. Žele zauzeti Božje mjesto, nastojeći uništiti vječne Božanske Zakone. Prisvajaju si pravo koje pripada samo Bogu i nikomu drugom na svijetu, pravo raspolaganja nad životom i smrti. Time postupaju protiv Boga, začetnika života. Ovi ljudi su neposredno oruđe sotone. U trenutku koji se nezaustavljivo približava biti će otpuhnuti kao prašina s vjetrom. Tada će shvatiti da Bog zaista postoji i da je strašno doživjeti njegov gnjev.

Ti su ljudi svetogrdno povrijedili moje Zapovijedi i posvjetovnjačile moju Crkvu. Ispunili su Crkvu svojim paklenim dimom, ali vatra s Neba pasti će na zemlju i zatrti sve znakove ljudske ludosti, sve dok se ne ublaži strašna Božja srdžba.

Sine moj, dosta za sada! Moli, daj Mi zadovoljštinu i prinesi Mi svoje boli kao žrtvu, ljubi Me! Blagoslivljam te i zajedno s tobom blagoslivljam sve koji su ti dragi.

(1. prosinac 1977.)

126. MOJA CRKVA: JEDNA, SVETA, KATOLIČKA, APOSTOLSKA I RIMSKA Moja Crkva jest i ostaje: jedna, sveta, katolička, apostolska, Rimska Crkva. Ove su oznake nepromjenljive i nitko ne može preoteti njezine časne naslove.

Moja Crkva je u svijetu i za svijet. Ona nije nepokretna nego je stalno na putu, kao pastir sa svojim stadom. Njezino poslanje je isključivo misionarsko. Njezina je zadaća donijeti svim narodima Radosnu vijest - Evanđelje. Ona nije monarhistička ni demokratska. Ona je hijerarhijski uređena, jer sam Ja, njen Osnivač, to tako htio.

Svi njezini članovi su kršteni. Na čelu se nalazi Papa, koji u iznimnim slučajevima sam može vladati, budući da posjeduje savjetovanu i izvršnu vlast. Papa je stvarni i direktni Petrov nasljednik i glava moje Crkve, koja je savršena zajednica. Kao takav raspolaže svim sredstvima da slijedi i postigne njezine ciljeve, neovisno od svake druge ljudske ustanove.

Mnogi današnji oblici će otpasti, a drugi biti postavljeni.

Jedan naviješta Poruku, drugi je prima Nevidljiva Glava moje Crkve sam Ja, a vidljiva rimski Vrhovni Pastir, kojemu bez ikakve iznimke duguju ljubav, strahopoštovanje i ponizni posluh svi biskupi, svećenici i vjernici. Crkva je u svijetu ali različita od svijeta. Nikada se ne može usporediti sa svijetom. To zabranjuje njezina narav i poslanje kao Naučiteljice; jedan je koji naviješta Poruku, a drugi koji prima Poruku.

Sadašnja urušenost Crkve potresa mnoge Pastire, svećenike i vjernike. Crkva, koju sada potresaju mnoga zla, u svoj istini i ravnoteži biti će ponovno obnovljena.

Doduše, ona će biti uvijek napadana. Tijelo slijedi sudbinu Glave. Ipak, svjetovne moći i mračne sile neće je svladati. Ona se raduje posebnoj potpori Duha Svetoga koji joj daje uvijek nove milosne darove.

Karizme su u Crkvi uvijek prisutne; svi Sveci bili su ispunjeni njima. Govorim ovdje o karizmi kao posebnom, izvanrednom daru, koji se poklanja određenim osobama za crkvenu Zajednicu. Ne govorim o općenitim karizmama, čiji su dionici svi kršćani po njihovom sakramentalnom životu.

Tako Gospodin raspršuje ohole Mračne sile zla ulažu sva sredstva da siju razdor i zavist među nositeljima Božje Milosti, kako bi njihovo djelovanje smanjili i po mogućnosti osujetili.

Te duše moraju biti uvjerene da ne smiju omogućiti neprijatelju da radi protiv plana Božanske Providnosti. Moraju budno izbjegavati neprijateljske stupice i njegovati sve kreposti, naročito poniznost koja je stup svetosti.

Obnovljena Crkva biti će sasvim ispunjena takvim darovima i postati zaista sveta. Duh Sveti će je oživjeti i posvetiti, učinit će je Svjetionikom, koji će svoje svjetlo raširiti nad cijelim čovječanstvom.

123

Što su ljudi koji se suprotstavljaju Bogu u ludoj nakani da zaustave njegove korake? Manji od grančice što je odnosi vjetar. Kao prašina u najgušćoj tami su mnogi vladari naroda u svojoj oholosti! Što to uzrokuje njihovu propast? Zatvorili su svoja srca, njihova usta govore drsko. Gle, približavaju se Meni da Me obore. Ali Ja ću njih otresti kao prašinu. Oni će ispred Mene iskopati jamu u koju će sami pasti i biti zatrpani. Tako udaram Ja oholice koji kuju zavjere protiv Mene.

Moja Crkva naviještat će spasenje do krajnjih granica zemlje.

Sine moj, dosta sad, ljubi Me!

(1. prosinac 1977.)

127. MOJA CRKVA Maleni broj primjećuje tajanstvenu snagu Produžit ću izlaganje o mojoj sadašnjoj Crkvi. Njena obnova je već započela, ali samo malo duša je svjesno moga Božanskog djelovanja. Dao sam ti da ih jasno prepoznaš. Ti si vidio neke duše koje sam Ja odabrao za značajnije zadaće u mojem Mističnom Tijelu. Ipak, samo malo njih među mojim slugama primjećuje to tajanstveno djelovanje. Većina je zaokupljena svojim osobnim stvarima, koje nisu Moje. Moje sluge trebale bi stalno djelovati i štititi moje interese: Božju čast i spas duša. Ipak, malo ih misli na to. Gluhi su, uvijek spremni da se rasrde, ravnodušni na pitanje zašto su stvoreni, na što su pozvani i odabrani. Takvo držanje koje kaže "ne" Ljubavi, Svjetlosti, Istini, ali stvarima koje su suprotne "da", zaista je ludo, neshvatljivo i nije više podnošljivo. Želim samo svete svećenike... ostale ću rasuti kao vjetar prašinu Ja, Božja Riječ, nazočan u mojoj Crkvi počinjem u njoj ostvarivati čas čišćenja i ponovno uspostaviti ravnotežu, narušenu zbog stalnog opakog utjecaja.

U Mojoj obnovljenoj Crkvi želim imati samo svete svećenike, koji su u stanju posvetiti druge. Hoću samo one koji su svjesni svoje odgovornosti, svoje veličine i vlasti, svoga svećeničkog dostojanstva. Želim savjesne svećenike, ostale ću rasuti kao vjetar prašinu. Moji sveti svećenici bit će nadahnuti Ljubavlju i Strahom Božjim. Oni će znati da su samo oruđe u Mojim rukama.

Oni će znati i zaista vjerovati da su sluge Svemoćnog i Bezgraničnog Kralja. Biti će u stanju ispravno procijeniti vrijednost duša, za čiji spas će se truditi danju i noću. Znati će da su Moji sluge, još više moji prijatelji... Želim ih kao glave u mom narodu. Uzvisivat će moje sveto Ime od naraštaja do naraštaja.

Voditi će narode i nacije Božjem Jaganjcu i buditi u njima ljubav prema Njemu. Svjedočiti će za Boga: Alfu i Omegu svega i svih, Uskrsnuće i Život, vječnu nestvorenu Ljubav kojom je ispunjen svemir. Svim će ljudima naviještati Moju slavu i narodima ukazivati divna Božja djela. Oni će narodima utisnuti njegove Zapovijedi i posvuda predočavati sliku nebeskog Blaženstva i nezemaljskim navezana čovjeka. I tako im prikazati sliku Života u njegovoj čistoći, svetosti i istini.

Vrijeme bijede, ali također i spasenja Takvi moraju biti i bit će sluge moje obnovljene Crkve, svjetlošću obasjane kao nikada prije. Sada je vrijeme bijede, ali također i vrijeme velikog Milosrđa, vrijeme tuge, kao i radosti, vrijeme propasti kao i vrijeme spasenja. Oslobodit će se moja Crkva sotonske lukavosti, koja ju želi uništiti zauvijek. Biti će to vrijeme pobjede i slavlja moje Majke, koja će ponovno satrti petom glavu zlobnoj zmiji, biti će to vrijeme Uskrsnuća i Života...

Hrabro, sine moj! Primi moj blagoslov kao zalog moje Ljubavi. Zajedno s tobom blagoslivljam sve koji su ti dragi i za koje moliš; ljubi Me i prikaži Mi svoje patnje!

(1. prosinac 1977.)

128. MOJA CRKVA Čudesno stapanje Božanskoga sa ljudskim Sine moj, Crkva pripada Meni, jer je izrasla iz moga otvorenog Srca. moja Crkva je Sakrament Spasenja, od Mene ustanovljena, da bi svi ljudi mogli stići u luku vječnog Spasenja.

124

Crkva je čudesno stapanje Božanskoga s ljudskim. U prirodi postoji neka sličnost u stapanju duha i materije u ljudskoj osobi. Druga slika je stapanje naravne duše s nadnaravnom Milošću.

Htio sam moju Crkvu imati kao oruđe da ostvarim na zemlji drugo Stvaranje i dam joj trajnost. Ja sam nevidljiva, ali stvarna Glava Crkve stalno u njoj nazočna, na nadnaravni način djelotvorna i plodna. Nepogrešivi sam Učitelj Crkve, njezin sigurni Vođa. Ja sam Put, Istina i Život.

Moja Crkva je najsavršenija zajednica, istodobno ljudska i Božanska. Ljudska, jer su ljudi njeni članovi, Božanska po porijeklu, naravi, nauku, sredstvima spasenja, te cilju kojemu teži.

Moja Crkva je savršena, jer joj ništa ne manjka i jer u njoj kuca Božanski Život. Prožeta je djelovanjem i nazočnošću Duha Svetoga koji je podupire, oživljuje i posvećuje na njenom zemaljskom hodočašću.

Pakleni dim je prodro u Crkvu Sine moj, želim predusresti tvoju zamjerku: zašto onda Crkva pati od toliko strašnih i beskrajnih zala? To je zato jer je u mojoj Crkvi i ljudski element prisutan, a gdje je čovjek tu je i nesavršenstvo. Ako iz drskosti i oholosti stupi u vezu sa sotonom, taj ga zaposjedne i on postaje oruđe zla. Ne zaboravi nikada: sotona oponaša Boga; sve što Bog čini dobro, on čini zlo.

Zašto je Crkva tako teško bolesna?

Jer je pakleni dim prodro u Crkvu i zamračio duh onih koji su to htjeli u svojoj oholosti; nesretnici neće moći nikada procijeniti Crkvi nanesenu štetu!

Ja odgovaram na još jednu primjedbu: da li je možda u njoj manje djelovao Duh Sveti? Ne sine moj, Bog ostaje vjeran svojim obećanjima, ali je čovjeku nedostajala vjernost.

Rijetki su spremni slijediti Me putem križa Nikada Bog ne ograničava čovjekovu slobodu, iako čovjek vrlo često taj čudesni dar zloupotrebljava protiv Boga...

Ciljevi moje Crkve su ciljevi otajstva moga Otkupljenja. Crkva ima nalog slijediti te ciljeve.

Sredstva za to su: poniznost, siromaštvo, posluh i uspon na Kalvariju. Danas mnogi to odbijaju, čak biskupi, svećenici i Bogu posvećeni. Samo malo ih je spremno Mene slijediti putem križa. To je uzrok duhovne suhoće u mojoj Crkvi.

Moja Crkva je Čuvarica moje Riječi, koju tumači i čuva. Tko se drzne oduzeti joj to pravo i to postigne na svetogrdan način, tko povrijedi, ponizi i promijeni moju Riječ, ogrešuje se teško protiv Duha Svetoga.

Sine moj, blagoslivljam te! Obraduj Me svojom spremnošću za križ.

(1. prosinac 1977.)

129. MOJA CRKVA Se zanima za svaku djelatnost čovjeka Djelovanje moje Crkve nije ograničeno na samo neki dio kršćanskoga života na zemlji.

Kršćanin je član obiteljske, društvene i crkvene zajednice, jer sve to su osnovni oblici u kojima se kreće, živi i radi, predmet crkvenog djelovanja.

Htjeti ograničiti djelovanje samo na neka područja života, da bi se druga isključila, bio bi to napad na samostalnost Crkve, promjena njene naravi, a to bi značilo oduzeti joj ciljeve za koje je Bog htio i postavio u svijet. Tko to pokuša, otvoreno se suprotstavlja Bogu...

Zadaća je moje Crkve bdjeti nad pojedinim dušama, također i nad svim uredbama po kojima žive duše. Ona ih treba štiti i braniti od svih opasnosti, koje ugrožavaju njene običaje i nepovredivost njenih učenja. Zadaće i odgovornosti moje Crkve su zaista velike, jer mora živjeti u stalnoj budnosti, budući da je sile zla, pakla i svijeta opsjedaju sa svih strana, pa se mora braniti prikladnim sredstvima. Ta sredstva i potpora Duha Svetoga neće izostati, ako je mora štititi od zavisti i lukavosti njezinih neprijatelja.

Na sve što je u vezi s ljudskim životom Crkva nije neosjetljiv

125

Velika je i teška zadaća moje Crkve u svijetu. Sa svojom nazočnošću, nalogom i sredstvima koja joj stoje na raspolaganju mora posvećivati život kršćana, kao i okolinu u kojoj žive. Ne može biti neosjetljiva na sve što se tiče pojedinog čovjeka, obitelji, škole, tiska, kulture kao i svih oblika društva.

Nikome nije dopušteno ometati plodno djelovanje moje Crkve u njenom tijeku. To bi značilo suprotstaviti se Onome tko ju je svojom Svemoći i Providnosti uspostavio cijenom svoje Krvi kao Sakrament Spasenja. Ljudi se jednom za sva vremena moraju uvjeriti da je korijen svakog zla u mojoj Crkvi uvijek sotona, njezin nepomirljivi i nemilosrdni neprijatelj. On djeluje, ako se u toga neprijatelja ne vjeruje i ne trudi se prepoznati ga kao takvog, neće ga se moći nikada svladati. Čovjek je u sredini kao predmet i žrtva Tko radi protiv moje Crkve, htio on to priznati ili ne, suradnik je sotone; postupa kao sotona u neizmjernoj, neugasivoj mržnji, koju svakom prigodom usmjerava i hrani protiv Isusa. Rekao sam ti to, da svi spoznaju, prime na znanje i ne dopuste da ih uhvati sotona u zamku zabluda i zla.

Ne može se istodobno služiti dva gospodara: Svjetlu i tami, Životu i smrti, Istini i zabludi, jer imaju suprotne interese. Ili se služi Bogu ili sotoni, sredina ne postoji: ili Svemoćnom, Sveznajućem Bogu, Bogu vječne, nestvorene Ljubavi, ili sotoni, prvom pobunjeniku, mraku, razdoru, mržnji, oholosti, ubojici ljudi, začetniku zabluda i krivih učenja i svakovrsnog zla. Čovjek je kao biće i žrtva u sredini. Samo onaj tko je slobodan i duhom nadaren, može birati između dvije suprotnosti. To je velika povijesna stvarnost u koju je on stavljen pri dolasku na svijet. Ta će činjenica u mojoj obnovljenoj Crkvi predstavljati temeljnu jezgru.

Dosta za danas, sine moj. Moli, daj Mi zadovoljštinu i ljubi Me. (2. prosinac 1977.)

130. MOJA CRKVA Potpuno odbijanje materijalizma Ljudi su ponosni na svoju civilizaciju, na njeno materijalno blagostanje. Neki su uvjereni da su stvorili drugi zemaljski raj. Misle da ih jedva još širina dlana dijeli od toliko željene sreće za kojom teže vrlo revno.

Traže je u tjelesnim užicima mesa, uzbudljivoj fantastičnoj napetosti osjetila, u pornografiji, u poroku. Često se ulažu ogromna financijska sredstva za ono što mašta predočuje veoma živo. Materijalizmom obuzeti ljudi ovog propalog stoljeća traže sreću u raskošnom životu, u častohleplju, u znanstvenim uspjesima, u propaloj, obeščašćenoj umjetnosti, gdje nema Vjere i prevladavaju niski osjećaji. Ipak, Ja sam rekao da grozničavo tražena sreća ne leži u tim stvarima. Oni počinju to primjećivati i uzalud pokušavaju to skriti pred sobom samima.

Sine moj, potpuno odbijanje materijalizma neće nikada prihvati ljudska oholost. Ipak će materijalizam biti strovaljen. Doslovno treba shvatiti te riječi. Dogodit će se u vremenu čišćenja, svoju će prljavštinu sam pomesti; čak i sjećanje na njega.

Bitka je počela, pobjeda je sigurna Marx je pozvao radnike i narode cijeloga svijeta da se podignu protiv Boga, da razore Njega i njegovu Crkvu. To je pravi cilj materijalizma s njegovom đavolskom krinkom, s ogrtačem društvenog dobra.

Nije li marksizam izjavio da je vjera opijum naroda?

Moja i vaša Majka koja poznaje pravo porijeklo bezbožnog komunizma, prihvatila je njegov izazov. Borba je počela, pobjeda je sigurna. Pripast će mojoj Majci, u pravo će vrijeme svojom petom satrti glavu otrovnoj zmiji.

Za neprijatelje Boga i Njegove Crkve, za pristaše materijalizma, nagoviještenog kao veliku pobjedu čovjeka, ne postoji ništa drugo nego veliko bjelilo groba, iznad kojega je uklesana riječ "kraj". Bezbožni marksizam je ogromna obmana koju su lažno prikazale mračne sile pakla

126

na štetu cijeloga čovječanstva. Postoji više nego dovoljan razlog za čuđenje da su pojedini inteligentni ljudi, narodi i nacije stvoreni na sliku Božju, svoga Stvoritelja mogli pretpostaviti toj groznoj i strašnoj obmani. Samo zasljepljujuća oholost može to objasniti, jer nije teško uvjeriti se u bezbrojna proturječja bezbožnog marksizma. Božja stvarnost sama se objavljuje ljudima posvuda u Stvaranju, a prikriveno po njegovoj Mudrosti, Moći i Prisutnosti.

Pokvareni izdajice kao Juda Nijedan čovjek ne može prihvatiti materijalizam a da sam sebe ne liši dostojanstva, ne odreče se vlastite, prvobitne, ljudske veličine i slobode koja nikako ne može poteći iz materije.

Sine moj, ako nije lako shvatiti besmislenu sljepoću čovjeka, koja ga je dovela do nevjerojatne pokvarenosti, da porekne sam sebe i padne na niski stupanj životinje, tada mi reci, može li se shvatiti da Bogu posvećeni, čak biskupi, padnu pod to negativno životno shvaćanje, troše vrijeme i snagu da sebe i druge uvjere da komunizam zaslužuje da bude ozbiljno prihvaćen. U njemu gledaju napredak, još gore, hrane se njegovim smrtnim otrovom.

Ta nevjera izaziva Božju kaznu.

Ti biskupi nisu manje pokvareni izdajice od Jude, zatvorili su oči pred istinom. Oni su grobari duha i bit će među mnogim ubojicama Crkve, iako su bili odabrani za nositelje Života.

Moja Crkva ima puno suhih grana, trnja, osušena lišća, okružena je Tamom. Unatoč tome živo je Tijelo, bogata Svecima, Pravednicima, Ispovjednicima i Mučenicima, a naročito plodna po dušama žrtvama.

Crkvu očekuje potpuno pročišćenje i poslije toga bit će preplavljena životnom snagom.

Svaki otpad bit će odbačen, tako će se pred svijetom pokazati lijepa i Božanska. Procvjetat će divnije nego najljepše proljeće i zablistati nadnaravnom Svjetlosti. Biti će moja željena, žuđena Zaručnica, ukrašena skupocjenim i plodnim darovima. MUDROST, RAZUM, PONIZNOST, ČISTOĆA, LJUBAV, VJERA I UFANJE krasit će njeno čelo kao biseri.

Blagoslivljam te i zajedno s tobom blagoslivljam sve koji su ti dragi. (3. prosinac 1977.)

131. MOJA CRKVA LIJEPA, ODJENUTA U ČISTOĆU I LJUBAV Takvu je Ja želim, a takva će i biti Što se događa u mojoj Crkvi, u kojoj sigurno velikodušne duše ne manjkaju, zaista je sramotno.

U ranijim Porukama rekao sam ti da bi u trenu umro kada bih ti dopustio pogledati iza fasade moje Crkve. Podmukla lukava veza postoji sa silama zla, ružna igra mojih slugu, mojih vjernika pa čak i biskupa.

To je samo jedna od tragičnih strana žalosne stvarnosti koja zahtjeva energični zahvat.

Sine moj, Ja sam Zaručnik koji izgara od čežnje da svoju Zaručnicu izvuče iz blata u koje je bačena, da bih je ponovno vidio lijepu, odjevenu s ljubavlju i neporočnošću. Takvu je Ja želim imati i takva će ona biti, moja sutrašnja Zaručnica. Jao onima koji oskvrnu njenu čistoću. Ja sam ljubomoran i ne podnosim da je i dalje vrijeđaju.

Zaista je besmisleno i pogrešno Sine moj, započeta borba, u kojoj se knez tame služi oružjem materijalističkog shvaćanja života, gura Crkvu i cijelo čovječanstvo u tamni ponor iz kojega nema izlaza, te vodi do najstrašnije tragedije u povijesti ljudskoga roda. Stvarno je besmisleno lakomisleno trčati u tako ogromnu katastrofu. Obožavanje materijalnog u svim njegovim oblicima i na svim područjima,. veličanje brutalne sile, uzdizanje prolaznosti, prezir svih vrijednosti besmrtnog duha koje ostaju i nikada ne prolaze, neizbježne su posljedice propasti u kojoj se nalazi Crkva i narodi na zemlji.

U mojoj obnovljenoj Crkvi život pojedinca, kao i obitelji i društva bit će oslobođen od svega pogrešnog i pokvarenog oko čega se danas ljudi trude i muče i time se izlažu tužnoj stvarnosti grijeha, vječnom prokletstvu.

127

Život ljudi na zemlji mora se nanovo urediti što se tiče potreba i nezasitnih zahtjeva.

Jadno čovječanstvo! Biti će spašeno... ali uz koju cijenu!

Sine moj, ljudi će sami razoriti svoju materijalističku civilizaciju. Više ne znaju da se prava čovječnost ne sastoji iz materijalnih dobara nego ovisi o besmrtnom duhu. Ne smiju Mene teretiti za raspad poganskog, pogrešnog životnog stanja koje ih vodi do potpuna rasula, brutalne sile, slavljenja i opravdanja zločina abortusa. Ne Ja, sine moj, nego njihova izdaja vodi strašnom času čišćenja.

Na novi Život ponovno rođena Crkva neće se više upuštati u materijalizam, kojega složno veličaju i cijene na tisuće načina sva komunikacijska sredstva: tisak, radio i televizija. To pogansko potrošačko društvo oskvrnulo je i okaljalo prirodu, njene nepromjenljive zakone, mora, rijeke i jezera; sve je postalo prljavo i otrovno! Razorio se sklad duhovnog i fizičkog svijeta.

Jadno čovječanstvo, bit ćeš spašeno, ali ne svojom zaslugom, nego zbog Božje Dobrote, koja te je stvorila, otkupila i posvetila.

Moli se, sine moj, i ljubi Me. Blagoslivljam te!

(3. prosinac 1977.)

132. MOJA CRKVA MORA SE POTPUNO NANOVO OBLIKOVATI U mojoj Crkvi će u trenutku čišćenja puno toga izgorjeti. Ona se mora potpuno nanovo oblikovati, jer u prvom redu mora biti jasno da sam joj Ja dao moju Majku i moje Apostole.

Moja Presveta Majka ostala je poslije moga Uskrsnuća na zemlji. Ona, Suotkupiteljica zajedno sa Mnom slijedila je moje Apostole, da izgradi moju Crkvu u jednostavnosti, poniznosti, ljubavi i bolu. Jasno je sine moj, da baština Objave mora ostati nepromjenljiva i netaknuta. Ljudska uobraženost i oholost uvijek će je pokušavati promijeniti, osakatiti i zaobilaziti. To je neoprostiv prijestup, oholost koja dolazi od sotone. On djeluje u duhu lažnih teologa, nekih biskupa, bezbrojnih mojih svećenika i Bogu posvećenih, koji se usuđuju besmislenim pravom objašnjavati Božju Riječ prema vlastitom sudu, kidati i prilagođavati zahtjevima vremena, tako da danas zbog načina promjene ljudskog života više ne može bi ono što je bila jučer. To krivo učenje nije novo. Koliko ih je bilo prethodnika, prije svega protestanata s njihovom pogrešnom reformacijom!

Sine moj, što je od Boga ne mijenja se, jer je nepromjenljivo. Tko se usuđuje izazivati Boga?

Uvaži jednostavnost Moga zemaljskog života Sotonski su nadničari, Ja ću ih pomesti kao prašinu koju raznosi vjetar. Neće ostati ni sjećanje na one koji su zlorabili moje Milosrđe, strpljenje i Božansku dobrohotnost...

Moja Crkva bit će nanovo oblikovana, kao i cijelo čovječanstvo. Dobit će ponovno svoje ranije lice; bit će uništeno sve raskidano, obeščašćeno što su prouzročili ljudi.

Tako često sine moj sam ti rekao da sam Ja beskrajno jednostavan i da želim da je sve jednostavno! Gnuša Me ljudska oholost, koja iz osobne gramzljivosti stremi izraziti sve prirodno i jednostavno na što je moguće kompliciraniji i teško razumljiv način. Oblik jednostavnosti otkriva pametan čovjek u svemu; u tome se vidi moj Božanski pečat.

Sine moj, promatraj i uvaži veliko otajstvo moga Utjelovljenja. Ali uvaži i jednostavnost s kojom sam se Ja objavio svijetu. Motri jednostavnost Nazaretske obitelji, uzor svake obitelji.

Tome se čude Anđeli na Nebu i velikani na zemlji, te mudraci s Istoka. Promotri jednostavnost cijeloga moga zemaljskog života, daleko od pohlepnosti hramskih svećenika, koji su u mnogome jednaki crkvenim ljudima današnjeg materijalističkog naraštaja. Čovjek će biti svoj vlastiti sudac Sine moj, vatra će pasti s neba koju će htjeti i prouzročiti ljudska oholost. Sve što je čovjek otrovao pretvorit će se u pepeo. Tako će sam sebi suditi. Oni koji će izbjeći razornoj vatri, koja čisti Crkvu i čovječanstvo od prljavštine, već su označeni.....

Hrabro, sine moj, shvatit ćeš Me, kad budeš kod Mene, kada budu narodi i Crkva u miru i bratstvu, u jednostavnosti Boga,Stvoritelja i Gospodara svih stvari ujedinjeni, zajedno koračajući svojim putem.

Sveti Oci, veliki sveti crkveni Naučitelji nikada se ne bi usudili odstupiti od zakonitog suda

128

baštinjene Objave, koja je Božjom voljom povjerena jedino ovlaštenim tumačima Vjere. Oni se ne bi nikada suprotstavljali mjerodavnom Crkvenom Učiteljstvu. Suprotstaviti se njemu je očigledno u sakom slučaju znak loše Vjere. Ni Pastiri, ni svećenici, ni Bogu posvećeni nemaju pravo tvrditi da se Božja Riječ vječna i nepromjenljiva treba prilagoditi promjenama vremena ili ljudi.

Može li se zaista zaboraviti da je Bog vječna, najveća Istina, da se nikada ne mijenja i da se ne može promijeniti? Ne!... Čovjek je taj koji se mora uvijek i posvuda pokloniti Bogu!

Sine moj, sotona uvijek potiče ljude na to da se stave na mjesto Boga, da Mu se odupru i sami sebe sunovrate u ponor propasti.

Blagoslivljam te, ljubi Me, moli i žrtvuj Mi tvoje patnje!

(4. prosinac 1977.)

133.ODLUČNI TRENUTAK NIJE DALEKO Već sam ti ponešto rekao o obnovljenoj Crkvi , ali ne sve. Sada slušaj: Svi vode računa o tome da je sadašnji položaj naroda i moje Crkve pun proturječnosti i opasnih napetosti, svi mogu vidjeti kako se mračni, prijeteći oblaci skupljaju na nebu i slute na tajanstven način da predstoje teški događaji,ogromna značenja, koji će promijeniti tijek povijesti.

U tom tjeskobnom položaju...traže političari i učenjaci rješenja uglednici Crkve sa svjetskim velikanima opiru se bespomoćno zlu, za koje su i oni djelomice krivi.

Sine moj, Ja neću zlo. Ono dolazi uvijek od Božjeg neprijatelja i njegovih vidljivih i nevidljivih sukrivaca. Ja ga često dopuštam iz razloga koji su vama još nepoznati. Vi ćete ih jedanput spoznati u Kući moga Oca... Trenutak odluke... nije daleko!

Mjera je puna Svijet, a čak i moja Crkva potonuli su u takav stupanj moralne i duhovne pokvarenosti da ih više ne može prihvatiti Božanska Pravednost. Ona je već započela svoj tijek i sve je jasnije vidljiva. Ona prepušta svijet i Crkvu samima sebi, te ih mračne horde pakla najvećim dijelom tiraniziraju. Nasilnička djela protiv Crkve, napadi na osobe i stvari množe se; teći će puno krvi!

Da, sine moj, već danas doživljavate teške, neljudske i strašne stvari, tako da se pita, kako se takvi izgredi mogu događati.

Kada prođe to vrijeme koje se po svojoj tami ne može usporediti ni sa jednim u povijesti čovječanstva, kako sam u drugim Porukama već objasnio, već započeto čišćenje Crkve bit će obnovljeno. Biti će uronjena u Vjeru, Ufanje i Ljubav, to znači u moju Milost. Biti će očišćena patnjom, oživljena Božjom Riječi, prosvjet1jena, posvećena i ojačana Duhom Svetim. Crkva će tvoriti jedno Tijelo čija sam priznata i voljena Glava Ja, vječna, tijelom postala Riječ Božja jedno s Ocem i Duhom Svetim, Otkupitelj, vječni Vrhovni Svećenik i Kralj svemira. Ja ću vladati na zemlji da bih narodima i mojoj Crkvi donio mir i zadovoljstvo, jer nakon njezina pročišćenja zauzet će Crkva mjesto koje joj pripada kao Majci i Učiteljici naroda.

Crkva neće propasti Sine moj, Otac je sve stvorio dobro, ali ljudi su u svojoj pokvarenosti od svega napravili idole. Čovjek ovog nesretnog i bezbožnog naraštaja prezreo je Boga. Izgubio je spoznaju svoga bića, jer zbunjeno tapka u prljavštini. Ne poznaje više svoje ljudsko i kršćansko dostojanstvo djeteta Božjega.

Bog je tako silno ljubio čovječanstvo da je za njega dao svoga Jedinorođenoga Sina, kao beskraj ni dokaz svoje Ljubavi. Ali što je svijet učinio sa Sinom Božjim? Što je Crkva učinila iz svoje nevidljive Glave? Što su učinili Pastiri, svećenici i kršćani? Vjeruju li ljudi doista da se mogu na svoj ludi način uzdignuti iznad Boga? Koliko dugo još?

Svetim Duhom obnovljena Crkva biti će oslobođena spletki, drskosti i razdvajanja koji su je izručivali kao plijen propasti njenim vidljivim i nevidljivim neprijateljima.

Novorođena, obnovljena Crkva očitovat će se po jedinstvu, svetim Pastirima, svetim svećenicima svetim kršćanima. Svi sjedinjeni u prvoj i najvećoj Zapovijedi, u Zapovijedi Ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu.

Obnovljena Crkva je granitna stijena koju ni jedna snaga nije u stanju razdvojiti, na čijem

129

čelu stojim Ja, vječna Riječ, pravi Bog i pravi Čovjek, do ispunjenja vremena.

Ne, Sine moj, Crkva sa svojom nevidljivom Glavom i vidljivim rimskim Vrhovnim Pastirom neće propasti.

Moja Riječ je Istina i Život... Crkva je moje mistično Tijelo, stvarnost. Kao što se vaše tijelo odbijanjem izumrlih stanica obnavlja, tako će moje mistično Tijelo odbaciti sve mrtve stanice da bi dalo prostora novim snažnim stanicama. Ta obnova sine moj već je počela; ona će po čudesnom djelovanju Duha Svetoga Životvorca biti takoreći prelita, u času utvrđenom vječnim Božjim nakanama.

Sine moj, ne boj se! Ljubi Me, moli, daj Mi zadovoljštinu i prikaži , se kao žrtva.

(5. svibnja 1977.)

134. ŠTO SU UČINILI IZ SKUPOCJENA PLODA MOJE LJUBAVI? Sine moj, Ja ljubim Oca beskrajnom Ljubavi. Da nije tako, Ja ne bih bio Bog. S istom Ljubavlju ljubim čovječanstvo i moju Crkvu. Za nju Me je Otac poslao na zemlju, za nju sam bio spreman žrtvovati se na križu. Ja sam ustanovio Crkvu jer sam po njoj mogao proizvesti novo Stvaranje. Po Meni je sve stvoreno, po Meni su duše otkupljene. Zbog grijeha uzdišu stvorenja pod teretom prvoga grijeha i svih grijeha koji su slijedili i slijedit će do potpuna oslobođenja. Stoga sine moj, otajstva Otkupljenja djeluje i dalje, sve do kraja vremena.

Poslije toga slijedi konačna uspostava poremećene ravnoteže izazvana pobunom protiv Boga.

Slijepi su ljudi kada se opiru Vjeri. Nema tragedije u svijetu koja bi bila usporediva prvom grijehu...

Nikada se neće moći točno ocijeniti položaj ljudskog roda u njegovom bolnom i promjenjivom tijeku, a da se tisućljećima povijesti ne vrati do izvora, iz kojeg je čovječanstvo niklo u život. Živimo u stanju koje je vladalo prije općeg potopa Čudnovata je činjenica da se ovu istinu želi pod svaku cijenu iskriviti i nadomjestiti besmislenim teorijama. Tako je teorija evolucije u krugovima moje Crkve naišla na prešutni prihvat i suglasnost, a trebala se podignuti protiv štetna napada i krivo prikazane istine...

Opiru se prihvatiti vjerom Božji Autoritet, dok se oholim i laktaškim ljudima poklanja povjerenje. Tako se spušta pomoću sotone i suglasnosti crkvenih ljudi magla nad Objavu, izvor Svjetla i Istine.

Kada je izvor zagađen, tada je i voda prljava koja iz njega izvire. Prljavština ide dalje i postaje još veća. Iskrivljene istine ne mogu se više izbrojati. Zbunjenost misli na teološkom području jednaka je babilonskoj pomutnji jezika: zbrka o porijeklu, povijesti, o piscima a time o odgovornima.. .

Sine moj, ti znaš, kada se ljudske misli zaraze takva će prije ili kasnije biti i njihova djela.

Tako je bilo uvijek, tako je i sada. Materijalističko shvaćanje života razorilo je pojam morala u kršćanskom narodu; od kršćana je ostalo samo još ime, ali ne više životni nazor.

Nije prvi put u povijesti čovječanstva potvrđena tužna činjenica da je čovječanstvo Božjim dopuštenjem bilo potpuno uništeno tako u općem potopu s iznimkom Noe, njegove djece i potomstva. Danas vlada isto stanje kao i prije potopa. Stoga će čovječanstvo biti uništeno uz iznimke onih koje je Gospodin odlučio spasiti. Ljudi su u velikom broju ponovno gluhi na pozive, na kajanje i obraćenje.

Potvrđujem vrijeme čišćenja Ljudi su se prevarili i još uvijek se varaju u svojim nazorima koje su svojevoljno stavili iznad Božje Milosti i Pravednosti; oni se varaju i u moju strpljivost. Varaju se unatoč jasnim dokazima o činjenici mojeg postojanja. Na stranputici su ako poriču moje Postojanje i djelo mojih ruku.

Učenjaci, bez obzira bili oni bezbošci ili ne, morali bi shvatiti, nakon studija, tijekom zadnjih desetljeća otkrivene divne zakone, koji reguliraju cijelu dinamiku svemira, da takvi zakoni

130

nužno pretpostavljaju duh. Ali ne znaju svi da taj duh, koji ih je stvorio ne može biti nitko, nego samo Duh Sveti.

Zbrkani zaključci koji skrivaju jasnu istinu nisu nikada manjkali i ne manjkaju. Ipak, cijela će tvorevina ljudske i sotonske besmislenosti pometena biti kao hrpica prašine; ništa neće ostati od sve oholosti.

Sine moj,potvrđujem ti još jednom vrijeme čišćenja u kojem će zemlja biti očišćena i moja Crkva obnovljena; svima će biti otkriven odlučni zahvat moje Majke, Kraljice pobjede, isto tako moja moć i slava... započeti će novo razdoblje povijesti čovječanstva.

Sine moj, ljubi Me! Blagoslivljam te i blagoslivljam vas! Molite i prikažite zadovoljštinu.

(21. lipanj 1978.)

135. GOSPODINE, ŠTO ĆEŠ UČINITI? U bijesu svojom razornom snagom opustošuje đavao čovječanstvo, a posebno moju Crkvu.

Zaista se danas događaju u Crkvi stvari koje se ne mogu ljudski objasniti nego samo utjecajem paklenih sila, koje pod besmislenim pritiskom sotone vrebaju, huškaju i muče duše.

Dostatno je pomisliti na počinjena svetogrđa u raznim narodima tiskom, filmovima i televizijom. Sotona nikoga ne štedi. Posvuda je prodro u Crkvu i igra gospodara; ne štedi ni uglednike.

Papa, moj Namjesnik na zemlji ima na tisuće poteškoća.

Ne bih htio ulaziti u pojedinosti toga teškog napada pakla protiv moje Crkve. Što možete vidjeti vlastitim očima je više nego dostatno, iako oslikava samo jedan dio činjenica.

- Gospodine, što ćeš učiniti da Crkva ne podlegne?

Ponavljam ti, da se ne smije samo otrovnom djelovanju pakla pripisati ako pokvarene vode i dalje rastu. Odgovornost snose također Pastiri, svećenici i redovnici, koji se nisu suprotstavili neprijatelju i nisu spriječili zlo; nerijetko su se složili s njegovim planovima a ponekad čak i pomogli pri izvršenju.

To je vrlo bolna činjenica koja je povećala odvažnost sila zla, a dobro bitno oslabila. Što sam Ja učinio i što činim? Ja sam Život, a Život je pokret za spas duša koje ljubim i koje hoću spasiti. Darovao sam vam velike Svece i poslao sam vam svoju Majku koja se ukazala na mnogim mjestima i mnogim osobama.

Ja sam izabrao mojoj Crkvi svete Pape.

- Ja sam potakao Pokret za posvećenje svećenstva - Ja sam htio i potpomagao Koncil.

Da je sve što sam Ja potaknuo u mojoj Crkvi bilo prihvaćeno i odgovarajućim zalaganjem našlo djelotvorni odaziv Bogu posvećenih, kao što je uostalom Papa Pio XII u svom pozivu zahtijevao od cijele Crkve, ne bi mutne vode narasle do današnje razine.

Pitaš Me, sine moj, što Ja radim da bih spasio svoju Crkvu? Nastavljam prolijevati moju Krv i onda kada je svetogrdno oskvrnuta.

Pravi nositelji Milosti Izlio sam mojega Duha, Ljubav. On je Vatra koja gori, preobražava, osvjetljava i grije,čisti i oživljava; sišao je na mnoge duše. Ja sam u cijeloj Crkvi probudio takve nositelje Milosti, ali također i među njih se ušuljao sotona i sije častohleplje, protivljenja i razdor. Te duše moraju ostati duhovno sjedinjene i duhovne darove staviti u službu crkvene Zajednice. Prave nositelje Milosti izabrao je Duh Sveti u Crkvi i za Crkvu.

Oni upotpunjuju duhovno jedinstvo i uklapaju se usprkos svoga posebnog poslanja. Milosnik je oruđe Duha Svetoga; kao takav mora biti ponizan i raspoloživ za izvođenje Plana kojega ne pozna u cijelosti, ali koji potječe od Božje Providnosti, koja je njega predvidjela da ga izvede.

Nositelj Milosti upravlja blagom na dobrobit svih. Ne može to blago prisvojiti ni na trenutak.

131

Jao ako odustane od toga cilja! Tko čuva blago mora bdjeti, da bi mogao spriječiti svaki pokušaj neprijatelja da ga opljačka Vi zemni hodočasnici, koliko ste primili Znakova, Upozorenja i Čuda od moje Majke i Svetaca!... Ali mrak oholosti je mnoge vjernike, svećenike i Pastire oslijepio. Odbili su Svjetlo, a za unutarnje i vanjske smjernice nisu marili. Stoga ste se sve više udaljili od Boga!

- Što će doći, Gospodine? Moj Isuse, što će se dogoditi?

Znaš što će doći. Božansko Milosrđe i Pravednost ne mogu više trpjeti da se nastavlja tolika nezahvalnost i napućuje pakao. Bog također ne može trpjeti da neprijatelj tako bezobrazno narušava Njegov utvrđeni Poredak i dalje izigrava gospodara čovječanstva, koje je otkupljeno mojom Krvlju.

Ponavljam ti, biskupi i svećenici neka upamte da je neprijatelj čovjeka prodro u vinograd, jer oni kojima je povjeren vinograd na čuvanje nisu bdjeli i branili ga sredstvima, koja su im stajala na raspolaganju. Zato moraju ozbiljno ispitati svoju savjest.

Ne smije se odložiti oružje pred neprijateljem stalno spremnim za borbu, koji uvijek vreba.

Slabost, neznanje i častohleplje su otvorena vrata kroz koje može prodrijeti neprijatelj.

Duhovno pospani redovnici i Bogu posvećeni općenito su se lukavstvom neprijatelja vješto prilagodili novom poganstvu odvalivši ograde. Širenje zaraznih teorija nekih teologa, koji više vode računa o sebi nego o Istini, povećao se kaos u mojoj Crkvi. Šteta nanesena dušama ne može se procijeniti ljudskim razumom.

Ja sam, Vječni Sudac, vidim težinu i dubinu štete. Samo Ja mogu izmjeriti odgovornost i posljedice.

Teolozi su Boga pogazili nogama, proboli su moje mistično Tijelo, obeščastili su moju Krv i mnoge duše zaveli na put propasti. Kao sluge i suradnici sotone podigli su ponosno glavu protiv moga Namjesnika i ponovili đavolski krik "Non serviam" (Neću služiti!).

Ako se te zmije ne obrate, propast će u plamenovima pakla, u koji nisu htjeli vjerovati.

Ja sam Sudac beskrajnog Milosrđa, ali strahovite Pravednosti.

Mlaki prevladavaju Sine moj, idi i prenesi moje Poruke biskupima i svećenicima. Neka razmisle o odgovornosti koja leži na njihovoj savjesti.

Rekao sam da ima svetih biskupa i vrlo dobrih svećenika, ali su nažalost mlaki i ravnodušni sa puno predrasuda u većini. Ima također i krivovjernih i bezvjernih. To izgleda besmisleno i potpuno nesuvremeno, ali ipak je istinito.

Moli sine moj, ne smiješ se umoriti; prikaži Mi svoje patnje. Bit ćeš moja goruća svjetiljka, oruđe u mojim rukama za spas svoje subraće. Ne smiješ se brinuti za mišljenje ljudi i odvratiti svoj pogled od Mene, koji te ljubim.

Blagoslivljam te, zajedno s onima koji s tobom rade na širenju mojih Poruka.

(1. siječanj 1976.)

136. OTPADNIŠTVO JE BOL KOJA PARA SRCE Sjećaš li se sine moj, što sam ti dopustio gledati 1975. godine. Vidio si u jednom trenutku jasno stanje moje Crkve, stanje moga mističnog Tijela; sve se više pogoršava. Vidiš u kakvoj se napuštenosti Ja nalazim!.. Često se događa da pokvareni očevi i majke ostave svoju djecu u najnježnijoj dobi. Zašto to čine? Zasigurno ne, jer ih vole, nego zato jer izgaraju od sramotne strasti i daju prednost zlu, a ne dobru, grijehu, a ne očinskoj i majčinskoj ljubavi.

Koliko patnji prouzrokuje napuštanje? Patnje koje mnogi ne mogu razumjeti, ali koje muče i razdiru srce.

Sine moj, razmisli kako je napuštenom čovjeku, ali pridodaj Božju djecu, moju braću, moje

132

prijatelje, Moje sluge i mnoge moje Pastire.

Razmatraj i razmisli kako postupaju sa Mnom u otajstvu Ljubavi; pogledaj na usamljenost u kojoj su Me ostavili, svetogrđa kojima Me izdaju i prodaju. Koliki Me se odriču i koliki Me mrze.

Ljubav čeka ljubav kao odgovor. Ali nailazi samo na nenaklonost, neprijateljstvo čak i mržnju! Napuštaju Put, Istinu poriču radi zablude; odbijaju Život za duhovnu smrt... Ja, pravo Svjetlo sam zapostavljen, jer se daje prednost tami!

Obratite se Gospodinu, inače ćete svi propasti Sine moj, razmisli, ne samo napuštenost, nego još više biti napušten prouzrokuje veliku bol i suze kod onoga koji je žrtva. Danas su žrtve nesklonosti u mojoj Crkvi moje Milosrdno Srce i Neokaljano Srce moje i vaše Majke.

Govorim prodorno o tome, jer ti, moje malo, oštro pero trebaš to napisati i sve glasno pozvati: "Obratite se Gospodinu, inače će te svi propasti!"

Govorim ti stalno da se ne treba brinuti za ljudsko mišljenje, nego uvijek samo za Božji sud.

Gluhi na Moje i Moje Majke Opomene Sine moj, svakoj je iskrenoj duši jasno i razumljivo da će uslijediti sudar između sila tame i sinova Svjetla. Isto tako je prepoznatljivo da do toga ne bi došlo da nisu vojske potvrđenika u mojoj Crkvi, moji vojnici, moji sluge, moji pastiri zaboravili moj Nauk zajedno s mojim Životom poniznosti, posluha, ljubavi i patnje. Da moji biskupi i moje sluge nisu zaboravili moj jasni Poziv da Me slijede na Križnom putu do kraja, ne bi nad mojom Crkvom i svijetom stajala prijeteći strašna srdžba grubo izazvane i povrijeđene Božanske Pravednosti.

Koliko dugo će još moj Otac podnositi ljude propalog stoljeća? Oglušili su se na Opomene moje Majke; rugali su se mojim prorocima, ismijavali ih. Što će im se dogoditi?

Sine moj, blagoslivljam te, ljubi Me i prikazuj Mi uvijek svoje patnje, podaj mi zadovoljštinu za strašna nedjela!

(11. ožujak 1978.)

137. SVITANJE USKRSNUĆA Govorio sam ti o silama tame, o oblacima koji obavijaju moju Crkvu. To je istina u koju treba vjerovati. Sine moj, želim ti dobro objasniti. Sjeti se riječi proroka Izaije; on kaže: "Ustani, zasini, jer Svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina. A zemlju evo tama pokriva i mrklina narode! A Tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad Tobom" (Iz 60, 1-2).

Došao sam u mračnoj noći na svijet. Noć vremena bijaše se spustila nad čovječanstvo.

Rođen sam usred noći, da ukažem na tamu koju je izazvao sotona lukavstvom prevarivši praroditelje.

Nakon svjetla Milosti slijedila je za Adama i Evu i njihovo potomstvo noć grijeha, neznanja i svega zla. Nije se bez razloga pojavila pri mojem rođenju. zvijezda na nebu i prekrasno svjetlo osvijetlilo tamu staje u kojoj sam se rodio.

Ja, Svjetlo, došao sam protjerati tamu čovječanstva. Također je i na Kalvariji nastala tama.

Bilo je podne kada sam bio podignut sa zemlje, ali od toga trenutka postajalo je dnevno svjetlo sve slabije i slijedila je duboka tama kada sam izdahnuo. Vanjskom tamom ukazao sam na unutarnju tamu svećenika, učitelja, farizeja i cijeloga naroda, kada su se svi zlurado naslađivali mojim patnjama i umiranjem.

Grijeh oholosti Grijeh, sine moj, nosi uvijek tamu, a na poseban način grijeh sotone. Grijeh oholosti zgušćava tamu i pretvara je u potpuni mrak, tako da okaljana duša ništa ne vidi. Čuda, izvršena tijekom moje Patnje nisu utjecala da povjeruju; također ni čuda tijekom moga javnog života. Ni uskrsnuće Lazara, kojemu su prisustvovali mnogi svećenici i zakonodavci nije moglo rastjerati tamu u dušama prisutnih hramskih svećenika.

133

Tako danas ne vide čuda mnoge duše, mnogi svećenici, koja Ja izvodim u mojoj Crkvi.

Moja Smrt bila je popraćena izvanrednim događajima: - snažni potres zatresao je zemlju; - jeruzalemski Hram bio je uzdrman u svojim temeljima; - hramski zastor bio je raspolovljen, a nekoliko mrtvih je uskrslo. Ali one hramske oholice nisu vidjeli i razumjeli ništa. A poganski satnik, udarajući se u prsa reče: "Zaista, to bijaše Sin Božji!"

Tama je vodila nekad, a vodi još i danas do odmetništva od Boga. Stoga ponavljam: mnoge Poruke nisu prihvaćene. Zašto sam ti to, sine moj, morao reći? Postoji velika sličnost između sadašnjega vremena i onoga mojeg života na zemlji, jer počinje obnavljanje moje Patnje u mojem Mističnom Tijelu.

Ima i danas pismoznanaca, svećenika i farizeja koji nisu ništa manje licemjerni nego onda.

Vidiš samo malo prave stvarnosti u Mojoj Crkvi. Koliko samo prividnog djelovanja i koliko mraka!

Da, za moju Crkvu dolazi Veliki Petak! Ali Ja ću joj dati blistajuće svitanje Uskrsnuća.

Blagoslivljam te, sine moj!

(30. prosinac 1975.)

138. UVIJEK SAM GOVORIO Sada ne možeš zahtijevati da ti još više govorim o krizi Vjere koja vlada u mojem Mističnom Tijelu, da bi mogao u nju povjerovati. Ti si vidio kako je mučno za moje takozvane dobre da vjeruju u Mene, utjelovljenu Riječ Božju stvarno nazočnu u Crkvi u otajstvu Vjere i Ljubavi. Kako je njima teško priznati pravo na prisutnost Sinu Božjemu na zemlji a još više priznati da se Riječ Božja smije nekome objaviti kada i gdje Bog iznađe da je dobro.

Htio bih sa svojim dušama razgovarati, to je zahtjev moje beskonačne Ljubavi: reći, objaviti, dati svjetlo. Ali samo malo ih je spremno primiti Svjetlo i prihvatiti duhovne razgovore sa Mnom. Većini nedostaje Vjera, Poniznost i Ljubav.

Duše koje ne posjeduju te kreposti, ne žele priznati da ih imaju drugi.

Kada bi doista vjerovali Kršćanstvo živi u proturječnostima. Izjavljuju da treba vjerovati u Mene, utjelovljenu Riječ Božju, ali u stvarnosti poriču Mi pravo da govorim. Ako doista u Mene vjeruju, vjerovali bi što sam Ja učinio za čovječanstvo od početka: Ja sam uvijek govorio ljudima: - izravno Adamu i Evi; - Kainu; - Patrijarsima, i po Prorocima; Ja sam govorio po mojima Svetima.

A danas? Ne mogu ili ne smijem govoriti? ...Znaš zašto? Jer Ja ne postojim za one svjetovnog uvjerenja. Govor, rekao sam, znači javiti se. Ono što je uvijek i svuda bila potreba ljudske naravi žele uskratiti Meni, Začetniku te naravi. Što oni znaju?

Neki naprimjer neće vjerovati da sam Ja tebi govorio. Zašto? Nisam li se poslužio Svetim Pavlom? A tko je bio Pavao prije svoga obraćenja? Nisam li se poslužio Svetim Augustinom? A tko je bio Augustin prije svoga obraćenja?

Po kolikim sam Augustinima tijekom stoljeća govorio ljudima?.. Besmisleno je reći: "Vjerujem da je Isus Sin Božji, a nijekati da može govoriti dušama. Prva tvrdnja se negira drugom. Koliko toga je danas proturječno u mojoj Crkvi. Također tvrdnja nekih svećenika da vjeruju u moju euharistijsku Nazočnost, dok njihov život poriče što usnama priznaju. Ako vjeruju u moju Nazočnost u otajstvu Ljubavi, morali bi također vjerovati u to što Me potaklo na uspostavu euharistijskog čuda. O sine moj, kada bi se moj Život i život mojih slugu temeljito istražio i usporedio, došlo bi se do gorkih zaključaka...

Moli, sine moj, neumorno moli! Blagoslivljam te

134

(25. veljača 1976.)

139. TUGOVANJE NIJE IZRAZ SLABOSTI Sine moj, Ja sam tugovao i to ne jedanput, kako neki misle. Tugovao sam gledajući grad Jeruzalem, Moju veliku ljubav. Moje suze bile su izljev boli koju moje Srce nije moglo shvatiti.

Nisam se žalio zbog slabosti, nego zato što sam samo u mojem voljenom gradu vidio zla i odluku Božanske Pravednosti o pravednoj kazni. Kako su ograničeni ljudi koji misle u postojanoj tvrdoglavosti da se ne treba osvrtati na Boga. Isto tako su ograničeni oni drugi koji misle da će moći, pouzdavajući se u Božansko Milosrđe i dalje provoditi grešni život.

Zaboravljaju, kako sam već rekao, da su Božje Milosrđe i Pravednost nedjeljivi.

Sine moj, nisam Ja samo jednom tugovao nad Jeruzalemom. Također sam često puta tugovao nad propašću ljudskih duša i nisam oklijevao prikazati se kao žrtva zadovoljštine na Kalvariji... Žalovao sam nad Judom, kako znaš, manje zbog izdaje, nego prije svega zbog njegovog oholog, nečistog ponašanja, daleko od pokajanja. Juda se suprotstavljao mojoj Ljubavi i svakom djelovanju moje Milosti. Jedan jedini čin pokajanja bio bi dostatan, pa bih ga radostan spasio.

Stotinu puta brojniji Jude ovoga vremena i također bezbrojni sinovi koji Me tvrdoglavo mimoilaze neka se ozbiljno zamisle nad tom činjenicom.

Moje tugovanje nije slabost, nego bol moga smrtno ranjena Srca nad tolikim duševnim razvalinama kojima pripada ne mali broj Meni posvećenih.

I moja Majka je tugovala Također je i moja Majka tugovala, ta najbolja i najhrabrija Majka cijeloga čovječanstva. Ona je već ranije prolijevala gorke suze zbog ravnodušnosti mnogih mojih svećenika i vjernika. I danas još lije suze.

Ona poznaje tešku krizu od koje boluje moja Crkva i svijet, koji na svaki Poziv mojeg milosrdnog Srca ostaje nepopustljiv i ustrajan u zastrašujućoj tami, pred igri skore oluje.

Ne smijte se sinovi grijeha, djeco tame, mač Božanske Pravednosti lebdi nad vašim glavama!

Sine moj, što sam više mogao učiniti za moj voljeni grad? Onda sam rekao: "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš i kamenuješ Proroke... Koliko li puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja piliće pod krila, ali ne htjedoste. Evo napuštena vam kuća; i na tebi neće ostati kamen na kamenu!"

Sijati sjeme Je li možda moja Crkva danas bolja, kao i gradovi i narodi od Jeruzalema? Ali što Ja još mogu učiniti za njihovo spasenje, što nisam već učinio?

Jeruzalem Me je odbacio i osudio. Tada nisu nedostajali dobri koji su slušali moje Riječi, kao što ih ima i danas.

Gradovi i narodi, koji su ponovno pali u odvratno poganstvo odupiru Mi se i obnavljaju nepravednu presudu. Sine moj, zahvat Božanske Pravednosti bit će neumoljiv i nezaustavljiv.

Objavi moju Poruku tvojoj subraći bez bojazni na izazvani učinak. Kao dobar sijač sij svoje sjeme, i ako samo jedno zrnce padne na dobro tlo, neće tvoj trud i tvoja patnja biti uzaludni.

Ti ćeš svojoj subraći učiniti dobru uslugu a Mene ćeš obradovati i ublažiti toliku gorčinu koju doživljavam.

Blagoslivljam te, sine moj; ljubi Me!

(30. rujan 1975.)

140. KARIZMA - IZVANREDAN, NEZASLUŽEN DAR Govorili smo o mnogim zlima koja pogađaju moje Mistično Tijelo. Sada ćemo pokloniti pozornost dobrima, bogatstvima moje Crkve.

Tom duhovnom bogatstvu pripada karizma (dar milosni), taj izvanredni nezasluženi dar, koji zajednici stoji na raspolaganju. Također i Sveti Red je karizma koji potječe iz istoga izvora, iste je naravi, ima isti cilj kao i izvanredna karizma.

135

Sudac o valjanosti darovane karizme biskupskog ili svećeničkog posvećenja je Crkva.

Sudac o izvanrednoj, nekoj duši darovanoj karizmi je biskup. Da bi donio sud o nekome obdarenom Milosti, biskup se mora služiti mudrošću. Mora moliti i dati moliti, jer o njegovoj prosudbi može ovisit dobro ili zlo mnogih duša. Biskup neka ne odlaže sud iz bojazni, neodlučnosti ili drugih manje plemenitih razloga, kako ne bi Božjem planu stavljao teškoće na put, mijenjao ga ili mu se čak suprotstavljao.

Puno dobra propada, jer ga sprječava ljudska oholost Sine moj, ti bi želio znati "zašto" ove upute... No tamo gdje postoji nepravednost one su uvijek povezane sa zavišću i ljubomorom; jer prava, od Duha Svetoga dana karizma povećava ugled obdarenog u očima naroda; postoji bojazan da biskup bude zbog toga ponižen. To se vrlo često događa, ali ako je poniznost temelj postupka prosuđivanja, mogu se izbjeći mnoga teška zla.

Od Svetoga Duha poklonjena izvanredna karizma ima cilj usavršiti ostale karizme. Stoga nikada ne treba biti osobito zabrinut, naprotiv, treba se veseliti i Bogu zahvaliti za taj dar zajedničkoga dobra za duše. Ali to mnogi više ne mogu vidjeti i razumjeti, jer im je duh zamračen tamom.

Nikada ne smiju postojati suprotnosti između hijerarhije i pravo, stvarno obdarenih. Tako puno dobra propada u Crkvi, jer ga ljudska oholost sprječava zajedno sa zavišću i ljubomorom, uzrocima svakoga zla. To izaziva u mojoj Crkvi toliko razdora i zaslijepljenosti da bi je razorili kada bi to bilo moguće.

Vatra i voda biti će kao valjak Još jednom: trenutak čišćenja započeo je već sa svojim potresima. Vrhunac će biti dosegnut kada se potpuno pokrene brdo, sve sa sobom povuče i razori što je stvorila ljudska oholost.

To će se sve na zemlji dogoditi velikom, neviđenom snagom. Vatra i voda će biti kao valjak, tada slijede potresi, oluje, poplave, glad, žeđ...

Ljudi su odbili moje opetovane Opomene na pokajanje i obraćenje. Rekli su ne Ljubavi, Istini, Milosti i Božjem Strpljenju. Ne, mnogim zahvatima Nebeske Majke. Time su srušili svaki put do spasenja; zbog toga će doživjeti Božansku Pravednost.

Stoga Ja želim u svojoj novoj Crkvi ponizne, svete biskupe, koji će prihvatiti u poniznosti put koji sam započeo Ja, vječna Božja Riječ u otajstvu moga Utjelovljenja: moj put prave poniznosti, siromaštva i poslušnosti! Samo tako će biti moguće ponovno uspostaviti ravnotežu i red.

Govorio sam o anarhiji u Crkvi i u narodima. Ti znaš da anarhija znači moralni i duhovni nered, odbacivanje reda i veličanje nereda. Sa svetim biskupima imat ću svete svećenike, i time će cijela moja Crkva biti sveta! Blagoslivljam te...

(22. studeni 1978.)

141. STALNA I IZVANREDNA KARIZMA Piši, sine moj, Ja sam, Isus...

Karizma nije ništa novo u Crkvi. Postojala je od početka i objavljivala se u svim vremenima. Redovna karizma prenosi se Sakramentima, dok izvanrednu karizmu daje Duh Sveti za navedene ciljeve u zadanoj Poruci.

Obje karizme, redovna i izvanredna prožimaju jedna drugu i stapaju se kao svjetlo dviju svjetiljki. Obje su predviđene Božjim nakanama, ako se tako ne dogodi, oholost i uobraženost su u igri, čija suprotna djela narušavaju Božje planove.

Kako često se događalo i kako često se još događa da se time stvaraju strašne duhovne praznine! Kako često se blaga Milosti rasiplju iz oholosti i uobraženosti.

Obnovljena Crkva u najboljem dijelu obdarena izvanrednom Milošću Umilostivljen dobiva svoju karizmu ne za sebe, nego za zajednicu i jao onima koji pokleknu jakom iskušenju i svoju karizmu ne koriste za slavu Božju i dobro duša, nego za osobne ciljeve i probitke.

136

Karizma ne utiskuje nikakav poseban znak u dušu kao Krštenje, Potvrda i Sveti Red. Bog je poklanja i može je u svako vrijeme povući...

Više puta sam ti rekao, sine moj, da će moja obnovljena Crkva u najboljem dijelu biti obdarena izvanrednim Milostima, jer je iznad nje Duh Sveti sa svojim posvećujućim dahom i divno će je oblikovati pred Bogom i narodima. On neće dopustiti da se redoviti i izvanredno obdareni uzajamno bore i time će spriječiti da propadnu mnoga karizmama povezana dobra...

Blagoslivljam te, sine moj, i zajedno s tobom blagoslivljam sve koji su ti dragi; kao i uvijek molim te za molitvu zadovoljštine.

(23. studeni 1978.)

142. DUŠE ŽRTVE Tko su duše žrtve? Što je njihov cilj? Zašto su duše žrtve samo nekima poznate? Zašto takve duše često nailaze na otpor, nerazumjevanje i proganjanje onih, koji bi ih trebali zapravo razumjeti i pružiti svakovrsnu podršku.

Tko su duše žrtve?

Duše žrtve su unaprijed izabrane duše od Neba, od Presvetoga Trojstva ... najviše ljubljene od Oca, najintimnije povezane sa Sinom i Duhom Svetim. To su plemenite, junačke duše koje svoj život prikazuju Bogu kao žrtvu, potpuno se predaju Božjoj volji, hoće samo ono što im On želi dati i ništa drugo ne žele, nego pripadati jednom, pravom, beskrajno dobrom Bogu. Žrtvuju se i izgaraju iz Ljubavi prema Bogu, najvišem Dobru, Smislu i Cilju njihova života, da zadovolje za osobne i tuđe grijehe. Što čine duše žrtve?

Duše zadovoljštine su odabrane duše koje Me slijede prema Mojoj Riječi: "Tko hoće ići za Mnom neka se odrekne sebe, uzme svoj križ i slijedi Me." Ali njima nije dostatno što Me slijede na Kalvariju, one hoće biti sa Mnom pribite na križ.

To su hrabre, plemenite duše, koje svoju povezanost sa Crkvom duboko doživljavaju, prije svega u oslabljenoj Crkvi, za koju se prikazuju kao žrtve.

Duše zadovoljštine su prosvijetljene duše, koje shvaćaju da bez patnje nema Ljubavi prema Bogu i braći. One su najvjernije i najiskrenije glasnice i sljedbenice Zapovijedi Ljubavi.

Uzdižu se iznad guste tame koja leži nad čovječanstvom... i stoje usprkos svemu čvrsto sa nogama na zemlji. Njihove duše i njihove misli su gore, u Nebu, povezane s Bogom i u Bogu.

Duše zadovoljštine su gromobrani čovječanstva! Jao ljudima, zemlji, kada ih ne bi bilo!

Božanska Pravednost bi već odavno nezaustavljivo uzela svoj tijek i sve bi i svakoga uništila u vatri.

Zašto su samo malo poznate?

Zato što se dobro i krepost isključuje iz dnevnih razgovora svijeta, iz načina mišljenja i života svijeta. Stoga, pretpostavljaju te duše povučenost, da bi uvijek mogle prihvatiti glas i svjetlo odozgor, da bi se više približile Božjoj volji, koja ih takve želi u svijetu. Želi ih skriti od očiju svijeta koji ih ne razumije i ne želi shvatiti. Te su duše toliko utonule u Božu Ljubav, te mogu u poniznoj povučenosti razgovarati s Bogom. Također su zato malo poznate, sine moj, jer se ljudima koji ih ne razumiju čine glupe i besmislene. Svijet ih ne voli, često ih prezire, ismijava i izrugiva. U stvari, njih se pribojavaju i često ih progone, jer je njihovo hrabro samoodricanje stroga, pravedna osuda i opomena, što mlake savjesti ne podnose.

Ljudi će jednoga dana morati ispraviti svoj stav i svoj sud o dušama žrtvama, koje su prezirali i osuđivali. Sine moj, u drugim prigodama sam ti rekao da su Moji putovi različiti od vaših putova. Tko u Mene vjeruje, nikada se neće izgubiti u tamnim labirintima, od zloga ovladana svijeta; jer tko vjeruje u Mene, slijedi Me putovima koje sam Ja označio za sve tijekom svoga života na zemlji.

Blagoslivljam te, ljubi Me! Dođi, sine moj, slijedi Me, nećeš se pokajati!

(30. studeni 1976.)

137

143.VJEROVATI U BOGORODICU I VOLJETI JE Piši, brate Don Ottavio, ja sam Don Michele Rua, prvi nasljednik Svetoga Ivana Bosca.

Poznavao sam ga dobro; bio je vedar i znao je skrivati svoje velike patnje, koje su ga pratile za vrijeme njegova života na Zemlji. Njegova čvrsta, nepokolebljiva Vjera pomogla mu je pri tome, posebno njegova duboka pobožnost prema Presvetoj Djevici, Pomoćnici kršćana. Vjera u Majku Božju i njegova ljubav prema Njoj bili su siguran oslonac njegova cijelog revnog života. Presveta Djevica mu je omogućila nadvladati svaku teškoću.

Ivan Bosco bio je veliki pionir Crkve, hrabri stjegonoša, koji je svoj svećenički život žrtvovao za obnovu Crkve. Čistoćom svoga života, uvijek revnog, vjerskog djelovanja vatrom ljubavi za mladež, koja je prepuštena sama sebi, kojoj nedostaje duhovna hrana, bez koje nije moguć milosni život. On je posjedovao jasan uvid u zla koja su napadala Crkvu u njegovo vrijeme. Stoga se stavio u službu obnove Mističnog Tijela.

Tim potpunim plemenitim predanjem stekao je Božju naklonost. Bog je ispunio njegovu dušu rijekama Milosti, a to je izazvalo bijes pakla protiv njega. Poslužio se slobodnim zidarstvom, kojim je u ono vrijeme kao i danas bila prožeta Italija. Don Bosco je dobro znao odakle dolaze teškoće. On je poznavao svoje neprijatelje: pružio im je tvrdoglav i svjestan otpor, tako da svjetlost, istinu i pravednost nisu nikada mogli nad vladati.

Nemojte se obeshrabriti, borba će biti pobjedonosna Don Bosco je bio bistroumna osoba. Budno je pazio da ne upadne u stupicu. Bio je otvoren i povučen, jer je duboko poznavao ljude. Pri tome mu je pomogao veliki dar razlikovanja duhova, što mu je omogućilo uvijek postupati sa najvećom sigurnošću. Druge, isto tako lijepe i vrijedne kreposti usavršavale su njegove sposobnosti: duboka pobožnost, velika mudrost, neobična duševna jakost, poniznost, nježnost i blagost; on je bio prava veličina!

Don Ottavio, ti znaš da se neprijatelj može nadvladati samo poniznošću i strpljenjem. O Božanskom Učitelj u moglo se reći: "Počeo je djelovati i poučavati. To se mora reći o svima koje je on odabrao za svoje planove ljubavi. Dakle, ne obeshrabriti se! Borba je započela i bit će pobjedonosna! Isus je pobijedio svijet, smrt i pakao; tako ćete i vi doživjeti, ako ste s Njim sjedinjeni u savršenoj poniznosti, strpljivosti i drugim krepostima.

Rečeno vam je: Ljubavlju i Pravednošću. Važno je da se u vama ugasi svaka pritajena želja, svaka sjena za osvetom. Osveta i mržnja nisu od Boga; nadvladajte svaki nehotični poriv. Molite i prikazujte svoje žrtve. Pravednost i poniznost dobro se slažu.

Hrabro, naprijed, Mi smo s vama! Neka vam udijeli Bog svoj blagoslov sada i uvijek.

(12. lipanj 1978.)

144. HOĆU SVOJU REVOLUCIJU Sine moj, svijet želi svoju revoluciju; hoće je i imat će je. Ali i Ja želim svoju revoluciju koja je nijekanje i svečana osuda svjetske revolucije.

Od svijeta željena i tražena revolucija prožeta je mržnjom, osvetom,razmiricom, silom, zločinom i svakojakim drugim zlom.

Naprotiv, moja revolucija je ispunjena potpuno Ljubavlju, odvijat će se u redu, pravednosti, miru i poštivanju prirodnih prava naroda.

Jao svima, koji Njega, koji prolazi, ne žele prihvatiti! Sine moj, ako ljudi Njega, koji prolazi ne budu htjeli razumjeti i priznati, doživjet će strašnu Božju srdžbu.

Katastrofa koja se spušta na čovječanstvo promijenit će zemlju i čovječanstvo će se smanjiti. Mračna sotonska tiranija će prestati. Moja Presveta Majka pobijedit će sotonu s njegovim hordama i zatvoriti ih u prokleti pakao.

Blagoslivljam te, sine moj i govorim ti: blaženi, koji će vjerovati!

(28. listopad 1976.)

145. NISTE SAMI Piši, sine moj, Marijanski Svećenički Pokret zacrtan je u planu Providnosti. On je jurišna četa na strani moje Majke, u velikoj bitci koja se sada odvija protiv sotone i saveznika pakla,

138

kojih nažalost ima mnogo unutar Crkve.

Nebo vas gleda, blagoslovljeni svećenici, sretni što pripadate tom Pokretu. Vi ste u ovim nevoljnim vremenima više nego odabrani vojnici, vođeni i praćeni Kraljicom pobjede, u obrani moga Namjesnika i moje Crkve.

Pakao vas mrzi i bori se protiv vas, ali ne trebate se bojati! Vaše tjelesne, duhovne i moralne patnje biti će prožete Duhom Svetim i preobraziti će u Svjetlu, Ljubavi i Milosti mnoge duše vaše braće; bez vašega sudjelovanja u mojim Patnjama bili bi vječno izgubljeni.

Vi, svećenici vjerni mojemu Srcu i Neokaljanom Srcu Kraljice svemira, vas s divljenjem promatraju Anđeli i Sveci sa Neba; oni mole za vas i zagovaraju vas.

Vi ste balzam Moga Srca tako povrijeđena i osramoćena. Vi ste smiješak ljubavi probodenom Srcu moje Majke.

Ne bojte se!

Naprijed, moji sinovi! Mjesto časno i slavno u Kući moga Oca pripremljeno je od vječnosti za vas. Ne bojte se! Moje oko i oči moje Majke bdiju stalno nad vama. Blagoslivljam vas, moji sinovi u jedinstvu s Ocem i Duhom Svetim. Zajedno sa Mnom blagoslivlja vas moja Majka.

Zajedno s vama blagoslivljamo dobre laike koji su u Vjeri i Ljubavi uz vas u vašim patnjama s djelotvornom potporom. Vi dakle niste sami. Stojite usred borbe, ali sa vama je Nebo, sa vama su duše u Čistilištu, sa vama su Sveci vojujuće Crkve.

(20. siječanj 1976.)

146. PRIJATELJI PRESVETOG SAKRAMENTA Ja, Isus, želim ustanovu koja će zaista poticati Vjeru, pobožnost, ljubav i čašćenje Mene, jer Ja sam nazočan u najdubljem otajstvu Vjere i Ljubavi, u Euharistiji.

1. Pobožnom društvu "Pia unio" mogu pristupiti svi, bez razlike u godinama: mladići i djevojke, muškarci i žene.

2. Svrha toga društva je: poticati Vjeru i Ljubav prema Meni nazočnom u otajstvu Euharistije. To treba poticati svim, od Crkve odobrenim sredstvima.

3. Obveze su slijedeće: - dnevni posjet Meni u crkvi, ili duhovni posjet i duhovna Sveta Pričest, ukoliko nije moguć posjet crkvi; - primanje Svete Pričesti barem jednom u tjednu; - klanjanje najmanje jednom u mjesecu; - mjesečni sastanak.

4. Dobro je voditi mali popis sa imenima članova.

5. Zadaća je župnika ili njegova zastupnika da vodi zajednicu i da održi katehezu o Svetoj Euharistiji, da riječju i primjerom potiče ljubav prema Meni u Presvetom Sakramentu.

6. To pobožno društvo "Pia unio" neka se zove: prijatelji Presvetog Sakramenta.

Ja, Isus usrdno to želim...

147. PRAVEDNIK ŽIVI OD VJERE "Pravednik živi od Vjere," Vjera pruža svoje opravdanje, jer usmjerava na Mene, vječno živu Božju Riječ. Vjera ima svoje porijeklo u Meni, jer Ja sam Istina i ljudima sam dao svjedočanstvo o Sebi kao Putu, Istini i Životu.

Sine moj, prije svega vi želite uvijek upoznati uzrok. Ja sam te od toga odvraćao da bi tvoja Vjera bila savršena, zapalila te potpunim predanjem mojem Milosrdnom Srcu.

Danas je svetkovina mojeg Tijela i moje Krvi. Ta se tajna o istinitosti mojih Riječi priznaje i živi. To sam otajstvo više puta naviještao. Na Posljednjoj večeri sam ga objavio i ustanovio; to je najveći dar kojeg je mogao dati Bog čovječanstvu, ali prije svega Njegovoj Crkvi, za njezin vlastiti život; Euharistija se nalazi u središtu provjere, koju zahtjeva Otac za ulazak duše u Nebesko Kraljevstvo...

Sine moj, kad bi ljudi htjeli sačuvati svoje srce od grijeha čisto i slobodno, koje bi Svjetlo našli u tom otajstvu Ljubavi! Otajstvo moga Tijela i moje Krvi je najviše što je Bog u svojoj beskrajnoj velikodušnosti mogao i htio dati, kao dokaz svoje beskrajne Ljubavi.

139

Radi Ljubavi sam Zatvorenik u Euharistijskom Otajstvu To stalno čudo, sine moj, nije manje nego čudo stvaranja svemira, Otkupljenja; nije manje čudo od svih čuda svih vremena zajedno, prije i poslije moga Dolaska: stalni Izvor Života u svijetu, na kojemu se ljudi na svom zemaljskom putu osvježavaju i od tog se Života mogu hraniti: kao što su Židovi u pustinji dobili manu, koju je Otac bacio na osušeno i neplodno tlo, da ne postanu žrtve smrti. Tko jede taj Kruh imat će Život i neće umrijeti u vječnosti. Ali tko ga svojevoljno ne jede i tko ga jede nedostojno, propast će zauvijek.

O moj dragi Isuse, Tebi je oduvijek znana sudbina Tvoje Božanske nazočnosti u otajstvu Ljubavi, zbog ljudske nezahvalnosti i zloće. Kako to da nisi nastojao da se ne dogode tolika zla?

Sine moj, Ljubav, koja Me je dovela na Križ je ista Ljubav koja me je učinila Zarobljenikom u Euharistijskom Otajstvu. Moja Ljubav prema ljudima je beskrajna i nadmašuje ljudsku zloću i nezahvalnost.

Razlozi vjerodostojnosti toga velikog Otajstva ne manjkaju, nego su prisutni u izobilju, iako postoje kršćani koji tvrde da ne vjeruju u Nazočnost: to se događa u odgovornom, vjerskom neznanju. Kada to , otajstvo Ljubavi preziru, to je stoga što su se predali sotoni, koji je u njihova srca prodro tako duboko i postao njihov neograničeni gospodar.

Trenutak je blizu i neizbježan Iako postoje svećenici, a ima ih mnogo, ne samo jednostavni svećenici,koji svetogrdno prikazuju žrtvu Svete Mise, ponašaju se kao stari hebrejski svećenici, kojima su ovladale požude duha i tijela. Nisu u stanju shvatiti ni vidjeti, jer su obavijeni demonskom tamom, o njima se s pravom može reći: naravan čovjek ne prima što je od Božjega Duha (1 Kor 2,14).

Sine moj, tebi je poznata strašna provalija u kojoj se nalazi moja Crkva... Sve Opomene nisu koristile; trenutak je blizu i neizbježan, a moji neprijatelji, novi Jude, bit će uništeni i rasuti kao prašina na vjetru.

Moli, sine moj, daj zadovoljštinu svojim patnjama! Nije važno što ne razumiješ, nego samo da u velikoj poniznosti vjeruješ u Mene, u živu i vječnu Božju Riječ, prisutnu u mojoj Crkvi u velikom Otajstvu Ljubavi i Vjere, a tako često napuštenu u Svetohraništima.

Blagoslivljam te, moji sine, i zajedno s tobom sve duše tebi drage.

(28. svibanj 1978.)

148. VRLO ZNAČAJNA BITKA Pisano je: "U svim svojim djelima misli na svoj konac, pa nećeš nikada griješiti" (Sir 7,36).

Te riječi iz usta Mudrosti dane su Božjem narodu kao životno pravilo. One su izvor svjetla da bi čovjek mogao u Tami sigurno napredovati prema cilju svoga zemaljskoga života.

Sada je, u ime napretka ta važna i uspješna uputa stavljena u kut; traže se i stvaraju novi oblici života i običaja. Dovoljno bi bilo da čovjek posjeduje samo mali dar razlikovanja, prepoznao bi lukavu prevaru svoga neprijatelja, da ga u tom poletu za novim oslobodi okova.

Od Boga potječe potreba razmatranja vjerskih istina, a goruća žeđ za novim je od zloga.

Da su prije svega Bogu posvećeni molili za svjetlo, ne bih im ga uskratio; ali dopustili su neprijatelju da ih zaslijepi i dovede u zabludu, a potom su uslijedile posljedice koje i sam vidiš. Želim voditi čovjeka prema vječnom spasenju, ali ako on uskraćuje ono malo tražene potrebne suradnje, prepuštam ga samom sebi. Hoću čovjeka spasiti, ali samo uz njegovu privolu, nikad protiv njegove volje.

Boga tražiti u šutnji Sine moj, tko traži danas Boga u šutnji? Općenito su se ljudi, također i moji sluge povezali sa sotonom, radeći na poniženju ljudskog dostojanstva. Ne sudjeluju samo u njegovu poniženju, već i u razaranju toga dostojanstva, tako da nisu više prepoznatljivi. Čovjek ne zna više tko je. Tako štetno djeluje materijalizam, jer je sotonski.

Sve su moguće snage trebale svim silama nastojati spriječiti tako dramatični položaj; ali ne

140

samo da su prepustile, već su se dapače i sporazumno povezale sa mračnim silama zla i tako pogoršale i ubrzale proces raspada duhovnih i naravnih vrednota, koje predstavljaju ljudsku veličinu, kao slobodne i inteligentne stvorove, stvorene na Božju sliku.

Sine moj, već sam ti rekao da je čas tame blizu i da će čovječanstvo doživjeti strahovitu borbu kakvu još nikada nije izazvao pakao u svijetu; sve će poduzeti da mu ne izbjegne njegova pobjeda, koju želi ostvariti. Već sam ti rekao da se ova borba može usporediti s bitkom koja se je jednom odigrala na Nebu između Sinova Svjetla i onih tame.

Također i brojni Bogu posvećeni, dapače i nasljednici apostola ne znaju da sotona zajedno sa svojim legijama čezne za tim časom od prvoga grijeha Adama i Eve i pokušava ga svim sredstvima izazvati. On misli da će njegova borba protiv Boga, i Mene Otkupitelja i Crkve, ploda moga Otkupljenja, biti sigurna pobjeda, jer zna da sam mu Ja oteo čovječanstvo, koje je postalo njegovo roblje.

Svi neka znadu Želim, da svi ljudi čuju za dolazeće događaje. Ponavljam još jednom: radi se o nezamislivim događajima u povijesti čovječanstva.

Zašto se ne želi uvjeriti u najavljene znakove i Opomene moje Majke. Sada govore o milosrđu, jer se zatvaraju svjetlu. Zašto nisu ranije o tomu govorili, kada se čudesno objavila u Lurdu, Fatimi i drugdje, pozivajući na pokoru i molitvu?

Drskost je odbijati Boga, a onda govoriti o njegovom Milosrđu. Božje Milosrđe je kao magnet: privlači i ne smije ga se odbiti. Ne želim nesreću, Ja ću ljudsku ludost i zlobu pretvoriti u pobjedu Milosrđa i Pravednosti u djelu čišćenja.

Tko se odriče Svjetla da bi postao sinom tame, ne može posjedovati Riječi Istine i Svjetla...

Jadno čovječanstvo! Sve se više razočarava i luta, ne može naći pravi put... Moli, sine moj!

Blagoslivljam te.

(21. studeni 1975.)

149. PRAVEDNOST U ljudskom društvu postoje poroci i strasti, poteškoće i svakovrsne nesavršenosti. Uz to postoje i brojni propusti.

Također postoje i kreposti obavljene u različitim stupnjevima, kojima pripada i pravednost.

Pravednost je krepost o kojoj svi govore, svi se priznaju njezinim pobornicima i tvrde da je brane. Stvarnost je drugačija, vrlo različita od zaglušne vike oko nje.

Kažem ti, sine moj, ne postoji nijedna krepost tako podcijenjena i gažena nogama, kao krepost pravednosti. To se događa i u mojoj Crkvi, ne samo od strane vjernika, nego često i od mojih svećenika, a često i od biskupa.

Kako to? Jer da bi se uspostavila pravednost, potrebne su kreposti višega stupnja: poniznost i ljubav. Bez te dvije kreposti ne može u ljudskom srcu vladati pravednost. Ako vidiš da je pravednost teško povrijeđena, a nepravda slavi pobjedu, što se često događa, možeš biti siguran da je pravi uzrok tome pomanjkanje poniznosti i ljubavi. Životne navike Brojne duše u mojoj Crkvi boluju od te bolesti. Da li su za to potrebni primjeri posebnih slučajeva? Ne, sine moj, jer tako su česti, da je povreda pravednosti postala životnom navikom.

Ali postoji nepravda koja poziva Boga na naplatu, a to je neprekidna izdaja i nevjera onih, koji nose u Crkvi osnovnu, osobnu odgovornost. Oni ipak neće moći izbjeći posebnom, osobnom Božjem sudu. Ako će reći da su slijedili većinu, neće moći time opravdati svoje čine.

U ovom su stoljeću pretvorili častoljublje, nepravedna prisvajanja i svakovrsne zablude u životne navike i nisu primijetili da stoje na krivom putu.

Već je bilo jasno rečeno da bi usporedba moga Života sa njihovim ukazala na očitu suprotnost. Većina se ne usuđuje to uspoređivati. Iz straha! Ali ne učini li se to sada, morati će

141

nužno na sudu, ali tada bez mogućnosti pokajanja...

Ispod tla Rekao sam da su dapače i vlasi na vašoj glavi izbrojene, da će biti nagrađena i čaša vode koju ste pružili siromahu iz ljubavi prema Meni. Ali ipak ću tražiti račun i za jednu jedinu ispraznu riječ. Znam sve, ništa Mi ne može izbjeći. Ne bih bio beskrajno Milosrđe i beskrajna Pravednost, kada to ne bi bilo tako.

Ali tko, sine moj, na to misli? Samo Sveci! Tko nije svet nema vremena misliti na bitne životne stvari. Tko ne teži za svetošću upravo je kao onaj koji gradi kuću na pijesku.

Tko traži svetost, žuri se postaviti zgradu vlastitog posvećenja na čvrsto kamenito tlo. Sine moj, nemam li pravo zahtijevati da molite i činite pokoru? Ne postoje li za to brojni razlozi u mojoj Crkvi?

Poznam gorčinu koja ispunjava tvoj duh. Jednog će se dana ta gorčina pretvoriti u radost.

Sada te ponižavaju i krivo sude. Ne shvaćaju te, sine moj. Da li su Mene shvatili?

Blagoslivljam te!

(5. lipanj 1976.)

150. LJUDSKI STRAH U prijašnjim sam ti Porukama govorio o proturječnostima današnjeg dušobrižništva. Ona su tako jasna i ne mogu nikome izbjeći, pa ni dušama koje nisu toliko osjetljive za probleme kršćanskog života.

Zar nijedan Pastir nije tako hrabar da probije ogradu ljudskog straha? Strah, ljudski obzir, isprazne bojazni, sve to zajedno skoro je neosvojivi zid.

Da bi ga se osvojilo, bilo bi potrebno u pravom duhu Vjere razmatrati Evanđelje, njegov sadržaj posve usvojiti, a prije svega ga djelom ostvarivati u osobnom životu. Kao posljedica toga volja bi se spontano predala na aktivno zalaganje u mojem Mističnom Tijelu. Budući da ne dolazi do unutarnjeg prihvaćanja, ne može uslijediti ni vanjsko...

Protiv pravednosti Protiv pravednosti griješe svi oni,koji propuštaju da njihovo stado zarazi krivovjerje i krive nauke, a nemaju hrabrosti zauzeti stav protiv vukova, koji u ovčjem krznu zavode duše u propast, osobito u sjemeništima i školama.

Protiv pravednosti griješe Pastiri i svećenici, ako dopuštaju širenje materijalizma u svojim krugovima, ako skoro nikada stvarno ne prosuđuju, jer je njihov duh zaražen uobraženošću.

Zauzimaju kriva stajališta, ne istražuju pravo i temeljito, jer misle da uvijek posjeduju pomoć Duha Svetoga. S nevjerojatnim pouzdanjem u sebe čine pogrešku i uzrok su suza i trpljenja svoji žrtava.

Otac ne želi da djeca trpe, nego želi da budu bolja i poslušnija. Stoga, ako je potrebno uskladi strogu kaznu s ljubavlju. Njegov postupak nikada ne ovisi o prosuđivanju drugih.

Proturječno dušobrižništvo Tebi, sine moj, izgleda da je teško prihvatiti tu istinu, jer ne vidiš što Ja vidim. Ljudska srca istražujem u njihovoj dubini, koja je za vas nedokučiva.

Kako objasniti postupak nadpastira, redovničkih poglavara i drugih Mojih slugu, koji su strogi i nepopustljivi prema svećenicima, nadahnutim duhom i voljom za dobre pothvate.

Naprotiv, vidjet ćeš kako se smješkaju onima koji im se usuđuju suprotstaviti i buče, premda znaju da povjerenom im stadu nanose štetu. Proturječno dušobrižništvo nije nikada plodno. Sijač ne sije svoje sjeme u kamenu pustinju, u kojoj ono jedva posijano umire i ne dospije proklijati.

Isto je tako proturječno što se ne želi dublje proniknuti u zla, od kojih trpi današnja Crkva.

Kao za ispriku kažu da to nije istina, jer su poduzeta mnoga proučavanja. Da i previše, ali

142

uvijek površna, pa nisu prodrla u dubinu.

Glavni su uzrok mnogih zala u mojoj Crkvi častohleplje i oholost, koja se jedino mogu nadvladati poniznošću, siromaštvom i poslušnošću. Tko nema hrabrosti pratiti Me putem moga osobnog svećeničkog života od Betlehema do Kalvarije, sukrivac je za sve što Crkva danas trpi, još više za oluju, koja se prijeteći približava. U krvi će sa sobom povući ovce, janjad i pastire, a mnoge i u vječni ponor.

Umro sam na križu da sotoni i njegovim hordama otmem duše; ne mogu podnijeti da se izgube zbog nerada onih, koji bi trebali po mojem primjeru dnevno napredovati u poniznosti, siromaštvu, poslušnosti, do Kalvarije.

Sine moj, oni ne vjeruju i ne žele vjerovati. Stoga uporno tražim žrtve i molitve.

Blagoslivljam te.

(6. lipanj 1976.)

151. JA SAM ISTINA Piši, sine moj! Vidiš iskrenost Mojih Obećanja. Ja sam Istina i govorim ti da je širiš. Ne pitaj Me "zašto"; Ja to želim.

Mnogi ne vjeruju, jer Me ne poznaju,ali sebi umišljaju da Me poznaju. Drugi misle da bi bilo mudrije da sam se njima obratio, umjesto tebi, jer bi za to bili sposobniji od tebe. Dakle, kao da sam se Ja prevario u izboru!

Tako misle, a nisu svjesni da su izgovorili svoj sud o Bogu! Jadna,neizlječiva ljudska naravi, kako si neprozirna za svjetlo!

Sine moj, ponavljam ti: ne mari za to što drugi misle! Ljudsko će prosuđivanje brzo nestati kao oblaci što se na horizontu odvajaju, ali je mudrost, velika mudrost, nastojati shvatiti što Bog o tebi, o vama misli.

Sinagoga nije mrtva, samo se prilagodila.

Dao sam ti da vidiš kako su ljudi, narodi i nacije zadnjih naraštaja propali uhvaćeni u silnu, ogromnu mrežu sveopćih razmjera. Ova prevara vodi čitavo čovječanstvo putem još neviđenoga sloma.

Ali ne samo narodi i nacije, također i moja Crkva stoji usred naroda, kao Učiteljica, a zaražena je zlom. Ali je sačuvala dovoljno životne snage da se održi; jer Ja sam u njoj... Ipak, pokušaj da je sruše i unište sveobuhvatnim napadom doista je strašan!

Kako je do toga moglo doći, za sve je koji imaju oči da gledaju i uši da čuju jasno: neprijatelj se dokopao nadarenih osoba, slugu, pastira i teologa... i po njima mu je uspjelo napasti unutarnju bit - Nauku, Vjeru i Zapovijedi... Prijevarnim, prodornim djelovanjem uspjelo je neprijatelju potisnuti nadnaravno i Crkvu sniziti do jednostavne ljudske ustanove.

Upravo se neprijatelj prema mojoj Crkvi vladao kao sinagoga prema Meni. Sinagoga nije mrtva, samo se prilagodila!

Juda Me prodao za 30 srebrnjaka sinagogi, novi, današnji Jude prodali su moju Crkvu sinagogi, da bi utažili svoju neugasivu žeđ za vlašću!

Ubili su Me i Ja sam za tri dana uskrsnuo. Sinagoga je to primila na znanje. Sada se osvećuje mojem Mističnom Tijelu koje će uskrsnuti u takovoj ljepoti i takvom sjaju, kakvo nikada nije bilo. Častohleplje se pretvara u izdaju Sine moj, jednu tamnu točku još treba osvijetliti: shvatljivo je što su najistaknutiji ljudi različitih naroda mogli zapasti u takvu prevaru, jer ih je sotona zarazio ohološću. Ali je neshvatljivo da se najnadareniji ljudi moje Crkve, unatoč svemu što su primili, nalaze u tako teškom položaju. To je najveća krivnja koju čovjek može sebi natovariti na zemlji.

Vi ste Svjetlo svijeta... ali "svjetlo" teži da bude ugašeno i da se pretvori u tamu!

Idite, naviještajte moju Radosnu vijest, koja je Život... ali ste joj pretpostavili širenje riječi laži i smrti.

143

Ljudska požuda želi se podići iznad Boga, da razori red. Pretvara se u pobunjenika, da se zadovolji, postaje izdajnikom, koji iz žeđi za vlašću ne oklijeva da kuje zavjeru za zavjerom, da uništi moje Mistično Tijelo.

Sine moj, moli i prikaži svoje trpljenje. Blagoslivljam te i zajedno s tobom sve, koji su ti dragi.

(15. studeni 1978.)

152. VOLJA BOŽJA Sine moj, piši kakve biskupe, svećenike i vjernike Ja želim imati. Ako ovaj naraštaj ne prihvati promjenu svoga života, koju Ja zahtijevam već duže vremena, Ja ću se zato pobrinuti.

Ne manjkaju mi sredstva... da Božanska Volja bude ispunjena. Čudite se u Bibliji nad tvrdokornošću svećenika i pismoznanaca izraelskoga naroda, ali ni vi niste ništa bolji. Što još čekate? Nisu li dostatni dani vam znakovi?

Hoću da moja Crkva bude obnovljena i očišćena od prljavštine, koja je kalja.

Nemajte iluzija! Ponavljam, Ja sam Bog Milosrđa, ali što ste vi od njega učinili? Zašto ne želite shvatiti da su Milosrđe i Pravednost u Meni jednake?

Nemate moći protiv Moje Pravednosti, kao što je nemate da razorite pakao, o kojem se više ništa ne govori.

Prestajem li biti Milosrđe, ako Pravednošću prisiljen isključim iz Kuće Moga Oca sve opake što odbijaju pokajanje? Kakva bih Ja bio Pravednost kada bih za dobre i zle upotrijebio ista mjerila!

Ako bi prema vašem grešnom načinu mišljenja bila Pravednost isključena, bio bi također nepotreban osobni i opći sud, a zemaljski život ne bi bio progonstvo ni vrijeme kušnje. Sve bi moglo ići dalje, kao i sada. Tada ne bi bilo rastave pšenice od kukolja, odbačenih od pravednih.

Moj Nauk bi bio prožet zabludama...

Božja volja Ne, sine moj, Ja ne mogu zaluditi. Stvorili ste način života suprotan mojem Nauku i mojem primjeru.

Ja sam Put! Tko Me želi slijediti, bilo biskup, svećenik ili vjernik, mora Me slušati.

Bio sam jedno s voljom Očevom; ali tko se danas trudi ispuniti volju Božju? Ne pokušava se ni prepoznati je.

Kakvi bi trebali biti Pastiri, svećenici i vjernici? Što je tako jasno i prozirno kao Evanđelje? A ipak ne vide, jer su svojom ohološću i požudom zaslijepljeni. Stupio sam u zemaljski život; moji Anđeli nisu to objavili bogatima i moćnicima ovoga svijeta, nego pastirima, poniznima, čistima i pravednima.

Pastiri su došli da Me pozdrave i poklone Mi svoju ljubav. Rođen u činu beskraj ne poniznosti, skupljao sam oko sebe ponizne i čista srca.

Takve Ja želim moje biskupe, svećenike i vjernike; takvi će biti u očišćenoj Crkvi.

Moj Otac dao Mi je Josipa za hranitelja, čovjeka pravedna i sveta, koji je bio ponizan i čist.

Kada bi Moji biskupi i svećenici razmišljali, morali bi jasno razumjeti što Bog od njih hoće.

Jednostavnost i čistoća Ne govorim o mojoj Majci, Kraljici svih kreposti... blagoslovljenoj među svim ženama. Ona je uzor svake kreposti biskupima i svećenicima. Kakva je bila moja Majka, takvi neka budu svi moji biskupi i svećenici...

Među mojim Apostolima posebno sam volio Ivana. On je primao povjerljiva Priopćenja moga Srca. Njegova Me poniznost, jednostavnost i čistoća očaravala.

Među mojim Apostolima bio je jedan drugačiji, ohola srca i nečiste duše. Usprkos momu

144

Milosrđu očajavao je i završio u paklu. Nije htio prihvatiti poticaje moje Ljubavi i Milosrđa, nego je slušao lukavi glas sramotnih strasti.

A tko su bili Sveci? Bili su pravi moji prijatelji...

Blagoslivljam te, sine moj. Prikaži svoje patnje da ih sjedinim sa svojima, da postanu Svjetlo dušama, koje žive u tami.

(24. studeni 1975.)

153. SVETO PISMO JE UPUĆENO NARODU DA GA PROSVJETLI I OSLOBODI IZ TAME Sine moj, želim ti točnije objasniti Sveto Pismo. Ti znaš da sam beskrajno jednostavan i da sve što radim i govorim odražava moje Biće, kao knjiga u kojoj se prepoznaje umjetničko djelo, narav autora.

Također se tako odnosi i Biblija; ona je odraz umjetničkog, pjesničkog i literarnog načina onih koje sam odabrao kao oruđe da je pišu. Njezine knjige u čudesnoj jasnoći zrcale beskrajnu jednostavnost svoga autora, Duha Svetoga.

Sveto Pismo je od Triju Božanskih Osoba u savršenom Jedinstvu željena Knjiga, koja naviješta vječnu, nepromjenljivu Božju Riječ izabranom narodu, da ga pripremi za najznačajni događaj u povijesti ljudskoga roda, za moj Dolazak na zemlju, na drugo Stvaranje po otajstvu Utjelovljenja, Smrti i Uskrsnuća, jer Ja, Božja Riječ, od vječnosti sam proizašao od Oca i od Njega dobio nalog da ponovno uspostavim ravnotežu, koja je bila poremećena nasljednim prvim grijehom.

Sveto Pismo i Evanđelje napisani su za Božji narod, da ga prosvjet1i i oslobodi iz tame, koja je sišla prvim grijehom na ljudski rod. Sadržaj Biblije je Svjetlost i Mudrost, ne dostupne otrovanim dušama, zamagljenim paklenim dimom. Sotona prelivši čovječanstvo ohološću sprečava mu pristup Božjoj Riječi. On smatra da će umjesto Božjeg Kraljevstva Svjetlosti, Pravednosti, Mira i Ljubavi, moći silom nametnuti vladavinu tmine.

"Tko nije sa Mnom protiv Mene je, a tko je protiv Mene nema zajedništva sa Mnom" Nitko drugi nema pravo tumačiti Božju Riječ, Objavu nego samo od Boga za tu zadaću pozvana Crkva. A u Crkvi samo onaj kome su predani ključevi Nebeskog Kraljevstva, Petar, moj Namjesnik i nasljednici mojih Apostola koji su u jedinstvu sa Petrom.

Samovoljna su osobna tumačenja mnogih oholih i uobraženih teologa. Njima ni slava Božja ni dobro duša nisu dali povoda da se ponašaju kao učitelji Božjega naroda; jer Učitelj je samo jedan: Ja, vječna Božja Riječ vidljivo zastupan na zemlji po rimskom Nadpastira. Svi teolozi, Pastiri i svećenici koji ne žele priznati učiteljsku službu Crkve su krivi učitelji i svrstavaju se izvan Crkve. Njihove su zadaće, njihov ugled i dostojanstvo bez značenja: " Tko nije sa Mnom, protiv Mene je," a tko je protiv Mene nema zajedništva sa Mnom, sa mojim Kraljevstvom, nego sa carstvom sotone.

Sine moj, koliko ih se nalazi izvan moje Crkve, uzvišeni i neznatni, čak i nositelji grimiza!

Ponavljam ti još jednom: Svečano nose ogrtač pomazanika licemjerne blage poniznosti. Ipak se mnogi biskupi nalaze na rubu ponora, iako se zaklinju na vjernost Crkvi. Svojom su nedjelotvornošću pomagači sotone, učitelja i kneza laži. Omogućili su mu uvući se svugdje, prije svega u sjemeništa, crkvena sveučilišta, vjerske zajednice, gdje on razara i zavodi duše koje su u mom Božanskom planu Providnosti bile izabrane kao dragocjeno i plodno sjemenje budućih žetvi.

Jao onome tko prisvoji Božju Riječ da bi je krivotvorio i izrugao joj se Kako mogu prema Pastirima, koji su odgovorni za mnoge mrtve duše biti milosrdan? Za tolike propale? Zar oni ne znaju da Pastir za svoje ovce treba dati život svoj? Ali oni nisu makli ni prstom da spriječe zlo. Sine moj, što oni misle? Hoće li ikada ući u sebe da žalosno oplaču tako nezdravo i ludo dušobrižništvo?

U mojoj obnovljenoj Crkvi moraju sljedbenici mojih Apostola biti nepopustljivi i budni, kako skupocjena, neprocjenjiva Baština moje Objave ne bi bila više tako strašno okaljana ljudskom ohološću. Mora je se čuvati kao zatvoreni vrt, da u njega ne uđe ni jedna otrovna zmija!

145

Moja Riječ ostaje čista i jednostavna, kako sam je objavio mojim Prorocima; jao onima koji je zlorabe, promjene ili ismiju. Bilo bi bolje za njih da si stave kamen oko vrata i potonu u morske dubine.

Sine moj, blagoslivljam te, daj zadovoljštinu i moli.

(8 ožujak 1978.)

154. MOJE EVANĐELJE Mnogobrojni su kršćani i svećenici koji iz otrovnih potočića crpe, umjesto iz mojega Evanđelja i da se krijepe na čistoj, bistroj vodi moje Riječi, jer moja Riječ je vječni Život, kao što sam i Ja vječan; ne mijenja se jer je istinita, a Istina je nepromjenljiva, kao što sam i Ja nepromjenljiv. Zato što to rade uzrokuju u dubini svoga duha trulost, koja ih udaljuje od Vjere i vodi do unutarnjeg raspada.

Vjernici su osobno odgovorni za sebe, a posvećeni odgovaraju ne samo za sebe, nego i za one duše koje su oni prema planu Providnosti trebali voditi do kršćanskog savršenstva.

Te pozvane ne može se uvjeriti da im stoji na raspolaganju nepregledno blago duhovne vrijednosti, neusporedivo blago Božanske Istine: moje Evanđelje!

Zašto to? Oni su popustili napastima zla, stalnim pritiscima stare zmije i dali se namamiti u stupicu, iz koje se jedva mogu osloboditi.

Radi se o dušama Jedna od mnogih negativnih strana modernoga dušobrižništva je zaraza knjigama, novinama, časopisima, koji truju. Mnogi svećenici su prihvatili tu pokvarenu hranu i dali je dalje dušama.

Odgovornost za to je vrlo teška. Zlo je jako uznapredovalo i postaje sada kronično; to je daleko raširena zarazna guba. Moje sluge ne shvaćaju da snage pakla ne miruju, kao ni olujni valovi mora; odlaze i vraćaju se kao valovi, koji se razbijaju o stijene.

Moji svećenici ne poznaju više plemenitost svoga poziva, zalog ljubavi i odabranosti! Znaju li za odgovornost povezanu sa time?

Radi se o dušama - o njihovom vječnom spasu ili vječnoj propasti!

Pitanje pravednosti Sine moj, misliš da će Me smatrati tvrdoglavim. Reci mojim svećenicima da to nije tako.

Ne radi se o nepopustljivosti sa moje strane, nego o zbrci koja vlada u mojoj Crkvi. Što biste u normalnom vremenu vršili s ljubavlju, to ćete u vremenima unutarnje krize doživljavati kao nepodnošljiv teret.

Uostalom, kada bi moje sluge bolje razmatrali Evanđelje, lakše bi spoznali znakovitu prispodobu o talentima.

Tko dobiva pet talenta, trebao bi deset vratiti; tko dobiva dva, četiri. Jao onima koji primljene talente ne oplode.

Koja će ih sudbina snaći? Oni, koji ne njeguju vinograd, nego ga opustoše, čine ogromnu štetu...?

To je pitanje pravednosti, a Ja sam savršena Pravednost.

Mnogi moji svećenici ne misle na neizmjerne štete koje nanose dušama lošim upravljanjem Mojih Sakramenata, otrovanim učenjem koje šire u školama i lošim primjerom,koji daju dušama!

Strašno je! Oni ne razmišljaju o mojoj Riječi, koja je Riječ Života. Sine moj, koje li zavodljive tame i koje li krivnje!

Blagoslivljam te, moje sine. Moli i daj zadovoljštinu (16. srpanj 1976.)

155. KREPOST POBOŽNOSTI Božanska Providnost je odredila da ljudi kao hodočasnici na zemlji budu povezani sa svojim Bogom i Stvoriteljem, svojim Gospodinom Otkupiteljem i Posvetiteljem znakovima i posebnim sredstvima.

146

Ta sredstva su različita, ali odgovaraju istoj svrsi. No Bogu ona nisu potrebna, da bi se obratio vama.

Upotreba tih sredstava, koja upravljaju vaš odnos prema Bogu, Stvoritelju i Gospodaru, zove se pobožnost. Ona je krepost od velikog značenja, velike važnosti, jer služi dušama da se podignu svom Stvoritelju, da Ga slave, da Mu izraze svoje osjećaje, da Ga mole oproštenje za počinjene grijehe i sjedine s glasovima svih stvorenja, s Univerzalnim Zborom svih živih bića u dužnom hvalospjevu Bogu, Gospodaru.

Pobožnost mora biti krepost svih duša. Jao onima koji je u sebi razore. Oni gase u sebi svako Božansko svjetlo, odvraćaju se od Boga i postaju poželjnim plijenom sotone. Čovjek bez pobožnosti kao da nema udova. Ne može nikome ništa pokloniti i od nikoga ništa primiti; nije slobodan i osuđen je da bude rob sotone. U njegovim rukama on postaje oruđem propasti.

Oni više ne mole U tome leži značenje te kreposti, koju bezboštvo pokušava razoriti na svaki način, sa svim sredstvima u milijunima duša.

Zlo se danas može s pravom dičiti da je uništena pobožnost u mnogih kršćana, čak i u dušama brojnih svećenika i redovnika. Uhvaćeni tim krivim, materijalističkim napretkom, u njima samima usahnulo je vrelo, koje je hranilo njihov unutarnji život, što je duša svake dušobrižničke djelatnosti. Bez pobožnosti osuše se duše i pretvaraju vrt Crkve u pustinju.

Koliko ima svećenika koji više ne mole! Ni Časoslov, ni Krunicu, ni razmatranje! Umjesto toga: radio, televizija, besmislena glazba, loše štivo i još štošta drugo, o čemu je bolje šutjeti.

Svjetlo Vjere, Ufanja i Ljubavi se ugasilo. Proces razaranja Božanskog Života je skoro dovršen. Bog je u duši skinut s prijestolja a na njegovo mjesto stavili su kumirski napredak.

Ipak je jasno da bez prave slobode, bez Božje pomoći nema pravog napretka, a još manje se može ostvariti društvena pravda.

Otvoriti oči Sine moj, moj Namjesnik na zemlji pozna i promatra sve veću pojavu razaranja na moralnom i duhovnom području unutar moga Mističnog Tijela. On je zbog toga jako rastužen i pati jer na njegove mnogobrojne pozive na živu Vjeru, istinsku pobožnost, jedina vrela duhovne plodnosti nisu se odazvali mnogi svećenici,a i neki biskupi.

Ako se ne sluša Papu, ne sluša se ni Mene. Ako se njega mimoilazi, ne osvrće se ni na Mene! Što još oklijevate i ne probudite se iz vaše zamagljenosti i ne otvorite oči za stvarnost? Čekate li nemarni da vas pokopaju ruševine? Moli, sine moj, i potiči na molitvu!

(12. prosinac 1975.)

156. POZIV NA MOLITVU Moja Crkva boluje i pati, jer su moji sluge do srži zaraženi vjerskom krizom. Ako se tijelo ne hrani, njegove snage popuštaju. Oslabljeno tijelo ne suprotstavlja se neprijateljima koji ga napadaju. Više ili manje brzo ga ubijaju.

Svjetiljka, koja se ne napaja, ugasi se. Također se gasi svjetlo Vjere, ako se ne hrani; u dušu ulazi tama, postaje noć.

Također i najmanja travka i svaki cvijet usahne, ako nema hrane. Što se događa s njim?

Požutjeli osušeni listovi, tanka, slaba stabljika lomi se čim se dodirne. Što je kršćanska duša bez Vjere - što je duša svećenika koji ne moli?

Nešto najkrhkije i najranjivije! Uronjen u tamu gubi se i ne protivi se požudama duha i osjetila.

Duša svećenika, koji je bez unutarnjeg života nalazi se u krizi Vjere, cilj je i igračka sotone,

147

koji na njoj iskaljuje svoj bijes i svoju ljubomoru, koji je kalja svom prljavštinom i iz nje pravi roba. Pljuje na očajnu žrtvu - jadnu nesretnu dušu- svoju otrovnu slinu, budući da nije htjela za obranu upotrijebiti sredstva, koja su joj stajala na raspolaganju.

Dah duše Prvo sredstvo obrane je molitva: - molitva uzdiže dušu k Bogu - molitva je dah, kisik duše; - molitva dušu najintimnije i na najdublji način povezuje s Bogom.

Kada je duša sjedinjena sa Mnom, čega se treba bojati? Ako je čvrsto ucijepljena u Mene, tko će je otkinuti od mojega Srca?

Duša koja ne moli je kao crvljiv plod. Nitko ne primjećuje veći trulež iznutra, ali konačno pada na zemlju i propada.

Ako netko odbija hranu, ne smije Me optuživati da mu opadaju fizičke snage. I ako netko neće moliti, neka ne pripisuje Meni što mu odumire svako duhovno djelovanje. Tko ne moli, brodolomac je na olujnim valovima svijeta, koji ne želi pripadati Bogu. Ako ne pliva, ne može se spasiti!

Mnogi svećenici ostaju gluhi na moje Pozive na molitvu. Kako će se moći spasiti? Da li primjećuju svoju neplodnu, grozničavu djelatnost, koju Bog ne blagoslivlja? Dapače, ona vrlo često služi zlu.

Ja, Božji Sin, molio sam dan i noć. Htio sam prednjačiti primjerom svoje naučavanje, ali mnogi kršćani i svećenici ne mare za to... Žive izvan djelotvorne duhovne stvarnosti i kao da su hipnotizirani od zla.

Vatru treba upaliti Sine moj, oni vjeruju samo u sebe, ograničena pisanja i novine. Iz tih izvora piju požudno.

Naprotiv, pogled unatrag u život Crkve uvjerio bi ih da bez molitve nije nitko postao svet. Niti jedan mučenik nije Mi svojom krvlju posvjedočio vjernost, a da ga nije podržavala molitva.

Na to ne gledaju... Tako se život u mnogima ugasio.

Kolike li sljepoće, koje li duboke noći? Strašno je! Izabrani odbijaju Svjetlo i Život i ne mogu ih više prenijeti dušama.

Sine moj, Ja sam Ljubav koju odbijaju, Život koji gase, Ja sam Vatra. Što želim drugo nego da gori u selima i gradovima! Jao Pastirima koji se suprotstave mojoj volji!...

Izabrao sam te za veliku zadaću: prenositi moju Riječ nasljednicima Apostola, svećenicima i vjernicima. To je posljednja mogućnost da se spasu duše!

Meni i mojoj Majci nisu vjerovali. Mnogi će ustrajati u svojoj sljepoći. Ali neka znaju da je moj čas blizu. Blagoslivljam te, sine moj.

(20. studeni 1975.)

157. MOLITVA JE STRIJELA KOJA PROBIJA TAMU Molitva je snažna pomoć, kojom možete sve postići kod Boga: - Molitva je nenadmašivo oružje, kojim se najslabiji pretvaraju u jake, tako da uz sve neprijateljske napade ostaju neranjivi.

- Molitva je oružje koje pametno uporabljeno uzvisuje borca iznad njegova neprijatelja.

- Molitva je od Svetih upotrjebljeno oružje, o kojem sam Ja u mojem Evanđelju govorio iscrpno.

- Molitva je oružje koje sam Ja predao mojoj Crkvi, kao oružje za njezinu sigurnost i zaštitu.

To je nepogrešivo oružje, ako se upotrebljava sa poniznošću, Vjerom, Ufanjem i Ljubavlju,

148

u stanju Božje Milosti.

Kraj tolikih sjena i guste tame što zastiru moju Crkvu, molitva je strelica koja probija tamu, kao svijetla zraka. Molitva je snažno oružje koje zaustavlja drskost neprijatelja i tjera ga u bijeg.

Molite, inače ćete svi propasti Sine moj, današnji položaj Crkve je iznimno ozbiljan. Nalikuje velikom carstvu u predvečerje njegove propasti. Ipak, iako mnogi ljudi slute težinu trenutka, ne nalaze snage da se priberu i da zajedno prihvate nepogrešivo oružje koje je u stanju zaustaviti približavajući poraz i tako se spasiti.

Po tome ponovno uviđaš kako je moja Crkva morala prihvatiti jasne i milosrdne Pozive moje Majke u La Salettu, Lurdu, Fatimi i na mnogim drugim mjestima.

Oholost i ponos su kršćane ovoga zalutalog stoljeća, koje je podleglo utjecaju paklenih moći, dovele do toga da u njih ne vjeruju. Umjesto toga nastavljaju se udaljavati ljudska srca od Boga, Crkvu od kršćanstva i voditi je sve dublje u materijalizam, da bi zaboravila svoje Božansko poslanje. Kako lako zaboravljaju ljudi da su često samo molitvom postigli spas u Božanskom Milosrđu!

Vjernici će se spasiti kao Noa Kršćanstvo ima puno veličanstvenih crkvenih svetišta i krasnih crkava posvuda, sagrađenih da podsjećaju na snagu molitve Svete Krunice. Ali sotona u svojoj tvrdokornoj zloći uložio je sva sredstva, da po materijalizmu čovjek zaboravi svoje dostojanstvo Božjeg djeteta. Najrazličitijm prikrivanjem pokušava uvijek ugušiti Vjeru u čovjeku, da ga ogluši na Pozive Božje Ljubavi...

Sine moj, Crkva neće propasti; bit će spašena snagom molitve, malo dobrih i poniznih molitava onih koji se nisu dali uhvatiti otrovnim zasjedama pakla. .

Te duše su već označene i spasit će se kao Noa u korablji sa svojom djecom i djecom njihove djece; iako se rugaju toj činjenici oni koji ne vjeruju, zbog neznanja i sljepoće.

Dosta sada, sine moj! Blagoslivljam te i zajedno s tobom blagoslivljam sve koji sudjeluju u širenju mojih Poruka.

(24. prosinac 1978.)

158. FIAT VOLUNTAS TUA Govorimo sada o jednom odlomku molitve, što sam poučio moje Apostole: o mojoj volji.

- Postoji Božja volja, nitko je ne može poreći, također ni oni koji drugačije vjeruju...

Vrijedi općenito. Svi znaju da Bog želi samo dobro, a ne zlo i to nikada, ni iz kojeg razloga.

Zlo nema nikakvo opravdanje, i ne postoji ni cilj, ni prigoda koji bi mogli opravdati zlo!

- Ja hoću poštivanje Deset Zapovijedi.

Svi znaju da hoću strahopoštovanje života, strahopoštovanje moga svetog Imena, slavljenje nedjelje, iako je danas većina ljudi obeščašćuje na skandalozan način.

Svi znaju da Ja želim uzajamnu ljubav supružnika, strahopoštovanje roditelja i djece, poslušnost prema zakonitoj vlasti. Ipak, moju volju većina gazi.

- Manje shvatljiva je moja volja koja ljudima ukazuje pravo mjesto u obitelji, crkvi i društvu. Ipak se ono može spoznati molitvom.

Moj Otac osigurava Svjetlost i posebnu Pomoć da svatko stvorenje u dobroj nakani nalazi pravo mjesto prema svom pozivu.

- Konačno se očituje moja Božanska volja u pripuštenju, koje se mora prihvatiti sa pouzdanjem u moju Dobrotu, Ljubav i Mudrost.

Ne želim bijedu koja pogađa ljude. Vi je izazivate svojom opakošću i odbijanjem Božjih prirodnih zakona. Ja dopuštam bijedu, kako bih ostvario svoj plan Milosrđa i Pravednosti za

149

duhovno dobro duša. Često se Bogu odupiru ljudi i optužuju Ga zbog nedostatka milosrđa, kada su kušani patnjom i nesrećom. To govore u sljepoći, jer zaboravljaju da su bolni događaji posljedica njihovih grijeha i krivo shvaćaju veće dobro koje dajem, da nastane iz njihovih patnji.

Ako već grešno neznanje Božje volje za sve znači nesreću, a što onda proizlazi ako Bogu posvećene osobe odbijaju Svjetlo?

Odreći se dobra u korist zla, teški je grijeh protiv Božje volje. Postaviti se na Božje mjesto i pokušati drugima nametnuti svoju volju je neizmjerno veliko zlo.

Odbijanje mojih milosni Poticaja česti je grijeh protiv Božje volje.

Suprotstaviti se Božjoj volji, time što se odupire vlastitom pozivu ili pozivu drugih je grijeh, koji izaziva moje veliko negodovanje.

Da bi u obitelji, crkvi, državi i društvu bio moguć sređen život i da svatko ostvari svoj cilj, dao sam Zapovijedi i Propise. Poučio sam ljude za što neka dnevno mole Boga, svoga Stvoritelja, Otkupitelja i Posvetitelja. . Čudesna povezanost "Oče naš" stvara čudesnu, jedinstvenu, svima razumljivu povezanost. Niti jedno svjetovno učiteljstvo ne bi bilo u stanju tako se izraziti.

Ipak, pogledaj oko sebe, sine moj. Ni u babilonsko doba nije bilo takve smetenosti kao danas. Tama pokriva zemlju. Ljudi se više ne razumiju! Oholost i ludost su bezgranični i danas su dosegli stanje, koje nije postojalo u proteklim stoljećima.

Ljudi ovoga naraštaja su u svojoj ludoj drskosti izgubili smisao za dobro i zlo. Cak su dospjeli do toga da odobravaju zločine: pobačaj, protuprirodne brakove, mnogoženstvo, rastavu. Pokušavaju opravdati svaku vrstu zla.

Tako radi čovjek na svom vlastitom uništenju i pokreće lavinu koja će ga povući sa sobom.

Blagoslivljam te; ljubi Me! (31. prosinac 1975.)

159. DUHOVNA JAKOST Krepost, o kojoj hoću sada govoriti je duhovna Jakost, svaki je kršćanin treba, jer se cijeli svoj život mora boriti protiv zla. Ta istina se zanemaruje i kolikim se problemima bavi, dok bi trebala biti predmet osobita proučavanja.

U mjeri, kako dijete upoznaje duhovne teškoće, mora mu se objasniti kako će ostati dobro i Bogu vjerno. Mora mu se pomoći da se vježba u kreposti jakosti i upozna borbu, koja je glavna zadaća zemaljskog života, da postigne vječni Život. Dijete mora upoznati borbeno oružje i kako ga uspješno uporabiti.

O tome ovisi spas Cijeli odgoj i obrazovanje djece, koja se otvaraju životu i osjećaju prve teškoće mora biti usmjeren saznanju o stvaranju čovjeka, njegovom prvom grijehu, mojem Utjelovljenju, mojoj Muci i Smrti za Otkupljenje čovječanstva; o Crkvi, mojem Mističnom Tijelu, koje je proizašlo iz moga otvorenog Srca.

Zbog čega to uporno tražim? Zato jer je život svih ljudi povezan s tim povijesnim istinama.

Ljudi ne mogu izbjeći toj borbi, jer o njenom ishodu ovisi vječno spasenje ili vječna propast.

Ali nijedan čovjek na zemlji ne smije se usuditi suprotstaviti bez moje pomoći neprijatelju, koji je po prirodi i po svojoj snazi iznad njega...

Zato sam htio osnovati Crkvu u svijetu. Njena zadaća sastoji se u tome da se brine, nahrani i zaštiti svoju djecu svim raspoloživim sredstvima.

Ali budući da Crkva nije samo hijerarhija, nego je sastavljena od svih krštenih, trebaju se roditelji, odgojitelji i svećenici ozbiljno posvetiti temeljnoj pastirskoj zadaći da pouče ljude, kako se boriti protiv sotone. Koji je utjelovljenje zla; da svaki trenutak svoga života upotrijebe

150

ispravno oružje. Ta borba mora za kršćanina imati prednost. Sve su druge stvari vrijedne samo onda, ako služe postignuću životnog cilja.

Jaki u Vjeri, Ufanju i Ljubavi, dobro naoružani i opremljeni, mogli bi kršćani sigurni u pobjedu suprotstaviti se neprijatelju, kao David koji je pobijedio Golijata.

Pogrešan odgoj Sine moj, zadovoljavaju zahtijevaju od svojstva, prije nima.

mnogi kršćanski roditelji ništa ne uskraćuju svojoj djeci. Od početka njihove želje i prohtjeve. Tako rastu njihovi zahtjevi iz dana u dan. Ne njih nikada odricanje ni žrtve. Da li je onda čudno što u njima ovladaju loša nego se otvore životu? Pri tom se roditelji takve djece smatraju dobrim kršća-

Moli, sine moj, prikaži Mi svoje patnje. Blagoslivljam te!

(13. prosinac 1975.)

160. OPĆINSTVO SVETIH Sine moj, Ja sam beskrajna, vječna, nestvorena Ljubav koja je došla na svijet da mržnjom napadnuto čovječanstvo ponovno pomirim s Bogom.

Ljubav teži po prirodi sjedinjenju, kao što je mržnja po prirodi usmjerena razdvajanju.

U Trojstvu sjedinjuje nas beskrajna Ljubav, u Jedinstvu i Biti, u jednoj jedinoj Volji.

Ljubav je Mene, utjelovljenu Božju Riječ odredila za Žrtvu na Križu, da svaki čovjek ima mogućnost da se u Meni sjedini s Bogom, kao što sam ja jedno s mojim Ocem, koji Me je poslao.

Sine moj, već preko stotinu godina zamagljuje materijalizam, kao gusta, tamna sjena veliki dio čovječanstva. On je također u mojem Mističnom Tijelu zamračio vjernicima i mnogim svećenicima dogmu o Općinstvu Svetih, tu veličanstvenu, živu, istinitu duhovnu stvarnost, u Nebu i na zemlji.

Ne postoje riječi koje bi izrazile veličinu, moć, Ljubavlju i Životom nadahnuto djelovanje ta Zajednice, da razjasne nevidljivu, otajstvenu izmjenu, čije je središte moje Milosrdno Srce.

Suprotno od vladajuće predodžbe, smrt ne znači kraj djelovanja duša. To je više prijelaz, korak iz vremena u vječnost, koji ne predstavlja kraj djelovanja duše, ni u dobru, ni u zlu.

Božja obitelj U obitelji ispunjenoj ljubavlju, pridonesi svaki član za zajedničko dobro razmjenom primljenih i iskazanih dobročinstva u harmoničnoj zajednici.

U puno višem stupnju tako se događa i u velikoj obitelji Božje djece, borcima na zemlji, onima koji trpe u Čistilištu i Svetima u Nebu.

Kako bi Vjeru u tu Božansku i ljudsku stvarnost proizašlu iz moje Žrtve na Križu, još bogatije oblikovali Božjim plodovima, potrebno je čvrsto vjerovati u dogmu Općinstva Svetih; i da svećenici kada govore obitelji Božje djece jasno naglase da toj obitelji pripadaju zemaljski hodočasnici, trpeće duše u Čistilištu, Pravednici kao Sveci u Nebu.

Naime, mnogi svećenici zaboravljaju one, koji se nalaze u Čistilištu. Tako veliki propust može nastati samo onda ako se ne vjeruje u Čistilište, ni u strašne muke kojima su te duše podvrgnute za vrijeme čišćenja.

Pomoć dušama u Čistilištu je dužnost ljubavi i pravednosti, naročito prema onima, čije ste patnje vi prouzročili, jer ste zajedno s njima skrivili zlo, a po tome i grijeh.

Ako Vjera nije djelotvorna, ona ne postoji. Život teče dalje Sine moj, mora se dobro razjasniti da život teče dalje nakon groba. Svi koji su vam prethodili u znaku Vjere, bez obzira da li su u Čistilištu ili u Nebu, vole vas čistom, živom i većom Ljubavlju. Ispunjeni su velikom čežnjom da vam pomognu položiti teške ispite života,

151

da biste mogli sretno doživjeti na kraju života silnu promjenu.

Poznate su im velike opasnosti koje prijete vašim dušama. Ali njihova pomoć vama je ovisna u velikoj mjeri o vašoj Vjeri, vašoj slobodnoj volji, vašoj molitvi, pouzdanju u njihov moćni zagovor kod Boga i Presvete Bogorodice.

Kada su svećenici i vjernici prožeti živom Vjerom svjesni koje neiscrpno blago, Milost, pomoć i darovi po toj dogmi stoje Općinstvu Svetih na raspolaganju, oni će ustostručiti svoje snage nad zlom. Ja sam moju veliku obitelj opremio bogatstvima, nedokučivom moći i nepobjedivom snagom beskrajne,vječne Ljubavi.

Neiskorištena pomoćna sredstva Moji svećenici neka rastumače vjernicima jasnim riječima da njihova braća, koja su završila život na zemlji, nisu od njih odvojena, nisu daleko.

Oni nisu prema vama nedjelatni i nezainteresirani, pa imaju u omjeru svoga dosegnutog savršenstva udio u svim događajima moga Mističnog Tijela.

Oni ne ograničavaju vašu slobodu, ali su vam blizu u borbi protiv zla, ako budu na to potaknuti vašom Vjerom i vašim zazivanjem.

Sine moj, koja je čudesna blaga stavio moj Otac vama na raspolaganje! Kolika sredstva pomoći i mogućnosti za dobro, a ostavljate ih neiskorištenima!

Budite jaki u Vjeri! Posjedujete tako malo onoga što ona obuhvaća. Blagoslivljam te; ljubi Me! (22. rujan 1975.)

161. BDJETI I MOLITI Brate Don Ottavio, Ja sam Arkanđeo Gabrijel, Bog mi je dao nalog da te štitim.

Usred borbe, od koje vidiš samo neke ulomke, želim ti otkriti još neke druge. Mora se postupati s velikom razboritošću i pažnjom jer je zao neprijatelj lukav i uvijek vreba iskoristiti tvoje neiskustvo i neiskustvo drugih. Vi se borite nekoliko godina, a on već tisućljećima.

Povežite sa krepošću razboritosti veliku poniznost, koja vas potiče da se ne pouzdajete u sebe; svoje potpuno pouzdanje stavite u Gospodina, koji vam u svojem beskrajnom Milosrđu daje više nego je potrebno, da možete ići svojim putem, u potpunom povjerenju i predanju Njemu, koji vas ljubi...

On je Svemogući i Vječni. On u sebi ima vrijeme i prostor, za Njega je jedno tisućljeće manje nego jedan sat. On cijeni djelo svojih ruku, čovjeka i čeka njegovu odluku. Dajte mu svoj pristanak, postojan i plemenit, kao što je to učinila njegova Majka. Samo to On želi i samo to traži! Na sve ostalo On misli. Prava radost srca sastoji se u potpunom pouzdanju u njegovu Božansku volju.

(4. lipanj 1978.)

162. PUT LJUBAVI Moj brate, ja sam Terezija od Djeteta Isusa. Od putova koji vode duše u Nebo, put Ljubavi je najkraći. Ja sam ga ponovno otkrila, doista se trudila da idem njime do kraja i postala vrlo sretna...

Ako ti iz svoga srca upraviš čin ljubavi njegovom Srcu, odgovara ti On svojom beskrajnom Ljubavi koja obavija i prožima tvoje srce. Čovjekov put na zemlji je ispit, kojega nitko ne može izbjeći.

U čemu se sastoji?

To je ispit Vjere. Nemoguće je bez Vjere svidjeti se Bogu. Tko ne vjeruje, neće biti spašen.

Vjerovati čvrsto u objavljene Istine i Otajstva! Vjerovati u Crkvu kao Sakrament spasenja... Čovjek se mora potpuno u svemu podrediti Bogu i slušati iz ljubavi njegove Upute.

Gdje se ljubi Boga, ima Vjere; gdje ima Vjere, tamo je Ljubav prema Bogu. Krštenjem smo primili od Ljubavi sposobnost da ljubimo, a time i sposobnost da služimo i budemo poslušni. Za mene je put Ljubavi najljepši, najkraći i najsigurniji...

152

Po Općinstvu Svetih ostajemo sjedinjeni u Bogu, vječnoj, beskrajnoj Ljubavi, koja nas ljubi od vječnosti.

(1. lipanj 1978.)

163. TREBA IĆI NAPRIJED Sine moj, ja sam otac Pio, sjeti se, postoji važna krepost: ustrajnost u dobru.

Idi naprijed, premda je to ponekad teško. Obeshrabrenje dolazi od onoga koji stalno vreba da iskoristi najpovoljniji trenutak za svoje razorno djelovanje.

Patnje koje mi je nanio zloduh u godinama moga života, postale su snažno oružje da mu otmem duše i vratim Kristu.

Dogma o općinstvu Svetih je stvarnost, koja se često zaboravlja!...

Blagoslivljam te.

(7. lipanj 1974.)

164. DOGMU O OPĆINSTVU SVETIH MORA SE NE SAMO POZNAVATI, NEGO I ŽIVJETI Mi smo duše u čišćenju. Ljubav sjedinjuje Božju djecu.

Dogma o općinstvu Svetih donosi onima koji u to vjeruju i žive,stalno svete plodove. Od vas se zahtjeva vježba; živjeti u Božjoj Milosti...

Vaše su mogućnosti da za nas činite dobro neiscrpne. Dovoljno bi bilo da sve što radite uzdignete na nadnaravnu razinu Milosti, s nakanom da nam pomognete ...iz ljubavi prema Gospodinu.

Za sebe ne možemo ništa učiniti, ali za vas jako mnogo u svim vašim potrebama!... Mi smo duše bez ikakve druge želje, osim jedne velike, da gledamo Njega, Jednog i Trojedinog i čekamo utjehu pomoći, koja ubrzava naše oslobođenje...

(9. lipanj 1978.)

165. BIT ĆU S VAMA DO KRAJA VREMENA Sine moj, Ja sam, Isus, koji je došao da skuplja, a ne da rasiplje, da od neprijatelja smrtno ranjeno stado dovede na sigurno. Učinio sam to darivanjem svoga Života za moje ovce, za moje jaganjce. S Križa na Kalvariji se izlijeva rijeka Božanske Krvi, u koju grešno čovječanstvo može uroniti, kao u kupku čišćenja.

Nevjerni ljudi ovog zalutalog stoljeća ne žele vidjeti to veliko čudo Ljubavi, koje neprekidno traje za njihov vječni spas.

Kada bi se potrudili i u to vjerovali, svoj bi život na zemlji promijenili... Zlo postoji u čovječanstvu, čak i u mojoj Crkvi. Ali Božanska Ljubav je providjela da nitko ne može reći da propada zbog nedostatka sredstava spasenja.

Biti ću s vama do svršetka vremena. To je tako velik dar, da mu ni jedan drugi nije nalik ni svojom sjenom. Jer doista posjedujete sve li Meni, vječnoj Riječi Božjoj, koja je postala Čovjekom i među vama je nazočna! Što vam još nedostaje?

Sa Mnom imate Život, Put, Istinu, Svjetlo, Snagu i Moć poraziti neprijatelja, vodu za gašenje žeđi, Kruh Života da utažite glad, Mudrost, Pravednost, Mir, Milosrđe... Sa Mnom posjedujete zaista sve!

Ali čini se da većina ljudi ne želi to znati Usprkos tomu, ne znaju umorni, preopterećeni, žedni i zbunjeni ljudi da postoji mjesto okrepe koje sadrži svu utjehu koju trebaju. Njega bi mogli potražiti, tamo bi našli svoj spas...

Ali događa li se to zaista?

Ja, nepresušivi Božanski Izvor Svjetla, Vjere i Ljubavi nalazim se usred čovječanstva sa svojim Srcem žednim duša. Ali većina, čini se, ne želi to znati i mnogi moji odabranici prihvaćaju ravnodušno na znanje: moju Nazočnost.

Zašto, sine moj, idu usprkos moje Božanske Nazočnosti putem propasti, umjesto putem

153

spasa?

Njihova će patnja u paklu biti ustostručena U toj zaista tužnoj situaciji, u kojoj se čovjek često očajno muči i o kojoj ovisi njegov vječni spas, ne smije se prešutjeti njegovo porijeklo, njegova duhovna narav i jedinstvo duše i tijela.

Ti znaš da je tvoja posebna zadaća objaviti razloge i odgovornosti za zla od kojih trpi moja Crkva, zbog čega propadaju mnoge duše. Tu zadaću moraš potpuno ispuniti! Ljudi moraju znati da je mojoj Crkvi bilo dano sve potrebno za ostvarenje njena poslanja u svijetu. Ja sam Sebe njoj dao i sa Mnom joj ništa ne manjka!

Jao onima koji napuštaju svoj odgovorni položaj i prelaze k neprijatelju! Još će biti gore onima koji zadržavaju svoj ključni položaj za sebe, ali postaju izdajice i podržavaju neprijatelja u njegovom bijesnom razaranju: Bilo bi bolje za njih da se nisu rodili!

Jer njihova će patnja u paklu biti ustostručena u usporedbi s patnja ma drugih prokletnika!

Kako vidiš postoji tama a za one, koji ljube Svjetlo, životvorno Svjetlo!

Blagoslivljam te, sine moj...

(23. studeni 1978.)

166. ZAŠTO MOJA NAZOČNOST: LJUBAV Sine moj, iz moje Božanske Nazočnosti mogu se crpiti neprocjenjive vrijednosti kako za materijalno-zemaljski život, tako isto i za duhovno - vječni život.

Ja, Isus, vječna Božja Riječ od vječnosti proizašao od Oca, u punini vremena postao Čovjekom u djevičanskom Krilu moje Presvete Majke, sada sam u Nebeskom Sjaju s desne Oca, a ipak nazočan Tijelom i Krvlju, s Božanskom i ljudskom naravi u svim posvećenim Hostijama na svijetu. Ja Jesam i bit ću među vama do kraja vremena.

Zašto se mnogi ne pitaju za razlog te moje Nazočnosti među vama?

Zašto sam htio biti u vašoj sredini, iako sam unaprijed znao kako će ljudi postupati prema Meni? Mržnja, uvrede, preziri, odbacivanje, nikada nisu nedostajali. Ali biti će uvijek plemenitih duša, koje će Mi dati naknadu za zla bezbožnika.

Na pitanje zašto moja Nazočnost u svijetu, postoji samo jedan odgovor, sine moj: Ljubav!

Moja Riječ Kako ja ostvarujem moju Nazočnost u mojem Mističnom Tijelu? Prije svega darom moje Riječi. Ja sam povjerio Crkvi moju Baštinu, Riječ Života i Istine, zaštićenu potporom Duha Svetoga.

Ja sam Istina, koju Crkva mora pokazati bez najmanjeg odstupanja. Napadi na Mene, Božju Riječ, poduzimani su neprekidno tijekom stoljeća na grozan način. Đavlom zavedeni krivi i nazovi učitelji, te lažljivci, sve su poduzeli da bi Mene, Istinu, Put i Život uklonili s lica zemlje.

Uzalud!

Također, ovo materijalizirano stoljeće pokušava Me svim sredstvima ukloniti: aktivnošću sekti, bezbožnih stranaka, otrovnim strujanjima zalutalih filozofa, rušenjem uzvišenih vrednota prave kulture...

Iznimno je bolna činjenica da mnogi moji svećenici, umjesto da se ponizno podrede nepogrešivom Učiteljstvu moje Crkve, drsko izigravaju učitelje; time se priključuju neprijateljima istine, na najveću štetu mnogih duša.

Zašto idu tako daleko? Oholost zasljepljuje, da, zaista zasljepljuje!

Moj Namjesnik Sine moj, Ja sam u osobi moga Namjesnika među vama. Njemu je predana sja vlast da čuva stado. Tko njega ljubi, ljubi Mene. Tko njega ne sluša, ne sluša Mene. Tko se bori protiv

154

njega, bori se protiv Mene. Tko ga prezire, prezire Mene.

Dan za danom penje se on na svoju Kalvariju, ali mnogi toga nisu svjesni. Plače zbog sinova koji su postali krvoločni vukovi stada. Jednako' mu se rugaju kao i Meni, mrze ga. On stoji na kormilu mojega Broda u ovom tužnom trenutku, kada se približavaju morski valovi, najavljujući skoru, divlju oluju.

Sine moj, njega treba podržavati molitvom i prikazanjem osobnih patnji, ljubiti ga i probuđivati ljubav prema njemu. Svaka njemu iskazana dobrota, ali isto tako i učinjeno zlo, Mene pogađa. Treba ga štititi protiv svih sotonskih aluzija njegovih neprijatelja...

Euharistija Ja sam u mojoj Crkvi također nazočan u Otajstvu Ljubavi i Vjere, u Euharistijskom Otajstvu...

Kada bi moji svećenici vjerovali u tu moju Nazočnost, živjeli u njenoj uzvišenoj, divnoj stvarnosti, mogli bi promijeniti lice Crkve i iz moga Milosrdnog Srca crpiti nedokučive Milosti.

Ali nažalost, nema ih puno koji posjeduju tako duboku Vjeru. Većina ima slabu Vjeru i nije ih malo koji uopće ne vjeruju u moju Euharistijsku Nazočnost.

Moj Namjesnik na zemlji često je govorio s pravom o krizi Vjere, uzroku i početku brojnih zala.

Gdje se trpi Postoji još jedan, četvrti način moje Nazočnosti na Zemlji; Ja sam zaista nazočan u mojim Svecima, koji crpe snagu iz moga Božanskoga Života, stalno težeći prema najvišim vrhuncima svih kršćanskih kreposti.

Ja sam nazočan i u onima koji trpe. Gdje se strpljivo trpi, tu sam Ja, kao i u dušama žrtvama, koje uživaju moju naklonost. One Mi daju zadovoljštinu za uvrede, prezire, bogohulstva i svetogrđa onih koji Me ne ljube. Oni su milina moga Oca. Duše žrtve su te koje su zatomile i suzdržale srdžbu moga Oca, usprkos nečuvenoj zloći ovog pokvarenog naraštaja, tog naraštaja koji crpi ustajalu vodu iz otrovnih močvara, umjesto da pije iz Izvora Spasa!

(18. rujan 1975.)

167. MOJE SRCE SVE OBUHVAĆA Beskrajna ljubavna moć moga Presvetog Srca prožima, oživljava i pokreće sve vidljive i nevidljive stvari i usmjerava ih prema cilju za koji su stvorene. Stoga je moje Euharistijsko Srce zaista sveobuhvatno širenje Svjetla Života i Ljubavi; u Njemu, od Njega i iz Njega bit će ponovno uspostavljena ravnoteža narušena pobunom Anđela i ljudi...

Moje Srce počelo je skladno kucati s Neokaljanim Srcem Moje Majke i svojom beskrajnom Ljubavi i Moći sve obasjava, oživljava i grije.

Omnia per Ipsum facta sunt Sine moj, u tom snažnom promatranju moga Presvetog Srca treba shvatiti riječi "Omnia per Ipsum facta sunt" ("Ta u Njemu je sve stvoreno..." Kol 1,16). Jer zaista, sve teče u neprekidnoj rijeci iz Njega i vraća se Njemu. Po Njemu vam je darovan Život i Otkupljenje; jer po mojem Srcu ponovno će se pomiriti i ostvariti spasenje ljudi dobre volje...

Ja sam među vama i ne ostavljam vas kao siročad. U stanju Žrtve Moga sveobuhvatna Srca, izvornom snagom Svjetla, Ljubavi i vječnoga Života ostajem nazočan do svršetka vremena...

Još će ljudi vidjeti silu Božju u trijumfu moga Milosrdnog Srca i Neokaljanog Srca Marijina... u čudesnoj zbilji obnovljene Crkve, koja će biti veličanstvenija nego ikada, jer će je obuhvatiti dah Duha Svetoga...

To je dovoljno, sine moj. Ljubi me i daj zadovoljštinu!

155

(29. studeni 1978.)

168. NEOKALJANO SRCE MARIJINO Neokaljano Srce moje i vaše Majke, u vječnoj Božjoj Ljubavi Jednoga i Trojedinoga, je najljepše djelo Stvaranja, najljepši Cvijet Neba i zemlje, koji ima miomiris svih kreposti u sebi.

Ja sam je nadario snagom izvođenja moga beskrajnog plana Ljubavi da bude Suotkupiteljica, Majka i Kraljica. pred njom se klanjaju Anđeli, a ljudi je slave kao Blaženu...

Moja Majka posjeduje bezgraničnu Ljubav prema vama... zbog toga su njezini brojni zahvati za dobro čovječanstva...

Ljubav se želi darivati. Bog ljubi Svoga Sina beskrajno i predaje Ga za spasenje čovječanstva. Sin ljubi beskrajno Oca i želi umrijeti za čovječanstvo.

Ljubav Sina prema Nebeskom Ocu i ljudima nalazi se u Njegovom Srcu, kao što se Ljubav moje i vaše Majke prema Trojedinom Bogu nalazi u njezinom Neokaljanom Srcu. Ali što znaju svećenici slabe Vjere o tom otajstvu Ljubavi?

Zato je njihova duhovna suhoća... Zbog njihove osobne krivnje, jer su propustili i prezreli poticaje moje Milosti. Kako tužnu sliku daju ovi svećenici moje Crkve!...

Jadni sinovi! Mora ih se probuditi iz smrtnoga sna, koji ih je nadvladao...

Dosta sada, tko ima uši neka čuje!

Blagoslivljam te! Prikaži mi svoje patnje! Ostani sa Mnom! Ovu si noć bdio i tješio Me svojom ljubavlju.

(25. studeni 1975.)

169. PRESVETA DJEVICE MARIJO Presveta Djevice Marijo, Isusova i naša Majko! Nitko nije Isusa više ljubio od Tebe.

Nitko nije za Isusa više patio od Tebe.

Nitko nije u Isusa tako silno vjerovao kao Ti. Nitko nije Isusa tako vjerno slijedio kao Ti. Nitko nije Isusa tako poznavao kao Ti. Nitko nije Isusu bolje služio od Tebe.

Nitko nije s Isusom bio tako sjedinjen kao Ti. Nitko se nije Isusu tako klanjao kao Ti. Nitko nije Isusa tako proslavio kao Ti. Nitko nije Isusu bio tako poslušan kao Ti. Nitko nema u Svemoći Isusovoj takav udio kao Ti. O Marijo, Majko naša, ne odvrati svoj pogled od nas hodočasnika na Zemlji.

Pomozi nam, budi uz nas, štiti nas i brani od tolikih duhovnih i materijalnih zala koja nas okružuju.

O Marijo, Majko Božja i naša prava Majko, budi uz nas u svim zasjedama paklenog neprijatelja.

Daruj nam ustrajnost i vodi nas sigurno u teškoćama našega života.

Amen

156

157