Jayne ann krentz dim u ogledalima

GIGA

Jayne Ann Krentz Dim u ogledalima

Naslov originala: SMOKE IN MIRRORS

GIGA

Za Albertu Castle, dragu majku i uzor, s ljubavlju

2

GIGA

PROLOG JEDNA GODINA RANIJE Halucinacije su bile sve jače i češće. Zastala je na vrhu stubišta i pokušavala se sabrati. Pred njom se u vječnost protezao hodnik mračnih ogledala, lažna kuća za zabavu ispunjena nestalnim noćnim sjenama. Morala je pronaći put kroz ovu dezorijentirajuću okolinu dok ne izgubi posljednje ostatke zdravog razuma.

Ravne površine i uglovi osjenčanog hodnika stapali su se jedni s drugima u bizarne obrise koji su je podsjećali na stripove. Beskonačne petlje koje nemaju početak ni kraj. Nije znala koliko dugo će još moći držati u cjelini rastavljene dijelove svoje svijesti. Žudjela je za snom, ali još se nije smjela predati. Ne još. Još je morala nešto obaviti.

Vidjela je iznenadnu svjetlost koja je dolazila kroz uske prozore na početku i kraju beskonačnog hodnika. Hodala je prema osvijetljenom putu i ugledala oštru srebrnu liniju.

Znala je da označava ulazna vrata u knjižnicu. Četvrta vrata na lijevo.

Kroz nju je prošao osjećaj očajničke užurbanosti. Kad bi mogla doći do tog izvora svjetlosti, uspjela bi ostaviti poruku.

- Bethany? - Ubojičin glas je dolazio iz sjenovitog stubišta. - Gdje si? Dopusti da ti pomognem. Sada ti se već sigurno jako spava.

Munja ledene panike dala joj je potrebnu snagu da na trenutak prevlada djelovanje droge. Čvršće je uhvatila svoju torbicu, teškom mukom napravila nekoliko koraka naprijed i ponovno zastala. Borila se sama sa sobom kako bi se prisjetila što treba učiniti. A znala je to tako dobro na početku stubišta. Ali sada joj sjećanje sve više blijedi.

Zurila je u najbliže od nekoliko desetaka ogledala koja su bila uredno postavljena na zidu. U toj tami jedva je mogla prepoznati teški ukrasni okvir stakla iz osamnaestog stoljeća. U bazenu bez dna koji je bio iza stakla tražila je posljednje ostatke svog sjećanja.

Bilo je nešto što je morala učiniti prije nego utone u san.

- Ja ti mogu pomoći, Bethany.

Pomislila je da vidi promjenu sjena u starom staklu. Na trenutak, pojavila se jedna slika.

Borila se kako bi dokucda što bi to moglo biti. Knjižnica. Morala je otići u knjižnicu. Da. To je bilo to. Morala je otići tamo prije nego što je ubojica pronađe. . , Iz dubina njezinog nedavno izgubljenog sjecanja na površinu je izbio jedan broj. Četiri.

Ulaz u knjižnicu je na lijevo, četvrta vrata.

Zahvalno se naklonila broju. To ju je umirilo. Bila je kod kuće u svemiru matematike; bilo joj je ugodno i osjećala se smireno i sigurno kao što nije bila nikada u svijetu gdje su ljudske emocije činile stvari kompliciranima i nelogičnima. Četvrta vrata na lijevo.

Odlazak tamo značio je prihvatiti izazov ogledala. Veličina tog izazova gotovo ju je paralizirala.

- Nemaš potrebe skrivati se od mene, Bethany. Ja ti samo želim pomoći.

Morala je to učiniti. Deke će trebati odgovore. Neće se smiriti dok ne dođe do njih. I Thomas će mu pomoći u tome zbog toga što mu je Deke brat, a braća Walker su se držala zajedno.

Nikada nije potpuno shvatila dubinu te vrste povezanosti, ali njezina logička strana prihvatila je snagu veze koja je postojala između Dekea i Thomasa. Bila je stvarna kao i bilo koja druga matematička veza.

Skupljajući posljednji ostatak snage i volje koji je imala, prošla je osvijetljenim putem kroz vrata knjižnice.

3

GIGA

Halucinacije su se pojačavale. Čudna stvorenja micala su se iza staklenih površina antiknog stakla koje ju je okruživalo. Zvala su je da im se pridruži.

Ne još. Čvrsto je stisnula zube i koncentrirala se na svoje korake.

Nije se usudila pogledati ni u jedno tamno ogledalo jer se bojala da ju ne povuče u svijet s druge strane stakla. Nije se ona bojala odlaska tamo, nego je znala da još nekoliko minuta mora ostati na ovom svijetu. Toliko je dugovala Dekeu i Thomasu.

- Bethany ? Ti si bolesna, Bethany. Dopusti da ti pomognem.

Ubojica je bio u hodniku iza nje.

- Nije ti ostalo puno vremena, Bethany. Halucinacije su zasigurno strašne. Ali uskoro ćeš zaspati i sve će biti gotovo.

Koncentrirala se na rubove Mjeseca. Svijetleće linije su je umirivale. Matematička čistoća kutova mjesečine je bila jaka, iako privremena, i djelovala je kao protuotrov halucinacijama.

Došla je do četvrtih vrata, prošla kroz njih i stala ispred velike police s knjigama gdje je pokušala razmišljati. Ovdje negdje je bio maleni ured. A u uredu je bila knjiga. Gledala ju je upravo ovog poslijepodneva. Bila je to jako važna knjiga jer je u njoj bila slika njezinog ubojice. Morala je označiti tu sliku za Dekea i Thomasa.

Police s knjigama pred njom su se pretvarale u labirint. Iscrpljena, skupljajući preostalu snagu, teturala je kroz iskrivljene hodnike do ureda.

Mala knjiga stajala je na stolu, baš kao što se sjećala. Otvorila ju je i bespomoćno gledala prvu stranicu. Slika je bila ovdje negdje. Morala ju je brzo pronaći. Ubojica samo što je nije pronašao.

Okretala je stranice, po posljednji puta uživajući u carstvu brojeva.

Sedamdeset devet.

Osamdeset.

Osamdeset jedan. Evo je. Tu je bila slika ubojice.

Pokraj knjige stajala je olovka. Nakon tri pokušaja, konačno ju je uspjela podići. Više nije imala snage za pisanje, ali još joj je ostalo toliko da okolo slike na osamdeset prvoj stranici napravi krivudavi krug.

Zastala je kad je završila i nastojala se koncentrirati.

Još je nešto željela učiniti kako bi je Deke i Thomas razumjeli, r Kovertu, molim.

Zadovoljno se nasmiješila dok joj je tračak jasnog sjećanja prolazio kroz zamagljene misli.

Koverta je bila u njezinoj torbi na ramenu. Izvadila ju je. Uspjela ju je ugurati u knjigu. Što sada?

Sakriti knjigu i kovertu. Nije smjela riskirati da ih ubojica pronađe.

- Znam gdje si, Bethany. Mislila si da ćeš se moći sakriti u knjižnici?

Pogledala je uokolo, tražeći mjesto na koje će sakriti knjigu i kovertu.

Ogromna staromodna drvena polica stajala je nasuprot jednog zida, a redovi malih ladica bili su lijepo organizirani u ravne linije.

Savršeno.

- Ogledalce, ogledalce,- ubojica je govorio s ulaznih vrata knjižnice. - Tko je najpametniji od svih? Nisi ti, Bethany. Nije ni Sebastian Eubanks. Ja sam najpametniji od svih, Bethany.

Ignorirala je njegovo zadirkivanje i ugurala knjigu s kovertom na skriveno mjesto. Deke i Thomas će ih pronaći prije ili kasnije.

To je sredila. Kroz nju je prošao osjećaj smirenosti. Završila je svoj zadatak. Sada je mogla spavati. Okrenula se, hvatajući se za stol kako bi se pridržala.

4

GIGA

Ubojica je stajao na vratima ureda.

- Ja sam najpametniji, Bethany.

Bethany Walker nije odgovorila. Sklopila je oÄ?i i uronila u mirni svijet s druge strane stakla, gdje su se primjenjivali zakoni matematike i gdje je sve imalo smisla.

5

GIGA

POGLAVLJE l.

SADAŠNJOST...

Promjena smjera svjetlosti koja se reflektirala u ogledalu iznad ormara bilo joj je jedino upozorenje kako nije sama u stanu mrtve žene. Ruke su joj se sledile. Zaglađena kosa na zatiljku vrata joj se nakostriješila kao da je bila pod naponom struje.

Leonora se brzo ispravila iz sagnutog položaja u kojem je bila zbog pretraživanja ladica i okretno se osvrnula oko sebe.

Izgledalo je kao da dva psa stoje na vratima spavaće sobe.

Ali jedan lik je bio ljudski.

Njegova široka ramena ispunila su dobar dio otvora vrata i zaklanjala pogled na hodnik iza njega. U njemu je bilo nečeg varljivog, totalno povezanog s vrlinama rođenog predatora. Ne u smislu mladog lovca sa željom da iz skloništa zaskoči svoj prvi plijen, nego više kao izmučen profesionalac koji preferira pomno biranje svoje mete. Imao je lice čovjeka koji je u životu napravio mnogo stvari na teži način, uz to je imao odgovarajuće hladne sive oči.

Sablast koja je stajala pokraj njegovih nogu imala je mnogo zajedničkog sa svojim gospodarom. Nije bio ogroman, samo čvrst i izdržljiv. Jedno mu je uho bilo trajno spušteno, to je bez sumnje bio rezultat borbe. Bilo je zaista teško zamisliti ovo stvorenje da bezbrižno trči za frizbijem. Vjerojatno bi raskomadao i pojeo plastični tanjur.

Obojica su izgledali opasno, ali intuicija joj je govorila da ne miče pogled s čovjeka. Nije mu mogla vidjeti ruke. Bile su ugurane u duboke džepove vjetrovke boje ugljena. Lagana jakna mu je bila otkopčana, ispod nje nazirala se košulja i smeđe hlače. Noge su mu bile u kožnim radničkim čizmama koje su se, usput rečeno, doimale ogromnima. Čovjek i pas ostavljali su dojam da im hvatanje njezinog vrata i gušenje neće predstavljati nikakav problem. Doimalo se kao daje to njima uobičajen jutarnji posao.

- Jesi li bila njezina prijateljica ili si slučajno čula daje mrtva pa si odlučila doći vidjeti ima li ovdje nečeg vrijednog za ukrasti? - pitao ju je čovjek.

Boja glasa mu je odgovarala. Nisko, duboko gunđanje.

- Tko si ti? - pitala je.

- Ja sam tebe prvi pitao. Što si ti, prijateljica ili uobičajena oportunistica? U svakom slučaju, zaključio sam da si kradljivica pa je odgovor za razmatranje.

- Kako se usuđuješ? - Bijes koji je osjećala ubrzao joj je puis. - Ja nisam kradljivica, već knjižničarka. - K vragu, to je zvučalo glupo. Pa, barem joj nitko nije mogao prigovoriti na brzini snalaženja, pomislila je.

- Ti se šališ. - Usta su mu se iskrivila u podrugljivi osmijeh. - Znači, u potrazi si za jako vrijednim knjigama? Trebala si znati da Meredith Spooner ne smiješ dati člansku iskaznicu.

Sumnjam da je vratila išta od onoga što je u životu ukrala.

- Tvoj smisao za humor je jako upitan.

- Ja nisam ni na kakvoj audiciji za komičara.

Netko je u ovakvim situacijama morao biti uvjerljiv, Leonora je pomislila. Preuzmi inicijativu. Preuzmi kontrolu. Digni glavu i pokaži samouvjerenost. Imala je ona iskustva u ophođenju s tako teškim ljudima. U svojem radom vijeku kao akademska knjižničarka ponekad je imala obvezu raditi s mnoštvom nepodnošljivih klijenata, od egoističnih članova do dosadnih i napornih članova bratstava.

Namjerno je krenula prema vratima, moleći se u sebi da će se stranac i njegov pas instinktivno pomaknuti u stranu, kao što bi većina ljudi učinila kad bi im se pokazalo da se želi proći pored njih.

6

GIGA

- Zapravo, ja imam svako pravo biti ovdje, što se baš ne može reći za tebe. - Ledeno se osmjehnula čovjeku i psu. -Mislim da je najbolje da o tome razgovaramo s kućepazite-ljem.

- On je trenutno zaposlen. Nešto u vezi odvodnih cijevi na trećem katu. Ustvari, imam nekakav osjećaj da bismo oboje radije raspravili ovo u privatnosti. Imaš li ti ime?

Postalo je kristalno jasno da se ni čovjek ni njegov pas ne namjeravaju pomaknuti u stranu i propustiti je da prođe. Bila je prisiljena zastati na sredini sobe.

- Naravno da imam ime, - rekla je razgovijetno. - Ali ne vidim nikakav razlog zašto bih ga tebi rekla.

- Dopusti mi da sam pokušam pogoditi. Leonora Hutton?

Sledila se. - Kako znaš?

Slegnuo je ramenima. Polagani pokret skrenuo joj je ponovno pažnju na širinu njegovih ramena. Činjenica da su je fascinirala bila je zabrinjavajuća. Nikada je nisu privlačili mišićavi muškarci. Više je voljela intelektualne tipove.

- Meredith nije imala dugačku listu prijatelja, - rekao je. - Koliko ja znam, uglavnom je imala mete.

-Mete?

- Mete. Ciljeve. Žrtve. Naivce. Kako god ti zoveš ljude koje je iskoristila, prevarila ili uvukla u svoje prijevare. Ali za razliku od većine ljudi u njezinom e-mail adresaru, ti i ona ste imale zajedničku prošlost. - Na trenutak je zastao. - Naravno, pod pretpostavkom da si ti Leonora Hutton. Čvrsto je stisnula zube. - Dobro, ja sam Leonora Hutt-on. A tko si ti?

- Walker. Thomas Walker. - Pogledao je dolje, u psa. -Ovo je Wrench.

Wrench je podigao svoju veliku glavu i zalajao na spomen svojeg imena.

Pogledala je u njegove impresivne zube. - Grize li?

- Ma, ne. - Thomas se očito zabavljao njezinim pitanjem. - Wrench je prava maza. Vrlo miroljubiv. U prijašnjem životu je vjerojatno bio minijaturna pudlica.

U to ni na trenutak nije povjerovala. Ako je Wrench imao prijašnji život, zasigurno je živio u ogromnoj srednjovjekovnoj lovačkoj zajednici. Ali odlučila je ne govoriti o tome.

- Čekali smo te da se pojaviš, gospođice Hutton, - rekao je Thomas.

Bila je zbunjena. - Čekali ste me?

- Da, već tri dana. Većinu vremena smo provodili u restoranu preko puta ulice. - Isturio je bradu u smjeru prozora koji je gledao na restoran. - Ti si bila ta koja je pronašla tijelo i ugovorila sahranu prošlog tjedna. Pretpostavio sam da ćeš prije ili kasnije doći očistiti njezin stan.

- Čini se da mnogo toga znaš o meni.

Nasmijao se. Bio je to osmijeh zbog kojeg se poželjela okrenuti, potrčati i spasiti život. Ali to bi sada bila najgora stvar koju bi mogla učiniti, rekla je sama sebi. Znala je dovoljno o predatorima, tako da je znala da ih hvatanje plijena samo razdražuje.

- Ni približno koliko bih volio znati, gospođice Hutton. Ionako nije imala gdje pobjeći. Držao ju je u klopci, u maloj dosadnoj sobi. Hrabro je stajala.

- Kako si se dočepao Meredithinog e-mail adresara? -pitala je.

- Lagano, - odgovorio je. - Došao sam ovdje i uzeo njezin laptop čim sam čuo za nesreću.

Njegovo ju je priznanje ostavilo bez teksta na nekoliko sekundi.

- Ukrao si njezino računalo? - konačno ga je uspjela pitati.

- Recimo da sam ga samo posudio. - Još jednom joj se ironično nasmiješio. - Isto onako kako je ona posudila jedan i pol milijun dolara iz Dobrotvornog fonda Bethany Walker.

Oh, k vragu. Ovo je bilo gadno. Ovo je bilo jako, jako gadno. Pronevjere su bile Meredithine specijalnosti, ali ona je uvijek birala svoje žrtve, to su bili drugi pronevjeritelji i kradljivci koji nisu bili u poziciji preglasno se žaliti. A koliko je Leonori bile poznato, nikada nije ciljala 7

GIGA

tako značajne cifre novca. Meredith je uvijek odlazila s velikim praskom, nikada ucviljena.

A mene je sada ostavila da za njom počistim ovaj nered.

- Jesi li ti policajac? - nervozno ga je pitala.

- Nisam.

- Privatni istražitelj?

Klimnuo je glavom u znak negiranja. - Nisam. Znači, nije čovjek od zakona. Nije znala je li to dobra ili loša vijest.

Pročistila je grlo. - Jesi li osobno poznavao Meredith?

- Oh, da, poznavao sam je, - rekao je. - Naravno, kao i mnogo drugih ljudi koji su imali tu privilegiju.

Tada je konačno shvatila. - Tako dakle, ti si bio jedan od njezinih... - Prestala je pričati, tražeći odgovarajuće riječi. - Vas dvoje ste, ovaj, zabavljali se?

Nije se nasmiješio. - Da, ali ne zadugo.

Znači, on je bio jedan od Meredithinih ljubavnika. Iz nekog čudnog razloga ta je vijest na nju djelovala deprimira-juće. Zašto bi ona trebala mariti je li ovaj čovjek imao ljubavnu aferu s Meredith? Zasigurno nije prvi. Ali sjetila se da bi se on razlikovao od drugih jedino po tome što joj je bio posljednji.

- Iznenađena sam, - rekla je bez prethodnog razmišljanja. - Ti nisi njezin uobičajeni tip.

Oh, Bože. Što ju je natjeralo da to kaže?

Iako je to bila istina. Meredith je stvorila pravilo da će biti samo s onim čovjekom kojim može lagano manipulirati. Nešto u vezi s Thomasom Walkerom joj je govorilo da on ne pristaje na igre u kojima je on marioneta, barem ne zadugo, čak ni zbog žene tako privlačne i seksi, žene sa savršenom tehnikom manipuliranja, žene poput Meredith.

Ako je ona mogla vidjeti tu njegovu karakteristiku, mislila je Leonora, onda je to morala vidjeti i Meredith koja je imala izvrsne instinkte što se tiče muškaraca. Možda zbog toga njihova veza nije dugo trajala.

- Meredith je imala svoj tip muškarca? - Thomas je izgledao blago iznenađen tom informacijom. Tada je klimnuo glavom u znak razumijevanja. - Pa, k vragu, valjda si u pravu.

Ona je imala neka svoja pravila o vezama, zar ne? Zaključio sam da je izlazila samo s onim muškarcima koji su joj mogli pomoći u ostvarenju njezinih planova.

Leonora se pitala je li ovdje riječ o tome daje Thomas bio jako povrijeđen kad je otkrio Meredithinu pravu prirodu. Slomljeno srce može nanijeti puno boli, a bol se može pretvoriti u bijes. Možda on tuguje na svoj muški, maco način.

Suosjećajno mu je nasmiješila.

- Žao mi je, - rekla je jako nježno.

- Daa, i meni također. Više nego žao. Kad sam saznao da je pronevjerila jedan i pol milijun dolara, zaista sam poludio, ako me možeš shvatiti.

Dobro, nije baš jako tugovao. Bio je bijesan.

- Oh... - Inspiracija ju je izdala.

- Što je s tobom? - pitao je Thomas previše uljudno. -Imaš li kakve lijepe uspomene na preminulu? Koliko dugo ste se vas dvije poznavale?

- Upoznale smo se na studiju. Svih smo ovih godina ostale u kontaktu, ali... - Progutala je knedlu i pokušala nastaviti. - Posljednjih mjeseci je baš nisam često viđala.

Nisam je vidjela otkad sam ju našla u krevetu s mojim zaručnikom, u sebi je dodala jer nije vidjela razlog zašto bi sada spominjala tu užasno uznemirujuću temu.

- Vjerojatno bi se trebala smatrati sretnom, - rekao je Thomas. - Meredith Spooner je bila loša vijest. Ali, naravno, ti to već ionako dobro znaš.

Starih navika se bilo jako teško riješiti. Sada joj je proradio dobro poznati zaštitnički instinkt koji je branio i smišljao opravdanja za Meredith, kao i uvijek kada je nastala kritična situacija.

Podigla je bradu gore. - Jesi li apsolutno siguran da je Meredith pronevjerila taj novac?

8

GIGA

- Jesam.

- Kako je to uspjela?

- Jednostavno. Zaposlila se u računovodstvu dobrotvornog fonda na sveučilištu Eubanks. Kao osoba koja je svakodnevno imala pristup svim računima, jednostavno je to iskoristila. Dodaj k tome još i njezin moral umjetnice-prevarantice, te njezino umijeće rada na računalima i dobila si odličan recept za pronevjeru.

- Ako je istina ovo što si sada rekao, što onda radiš ovdje? S obzirom na to koliko je novca u pitanju, pomislila bih da si već trebao biti na policiji.

- Pokušavam izbjeći policajce.

- Čak iako nedostaje više od milijun dolara? Ugledala je svoju šansu za napad i iskoristila je.

- To mi zvuči veoma sumnjivo. To zasigurno baca određene sumnje na tvoju priču, gospodine Walker.

- Želim izbjeći policiju jer takav publicitet može samo naškoditi dobrotvornom fondu.

Potkopati vjeru potencijalnih donatora. Mogu se početi pitati kakvi su to ljudi zapravo zaduženi za baratanje tim novcem, znaš što mislim?

Imala je dovoljno iskustva s osjetljivom temom dobrotvornih fondova, tako da ga je u potpunosti shvaćala. Ali to nije bio razlog zbog kojeg bi ga sada ostavila na miru. Osim toga, uopće nije djelovao kao osoba koja je upetljana u dobrotvorna davanja studijima. Taj posao su vodili pristojni i kulturni tipovi, odjeveni u skupa odijela, koji su znali raditi s takvim stvarima.

Usiljeno mu se osmjehnula. - Mislim da počinjem shvaćati o čemu se radi. Sada je na meni red da pogađam. Je li moguće da nisi prijavio nestali novac određenim vlastima, gospodine Walker? Možda je razlog tome što si mislio da bi ti bio prvi osumnjičeni?

Njegove tamne obrve su se podigle kao posljedica njezinih riječi. - Blizu si, gospođice Hutton. Nisi doslovno pogodila, ali jako si blizu.

- Znala sam.

- Meredith je za sobom ostavila trag koji vodi do mojeg brata, Dekea, u slučaju da se pronevjera otkrije.

- Tvojeg brata. - Polako je probavljala njegove riječi. -Gdje je zapravo glavno vodstvo tog fonda Bethany Walker?

- To je dio Sveučilišta Eubanks. Uspostavljen je kako bi financirao istraživanja i proučavanja na polju matematike.

- Eubanks? - Frknula je. - Ta mi institucija nije poznata.

- To je malo sveučilište u gradiću koji se zove Wing Cove. Otprilike sat i pol vožnje sjeverno od Seattlea.

- Tako dakle.

- Fond je nazvan po Dekeovoj ženi, Bethany, briljantnoj matematičarki. Umrla je prošle godine. Deke je glavni u odboru koji je zadužen za nadgledanje svih investicija fonda. Za tri mjeseca bit će revizija poslovnih knjiga. Ako se otkrije da taj novac nedostaje, izgledat će da je on čovjek koji se oko toga potrudio, naravno zahvaljujući slatkoj Meredith.

Tipična Meredithina namještaljka, pomislila je Leonora. Pobrini se da žrtva ne zove policiju.

- Shvaćam koliko je ovo tebi i tvojem bratu uznemirujuće, Walker. Ali moram ovo naglasiti, za čovjeka koji sve to želi zataškati i ne dizati veliku prašinu oko toga, nekako si mi o toj temi previše brbljav.

- To je zbog toga što imam važan razlog da pronađem taj novac. Želim ga vratiti na račun fonda prije vražje revizije.

- Razumijem, - rekla je. - Ali zašto o ovome meni pričaš?

- To je jednostavno. Ti si mi najbolji trag. Zurila je u njega. - Molim?

- Dopusti da to ovako kažem, ti si mi jedini trag. Uhvatila ju je panika. - Ali ja ništa ne znam o tom nestalom novcu.

9

GIGA

- Da? - Izgledao je neuvjereno. - Dobro, pretpostavimo da govoriš istinu...

- Ja govorim istinu.

- Čak i da je to točno, još uvijek si mi jedini trag.

- Zašto?

- Zato što poznaješ Meredith bolje nego itko drugi, kako se meni čini. Zaista se nadam da ćete mi moći pomoći, gospođice Hutton.

Samo u tvojim snovima, pomislila je Leonora. - Rekla sam ti, nisam bila s njom u kontaktu ove godine. Nisam čak znala ni da je dobila posao na Sveučilištu Eubanks. Nisam znala ni da živi u ovom stanu dok me policija nije nazvala nakon nesreće.

- Ti se šališ. Prema onome što su mi rekli iz ove zgrade, koristila je tvoje ime kada je unajmljivala ovaj stan.

Leonora nije ništa rekla. Nije to bilo prvi puta daje Meredith iskoristila njezino dobro ime i preporuke.

- Sumnjam daje ovdje namjeravala ostati duže vrijeme. - Thomas je prešao pogledom preko sobe koja je imala skroman namještaj i nije ostavljala dojam svojim izgledom. - Vjerojatno je samo trebala skrovište i adresu koju bi koristila dok je smišljala sljedeću prijevaru.

- Gledaj, zaista ne znam što bih rekla. Ne mogu ti pomoći, gospodine Walker. Ja sam ovdje samo kako bih pokupila Meredithine stvari. Većinu njezinih stvari namjeravam pokloniti lokalnoj trgovini rabljenom robom. Kada to obavim, odlazim ravno kući. Imam rezervaciju za večerašnji let. Na poslu trebam biti odmah sutra ujutro.

- Kući u Melba Creek, zar ne? Izvan San Diega? Pokušala je ignorirati loš predosjećaj. Dobro, znaš gdje živim. Treba li me to prestrašiti?

- Ne pokušavam te prestrašiti, gospođice Hutton. Pokušavam surađivati s tobom.

- A-ha.

- Imam za tebe jedan poslovni prijedlog.

- Reci mi samo jedan dobar razlog zašto bih ga uopće željela čuti.

- Dat ću ti ih nekoliko. Prvi je, ako budeš surađivala sa mnom, pobrinut ću se da te nagradim nakon što pronađemo novac.

- Čekaj samo malo. Ti mene podmićuješ?

- Za pronevjeru se obično završava u zatvoru, zar ne?

- Zatvori - Refleksno je napravila korak unatrag. Wrench je na njezin korak malo zarežao i izgledao je jako zainteresirano. Sledila se. - Zašto bi mene uhitili? Rekao si mi da bi tvoj brat bio glavni osumnjičeni ako bi se pronevjera ipak otkrila.

- Ne namjeravam dopustiti da moj brat ispašta i snosi posljedice za pronevjeru koju je Meredith učinila, - rekao je Thomas nježno. - Ako se taj novac ne vrati na svoje mjesto do sljedeće revizije, potrudit ću se da policija tebe traži.

- Kako?

- Deke je pravi mađioničar kada se radi o računalima. Ja sam pak jako dobar što se tiče financijske strane. Ne bi trebalo biti jako teško napraviti neki trag koji bi vodio od Meredith k tebi.

- K meni. - Bila je zbunjena. - Ali ja nemam ništa s Meredithinom pronevjerom.

- Tko zna? Možda ćeš to na kraju i moći dokazati. Ali u međuvremenu, ja ti mogu maksimalno zagorčati život. Reci mi, kako bi tvoji šefovi reagirali kada bi saznali da si pod istragom za pronevjeru?

- Kako se usuđuješ prijeteći mi uvlačiti me u tu zbrku!

Jednu je ruku izvadio iz džepa. Bila je to ogromna, čvrsta ruka, ruka čovjeka koji je radio s alatom ili se penjao po stijenama. Nije to bila nježna ruka poslovnog čovjeka.

- U slučaju da nisi primijetila, gospođice Hutton, već si ionako u toj zbrci. Usuđujem se reći, do grla.

10

GIGA

- Kako to možeš reći?

- Koliko je meni poznato, ti si Meredithina najbliža prijateljica. A to za mene znači da si i najbliža osoba koja je mogla biti njezina partnerica.

- Nisam bila njezina partnerica.

- Vas dvije se poznajete jako dugo. Ti si jedina osoba s kojom je ona ostala u kontaktu u dobrim i lošim vremenima. Uvjeren sam da bih te uz Dekeovu pomoć lako mogao učiniti njezinom suučesnicom.

- Bože moj, ti to govoriš ozbiljno, zar ne?

- Kada je u pitanju milijun i pol dolara plus reputacija mojeg brata? Da, gospođice Hutton, vraški sam ozbiljan. Surađuj sa mnom. Pomozi mi da pronađem taj novac i svatko će otići na svoju stranu bez unajmljivanja odvjetnika.

- Reci mi samo, gdje misliš da bih mogla sakriti toliki novac?

- U ovom trenutku, zasigurno znam da nije na tvojem osobnom bankovnom računu.

Osjetila je kako joj se usta otvaraju od iznenađenja. -Provjerio si?

- To je bila prva stvar koju sam napravio nakon što sam pronašao tvoje ime u njezinom adresaru.

- Kako?

- Rekao sam ti, brat mi je veoma vješt s računalima.

- Takva vrsta nepoštivanja privatnosti je ilegalna. Mogla bih te dati uhititi.

- Nemoj zezati. Morat ću se toga prisjetiti u budućnosti. Planula je. - I ti još imaš hrabrosti optužiti mene za kriminalno ponašanje.

- Sama zaključi.

- Ne mogu vjerovati. - Osjećala se uhvaćenom u klopku. - Ovo je više nego bizarno.

On je izgledao kao da se zabavlja. - Budi zahvalna, ti si dobila lakši dio. Trebaš mi samo pomoći da pronađem novac.

Oprezno gaje gledala. - Koji je teži dio? Vratiti ga natrag na račun fonda?

- Ne. To će biti jednostavno. Teži dio će biti uvjeriti mog brata da Meredith Spooner nije ubijena.

Osjećala je kako joj zrak žurno odlazi iz pluća. Zaprepaštena, zurila je u njega pune tri sekunde ništa ne shvaćajući.

- Policija ništa nije rekla o ubojstvu, - konačno je izgovorila.

- Samo zbog toga što nisu pronašli ništa što bi upućivalo da se dogodilo išta drugo osim čiste nesreće, - rekao je. -Vjerojatno zbog toga što ničega ni nema.

Imala je osjećaj da je posljednjih dana on već nekoliko puta vodio ovaj razgovor.

- Ali tvoj brat drukčije gleda na tu situaciju? - pitala je.

- Deke je... - Zastao je, vjerojatno tražeći pravu riječ. -Neki ljudi misle kako je on malo opsjednut teorijom da mu je žena, Bethany, ubijena prije godinu dana. Kada je čuo za nesreću koja se dogodila Meredith, odmah je zaključio da se ubojica vratio i ponovno napada.

- Bože dragi. Što ti misliš?

Thomas je šutio neko vrijeme. Wrench mu se svom svojom težinom naslonio na nogu, kao da ga želi utješiti.

Mislila je da će se Thomas filozofski otarasiti njezinog pitanja. Ali se iznenadila.

- Ne znam, - konačno je rekao.

- Ne znaš? Što bi to trebalo značiti? Čekaj, mi ovdje razgovaramo o ubojstvu.

- Gledaj, prije godinu dana kada je Bethany umrla, nisam niti pomišljao da postavljam pitanja o načinu na koji je umrla. Službeno su to proglasili samoubojstvom. Nažalost, čini se da odgovara okolnostima i nema nikakvog traga nasilja.

- Je li ostavila oproštajno pismo?

- Nije. Ali to nije tako neobično kao što ljudi misle.

- Samoubojstvo uvijek jako teško pada onima koji su poznavali žrtvu. Nije čudo što tvoj brat 11

GIGA

traži druge odgovore. Ali što je to s Meredithinom smrću što ga tjera na mišljenje da postoji neka povezanost između njih dvije?

- Ništa posebno, - priznao je Thomas. - Meredith je stigla u Wing Cove šest mjeseci nakon što je umrla Bethany. Njih se dvije nikada nisu srele. Ali Deke pokušava vidjeti povezanost tamo gdje ona ne postoji. Koliko ja znam, jedina im je zajednička stvar bila što su obje mnogo vremena provodile u Kući ogledala.

- Što je Kuća ogledala?

- Glavno sjedište vodstva Sveučilišta Eubanks.

- I to je to? Radile su na istom mjestu? To je jedina veza između njih dvije?

Kratko je oklijevao. - Jedina uvjerljiva.

- Bez uvrede, ali to je jako slabo.

- Svjestan sam toga, gospođice Hutton. — Thomasov glas je bio grub. - Kao što sam već rekao, Deke proživljava pravu krizu što se tiče Bethanyne smrti. Napravio sam sve kako bih mu dokazao da njegova teorija zavjere nema smisla. Čak sam u posljednjih nekoliko mjeseci pomislio da napredujem. Činilo se da polako izlazi iz depresije. Ali Meredithina smrt kao da gaje vratila unazad.

U sebi je ponovno razmišljala o njegovim prijašnjim komentarima. - Čekaj samo malo. Rekao si da je jedina uvjerljiva povezanost između Bethany i Meredith samo činjenica da su obje radile na istom mjestu. Ima li još nekih, manje značajnih veza?

- Možda, - polako je rekao.

Njegova očita mrzovolja govorila joj je kako ne vjeruje potpuno u bratovu teoriju ubojstva i zavjere, ali osjeća obvezu prema njemu da tome treba obratiti pozornost. Ovdje se vjerojatno radi o odanosti obitelji. Ona je jako dobro znala kako to ide.

- Što? - pitala je kad joj više ništa nije rekao.

- Nakon pogreba širile su se glasine.

- Glasine?

- Neka lokalna ogovaranja da je Bethany za vrijeme kad je počinila samoubojstvo eksperimentirala s nekim drogama, - nerado je rekao. - Deke i ja smo se složili da bi to bila totalna suprotnost njezinom karakteru. Koliko smo mi znali, nikada nije uzimala nikakvu drogu.

- Kada je umrla, jesu li radili ispitivanje na narkotike?

- Obavljeni su neki rutinski testovi, ali nije bilo nikakvog razloga tražiti nešto posebno za što bi bilo potrebno skupo testiranje. Zakon u malenom gradiću ne dopušta da se na svakom preminulom rade skupi i zahtjevni testovi, osim ako postoje ozbiljne sumnje u razlog smrti.

Nije imala običaj koristiti tako nešto. Deke je imalo neka pitanja o njezinoj smrti, ali nikada nisu bila povezana s drogom. I sada više nema povratka. Bethany je kremirana prema želji koju je navela u oporuci.

- Meredithina smrt je proglašena nesrećom. Nije bilo nikakvih naznaka prisutnosti bilo kakvih droga ili alkohola. Kako onda glasine o smrti Bethany Walker vode do njezine smrti?

- Nakon što smo mi u Wing Coveu saznali za nesreću, počele su glasine o tome kako je Meredith koristila neke droge dok je bila tamo.

- Ne, - rekla je Leonora sniženim tonom. Naborao je obrve. - Ne? Sigurna si u to?

- Oh, da. Zaista sigurna. Sam Bog zna, Meredith je radila mnogo loših stvari, ali konzumiranje droga nije dolazilo u obzir. Njezina se majka njima ubila, znaš.

-Uh. Thomas više ništa nije rekao. Samo je zamišljeno gledao. Wrench je izgledao kao da se dosađuje.

- Prometne nesreće se događaju svakodnevno. - Pitala se pokušava li uvjeriti njega ili sebe. A nedostaje i motiv za ubojstvo.

- Ja to baš ne bih tako rekao. Jedan i pol milijun dolara je hrpa novca. Hajdemo samo 12

GIGA

pretpostaviti da je Meredith ipak imala partnera. Nekoga tko nije želio dijeliti zaradu.

Osjećala se kao da propada u zemlju. Ovo je postajalo sve gore.

- Zadnji puta ti govorim, nisam bila Meredithina partnerica, - oštro je govorila. - Ništa nisam znala o toj prijevari za koju si rekao da ju je napravila na Sveučilištu Eubanks.

- Dokaži to. Pomozi mi pronaći novac koji je pronevjerila.

- Ti mi prijetiš. To zaista mrzim.

- Ponudio sam ti i nagradu za pronađeni novac, - podsjetio ju je.

- Ako nemaš ništa protiv, - hladno je rekla, - moram završiti pakiranje Meredithinih stvari.

- Što me podsjeća da o tome imam jedno pitanje.

- Kakvo pitanje?

- Zašto si ti danas došla ovdje? Zašto je tvoj posao bio doći ovdje i pospremiti njezin stan, te se mučiti sa zadnjim detaljima života Meredith Spooner?

Leonora je pogledala okolo u ružne zidove i bezličan namještaj. Bilo je teško zamisliti Meredith, koja je uvijek bila puna života i žudjela za uzbuđenjima, kako zadnje dane svojeg života provodi u ovom tako tjeskobnom i tmurnom stanu.

Velika tuga preplavila je Leonoru. Meredith je bila komplicirana i znala je izluđivati ljude.

Kad god bi se Meredith pojavila, s njom su stizale nevolje. Ali svijet će sada bez nje zasigurno biti mnogo turobnije mjesto.

- Nije bilo nikoga drugog tko bi to napravio, - rekla je Leonora.

13

GIGA

POGLAVLJE 2.

Neprekidna tama obavila je interijer Dekeove kuće. Zastori su bili navučeni na sve prozore, čak i u ovo hladno i tmurno poslijepodne u studenom kada nema ni tračka sunčeve svjetlosti.

Svjetlost je dopirala samo s ekrana računala. Reflektiralo se na Dekeovim zlatno uokvirenim naočalama i obasjavalo mu neobrijano lice nezdravom svjetlošću.

Thomas je sjedio u kožnoj fotelji s druge strane stola, ispred njega je bila šalica kave, a Wrench je bezvoljno ležao do njegovih nogu. Koliko je god napredovao u borbi da otrgne Dekea iz depresije i njegovog svijeta računala, sve je propalo kada su saznali za nesreću Meredith Spooner. Deke se automatski povukao u sebe i samo zurio u monitor, tražeći znakove i veze koje će mu potvrditi sumnje u Bethanyno ubojstvo.

- Je li se u stanu pojavila Leonora Hutton? - pitao je Deke. Njegov žar je bio toliko uočljiv daje boljelo gledati ga takvoga. - Baš onako kao što si i mislio?

- Pojavila se. Rekla je kako je došla spakirati Meredithine stvari.

- Pa? Što se dogodilo? Hoće li nam pomoći?

- Ne znam, rekao je Thomas.

- Kako to misliš? Rekao si mi da nam je ona jedini pravi trag.

- Znam. - Oklijevao je. - Ali ona nije baš ono što sam očekivao.

- Kako to?

Thomas je razmišljao o utiscima koje je na njega ostavila Leonora. Još uvijek ih je pokušavao sve posložiti na mjesto. O tome je razmišljao većinu jučerašnjeg puta po povratku u Wing Cove i sinoć za računalom, ali ništa se nije slagalo. Kako god pristupio problemu, uporno je odbijao svrstati ga u jednostavnu kategoriju.

- Ona nije nimalo slična Meredith, - rekao je. - Zapravo, ona je potpuna suprotnost. Kao dan i noć.

Ako je Meredith, žena koja je pronevjerila novac, sa zlatno plavom kosom i očima boje ljetnog neba bila dan, onda je Leonora noć.

- Dobar blizanac, loš blizanac, - predložio je Deke.

- Vjeruj mi, njih dvije nikada nisu bile blizanke.

Sada mu je glavom prolazilo sjećanje na onaj prvi pogled na Leonoru kada se okrenula od police i suočila s njim. Ta ga je slika progonila kao i poneki ostaci sna kojih se nije mogao riješiti.

Ponovno ju je vidio u svojoj glavi i pokušavao je uključiti mjere objektivnosti. Bila je odjevena u tamno zelene hlače i zeleni džemper. Tamna kosa joj je bila skupljena u francusku punđu. Moderne, crno uokvirene naočale isticale su njezine zelene oči, a lijepa koža i pravilne crte inteligentnog lica fascinirale su ga iz nekog neobjašnjivog razloga. Toliko mnogo da se morao truditi kako bi maknuo pogled u stranu, čak i samo na nekoliko sekundi. Bila je minimalno našminkana, ako i uopće. Nije bila tip žene koja je marila samo za svoj izgled, poput Meredith, pomislio je.

Za manje od pet sekundi nakon što ju je ugledao, znao je da Leonora i on imaju nešto zajedničko. Navikla je ići za onim što je željela. Vjerojatno se nije ni lako predavala kad bi odredila nekakav cilj.

- Što je rekla na ponuđenu nagradu za pronađeni novac? - pitao je Deke.

- Nazvala je to podmićivanjem. Tada sam implicirao što će biti s njom ako se policija umiješa u traženje novca, s obzirom daje dobra Meredithina prijateljica i tako dalje.

Deke je bio zaprepašten. - Kako je to prošlo?

- Mislim da ne voli kad joj se prijeti.

- Pretpostavljam da se nisi iznenadio. - Deke je zurio u nejasnu sliku na ekranu. - Razmišljao sam o novcu.

14

GIGA

- Što s njim?

- U jednu ruku, to je najmanji problem koji imamo.

- Imam jednu novost za tebe, Deke. Kada revizori otkriju da na računu fonda nedostaje više od milijun dolara, tada ćemo nas dvojica imati jako veliki problem.

- Ja ću zamijeniti novac prije revizije. Nitko neće saznati daje nestao.

- Zamijeniti? Samo mi reci, gdje namjeravaš nabaviti toliko gotovine?

- Zatvorit ću nekoliko računa.

- Vraga hoćeš, - polako je rekao Thomas. - Ja sam tvoj menadžer za ulaganja, sjećaš se?

Proklet bio ako ti dopustim da se tako žrtvuješ.

- Mogu ga zamijeniti. Potrebno je samo nekoliko konzultiranja.

- Zaboravi. Meredith Spooner je uzela taj novac. Mi ćemo ga vratiti natrag.

Deke se lagano nasmiješio.

- Što? - rekao je Thomas.

- Ništa. Samo kad se god razgovara o vraćanju tog novca, postaješ opsjednut baš onako kao ja kad pokušavam dokučiti stoje ubilo Bethany.

- K vragu, to je takav princip stvari.

- Da, - rekao je Deke. - Čovjek mora voljeti takve principijelne stvari.

Thomas se smjestio dublje u fotelju. - Znaš, mi dobivamo nekakvu čudnu reputaciju ovdje.

Nazivaju nas "luda braća Walker".

- Čuo sam.

Neko su vrijeme tako sjedili u polumraku sobe. Wrench se protegnuo, promijenio položaj i ponovno zaspao.

- Moraš pronaći novac, - konačno je rekao Thomas, -zato što nam je to jedina prilika da shvatimo jesu li Bethany i Meredith zaista ubijene.

- Što je sad to? Pokušavaš mi reći da si počeo vjerovati u moju teoriju o ubojstvima?

- Recimo samo da je razgovor koji sam vodio s Leono-rom potaknuo neka pitanja na koja bih želio dobiti odgovore.

- Kakva pitanja?

- Znaš one priče o drogi?

Dekeova se ruka čvrsto skupila oko olovke. - Što s njima? Bethany je nije uzimala.

Thomas se sagnuo dolje kako bi pomilovao Wrenchovo uho. - Leonora Hutton se kune kako je nije uzimala niti Meredith.

- Nemoj zezati? - Deke je ispustio olovku iz ruke, naslonio se na naslonjač i prstima prešao preko zarasle brade. -A opet se ponavljaju iste glasine. Mislim daje to jako zanimljivo.

-Da. - Dobro si poznavao Meredith, barem neko vrijeme, -rekao je Deke. - Što misliš o tim glasinama o drogama koje smo čuli?

Thomas je oklijevao. Bilo je pomalo uvrnuto shvatiti kako možeš nekoliko puta spavati sa ženom i ne znati koristi li nekakva kemijska sredstva. Jedino u što je bio siguran jest da ih nikada nije koristila pred njim i nikada nije primijetio da je bila pod ikakvim utjecajem tako nečega.

- Nisam siguran, ali mislim daje Meredith Spooner bila previše usredotočena na svoje prijevare da bi se podala utjecaju droga, - konačno je rekao.

- Upravo kao što je i Bethany bila potpuno predana svojem poslu da bi se petljala s njima.

Priznaj, to je još jedna veza između njih dvije.

- U redu, - rekao je Thomas. - Imamo dvije veze. Možda. Obje su žene mnogo vremena provodile u Kući ogledala i nakon njihove smrti uslijedile su iste glasine o tome kako su koristile drogu iako nije bilo nikakvih dokaza za to i svatko tko ih je dobro poznavao tvrdio je da one to nikada ne bi učinile.

Nastala je kratkotrajna tišina.

15

GIGA

- Ne ostaje nam baš puno za nastavak, zar ne? - Deke je nervozno upitao.

-Ne. - Možda će na kraju ispasti da je Leonora Hutton ključ ovog slučaja, - rekao je Deke.

Thomas nije ništa odgovorio. Nije znao želi li da Leonora Hutton bude ključ ovih događaja.

Kiša je prestala padati dok su Thomas i Wrench napuštali Dekeovu kuću, ali sivilo je ostalo.

Oblaci su bili teški i niski, prekrivali su i najmanji tračak svjetlosti koji je ostao od tog kratkog dana. S grana jela još uvijek je kapala kiša, a trava na krajevima puta je bila blatna.

Voda u malenom zaljevu je bila zamućena i valovita od naleta vjetra, kao da je neko podvodno čudovište ispod površine tražilo svoj plijen.

Thomas je uhvatio uzicu koja je bila oko Wrenchovog vrata i njih su dvoje krenuli pješice puteljkom koji će ih dovesti kući. Wrench nije trebao uzicu, ali ljudi koji bi ga vidjeli bez nje postajali bi nervozni. Thomas gaje žalio. Ljudi su ponekad stjecali krivi dojam i o njemu samome. Možda su se on i Wrench zato odmah i složili. Obojica su bili nevine žrtve genetskog naslijeđa.

Već dobro označeni put išao je vanjskom stranom zaljeva. U ovo doba dana promet je bio gust. Džogeri, trkači i svi oni koji su se željeli rekreirati morali su se boriti za svoja mjesta.

Svi ostali, kao što su bili on i Wrench, koji su lagano hodali, morali su se micati s puta onima koji su tjelovježbu shvaćali ozbiljno.

Nekoliko pasa je poskakivalo dok su ih njihovi gospodari vodili na uzicama. Wrench je prepoznao lijepog labradora i retrivera kao sebi ravne, te je uporno ignorirao pahuljastu malu bijelu pudlicu koja je uporno pokušavala postati njegova prijateljica.

Wing Cove je smješten u šumovitom dijelu krajolika koji je graničio s Puget Soundom. Pod nekakvim drugim okolnostima, pomislio je Thomas, ovo mjesto bi mu se mnogo više sviđalo.

Zaljev je dobio ime po svojem izgledu. Sličio je galebovom krilu u letu. Najširi dio je bio na ulazu, na mjestu gdje se spajao s Puget Soundom. Grad je bio smješten na samom vrhu krila.

Redovi kuća i koliba bili su nanizani na šumovitom dijelu koji se izdizao iz mora.

Wrench je predvodio preko uskog mostića koji se nalazio ispred njih. Drveni most bio je prečac do druge strane. Taj put je spašavao manje entuzijastične rekreativce da ne moraju prolaziti kroz grad ili do ulaska u zaljev kako bi prešli velikim mostom na drugu stranu.

Kad su sišli s drvenog mostića na drugoj stani, Thomas je ugledao bijeli automobil koji je na sebi imao ispisan plavo-zlatnim slovima logo policije Wing Covea. Bio je parkiran kraj puta.

Prepoznao je Eda Stovalla, šefa policije, kako sjedi iza volana i podigao je ruku u znak uobičajenog pozdrava. Ed je otvorio prozor i grubo klimnuo glavom.

- 'Večer, - rekao je Ed. Bilo je nečeg čudnog u tom pozdravu.

On je bio malen i nabijen čovjek s rijetkom kosom i totalno drukčijim smislom za humor. Što se Thomasa ticalo, Ed je uvijek bio pomalo naporan sa svojim šalama.

Onda opet, on i Deke se nisu baš slagali s njim. Nekoliko su se puta žestoko zakvačili s njim u mjesecima nakon Bethanyne smrti.

Ed je vodio istragu. Kada je on to proglasio samoubojstvom, svi su se složili s njim, uključujući i patologa, ali Deke je protestirao. Glasno. Štovali nije bio sretan kada ga je Deke uvjeravao da u malenom Wing Covu postoji neidentificirani ubojica.

Ni uprava Sveučilišta nije bila oduševljena Dekeovom teorijom o ubojstvu. Wing Cove je bio grad u vlasništvu kompanije, a Sveučilište Eubanks, koje je zapošljavalo većinu tamošnjeg stanovništva, je bila kompanija koja je određivala pravila. Polaznici Sveučilišta i njihovi profesori bili su društvo konzervativaca. Po Thomasovom mišljenju, uprava Sveučilišta je bila opsjednuta reputacijom institucije. Ali morao je priznati da ih potpuno razumije što se tiče sigurnosti zemlje koja pripada sveučilištu. Ako bi ono dobilo lošu reputaciju, ako bi bilo prozvano kao mjesto puno nasilja, roditelji bi postali nervozni. Nervozni roditelji slali bi svoju djecu negdje drugdje. Na sve se jako dobro moralo paziti na malom sveučilištu poput Eubanksa.

16

GIGA

Iako je shvaćao Stovallovo mišljenje, Thomas nije imao drugog izbora nego podržati Dekeov zahtjev za opsežnijom istragom Bethanyne smrti. To je jednostavno bilo tako, braća Walker su se držala zajedno čak iako je jedan od njih bio uvjeren daje drugi zaista zastranio.

- Dobra večer, Ed. - Thomas je stao pored otvorenog prozora. Wrench je njuškao gumu automobila. - Paziš na brzinu kojom se kreću džogeri?

Ed se nije nasmijao. Thomas ga nikada nije vidio da se smije.

- Imao sam nekoliko slobodnih minuta, - rekao je Ed sa samo njemu svojstvenim ozbiljnim tonom. - Uzeo sam šalicu kave. Došao ovdje da je popijem. U ovo doba dana lijepo je biti ovdje.

Thomas je uočio da Ed ne gleda u njega. Promatrao je gužvu na drvenom mostiću. Thomas je slijedio njegov pogled. Činilo se kako se usredotočio na ženu, sportski odjevenu, koja je odlučno hodala pri samom rubu puta. Izgledala je kao daje u kasnim tridesetima, atraktivna na neki ozbiljan način. Bilo je nečega u načinu kojim se kretala. Imao je osjećao da se rješava nekog velikog stresa.

Ponovno je vratio pogled na Eda i prepoznao njegov izraz lica. Svaki bi ga muškarac razumio.

Ed se jako palio na ženu u svijetloj sportskoj odjeći. Na nekoliko sekundi osjetio je čak i sažaljenje. Tada je sam sebe podsjetio da je to bio Štovali, čovjek koji je mislio daje Deke lud.

- Neka tvoja prijateljica? - upitao je Thomas.

- Sreli smo se nekoliko puta, - rekao je Ed. Bez imalo ustručavanja. - Oboje provodimo mnogo vremena u Hidden Coveu.

Hidden Cove je jedna od dvije gradske knjižare. Thomas je bio dosta iznenađen saznanjem da Ed čita knjige. Bez sumnje su to onda knjige o policijskim rješavanjima različitih slučajeva ili neki trileri o vojsci.

Thomas je promatrao ženu. - Tko je ona?

- Elissa Kern. Kćerka profesora Kerna.

- Nisam znao da ima kćerku.

- Elissa mi je ispričala da su joj se roditelji razveli kad je napunila pet godina. Ona i njezina majka su se odselile. Prošlo je dugo vremena dok ponovno nije vidjela oca. I Elissa se prošle godine također razvela. Došla je ovdje kako bi bolje upoznala oca. - Ed je otpio gutljaj kave i spustio šalicu dolje. - Nemoj misliti da im uspijeva uspostavljanje međusobnog normalnog odnosa. Kern ima problema s alkoholom. Jedini razlog zbog kojeg nije dobio otkaz je što je imao ugledno ime i izvrsnu reputaciju.

- Čuo sam.

Svi su u gradu znali da se dr. Osmond J. Kern, tipičan profesor matematike, polako ubija pijući alkohol u neograničenim količinama. Bethany se uvijek najviše divila dr. Kernu i uvijek jeo njemu lijepo pričala. Profesor je stekao poznato ime i dobru reputaciju prije gotovo trideset godina kada je napravio znanstveni rad o algoritmima koji je osvojio prestižne nagrade na području matematike i koji se pokazao neizmjerno važnim za računarsku industriju. Koliko je Thomas znao, ništa više prije ni poslije toga nije napravio. Ali, opet, Kern nije ni morao ništa drugo napraviti osim povremeno se pojaviti na nekim predavanjima i seminarima. Kao što je Ed upravo sada istaknuo, Kern je napravio znanstveni rad o algoritmima koji mu je bio odskočna daska za postizanje akademske nirvane.

Sada je Elissa Kern bila skoro pred policijskim automobilom. Ed ju je gledao čvrstim, stoičkim izrazom lica. Primijetila je parkirani automobil u velikoj sjeni drveća. Thomas je pomislio daje primijetio kako se njezin napeti izraz lica sada malo ublažio. Nije zastala, ali je digla ruku u znak pozdrava.

Ed je nju pozdravio na isti način.

Uzavrela strast, stil Eda Stovalla.

Ali, tko je bio on da mu sudi? Ovih dana se i on osjećao slično.

- Hej, Ed, jesi čuo one glasine o Meredithinom uzimanju droge?

17

GIGA

Edov pogled je pratio Elissu dok se udaljavala. - Čuo sam.

- Jučer sam upoznao nekoga tko ju je jako dobro poznavao. Rekla je kako je Meredith imala ružno mišljenje o tome. Uvjeravala me da je nikada nije uzimala. Zvuči li ti to poznato?

Ed se trgnuo iz razmišljanja i konačno odvratio pogled od smjera kojim je Elissa otišla. - O ovome smo već ranije razgovarali, Walker.

- Samo sam mislio da ti to trebam spomenuti.

- Zvuči mi kao da tvoj brat radi na novoj teoriji o nekakvoj zavjeri. Istraga o Bethany Walker je zatvorena i tako će ostati sve dok mi ne pokažeš neki vrijedan dokaz.

- Naravno, Ed. Jako je lijepo znati da si liberalan čovjek.

- Najbolje što možeš učiniti za svog brata jest da ga odvedeš dobrom psihijatru. - Ed je okrenuo ključ automobila. - Možda ne bi bila loša ideja da i ti porazgovaraš s jednim.

Počinješ mi zvučati kao te je brat uvjerio u svoje fantazije.

Wrench je odabrao upravo taj trenutak kako bi podigao nogu pored gume automobila. Srećom po njih, Ed nije primijetio tu pseću uvredu. Bio je previše okupiran gledajući preko ramena promet iza svojeg automobila. Ubacio je u brzinu i odvezao se ravno naprijed.

Wrench je mirno stajao pored Thomasa.

- To je bilo jako pasivno-agresivno od tebe, Wrench. Wrench je zalajao.

- U redu, možda pomalo postajem kao Deke, - rekao je Thomas. - Ali barem ne parkiram ovdje u ovom sjenovitom području u blizini drvenog mostića kako bih promatrao ženu u svakodnevnoj rekreaciji. Čovjek zaista mora biti očajan da to radi.

Wrench gaje pogledao.

- Dobro, jesmo se motali po onom stanu u Los Angele-su čekajući da se pojavi Leonora Hutton. To je potpuno drukčija stvar. To je bio posao.

On i Wrench su nastavili hodati niz puteljak, ignorirajući užurbanu gomilu ljudi. Nekoliko metara kasnije, skrenuli su s puteljka i odvojili se slijedeći put koji je vodio na pošumljeni brežuljak do kuće u drveću.

Thomas je zastao na ulaznim vratima kako bi izvadio ključ i otvorio vrata. U malenom hodniku odvezao je Wren-cha. Skinuo je jaknu i objesio je u ormar. Wrench je otišao u kuhinju do svoje zdjele s vodom.

U kući je bilo prohladno. Thomas se zaustavio u dnevnoj sobi kako bi upalio vatru. Kad se plamen ustalio, ustao je i odšetao do rubnog mjesta koje je dijelilo kuhinju od dnevne sobe.

Svaka se površina vizualno sjajila u ovim prostorijama. Isto kao i kupaonica i prednji hodnik.

Trebalo mu je nekoliko mjeseci da završi taj projekt. Ponekad se pitao nije li možda i pretjerao.

Provjerio je automatsku sekretaricu. Nije bilo novih poruka. Leonora Hutton ga nije nazvala.

Otvorio je kuhinjski element, izvadio vrećicu s hranom za Wrencha i dao mu nekoliko komada. Wrench je sretno grizao lažnu kost.

- Valjda bi to trebalo biti dobro za tvoje zube, - rekao je Thomas.

Nije se činilo daje Wrench zabrinut za svoje zube.

Bilo je teško objasniti dobru oralnu higijenu psu koji je bio blagoslovljen time da je dobio izvrsne zube. Thomas je odustao od te namjere, otvorio vrata pored hladnjaka i otišao u omiljenu sobu u kući, svoju radionicu.

Upalio je svjetlo. Redovi sjajnog alata blistali su poslagani na zidovima. Kliješta, odvijači, matice, sve je bilo poslagano po veličini i modelu. U ladicama su također bili posloženi različiti komadi alata.

Otišao je do ogromnog drvenog stola u sredini sobe koji je stajao pored bušilice i naslonio se na njega. U ovoj sobi je uvijek razmišljao i sada je želio misliti na Leonoru Hutton.

Noć i dan. Suprotan odraz u ogledalu.

18

GIGA

Bio je vraški uvjeren što treba očekivati od žene za koju je pretpostavljao daje bila Meredithina partnerica. Ali Leonora ga je zbunila. Čak ga nije pokušala ni zavesti. Sam sebi je rekao da to ne treba osobno shvaćati. Ipak, imao je osjećaj kako bi to moglo biti zanimljivo iskustvo. Puno zanimljivije nego što je to bilo s Meredith.

Seks je za Meredith predstavljao samo sredstvo za postizanje željenih rezultata. To joj je spadalo u posao. Koliko je njemu bilo poznato, ona iz njega nije izvlačila nikakvo osobno zadovoljstvo. Marila je jedino za krajnji rezultat, što je kasnije saznao na teži način, koji nije ništa imao s orgazmom. Kao i svaki drugi stručnjak, tako je i ona održavala svoju "opremu" čistom i urednom.

Nakratko mu je to bilo dovoljno. Meredith nikada od njega nije zahtijevala da glumi duboke osjećaje za koje su oboje znali da ne postoje. Gledajući unatrag, sada shvaća da je ona bila odlučna u prekidanju njihove veze čim je shvatila da joj on neće dati ništa što bi mogla dalje iskoristiti u svojoj pronevjeri.

Meredith je bila stručnjak za prijevare, profesionalna lažljivica i lopov. Ali kada se čovjek malo usredotoči na nju, nije bila totalna nepoznanica i misterija. Bio je dovoljno siguran u to da je shvaćao kako je reagirala.

S druge strane, Leonora je bila misterija.

Razmišljao je o misterioznoj Leonori i pitao se je li upotrijebio dobar pristup za uspješno obavljanje zadatka.

- On ti je prijetio? - Gloria Webster je zahtijevala odgovor.

Leonora je gledala u baku koja je sjedila s druge strane stola.

Baka i djed su je odgajali otkad je napunila tri godine, nakon što su joj roditelji poginuli u zrakoplovnoj nesreći. Djed Calvin umro je prije šest godina.

Gloria je imala osamdeset i nešto godina. Na glavi je uvijek imala šljem nepromjenjivih kovrča u nijansama čiste bakreno plave boje i nikada nije napuštala stan bez svježe nanesenog omiljenog tamnocrvenog ruža. Obožavala je nositi hlače i uz to odgovarajuću tuniku uzdignutog ovratnika koji bi prekrivao nemilosrdne bore na vratu. Večerašnje izdanje je bilo u tamnozelenoj boji koja se savršenu slagala s bojom njezinih očiju. Na ruci je imala nekoliko zlatnih narukvica, a s prstiju joj se sjajilo prstenje. Nijedan nije bio osobito skupocjen, ali Gloria je obožavala njihov sjaj.

Leonora je gledala na Gloriu kao na svoj uzor. Planirala se odijevati upravo kao ona kad bude navršila osamdeset i nešto godina. Već je prije dosta godina shvatila da nikada neće napraviti previše životnih pogrešaka ako se bude držala bakinog načina života. Ako ništa drugo, barem joj nikada neće biti dosadno.

- Tako je to meni zvučalo, - rekla je Leonora. - Manje-više, indicirao je na to kako će me upetljati u pronevjeru ako mu ne pristanem pomoći u pronalasku novca.

- Misliš da je to ozbiljno govorio?

Leonora je pojela jednog račića dok je razmišljala o pitanju.

- Da, mislim da jeste, - odgovorila je. - Thomas Walker zasigurno nije izgledao kao da blefira.

- Zvuči mi kao neki očajnik.

Komentar je zaprepastio Leonoru. - Očajnik? Mislim da to nije posve točna riječ. Odlučan čovjek bi mu više odgovaralo. Zamisli veliki putnički brod, jako gaje teško okrenuti.

Glorijin se pogled razvedrio. - Oh, Bože. Je li taj tvoj gospodin Walker veliki čovjek?

- Čini mi se više kao nezaustavljiv.

- Glup kao cigla?

- Nažalost, nije.

- Hmm. - Gloria je otpila gutljaj vina i odložila čašu na stol. - Ne zvuči mi kao daje to bio Meredithin tip.

- I meni se tako činilo. Sumnjam daje njihova veza dugo trajala. Bez sumnje gaje pokušala iskoristiti u daljnjoj fazi svoje prijevare, ali brzo ga je ostavila kad je shvatila da ne može 19

GIGA

njime manipulirati.

- Misliš da nije mogla kontrolirati Thomasa Walkera?

- Mislim da Thomasa Walkera nitko ne može kontrolirati osim samog Thomasa Walkera.

Nastala je kratkotrajna tišina. Leonora se zabavljala pečenim krumpirom.

- Dakle tako, - nježno je rekla Gloria.

Leonora je maknula pogled s krumpira i oštro je pogledala. - Što bi to trebalo značiti?

- Ništa, - rekla je Gloria sumnjivo živahnim tonom.

- Stani. - Leonora je uperila vilicu u nju. - Odmah prestani. Poznajem taj pogled i smatram daje totalno nepriličan u ovakvoj situaciji. Nemoj da ti počnu padati na pamet nekakve ideje, bako.

- Ma, neće, draga.

Leonora nije bila zadovoljna s tim donekle umirujućim odgovorom. Svoju je baku predobro poznavala. Gloria je željela da se ona uda. Otkad su razvrgnute njezine zaruke s Ky-leom, gotovo da se opsjednuto zanimala za Leonorin ljubavni život.

- Misliš li daje Meredith stvarno pronevjerila taj novac? -pitalaje Gloria.

- Vjerojatno. Bila je stručnjak za prijevare.

- Tužno, ali istinito.

- Stvar je u tome, - rekla je polako Leonora, - nisam baš posve sigurna u cilj Thomasa Walkera što se toga tiče.

- Sama si rekla kako želi pronaći nestali novac.

- Da, ali možda ne namjerava vratiti taj novac gdje mu je mjesto.

- Aha. - Gloria je nabrala svoje pažljivo ocrtane obrve. - Misliš da ga želi pronaći kako bi ga uzeo sebi?

- Kao što je i on sam istaknuo, milijun i pol dolara je svota novca koja je jako motivirajuća.

- Oh, ovo je komplicirano, zar ne?

- Nije to sve, ima još. - Leonora je zastala. - Da stojiš, sada bi se sigurno srušila dolje.

Obznanio mi je kako postoji jako velika mogućnost daje Meredith ubijena.

Gloria je upravo otpijala još jedan gutljaj vina. Zakaš-ljala se, pošpricala se s nekoliko kapi i uzela još jedan gutljaj kako bi došla k sebi.

- Ubijena? - Gloria je djelovala potpuno zbunjeno. -Ubijena!

- Walker je sugerirao kako bi suučesnik mogao biti odgovoran za nesreću. Mislim da sumnja daje imala partnera.

- Tko bi to mogao biti? -Ja. - Ti? Totalna glupost. Ti i Meredith niste imale ništa zajedničko.

- Thomas Walker me ne poznaje dobro kao ti, bako.

- Pa, valjda je tako. - Gloria je napućila usne. - Možda je gospodin Walker izmislio teoriju o ubojstvu kako bi te nagovorio da surađuješ s njim.

- Tko zna? U tome je čitav problem. Ne znam što se događa i u što da vjerujem.

- Sve ovo je tako svojstveno Meredith, zar ne? - rekla je Gloria. - Napravi nered i pusti da netko drugi nastrada zbog toga.

Leonora je poslije večere odvezla Gloriu natrag u Melba Creek Gardens. Parkirala je na mjestu za posjetitelje, izašla van i spretno izvukla ženu u invalidskim kolicima iz svojeg kamioneta.

Zajedno su ušle u elegantno predvorje umirovljeničkog doma. Recepcionar im je klimnuo glavom u znak pozdrava dok su prolazile pored njega.

Ušle su u ostakljeno dizalo koje je pružalo pogled na prekrasan okoliš, koji ih je potom odvezao na treći kat.

Kad su izašle iz dizala, pred njima se pružao hodnik s brojnim vratima. Pored svakih vratiju stajala je drvena polica, dovoljno velika da se na nju stavi vaza ili cvijet, osobne stvari ili prazničke dekoracije. Bilo je potpuno jasno kako se od svakog stanovnika očekivalo da učini 20

GIGA

nešto kreativno sa svojom policom. Leonora se uvijek zabavljala kad bi primijetila kako niti jedna polica nije ostala neukrašena. Pritisak jednakosti drugima bio je dobra motivacija za aktivnost u svakoj dobi.

Kada su stigle na sredinu hodnika, jedna su se vrata otvorila. Čovjek je provirio na hodnik. I ono malo što je ostalo od njegove kose je posijedilo. Gledao ih je preko naočala za čitanje.

- Dobra večer, Herb, - rekla je Leonora.

- 'Večer, Leonora. I mislio sam da sam vidio tvoj automobil na parkiralištu. Jeste li se vas dvije lijepo provele?

- Jako lijepo smo večerale, - rekla je Gloria. - Vjerojatno ću poslije zbog toga ispaštati, ali koga briga?

- Izgledaš prekrasno, Gloria, - rekao je Herb. - Sviđa mi se na tebi ta zelena boja. Slaže ti se s bojom očiju.

- Ostavi se sad komplimenata, Herb. Oni te nigdje neće odvesti. Jesi li završio svoju kolumnu?

- Naravno da jesam, - rekao je Herb. - Ja ne prekoračujem svoje rokove, za razliku od nekih ljudi koje poznajem.

- Ma daj, znaš da je Irma imala jako dobar razlog za to prošlog tjedna. Posjetio ju je nećak iz Denvera.

- Pa što onda? Moja nećakinja je mene došla posjetiti prije dva tjedna. Svejedno sam uspio dovršiti svoju kolumnu na vrijeme.

- Irma je ovog puta napravila odličnu reportažu o putovanju, - Gloria ga je uvjeravala. Detaljan popis hotela u Las Vegasu koji u kupaonicama imaju ručke za pridržavanje i prilaze za invalidska kolica do stolova za igranje. Ja se mučim s uvodnim člankom koji postavlja teška pitanja.

Leonora ju je pogledala. - Koja su to teška pitanja?

- Zašto su sobe za invalide u svim otmjenim hotelima uvijek smještene na samom kraju hodnika, što dalje od dizala? I zbog čega te sobe imaju najgore poglede?

- Priznajem, to su dobra pitanja, - rekla je Leonora. Glorijine Novine, web stranica koju je Gloria načinila prije nekoliko mjeseci, nakon što je pohađala tečaj računala za starije osobe, pokazalo se kao jako uspješan projekt jer je svakim novim izdanjem stranica dobivala nove pretplatnike.

- Herb, što je glavna tema kolumne "Pitaj Henriettu" ovog tjedna? - upitala je Leonora.

- Millicent iz Portlanda mi je poslala e-mail u kojem mi je rekla kako je njezina obitelj prisiljava da se ostavi ključeva automobila. Kaže da nije sigurna je li spremna odreći se vožnje, ali pritisak rođaka počinje utjecati na nju. Također, jedna njezina prijateljica je nedavno imala prometnu nesreću i zbog toga se sada premišlja.

- To je težak problem, - rekla je Leonora.

- Ma, nije, - rekao je Herb. - Uopće nije težak. Podsjetio sam je koliko će novca moći uštedjeti ako se odrekne automobila. Osim toga, držati automobil u garaži stoji puno novaca, još k tome treba dodati troškove osiguranja i benzina. Rekao sam joj da se za tu svotu novca može voziti taksijem i još će joj dosta ostati.

- Dobar si, Herb, - zadivljeno je rekla Leonora. - Zaista si dobar.

- Znam, - rekao je Herb. Pogledao je u Gloriju.

- Nemoj da ti na pamet padnu nekakve ideje, - rekla je Gloria.

- Ti dobro znaš što ja želim.

- Ne još, Herb. Još uvijek razmišljam o tome.

- K vragu, zaslužujem svoje ime na početku savjetodavne kolumne, - rekao je Herb. - Dosta mi je više da ljudi šalju e-mailove na " Pitaj Henriettu". Trebali bi pisati na "Pitaj Herba".

- Nije to isto, - rekla je Gloria.

- Ovo je samo stvar novinarskog principa.

21

GIGA

- Rekla sam ti, još uvijek nisam odlučila, razmišljam o tome. - Gloria je pokrenula invalidska kolica i počela se udaljavati niz hodnik. - Pođimo, draga, - rekla je Leonori. - Već je kasno, a Herbu je potreban san.

- Vraga jeste, - Herb je viknuo za njom. - Nisam se pošteno naspavao zadnjih dvadeset godina. San s ovim nema nikakve veze. Želim svoje ime na to vražjoj kolumni.

- Laku noć, Herb. - Gloria se nije okrenula. Skrenule se u kutu hodnika i našle se pred vratima. Leonora je čekala dok je Gloria vadila ključeve iz svoje torbice.

- Znaš, mislim da se Herb zagledao u tebe, bako.

- Hej, kolumnisti su svi jednaki. Svi će sve učiniti za slikanje svojeg imena.

Leonora se odvezla kući kroz mirnu južno kalifornijsku noć. Melba Creek je bio ugodan gradić na rubnim dijelovima predgrađa San Diega. Doselila se ovamo prije nekoliko godina kada je dobila ponudu za posao u obavještajnom uredu obližnjeg Sveučilišta Pierce, maloj liberalnoj školi za umjetnike. Gloria je došla za njom ovdje nakon Calvinove smrti.

Neko vrijeme su Gloria i Leonora živjele u susjednim stanovima iste zgrade. Ali nakon dva zastrašujuća pada zbog kojih je satima bespomoćno ležala na podu svoje dnevne sobe, Gloria se odlučila za sigurnost u umirovljeničkom domu Melba Creek Gardens, s postavljenim alarmima za pomoć u svakoj sobi, drškama u kupaonicama i osobljem koje im je na raspolaganju dvadeset četiri sata dnevno. Da se ne spominju svakodnevne aktivnosti poput bridža, satova plivanja ili tečajeva na računalima.

Gloria je tvrdila da se preselila tamo zato što joj je tako odgovaralo, ali Leonora je znala da je baka to učinila zbog svoje unuke. Nije bilo potrebno nijekati da je bilo veliko olakšanje moći otići na posao ili na nekoliko dana napustiti grad bez brige hoće li Gloria još jednom pasti ili će se tog puta razboljeti, a nema nikoga da joj pomogne.

Leonora je primijetila treptajuće svjetlo na automatskoj sekretarici čim je ušla unutra. Prvo je pomislila da ju je zvao Thomas Walker kako bi provjerio koliko je njegova prijetnja djelotvorna. Osjetila je naviranje adrenalina i zujanje u ušima.

Samouvjereno mu je željela reći da njegove prijetnje nimalo ne djeluju na nju. U stvari, radovala se tome. Nije mogla više čekati.

Bila je u pravu, pomislila je. On je prvi nazvao. Kroz nju je prošao osjećaj zadovoljstva.

Prestalo joj je zujanje u očima čim je čula poznati glas bivšeg zaručnika.

- ...Leo? Ja sam, Kyle. Dušo, počinjem misliti da namjerno izbjegavaš moje pozive..., - Vrlo dobro opažanje.

- ...Trebamo razgovarati, Leo. Ovo je važno. Imam velike šanse za položaj ovdje u engleskom uredu. Ali postoji jedna mala kvaka. Tvoja prijateljica Helena Talbot je u odboru. Znaš što ona misli o meni nakon onoga što se dogodilo prošle godine. Ali mislim da to možemo sve razjasniti samo ako je ti budeš nazvala i objasnila joj da nisam ja kriv za ono što se dogodilo i da ti mene ne kriviš za to...

Leonora je stisnula tipku za brisanje poruke. Nije bilo drugih poruka.

Thomas Walker je nije nazvao kako bi povećao pritisak. Nije se trebala osjećati tako...tako ispražnjeno. Ovo je bila opasna igra, a ne igra zavođenja, za Boga miloga.

K vragu. Sada je razmišljala o seksu. Što ju je natjeralo da počne misliti na seks?

Večeras bi joj seks trebao biti zadnja stvar na pameti. Ali nije.

Niti sljedeće večeri Thomas Walker nije nazvao. Umjesto daje osjećala olakšanje, njoj je bilo sve gore. Nešto joj je govorilo kako on nije tip čovjeka koji lako odustaje. Još uvijek se igrao igre čekanja, ostavljajući je da se nervira.

Ona zasigurno neće biti prva koja će nazvati.

Dva dana kasnije probudila se iz nemirnog sna osjećajući nesigurnost. Nije uključila svoj laptop dok nije pripremila čajnik pun jakog zelenog Dragon Well čaja.

Primila je samo jednu poruku.

Bila je od Meredith.

22

GIGA

Poruka je počinjala riječima - Iz groba...

Gotovo daje mogla čuti Meredith kako se cereka dok je pisala ove riječi.

Leo: Ako čitaš ovo, ja sam mrtva. Loša sreća. Programirala sam da primiš ovu poruku u slučaju da je ja nisam u mogućnosti otkazati. Jezive misli, zar ne ? Ono što je zaista zabrinjavajuće jest činjenica da je tvoja baka bila u pravu kada je rekla da ću na kraju loše završiti. Nadam se da sam otišla u plamenu slave.

Sada ću prijeći na pravu stvar. Dobrovoljno ti ostavljam svu moju imovinu na ovome svijetu.

Njezina vrijednost je oko milijun i pol dolara. Nije loše, s obzirom na malog opera-tivca poput mene, ha? Moj najveći zgoditak ikada.

Svoje naslijede pronaći ćeš na bankovnom računu na Karibima. S obzirom da ovakvo komuniciranje preko e-maila nije najbolje i najsigurnije rješenje, neću ti napisati magičan broj koji ti je potreban za pristup računu. Uskoro će ti stići ključ od sefa. U kutiji ćeš osim broja računa pronaći i neke druge stvari.

Imam za tebe jedan savjet. Postoje neki ljudi koji će biti jako uzrujani kada otkriju što sam im napravila u posljednje vrijeme.(Sto je još novo?). Ako se netko bude raspitivao o meni, samo im reci da me nisi vidjela ni čula otkad sam ti uprskala zaruke. Usput rečeno, još uvijek mislim da sam ti učinila veliku uslugu. Do sada bi te Kyle već varao s nekom drugom. Vjeruj mi, ja poznajem muškarce jako dobro.

Još samo jedna stvar, ako iz bilo kojeg razloga stvari postanu jako gadne, nazovi čovjeka koji se zove Thomas Walker. Možeš ga dobiti na broju telefona koji ti je ispod napisan. On i ja smo bili neko vrijeme u vezi i ako on shvati što sam učinila, stvarno će podivljali. Neki muškarci uopće nemaju smisla za humor, znaš? Ali bez obzira na to, on je čovjek kojemu možeš vjerovati.

Nadam se da ćeš me se ponekad zaželjeti. Znam da sam ti prouzročila dosta nevolja i problema, ali bilo je i lijepih zajedničkih trenutaka u našem prijateljstvu, zar ne? Zao mi je što se nismo imale šanse oprostiti jedna od druge.

Voli te Meredith.

Leonora je zurila u poruku dugo vremena. Još uvijek je zurila u ekran računala kada se oglasilo zvono na vratima.

Dostavljač joj je predao u ruke jednu kovertu. Potpisala je primitak, odsetala s njom u dnevnu sobu i potom je otvorila. Stigao je ključ od sefa i adresa banke u San Diegu.

Odmah ujutro čim se banka otvorila, bila je na njezinim vratima.

Sat vremena kasnije, okrenula je broj Thomasa Walkera.

Javio se nakon drugog zvona.

- Ovdje Walker.

- Moramo razgovarati, - rekla je Leonora.

23

GIGA

POGLAVLJE 3.

Ona je nazvala.

Već je bilo i vrijeme.

Kroz njega je prohujao osjećaj olakšanja prožet istinskim veseljem. Napeto preispitivanje je li možda pogriješio u nečemu držalo ga je budnim i prošle noći. Thomas nije bio siguran može li još dugo igrati igru čekanja.

Ali Leonora Hutton je prva izgubila živce i nazvala ga. On je pobijedio.

Naslonio se na naslon stolca držeći telefonsku slušalicu pokraj uha i gledao u detalje računa koje je imao na računalu. Upravo je sjeo kako bi zaradio današnji kruh kad je zazvonio telefon.

Preuređivanje kuća je bila njegova strast, ali od tog se posla teško zarađivalo za pristojan život, pogotovo kad se mnogo ulaže u majstore i materijal kao što je on radio. Imao je dobro oko za arhitektonski kostur kuće i držao se tri temeljna zakona nekretnine: lokacije, lokacije i lokacije. Bez obzira na to, rijetko kada je puno zaradio kad bi prodao neku kuću. Bio je sretan da pokrije sve troškove i zaradi nekoliko tisuća dolara.

Kada se radilo o zarađivanju velike svote novca, činio je to na lakši način, njemu je to barem bio lakši način: investirao je.

Njegova prva veća investicija bila je kad je zarađen novac od preuređene kuće koju je prodao investirao u Dekeovu mladu softversku kompaniju. Dvije godine nakon toga, kompaniju je kupio jedan od velikih igrača u želji da dobije i revolucionaran Dekeov program sigurnosti.

Thomas i Deke su iz tog posla izašli s potpuno drukčijom perspektivom za život, perspektivom mladih ljudi koji su si mogli priuštiti odlazak u mirovinu prije navršene tridesete godine.

Thomas je odlučio proučavati tržište kako bi se uvjerio da se njihova novostečena financijska sigurnost neće rastopiti. Deke se vratio natrag u školu, dobio prestižne nagrade za odlično učenje i prihvatio mjesto profesora u znanstveno računalnom odijelu Sveučilišta Eubanks.

Deke je rekao kako Thomas ima paranormalan talent za zarađivanje na dionicama i obveznicama. On sam nije znao za paranormalan dio. Znao je samo da je bio dobar u predviđanjima tendencija pada i rasta određenih dionica i obveznica. S pomoću jednog softvera kojega je napravio Deke postao je još i bolji u tome. Ovih dana morao je samo nekoliko sati dnevno provesti pokraj računala kako bi provjerio svoje račune i ulaganja.

Ostatak dana bio je slobodan i mogao se vrtjeti uokolo sa svojim alatom.

- Drago mi je što si odlučila surađivati, - rekao je Leonori. Pažljivo je sakrivao znakove zadovoljstva u glasu. -Smijem li pitati što te nagnalo da mi se javiš?

Ispružen na podu pokraj stola, Wrench je podigao glavu i pogledao ga. Možda ipak nije uspio izbaciti sve emocije iz glasa.

- To je duga priča, - rekla je Leonora. - Najvažnija stvar jest ta što mi je Meredith rekla da ti mogu vjerovati.

Glas mu je postao hladan. - Meredith je mrtva.

Wrench je ustao s poda i naslonio glavu na Thomasovo koljeno. Thomas je potpuno odsutno ispružio ruku prema Wrenchu kako bi ga počešao iza ušiju.

- Jutros sam dobila e-mail u kojemu je bila neka vrsta oporuke, - rekla je Leonora. - Napisala gaje prije smrti i uredila tako da ga ja dobijem u slučaju da se njoj nešto dogodi.

On je mahnito razmišljao. - Je li mislila da je u nekoj opasnosti?

- Ne. Mislim da su to bile samo mjere predostrožnosti. Brinula se za detalje. Meredith je uvijek bila jako dobra s detaljima. - Na telefonsku liniju zavukla se nježna, ali kratka tišina. Možda je sumnjala u nešto.

- Zašto to kažeš?

24

GIGA

- U poruci mi je rekla da se, ako stvari postanu gadne, slobodno javim tebi.

- Ha. Pitaš se zašto je to učinila?

- Meredith je imala jako dobru intuiciju.

- Da? - Gladio je dlaku iza Wrenchovog presavijenog uha. - Vjerovat ću ti na riječ. Ja je nisam baš dobro poznavao.

- Pa spavao si s njom.

- Kao što sam rekao, nisam je dobro poznavao.

- Jesi li spavao s mnogo žena koje nisi baš dobro poznavao?

- Nisam. - Zastao je na tom kratkom odgovoru. Za razliku od Meredith, ona očito nije imala dobru intuiciju. Ali čak je i njemu bilo očito da nastavak ovog razgovora neće nigdje odvesti.

Nastala je kratka i napeta tišina.

- Mislim da znam gdje je tvojih jedan i pol milijun dolara, - rekla je Leonora nakon nekog vremena.

Već je stajao na nogama, a uopće nije bio svjestan da je ustao sa stolca. Wrench je ponovno sjeo na svoje mjesto, pozorno držeći glavu gore.

- Gdje je? - pitao je Thomas.

- Na bankovnom računu na Karibima.

- Da, io je normalno. Bila je jako sofisticirana umjetnica za prijevare, zar ne?

- Bojim se da je to istina. - Leonora je nakratko oklijevala. - Žao mije. Meredith je imala dugačku povijest o, ovaj, potkradanju drugih ljudi.

- Kada nestane svota novca od milijun i više dolara, onda je ta riječ ne opisuje kako treba.

- Ne, mislim da ne.

- Možeš li pristupiti bankovnom računu?

- Da, mislim da mogu. Dala mi je njegov broj.

Otišao je i stao ispred prozora koji je pružao pogled na zaljev. - Ako imaš broj računa, ja ću bez problema moći prebaciti sredstva s njega na račun fonda i nitko ništa neće saznati.

- Da, pa, mislim da je to nešto što bismo trebalo detaljno raspraviti.

K vragu. Znao je da neće biti tako lako. Meredith je bila kradljivica. To je morao zapamtiti.

Kradljivci i lopovi su se družili s drugim kradljivcima ili, u najmanju ruku, s ljudima čiji su moralni i etični standardi težili prema nižem nivou.

- Ako si zabrinuta za svoju nagradu zbog pronađenog novca, - rekao je, - opusti se. Pobrinut ću se da budeš nagrađena određenom svotom novca.

Leonora je pročistila grlo. Imao je osjećaj kako je skupljala snagu za ono stoje sljedeće namjeravala izgovoriti.

- Nisam baš točno to imala na umu.

Naslonio je jednu ruku na drveni okvir prozora i bio je spreman za pregovaranje.

- Kako ti zvuči pedeset tisuća dolara? - konačno je izgovorio. - Zajedno s garancijom da se tvoje ime neće nigdje spominjati u eventualnim razgovorima u budućnosti o ovoj prijevari koje bi nakon nekog vremena mogli voditi neki policajac ili odvjetnik?

-Ne. Glatko ga je odbila. Previše lagano. U njezinom glasu nije bilo ni traga oklijevanju. To ga je zabrinjavalo. Za život je zarađivala kao sveučilišna knjižničarka, a dobro je znao da joj obitelj nije bogata. To je već prije provjerio. Imala je samo baku koja je živjela od socijalnog osiguranja, malene mirovine i još manjih prihoda nekih sitnih ulaganja. Pedeset tisuća dolara bi trebalo zvučati jako primamljivo svakome na Leo-norinom mjestu. Naravno, ipak to nije bilo ni približno blizu milijunu i pol dolara.

Igrala je na teži način.

- To je dobra ponuda, - rekao je. - Najbolja koja će ti se pružiti. Meredith ti je rekla da mi možeš vjerovati, sjećaš se? Poslušaj moj savjet, gospođice Hutton. Ne želiš se dočepati novca s tog računa od kojeg imaš broj.

25

GIGA

- Ne želim? - Zvučalo je kao da se zabavlja. -Ne. - Zašto ne?

- Zato što ću te progoniti po cijeloj zemaljskoj kugli. Obećavam ti da ću ti zagorčati život.

- Vjerujem ti, - suho je rekla.

- Dobro.

- Gledaj, uopće se ne radi o novcu, gospodine Walker.

- Naravno da se radi. Uvijek se sve vrti oko njega.

- Ako zaista vjeruješ u to, tada vodiš stvarno ograničen i jadan život.

Takav ton njezinog glasa koji mu je držao prodike gaje zaista nervirao.

- Dobro, - rekao je. - Ako se ne radi o novcu, o čemu se onda radi?

- Rekao si da tvoj brat vjeruje da je njegova žena, Bethany, ubijena i da on vidi neku povezanost nje i Meredith.

- Ostavimo Dekea izvan ovoga. Njegove teorije o Bethanynoj smrti nemaju nikakve veze s našim pregovorima.

- Nisam baš potpuno sigurna u to, - tiho je rekla. -Što?

- Uz broj i lokaciju bankovnog računa, pronašla sam još nešto u Meredithinom sefu, - rekla je tiho Leonora.

- Kamo ti to dovraga ciljaš?

- Jedna od stvari koje sam pronašla jest knjiga s naslovom Katalog antiknog zrcalnog stakla u kolekciji Kuće ogledala. Staro je preko četrdeset godina. U njemu postoji mnoštvo crno bijelih slika ogledala iznutra.

Razmišljao je o tome. - Meredith ga je zasigurno uzela iz knjižnice u Kući ogledala. Zanima li te zašto gaje ukrala?

- Nemam pojma. Koliko ja znam, nikada je nije zanimalo antikno zrcalno staklo. U sefu je bilo još nešto. Koverta koja sadrži fotokopije nekih starih novinskih isječaka o nekakvom starom ubojstvu.

Osjetio je kako mu ledeni trnci prolaze tijelom. - Koliko starog?

- Ubojstvo se dogodilo prije trideset godina u Wing Coveu.

- Prije trideset godina? Čekaj samo malo, govoriš li o ubojstvu Sebastiana Eubanksa?

- Da. Znaš li išta o tome?

- K vragu, znam. To i nije neka posebna tajna ovdje u gradu. Zapravo, to je neka vrsta lokalne legende. Sebastian Eubanks je bio sin Nathaniala Eubanksa, čovjeka koji je utemeljio dobrotvorni fond za Sveučilište Eubanks. Priča se daje Nathanial bio iznimno inteligentan, ali jako čudan. Kažu daje počinio samoubojstvo. Njegov sin, Sebastian, bio je također jako, jako pametan. Izvrstan matematičar i ekscentrik prve lige. Ubijen je jedne noći u Kući ogledala prije trideset godina. Ubojstvo nikada nije riješeno.

- To je to? To je sve što znaš?

- Sto se ima još za znati? Dogodilo se prije tri desetljeća i, kao što sam rekao, ubojica nikada nije ulovljen. Ionako ne postoji nitko koga to još uvijek zanima. Loza obitelji Eubanks izumrla je sa Sebastianom. Rekla si da je Meredith imala neke isječke o tome?

-Da. - Zašto bi se ona, dovraga, zanimala za stari slučaj ubojstva?

- Nemam pojma, - polako je rekla Leonora. - Ali Bethany Walker je također mogla biti zabrinuta zbog toga.

Postao je jako miran. - Što bi to trebalo značiti?

- Isječci su bili u koverti koja je napisana na papiru Bethany Walker s adresom njezinog ureda u matematičkom odijelu Sveučilišta Eubanks.

Na nekoliko sekundi samo je zurio u zaljev prekriven sada već gustom maglom, pokušavajući dati smisla toj informaciji.

- Sigurno se Meredith nekako dočepala Bethanynog uredskog papira. Ne znam kako je to 26

GIGA

uspjela. Mi smo ispraznili Bethanyn ured. Deke je sam spalio sav neiskorišteni uredski materijal koji je na sebi imao ispisano njezino ime i radnu adresu.

- Postojala je kratka poruka u Meredithinom sefu u kojoj je rekla da je isječke pronašla zajedno s knjigom u Kući ogledala. Naglasila mi je kako je tebi i tvojem bratu to namjeravala poslati kad bude izvan vašeg dometa, na sigurnom tlu Kariba.

- Pronašla ih je?

- Očito.

- Gdje?

- Ne znam. Ne piše nigdje u poruci. Piše samo da ih je pronašla negdje u Kući ogledala.

- Hmm. - Jednim prstom je tapkao po prozorskom staklu pokušavajući pronaći neku povezanost. Sada ništa nije shvaćao. - U redu, pošalji ih meni. Vidjet ću znače li te stvari išta Dekeu. Vratimo se sada našem drugom poslu.

- Moja nagrada za pronalazak novca? Zaboravi na to. Nisam zainteresirana za tvoj novac, Walker.

- A što te zanima, gospođice Hutton?

- Zainteresirana sam za pronalazak Meredithinog ubojice.

Na djelić sekunde pomislio je kako je nije dobro čuo.

- Njezinog ubojice! Sto je sada ovo? Umrla je u običnoj prometnoj nesreći u Los Angelesu, sjećaš se?

- Više ne vjerujem u to, - čvrsto je odgovorila. - Ne poslije glasina da je koristila tablete i pogotovo ne nakon što sam pronašla ove isječke u koverti s imenom Bethany Walker. Ne nakon onoga što si mi rekao daje tvoj brat zaključio kako je Bethany ubijena i kako su se širile glasine o njoj i uzimanju tableta.

- K vragu...

- Nešto se događa u Wing Coveu. Namjeravam saznati što.

- U redu. Želiš se igrati privatnog istražitelja? Samo izvoli. Ovo je slobodna zemlja. Ja marim samo za broj tog privremenog računa. Reci mi što želiš za tu informaciju, pa da oboje možemo nastaviti dalje sa svojim životima.

- Da, pa to i nije tako jednostavno, - pažljivo je odgovorila. - Bojim se da ja u zamjenu za tu informaciju želim tvoju pomoć.

- Moju pomoć? Što želiš da napravim?

- Trebam tvoju suradnju i asistenciju, gospodine Walker. Ti poznaješ Wing Cove, ja ne.

- Sada slušaj pažljivo, gospođice Hutton. Odgovor nije samo ne, već je definitivno ne.

Razumiješ li?

- Mislila sam da ti je broj s Kariba jako važan.

- Zar me ozbiljno pokušavaš ucijeniti?

Ponovno je pročistila grlo. - Pa, zapravo da, pretpostavljam da na to možeš i tako gledati. I, hoćemo li razgovarati o detaljima?

- Kojim detaljima?

- Pa, potrebna mi je krinka.

- Krinka. Da, naravno. Imaš li neku briljantnu ideju, Mata Hari?

- Mislim da si spomenuo knjižnicu u Kući ogledala, -rekla je Leonora polako.

- Zaboravi. Kući ogledala nije potrebna knjižničarka. Nitko se ne koristi tom starom knjižnicom. U njoj su samo stare knjige koje je Nathanial Eubanks godinama skupljao. Svi su ostali zainteresirani za antikna ogledala.

- Jesu li knjige popisane?

Odmah se vizualno prisjetio zaostale knjižnice na drugom katu kuće. Samo je jednom vidio to mjesto i to onda kada ga je Deke odveo na brzinsko razgledavanje. S jedne strane postojao je malen ured. Unutar ureda stajala je samo jedna starinska drvena polica s mnoštvom ladica.

- Mislim da jesu, - rekao je.

27

GIGA

- Na karticama ili su uvedene u računalo?

- Na karticama. Rekao sam ti, ta knjižnica već godinama nije nikoga zanimala.

- Mislim da je došlo vrijeme da se te police dovedu u red, zar ne?

Unatoč njegovoj iziritiranosti, počeo je prepoznavati neke mogućnosti. Kuća ogledala je bila jedna od nekoliko pravih veza između Meredith i Bethany. Meredith je pronašla knjigu i isječke iz novina negdje u toj kući i iz nekog je razloga bila uvjerena kako će on i Deke to željeti vidjeti. To je moralo biti nešto važno, iako nikako nije mogao dokučiti kako bi to moglo biti moguće.

Koliko je god mrzio to priznati, Deke i Leonora su možda ipak bili u pravu. Jedna je stvar bila kristalno jasna, ova situacija neće tiho nestati. To je sada znao.

- Možda budem mogao srediti nešto, - polako je rekao.

- Izvrsno.

Očiti trijumfu njezinom glasu natjerao gaje da čvrsto stisne zube. Mislila je daje pobijedila.

- Prije nego što krenemo s tim dalje, - rekao je, - postoji nešto što bi trebala...

- Trebat ću mjesto gdje ću odsjesti, - rekla je. Nakratko se zamislio i ugledao još više mogućnosti.

- Nedavno sam iznajmio prekrasnu kućicu s pogledom na zaljev, - rekao je. - Udobna je i mirna. Moglo bi upaliti.

- Odlično.

- Prije nego što se konačno dogovorimo, - namjerno je rekao, - postoji jedan uvjet.

- Koji? - Nemarno je pitala uvjerena u svoju pobjedu.

- Ako se odlučiš doseliti ovamo kako bi se igrala djevojke-detektiva, morat ćeš sve to obavljati na moj način.

- Oh, za Boga miloga, gospodine Walker. Zašto bih ja pristala na uvjet koji postavlja tebe za glavnog vođu?

- Zbog toga što ću u slučaju da ne pristaneš doći kod tebe u Melba Creek i izvući iz tebe taj broj računa na teži način.

- Predala si svoju ostavku? - Gloria je odložila olovku kojom je pisala bilješke o hotelskim opažanjima i pogledala u nju preko ruba svojih naočala za pisanje. - Oh, Bože. Misliš li da je to bilo mudro?

- Ne, ali nisam imala druge mogućnosti.

Leonora je uzela u ruke dvije šalice kave ukusnog Hoji-cha zelenog čaja kojeg je upravo pripremila u efikasnoj kuhinji Glorijinog stančića. Nosila ih je do malenog stolića pokraj prozora i sjela nasuprot svoje bake. Na sredini stola stajala je zdjela s keksima. Gloria ih je sama ispekla.

- Bristol se ne bi zadovoljio jednostavnim traženjem slobodnih dana za rješavanje osobnih poslova, osim ako mu ja ne bih dala jako dobar razlog za to, - rekla je Leonora.

- Kao što je?

- Rađanje djeteta.

- Tako dakle. Pa, valjda bi to bilo malo preteško izvesti u tako kratkom vremenu.

- Mislila sam kako neće povjerovati ni mojoj priči o izigravanju Sherlocka Holmesa. Leonora se počastila s jednim jako ukusnim keksom. - Dobra vijest jest da mi je dao do znanja da se mogu ponovno prijaviti za isti posao kada riješim svoje osobne probleme.

- To je bilo jako velikodušno od njega. - Gloria je pijuckala svoj čaj. - Rekla si kako ti je Thomas Walker pristao pomoći?

- Nije doslovno oduševljen dogovorom, ali da, pristao je- Hmm. Leonora je zastala, s keksom na pola puta do usta. -Hmm, što?

- Prema onome što si mi rekla o tvojem gospodinu Walkeru, imam osjećaj da si ne bi dopustio ucjenjivanje, osim ako to istodobno ne bi odgovaralo njegovim planovima.

28

GIGA

- On nije moj gospodin Walker. - Jako je zagrizla keks i živčano ga žvakala. - On je bio Meredithin gospodin Walker.

- Koliko znam, bio je to samo na jako kratko vrijeme.

- Nijedan Meredithin muškarac nije dugo trajao.

- Istina. Iako mi njegov pristanak da ti pomogne u stvaranju krinke dolaska u mjesto postavlja pitanje o njegovim motivima.

Leonora je slegnula ramenima. - Rekla sam ti, njegov brat, Deke, očito ima mnogo pitanja o prošlogodišnjoj smrti svoje žene. Misli kako postoji neka veza s Meredithinom nesrećom.

Imam predosjećaj kako Thomas na moj plan gleda kao na priliku da pronađe neke odgovore za Dekea.

- Drugim riječima, s obzirom da inzistiraš na svojoj umiješanosti, Thomas Walker te je odlučio iskoristiti.

- Mislim daje to otprilike to, da. Gloria se nasmijala.

- Nemoj započinjati, bako.

- Znaš li, draga, oči ti sjaje drukčijim sjajem kada počneš govoriti o svojem gospodinu Walkeru.

- Zadnji puta ti govorim, on nije moj gospodin Walker, a taj sjaj u mojim očima je izniman oprez, a ne zadovoljstvo.

- S tobom, draga moja, bojim se da te dvije stvari idu jedna s drugom. Jednog dana morat ćeš riskirati. Nažalost, ali tako to funkcionira.

- Jednom sam riskirala, sjećaš se?

- S profesorom Dellingom? Glupost. S njim nisi ništa posebno riskirala. S njim si samo smočila nožne prste u vodu. Nikada nisi cijela uronila u vodu.

Leonora je zavrnula nosom. - Čak i da ja slučajno smatram Thomasa Walkera zanimljivim, mogu te uvjeriti da on o meni nema baš visoko mišljenje.

- Mišljenja se mogu mijenjati.

- Nešto mi govori da Thomas Walker svoja ne mijenja često.

Pogledala je kroz prozor u vrtove. Sat jutarnje vježbe upravo je započinjao. Tri reda starijih osoba odjevenih u udobnu široku odjeću gledala su u privlačnu mladu ženu odjevenu u uske tajice. Instruktorica je bila plavuša. Isto kao Meredith.

- Imala je tako težak život i sada je tako rano završio, -tiho je rekla Leonora. - To je pravi primjer rođenja pod nesretnom zvijezdom.

- Ona je bila kradljivica i umjetnica za prijevare, draga. Sama je dosta pridonijela lošoj sreći.

- To je jedna od stvari koje volim kod tebe, bako. Imaš talenta da sve stvari postaviš na pravo mjesto.

- Nažalost, to je talent koji dolazi s godinama.

29

GIGA

POGLAVLJE 4.

Leonora je sjedila pokraj Thomasa u mračnoj dnevnoj sobi Dekea Walkera pokušavajući sakriti svoj očaj.

Thomas joj je rekao kako Deke pati od neke vrste depresije, ali nije bila spremna na ovakav prizor. Sa svojom zaraslom bradom, dugom nepočešljanom kosom i izgužvanom odjećom, Deke je izgledao zaista čudno sjedeći na stolcu obasjan bolesnim sjajem računala.

U kuću se uvukla ustaljena sjenovita utučenost. Naježila se shvativši da su svi prozori bili zatvoreni, a zastori navučeni.

Bilo je sasvim razumljivo zašto je lokalno stanovništvo smatralo daje Deke poludio. Često je pogledavala u Wrencha. Pas je bezbrižno ležao na podu, nosom između svojih velikih šapa.

Pogledala je Thomasa koji je sjedio pored nje. Činilo joj se da se potpuno stopio s tom morbidnom atmosferom, pomislila je. Ali za razliku od Wrencha, on je bio zabrinut. Sigurno je imao jako dobar razlog, pomislila je. Deke Walker nije izgledao kao kandidat za poster National Mental Health Month.

- Imam dobar predosjećaj zbog tvog prisustva ovdje, Leonora, - iskreno je rekao Deke.

Nadam se da ćeš nam moći pomoći u ovom slučaju. Pomoći nam da sagledamo stvari iz boljeg ugla.

- Pokaži Dekeu knjigu i isječke iz novina, - rekao je Thomas.

- Oh, da. - Leonora je prčkala po svojoj velikoj torbi, izvadila knjigu i fotokopije isječaka, te ih položila na Dekeov stol. - Meredith mi je u svojoj poruci jasno dala do znanja kako želi da ih ti i Thomas vidite.

Deke je pridigao naočale više na nos i knjigu i isječke privukao bliže k sebi. Dugo je proučavao kovertu s Bethanynim imenom i adresom.

- Sigurno je Bethany napravila te fotokopije i stavila ih u svoju kovertu, - rekao je. - Mislim da nitko drugi nije mogao imati pristup njezinim uredskim materijalima, a kamoli ga još iskoristiti.

- Pitanje je zašto? - Thomas je protegnuo noge i dublje se zavalio u svoju stolicu. - Nije mogla imati nikakav razlog zabrinjavati se zbog ubojstva koje se dogodilo prije trideset godina.

- Možda je to izazvalo njezinu profesionalnu znatiželju, - rekla je Leonora. - Na kraju krajeva, žrtva je bila matematičar.

- Ali teško daje bila neki značajan lik na tom području.

- Deke je klimnuo svojom čupavom glavom. - On je bio samo mlađi član sveučilišnog odjela koji je vjerojatno dobio posao zato što je bio Eubanksov sin i nasljednik.

Leonora je zavrnula nosom. - Nasljednik? Nisam razmišljala o financijskoj strani. Je li u pitanju bilo mnogo novca? Je li se netko obogatio kad je Sebastian Eubanks umro?

- Eubanks nije imao nasljednike, - rekao je Thomas. -Njegov je novac otišao u sveučilišni fond. To je jako važan dio lokalne povijesti. Pretpostavljam da je jedva vjerojatno da bi ga netko od polaznika Sveučilišta ubio samo da bi požurio neke stvari, a ja mislim daje to malo previše.

- Čak i da se to dogodilo, zašto bi to zanimalo Bethany?

- nježno je upitao Deke. - Ona je marila samo za svoj posao. Ne mogu je zamisliti kako se zamara istražujući detalje nečijeg ubojstva, čak i daje sumnjala u nešto.

- Hajde, pretpostavimo da je otkrila neke nove činjenice o tome starom ubojstvu, - rekao je Thomas. Ispružio je prste. - Siguran sam da bi nešto o tome rekla tebi, Deke.

- Naravno, - rekao je Deke. - Nema logičnog razloga zašto mi ne bi nešto spomenula.

Leonora je pogledala Dekea. - Prelistala sam katalog antiknih ogledala u kolekciji Kuće ogledala, ali nisam vidjela nikakve bilješke. Jedina čudna stvar koju sam pronašla je ta što je 30

GIGA

netko okružio ilustraciju plavom olovkom. Tko je god to učinio morao je biti jako star, jako mlad ili pijan. Krug je jako krivudav.

Deke je otvorio knjigu. - Koja stranica?

- Osamdeset prva.

Listao je knjigu i zaustavio se pred sam kraj kataloga. Dugo je zurio u sliku, pokušavajući shvatiti što je to.

- Tinta nije izblijedjela, - konačno je rekao. - Katalog je sastavljen prije četrdeset godina, ali ova slika je morala biti zaokružena u ne tako davnoj prošlosti.

- Prepoznaješ li ogledalo? - pitala je Leonora.

Točno je znala kako izgleda na ilustraciji. Proučavala je to već dosta puta, pokušavajući dokučiti nešto što bi moglo biti važno.

Ogledalo je imalo osam strana i izbočeno staklo, tipičan stil izrade, a istraživanja su pokazala da su bila popularna rane 1800. godine. Okvir je bio izrađen od teškog srebra prošaranog raznim mitološkim likovima. Oko samog ruba tamne sjajne površine izrađeni su zmajevi.

Feniks je bio na samom vrhu, krila široko otvorenih.

Deke je klimnuo glavom. - Ne. Ali nikada nisam obraćao pažnju na ta stara ogledala u kući.

Ne zanimaju me takve stvari.

- Nisu ni Bethany, - rekao je Thomas. - Ne mogu je zamisliti kako radi jednu od ovih ilustracija.

- Pretpostavljam kako je moguće daje Meredith nacrtala krug oko ove slike, - oklijevajući je rekla Leonora. - Ali zašto?

Thomas je čvrsto stisnuo zube. - Većina tih starih ogledala je jako vrijedna. Možda je planirala pri izlasku iz kuće ukrasti nekoliko njih.

Leonora ga je prostrijelila prijekornim pogledom. - To je smiješno. Meredith nije zanimalo tržište antikviteta. - Zastala je i polako nastavila. - Osim toga, ona se usredotočila na novac iz sveučilišnog fonda. Nije bila tip osobe koja bi si dopustila bilo kakve smetnje koje bi joj stvarale probleme pri izvođenju plana.

- Nisam čuo da je nestalo ijedno ogledalo, - rekao je Deke odsutno.

- Kako bismo znali da su Meredith ili netko drugi ukrali nekoliko ogledala? - pitao je Thomas.

- Svaka soba i hodnik u toj kući prekriveni su antiknim ogledalima. Sumnjam da bi netko primijetio da ih nestane i cijela hrpa. Osobito ako su uzeti iz nekih nekorištenih soba s trećeg kata ili iz potkrovlja.

- Istina. - Deke je namjestio naočale dok je prelazio pogledom preko stranica knjige. - Morat ćemo izvršiti popisivanje cijele imovine kako bismo vidjeli nedostaju li neka ogledala. To neće biti nimalo lako.

- Ujedno će to biti i potpuni gubitak vremena, - rekao je Thomas. - Trajat će danima, možda i tjednima, a što ćemo dokazati ako otkrijemo da nedostaje nekoliko ogledala? Prošlo je četrdeset godina otkad je katalog napravljen. Lopov ih je mogao uzeti bilo kada u periodu od nastanka kataloga.

- Motiv. - Deke je oštro skinuo naočale s nosa i uperio prst na knjigu. - Kao što si maloprije istaknuo, neka od tih ogledala su jako vrijedna.

- Čekaj malo, smiri se, - rekao je Thomas. - Razgovaramo o ubojstvu. Ljudi ne bivaju ubijeni zbog starih ogledala.

- Ljudi bivaju ubijeni zbog raznih glupih razloga, - viknuo je Deke.

Leonora je čekala da se situacija smiri.

- Poput tableta, - tiho je rekla? Oba muškarca su ju pogledala.

Stavila je ruke na stol. - To je jedna od veza između Bethany i Meredith, sjedate se? Glasine o uzimanju tableta.

- Čisto sranje, - rekao je Deke. - Bethany to smeće nikada ne bi uzimala.

- Ni Meredith ih nije koristila, mogu se zakleti u to. -Ponovno je pogledala Dekea i Thomasa.

31

GIGA

- Znate li izvor tih glasina koje su kružile okolo nakon Bethanyne i Meredithine smrti?

Thomas je dublje utonuo u svoju stolicu. - Spomenuo ih je Ed Stovali. Kada sam ga ispitivao o Bethanynoj smrti, zahtijevajući detalje, rekao je daje čuo priču od klinca kojega je uhitio zbog posjedovanja marihuane. Stovali je rekao da klinac ne zna ništa za sigurno. Samo je spomenuo glasine koje su se širile u okolici o umjetno napravljenim tabletama, novom halucinogenu koji se s vremena na vrijeme pojavljivao u posljednjih nekoliko godina.

- Halucinogen? - Leonora je ponovila.

- Te tablete su imale skraćeni naziv koji je uključivao slova D i O, - rekao je Thomas.

Frknula je.

- Kao Dim u ogledalima. Ed je rekao da ih je klinac tako nazvao. Ali nije mogao potvrditi te glasine.

- Zato što ih Bethany nije nikada koristila, - bojažljivo je rekao Deke.

- Smiri se, Deke, - tiho je rekao Thomas. - Nitko ni ne tvrdi drukčije. Čak ni Štovali.

- Ed Štovali je idiot.

- Mislim da nisi u pravu, - rekao je Thomas. - On je samo otvoren za sve mogućnosti, što je dobra karakteristika jednog policajca.

- Kako je točno, - pitala je Leonora, - Bethany je počinila samoubojstvo?

- Skočila je s litice s Cliff Drivea, - polako je rekao Thomas.

Leonora je proučavala svoje ruke. - Poznato je kako su ljudi pod utjecajem halucinogena smatrali da mogu letjeti. Osoba pod utjecajem takve supstance može skočiti s litice ili doživjeti prometnu nesreću.

- Ali mi smo svi uvjerena da Bethany i Meredith nikada nisu koristile teške droge, sjećaš se? Thomas ju je pitao. - A u ovom slučaju i vlast je na našoj strani. Oni ne tvrde da su te smrti povezane s bilo kakvim drogama.

Deke je podigao pogled s kataloga. - Ne znači da im neki bolesni gad nije mogao ubaciti posebnu vrstu otrova u piće ili hranu. Rutinski testovi koji su tada napravljeni ne bi mogli otkriti nešto novo i egzotično poput te D i O stvari. Za otkrivanje takvih stvari potrebne su detaljnije i mnogo skuplje istrage.

- Ali zašto? - Thomas je strpljivo upitao. - Gdje je motiv?

Svi su ponovno pogledali u knjigu.

- Nemamo baš puno za istraživanje, zar ne? - konačno je upitala Leonora.

- Ali u nešto smo sigurni, - rekao je Deke. - Znamo da se te stvari ne slažu. Također imamo isječke i knjigu. To je više nego što smo imali prije nego si došla u grad, Leonora.

- Ali što ćemo sad? - pitala je. Thomas je skupio svoje prste. Leonora i Deke su ga pogledali.

- Stoje? - pitala je Leonora. - Imaš li kakvu ideju?

- Ako već negdje želiš početi, Deke, - namjerno je rekao Thomas, - onda mislim da bi prvo trebao provjeriti ubojstvo Sebastiana Eubanksa.

Leonora se nije slagala s tim. - Zašto?

- Kako će nam to pomoći? - Deke je zahtijevao odgovor. - Eubanks je ubijen prije trideset godina.

- Ne kažem da će nam to nešto pomoći, - rekao je Thomas. - Ali kao što je upravo Leonora istaknula, nemamo baš puno tragova za istragu. Jedna od činjenica koje sada znamo jest ta da je iz nekog razloga Eubanksovo ubojstvo dovoljno zanimalo Bethany daje načinila fotokopije isječaka iz novina povezane s tim i da ih je nekako Meredith spremila u svoj sef za nas. To jest nešto. Slažem se, nije puno, ali ipak je nešto.

- U pravu si. Deke je posesivno prilijepio svoje dlanove na te fotokopije. - Odmah ću se baciti na posao. Sumnjam da će biti o tome nešto na Internetu jer je priča tako stara, ali knjižnica mora imati mikrofilm o Zvijezdi Wing Covea što će mi pomoći da pronađem papire.

Deke se nekako promijenio otkad ga je upoznala prije samo sat vremena, pomislila je Leonora. Postojala je neka nova svježina u njegovom pokretu kad je spremao naočale u džep.

32

GIGA

Njegov izraz lica je postao nekako življi i svježiji. Nestalo je lošeg raspoloženja, a zamijenila ga je odlučnost. Deke je sada bio čovjek sa zadatkom.

Pogledala je Thomasa. Nešto na njegovom licu joj je govorilo da ima pomiješane osjećaje u vezi te transformacije. Razumjela gaje. Deke se može uvaliti u još gore psihičko stanje ako se pokaže da ih istraga nije nigdje dovela. Loša nada može biti gora od nikakve zato što hrani maštanja i rasplamsava maštu.

Neka bude kako mora biti, mislila je. Bila je na Deko-voj strani što se toga tiče. Došla je ovdje u Wing Cove pronaći odgovore, a to je mogla učiniti jedino ako bude slijedila svaki trag, čak i onaj koji će je odvesti u slijepu ulicu.

- Rekao sam ti da ćemo morati imati nešto što će nam omogućiti novi pogled na stvari ako želimo dobiti šansu pronaći nešto što su prošle godine previdjeli istražitelji, - rekao je Deke Thomasu. - To bi nam mogli dati ovi isječci i knjiga.

Leonora je uspravno sjedila. - Unajmio si privatnog istražitelja zbog Bethanyne smrti?

- Naravno, - odgovorio je Deke. - Ali ništa nije saznao. Došao mi je s istim onim informacijama o glasinama koje su se širile i o kojima mi je Štovali ispričao. Nakon mjesec dana, otpustio sam ga.

Trgnulo se Wrenchovo savijeno uho. Podigao je svoju njušku i usmjerio je prema ulaznim vratima. Sekundu kasnije, netko je žestoko kucao na vrata prekidajući Leonoru prije nego stoje mogla postaviti još neka pitanja.

- To je sigurno Cassie. - Deke je zatvorio katalog antiknih ogledala i ustao s neočekivanom živahnošću. - Moja instruktorica joge. Pustit ću je unutra. Hoćeš li razmaknuti te zastore, Thomas? Uvijek mi prigovara kako je ovdje jako mračno.

- Nema problema. - Thomas je ustao sa svoje velike stolice i razmaknuo zastor s najbližeg prozora s vidljivim žarom. - Ne može se baš reći da sam ljubitelj dekora, - tiho je rekao jer je to bilo upućeno samo Leonorinim ušima.

Deke je prošao prstima kroz svoju nenjegovanu kosu i bradu te otvorio vrata.

Leonora se okrenula i ugledala ženu kratke crvene kose s tijelom koje je moglo služiti kao model za stvaranje Kipa slobode. Osim što je ova žena na sebi imala džemper.

- Cassie, ovo je Leonora Hutton, - rekao je Deke. -Ona je Thomasova prijateljica. Leonora, ovo je Cassie Murray.

- Drago mi je, - rekla je Leonora.

- I meni također. - Cassie je prešla preko sobe praveći velike korake. Desna ruka joj je bila ispružena.

Leonora je ustala sa stolca i pogledala oko sebe.

Wrench se podigao na noge i zamahao repom. Cassie je pomilovala Wrenchovu glavu i tada uhvatila Leonorinu ruku i nekoliko joj puta veselo klimnula.

- Lijepo je ovdje vidjeti novo lice. - Cassie se nasmiješila Leonori. - Dekeu već mjesecima govorim da treba upoznati nove prijatelje. Dane provodi u ovoj pećini gledajući u štetno svjetlo monitora i onda se još čudi zašto su njegove energijske linije uništene.

Cassie je morala biti visoka barem metar devedeset, razmišljala je Leonora. Od Dekea je bila dosta viša, a nije imala cipele na potpeticu. Činilo se daje s njenim energijskim linijama sve u najboljem redu. Zračila je životnom snagom.

- Dobro jutro, Cassie. - Thomas je razmaknuo još jedan par zastora. - Kako si?

- Dobro, sasvim dobro. Čekaj da ti pomognem s tim. -Cassie je otišla do najbližeg prozora i razmaknula teški zastor. - Joga se ne može prakticirati bez imalo prirodnog svjetla. Što misliš o Dekeovoj bradi, Leonora? Pokušavam ga nagovoriti da se obrije.

Leonora je brzo pogledala u Dekea. Mogla se zakleti da se zarumenio. Ali nešto se drugo događalo. Promatrao je Cassie kao daje ona poklon koji se ne usudi otvoriti.

- Neka radi svatko kako mu odgovara, - pristojno je rekla Leonora. - Nije mislila da je Dekeu brada posebno važna, ali nije željela dolijevati ulje na vatru jer je očito bio posramljen.

33

GIGA

Cassie je odmaknula i posljednji zastor s prozora i zatim je zastala ispred njih kako bi promotrila rezultate.

- Mnogo bolje, - objavila je. - U jogi čovjek mora posezati za suncem, a ne tamom.

- Vani je maglovito, Cassie, - rekao je Deke. - Sunce se uopće ne vidi.

- Nije važno. Prirodno svjetlo je ključ svega. Magla je prirodna pojava.

- Kako god ti kažeš. - Deke je slegnuo ramenima. - Ti si stručnjak.

Thomas je dodirnuo Leonorinu ruku, tiho joj pokazujući put prema vratima.

- Mi smo bili na odlasku, - rekao je. Pridržao je Leono-ri kaput. - Je li točno, Leonora?

- Da. - Leonora je užurbano zgrabila svoju veliku torbu. - Ostavit ćemo vas dvoje da prakticirate jogu.

Wrench je već stajao pokraj vrata. Thomas ga je prive-zao. Njih su troje izašli van u maglovito jutro.

Thomas je podigao do ušiju kragnu svoje jakne. Ništa nije govorio dok su hodali cestom do prečice.

Bilo je hladno. Leonora je na ruke navukla rukavice, a na glavu kapuljaču.

- Misliš li da spava s Cassie? - Thomas je odjednom upitao.

To ju je pitanje trgnulo iz razmišljanja o starom ubojstvu i još starijim ogledalima.

- Pričaš li o svojem bratu? - pitala je.

- Da, o Dekeu. Misliš li da su on i Cassie u vezi? Osjetila je da se rumeni. - Zašto to mene pitaš? On je tvoj brat, a ne moj. Poznaješ ga bolje od mene.

- Zabrinut sam. Deke se jako promijenio protekle godine. Potpuno je drukčiji čovjek otkad je Bethany umrla. Depresivan. Morbidan. Previše vremena provodi na Internetu.

- Misliš da bi mu ljubavna veza s instruktoricom joge mogla popraviti raspoloženje, zar ne?

- Ne bi moglo škoditi. - Zagrijao se za tu temu. - Vidjela si Cassie. Mislim da bi ona mogla biti dobar protuotrov njegovoj opsjednutosti Bethanynoj smrti i svim tim vražjim teorijama o kojima neprestano priča već nekoliko mjeseci.

Leonora je zastala na utabanom putu i viknula na njega. - Zašto muškarci misle da će im seks sve popraviti?

Thomas je stao. - Ja nisam rekao da će seks sve popraviti, - zamuckivao je. - Samo sam mislio, znaš, možda mu pomogne podignuti dušu. Odvesti ga dalje od njega na neko vrijeme. Čini mi se da mu se Cassie sviđa. Barem meni to tako izgleda. Ti su satovi joge jedina stvar kojoj se veseli iz tjedna u tjedan. Zaprepastio sam se kada se pretplatio za čitavu godinu unaprijed.

- Znači, po tvojem skromnom mišljenu, Deke bi se odmah trebao baciti na krevet s Cassie?

Seks vidiš kao neku vrstu terapije koja će mu pomoći da se riješi depresije?

Thomas je podigao jedno rame. - Vrijedi pokušati.

Kroz nju je prošao bijes. - Ne znam što Cassie misli o tvojoj teoriji, ali mogu ti reći da ja sigurno nikada ne bih skočila u krevet s čovjekom koji me iskorištava kako bi riješio svoje psihičke probleme.

Thomas je gledao, očito iznenađen njezinim iznenadnim gnjevom. - Smiri se, samo sam rekao kako mislim da bi Cassie bila dobra za Dekea.

- Da si na mjestu svojega brata, bi li želio otići u krevet s instruktoricom joge samo da bi vidio hoće li te to raspoloziti?

Razmišljao je o tome. - Zavisi o instruktorici joge. -Bože dragi!

- Bila je to samo brza misao.

- Stvarno? Koliko si zapravo proveo vremena razmišljajući o toj svojoj briljantnoj ideji? Jesi li, na primjer, razmišljao o Cassie? Jesi li uzeo u obzir njezine osjećaje? Možda ne bi željela biti iskorištena kao neka vrsta terapije.

- Rekao sam da to zaboraviš. - Okrenuo se i nastavio hodati. - Samo sam želio provjeriti 34

GIGA

misliš li da su njih dvoje u vezi. Ali očito je da ćeš ti okrenuti sve što ja kažem, tako da nema svrhe racionalno razgovarati o tome.

Leonora je duboko udahnula i rekla sama sebi da se sabere. Thomas je bio u pravu. Sada je zbilja pretjerala. Nije bilo nikakvog razloga da to shvaća previše osobno. Razgovarali su o Dekeu i Cassie. Dvoje ljudi koje je jedva poznavala.

Nije to bilo kao da je Thomas rekao da ona skoči s njim u krevet zbog terapijskih razloga.

Požurila se kako bi ga sustigla. - Slušaj, znam da si zabrinut za Dekea. Nisam stručnjak, ali mislim da seks neće popraviti ništa u vezi sa stanjem u kojem je tvoj brat.

- Moram ti reći, on me počinje plašiti.

Nastalo je razumijevanje. - Zato nastavljaš s planom o istraživanju Bethanyne smrti, zar ne?

Misliš da će ga to malo trgnuti.

- Nisam siguran činim li mu uslugu. Što će biti ako ne pronađemo nikakve odgovore? Mogao bi još dublje potonuti u depresiju.

Neko vrijeme je promatrala maglu, usput razmišljajući.

- Završetak, - konačno je izgovorila. -Što?

- Mislim da je to u pitanju kod Dekea. Ne samo odgovori, već neka vrsta završetka.

Thomas je ponovno zastao i potražio njezino lice. - Do-vraga, o čemu ti pričaš?

- Nisam psihijatar, ali se ne bih iznenadila kad bih saznala da je dio Dekeove opsjednutosti Bethanynom smrću uzrokovan miješanjem žalosti i tuge s drugim osjećajima.

- Misliš da se osjeća krivim jer je nije zaštitio? - Thomas je gurnuo jednu ruku u džep. - I ja sam razmišljao o tome. Svaki bi muškarac imao problem s prihvaćanjem činjenice kako svoju ženu nije mogao zaštititi. Pokušao sam o tome razgovarati s Dekeom. Nije bilo ničega što je on mogao učiniti. Nije bilo ničega što bi bilo tko mogao učiniti.

- Možda tu ima još nečega. Nijedan brak nije savršen, a iznenadna smrt nikome ne daje priliku da se pozdravi i riješi postojeće probleme. Tko zna što se događalo u Dekeovoj i Bethanynoj vezi tjednima ili mjesecima prije njezine smrti? Možda su imali problema. Možda su se tog jutra posvađali, a Deke nije imalo priliku reći joj koliko mu je zbog toga žao.

- Misliš da ga možda progone neki od tih neriješenih problema?

- Možda. Ne znam. Samo govorim da on vjerojatno treba nekakav završetak i nekako je sam sebe uvjerio da će ga pronaći ako nađe Bethanynog ubojicu. - Oklijevala je. - Tko zna?

Možda sam i ja ovdje zbog istog razloga. Završetak. Ni ja nisam imala priliku pozdraviti se s Meredith.

- Ovo je vraški komplicirano, zar ne?

- Život je kompliciran, a seks ga ne čini manje kompliciranim. Ako išta, onda samo zamuti stvari.

Thomas nije ništa rekao.

Pogledala gaje. - Ne vjeruješ mi, zar ne?

- Pa, moram ti reći da mi se seks nikada nije činio tako kompliciranim.

- Što zapravo sve govori. Frknuo je. - Što govori?

- To da muškarci i žene na seks gledaju iz potpuno drukčije perspektive.

- K vragu. Kako smo sad mi na kraju završili razgovarajući o seksu?

- Ti si počeo, - rekla je. - Tražio si moje mišljenje i ja sam ti ga rekla. Mislim da si Deke ne može dopustiti da ponovno bude sretan dok je god opsjednut prošlošću. Tako, da ti odgovorim na pitanje, ne, ne mislim da spava s Cassie Murray, a čak i da spava, sumnjam da će mu to donijeti mir ili riješiti njegove probleme.

- Onda mi moramo pronaći neke odgovore, - rekao je Thomas.

35

GIGA

POGLAVLJE 5.

- Molim te, osjećaj se kao kod svoje kuće dok radiš ovdje u Kući ogledala, Leonora. - Roberta Brinks je podigla pogled sa šalice kave. - Moje osoblje i ja ćemo biti jako zaposleni narednih nekoliko tjedana, s obzirom na skorašnji vikend polaznika Sveučilišta koji dolaze jednom godišnje. Bojim se da će ovdje biti velike gužve.

- Vjerujte mi, potpuno razumijem važnost tog vikenda, - rekla je iskreno Leonora.

- Ma, to je jedna velika glupost, - rekla je Roberta. -Ali gdje bismo svi mi bili bez naših velikodušnih polaznika, ha? U svakom slučaju, mislim da te nitko neće uznemiravati u prostoriji na drugom katu. Nitko taj dio kuće ne koristi previše. A treći kat je potpuno zatvoren. Sada se koristi samo kao skladište raznih stvari.

- Hvala na strpljivom pokazivanju kuće, - rekla je Leonora. - Zaista je čudnovata.

Ispustila je svoju tešku torbu na pod, sjela na jedan od dva stolca koja su stajala ispred stola i promatrala Robertu kako nalijeva kavu u šalicu.

Roberta se predstavila kao izvršna direktorica Kuće ogledala. Bila je zgodna, snažna žena, imala je otprilike šezdesetak godina i ponašala se u skladu s tim, s dozom autoriteta. Njezina kosa, ošišana na kratko, vjerojatno je jednom bila jako tamna. Sada je bila gotovo potpuno sijeda. Na sebi je imala bijelu svilenu bluzu upotpunjenu lijepom maramom oko vrata, a na nogama s bluzom usklađene lakirane cipele.

- Moram priznati da sam zainteresirana za arhitektonski stil Kuće ogledala, - rekla je Leonora.

- Ne mogu ga posve točno odrediti.

Roberta je napravila grimasu. - Tehnički rečeno, mislim da se smatra da je to mješavina viktorijanskog i gotičkog stila. Neki su ga značajni arhitekti opisali odvratnim. Ali Nat-hanial Eubanks je bio vrlo bogat i vrlo ekscentričan. Bogatim ekscentricima koji su osnivali privatna Sveučilišta i tako omogućili generacijama profesora da rade svoj posao bilo je dopušteno građenje bizarnih građevina.

- A, tako dakle.

- Moraš priznati da ovo mjesto nema karaktera, - rekla je Roberta.

Leonora je razmišljala kako je prije dolaska u Wing Cove imala ideju o tome što treba očekivati, ali prvi pogled koji je bacila jutros na ovu građevinu izazvao je trnce strave koji su se pružali do samog kraja kralježnice. Tijekom svih ovih godina gledala je dosta horor filmova, tako da je mogla zapravo vidjeti na što je ličila Kuća ogledala: vrsta mjesta u kojem ludi znanstvenici stvaraju čudovišta u podrumu.

Na svu sreću, pomislila je, ona je bila bistra sveučilišna knjižničarka koja nije vjerovala u takve gluposti.

Bez obzira na to, bilo je vidljivo daje Kuća ogledala bila ogromna građevina od sivog kamena. Visoka i jako loše projektirana, smještena usred gusto pošumljenog područja koji je označavao južni ulaz u zaljev. Za ovako turobnih dana poput današnjeg, s maglom koja je uporno dolazila iz hladnih voda Sounda, građevina je doslovno bila zavijena u maglu. Mogla je poslužiti kao inspiracija za naslovnicu nekog gotičkog romana.

Unutrašnjost je bila još gora od vanjštine, barem što se nje ticalo. Ogromne i visoke bijele jele koje su se naslanjale na građevinu izvrsno su obavljale posao presijecanja i malo dnevne svjetlosti koja je dopirala kroz uske prozore.

Robertin ured na prvom katu je bio najvedrija prostorija koliko je vidjela u prvom obilasku kuće. Doimala se čak i toplijom od ostatka kuće. Zidovi su bili pretrpani fotografijama i uokvirenim pismima važnih učenika. Pokraj prozora postavljena je visoka palma dajući prostoriji topliji, tropski dekor. Rubovi Robertinog računala bili su oblijepljeni sitnim bilješkama i podsjetnicima. Na njezinom radnom stolu uredno su bili posloženi fascikli veselih i 36

GIGA

živih boja, kao i impresivna zbirka kemijskih olovaka.

Vrata ureda su bila otvorena, dozvoljavajući pogled na hodnik. S mjesta na kojem je trenutno sjedila, Leonora je vidjela nekoliko antiknih ogledala koja su bila poslagana na zidovima.

Hodnikom je prošla mlada žena odjevena u traperice i džemper, duge plave kose skupljene u konjski rep.

- Oprosti, to je moja pomoćnica. - Roberta je odložila šalicu na stol. - Želim daje upoznaš.

Ovdje boravi nekoliko sati na tjedan.

Roberta je požurila prema otvorenim vratima.

- Julie? - zazvala je.

Julie se vratila do uredskih vrata. U jednoj ruci s dugim noktima držala je limenku mineralne vode.

- Da, gospođo Brinks?

- Želim te upoznati s Leonorom Hutton. Ona će raditi gore u knjižnici narednih nekoliko mjeseci. Leonora, ovo je Julie Bromley.

Julie je ljubazno klimnula glavom. - Dobar dan, gospođice Hutton.

- Drago mi je što sam te upoznala, Julie, - rekla je Leonora.

Roberta se okrenula ponovno prema Julie. - Nemoj danas poslijepodne zaboraviti nazvati majstore. Još uvijek nisu sredili tepihe.

- Neću zaboraviti, gospođo Brinks.

- Dobro. To bi bilo sve za sada, draga.

Julie je nestala. Roberta se vratila nalijevanju kave.

- Sa šećerom?

- Ne, hvala. - Ona nije voljela kavu, ali ništa nije spomenula jer nigdje nije vidjela vrećice čaja. Sigurno će moći otpiti nekoliko gutljaja čisto iz pristojnosti.

- Koliko ste dugo izvršna direktorica kuće? - pitala je dok joj je Roberta pružala šalicu.

- Dovoljno dugo. - Roberta je otišla iza svojeg radnog stola i sjela. - Sljedećeg mjeseca odlazim u mirovinu. Šest tjedana od današnjeg dana i ja ću biti na krstarenju oko grčkih otoka.

- To zvuči prekrasno.

- Zaista sam uzbuđena. Cijelu sam garderobu obnovila zbog tog puta. - Roberta je pogledala okolo po svojem uredu.

- Ali, moram priznati, bit će mi čudno napustiti ovo mjesto. Kada zastanem i sjetim se da mi je ovo zadnji takav vikend, navru mi suze na oči.

- Shvaćam Vas. - Pokušala je oprezno otpiti gutljaj kave. Nije bilo loše, za nekoga tko voli kavu. Ona je nije voljela.

- Još jednom Vam se zahvaljujem za obilazak. Znam koliko ste zaposleni.

- Uopće nisam. Oduševljena sam što će se knjižnica konačno srediti. Već sam prije nekoliko godina rekla kako je sramota da takve knjige nisu lako dostupne našim polaznicima. Tamo gore ima jako rijetkih i zanimljivih knjiga. Mislim da su neke od njih vrijedne zaista puno novca. Skupljao ih je Nathanial Eubanks zajedno s antiknim ogledalima.

- Zašto je bio fasciniran starim ogledalima? Čini mi se daje bio opsjednut njima, koliko vidim.

Svaka površina u kući je prekrivena njima.

- Zapravo, to je jako tužno. Gubitak zdravog razuma je bila normalna pojava u njegovoj obitelji. Neki govore da je Eubanks smatrao da će ostati normalan dok god bude mogao vidjeti svoj odraz u ogledalu, da neće poludjeti poput ostalih rođaka. Drugi pričaju kako je bio uvjeren da može u nekima od tih ogledala vidjeti svoje prijašnje živote. Mi znamo samo da su ga ipak sustigli porodični loši geni. Počinio je samoubojstvo.

- Tako dakle.

Bilo je iznenađujuće lako progurati knjižničarku u Kuću ogledala. Deke, kao glava Bethany Walker Endowment Funda, jednostavno je obavijestio administraciju Sveučilišta Eubanks da 37

GIGA

je fond spreman platiti knjižničarku koja bi dovela u red knjižnicu Kuće ogledala. U sjećanje na Bethany Walker.

Ljudi iz sveučilišne administracije nikada nisu odbijali novac, čak iako su osobno mislili da se ulaže bespotrebno.

Leonora je otpila skoro pola šalice kave prije nego se ispričala i napustila Robertin ured.

- Nećete se ljutiti ako je odnesem gore i popijem do kraja? - U ruci je držala šalicu kave. Zaista bih trebala početi raditi. Želim dobro promotriti kolekciju. Poslije ću Vam vratiti šalicu.

- Naravno. Samo se ti baci na posao i ne brini za šalicu. - Roberta joj je mahnula rukom u znak potpunog odobravanja njezinog odlaska. - I, molim te, nemoj oklijevati ako nešto budeš trebala, a ja ti mogu pomoći. Moja vrata su uvijek otvorena.

- Hvala.

S polupunom šalicom kave u ruci, Leonora je hodala niz dugački hodnik prema ogromnom stubištu. Na tom je katu bilo mnogo ureda. Roberta i Julie su zauzele samo dva. U trećem je bilo mračno. Na vratima je pisalo Sveučilište Eu-banks - Fond za polaznike Sveučilišta. Bio je to ured kojega je koristila Meredith za svojeg kratkog boravka ovdje. Kad ju je vodila na razgledavanje kuće, Roberta ju je samo jednom i to nakratko spomenula.

Gospođica Spoonerje otišla jako brzo. Nešto u vezi ponude posla u Californiji. Njezina struka je u današnje vrijeme jako tražena. Još uvijek joj nismo uspjeli naći zamjenu.

Na prvom katu je bilo mnogo aktivnosti. Najveće javne prostorije sada su se preuređivale za službeno primanje koje je predviđeno za nadolazeći vikend. Leonora je morala izbjegavati čistače i majstora na visokim ljestvama koji je mijenjao žarulje na masivnom lusteru.

Kuća ogledala je imala upravo sebi svojstveno ime. Gotovo svaki zid bio je prekriven antiknim ogledalima. Ali neobično je bilo to što je enormno puno zrcalnih površina davalo mjestu malo veselja i vedrine. Interijer stare građevine, uređen u viktorijanskom stilu, djelovao je kao uronjen u stalan sumrak.

Na kraju stubišta postalo je još i gore. Leonora je zastala i pogledala prema dugačkom, sjenovitom hodniku drugog kata. Knjižnica je bila četvrta vrata na lijevo. Sa zidova ogledala su se zlonamjerno sjajila. Jesu li je pozivala u tamu? Ili su je upozoravali da se makne od nje?

Kroz nju je prošao osjećaj neizrecive potrebe da se okrene i otrči s ovog mjesta. Zgrabila je rukama izrezbarenu ogradu stubišta i sačekala da se osjećaj ublaži.

Nakon nekoliko sekundi polako se natjerala da nastavi hodati hodnikom prema knjižnici.

Našla je smirenje u istraživanjima koja je napravila prije dolaska u Wing Cove. Znala je da postoji vrlo logičan razlog zbog kojeg su ogledala koja su stajala poredana na zidovima tako tamna i maglovita. Sva su bila antikna, nekoliko njih je bilo još iz kasnog osamnaestog i početka devetnaestog stoljeća.

Te staklene površine nisu imale briljantna optička svojstva modernih, suvremenih ogledala.

Njihove površine nisu bile potpuno jasne, vjerojatno zbog ograničenosti tehnologije vremena u kojima su izrađena. Stara ogledala su nastavila tamnjeti s godinama zbog prljavštine, ali i zbog tamnjenja metala kojima su uokvireni.

Dobro, ogledala su bila stara i tamna. Ali zašto joj se čini da ova ogledala postavljena na zidovima prije sišu svjetlost nego što je reflektiraju?

Wrench je podigao pogled sa svoje zdjelice s vodom kada se Thomas pojavio iz svoje radne sobe.

- Šest sati. - Thomas je odšetao do prozora i kroz gusto drveće promatrao tamom obavijeni zaljev. - Upaljena su joj svjetla. Došla je kući. Činilo se kako Wrench nije bio impresioniran njegovim zapažanjem. Ali ipak je pogledom punim nade gledao prema ulaznim vratima.

- U pravu si. - Thomas se odmaknuo od prozora i prešao na drugi kraj dnevne sobe kako bi uzeo svoju jaknu, malu baterijsku svjetiljku i uzicu. - Obojici nam je potrebno malo 38

GIGA

rekreacije. Što kažeš na to da zajedno odemo vidjeti kako je naša nova stanarka? Možda joj je potrebna neka pomoć.

Wrenchu se nije žurilo. Sretno se izgegao kroz ulazna vrata i strpljivo čekao Thomasa koji mu je za vrat vezao uzicu.

Sišli su sa stubišta i pronašli maleni puteljak koji je vodio prema osvijetljenoj stazi.

Ovo je samo poslovni sastanak, pomislio je Thomas. Večer je bila zaista hladna te je Thomas podigao ovratnik svoje jakne. To je jedini razlog njegovog posjeta. Samo želi čuti kako je prošao prvi radni dan u Kući ogledala. Saznati misli li zaista da može saznati nešto korisno.

Usporediti bilješke. Vidjeti ima li problema s odvodom. Nije imao puno vremena za uređivanje stare kolibe prije nego je došla. Namjeravao ju je totalno preurediti nakon blagdana.

Večeras je na stazi bilo dosta ljudi. Thomas je požurivao Wrencha kad su prolazili pokraj zadihanih trkača. Ljudi su se sami sklanjali Wrenchu s puta. Iz nekog razloga, čini se da ga nitko nije doživljavao kao reinkarnaciju malene pudlice.

Došli su do kraja puta i, kao i obično, imali su ga samo za sebe. Ozbiljni rekreativci rijetko su se kada odvažili otići prečacem preko zaljeva.

Thomas nije mogao maknuti pogled s toplog svjetla koje je dopiralo kroz Leonorin prozor.

Zamislio je sliku kukaca s vrlo malim mozgovima kako gmižu po lampama koje su dizajnirane tako da ih sprže. Ignorirao ih je.

Ovo je bio posao.

Bila je to kratka šetnja, ne duža od petnaest minuta udaljenosti od njegove kuće. Wrench ga je znatiželjno pogledao kad su sišli s puta i ponovno krenuli drugim prečacem koji je vodio do njezinih ulaznih vrata, ali nije prigovarao.

Stigli su pred njezina vrata. Wrench je sjeo i igrao svoju igru plaženj a jezika. Thomas je pokucao na vrata. Sam je sebi obećao da, bez obzira što se dogodilo, neće igrati igru pla-ženja jezika.

Vrata su se gotovo odmah otvorila. Leonora je stajala na njima. Na sebi je imala ljubičastu svilenu košulju dubokog izreza i crne hlače. Njezina tamna kosa bila je skupljena u rep pričvršćen tamnom kopčom.

- Dobra večer, - rekla je. Oprezno, ali ljubazno.

- 'Večer, - rekao je Thomas. K vragu. Ova žena je izgledala dobro. Jako dobro. Nema plaženj a jezika, podsjetio se Wrench je progurao svoju njušku do Leonorine ruke. Pogledala je dolje u njega i bojažljivo ga pomilovala po glavi. On je uživao.

Podigla je pogled do Thomasa. On se pitao planira li možda i njega pomaziti.

- Samo sam želio vidjeti jesi li se dobro smjestila, - rekao je kada je postalo očito da ga neće pomilovati po glavi.

- Sve je u redu.

Pogledao je oko nje, pokušavajući vidjeti dnevnu sobu. - Namještaj je u redu?

- Da. Neki su komadi malo preveliki za prostoriju, ali poslužit će dok sam ovdje.

Prisjetio se kako je stajao u trgovini namještaja i birao između ponuđena tri osnovna paketa.

Na kraju je otišao u drugu trgovinu koja je prodavala udoban i tradicionalan namještaj zato što su oni imali najveće krevete, a on je obožavao velike krevete. Sto je, k vragu, on tada zamišljao? Naravno da ga ona nikada ne bi pozvala da joj se pri drži u njemu.

Razmišljanje o velikom krevetu u njezinoj malenoj spavaćoj sobi ništa nije pomagalo.

Vrijeme je za promjenu teme.

- Jesi li večerala? - pitao je.

- Nisam. Upravo sam namjeravala nešto pripremiti.

- Želiš mi se pridružiti? U gradu ima jedan dobar restoran koji poslužuje jako dobru ribu. Vrlo je klasičan. Možemo popiti nekoliko pića i razgovarati o našoj, ovaj, istrazi.

39

GIGA

Nekoliko je sekundi razmišljala o tom prijedlogu. Tada je slegnula ramenima. - Dobro, mislim da bi to bilo u redu.

- Hej, hvala, - rekao je. - Zaista cijenim tvoj entuzijazam, znaš? Očekivao sam sigurno odbijanje.

- Zaista? - Podigla je obrvu. - Doživljavaš li često odbijanja?

- To je stvar, voli me, voli mog psa. Ne voli svatko Wrencha.

Pogledala je dolje u Wrencha. - Kriviš psa kada te odbiju?

- On nema ništa protiv toga da krivnja bude njegova, a meni puno pomaže da zadržim svoj ego.

- A-ha, to je situacija u kojoj svakako pobjeđuješ.

- Da, tako ja gledam na to. Zašto ne obučeš kaput pa da krenemo?

- Što ćemo s Wrenchom?

- Vratit ćemo se natrag preko mosta i ostaviti ga u kući. Odobravajuće je klimnula glavom, okrenula se, otvorila ormar u hodniku i iz njega izvukla dugački crni kaput.

Pridržao ga je dok se oblačila. Malena usluga dala mu je priliku da osjeti miris njezine kože.

Svidjelo mu se ono što je osjetio i prepoznao je da je to pomiješani miris sapuna od limuna i tople žene. Nije imala teški parfem. To mu se jako dopadalo. Nije bio ljubitelj jakih mirisa.

Hodali su preko drvenog mostića i prečice, te konačno stigli do njegove kuće. Wrench gaje žalosno pogledao kad je shvatio da će ga ostaviti.

- Znaš da te neće pustiti u restoran, - Thomas ga je podsjetio. - Već si se prije pokušao uvući u njega i nije ti uspjelo.

- Sigurno im je teško ne primijetiti ulazak vuka na prednja vrata, - suho je rekla Leonora.

- Stalno ti govorim da prestaneš suditi po vanjskom izgledu. - Thomas je odvezao uzicu s njegovog vrata.

- Da, naravno. Sad sam se sjetila pudlice iz prijašnjeg života.

- Minijaturna pudlica.

Wrench ga je prestao žalosno gledati i odšetao se do mjesta u kuhinji na kojem je stajala njegova zdjela s hranom.

Leonora je gledala Thomasa dok je zaključavao vrata. -Siguran si da ne grize?

- Rekao sam ti, on je prava maza u duši. Potpuno je bezopasan.

- Uostalom, koja je to vrsta?

- Ubij me, nemam pojma. Dobio sam ga iz skloništa za napuštene životinje dok je još bio štene.

Sišli su sa stubišta i krenuli preko puteljka do malenog grada u Wing Coveu. To su malo poslovno središte sačinjavale dvije knjižare, alatnica, pošta, mnogobrojne raznovrsne trgovine koje su posebnu pažnju obraćale na potrebe studenata, kafić i nekoliko manjih restorana.

Thomas je uveo Leonoru kroz dupla vrata u udobnu toplinu njegovog omiljenog restorana. Čulo se pucketanje vatre u kamenom kaminu. Dva konobara, izgledom studenti, odjeveni u bijele košulje i crne hlače neprestano su obilazili male stolove.

Prepoznao je nekoliko ljudi koji su također došli na večeru. Pozdravljali su ga klimanjem glave dok su on i Leonora slijedili hostesu do njihovog stola u kutu. To su bili ljubazni pozdravi. Pomalo suzdržani. Oprezni. Na kraju krajeva, on je ipak bio brat onog opsjednutog Dekea Walkera.

Kada je izvukao stolicu za Leonoru, opazio je Osmonda Kerna, sjedokosog čovjeka kraljevskog izgleda, koji se držao poput važnog aristokrata akademskog svijeta, kako sjedi za obližnjim stolom. Bio je sa ženom za koju je Ed Štovali rekao da je njegova kćerka, Elissa. Po njegovim vrlo pažljivim pokretima moglo se vidjeti da se pokušava ispričati zbog ispijanja velike količine alkohola. Na stolu ispred njega stajala je poluprazna čaša martinija. Očito je kako mu to nije prva večeras.

40

GIGA

Elissa je bila vidljivo napeta, stanje koje je bilo svojstveno onima koji su imali obvezu pojaviti se u javnosti s rođacima koji su previše pili i koji su mogli u svakom trenutku biti veoma neugodni i osramotiti ih.

On je sjedio preko puta Leonore i otvarao svoj jelovnik. - Kako je bilo u Kući ogledala?

- Za sada sasvim dobro, ali nisam pronašla ništa zanimljivo za ispričati. Smjestila sam se u uredu kod knjižnice. Bila sam jako iznenađena kolekcijom knjiga.

- Kako to?

- Zaista je posebna. Uspjela sam samo površno pogledati, ali čini mi se da sadržava vrlo stare i rijetke radove. Sve od znanstvenih radova o drevnim grčkim brončanim ogledalima pa do tehničkih rasprava o proizvodnji zrcala u sedamnaestom stoljeću u Engleskoj i Francuskoj.

Postoji i mnoštvo materijala o simbolima ogledala u umjetnosti i mitologiji. Ljudi imaju dugačku povijest fasciniranosti s odrazima u ogledalima.

Nasmijao se. - Ogledalce, ogledalce na zidu?

- Da, može poslužiti kao jedan primjer. - Rasklopila je svoju salvetu i spretno ju raširila na krilu. - Postoji pravo bogatstvo mitologije u mnogim kulturama koja povezuje ogledala i odraze. Sjećaš li se priče o Narcisu?

- Onog koji se zaljubio u vlastiti odraz u ogledalu?

- Da. Uz mitove i razne bajke koje prikazuju ogledala, postoje i oni slikari umjetnici kao što su Jan van Eyck, Rubens i Goya, koji su ih također koristili u simbolične svrhe u svojoj umjetnosti. Leonardo da Vinci je proučavao ogledala.

- Vidio sam neke slike iz njegove bilježnice, - rekao je Thomas. - Držao ih je u nečemu što se nazivalo kao "zrcal-no-pisanje", zar ne? Bio je ljevak i pisao je s desne strane na lijevu.

- Da. Ogledala su bila jako važna, a stari Egipćani su ih zaista poštivali.

Njezin gaje entuzijazam zabavljao.

- Dobro, vjerujem ti, - rekao je.

Napravila je grimasu. - Nisam ti namjeravala dosađivati. Nego, želim samo reći da je kolekcija u Kući ogledala zaista jedinstvena. Stvarno bi ju trebalo učiniti pristupačnom.

Slegnuo je ramenima. - Meni su rekli kako je mnoštvo antiknih ogledala koja vise na zidovima također jako vrijedno. Ali prema uvjetima oporuke Nathaniala Eubaksa, ni ogledala niti knjige ne smiju biti poklonjene niti prodane nijednoj instituciji, osim ako se građevina iz nekog razloga ne uništi.

- Roberta Brinks, direktorica Kuće ogledala, rekla mije kako je Nathanial Eubanks bio opsjednut ogledalima. - Leonora je napravila grimasu. - Onaj drugi kat kuće je zaista pomalo jeziv.

- Neki ljudi misle da se sam izludio tim antiknim ogledalima. - Proučavao je jelovnik, iako ga je već mjesecima znao napamet. - I Bethany je bila očarana njima. Sate je provodila u knjižnici, radeći na svojoj, kako ju je ona zvala, Teoriji ogledala.

- Što je to bilo?

- Nešto što je objašnjavalo matematičku povezanost između pozitivnih i negativnih brojeva.

Nadala se da će jednom njezina teorija pomoći fizičarima u shvaćanju što se točno dogodilo u svemiru nekoliko sekundi poslije velikog praska.

-Oh! - Da, zaista oh. - Podigao je jednu ruku kad je ona otvorila usta. - Ne pitaj me ni za kakve detalje, ja nisam matematičar. - Snizio je glas. - Onaj čovjek koji sjedi tamo sa svojom kćerkom mogao bi to objasniti bolje nego itko drugi u ovoj prostoriji. Naravno, samo ako nije mrtav pijan.

Brzo je preletjela pogledom preko njihovog stola i zatim vratila pogled na Thomasa. - Tko je on?

- Dr. Osmond Kern. Vjeruj mi, da si bilo tko u matematici, prepoznala bi njegovo ime. Prije dosta godina osvojio je nagradu i prestižni naslov. Napravio je nešto s algoritmima za što se 41

GIGA

ispostavilo da je jako značajno za svijet računala. Zaradio je od toga i hrpu novca. Sada je jedan od profesora na Sveučilištu Eubanks.

Nasmiješila se. - Pretpostavljam, sa stalnim radnim mjestom.

- Oh, da, naravno.

Konačno se kod njihovog stola zaustavio jedan od mladih konobara. Leonora je naručila čašu vina. Thomas je naručio pivo. Oboje su naručili pržene lignje.

Thomasu je bilo neobično drago. Napokon nešto zajedničko. Riba.

- Stvar koja najviše zabrinjava u našoj teoriji, - rekla je Leonora u pola jela, -jest ta što mi se ne čini da postoji mnogo sličnosti između Bethany i Meredith. Bile su to dvije potpuno različite žene koje su potjecale iz dva totalno različita svijeta.

- To je to što sve ovo čini jako frustrirajućim. - Thomas je zagrizao lignju. - Ako je Deke u pravu, trebala bi negdje postojati neka očita povezanost između njih dvije. Ali one čak nisu ni radile na istim radnim mjestima u Kući ogledala. Bethany je bila potpuno opčinjena svojom matematičkom teorijom, a Meredith je bila usredotočena na izvođenje svoje prijevare.

- Obje su koristile računala, - ponudila je Leonora.

- Za potpuno različite svrhe. - Thomas je odmahnuo rukom. - Vjeruj mi, Deke je već provjerio taj dio. Detaljno je pretražio hard disk Bethanynog računala nakon njezine smrti. Isto je to učinio i s Meredithinim računalom. Ništa. Možda će sada kada si ti ovdje uspjeti nešto shvatiti iz one knjige i novinskih isječaka koje ti je Meredith ostavila u sefu...

Za susjednim stolom čulo se podizanje glasa ljutitog i razdražljivog muškarca.

- Želim ići kući, k vragu. Odmah.

Thomas nije morao pogledavati uokolo kako bi prepoznao glas. Svi su u restoranu bili pažljivi kako ne bi pogledali u stol blizu kamina.

- Osmond Kern, - rekao je vrlo tiho.

- Žao mi je njegove kćerke. Izgleda posramljeno. Da ne spominjem uplašeno. Ne zna kako se izvući iz ove situacije.

- Sire se glasine o Kernovom pojačanom konzumiranju alkohola u posljednjih nekoliko mjeseci.

- Idi k vragu! - Kernov se glas jasnije čuo. - Ista si kao tvoja majka. Ostavi me na miru, k vragu.

Odgurnuo je stolac unatrag i skočio na noge.

- Molim te, tata, sjedni. - Elissin glas je bio mekan i prožet sramom.

- Ti ostani ovdje ako želiš, - vikao je Kern. - Ja odlazim.

Nedugo zatim, spotaknuo se i pao na pod.

- Tata, čekaj. - Elissa je brzo ustala sa stolca. - Pomoći ćuti.

- Začepi i ostavi me na miru.

Napetost u restoranu je bila više nego očita dok su ostali ljudi pokušavali namjerno ignorirati ružnu scenu.

- Odmah ću se vratiti, - tiho je rekao Thomas Leonori.

Gledala ga je zabrinutim izrazom lica, ali ništa nije rekla.

Ustao je na noge i žurno pošao preko prostorije do mjesta na kojem se Kern teturao poput ranjenog bika koji želi pronaći matadora. Uzeo je profesorovu ruku i vodio ga prema vratima.

- Dopustite da Vam pomognem, dr. Kern.

- Što? - Kern ga je pogledao, zbunjen i ljutit. - Ti si brat Dekea Walkera, zar ne? Ludi gad.

Odmah mi pusti ruku.

- Naravno, čim izađemo van.

Doveo je Kerna na pola puta do ulaznih vrata. Hostesa je požurila naprijed kako bi otvorila vrata i pogledala ga s iskrenom zahvalnošću.

Elissa je zgrabila svoju torbicu i potrčala za njima.

Kern je bio previše pijan da bi se mogao opirati.

42

GIGA

Kad su izašli van, hladan večernji zrak kao da je imao smirujući efekt. Kern je upao u zlovoljnu tišinu. Elissa se Thomasu nesigurno nasmiješila.

- Hvala, - rekla je. - Jako mi je žao zbog ovoga. Odvest ću ga sada kući.

- Hoćete li moći sami s njim? - pitao je Thomas.

- Hoću. Kad ga dovezem kući, odmah će zaspati. Ujutro ćemo se oboje praviti da se ništa nije dogodilo.

Primila je Kernovu ruku i vodila ga prema tamnom automobilu parkiranom na parkiralištu ispred restorana. Kern je nešto mumljao, ali dopustio je da ga se ugura na suvozačevo sjedalo.

Thomas je prije nego što se vratio u restoran sačekao da Elissa sjedne za volan, upali veliki automobil i odveze se niz cestu.

Leonora gaje čekala sa zagonetnim izrazom.

- Bilo je jako ljubazno od tebe što si joj pomogao, - rekla mu je kad je sjeo za stol nasuprot njoj.

- To sam ja, gospodin Popravi sve, - rekao je.

- Bilo je to jako velikodušno od tebe.

Pogledao je prema vratima restorana. - Kern je bio Bethanyn kolega. Divila se njegovim postignućima na području matematike. Praktički joj je on bio uzor, barem prema De-keovim riječima. Ona ne bi željela vidjeti ga kako se ponizava u javnosti, niti njegovu kćerku.

- Postaje sve gore. - Elissa je progurala Osmonda kroz vrata njegove spavaće sobe. Sada je drhtala. Srce joj je ubrzano kucalo, a dah joj je bio plitak. Jedva je savladavala bijes i frustraciju. Ali iz iskustva je znala da gubljenje živaca neće pomoći. - Tata, moraš prestati piti. Ovako se samo ubijaš.

- To je moj problem. - Osmond je pao na krevet i okrenuo glavu prema zidu. - Ako se želim ubiti, onda i hoću.

- Molim te, nemoj tako pričati.

- Izlazi odavde.

- Mislim da bi trebao razgovarati sa svojim liječnikom. Ili možda posjetiti psihijatra.

- Sto ti znaš o svemu ovome? Izlazi odavde i ostavi me na miru.

Bila je bespomoćna i to ju je dovodilo do očaja. Nije imalo nikakvog smisla večeras s njim nastaviti razgovor.

Izašla je na hodnik i tiho zatvorila vrata njegove spavaće sobe.

Napravila je pogrešku kad se odlučila vratiti. Sada je to znala. Što ju je natjeralo da pomisli kako će moći uspostaviti normalnu vezu s potpuno stranim čovjekom koji joj je bio otac?

Osmond Kern nije bio zainteresiran za svoju obitelj. Živio je u prošlosti. Samo jedan događaj u njegovom životu koji se dogodio prije mnogo godina i donio mu dobru reputaciju, potpuno gaje okupirao.

Ništa mu drugo nije bilo važno, čak ni njegova kćerka.

Da ima imalo zdravog razuma, napustila bi Wing Cove i vratila se svojem životu financijske analitičarke u Phoenixu.

Svaki put kad se počela pakirati, spremna za odlazak, pomislila bi na Eda. Jakog, pouzdanog Eda. Nije znala hoće li je on ikada smatrati za nešto više od obične prijateljice, ali nije podnosila pomisao o odlasku iz grada dok ne dobije odgovor na to pitanje.

Polako je hodala hodnikom prema vratima Osmondove radne sobe, stala je i promatrala sobu koja je, čini se, sadržavala bit postojanja njezinog oca.

Priznanje koje je dobio za svoj znanstveni rad o algoritmima visio je uokviren na zidu.

Računalo je bilo na radnom stolu. Polica za knjige bila je pretrpana raznim bilješkama i papirima.

U sobi je bilo samo nekoliko osobnih stvari. Nije imao niti njezinu ni majčinu sliku. Nije zadržao niti jedno pismo ili razglednicu koje mu je tijekom svih ovih godina vjerno slala.

Sjela je na njegovu stolicu i gledala u računalo. Pitala se kako je investirao sav onaj novac 43

GIGA

koji je zaradio radom na algoritmima. Nju nije pitao za financijske savjete, iako je ona bila jako dobra u tim stvarima. Znala je kako nije matematički genije poput njega, ali naslijedila je od njega umijeće baratanja brojevima. Što je učinio s novcem?

Znatiželja ju je nagnala da upali njegovo računalo.

44

GIGA

POGLAVLJE 6.

Wrench je stajao na vratima kad je ušao i veselo ga pozdravljao. U ustima je imao jako izgriženo uže. Ispustio ga je pored Leonorinih nogu i ponosno sjeo.

- To je jako lijepo uže, Wrench. - Oprezno ga je podigla hvatajući ga za jedan kraj, pokušavajući izbjeći mjesto na kojem je bilo natopljeno njegovom slinom. - Hvala ti.

Zadovoljan što je njegov poklon prihvaćen, Wrench je ponosno odšetao do dnevne sobe.

Leonora ga je slijedila. Nakratko je zastala kad je vidjela da je cijela prostorija uređena da bude topla, osvijetljena i oslikana živim bojama. Zapanjena, stala je na sredini dnevne sobe i okrenula se na peti kako bi pregledala svaku površinu.

- Ovo je nevjerojatno. - Thomasu je bila okrenula leđima, ali mogla je osjetiti kako je on promatra. - Tko je to sve uredio?

- Ja. Možda sam čak malo i pretjerao, ali ovo je malo mjesto. Nije mi trebalo mnogo vremena da to sve napravim.

Približila se najbližem zidu i polako prešla prstima preko debelo nanesene zlatno-žute podloge. Wrench se došetao do nje i naslonio se svom težinom na njezinu nogu. Ponovno gaje pomilovala. Još se više upinjao na njezinu nogu. Pogledala je prema gore i ugledala prekrasan vijenac koji je pažljivo slijedio liniju gdje su se spajali zid i strop.

Postojala je neka tajanstvena dubina u svim tim završnim radovima u sobi. Malena kuća bila je prelijepa poput savršeno izrezanog i ispoliranog dragulja.

- Jesi li ti napravio sve to? - pitala je.

Thomas je slegnuo ramenima. - To je moj hobi. Povremen posao. Ja kupujem takve kuće i preuređujem ih.

- Ovo je nešto više od hobija ili povremenog posla. Ovo je umjetnost.

Nasmijao se i odšetao do pulta.

- Kako možeš odoljeti i staviti ih na prodaju? Slegnuo je ramenima. - Ne dajem svoje kuće na tržište nekretnina. Ne često.

- Ne prodaješ ih?

- Sve one budu prodane. Svaka u svoje vrijeme. Ali rijetko kada tražim kupce. Čini se da kuće same pronađu svoje kupce. I to one prave.

- Je li to način na koji zarađuješ za život? - Odšetala je do pulta i sjela na stolicu.

- Time zarađujem samo mali dio. U pravom životu ja radim s novcem.

- Čijim novcem?

- S novcem kojega smo Deke i ja zaradili kad smo prodali njegovu softversku firmu prije nekoliko godina. Imao sam veliki udio u tome jer sam uložio početni kapital.

- Tako dakle. - Manula je rukom pokazujući na interijer kuće. - Gdje si naučio raditi ovako nešto?

- Moj otac je bio građevinar. Moja majka umjetnica. Ja sam dobio neku uvrnutu kombinaciju njihovih gena, barem tako mislim.

Odsutno je pogledom slijedila prekrasnu izradu oko pulta. - Što se dogodilo s tvojim roditeljima?

- Oni su dobro. Razveli su se kad smo Deke i ja bili djeca. Bio je to jedan od onih ružnih razvoda. Znaš, onaj slučaj kada obje strane žele djecu za sebe, pa borba za uzdržavanje i dane posjeta. Ali stvari su se sredile. Tata se oženio svojom ljubavnicom. Ona je otprilike dvadeset godina mlađa od njega. Mama se pridružila umjetničkoj komuni. Čini se da su oboje sretni.

- Ali ti i Deke ste bili u sredini.

- Tako to ponekad završava. Deke i ja smo zaglavili zajedno. Dobro smo se snašli. Stoje s tobom?

45

GIGA

- Moji su roditelji poginuli kad sam navršila tri godine. Ne sjećam ih se. Sve što imam od njih su slike. Baka i djed su me odgojili. Sada smo ostali samo Gloria i ja. Gloria je moja baka.

Stavio je dva brendija na pult, stavljajući čaše na dva podmetača. Umjesto daje obišao pult i sjeo pored nje na drugoj strani, ostao je stajati na mjestu nasuprot nje.

- Podigao je svoju čašu. - Za baku.

- Nasmiješila se. - Pijem u to ime.

Otpila je maleni gutljaj jakog brendija i razmišljala o tome kako se večeras nije namjeravala vratiti s njim u njegovu kuću. Nakon večere rekao joj je nešto poput toga da trebaju nastaviti svoj razgovor na nekom mjestu gdje ih nitko ne može čuti. Pristala je, misleći kako je namjerava odvesti do njezine kuće.

Razmišljala je treba li napraviti hrabar potez, možda ga pozvati unutra na šalicu čaja, nakon čega je shvatila da idu prema njegovoj kući.

Dio nje koji nikada nije riskirao sada je uključio crveno alarmnno svjetlo. Isključila je alarm podsjetivši se da u njihovoj vezi nema ničeg seksualnog. U najboljem slučaju, bilo je to partnerstvo na koje ga je ona manje-više prisilila.

Bit će to prije više nego manje. Mogla se zakleti da osobno o njoj nije previše razmišljao, kamoli da ju je smatrao seksi i neodoljivom. Broj bankovnog računa učinio ju je mnogo moćnijom za pregovore. Činjenica da je iskoristila svoju prednost bez milosti, zasigurno mu je dala pristran pogled na njezin karakter.

Ali negdje usput počela je mijenjati svoj prvi dojam o njemu, shvatila je. Još ju je uvijek podsjećao na psa, ali barem je taj pas bio na njezinoj strani.

Thomas je otpio gutljaj brendija. - Mogu li te pitati nešto osobno?

- Što to?

- Kako ste se ti i Meredith sprijateljili? Ne mogu vidjeti puno sličnosti.

- Pojavila se kad sam bio na sveučilištu. Koristio sam njezino računalo kako bih provjerio neke stvari. Na kraju smo završili u mojem uredu.

- Zašto je upadala u nevolje?

- To je duga priča. - Prešla je prstom preko ruba čaše s brendijem. - Meredith je imala neobičnu povijest. Nikada nije upoznala oca. Majka joj je bila inteligentna, ali jako depresivna žena koja je uporno odbijala pomoć psihijatra. Jednom je Meredithina majka otišla u banku sperme i zatrudnjela uzevši spermu anonimnog donora kojeg je izabrala na temelju dobre inteligencije, izgleda i zdravlja.

- U banku sperme. -Da. - Dovraga. - Thomas se nalaktio na pult, uzeo čašu između dlanova i klimnuo glavom ne mogavši vjerovati. - Banka sperme.

- A-ha.

Neku su vrijeme ispijali brendi u tišini.

- U jednu je ruku i mrzila oca, iako ga nikada nije upoznala.

- Vjerojatno zbog toga što ga nikada nije upoznala. Leonora gaje brzo pogledala. - Vjerojatno.

- Nemoj me gledati tako iznenađeno. I muškarci također imaju osjećaje. Ponekad.

- Imat ću to na umu. - Zastala je. - Meredith je bila jedna od najpouzdanijih ljudi koje sam upoznala. Ali mislim da je imala velike probleme sa samopouzdanjem. Uvijek se šalila na račun toga da je ona plod čovjeka koji je toliko malo mario za svoje očinstvo da se nije potrudio upoznati njezinu majku, a kamoli spavati s njom. Bio je čovjek koji uopće nije mario za svoje vlastito dijete. Nije se potrudio saznati je li se uopće rodila. Nije joj želio znati ni ime. Thomas nije ništa rekao.

- Meredith je rekla kako ju je majka uvjeravala da je ona bila produkt dobrih gena koje je pažljivo odabrala. Ali Meredith je na to posve drukčije gledala. Što se nje ticalo, bila je produkt ozbiljno oštećenih gena. Uvijek je govorila daje čovjek koji je tako malo mario za svoju kćerku morao sam biti oštećena roba. Nije imao nikakvih gena za obvezu, ili tako nešto.

46

GIGA

- Po definiciji, - rekao je Thomas.

- Možda bi stvari bile drukčije daje Meredithina majka bila drukčija. Ili daje imala neke rođake koji bi uskočili i preuzeli brigu o maloj djevojčici. Ali ona nije bila drukčija i nije imala drugih rođaka.

- Sigurno joj je bilo teško.

- Mislim da teže nije moglo biti. Meredithina majka nije željela potražiti profesionalnu pomoć, ali očito nije imala problema u samostalnom uzimanju raznih lijekova, legalnih i ilegalnih. Na kraju je uspjela pomoću njih počiniti samoubojstvo. Meredith je imala sedamnaest godina kada je ušla u majčinu spavaću sobu i pronašla njezino tijelo.

- Kriste. - Thomas je neko vrijeme šutio, razmišljajući. - Takva vrsta ovisnost košta puno novaca.

- Također otežava zadržavanje pristojnog posla, plaćanje računa i dolazak do normalnih obroka. Pretpostavljam da su se Meredith i njezina majka često selile. A bilo je i bezbroj muškaraca koji su prošli kroz majčin život.

- To sam i pretpostavio, - rekao je Thomas.

- Mislim daje ekstremna nesigurnost tog vremena ostavila duboke tragove na njoj. Meredith je bila opsjednuta prijevarama u kojima će zaraditi novac. Uvijek je pričala o dobrim rezultatima i plijenu. Sve stoje radila, radila je gledajući kako bi si osigurala financijsku stabilnost.

- Kako je ušla u tvoj život?

- Nakon što joj je umrla majka, Meredith je pošla tražiti oca. Nije imala nikog drugog. Morala je pronaći nekoga.

- Naravno, - Thomas je potvrdio. - Da sam bio na njezinom mjestu, vjerojatno bih učinio isto.

- I ja također. - Osjetila je neizmjernu tugu i na trenutak zastala.

- Što se poslije dogodilo? - Thomas ju je požurivao.

- Preko računala je upala u banku sperme koju je posjetila njezina majka. Pronašla je ime svojeg oca iz navodnih anonimnih datoteka. - Leonora je oklijevala. - Otkrila je daje umro prije dosta godina. Zrakoplovna nesreća. Tako da je krenula u potragu za ostalim rođacima s te strane obitelji.

Thomas je odložio čašu na pult i pogledao u nju. - Oh, čovječe. Nemoj mi reći...

Wrench je došao sjesti pokraj Leonorine stolice. Ona je stavila svoju ruku na njegovu glavu. Meredith je pronašla svoju polusestru.

Thomas nije micao pogled s nje.

- To si bila ti? - tiho je upitao. -Da. - K vragu.

Ponovno je nastala tišina. Čulo se pucketanje vatre iz kamina.

- To dokazuje, - rekao je Thomas nakon nekog vremena, - da geni nisu sudbina. Ti i Meredith ste različite poput dana i noći.

- To je nju mučilo, znaš. Jednom me pitala što ja mislim, zašto smo nas dvije ispale tako različite.

- Sto si joj odgovorila?

- Što sam joj mogla reći? - Podigla je jedno rame. - Ja sam izgubila roditelje, ali imala sam baku i djeda koji su zauzeli njihovo mjesto. Za Meredith se nije imao tko brinuti. Na teži načinje naučila kako se izboriti za sebe.

Thomas je popio još brendija.

- Pa, - konačno je rekao, - ta informacija mi pomaže popuniti veliku rupu u slagalici.

- Kakvoj slagalici?

- Tko si ti, - rekao je Thomas. - Otkad sam te upoznao, pokušavam te shvatiti.

Svidjelo joj se saznanje daju je pokušavao shvatiti. Nikada se nije smatrala tajanstvenom.

Skinula je naočale. Taj mali pokret pomogao joj je da dobije na vremenu kako bi mirno prihvatila njegov kompliment. Odsutno, počela se igrati okvirom naočala.

47

GIGA

- Uvijek sam smatrala Meredith za tajanstvenu ženu u obitelji,-rekla je.

- Nee, nju se moglo s lakoćom shvatiti uspoređujući je s tobom. Ti si, s druge strane, prava nepoznanica. Isprva sam pretpostavljao da si Meredithina suučesnica. Mislio sam da si došla po novac.

- Znam.

- To si mišljenje poništila onog trenutka kad si odbila novac i kad si predložila dogovor po kojem ćeš mi predati broj bankovnog računa ako ja tebi pomognem saznati što joj se dogodilo, je li ili nije ubijena.

- Jesi li smislio neku drugu teoriju?

- Vraški sam bio siguran kako Meredith nije bila tip žene koja je imala bliske prijatelje. Nisam mogao zamisliti da bi itko takav došao u Wing Cove i napustio svoj prijašnji život i posao kako bi ovdje dobio neke odgovore u vezi njezine smrti. Znao sam kako mora postojati neki drugi razlog... - Zašutio je.

Podigla je jednu obrvu. - Što?

Pogledao je u naočale koje su bile u njezinoj ruci. - Taj okvir mi se čini malo prelabavim.

Slijedila je njegov pogled. - Da, znam. Planirala sam ih odnijeti kod optičara da ga pritegne.

Nisam još stigla.

- Ako ne budeš oprezna, izgubit ćeš taj vijčić. Daj da ih pogledam.

Posegnuo je rukom preko pulta i izvukao naočale iz njezine ruke. Prije nego što gaje uspjela pitati što namjerava učiniti, on je već otvorio vrata koja su bila pokraj hladnjaka i nestao. U malenoj sobi upalilo se svjetlo. Ona je skočila sa stolca i stala na vrata. Shvatila je da se nalazi na vratima sobe prepune sjajnog alata različite veličine i namjene.

Thomas je stajao za radnim stolom, proučavajući kutiju s vrlo malim odvijačima.

- Thomas?

- Mislim da sam pronašao jednog koji će odgovarati. Da, točno tako.

Uzeo je iz kutije sitni odvijač i počeo raditi na njezinim naočalama.

Kad je završio, vratio joj je naočale. - Kako ti se čine?

Provjeravala je okvir. Bio je udoban.

Stavila je naočale. I bilo joj je neizmjerno drago.

- Ovo je odlično, - rekla je. - Morat ću si i ja nabaviti taj minijaturni odvijač. Tad više neću morati misliti na optičara svaki puta kad primijetim daje okvir olabavio. Hvala ti.

- Nema na čemu.

Pogledala gaje. - I ja sam ovdje u Wing Coveu iz istog razloga kao i ti, Thomas.

- Znam, - rekao je. - Obiteljska stvar. Do sada sam to shvatio.

-Da. Slabo joj se nasmiješio. - A ja sam razmišljao kako nas dvoje nemamo ništa zajedničko.

I ona je sebi isto to govorila. Uvijek iznova.

Nedugo zatim, Thomas i Wrench su je otpratili preko drvenog mostića. Spustila se magla, prekrivajući zaljev. Slabo su svijetlile malene lampice koje su označavale stazu za trčanje i uski mostić. Svjetla gradića na samom vrhu krila bila su maglovita u daljini.

Na vratima, poželjela je laku noć, zaključala vrata iza sebe, otišla do prozora i odmaknula zastore. Ostala je stajati tamo, gledajući kako se Thomas i Wrench udaljavaju u sumraku.

Bilo je sličnosti u načinu kretanja zvijeri i čovjeka, razmišljala je. Miran, staložen i varljiv hod koji je glavna osobina rođenih ubojica.

Još uvijek nije povjerovala u teoriju o tome kako je Wrench u prijašnjem životu bio minijaturna pudlica.

48

GIGA

POGLAVLJE 7.

Drevna stolica je zaškripila kad je Leonora sjela i naslonila se. Čekala je nekoliko sekundi kako bi se uvjerila da se neće polomiti pod njezinom težinom. Kad se uvjerila da će izdržati, podigla je noge na rub nakošenog drvenog stola i posegnula za telefonskom slušalicom.

Otipkala je dobro joj poznati broj.

Gloria se javila već nakon drugog zvona, zvučeći pomalo smeteno.

- Molim?

- Ja sam, bako. Kako je prošao sinoćnji bridž?

- Prva sam završila.

- Naravno da jesi. Jednog ćeš dana morati razmisliti gdje ćeš investirati novac koji si zaradila proteklih godina. Već bi si i sada zasigurno mogla priuštiti otvaranje vlastite kockarnice.

- Imala sam dobre karte, - rekla je Gloria lažnom skromnošću. - Već je bilo i vrijeme da nazoveš. Brinula sam se za tebe. Jesi li dobro? Što se događa tamo u Washingtonu?

- Dobro sam. - Leonora je prešla pogledom do vrata malenog ureda. Već je provjerila sve prolaze između polica s knjigama kako bi se uvjerila daje sama. - Još nema nikakvih novosti, ali, kao što mi u detektivskom poslu volimo reći, napredak je napravljen.

- Zaboravi napredak, dokopaj se dobrih stvari. Kako se slažete ti i tvoj gospodin Walker?

- Stalno ti ponavljam, on nije moj gospodin Walker. I samo da se zna, Gloria, Thomas i ja smo zaključili kako nemamo ništa zajedničko osim obostranog interesa da saznamo što se dogodilo Meredith i ženi njegovog brata, Bethany.

-Hram.

- Ali ako ćeš se zbog toga osjećati bolje, sviđam se Thomasovom psu.

- Pa, pretpostavljam daje i to neki početak. Je li te gospodin Walker odveo na večeru?

- Pa, jeste. Ali to je bilo isključivo zbog razgovora o našem zajedničkom problemu.

- Jesi li po povratku otišla svojoj ili njegovoj kući?

Leonora je odmaknula slušalicu od uha i zurila u nju nekoliko sekundi, te ju zatim ponovno prislonila na uho. - Njegovoj kući. Ali samo na nekoliko minuta. Bila nam je usput, tako nekako.

- Je li ti se nabacivao?

- Ne. - Leonora je skinula noge sa stola i nagnula se prema naprijed. - Zategnuo mi je okvir naočala.

-Ah. - Bilo je nevjerojatno. Imao je jedan od onih minijaturnih odvijača. Znaš, one koje i optičari koriste.

- Zamisli ti to. Volim muškarce koji su spretni sa svojim alatom. To je tako koristan talent.

Bilo je nemoguće svađati se suočen s takvim odlučnim optimizmom. Leonora je odustala, rekla je Gloriji da pozdravi Herba i spustila slušalicu.

Ponovno se zavalila natrag u stolicu, prekrižila prste i neko vrijeme razmišljala o tome.

Bilo je to čudno iskustvo. Rijetko je kada razbijala glavu razmišljajući o nečemu. Pokušala je tu stvar učiniti. Nije da nije imala o čemu razmišljati. Samo što joj to nije bilo lako Njezine su se misli uvijek vraćale Thomasu i njegovoj maloj, slatkoj kući.

Niski, teški uzdah ju je trgnuo iz čudnog raspoloženja. Zvuk je dolazio s druge strane zida iza velike police.

Zaprepaštena, okrenula se u stolici i zurila u staru drvenu policu. Ponovno je začula uzdah i nekakvu škripu. Mogla se zakleti daje čula i prigušeno cerekanje.

Jednostavno objašnjenje bi bilo da su zvukovi dolazili od ljudi koji su boravili u prostoriji pored knjižnice. Ali bila je sigurna da tamo nije bilo nikoga. Vrata su bila zatvorena i zaključana.

49

GIGA

Napustila je ured i požurila prema vratima knjižnice. Upravo je htjela zakoračiti na hodnik da vidi o čemu se radi kada je uočila jedva vidljiv pokret u starom ogledalu koje je stajalo na zidu nasuprot mjestu gdje je ona stajala.

Ispupčeno staklo ogledala uokvirenog teškim okvirom hvatalo je odraz hodnika nekoliko metara s lijeve i desne strane. Bljeskanje svjetla u tamnom ogledalu bio je odraz hodnika s njezine desne strane. Dok je promatrala, jedan se dio hodnika otvorio.

Dvije sjene su izašle na hodnik. Jedna od dvije sjene je zastala kako bi se uvjerila da su se skrivena vrata u zidu hodnika dobro zatvorila. Tada su se oboje okrenuli i nestali u smjeru glavnog stubišta na samom kraju prolaza. Začulo se još prigušenog smijeha i nerazgovjetnog razgovora.

Julie Bromley i njezin dečko, Travis Todd. Julie ga je tog jutra upoznala s Leonorom.

Sačekala je dok dvoje studenata nisu sišli dolje stubištem i tada je krenula prema mjestu gdje je vidjela njih dvoje kako izlaze iz zida. Uska brazda bila je jedini dokaz da postoje vrata.

Nježno ih je gurnula. Ništa se nije dogodilo. Gurnula ih je sada malo jače. Nevidljiva vrata su se otvorila prema unutra uz zvuk zahrđalih šarki.

Iz hodnika iza nje dopiralo je dovoljno svjetla da vidi usko kružno stubište koje je vodilo do zatvorenog kata.

Staromodno stubište za sluge, pomislila je. Julie i Travis su bez sumnje koristili prostoriju na trećem katu za izmjenjivanje nježnosti.

Osobno nije mogla shvatiti kako netko može biti romantično raspoložen u sumornoj kući, ali opet, možda je to samo zbog njezinih godina.

Dopustila je da se vrata zatvore i nastavila hodati sjeno-vitim hodnikom prema glavnom stubištu. Tamna ogledala su bacala nelagodne sjene. Pogledala je ujedno dok je prolazila.

Okvir je bio napravljen od drveta, izrezbaren raznim krivuljama. Izrada je bila tipična za razdoblje s kraja sedamnaestog stoljeća, barem prema onome što je bila pročitala.

Vidjela je zamagljeni vlastiti odraz u starom ogledalu. Nešto nije bilo u redu s njezinim odrazom. Zastala je i približila se kako bi ga proučila izbliza.

Postojala su dva odraza, shvatila je. Drugi je bio bljedunjavi duplikat prvog, malo udaljen od centra. To je bilo zastrašujuće iskustvo i kroz tijelo su joj prošli trnci.

Ne možeš još zaspati.

Odakle joj je sada to došlo? Umom joj je prošao šapat duha bez oblika ili vidljivog izvora.

Srce joj je htjelo iskočiti iz grudi. Ruke su joj se sledile. Dah joj je u trenutku zastao u plućima.

Stani. Saberi se.

Brzo je maknula pogled s ogledala i otrčala niz hodnik.

Nema razloga uzbuđivati se previše zbog duplog odraza u ogledalu, rekla je sama sebi. Bio je to samo rezultat nedostataka u ranom proizvodnom procesu. Tehnike pravljenja ogledala bile su jako čuvane tajne u prošlim vremenima.

Ali, ona je znala što joj je natjeralo trnce u tijelo. Bilo je to zbog toga što je, samo na jedan djelić sekunde, odraz koji se pojavio pored njenoga u ogledalu ličio na Meredith.

Brzo je sišla niz stubište, osjećajući olakšanje kada je došla u gužvu na prvom katu.

Prošla je pored hrpe električne opreme i raznih cijevi i istrčala van na parkiralište. Vani joj je laknulo kad je vidjela da su slabe sunčeve zrake, barem privremeno, otjerale maglu iz ovog turobnog mjesta. Također su otjerale i onaj čudni osjećaj panike koji je osjetila kad je pogledala u dupli odraz u ogledalu.

50

GIGA

POGLAVLJE 8.

- Ti si nova ovdje, zar ne? Dobrodošla u Wing Cove. Leonora je poskočila na zvuk nepoznatog muškog glasa iza sebe. Ispala joj je vrećica smrznutih mahuna, ispravila se i okrenula od ogromnog hladnjaka supermarketa.

U prolazu između polica je stajao upadljiv, zgodan čovjek s orlovskim crtama lica i očima boje jantara. Njegova crna kosa bila je zalizana unatrag i skupljena u konjski rep pri dnu glave.

Odjeven u dugački crni kožni kaput, crne hlače i crne čizme zasigurno je stajao između polica supermarketa. Mogla se kladiti da svaki komad njegove odjeće s nutarnje strane ima dizajnerski potpis.

- Oprosti, - rekao je, uspijevajući istovremeno izgledati zanimljivo i pokajnički. - Nisam te htio uplašiti. Ja sam Alex Rhodes.

- Leonora Hutton, - automatski je rekla.

Sama je sebi rekla kako ne bi trebala zuriti u njegove neobične oči. A onda opet, gledano s druge strane, kamo bi osoba trebala gledati kada direktno razgovara s drugom? Naravno, u oči. Druga alternativa je bila zuriti u njegova prsa, ali to joj se nije činilo kao dobra opcija.

- Ti si knjižničarka koja je posložila sve stare knjige iz knjižnice u Kući ogledala, zar ne? pitao je Alex.

- Kako si znao?

Nasmijao se, otkrivajući bijele, gotovo savršene zube. -Ovo je jako malen grad. Ljudi pričaju, a priče se brzo šire. Također sam čuo da si neku večer bila na večeri s Thomasom Walkerom.

Postala je svjesna hladnoće koja joj je hladila leđa. Zatvorila je vrata hladnjaka. - Izgleda da poznaješ cijeli moj život.

- Ne baš cijeli. Samo one stvari koje su se dogodile ovdje, u Wing Coveu. Želiš li čuti moju priču?

Odustala je od izbjegavanja njegovih čudnih, tigrovski žutih očiju. Zašto bi se trudila biti ljubazna? Želio je da ga gleda. Vjerojatno bi se osjećao užasno da ga ona nije smatrala fascinantnim.

Njegov tamni senzualni stil odražavao je određeni pikantni šarm. Bio je svjestan svojeg dobrog izgleda i već se navikao na to da ga ljudi primjećuju, a osobito žene. Posjedovao je određenu dozu nonšalantnosti koja joj je govorila daje navikao iskorištavati svoj seksipilni izgled. On je muška verzija Meredith, pomislila je.

- Prije nego što odlučim želim li čuti tvoju životnu priču, - rekla mu je, - možda bi mi trebao reći zašto si, od svih supermarketa na ovome svijetu, odabrao ući u ovaj i odlučio me počastiti svojom pričom.

Njegove su se crne obrve podigle. - K vragu. Oprezan tip žene. Bojao sam se toga.

- To je stara navika koje se pokušavam riješiti, ali ponekad mi se vrati unatoč mojim dobrim namjerama.

- Ah, da. - Klimnuo je glavom. - Ja znam sve o starim navikama. Moglo bi se reći da sam neka vrsta stručnjaka na tom području.

- Stvarno? Kako se to dogodilo?

- Ja sam u poslu prekidanja starih navika. Iz džepa je izvadio crno-srebrnu kutijicu, otvorio je i pružio joj jednu malu bijelu karticu. - Ja sam savjetnik za redukciju stresa. Specijalizirao sam se za pomoć ljudima koji imaju problema s modernim životom. To obično znači rješavanje starih navika. Održavam savjetovanja i prodajem specijalne prehrambene proizvode stvorene za metaboličko rješavanje stresa.

Pogledala je posjetnicu. Na njoj su bili otiskani samo Alexovo ime i broj telefona.

- Jesi li skup? - pitala je.

51

GIGA

- Jako. Ali ne bi mogla vjerovati koliko su ljudi spremniji uzeti žlicu punu lijekova nego napraviti glavne promjene u svojem životu.

- Dobar posao ako ti ide.

- Možeš to ponoviti. - Čudno joj se nasmiješio. - Da, ide mi jako dobro. Hoćeš li otići do moje kuće i pogledati video kazete o redukciji stresa?

- Možda neki drugi puta.

Teatralno je uzdahnuo u znak dubokog žaljenja. - U redu, shvatio sam. Nećeš mi dopustiti da te srušim s nogu i po-legnem na moj kauč.

- Ti zaista imaš kauč?

- Naravno. To moji klijenti očekuju. A i pruža mi mogućnost da na njemu nakratko odrijemam između sastanaka.

- Da, vidim logiku u tome. Koliko dugo živiš ovdje u Wing Coveu?

- Svoju sam praksu otvorio otprilike prije godinu dana. Mogao bih ti dati cijeli popis preporuka ako želiš, ali ti si mene vjerojatno ne možeš priuštiti.

- Vjerojatno ne.

- Ponekad radim i pro bono.

- Hvala, ali u mojoj obitelji imamo neke predrasude o uzimanju milostinje.

Alex Rhodes je bio u Wing Coveu za vrijeme kad je ovdje bila i Meredith, razmišljala je.

Sigurno su se sreli. Alex bi se pobrinuo za to. A Meredith bi ga u najmanju ruku smatrala zanimljivim. Još važnije, smatrala bi ga glavnim izvorom informacija. Savjetnik za redukciju stresa zasigurno je znao štošta o privatnim životima svojih uglednih klijenata. Meredith je skupljala različite informacije o tuđim životima koje bi se mogle pokazati profitabilne, poput nekih ljudi koji su skupljali antikvitete.

- Nema potrebe da mi daješ popis preporuka, - rekla je.

- Mogu li te nagovoriti da popiješ sa mnom kavu? Ima jedan zgodan kafić samo malo niže niz ulicu.

- Još uvijek tražim razlog.

- Što kažeš na ovaj razlog, vidio sam te kako se sagi-nješ preko hladnjaka i bio sam opčinjen tvojom pojavom?

- Što kažeš na to da ponovno pokušaš?

Nasmijao se. - U redu, reći ću ti istinu. Kao što sam ranije spomenuo, ovo je jako malen grad.

Većina žena u ovome gradu koje su približno mojih godina, udane su ili moje kli-jentice ili studentice. Nikada nisam izlazio ni s jednom iz tih kategorija, tako da to ozbiljno ugrožava moj društveni život u Wing Coveu.

- Tako dakle.

- Ja sam zreo, inteligentan i osjećajan muškarac, gospođice Hutton. I ja imam potrebe.

- Sigurna sam da imaš.

- Ja trebam, - namjerno je rekao, - razgovor sa sofisticiranom, zanimljivom ženom koja nema problema s osobnom neurozom ili ljubavnom vezom koja joj snižava sposobnost rješavanja stresa ili postizanje orgazma. Očajnički mi je potreban takav razgovor, gospođice Hutton.

Vjerujem da bi s takvim razgovorom zaliječio svoju dušu.

- Oh, pa, u tom slučaju idemo na kavu.

Naravno, ona je naručila čaj. Alex jedan ekspreso. Naravno. Mala šalica posebno jake, posebno tamne kave savršeno se uklapala u njegov imidž.

Sjeli su za mali okrugli stol blizu prozora. U kafiću je bila mješavina studenata, profesora i stanovnika ovog grada. Zidovi su bili obojani u toplu smeđu i oker boju. Drveni pod bio je napravljen da izgleda staro i istrošeno. Na sredini sobe iz otvorenog kamina pucketala je vatra.

Magla se vratila. Gledajući kroz prozor, magla je bila tako gusta da su se trgovine i galerije s druge strane ceste jedva vidjele.

52

GIGA

- Smijem li te nešto upitati? - rekao je Alex.

- Zavisi o pitanju.

Mrzim što moram ovo pitati. Ali prije nego što te pokušam impresionirati svojim velikim intelektom i sofisticiranoš-ću, osjećam potrebu da te pitam da mi definiraš svoju vezu s Thomasom Walkerom.

Zastala je kako bi izvadila vrećicu čaja iz šalice. - Moju što?

- Čuo sam da ste vas dvoje sinoć bili na večeri. U ovom gradu to podrazumijeva vezu.

- Tako dakle. - Jako pažljivo odložila je mokru vrećicu čaja na tanjurić. - Mi smo samo prijatelji.

- To je to? Samo ste prijatelji? -Da. Alex je trenutak razmišljao o tome i zatim klimnuo glavom. - Ne znam. Prijatelji u neodređenom smislu, zar ne?

-Da? Alex se naslonio natrag na stolicu, ispružio svoje dugačke noge i pogledao je svojim zlatnim očima. - Na primjer, prije nekoliko mjeseci, Walker je bio prijatelj jednoj ženi koja je također radila u Kući ogledala. Blizak prijatelj. Moglo bi se reći i intiman prijatelj.

Meredith.

Koncentrirala se na otpijanje čaja. Nije bio loš čaj, ali nije bio niti dobar. Imao je nježan, ali karakterističan okus kojeg su imali svi čajevi pripremljeni iz vrećice. Ne tako odvratan okus poput instant čaja, ali ni približno dobar kao čaj prve kvalitete napravljen u odgovarajućem čajniku.

O.K. prestani se izvlačiti. Ti bi se trebala ovdje igrati privatnog detektiva.

- Reći ću ti jednu stvar, - rekla je glatko, - moja veza s Thomasom Walkerom se zasigurno ne može definirati intimnom.

Alex je klimnuo glavom. - Samo sam želio biti siguran. Neko sam vrijeme i ja izlazio s Walkerovom prošlom prijateljicom, naravno kad su se oni prestali viđati. Nisam siguran što je mislio o tome. Stvari u ovakvom malom gradiću znaju postati jako nezgodne.

- Lijepo je znati da imaš osobno pravilo ponašanja koje se odnosi na tvoj društveni život.

- To je prije neka vrsta opreza. Ne treba mi loša reputacija zbog spavanja s tuđim djevojkama ili ženama.

- Je li to loše za tvoj posao?

- Vrlo loše.

- To mogu razumjeti. - Nema što izgubiti ako bude malo otvorenija, odlučila je. - Sada je na meni red za osobno pitanje. Stoje bilo s tvojom vezom s Walkerovom bivšom prijateljicom?

- Nismo se dugo vremena družili. Među nama, mislim daje možda imala problema s drogom.

Prije nekoliko tjedana otputovala je iz grada. Čuo sam da je poginula u prometnoj nesreći.

Namjeravala je ponovno uzeti šalicu u ruku, ali predomislila se kad je shvatila da joj se ruke tresu. Stavila ih je u krilo.

- Kažeš da se ta žena drogirala?

- Ne mogu se baš u to zakleti. Nikada ih nije preda mnom uzimala. Ali nakon njezine smrti, glasine su se širile brzinom munje.

- Gdje bi je nabavljala u ovako malom gradu poput ovoga?

- Zar ti ne čitaš novine? To smeće u današnje vrijeme možeš kupiti gdje hoćeš. Osim toga, ovo je sveučilišni grad. To sve čini još jednostavnijim.

- Tako dakle. - Toliko o dobivanju imena lokalnog di-lera. Ovaj detektivski posao je jako težak.

- Kako si upoznala Walkera? - pitao je Alex.

- On je moj stanodavac. - Bila je zadovoljna svojim odgovorom. Odgovorila je vrlo smireno, vrlo nevino. - Upoznala sam ga kad sam iznajmila kolibu.

Alex je nakratko izgledao iznenađen, kao da nikada nije razmišljao o toj zemaljskoj 53

GIGA

mogućnosti. Tada je opuštenije klimnuo glavom.

- Da, tako je, - rekao je. - Mislim da mi je Meredith pričala kako se on bavi preuređivanjem kuća. Rekla je da je kupio nekoliko starih i zapuštenih koliba koje su gledale na zaljev i kako ih planira sve preurediti.

- Ja sam iznajmila kolibu koja još uvijek nije preuređena. Ali dovoljno je topla i udobna za kratko vrijeme koje ću provesti u gradu.

- Za koliko dugo očekuješ da ćeš završiti svoj projekt u Kući ogledala?

- Mislim da mi neće trebati više od nekoliko mjeseci kako bih posložila tu kolekciju.

Originalnu katalogizaciju napravio je pravi profesionalac koji je upotrijebio jedinstveni sistem klasifikacije knjiga. Sliči sistemu Kongresne knjižnice do određene granice, ali veoma je pojačan i proširen kako bi omogućio postupni prijelaz i vrlo veliku originalnost što se tiče...

- Gdje ti je pravi dom? - prekinuo ju je.

Očito je da Alex nije bio pretjerano zainteresiran za njezin profesionalni rad u Kući ogledala.

Prije nego što je mogla odlučiti hoće li dati točan ili krivi odgovor na njegovo pitanje, otvorila su se vrata kafića. Nije morala okretati glavu kako bi znala tko je ušao. Razvila je šesto čulo kada se radilo u Tho-masu Walkeru.

Alex se okrenuo. Promatrao je Thomasa koji im se približavao. U njegovom pogledu vidjelo se jedva primjetno negodovanje.

- Sigurna si za stadij u kojem je tvoja veza s Walkerom? - pitao je. - On je samo tvoj stanodavac?

-Da. Thomas je stigao do njihovog stola. - Nemoj to tako olako shvaćati, Rhodes. Veza između stanodavca i stanara je vraški blizu svetoj vjeri. Poduprta je masom pravnih članaka, običaja i tradicije. Nešto poput braka.

Leonora ga je upozoravajuće pogledala. Čini se da to Thomas nije primijetio. Izvukao je stolicu, okrenuo je i opkoračio. Ruke je položio na naslon i nasmiješio joj se.

- Bio sam u prodavaonici alata preko puta ulice. Učinilo mi se da sam vas vidio kako ulazite ovdje. Je li u kolibi sve u redu?

- Da, hvala na pitanju.

- Samo mi javi ako ti je potrebno nešto.

- Hoću.

Uzela je svoju šalicu čaja i otpila gutljaj dok je pokušavala shvatiti što se to ovdje događa.

Razina testosterona je brzo rasla. Je li nesvjesno dostigla savršenstvo ženskog sek-sepila kad je postala objekt podivljale strasti dvojice muškaraca koji su se bili spremni boriti za njezinu naklonost?

Ma nee. Takve stvari se njoj nisu nikada događale.

Alex je pogledavao na svoj teški zlatni sat i odmaknuo je stolicu. - Žao mi je što moram otići, ali imam dogovoren sastanak s klijentom. Ne smijem nikako zakasniti. Drago mi je što sam te upoznao, Leonora. Imaš moju posjetnicu. Nazovi me ako budeš trebala bilo kakav savjet ili ako budeš imala ikakvih problema sa stresom.

-Dobro,-rekla je.

Nasmiješio se. - Jednom bih volio saznati što si planirala napraviti s onolikom količinom smrznutih mahuna. - Klimnuo je glavom prema Thomasu. - Vidimo se, Walker.

- Naravno, - rekao je Thomas.

Alex je hodao prema vratima kafića. Uzeo je svoj dugački kaput s vješalice, obukao ga i izašao van.

Thomas je gledao kroz prozor dok je Alex nestajao u magli.

- Smrznute mahune? - pitao je, ali nije skrenuo pogled od prozora.

- One su ukusan, niskokalorični prilog.

- Morat ću to upamtiti. Misliš li da bi se sviđale Wren-chu?

54

GIGA

Čini mi se da Wrench nije tip koji bi volio mahune.

- Da, vjerojatno si u pravu. - Thomas je usmjerio svoju pažnju prema njoj.

Led u njegovim očima ju je uhvatio nespremnu.

- Nešto nije u redu? - pitala je.

- Stoje želio Rhodes?

Ispočetka je oklijevala, a zatim je lagano slegnula ramenima. - Rekao je kako žudi za stimulirajućim razgovorom sa ženskom osobom koja nije njegova klijentica, studentica ili žena potencijalnog klijenta.

- Stimulirajućim razgovorom, ha? Mogao bih se zakleti da ti se nabacivao.

Otpila je još čaja. - Možda i to.

- Jesi li uživala u tom stimulirajućem razgovoru?

- Reći ću ti, - rekla je neprirodno, - da sam se igrala detektiva.

- Stvarno? Mogu li te pitati zašto si odlučila ispitivati svoje detektivske sposobnosti na Rhodesu?

- Bilo je nekoliko jako dobrih razloga. Kao prvo, bilo mi je jako sumnjivo kako mi je odjednom pristupio, iz neba pa u rebra, da tako kažem.

Thomas je nježno jednim prstom tapkao po drvenom naslonu stolice. - O.K. To ti priznajem, bilo je zaista zanimljivo. Znaš li zašto je inicirao razgovor?

- Vjerojatno je moja pozadina bila vrlo provokativna kada sam se sagnula kako bih iz ledenice izvadila smrznute mahune. - Otpila je gutljaj čaja. - To se prije nije nikada dogodilo.

Možda bih trebala početi kupovati više mahuna.

- Sumnjam da su one odigrale neku značajnu ulogu u svemu tome. Muškarci jednostavno zapažaju ženske pozadine. Koji je bio drugi razlog zašto si mu dopustila da te dovuče u ovaj kafić na šalicu čaja i stimulativni razgovor?

- Nakon kratkog razgovora spomenuo je Meredith. Na djelić sekunde Thomas je šutio.

- Što? - rekao je jako nježno.

- Samo ju je spomenuo, ja ništa nisam ispitivala.

- Nije baš nešto profinjen, zar ne?

- Nije. Imala sam osjećaj da nije imao vremena biti profinjen. Želio je odgovore i to brzo.

Također mi je dao informaciju da je nakratko hodao s Meredith nakon što si se ti prestao viđati s njom.

- To sam ti i ja mogao reći.

Uzela je šalicu čaja i pogledala ga preko ruba. - Ali nisi, zar ne?

Slegnuo je ramenima. - Nisam mislio daje važno.

- Možda u vezi toga nisi bio u pravu.

Nekoliko je sekundi razmišljao o tome. - Možda i nisam bio u pravu. K vragu. Što se ovdje događa? Gdje se u sve ovo uklapa Alex Rhodes?

- Još ne znam. Ali ovoliko ti mogu reći, bio je izuzetno zainteresiran za točnu prirodu naše veze.

- Naše veze? - Thomas se iskreno iznenadio. - Misli kao ono, ti i ja skupa?

- Da. Ti i ja. Upravo sam ga uvjeravala da smo ti i ja samo stanodavac i stanar.

-Pa, dobro sada...

- Netko bi, naravno, mogao prebrzo zaključiti da je gospodin Rhodes lijepi primjer dobrostojeće, plemenite sorte muškarca koji ne želi da mu se pribraja zavođenje nečije djevojke.

- Drugim riječima, možda si ga jednostavno oborila s nogu dok te promatrao pored ledenice i nije činio nikakvu plemenitu stvar dok se uvjeravao da si sama i slobodna, prije nego pokuša položiti ruke na tvoju pozadinu.

- Pretpostavljajući da ću mu ja dopustiti da položi ruke na moju očaravajuću pozadinu.

- Da, vjerojatno je to i pretpostavio, - rekao je Thomas.

T Sumnjam.

55

GIGA

- Sve je moguće u ovom ludom starom svijetu. Ali nekako mi se ne čini da ga je strast navela da me odmah pozove na šalicu čaja i na ispitivanje.

Thomas ju je odobravajuće pogledao. - Očito je da imaš prirodnu sklonost detektivskom poslu. Vrlo pametno od tebe što se nisi dala zavarati tom njegovom podlom taktikom.

- Da, naravno da sam pametna. Ali moram priznati da sam jako znatiželjna zastoje uopće pribjegao takvoj taktici.

- Također i ja. Misliš li da možda zna za novac kojega je Meredith uzela iz fonda? Možda misli kako gaje prije smrti negdje sakrila i sada se nada da će ga uspjeti pronaći?

- Nisam razmišljala o tome. - Zavrnula je nosom. - Milijun i pol zelembaća bi moglo objasniti zaista puno lažne strasti i požude. Ali, kako je on mogao otkriti njezinu prijevaru? Ona nije bila tip osobe koja bi se povjerila muškarcu, čak iako spava s njim.

- Zaključio sam da ona ne donosi ništa dobro, - podsjetio ju je Thomas obzirno. - Pomoću računala i bratove pomoći.

- Ali nisi posumnjao u nju dok nije napustila grad u velikoj žurbi, pa si postao sumnjičav i odlučio provjeriti račune fonda. Zašto bi Alexu bio sumnjiv njezin iznenadni odlazak?

- Rhodes je možda imao vlastite razloge zbog kojih je posumnjao da ona planira napraviti prijevaru.

- Zašto to kažeš?

- Imam neki osjećaj da su oni možda imali nekoliko zajedničkih stvari, - konačno je rekao Thomas. - Meredith je bila profesionalka za prijevare. Što se mene tiče, ta antistres formula koju Rhodes prodaje stavlja ga u istu profesionalnu kategoriju.

- Misliš daje Alex varalica?

- Ma daj, molim te. Tip naplaćuje malo bogatstvo za te svoje formule koje mućka.

- Mnogi ljudi vjeruju u alternativnu medicinu. I to s dobrim razlozima.

- Zar ti Rhodes djeluje kao posvećeni medicinski tip osobe?

Oklijevala je. - Dobro, recimo samo kao pretpostavku, da je on posumnjao u Meredithinu prijevaru. Kako bi on saznao za nestali novac s računa fonda?

Thomas je slegnuo ramenima. - Nemam pojma. Ali ne možemo odbaciti mogućnost da ga on traži i da možda misli kako ćeš mu ti moći pomoći u tome.

- Drugim riječima, - rekla je neutralno, - Alex me je možda pokupio u supermarketu iz mnoštva istih razloga zbog kojih si me ti napao u Meredithinom stanu neki dan. Zna daje Meredith ukrala milijun i pol dolara i zna da je dobra sa mnom te je isto tako pretpostavio da ja znam gdje je novac.

Thomas je ovim iznošenjem činjenica djelovao iziriti-rano.

- Novac nas je možda spojio, — rekao je, - ali nije razlog zbog kojeg smo mi uspostavili partnerstvo. Ako se sjećaš, ti si me manje-više ucijenila na ovaj dogovor.

- Oh, da, u pravu si. Skoro sam zaboravila.

- Imaš selektivno pamćenje.

- Tomu je bez sumnje pridonio moj knjižničarski trening. - Zastala je. - Znaš, rekla bih da je jako mala vjerojatnost da me Meredith spomenula Alexu. Ali mogu se kladiti svojim životom da mu nije otkrila svoju prijevaru ili mu rekla za novac. Bila je jako oprezna u svemu što se ticalo njezinih tajni. Znam da nikada nije podlegla muškom nagovaranju da ih otkrije.

Kratko je razmišljao o tome. - To je točno.

- Nije da mijenjam temu, ali što si radio s Wrenchom?

- Svezan je vani tako da može promatrati četveronožne ženke.

Podigla je obrve. - Hoćeš reći da je još uvijek sposoban uživati u seksu? Mislila sam kad si uzeo životinju iz skloništa da su te oni natjerali da ga kastriraš.

- Nikada detalje operacije nisam objasnio Wrenchu. Mislio sam da bi ga to deprimiralo.

- Jako pažljivo od tebe što zadržavaš važne informacije.

- On je moj prijatelj. Čovjek ponekad i radi to za svojeg prijatelja. Jesi li spremna za polazak?

56

GIGA

Želio bih te otpratiti do kolibe.

- U redu. - Ustala je.

Pridržao joj je kaput poput pravog džentlmena. - Usput rečeno, dok si bila zauzeta detektivskim poslom, jesi li primijetila Rhodesove oči?

- Kako bi ih netko uopće mogao ne primijetiti?

- Čudno, ha? Nikada nisam vidio nikoga s takvim očima.

Nasmijala se. - Kontaktne leće u boji.

- ... i usredotoči se. - Cassie je zauzela položaj da joj je gležanj bio postavljen između torza i bedara. - Usredotoči se, pročisti misli i dopusti si da utoneš u mir.

Deke je slijedio instrukcije, savijajući se u posljednju pozu današnje seanse. Pokušavao je pročistiti misli, ali učinio je upravo suprotno. Ako si koncentriran na bilo što, ne možeš pročistiti misli.

To se događalo uvijek kada bi mu se pogled usredotočio na Cassiena privlačna bedra.

Ta je žena imala nevjerojatna bedra, puna i zrela, tako elegantno oblikovana. Bila su vrlo izložena u njezinim uskim crnim tajicama. Ali opet, sve u vezi s Cassie je bilo predivno. Po njegovom mišljenju, bila je veličanstvena.

Da je znao, otkazao bi sve seanse. Prakticiranje joge s njom uvijek je kod njega izazivalo erekciju. Samo je sebe mučio.

- ... opusti se i pronađi odredište svojih linija energije... Živio je za te satove joge. Oni su bili svijetla točka cijelog tjedna. Nije morao tragati za odredištem svojih linija energije, one su bile usredotočene na čvrstu erekciju.

- ... i opusti se...

Nema ničega što bi sada radije učinio, potrebno mu je jedno dobro opuštanje. Samo kada bi...

Cassie ga je promatrala zabrinutog izraza. - Ovo nije bila jedna od tvojih boljih seansi, - rekla je. - Imam osjećaj da se danas nisi mogao usredotočiti. Je li sve u redu?

Rekao je sam sebi da bi trebao tajiti svoje namjere. Ona je bila njegova instruktorica joge, a ne najbolja prijateljica ili terapeutkinja. Ali bio mu je potreban razgovor s nekim, a ona je bila žena. Žene su ponekad vidjele stvari koje muškarci nisu.

- Misliš li da Thomas spava s Leonorom Hutton? - pitao je.

- Molim?

Napravio je pogrešku. Sada je to znao. Ali bilo je prekasno za povratak.

- Vidjela si ih prekjučer kad si došla na seanse utorkom. Samo sam se pitao jesi li dobila utisak da su njih dvoje u nekakvoj vezi.

- Deke, vidjela sam ih na samo pet minuta. Taman su bili na odlasku, sjećaš se? Kako bih ja mogla znati u kakvoj su oni vezi?- Začuđeno gaje pogledala. - Osim toga, Thomas je tvoj brat.

Ti ga poznaješ mnogo bolje od mene. Što ti misliš?

- Ne znam. Thomasa je katkad jako teško pročitati, čak i meni. Ali čini mi se daje nekako drukčiji kada je s njom. Ne može prestati gledati u nju. I čini mi se nekako uznemirenim. Kao da bi želio ustati i šetati po sobi. To za njega nije uobičajeno ponašanje. On je najopusteniji čovjek kojega ja znam, čak i kada je sa ženom...

- Čak i kada je sa ženom s kojom je u ljubavnoj vezi? -Cassie je otvorila svoju veliku torbu i iz nje izvadila sportske hlače. - Jesi li to pokušavao reći?

On je želio reći kako je Thomas uvijek smiren, koncentriran i opušten čak i kada je sa ženom koju, eto, igrom slučaja, ševi. Ali nije želio upotrijebiti riječ ševi pred Cassie. Zvučalo bi previše bezobrazno. Mogla bi se uvrijediti. Osim toga, već se ionako doima iziritiranom iz nekog razloga.

- Samo sam te htio pitati za mišljenje, - promrmljao je. Cassie je navukla sportske hlače preko tajica nekarakteristično brzim i odrješitim pokretima. - Prema onome što si mi rekao, Thomas i nije baš živio u celibatu otkad se razveo. Prije nekoliko mjeseci hodao je s nekom ženom koja je nakratko 57

GIGA

radila u Kući ogledala. Zašto bi bilo neobično da je i sada u vezi s nekom ženom?

- Ali sada je nešto drukčije. - Trudio se pretočiti svoje maglovite utiske u riječi. - Nešto je drukčije s Thomasom.

Cassie se sagnula kako bi zavezala vezice svojih tenisi-ca. - Što?

- Kao što sam već rekao, kad je s Leonorom, doima se nekako napetim. Postoji neka vrsta energije između njih dvoje, - Seksualna privlačnost proizvodi veliku energiju između dvoje ljudi. Ispunjava zrak oko njih.

- Ali on joj se nije nabacivao. Činilo se kao da ga ona živcira.

Cassie se najednom ispravila. - Seksualna energija je kao i svaka druga. Ako je se ignorira ili joj se odupire, može se pretvoriti u neslaganja i sukobe, koji se opet lako formuliraju u iritaciju ili čak veliki bijes. Jedini način na koji ju se može kontrolirati jest priznati njezino postojanje i kanalizirati ju u zdravo i prirodno ponašanje. Preporučujem koncentriranje na disanje. Jako pomaže.

Deke se trgnuo. Cassie je pričala oštrim i nestrpljivim tonom koji gaje uvijek zbunjivao i prilično mu smetao. Izgledalo je kao da drži predavanje nekom svojem učeniku.

- Nikada nisam vidio Thomasa da je tako napet u društvu neke žene, - rekao je.

- Vjerojatno je nervozan zato što još uvijek ne spavaju zajedno. - Cassie je posegnula za svojim džemperom i pre-vukla ga preko glave. - Mislim da će se napetost između njih vidljivo smanjiti kada počnu svoju ljubavnu vezu, pod pretpostavkom da hoće.

- Misliš?

- Seks je odličan način reduciranja stresa i razvijanja osjećaja za smisao života. To može biti vrlo dobra terapija.

- Dobra terapija? Zaista to misliš?

- Da. - Izbjegavala gaje pogledati. - Pod dobrim okolnostima, seks je prirodan način revitaliziranja energijskih linija.

- Dobrim okolnostima?

- To se odnosilo na situaciju u kojoj su oboje slobodni, seksualno se privlače i dobrog zdravlja.

Deke je klimao glavom u znak razumijevanja. - Thomas je slobodan, dobrog zdravlja i mislim da ga Leonora seksualno privlači.

- Sto je s tobom, Deke? I ti si slobodan i dobrog zdravlja. Prošla je puna godina otkad si izgubio ženu. Ne pomišljaš li ponekad da bi se vezao za neku ženu?

- Ja? - Sranje. - Je li primijetila njegovu erekciju? -Vezati se za neku ženu?

Polako je izdahnula. - Oprosti. Nisam to trebala reći. To se mene ne tiče. Ja sam samo tvoja instruktorica joge.

Deke na to nije ništa rekao.

Nabacila je torbu preko ramena i pošla prema vratima. -Vidimo se u petak. U međuvremenu, poradi na onoj kobra pozi. Moraš se opustiti da bi ju napravio.

Otvorila je vrata i izašla prije nego što je on uspio formulirati odgovor.

Poznata tišina ponovno se vratila u kuću. Imao je neki čudan osjećaj kako ovo nije dobro izveo, ali za Boga miloga, nije znao čime ju je mogao naljutiti. Samo ju je pitao za mišljenje o vezi Thomasa i Leonore. Ona je nekako nastavila razgovor u drugom smjeru, o nedostatku seksa u njegovom životu.

Nije mu bilo potrebno njezino isticanje već poznate činjenice o njegovom sadašnjem monotonom seksualnom životu. Bio je on i više nego svjestan te činjenice, pogotovo kada je ona bila u blizini.

Otišao je do najbližeg prozora i navukao zastore. Odše-tao je do drugog prozora i ponovio radnju. Nastavio je to raditi na svim prozorima dok soba konačno nije ponovno postala mračna i sjenovita.

Kada je sobu ispunila ugodna i dobro poznata tama, otišao je do svojeg radnog stola i upalio 58

GIGA

računalo. Sjeo je na stolac i zurio u bijeli ekran. Namjeravao je nastaviti tražiti bilo što o Eubanksovom ubojstvu, ali uhvatio se kako razmišlja o onom poslijepodnevu kada su Thomas i on sjedili na krevetu u Thomasovoj sobi i slušali roditelje koji su se svađali u kuhinji.

On je tada imao devet godina, a Thomas trinaest. Deke je želio zaplakati. Ali Thomas nije plakao, tako da si niti on nije smio dopustiti suze u očima.

- Mislim da će se razvesti, Deke. Čuo sam tatu kako spominje odvjetnika.

- Misliš onako kao Jasonovi roditelji?

- Da. Tata će se vjerojatno iseliti. To se tako obično događa, Mark mi je rekao.

- Tata ima djevojku, zar ne?

- Tako mama govori.

- Misliš li da će mama naći dečka kada se tata iseli? -pitao je Deke.

- Možda.

- Jason kaže da sada tatu viđa samo jednom tjedno. Ne sviđa mu se žena koju je njegov tata oženio. Kaže daje drolja. Ali zaista mrzi kretena s kojim mu se viđa mama. Tip spava u krevetu s njegovom mamom kad ostane preko noći kod njih, a i daljinski je uvijek zauzet.

Neko vrijeme su slušali nerazumljivo vikanje iz kuhinje. Deke je zagrlio jastuk iza sebe i predao se plaču.

- Reći ću ti samo jednu stvar, Deke, mislim da se nikada neću ženiti. Ali ako se i oženim, definitivno neću imati djece. Nikada ne bih ovo radio svojoj djeci.

- Ni ja, - rekao je Deke.

- Bez obzira što se dogodi, - rekao je Thomas, - ti i ja ćemo uvijek biti zajedno.

- Dobro, - rekao je Deke.

59

GIGA

POGLAVLJE 9.

- Formula je napravljena prema tvojim tjelesnim potrebama, - rekao je Alex. - Nikada dva klijenta ne dobiju identičnu vrstu proizvoda. To je zbog toga što nema dvoje potpuno identičnih ljudi.

- Shvaćam, - rekla je Elissa.

Otvorio je pretinac ormara i iz njega izvadio malu plavu bočicu. - Također, ovo se mora uzimati pod nadzorom. Jako je bitno promatrati djelovanje izbliza. Zbog toga inzistiram da klijenti dolaze kod mene po nove doze barem jednom tjedno.

Pogledala je plavu bočicu u njegovim rukama. - Sto je u njoj?

- To je složena mješavina sastojaka dobivenih od nekoliko vrsta morskih trava. - Zatvorio je pretinac ormara. - Moje je istraživanje pokazalo kako većini ljudi nedostaju hranjive tvari koje se mogu noći samo u moru. Zapamtite, naša je krv jako bliska morskoj vodi, kemijski gledano. Mi na kopnu smo često lišeni nekih supstanci koje su uobičajene za život u slanoj vodi. Kao rezultat toga, često funkcioniramo u kroničnom stanju kemijski poticanog stresa.

Tijekom godina, to uzima svoj danak.

- Tako dakle.

- Moja terapija se temelji na nadoknađivanju i podizanju razine određenih hranjivih tvari i enzima u organizmu. Kada tijelo jednom povrati svoju ravnotežu, lakše ćete moći reducirati stres.

- To bi bilo predivno. - Elissa je zgrabila svoju torbicu. - Definitivno mi ne odgovara stanje u kojem je sada.

Alex je hodao prema njoj još uvijek držeći u rukama plavu bočicu. Po mojem profesionalnom mišljenju, taj problem treba rješavati na dva načina. Uz korištenje moje formule potrebno je odlaziti i na konzultacije.

Elissa se ukočila. - Ja zaista ne želim razgovarati o svojem privatnom životu. Ne mogu razgovarati o tome ni s kim. Ugovorila sam ovaj sastanak samo da bih isprobala Vašu formulu.

- Nemojte se uzbuđivati, - rekao je smirujuće. - Ja ne inzistiram na konzultacijama. Ali ne bi bilo etički da Vam nisam ponudio još neke mogućnosti. Primjenjujem veoma jedinstven terapijski stil. Nazivam ga zrcaljenje. To je oblik terapije koji rezultira povratkom u prijašnji život. Postigao sam s njom zapanjujuće rezultate.

Tijekom godina nije mijenjao bit prijevare, ali rutinski joj je mijenjao ime svakog puta kada bi je preporučivao. Bio je zadovoljan terminom zrcaljenje.lzmislio ju je čim je došao u Wing Cove. Ovaj grad i ta monstruozna građevina, Kuća ogledala, pokazali su se pravim nadahnućem u mnogim pogledima. Većinom financijskim.

- Ne vjerujem u prijašnje živote, - teško je priznala Elissa.

- Mnogi ljudi ne vjeruju. Sve dok ne počnu osobno istraživanje. Vidite, događaji i traume iz prijašnjih života često potiču stres u ovom životu. Istraživanjem svojih prijašnjih života i rješavanjem napetosti možete reducirati razine stresa.

- Možda ću pokušati. Jednog dana. Mogu li za sada dobiti Vašu formulu, molim Vas? - Možete. Ako ikada osjetite potrebu da odete malo dublje, molim Vas, kontaktirajte me. Ja sam profesionalac i možete biti uvjereni da nikome neću reći o čemu smo razgovarali, to je strogo povjerljivo.

Nasmiješio joj se specifičnim osmijehom, onakvim zbog kojega su mu klijenti uvijek vjerovali i predao joj bočicu. Zapravo ga uopće nije bilo briga hoće li dolaziti na njegove terapije. Elissa Kern je bila ukočena i uštogljena za njegov ukus. Nju nije želio odvući u krevet.

- Mislim da ćete otkriti blagotvorno djelovanje ovih sastojaka odmah nakon prve doze, 60

GIGA

- rekao je.

- Nadam se.

- Osjećam da je ovo jako bizarno. - Leonora je podignula dalekozor prema očima i zurila kroz njegove leće. - Još nikada nisam nikoga špijunirala.

Thomas je držao svoj dalekozor usmjeren točno na ulazna vrata iznajmljene kuće Alexa Rhodesa. Koliba je bila stara i vremenom pregažena. Bila je postavljena u izoliranom dijelu s drvećem, gotovo dva kilometra od centra Wing Covea. Rhodesu se očito sviđala privatnost.

- Očito je da si živjela zaštićenim životom, - rekao je Thomas.

- Očito. - Čvršće je stisnula dalekozor. - Pretpostavljam daje onaj veliki crni automobil Alexov?!

- Da. Čovjek je izgleda očaran crnom bojom.

- A što je s onim malenim automobilom?

- Vjerojatno pripada nekom njegovom klijentu.

- Prepoznaješ ga?

- Ne, ali jako sam zainteresiran tko će ući u njega.

- Pitam se možemo li biti uhićeni zbog ovoga?

- Zato što promatramo Rhodesovu kuću? Sumnjam.

- Ako nas svejedno uhite, želim da se sjetiš kako je ovo bila tvoja ideja.

- Koliko se ja sjećam, bila si izrazito voljna poći sa mnom.

- Dobro, priznajem daje način na koji mije danas Alex pristupio bio jako sumnjiv. I definitivno nisam željela da dođeš ovdje bez mene. Ali ne shvaćam što ćemo saznati promatrajući njegove klijente kako dolaze i odlaze.

- Dosadno ti je, zar ne?

- Malo, - priznala je. - I hladno mi je. Magla svake minute postaje sve gušća.

- Upozorio sam te da će ti biti potrebno dosta strpljenja.

- Nisam neki strpljivi tip osobe.

Thomas je malo prilagodio leću dalekozora. - Primijetio sam.

Trenutak je šutjela. - A to znači da si ti strpljivi tip?

- Ne jurim uokolo osim ako za to postoji jako dobar razlog, a po mojem iskustvu, jako rijetko postoji.

-Hmm. Neko je vrijeme šutjela, ali on je primijetio da je nervozna.

- Uskoro će pasti mrak, - konačno je prozborila. - Možda će biti teško voziti natrag do kuće ako se ova magla još pojača. Koliko dugo još namjeravaš ostati ovdje?

- Koliko je god potrebno.

Spustila je naočale. - Ne planiraš valjda ostati ovdje cijelu noć, zar ne?

- Ti možeš slobodno otići kad god poželiš, - rekao je blago. - Tvoja je ideja bila odlazak sa mnom.

- Ja cmizdrim, zar ne?

- Da, ali to je u redu. Dobro ti ide. - Nastavio je gledati kroz dalekozor. - Pitam se zašto Rhodes ima navučene zastore na svakom prozoru.

- Zastore? Ponovno je podigla svoj dalekozor i zagledala se u kuću. - U pravu si. Svi su navučeni, zar ne? Pa, i tvoj brat ih uvijek drži spuštenima.

- Da, ali mislim da je to zbog toga što je utučen i depresivan i voli provoditi većinu svojeg vremena za računalom. Meni Rhodes nije djelovao utučeno i znamo da ne radi za računalom jer ima klijenta u ordinaciji. Što ostavlja samo jednu mogućnost.

- Što to?

Spustio je dalekozor. - Ne bih se iznenadio da je Rhodes tip terapeuta koji spava sa svojim ženskim klijentima.

- Nemaš baš visoko mišljenje o njemu, zar ne? – rekla je61

GIGA

- Nikad ne vjeruj čovjeku koji nosi žute kontaktne leće - to je jedna vrsta mota obitelji Walker.

Razmišljala je o tome. - Vjerojatno je dobar kao i svaki drugi obiteljski moto. - Naglo je prestala pričati. - Eno je.

- Koga?

- Alexove klijentice. Upravo je izašla na prednja vrata. Ide ravno prema svojem automobilu.

- Žena? - Zgrabio je svoj dalekozor. Magla je još uvijek prekrivala prilaz kući, ali ipak je ostalo dovoljno svjetla kako bi mogao prepoznati ženu ukočenih ramena i žuto-sme-đe kose koja je ulazila u maleni automobil.

- Elissa Kern, - rekao je. - Misliš daje ševi?

- Kao jako dobro obučena akademska knjižničarka, odbijam brzati sa zaključcima dok za njih nemam dokaze. Ali moram priznati da bi taj scenarij uvelike objašnjavao navuče-ne zastore na prozorima.

- K vragu. Jadni Ed Štovali.

- Šef policije? Zašto ga sada žališ?

- Zato što mislim da žudi za Elissom na svoj specifičan način.

- Oh. - Spustila je naočale. - To bi bilo tužno, zar ne?

- Da, ali nasreću, to nije naš problem. Imamo mi svoje probleme.

Promatrao je kako je Elissin automobil nestajao u magli. Tada je dalekozor ponovno usmjerio na Rhodesa.

Rhodes je čekao na trijemu dok Elissin automobil nije otišao. Tada se okrenuo i ušao u kuću.

Thomas je upravo želio proglasiti promatranje završenim i htio je predložiti odlazak na večeru kada su se ulazna vrata opet otvorila.

Rhodes je ponovno izašao na trijem, odjeven u odjeću za trčanje i kabanicu. Zaključao je vrata iza sebe, otišao do ograde trijema i nekoliko se puta istegnuo. Kada je napravio nekoliko vježbi za razgibavanje, sišao je s trijema i potrčao u daljinu.

- Nije ni čudo daje u tako dobroj formi, - rekla je Leonora.

- Čovjek njegovih godina mora barem dva puta razmisliti o trčanju. To zna biti problem za koljena.

- Čini se da mu koljena ne zadaju nikakve brige.

- Koljena znaju biti jako varljiva. Nikada ne znaš kada će te izdati. - Thomas je spustio svoj maleni dalekozor u džep jakne. - Čekaj me ovdje, odmah se vraćam.

Pogledala gaje zaprepašteno. - Gdje ideš?

- Kad sam već u susjedstvu, a susjed koji me zanima nije ovdje, mislio sam malo pogledati uokolo.

- Kako to misliš?

- Idem pogledati njegovu kuću.

- Molim? Kaniš provaliti unutra? - Glas joj se podigao izgovorivši posljednje dvije riječi. Jesi li ti lud? Sto ako se Alex neočekivano vrati natrag? Mogao bi te dati uhititi.

- Otišao je na trčanje. Neće ga biti barem sljedećih pola sata. Možda i duže. Bit ću unutra samo nekoliko minuta.

- Mislim da to nije dobra ideja.

- Nemoj gledati ako te to zabrinjava. - Krenuo je kroz drveće.

- O, ne, nećeš. - Požurila je za njim. - Ako inzistiraš na ovome, onda i ja idem s tobom. Čuo je njezine prigušene korake na vlažnoj zemlji, zastao i okrenuo se prema njoj.

- Ne, - rekao je.

- Ne možeš me spriječiti, Thomas. - Zastala je. - Mi smo partneri, sjećaš se?

Zastrašujuća upornost u njezinom glasu dala mu je do znanja kako je neće moći nagovoriti da odustane namjere da ga prati. On se uvijek može vratiti poslije kad nje ne bude bilo.

- U redu, zaboravi. To je loša ideja, baš kao što si i rekla. - Posegnuo je za njezinom rukom. 62

GIGA

Hajde, idemo odavde.

- Znam što sada razmišljaš. - Naprasito je koraknula unatrag, izbjegavsi tako njegov dodir, okrenula se na peti i pošla ravno prema kolibi. - Planiraš se kasnije vratiti bez mene i tada provaliti unutra, zar ne?

- K vragu, Leonora, čekaj. - Sustigao ju je. - Slažem se s tobom. Ovo je previše rizično.

- Ali to te neće spriječiti, zar ne?

Razmišljao je da ju podigne i prebaci preko ramena. Nekako je znao da se s tim ne bi slagala.

Sto bi, do vraga, trebao čovjek napraviti s ovakvom ženom? Pogledao je uokolo. Nadolazeća noć i gusta magla pružale su izvanrednu zaštitu. Imali su dobre šanse. Ako sada uđu i brzo izađu, trebalo bi biti u redu.

- U redu, - rekao je. - Ovdje smo. Možemo to učiniti. Pogledom je prešla preko prozora. Kako ćemo ući? Posegnuo je rukom u jaknu, uzeo malenu kutiju za alat koju je nosio na remenu i otvorio je. Iz nje je izvadio dva sjajna komada alata.

- Pomoću ovoga, - rekao je. - Sada pazi da se Rhodes ne vrati.

- Bože dragi. Ti si ovo planirao, zar ne?

- Nikada ništa ne radim bez prethodnog planiranja. Ja sam ti jedna vrsta obaveznoopsjednutog tipa.

Uspeo se trima stepenicama do stražnjih vrata i bacio se na posao.

Trebalo mu je manje od trideset sekundi da provali bravu.

- Vau, - šaptala je Leonora. - Gdje si to naučio?

- Ja se bavim preuređivanjem, sjećaš se? Skidam i postavljam brave tijekom cijele godine tako da sam imao vremena naučiti sve o njima.

Navukao je rukavice, uhvatio kvaku na vratima i pažljivo ih otvorio. Pred njim se nalazila malena prostorija. U sjeni se sjajila kanta za smeće. Na podu su stajale prljave čizme. Na jednom zidu nalazila se polica na kojoj su bile posložene stvari koje su uobičajene za spremište: svjetiljka, baterije, alat za uređenje vrta, kuhinjske potrepštine.

Torba s opremom za golf stajala je uspravno u kutu prostorije.

Iza njega, Leonora je stajala na vratima.

Pogledavala je preko ramena i slijedila ga u spremište.

- Ništa ne diraj, - naredio joj je.

- Ne brini. I ja imam navučene rukavice. - Ispružila je prekrivene ruke.

- Ne želimo ništa pomaknuti s mjesta. Nema smisla dati mu razloga za sumnju.

Otvorio je vrata s rukom u rukavici i, prošavši pored Leonore, ušao u uski hodnik koji je spajao kupaonicu, spavaću sobu i kuhinju. Zastao je kako bi mu se oči privikle na tamu.

- Pazi kako hodaš, - rekao je. - Ovdje je zaista mračno s tim spuštenim zastorima.

- Što tražimo?

- Otkud bih ja to mogao znati? - Hodao je hodnikom prema spavaćoj sobi. - Nisam to još nikada činio.

- Ali to je bila tvoja ideja. Mislila sam da si sve razradio.

Ignorirao je njezinu zadnju rečenicu i otvorio ormar na koji je usput naišao. Na policama su stajali redovi malenih bočica i kutijica.

- Pogledaj ovo, - rekao je.

Stala je pored njega. - To su vjerojatno sastojci njegovih hranjivih dodataka.

Uzeo je jednu od bočica. - Hoće li primijetiti ako mu jedna nestane?

- Je li ti to ozbiljno? - oštro je pitala.

- Uzet ću iz svake bočice po nekoliko kapi. Rhodes to nikada neće otkriti. Misli o ovome kao o slučajnom uzorku. Ovo je testiranje kvalitete od strane kupca.

- Gdje ćeš staviti svoj uzorak?

Ponovno je otišao do spremišta i našao nekoliko plastičnih vrećica. - One bi mi trebale pomoći.

63

GIGA

Otvorio je tri bočice i iz svake uzeo malo sadržaja kojega je premjestio u plastične vrećice.

Zatvorio je vrećice i ormar.

- Da vidimo što ćemo još pronaći. - Vodio je putem u spavaću sobu.

Malena prostorija izgledala je iznenađujuće normalno. Drveni ormar, krevet i stolac bili su dio pokućstva.

Otvorio je ormar i suočio se s morem crnila. Na vješalicama su visjeli redovi crnih košulja, crnih hlača i traperica. Na dnu ormara bilo je uredno posloženo nekoliko pari crnih čizama i crnih tenisica. Hrpa crnih kravata bila je prebačena preko posebne vješalice.

- Jesi li primijetila kako u ovom tipu ima nečeg teatralnog? - pitao je. - Lažne žute oči, crna odjeća. Kao da Rhodes igra neku ulogu. Prilično sam iznenađen što nema ogledala iznad kreveta.

- Molim te. - Zagonetno ga je pogledala. - Jesi li ti tako bijesan na njega zbog toga što je hodao s Meredith nakon što ste se vas dvoje prestali viđati?

- To nema nikakve veze s tim. Bila je to istina, ali ne cijela.

Morao je priznati da nije ni pomišljao na Alexa Rhode-sa do onog poshjepodneva kada je stajao na pločniku ispred trgovine alatom i gledao tipa koji je s Leonorom ulazio u kafić. Toga se trenutka u njega uvuklo neizrecivo nepovjerenje u tog čovjeka.

Ali nije mislio da će Leonora shvatiti. K vragu, nije bio siguran ni da će sam shvatiti svoju reakciju, iako je sumnjao daje prestar i suviše zreo za ovakve akcije vođene čistim hormonima.

Zatvorio je ormar i otvorio noćni ormarić. - Pa, tko bi rekao!

Pogledala ga je s druge strane kreveta. - Što si pronašao?

- Ogromnu tvorničku kutiju kondoma. To nas sigurno može navesti na zaključak da Rhodes ipak spava s nekim svojim klijenticama.

Sudeći prema činjenici daje ta velika kutija poluprazna, realno je zaključiti kako je Rhodesov seksualni život puno zanimljiviji od njegovoga u posljednje vrijeme. Ali to vjerojatno nije bila profesionalna misao za amaterskog detektiva.

Leonora je zaobišla krevet i stala pored njega. - Bože moj. Čini se da ih je dosta potrošio.

Možda je u takvoj snazi zbog redovitog trčanja.

Zatvorio je noćni ormarić. - Rekao sam ti, trčanje je štetno za koljena.

- Znam, ali vjerojatno ne upotrebljava koljena za ovakve stvari.

- Ako je to istina, onda čovjeku nedostaje mašte.

Otvorio ladicu i ugledao uredno posložene crne majice. Zatvorio ju je i otvorio sljedeću. Crne čarape.

- Znaš, bilo bi jako dobro kada bismo pronašli neka bankovna i financijska izvješća, ali to je vjerojatno nemoguće. - Zatvorio je i posljednju ladicu i pogledom prešao preko sobe. Rhodes je ostavio dojam na mene kao daje vrlo oprezan tip. Sumnjam da bi ostavio nešto važno negdje gdje se to lako može pronaći.

- Što sada?

- Ti idi u kupaonicu. Provjeri recepte i sve ono što ti se čini zanimljivo. - Izašao je na hodnik.

- Ja idem u dnevnu sobu.

- U redu. - Nestala je iza ugla hodnika.

Konačno je ušetao u sjenovitu dnevnu sobu. Na prvi pogled nije se činila osobitom. Kauč je bio prekriven šarenom tkaninom. Na podu je stajao okrugli ispleteni sag. Na stolu se nalazio zatvoreni laptop. Žudeći je gledao u računalo, ali ga se nije usudio upaliti, što se ne bi moglo reći za Dekea čije su vještine mogle zaobići bilo kakvo osiguranje koje je Rhodes postavio.

Umjesto toga, usmjerio je pažnju na dugački niski stol koji je stajao na sredini saga.

Bilo je nečega čudnog u vezi s njim.

Približio mu se i primijetio kako je prekriven crnim baršunom. Vidio je neki objekt koji je 64

GIGA

stajao ispod baršuna.

Tračak nemira koji je prostrujao kroz njega ostavio ga je bez riječi zbog osjećaja seksualne posesivnosti kojega je osjetio kad je ušao u kafić i vidio Rhodesa kako pokušava zavesti Leonoru. To baš i nije civilizirano od njega.

- Nema ničega neobičnog u kupaonici, - rekla je Leonora kad je stala pored njega. - Jesi li ti nešto pronašao?

- Možda.

- Crni baršun? Bez Elvisove slike na njemu? Ovo ne izgleda dobro, zar ne?

- Izgleda vraški uvrnuto. Eto kako izgleda.

Sagnuo se dolje, zgrabio crni baršun i skinuo ga jednim potezom ruke sa stola.

Okruglo ogledalo, čija je površina potamnjela s godinama, okružena detaljno obrađenim i teškim metalnim okvirom koji je također počeo gubiti boju, blistalo je u sjenovitoj prostoriji.

Ogledalo nije imalo običnu, ravnu površinu. Bilo je napravljeno od nečega što se na prvi pogled činilo kao nekoliko staklenih mjehurića koji su imali zajedničko središte. Svaki od mjehurića je stvarao sitan, malo pomaknut odraz. Rezultat toga je minijaturna kopija refleksija zabavne kuće koje pružaju iskrivljenu sliku oku.

- Uh, - rekla je Leonora. - Ovo je definitivno čudno.

- Nisam mogao pronaći važniju stvar. Nikada nisam vidio ovako nešto.

- Ja jesam... u jednoj od knjiga u Kući ogledala. Nagnula se dolje kako bi ga pogledala izbliza.

U sobi je bilo dovoljno svjetla kako bi vidjela vlastiti odraz u svakom od mjehurića. Neki su je odrazi činili većom dok su je neki prikazivali minijaturnom. Jeziv osjećaj prostrujao je kroz nju.

Izgledalo je kao daje mnoštvo sićušnih Leonora zarobljeno u svakom mjehuriću.

Bez prethodnog razmišljanja, uhvatio ju je za ruku i povukao je dalje od uznemirujućeg ogledala, tako da su odmah nestali i iskrivljeni odrazi.

Bila je zaprepaštena njegovim iznenadnim pokretom, ali nije se odupirala.

- Što je bilo? - pitala je.

- Ništa, - rekao je lažući. - Samo želim nešto provjeriti. Posegnuo je rukom prema rubu ogledala i podigao jedan kraj sa stola. Bilo je iznenađujuće teško.

Pogledao je u izbjeljeli broj napisan na poleđini.

- To je ogledalo iz kolekcije Kuće ogledala. Na drugoj strani nalazi se jedan identifikacijski broj. - Spustio je kraj ogledala natrag na stol. - Rhodes gaje sigurno ukrao.

- Svaki od ovih malih mjehurića je izbočeno ili udubljeno ogledalo, - rekla je. - Nisam stručnjak, ali sam u pos-lijednje vrijeme mnogo istraživala i proučavala ogledala. Mislim da dolazi iz ranih godina devetnaestog stoljeća. Prema onome što sam pročitala, tehnologija koja je bila potrebna da bi se napravilo ovako neobično ogledalo nije postojala sve do kasnih godina osamnaestog stoljeća. Pretpostavljam da je jako vrijedno.

- Vjerojatno. - Promatrao je crni baršun kojim je ogledalo bilo prekriveno. - Postavlja se pitanje zašto gaje Rhodes uzeo i što, dovraga, radi s njim?

Leonora je lagano slegnula ramenima. - Igra igrice sa svojim klijentima?

Mogao je osjetiti kako mu se kosa podiže. U njemu je naglo skočila razina adrenalina.

Vrijeme je da se ode odavde.

- Idemo. - Zgrabio je Leonoru za ruku i pošao prema stražnjim vratima. - Dovoljno smo vidjeli. Idemo odavde.

Nije protestirala. Zapravo, prema njezinoj brzoj kretnji, dobio je dojam da i ona želi izaći odavde što prije, baš kao i on. Čuo je korake na trijemu baš u trenutku kad je otvorio stražnja vrata.

Rhodes se vratio sa svojeg trčanja.

Prije je osjetio nego što je mogao vidjeti ogromnu količinu straha koja je prošla kroz Leonorino tijelo. Izgurao ju je kroz stražnja vrata i rukom joj pokazao da ide u smjeru drveća 65

GIGA

obavijenog maglom.

Izmigoljila se i brzo, gotovo trenutačno, nestala u magli.

Sad ju vidiš, sad ju ne vidiš.

Odjednom je shvatio zbog čega se Rhodes ranije vratio s trčanja. Magla je bila sve gušća dok su on i Leonora bili u kolibi. Kada nestane i zadnji tračak svjetla, ovdje će biti ne~ moguće vidjeti i vlastiti prst pred nosom.

Začulo se zveckanje Rhodesovih ključeva u bravi.

Thomas je čuo kako se otvaraju prednja vrata u trenutku kad je pažljivo zatvorio stražnja.

Sagnut, krenuo je prema zaklonu u magli i drveću.

- Dođi ovdje, - šapnula je Leonora.

Vidio je pokret sa svoje lijeve strane, ispružio ruku i uhvatio njezinu. Zajedno su tonuli dublje u maglovitu tamu. Mrak okolo njih pružao im je određenu sigurnost, ali i novu vrstu opasnosti.

Ubrzo nakon što su se našli u šumi, postalo je nemoguće vidjeti kamo idu. Izgubiti se ili ozlijediti se granom koja je nisko visjela nije bio njegov plan. U ovom kretanju postojalo je još rizika. Lutajući satima po ovakvom hladnom i ružnom vremenu moglo bi ih dovesti do hipotermije.

Povukao je Leonoru da stane. - Čekaj malo. Ne smijemo se previše udaljavati od kolibe.

U tom trenutku iza njih se pojavila prigušena svjetlost.

- Hvali ti što si upalio svjetlo na trijemu, Rhodes, - polako je rekao. - Upravo smo to i trebali.

Pojačao je stisak na Leonorinoj ruci i krenuli su nadesno. Slabi tračak svjetla s trijema iza njihovih leđa bio im je putokaz dok su se probijali kroz drveće. Pronašli su puteljak koji je vodio do središta kolibe.

Nekoliko minuta kasnije naišli su na šljunčanu stazu koja je vodila do ceste.

- O.K., - rekao je. - Šljunak jako lijepo škripi i krčka. Nešto poput jutarnjih žitnih pahuljica koje jedemo za doručak. Dok god škripimo, znamo da idemo u dobrom smjeru.

- Nikada nisam vidjela ovako gustu maglu.

- Ljudi u gradu pričaju daje ovo najgora magla koju su vidjeli u Wing Coveu.

Nedugo nakon toga, naišli su na pločnik. Na cesti se magla doimala malo rjeđom. Njihov automobil je stajao tamo gdje su ga i ostavili, parkiran iza jedne prazne kuće.

Pogledao je na trijem te kuće i zatvorene prozore.

- Umalo nisam kupio ovu kuću umjesto one u kojoj si sada ti, - rekao je Leonori dok je otvarao suvozačeva vrata. -Bila je jako povoljna. Ali drago mi je što sam kupio drugu.

- I meni također. - Sjela je na sjedište. - Nisam sigurna bih li živjela ovako blizu tipu koji prodaje čudne sastojke u bočicama bez ikakve etikete.

- U poslu s nekretninama, lokacija je najvažnija.

Pomisao da ona za susjeda ima čovjeka žutih očiju uznemirila ga je više nego što je Thomas želio priznati, i to ne samo zbog nepoznatog sastojka u bočicama.

Sjeo je za volan i provjerio cestu. Sada je mogao vidjeti bijelu liniju na sredini ceste. Magla se malo povukla, barem na neko vrijeme. Mogli bi se vratiti na Wing Cove.

U vozilu je vladala jaka hladnoća. Upalio je automobil i uključio grijanje.

- Ovo je, - rekao je izlazeći na cestu, - bilo jako blizu. Prekrižila je ruke i gledala ravno pred sebe. - Pa, što si mogao očekivati? Još uvijek smo novi u detektivskom poslu. Uvjerena sam da ćemo kasnije biti mnogo spretniji.

66

GIGA

POGLAVLJE 10.

Parkirao je automobil na prilazu njezine kuće i ugasio motor. Bila je potpuno svjesna njegove prisutnosti dok je sjedio pored nje na sjedalu automobila. Bilo je jako utješno, da ne kaže izuzetno ugodno, imati ga blizu sebe. Bilo je nečeg čvrstog i realnog u vezi s Thomasom.

Osjećala je, shvatila je, kako nerado pušta Thomasa da ode.

- Ne mogu vjerovati da smo to učinili, - rekla je.

-1 za mene je to bio potpuno drukčiji izlet iz grada. - U njegovim riječima nije bilo pretvaranja. - Sto se tiče zabave, obično odem u trgovinu s alatom i kupim nekoliko odvijača.

- Mogli smo biti uhićeni.

- Sumnjam.

Brzo je okrenula glavu i pogledala ga. - Da nas je Alex uhvatio dok smo bili u njegovoj kolibi, ne bi bio u poziciji da pozove policiju.

- Naravno. Tada bi morao objašnjavati odakle mu čudno ogledalo koje je vjerojatno ukrao iz Kuće ogledala. I nešto mi govori kako ne bi volio da Ed Štovali uzme nekoliko uzoraka sadržaja iz bočica kao što smo mi učinili.

Jedva je udahnula zrak. - Ne misliš valjda da Alex prodaje drogu?

- Tko zna što uopće taj tip prodaje?! Čak i daje to samo samljeveni šećer, neće željeti da se pročuje kako je prevarant. Ne, mislim da ne bi pozvao policiju.

Polako je izdahnula. - Bez obzira na to, mislim da to nije bila najpametnija stvar koju je ijedno od nas ikada napravilo.

- Na skali od jedan do deset, ocjenjujem je s dvojkom.

- Činio si gluplje stvari?

- Naravno. - Ubrzo je to objasnio. - Kao prvo, uletio sam u brak. To je zasigurno bila najgluplja stvar koju sam učinio. Ali tada sam bio puno mlađi. Mladost je uvijek dobar izgovor. Sada me više ne može opravdavati.

Klimala je glavom u znak razumijevanja. - Jedina stvar koju sam učinila daje bila gluplja od ove provale u tuđu kuću su zaruke s profesorom Kyleom Dellingom.

- Što se dogodilo sa zarukama?

- Jednog sam se poslijepodneva vratila s posla i našla ga u krevetu s Meredith.

Thomas se trgnuo. - Joj. - Ona je to namjestila, naravno. Tog me dana nazvala u knjižnicu. Rekla mi je da se nešto dogodilo i da hitno moram otići kući. Tempirala je to tako da kad ja uđem na vrata, pronađem nju i Kylea ispod plahti.

- Zastoje to učinila? Iz čiste okrutnosti?

- Ona nije tako mislila. Osjećala je da mije učinila veliku uslugu što mi je pokazala da je Kyle slab i da mu ne mogu vjerovati. - Žustro je protrljala ruke. - Ali nisam sigurna je li to bilo pošteno testiranje.

- Zašto to kažeš?

- Nikada nisam srela muškarca koji je mogao odoljeti Meredith. - Uspjela se lagano nasmiješiti dok je otvarala vrata. - Znaš što? Ili mi je jako hladno zato što sjedim u automobilu po ovako maglovitoj i hladnoj večeri, ili su mi živci počeli raditi. Svejedno, sada bi mi godila jedna čaša vina. Jesi li i ti za jednu čašu?

- Naravno.

Već je bio otvorio vrata automobila, a ključevi su mu bili u džepu.

Osjećaj olakšanja joj je preplavio tijelo. Neće je ostaviti samu s njezinim istrošenim živcima, barem za sada. Na kraju krajeva, oni su bili partneri.

- Magla se ponovno pogoršava. Možeš ostati i na večeri. - Pokušavala je izgovoriti ponudu da 67

GIGA

zvuči onako neobavezno i spontano. - Nema smisla da sada riskiraš glavu dok se vrijeme barem malo ne popravi.

- Dogovoreno.

Sačekala gaje dok je obišao automobil i pridružio joj se. Zajedno su se popeli prednjim stepenicama. Sada je pao mrak Zastala je i prebirala po ključevima uz pomoć svjetla na trijemu.

- Evo ga. - Ušli su u hodnik i upalila je svjetlo.

U prolazu je ugledala svoj odraz u ogledalu dok je išla objesiti kaput na vješalicu i jedva je suspregnula uzdah. Nije baš očaravajući prizor, pomislila je. Nekoliko pramenova kose ispalo joj je iz repa. Iza stakala njezinih naočala vidjele su joj se oči koje su bile okružene potpuno tamnim podočnjacima, a obrazi su joj djelovali upalo. Tamni široki džemper nije osvježavao odraz.

Thomas je skinuo svoju jaknu i stao iza nje. Oči su im se srele u ogledalu. Za razliku od nje, mislila je, on izgleda odlično. Lijep, čvrst i potpuno pod kontrolom. Morala se odu-pirati nevjerojatnoj želji i potrebi da se okrene prema njemu i nasloni glavu na njegova prsa.

Stavio je ruke na njezina ramena. - Smiri se. Osjećaš samo šok koji dolazi nakon onolike navale adrenalina u tvoje tijelo. Nestat će uskoro.

- Znam.

Težina njegovih ruku na njezinim ramenima nije imala umirujući efekt koji je on vjerojatno želio postići. Osjetila je malene iskrice uzbuđenja na krajevima svojih živčanih završetaka.

Energija je prostrujala kroz nju.

Odjednom je željela činiti mnogo više nego samo spustiti svoju glavu na njegova prsa.

Gledala je u njegove usne u ogledalu i pitala se kakav bi bio osjećaj ljubiti ga.

Pitala se kako bi osjećala njegove usne na drugim dijelovima svoga tijela.

Pitala se kakav bi bio osjećaj kad bi položio svoje velike, spretne ruke na njezine grudi.

Njezina bedra.

Pitala se razmišlja li on o sličnim stvarima.

Adrenalin. Sve je ovo zbog živaca i adrenalina. Saberi se, ženo.

- Natočit ću vino, - brzo je rekla.

Požurila je u staromodnu kuhinju, otvorila pretinac, zgrabila bocu crvenog vina i grozničavo se uhvatila otvarača za boce.

Dok se ona vratila u dnevnu sobu, Thomas je već zapalio vatru.

Pružila mu je jednu čašu. Kada ju je uzimao od nje, njegovi su prsti lagano dotaknuli njezine.

Još jedan nalet elektriciteta bljesnuo je njezinim već dosta stimuliranim živčanim završetcima.

Tako se brzo povukla unatrag da je zamalo ispustila čašu.

- Jesi li dobro? - pitao ju je Thomas, sada zvučeći dosta zabrinuto.

- Samo sam malo napeta. - Otpila je dobar gutljaj vina i pogledala uokolo, tražeći nešto zemaljsko i normalno. - Jesi li kupio ovu kuću namještenu?

- Nisam. Iznajmio sam pokućstvo. Stoje bilo? Ne sviđa ti se? Nisam imao puno izbora.

Kompanija je imala tri osnovna paketa. Morao sam izabrati jednoga.

- Dobar je, sasvim dobar. - Otpila je i drugi gutljaj vina. - Neki su komadi namještaja malo preveliki. Na primjer, krevet je jedva stao. - On, Bože, što ju je sada natjeralo da spomene krevet? - Ali kauč je stvarno odličan.

- Da, krevet zaista jest malo prevelik, zar ne? - rekao je pun razumijevanja. - Primijetio sam to tek kad su dovezli namještaj. Mislim da sam u trenutku kupovine razmišljao o sebi. Ja inače volim velike krevete.

Nije se mogla sjetiti nijednog razumnog prigovora na taj komentar. Sama je sebi rekla da joj je sada najpametnije držati jezik za zubima.

Neko su vrijeme stajali ispred kamina.

Gledala je u plamenove vatre i prisiljavala se da se koncentrira na važnije stvari. Napamet su 68

GIGA

joj došle Alexove leće u boji, čudno ogledalo i neobične bočice poslagane u ormariću.

- Za Boga miloga, što Alex tamo radi? - pitala je, kad se uvjerila daje tema o velikim krevetima zaboravljena.

- Teško je otkriti koju igru igra. Ali uživio se u to sve do svojih žutih kontaktnih leća, siguran sam.

Oklijevala je. - Rekao je da se doselio ovamo prije malo više od godine dana. To znači daje bio u Wing Coveu kada je Bethany umrla.

Thomas je razmišljao o tome. - Koliko ja znam, on i Bethany se čak nikada nisu ni sreli.

Vraški sam siguran da nije odlazila k njemu zbog savjetovanja o stresu i sigurno nije uzimala one sadržaje koje prodaje na prijevaru. Deke bi to saznao. Vjeruj mi. Pazio je na Bethany.

- Pazio je na nju?

- Bila je toliko zaokupljena svojim poslom da joj je bio potrebniji pazitelj i zaštitnik nego muž.

- Znam što misliš. Upoznala sam nekoliko briljantnih tipova osoba koje se savršeno uklapaju u ovaj opis. Mogli bi ti reći matematičko objašnjenje za bilo koju pojavu, a ne znaju sami složiti svoje čarape.

Thomas je odobravajuće klimnuo glavom. - Takva je bila Bethany. Deke je obavljao sve za nju kada se radilo o obavljanju uobičajenih stvari normalnog života. Pazio je na njezine dogovorene preglede kod zubara, odlazio u kupovinu namirnica, kupovao joj je novu odjeću kad joj je trebalo. Radio je uglavnom sve.

- Hmm. Misliš daje to Dekeu predstavljalo problem?

- Kako to misliš?

- Sjećaš li se kada sam ti rekla kako njegova depresija može potjecati zbog nekih neriješenih pitanja u braku?

-Da, i?

- Recimo, ovo samo pogađam nasumce, što ako se on oženio s Bethany zato što mu je uloga zaštitnika bila u prirodi? Što ako je konačno, neprestano igrajući ulogu zaštitnika, izgubio nešto od svoje privlačnosti? Što ako su imali problema u braku i ona je umrla prije nego što su ih mogli riješiti?

Thomas se zagledao u plamenove. - Bethany mi je bila draga, ali znam da ja ne bih bio sretan s njom u braku. Koliko ja znam, ona nikada ništa nije činila za Dekea. Nisam ni siguran koliko je zaista marila za njega. Bila je ustrajna u tome da mu prepusti brigu o sebi i da se,on neprestano divi njezinoj pameti. Ponekad sam se znao pitati voli li ga ona zaista ili ga je samo smatrala podobnim.

- Smijem li te pitati što se dogodilo s tvojim brakom? -nježno gaje upitala.

- Završio je.

- Žao mi je, - rekla je.

Progutao je još vina. - Bili smo u braku četiri godine prije nego što me napustila zbog mog poslovnog partnera. -Joj. - Da. To je prilično dobar komentar na tu situaciju. Joj. Ali život ide dalje.

-Da. - Znaš, kada su mi se razveli roditelji, sam sam sebi rekao da se vjerojatno neću nikada ženiti.

A ako se i oženim, sigurno nikada neću imati djecu.

- Zbog toga što nikada nisi želio riskirati da prolaze kroz traumatične razvode? - pitala je.

- Da. Ispalo je na kraju da sam se ipak trebao držati svojeg prvog mišljenja, ono da se nikada neću ženiti. Ali barem nismo imali djece koju bismo povrijedili kada smo se našli na sudu zbog razvoda. Ostao sam sam i naučio sam lekciju.

Vrijeme je za promjenu teme, pomislila je. Bilo je de-primirajuće slušati ga dok tako hladnokrvno priča kako se nikada više ne namjerava oženiti i postati otac.

- Da se vratimo na Alexa Rhodesa, - namjerno je izgovorila. - Mislim da imam ideju.

69

GIGA

-Što?

- Mogla bih se prijaviti za savjetovanje protiv stresa.

- Nemoj, - rekao je Thomas brzo, - ni pomišljati na to.

- Uopće se ne ponašaš logično, Thomas.

- Rhodes ne nudi savjetovanja zbog stresa. Želi te odvući u krevet.

- To ne znaš.

- Znam.

- Thomas, budi razuman. Trebamo nekakav trag. Alex je trag.

- Možda, ali nećemo doći do njega preko tebe.

Naglo je osjetila veliku ljutnju, koja ju je zaprepastila svojim intenzitetom. - K vragu, nitko te nije izglasao za šefa ove operacije. Voljna sam razgovarati s tobom o nekim stvarima, ali na kraju, mi smo jednakopravni partneri. Ja sama odlučujem za sebe.

- Slušaj me sada, - rekao je niskim i odlučnim glasom. Posljednja žena koja je imala ikakve veze sa mnom i kasnije otišla kod Alexa Rhodesa sada je mrtva. Sjećaš se?

Osjetila je ledene ubode uzduž kralježnice. - Meredith.

- Da, Meredith. Bez uvrede, ali oboje znamo da je bila puno spretnija s muškarcima, pa tako i s Rhodesom, nego što ćeš ti ikada biti.

Iz nekog razloga, vjerojatno zbog toga što je već bila napeta i na rubu živaca, to opažanje ju jest uvrijedilo. Puno. Najgore je bilo to što je znala da je on u pravu. Meredith je bila mnogo kvalificiranija u ophođenju s opasnim muškarcima. Znala je to, ali joj se nije sviđalo i sigurno to neće priznati.

Vrzmala se uokolo i stala kod kuhinje. - Pripremit ću večeru. Magla će se uskoro podići i sigurna sam da ćeš željeti što prije otići kući svojem Wrenchu.

- K vragu. - Došao je za njom i stao na vratima kuhinje. - Ljuta si, zar ne?

- Zaista ne želim razgovarati o tome.

- A kažu da su muškarci ti koji ne znaju voditi normalnu konverzaciju.

Bijesno je otvorila vrata ledenice i iz njega izvadila paket smrznutih mahuna. - Nema potrebe pretvarati ovo u nešto osobno.

Stajao je vrlo mirno na vratima. - U slučaju ako nisi primijetila, ovo se već pretvorilo u nešto osobno. Vrlo osobno. Barem s moje strane.

- Ne, nisam primijetila.

Pomaknuo se s mjesta bez upozorenja. Prije nego što je shvatila njegove namjere, bio je samo jedan korak udaljen od nje.

- Thomas? Žestoko je udario svojom polupraznom vinskom čašom na pult pored nje da se čudila kako je čaša ostala čitava. Lice joj je obuhvatio svojim rukama. Osjetila je od rada pomalo grubu kožu njegovih dlanova.

- Ovo smatram veoma osobnim, - rekao joj je u lice.

Poljubio ju je prije nego što je mogla uhvatiti zrak. Njezini sada već totalno napeti živčani završetci pri tom kontaktu su jednostavno eksplodirali. Osjećaj topline je toliko jako osjećala da se čudila kako joj se vrećica smrznutih mahuna koje je držala u lijevoj ruci nije otopila.

Definitivno osobno, pomislila je. Više osobno nego što je iskusila u posljednje vrijeme.

Možda čak i u cijelom životu.

Gurnuo ju je unazad, sve dok joj pult nije pritisnuo kralježnicu. Stavio je jednu nogu između njezinih. Usne su mu se micale, neprestano je ljubeći. Topila se brže nego led otvorene ledenice.

Sada ju je zanimala samo vrućina. Mnogo nje. Živjela je za takvu vrućinu. Trebala ju je. Žudjela je za njom. Željela je izgorjeti u plamenu. Toliko je dugo bila hladna i već je sumnjala hoće li moći primiti toliko vrućine koliko joj je Thomas sada utiskivao. Čula je lagani udarac i djelomično je bila svjesna da je ispustila vrećicu smrznutih mahuna 70

GIGA

natrag u ledenicu. Omotala je ruke oko Thomasa, tražeći izlaz iz dugotrajne hladnoće.

Nešto je nerazumljivo promrmljao i zatvorio ladicu ledenice jednom nogom. Tada joj je obuhvatio struk svojom jakom, mišićavom rukom, dok joj je drugom mrsio kosu. Usne su mu se spustile na njezin vrat. Ona je zavukla svoje prste u njegovu kosu. Drhtala je, ali ne od hladnoće.

Ruke su mu se ponovno pomaknule, čvršće joj obuhvaćajući struk. Podigao ju je. Njezine noge više nisu doticale pod. Pomislila je kako je namjerava odnijeti natrag u dnevnu sobu.

Umjesto toga, položio ju je na rub pulta i stao između njezinih bedara. Usne mu nisu napuštale njezino tijelo.

Vodio je ljubav s njom tamo, u kuhinji. Kao da nije mogao dočekati da je odnese u krevet.

Sigurno se nikada prije nije toliko žurio. Ni ona do sada nikada nije bila tako nestrpljiva. Bilo je nevjerojatno. Također je bilo i nepodnošljivo erotično.

Ne razmišljajući, jače ga je obujmila svojim bedrima. Zavukao je ruke pod njezin džemper.

Trenutak kasnije, našle su se na njezinim golim grudima. Sto se dogodilo s njezinim grudnjakom? Nekako gaje uspio skinuti da ona uopće nije bila svjesna toga. Čovjek je zaista bio spretan s rukama. Nije mogla dočekati da vidi što sve još zna s njima.

Krv joj je brže tekla venama i tada je vrućina postala jača.

Bez upozorenja, sve je prestalo.

Thomas je zastao, kao daje udario u zid. Otvorila je oči i vidjela ga kako je gleda neumoljivom intenzivnošću.

- Imaš li, - rekao je značajnom preciznošću, - nešto što bi bilo prikladno u ovakvoj situaciji?

Trepnula je, pokušavajući se sabrati. - Kao na primjer?

- Kondome.

- Oh. - Kroz tijelo joj je prošao osjećaj stvarnosti. Osjetila je kako se rumeni. - Ne, nemam.

- Koristiš tablete?

- Ne. - Sada je sigurno bila rumena kao paprika. - Nisam očekivala da bi mi ovdje, u Wing Coveu, tako nešto bilo potrebno.

Nije bilo potrebno govoriti mu da joj tako nešto nije trebalo od njezinih naglo prekinutih zaruka.

- Ja sam se pripremio danas samo za obijanje nekoliko brava. - Nasmiješio joj se tužnim, seksi osmijehom i naslonio je glavu na njezinu. - Nisam se pripremio za ovakav način uzbuđenja.

- Oh. - Nije se mogla sjetiti ničeg inteligentnog što bi sada mogla reći. Bila je strašno zbunjena i to je znala.

Ispravio se i zakoračio korak unatrag. - Pa, s obzirom da nijedno od nas nije pripremljeno za ovakvu situaciju niti smo vizionari, mislim da bismo se trebali koncentrirati na večeru, zar ne?

Uspjela se othrvati teškom porivu da ga zgrabi za ovratnik i vrišteći mu izgovori nešto idiotsko poput: Ne možeš sada stati. Dovoljno sam vruća da bih mogla otopiti cijeli sadržaj ledenice.

Na svu sreću ipak je prevladao zdrav razum. Naravno da su morali prestati. Bože dragi, što je ona mislila? Ovo nije bila ljubav ili romanca. Ovo je bila požuda. Bez sumnje potaknuta nevjerojatnim uzbuđenjem kojega su danas poslijepodne iskusili.

- Večera. Da. Ovo je ludost. - Duboko je udahnula i shvatila da još uvijek sjedi na kuhinjskom pultu. - Da ne spominjem ekstremno nehigijenski.

- Možda. Ali ovo ipak nameće jedno hipotetičko pitanje. Nekoliko mokrih pramenova kose zataknula je iza ušiju i skočila dolje s pulta. ... I skoro je posramljeno završila na leđima kada su je koljena skoro izdala. Morala se uhvatiti za rub kako bi se zadržala na nogama. Ovo je bilo ponižavajuće. Apsolutno poniženje.

Duboko je udahnula i sabrala se velikom snagom volje.

71

GIGA

- Koje se pitanje nameće? - pitala je.

- Kada sam kupio krevet koji ti sada koristiš, mislio sam samo na sebe.

Zaboravi mahune kuhane na pari i planirano kulinarsko hvalisanje kojim ga je večeras htjela iznenaditi. Uzrujano je otvorila hladnjak i posegnula za plastičnom kutijom ispunjenom jučerašnjim ostatcima salate od krumpira. Nešto je pro-mrmljala i izvadila ostatke još jedne vrste salate.

- Ne bih previše razmišljala o maloj predstavi hormonske parade da sam na tvojem mjestu. Zalupila je vratima hladnjaka i sadržaj stavila na pult. - Oboje smo bili previše stimulirani našom velikom i zastrašujućom avanturom. Previše adrenalina, baš kao što si i ti ranije rekao.

Gledao ju je uznemirenim pogledom. - Ako želiš, okrivi za to adrenalin. Ali što god da je to bilo, nije bilo lažno. Zar ne?

Pretvarala se da ga nije čula dok je prala ruke u sudoperu. Ta joj je situacija pružila savršenu ispriku da mu ostane okrenuta leđima.

- Leonora?

- Sto je? U slučaju da nisi primijetio, pokušavam složiti nešto za jelo.

- Nisi se pretvarala prije nekoliko minuta, zar ne?

- Oh, za Boga miloga. - Uzela je nož i nasilno je krenula prema hrskavom kruhu kojega je jučer kupila.

- Barem mi toliko daj, - rekao je Thomas. - Moj muški ego je ovdje u pitanju.

Brzo je pogledala preko ramena. U njegovim očima nazirao se seksi osmijeh. Nije djelovao kao čovjek koji ima ozbiljnih problema s egom. Jako je sumnjala da mu je bilo potrebno njezino uvjeravanje o tome kako je i ona reagirala kao i on. Bila je više nego sumnjiva.

S druge strane gledano, ipak ga je žena ostavila zbog poslovnog partnera. Takva stvar je morala ostaviti trag.

-Samo da se zna, -rekla je, -ja sam jako loša glumica. Ne znam glumiti. - Tada se vratila slaganju sendviča.

- Ni ja nisam glumio, - nježno je rekao.

Pomislila je na osjećaj koji je izazvao dodir njegovog čvrstog tijela između njezinih bedara.

- Primijetila sam, - rekla je.

Do vremena kada su sjedili za stolom pored prozora i večerali, atmosfera u kuhinji se polako promijenila. Putenost je još uvijek strujala zrakom, ali postojalo je još nešto. Bila je svjesna ugodne i intimne topline. Bio je lijep osjećaj imati Thomasa za stolom preko puta.

Odjednom je požalila što mu je servirala jučerašnje ostatke.

Magla se podigla dok su oni završili pospremanje posuđa. Thomas je iz ormara uzeo svoj kaput. Slijedila ga je prema izlazu, obgrlivši se rukama zbog hladnog i svježeg zraka zvjezdane noći.

Zastao je i gledao pored nje u hodnik malene kuće. -Imam puno posla za napraviti ovdje.

Zamijenit ću sve prozore i ponovno poslagati vodovodne cijevi u kupaonici. Podovi su dobri. Čvrsta i izdržljiva hrastovina. Treba je samo premazati.

Slijedila je njegov pogled. - Namjeravaš li ostati ovdje, u Wing Coveu, nakon što sve bude gotovo?

- Zavisi. Došao sam ovdje nakon Bethanyne smrti zbog toga što sam znao da je Deke u nevolji. Planirao sam ostati ovdje dok ne izađe iz depresije. Ali nisam posebno vezan za Wing Cove. Svoj posao mogu obavljati bilo gdje. Wrenchu je također svejedno. Što je s tobom? Jesi li ti vezana za svoj posao u Californiji?

- Više ne. Mogu se vratiti na posao ako želim, ali kada dođe vrijeme za to, morat ću dobro razmisliti. - Teško joj je bilo objasniti, čak i samoj sebi, ali ovo putovanje u Wing Cove joj je činilo kao prekretnica u životu. Nije znala kakve je promjene očekuju, ali dobro je znala kako će stvari biti drukčije nakon ovog putovanja. - Jedino za što sam vezana je osoba. Moja baka.

Ali ako se ja preselim, i ona će.

72

GIGA

- Naravno.

Thomas je zakoračio prema njoj i poljubio je. Nije stavio svoje ruke na nju. Mogla se odmaknuti. Ali nije.

Prekinuo je poljubac.

- Nisam ni mislio daje uzrok svemu bio adrenalin, - rekao je, izgledajući zadovoljno.

Sišao je stepenicama, ušao u svoj automobil i odvezao se u noć.

Ona je otišla u krevet i u mraku dugo ležala budna, razmišljajući o tome kako joj je večeras bilo s Thomasom. Ova situacija je već bila dovoljno komplicirana. Bilo bi jako nepromišljeno dodavati tomu svemu još i vruću aferu.

Prisiljavala se koncentrirati na posao zbog kojega je i došla u Wing Cove. Kada je to nikamo nije dovelo, počela je prebirati po sjećanju što su sve Thomas i ona vidjeli u Alex-ovoj kolibi.

Konačno je zaspala. ... I uletjela odmah u mračni san.

Hodala je dugačkim sjenovitim hodnikom okruženim starim, tamnim ogledalima. Negdje u hodniku istina je bila zarobljena u staklu. Trebala je samo pogledati u desno ogledalo i dobila bi odgovore po koje je i došla.

Zastala je pred starim engleskim ogledalom u rokoko stilu i vidjela kako Meredith iznutra gleda u nju.

Ne možeš sada spavati, rekla je tiho Meredith.

Vrpoljila se uokolo i ugledala Alexa Rhodesa kako je promatra iz dubine blistavog ogledala.

Nasmiješio joj se svojim seksi osmijehom i pozvao je da mu se pridruži u njegovoj privatnoj šali. Ali njegov osmijeh je bio zao dok je gledala kako se njegovi obrisi uvrću i prelamaju.

Njegove su se žute oči sjajile.

Okrenula se i nastavila hodati hodnikom ogledala, u potrazi za istinom.

73

GIGA

POGLAVLJE 11.

Sjedili su u mračnoj prostoriji, svjetlost je dolazila samo s monitora, i gledali su u malene plastične vrećice na Deke-ovom stolu. Wrench je ležao na podu s nogama u zraku. Thomas je prebacio ruku preko ruba stolca i odsutno gladio Wrench a po trbuhu.

- Ne mogu izbrisati iz glave prizor vas dvoje kako provaljujete u Rhodesovu kuću. - Deke je klimao glavom, pri tome je izgledao zapanjeno i djelovao je kao da se zabavlja. -Volio bih da sam mogao biti tamo s vama da vidim kako užurbano izvlačite svoje guzice na stražnja vrata dok je on ulazio na prednja.

- Vjeruj mi, ništa nisi propustio.

- Crni baršun i čudno ogledalo, ha? Valjda se uklapa s onim njegovim lažnim žutim očima.

Jako zanimljivo.

- Ne znam što smjera, ali sam siguran da je jako zadubljen u to, - rekao je Thomas. Nabacivao se Leonori. Spomenuo joj je Meredithino ime. Vjerojatno je pokušavao vidjeti njezinu reakciju. Jedino što mi sada pada napamet jest to da on zna za milijun i pol dolara.

- Taj novac je siguran i vraćen je na račun fonda, zahvaljujući Leonori.

- Da, ali Rhodes to nikako nije mogao saznati, zar ne? Dekeovo je veselje splasnulo. - Bio je u gradu u vrijeme Bethanyne smrti.

- Znam. Ali ne vidim nikakvu povezanost. Osim glasina o drogi.

Deke je podigao jednu vrećicu i pobliže pogledao pla-vo-zeleni prah u kutu vrećice. - Ako je ovo nekakvo ilegalno smeće, moramo biti oprezni kako ćemo to riješiti. Ne želim dati Edu Stovallu nikakav razlog da nas uhiti.

- Možeš li ga dati na testiranje u tajnosti?

- Naravno. Poznajem nekoga u kemijskom odjelu. Jednog pohlepnog studenta. On će to učiniti, naravno, za određenu cijenu.

- Također moramo provjeriti i Rhodesa.

- To ću, - rekao je Deke, - ja osobno srediti. Samo se nadam da ću imati više sreće nego na ostalim istraživanjima.

- Nisi pronašao ništa novo o Eubanksovom ubojstvu?

- Ništa više nego što je pisalo u onim isječcima iz novina. Pretpostavlja se daje Sebastiana Eubanksa ubio provalnik kojega je jedne noći zatekao u kući. Nitko nikada zbog toga nije bio uhićen. Kraj priče.

Thomas je čvrsto uhvatio ručke stolca. - Leonora mi je rekla kako se namjerava igrati špijunke. Spomenula mi je nešto da se namjerava upisati na savjetovanje protiv stresa kod Rhodesa. Rekla je kako bi to bio dobar način da mu se približi. Da prikupi potrebne informacije.

Deke je proučavao vrećice. -Možda bi upalilo.

- Uopće me ne zanima bi li upalilo ili ne. Ona neće to napraviti. Neće ako se mene bude nešto pitalo.

- Stvar je u tome Što se tebe nema što pitati u vezi toga, - istaknuo je Deke.

Thomas ga je pogledao.

Deke je podigao ruku. - Sjećaš li se što ti je rekla terapeutkinja koju si posjećivao neko vrijeme? Imaš problema s kontroliranjem.

- Ovo nije problem s kontroliranjem. Ovo je samo zdrav razum. - Thomas je ustao sa stolca i odšetao do najbližeg prozora. Naglo je razmaknuo zastore. - Ne želim da bude sama ni pet minuta s tim kujinim sinom. Rhodes nešto smjera. Osjećam to. Možda je jako opasan.

U prostoriju se uvukla grobna tišina. Trajala je samo nekoliko sekundi, ali dovoljno da shvati koliko se zanio. Nije samo Deke bio iznenađen.

- Naravno, razumijem, - rekao je Deke. - Nikada dosta opreza pored tipa s lažnim žutim 74

GIGA

očima.

On misli da sam ljubomoran. Thomas je čvršće stisnuo zastor koji je držao. K vragu, u pravu je.

Sinoć, kada je otišao od Leonore, razmišljao je samo o tome koliko zapravo nije želio otići od nje. Kad se vratio kući, nekoliko sati je proveo u svojoj radionici, bušeći rupe na nekim pločama koje je htio upotrijebiti kao police. Trud koji je uložio kako bi prestao razmišljati o supervrućem poljupcu u njezinoj kuhinji bio je potpuno neuspješan.

Kada se tog jutra probudio, odveo je Wrencha u šumu gdje ga je mogao pustiti s povodca i gdje se pas mogao slobodno istrčati. Njih dvojica su se oko pola sata provlačili kroz drveće kada je Thomas shvatio što mu se dogodilo u životu. Želio je Leonoru više nego što je želio ijednu drugu u posljednje vrijeme. I to jako dugo.

S prihvaćanjem, došla je potreba za planiranjem i akcijom. Dobro, u redu, ima problema s kontroliranjem. Pa što onda? Jako se trudio zadržati kontrolu nad sobom. Marljivo je vježbao još od noći kada je kao dijete sjedio u sobi s Dekeom, slušajući galamu dok su se roditelji žestoko svađali, a obojica su se bojala zaspati jer su mislili da će se ujutro probuditi i otkriti da ih je otac napustio.

Postao je tako dobar u samokontroli da je ponekad, suočen sa situacijom koju nije mogao psihički kontrolirati, mogao kontrolirati svoje emocionalne reakcije na te događaje.

Njegov razvod, na primjer. Na kraju, bio je više uzrujan zbog razvrgnuća odličnog poslovnog partnerstva nego braka. Sto je vjerojatno puno govorilo o samom braku, ali to je sada druga stvar.

Najvažnije od svega jest da, kada je bio s Leonorom, po prvi puta je osjetio nervozu i nemir.

Nije bio pod potpunom kontrolom. Morao je nešto učiniti, bilo što.

Prije nego što je došao kod Dekea, presložio je stvari u ladici noćnog ormarića koji mu je stajao pored kreveta. Nije bilo lako. Bio je prisiljen maknuti baterijsku svjetiljku, daljinski, neke kablove, hrpu financijskih magazina, kutiju papirnatih maramica, tri olovke i blok kako bi došao do kondoma koji su nekako pronašli put prema samom kraju ladice.

Otvorio je kutiju, izvadio dva komada i stavio ih u novčanik. Tada je pažljivo vratio kutiju u ladicu. Odmah na početak, gdje ih može odmah pronaći. Čak i u velikom mraku.

Nije imao ništa za konkretnu akciju, ali i to je bilo nešto. Čovjek je morao pozitivno razmišljati.

Začula je prigušenu ciku iza drvenog zida dok je izvlačila ladicu s oznakom C iz drvenog ormara. Prigušeni zvuk tihog šaputanja, dopirao je iz smjera zida. Julie Bromley i njezin dečko, Travis, opet su izvodili svoju točku nestajanja za vrijeme ručka, služeći se skrivenim stubištem za poslugu do trećeg kata.

Dala im je nekoliko minuta vremena da dođu dokle su planirali, znajući njihov put prema škripanju starih stepenica. Kada je nestalo zvuka, zatvorila je ladicu drvenog ormara, napustila ured i otišla do vrata knjižnice provjeriti dugačak, tamom ispunjen glavni hodnik.

Stara ogledala su zlurado svjetlucala pod zamagljenim svjetlom. Ništa se nije čulo odozdo, s prvog kata građevine.

Zadovoljna zbog činjenice da su svi na ručku, otišla je do uskih vrata u drvenom zidu odmah pored knjižnice i otvorila ih. Oprezno je ušla u maleni prostor s druge strane zida i pustila da se vrata za njom zatvore.

Glas Julie i Travisa dopirao je s kata iznad. Začula je kako se jedna vrata otvaraju i zatvaraju.

Iz džepa je izvadila baterijsku svjetiljku tanku poput olovke koju je toga jutra gurnula u džep i upalila ju te dobila tanku zraku svjetlosti. Uska zraka svjetlosti otkrila je stubište koje se motalo oko sebe i nestajalo u sjenama.

Tragovi Julienih i Travisovih cipela dobro su se nazirali po starom stubištu prekrivenom debelom prašinom.

Sudeći po jasnim otiscima koraka bilo je očito da je par odlučio pobjeći do zabranjenog trećeg 75

GIGA

kata.

Oprezno se počela uspinjati stubištem. Stepenice su bile toliko uske da joj je potpetica visjela u zraku pri svakom koraku. Kako su pobogu sluge uspijevale hodati po ovako uskim stepenicama u rukama noseći teške srebrne pladnjeve i tko zna što sve ne? Bilo je pravo čudo da nisu padali i lomili vratove.

Kada je bila na pola stubišta, jedna je stepenica glasno zaškripila pod njezinom težinom. To je bio onaj zvuk kojega je čula dok je bila u knjižnici, sigurno su na isto mjesto nagazili Travis i Julie, pomislila je.

Na samom vrhu stubišta naišla je na još jedna vrata u drvenom zidu.

Ugasila je svjetiljku i pažljivo gurnula zid. Vrata su se otvorila uz škripav zvuk šarki. Prošla je kroz otvor i zatekla se u stiješnjenom, neosvijetljenom hodniku koji je bio mnogo uži od hodnika ispod. U prošlim danima ovo je sigurno bilo mjesto gdje su sluge i manje važni gosti imali svoje sobe za spavanje. Jedino svjetlo koje je dopiralo unutra dolazilo je s malih prozora koji su bili na obje strane prolaza.

Ovdje nije bilo tepiha, primijetila je. Drveni pod nije bio pometen niti obrisan već jako dugo vremena. Bilo je lako slijediti tragove stopala otisnute u dubokoj prašini.

Polako je išla hodnikom dalje. Redovi starih ogledala visjeli su na zidovima, baš kao i na svakom katu ove kuće. Ali za razliku od dobro održavanih ogledala na prvom i drugom katu, ova su bila prekrivena teškom nagomilanom prljav-štinom.

Metalni okviri su imali puno mrlja dok su drveni bili na pojedinim mjestima polomljeni.

Nedostajali su im krajevi.

Na većini ogledala nalazile su se paukove mreže. Na drugima je nedostajalo mnoštvo dijelova. Na ostatcima stakla prašina je bila tako debela da nije mogla vidjeti svoj odraz ni u jednom pored kojeg je prošla.

Mjestimično prazna mjesta na zidovima označavala su mjesta odakle su ogledala bila sklonjena nekada u prošlosti. Vjerojatno je većina vrijednih i zanimljivih ogledala premještena dolje i dodana glavnoj kolekciji. Ona koja su ostala ovdje, zbog nekih su razloga ostala u trajnom spremištu. Pitala se je li ono čudno ogledalo iz Alexove kuće ukradeno s ovog kata.

Osim ogledala, ovdje je bilo pohranjeno i nekoliko komada namještaja u viktorijanskom stilu.

Dva dugačka drvena stola nazirala su se u daljini s obje strane sjenovitog hodnika. Na samom kraju hodnika vidjela je visoki ormar koji je bio ugrađen u zid.

Na pola puta sjenovitog prolaza otisci stopala u prašini nestali su ispred jednih vrata.

Nekakvo prigušeno stenjanje odjekivalo je kroz drveni zid. Očito daje otkrila Julieino i Travisovo tajno utočište.

- Oh, da, oh, da, to, oh, daa, to je tako dobro.

Travisov se glas pretvorio u promuklo stenjanje nezato-mljenog muškog zadovoljstva.

Leonora se zarumenila. Osjećala se poput voajera, stojeći tako u hodniku i slušajući Travisa i Julie dok su se seksali. Dobro, možda baš i ne poput voajera. Zapravo, ništa nije mogla vidjeti, podsjetila se. Ali bez obzira na to, bila je to vrlo neugodna situacija.

Posramljena, požurila je dalje. Nije imala isprike ostati ovdje. Mala tajna je bila riješena. Sada je razlog nestanka ovog para na katu bio više nego očit.

Mogla bi, s obzirom daje već ovdje, iskoristiti priliku i malo pogledati uokolo prije nego siđe dolje.

Nekoliko metara iza sebe začula je otvaranje vrata. U tijelo joj se uvukla istinska panika.

Sakrila se iza prvoga velikog objekta, antiknog ormara, i na trenutak prestala disati.

- Tvoj patentni zatvarač, - rekla je Julie žurno. - Bože, jesi li ti lud? Zatvori ga. Ako te ovakvog vidi gospođa Brinks, sigurno će me otpustiti. Oboje smo svjesni činjenice da si ne mogu priuštiti gubitak ovog posla.

- Smiri se. - Tihi škljocajući zvuk najavio je Travisovo ispravljanje pogreške. - Evo. Sve je u savršenom redu. Jesi sretna?

76

GIGA

- Ovo je ozbiljno, Travis. - Juliein se glas pooštrio. Ozbiljno to mislim. Ako dobijem otkaz zbog tebe, oboje ćemo se kajati.

- Nemoj se brinuti. Sve će biti u redu. Jesi spremna?

- Jesam, samo se požuri.

Leonora je začula škripu kada su se otvorila vrata prema stubištu sluga.

- Zašto toliko žuriš? - pitao je Travis. - Brinksica je otišla na ručak u grad, sjećaš se? Neće se vratiti još najmanje sat vremena.

- Moram danas nešto napraviti ako budem imala priliku.

-Što?

U tom su se trenutku vrata od stubišta zatvorila i moglo se čuti samo Julieino prigušeno odgovaranje.

Nastala je potpuna tišina.

Leonora je sačekala još nekoliko sekundi prije nego je izašla iza ormara. Vratila se kroz prolaz do vrata u drvenom zidu i ušla u maleni prostor stubišta.

Spuštanje uskim stepenicama bilo je mnogo teže od penjanja po njima. Išla je polako, držeći zraku svjetlosti baterije stalno na podu kako ne bi zakoračila više nego što smije.

Kada je bila na pola puta prema dolje, vidjela je tanku pukotinu gdje je sjena bila nešto svjetlija i označavala je vrata koja su se otvarala za izlaz na drugi kat.

Taman je namjeravala nastaviti svoj silazak kada je krajičkom oka zapazila drugu liniju koja je bila manje očita, u zidu s njezine lijeve strane. To je bio zid koji je odvajao stubište od ureda iz knjižnice.

To je objašnjavalo zašto je tako jasno čula Julieine i Travisove korake kada su se penjali stubištem. Postojala su još jedna vrata koja su služila za dolazak posluge u knjižnicu.

Nastavila se pažljivo spuštati stepenicama, ne samo zbog svoje sigurnosti, nego da izbjegne narušavanje okolne tišine. Zadnja stvar koja joj je sada trebala jest daje netko, slučajno prolazeći hodnikom na drugom katu, čuje te počne istraživati čudne zvukove koji su dolazili s tog stubišta. Objašnjenje koje bi mogla nekome dati bilo bi jako neobično.

Na kraju stubišta zastala je kako bi uperila svjetiljku na druga vrata u drvenom zidu. Ugledala je maleni otvor iz kojega je vidjela raspored u malom uredu. Ormar s pregradama postavljen je odmah s druge strane zida. Prije mnogo godina netko je vjerojatno zaključio kako stubište za sluge više nije potrebno i praktično te je zbog toga postavljen ormar kako bi zatvorio prolaz.

Upravo je htjela ugasiti svjetiljku i izaći na hodnik kada je vidjela blijedi odsjaj zlata. Kroz tijelo su joj prošli trnci. Spustila je svjetiljku do malene pukotine koja je označavala središte uskih vrata koja su jednom davno vodila u knjižnicu.

Kada se približila, ugledala je kako iz drvenog zida viri nešto što je izgledalo poput narukvice ili ogrlice. S obzirom na veliku sjenu, bilo je gotovo nevidljivo. Da nije primijetila druga vrata i zbog toga uperila svjetlost u njih, nikada ovo ne bi vidjela.

Kako je netko mogao izgubiti komad nakita na ovako čudnom mjestu? Možda je bio stavljen na vrh ormara prije mnogo godina. Mogao je pasti s druge strane dolje i završiti na podu iza ormara.

Ali u tom slučaju, kako je jedan maleni dio završio ispod starih vrata za prolaz posluge?

Prema tom zlatnom predmetu vukla ju je znatiželja i neobjašnjiv osjećaj straha. Stala je ispred drvenih vrata, tražeći način na koji bi ih otvorila.

Sledila se zbog zvuka kretanja koja su dolazila s druge strane zida. Netko je bio u uredu knjižnice. Čula je kako netko otvara i zatvara ladice radnog stola. Tko god je to bio, jako se žurio, kao da se boji da će biti uhvaćen.

Trenutak kasnije nestalo je zvukova iz ureda. Čuli su se samo koraci koji su prolazili kroz redove polica i sve se više udaljavali. Znači, uljez je odustao.

77

GIGA

Čekala je dok nije čula korake kako prolaze pored vrata u hodniku i tada ih je jako pažljivo otvorila.

Progurala je glavu van upravo u trenutku da ugleda kako Julie Bromley nestaje iza ugla i silazi dolje glavnim stubištem.

Razmišljala je o tome nekoliko sekundi i tada se odlučila vratiti do drugih vrata za poslugu.

S obzirom da je ogroman drveni ormar stajao s druge strane vrata, bilo je neizvedivo otvoriti ih i ući u ured. Morala ih je povlačiti prema sebi.

Skoro je odlučila otići u knjižnicu i uzeti ravnalo ili nešto slično čime bi si pomogla, kad je primijetila maleni otvor u drvenom zidu. Bio je dovoljno velik za njezine prste. Nježno ih je ugurala. Začula se škripa šarki koje se dugo vremena nisu pomicale, ali na kraju ih je ipak uspjela otvoriti.

Našla se gledajući u pozadinu starog drvenog ormara. Kada je uperila svjetlo prema podu, ugledala je narukvicu.

Drhtavim prstima posegnula je dolje kako bi podigla tanki niz zlatnih kolutova. Nije trebala čitati ime ispisano na malenoj pločici kako bi saznala čija je narukvica. Odmah ju je prepoznala. Čvrsto je prstima obuhvatila zlatnu narukvicu i zatvorila vrata. Otišla je do drugih vrata i izašla iz mračnog stubišta na hodnik.

Trenutak kasnije, bila je u uredu knjižnice. Gledala je uokolo, pažljivo pregledavajući stvari.

Nekoliko je stvari na stolu bilo pomaknuto u stranu. Ništa previše očito. Vjerojatno ne bi ni primijetila pomaknutu olovku i bilježnicu da nije ranije čula kako netko nešto traži.

Otvorila je zadnju ladicu radnog stola i izvadila svoju torbicu. Kada ju je otvorila, vidjela je da su neki predmeti is-premještani.

Izvadila je svoj novčanik, otvorila ga i na brzinu prebrajala novac. Sav novac je bio unutra.

Kao i njezine kreditne kartice.

Ali ako Julie Bromley nije došla zbog novca, zbog čega je onda pretraživala ured?

Nemir ga je tog kasnog poslijepodneva izvukao van iz radionice. Wrench je podigao glavu iz prazne zdjele za hranu i pogledao ga.

- Želiš li se provozati? - pitao je Thomas.

Wrench je razdragano požurio prema ulaznim vratima. Thomas je na izlasku pokupio ključeve, dalekozor i jaknu.

Wrench je uskočio u automobil, na suvozačevo sjedalo, i smjestio se u svojoj uobičajenoj pozi. Thomas je sjeo za volan i upalio motor.

Vozili su se do napuštene kolibe blizu kuće Alexa Rhodesa, parkirali iza nje, izašli i zaključali vrata.

Zajedno su se provlačili kroz mokro drveće do mjesta za promatranje koje je Thomas otkrio jučer s Leonorom.

Wrench se zabavljao istražujući razne mirise i okuse dok se Thomas ugodno smjestio sa svojim dalekozorom.

Nije bio siguran što je zapravo očekivao da će danas otkriti. Samo mu je bio potreban izlazak iz kuće na zrak, to je sve. Špijuniranje Rhodesa je bilo vrijeme koje bi ionako utrošio na nešto nevažno.

Oko sat vremena kasnije bio je spreman vratiti se do automobila s Wrenchom kada je na kućni prilaz stigao maleni Ford.

Iz automobila je izašla mlada žena odjevena u traperice i crvenu kožnu jaknu. Duga joj je kosa bila svezana u konjski rep.

- Nije njegov uobičajeni tip klijentice, - rekao je Thomas Wrenchu. - Sudeći prema staroj krntiji koju vozi, sumnjam da si može priuštiti njegovu antistresnu formulu. Što onda traži ovdje? Čuo je njezin automobil na prilazu kuće upravo u trenutku kada je krenuo po dvanaesti put 78

GIGA

pogledati ima li svjetla na prozoru njezine dnevne sobe s druge strane zaljeva.

Saznanje da je samovoljno došla kod njega pružalo mu je neizrecivo zadovoljstvo. Napetost iščekivanja koje ga je mučilo cijelog dana nestalo je u trenu.

- O.K. U redu. Ovo je dobro, Wrench. Ovo je vrlo pozitivan znak.

Wrench je već bio na nogama krećući se prema svojim osobnim stvarima.

Thomas je otvorio vrata. Leonora se uspela stepenicama izgledajući zaista napeto, ne kao žena koja želi utonuti u divlju seksualnu igru. Nešto je čvrsto držala u ruci.

- Što je bilo? - pitao je.

- Ovo sam danas pronašla. - Leonora je ispustila zlatnu narukvicu u njegov dlan dok je prolazila pored njega i ušla u hodnik. - Pripadala je Meredith.

Pojavio se Wrench u ustima držeći jako izgriženu kožnu igračku za žvakanje. Sjeo je na stražnje noge odmah ispred Leonore i iz usta ispustio lažnu kost.

- Hvala ti, Wrench. To je jako lijepo od tebe. Wrench je bio zadovoljan njezinim odgovorom.

Leonora je predala Thomasu svoju jaknu, pošla u dnevnu sobu i stala pokraj prozora, čvrsto se obujmivši rukama.

On je pregledavao narukvicu. Na njoj je bila mala zlatna pločica na kojoj je pisalo Meredithino ime.

- Poklonila sam joj tu narukvicu kada je maturirala s najboljim ocjenama. - Usne su joj se iskrivljeno nasmiješile. - Naravno, to je bilo prije nego što sam saznala da je ušla u Školsku bazu podataka i sama izmijenila svoje ocjene.

Proučavao je zlatne karike u svojoj ruci. - Gdje si je pronašla?

- Iza ormara s policama, u uredu knjižnice. Tamo su jedna vrata. Otvaraju se i služe za izlaz na stubište posluge. Znaš, nikada nisam vidjela Meredith bez te narukvice od dana kada sam joj je poklonila. Imala ju je čak i onog dana kada sam je zatekla s Kyleom u krevetu.

Thomas ju je odjednom pogledao, a njegovu pozornost je privukao smireni ton njezinog glasa.

Leonorino lice je bilo napola okrenuto od njega. Činilo se daje bila fascinirana pogledom na zaljev.

Odsjaj svjetlosti plamenova iz kamina dao je njezinoj tamno zelenoj svilenoj košulji tračak sjaja. Imala je povišeni ovratnik i dugačke rukave. Lijepo je pristajala njezinim elegantno oblikovanim ramenima i izazovno padala preko njezinih malih, ali uzdignutih grudi. Hlače koje je imala na sebi također su bile zelene boje, ali tkanina je bila nekoliko nijansi tamnija od košulje. Kosa joj je bila uhvaćena u uobičajenu uglađenu punđu.

Prisilio se da pozornost vrati na pokidanu narukvicu.

- Sjećam se da sam je vidio na njezinoj ruci, - rekao je ne prestajući razmišljati.

Leonora gaje pogledala preko ramena. Ledena razdraž-ljivost koja joj je isijavala iz očiju natjerala ga je da čvršće stisne narukvicu.

- Što želiš da učinim, - rekao je, - da se pretvaram kako nisam imao aferu s njom?

- Naravno da ne. - Ponovno se okrenula prema prozoru. - Čemu bi to koristilo? Ionako sada znam istinu. Ovdje već ionako ima previše laži i poluistina.

Osjetio se bijes u njezinom glasu koji ga je uhvatio nespremnim. Prešao je sobu u tri velika koraka i stao odmah iza nje. Dovoljno blizu da osjeti njezin miris. Nije ju dotaknuo.

- To je pravi problem, zar ne? - rekao je. - Želiš me isto onoliko koliko i ja tebe, ali ne možeš prihvatiti činjenicu da sam imao aferu s Meredith.

- Držimo se sada drugog problema, u redu?

- K vragu, ne, nije u redu. To je nešto što moramo odmah riješiti. Ispravi me ako griješim, ali ti mene vidiš kao još jednog Meredithinog glup-kao-cigla muškarca.

- To nije istina.

- To jest istina i ne sviđa mi se što imaš nisko mišljenje o mojoj inteligenciji, zrelosti ili samokontroli.

- Ja nikada nisam rekla da ti nisi inteligentan, zreo ili da nemaš samokontrolu.

79

GIGA

- Nisi to ni morala reći. Dala si mi to do znanja na tisuću drugih načina. Samo da se zna, ja nisam neki devetnaesto-godišnjak koji slijedi svoj penis gdje god ga ovaj odvede.

- Nema razloga ljutiti se zbog toga.

- Sada je malo prekasno. Znaš što? Zaista me raspaljuje tvoje mišljenje da sam bio preslab kako bih se odupro Meredith. Misliš da je bila nešto posebno? Sirena koja je bila potpuno neodoljiva za priglupe muškarce poput mene i tvog bivšeg zaručnika?

- Nikada nisam rekla da si priglup.

- Također nisam ni tvoj bivši zaručnik.

- Znam to. - Zakoračila je i okrenula se kako bi se suočila s njim. - Ti nisi nimalo sličan Kyleu. Ti si potpuno drukčiji.

- Hvala ti barem na tome. - Zatvorio je prostor između njih. - Kad smo već kod te teme, želio bih razjasniti još neke stvari. Meredith i ja smo imali jako kratku vezu. Želiš li znati tko ju je prekinuo?

Leonora je zakoračila unatrag i naslonila se na okvir prozora. - Sigurna sam da ju je Meredith prekinula. Ona je uvijek bila ta koja je prekidala. Nema potrebe ulaziti u detalje.

- Ma daj. Već smo ušli u detalje. - Položio je jednu ruku na prozorsko staklo iza njezine glave i naslonio se naprijed, želeći da shvati poruku. - Ja sam taj koji je prekinuo vezu. Želiš li znati razlog?

Trepnula je i pročistila grlo. - Uvjerena sam da si imao svoje razloge.

- Vraški točno da sam imao svoje razloge. Prekinuo sam s Meredith zato što mi je postalo dosadno. To je razlog.

- Dosadno? S Meredith?

- Da. Dosadno. Ta rutina seksi navijačice ubrzala je hlađenje odnosa. Barem je tako bilo sa mnom. Znao sam daje došlo vrijeme za prekid veze nakon što sam shvatio da me je više zanimao rad na preuređivanju kupaonice nego odlazak na večeru s Meredith. Znaš li uopće kako je teško razgovarati sa ženom koja neprestano gleda u tebe proučavajući tvoje osjećaje?

- Preuređivanje, ha? - Napućila je usne. - Nikada još nisam ni od jednog muškarca čula da se tako dosađivao s Meredith.

-Evo, sada si upoznala jednoga.

Maknuo je ruku s prozora, ispravio se i okrenuo. Shvatio je kako još uvijek u ruci drži zlatnu narukvicu. Bacio ju je lagano prema njoj i gledao kako ju hvata brzim refleksnim pokretom.

- Ne znam zašto se uopće trudim opravdati se tebi, - rekao je. - Vjerojatno je to potpuni gubitak vremena.

Pogledala je u narukvicu koja je stajala u njezinom dlanu. - Ne bih to baš tako rekla.

- Ja bih. - Otišao je do pulta, naslonio se, prekrižio ruke i kontrolirao svoju narav. - U pravu si. Ima mnogo važnijih stvari o kojima trebamo raspravljati.

- Samo još jedna stvar prije nego što promijenimo temu.

- Da? Što bi to moglo biti?

- Trebao bi znati da nikada nisam mislila o tebi kao o Meredithinom uobičajenom priglupom plijenu.

-Vraga nisi.

- Ne. Istina je. Od trenutka kada sam te upoznala, znala sam da nisi njezin uobičajeni tip. Stisnula je šaku u kojoj je bila narukvica. - Nisam mogla shvatiti zašto se uopće spetljala s tobom. Poslije, kada sam saznala za novac, pretpostavila sam da se poigrala s tobom jer je mislila da ćeš joj biti koristan. To je bila jedina stvar koja je imala smisla.

- Ako je ovo tvoj ne baš profinjeni način da mi kažeš kako nisam dovoljno seksi i zanimljiv da bih odgovarao njezinim standardima za zavođenje, možeš odmah stati. Ostavi mi barem mali tračak muškog ponosa.

Njezin iznenadni smijeh potpuno je zbunio njegove osjećaje. Bio je proboden. Vjerojatno je izgledao poput glupog i ranjenog jelena.

80

GIGA

- Definitivno ne želim poticati nikakve sumnje u tvoj ego, - odgovorila je. - Gledaj, s obzirom da razjašnjavamo neke stvari, vrijeme je da i ja objasnim nešto. Razlog zbog kojega sam rekla da nisi Meredithin tip jest taj što nije imala običaj provoditi vrijeme s muškarcima za koje bi se kasnije ispostavilo da su teške naravi.

- Misliš da sam ja teške naravi?

- Doslovno? Da. Još nešto, Meredith bi to odmah znala prepoznati.

-Misliš?

- Meredith nije išla za muškarcima zbog toga što je voljela izazov. Čak nije ni uživala u seksu.

Jednom mi je sama rekla, smatrala je to jednom vrste vježbe, poput džogiranja.

Oklijevao je, razmišljajući kakav je bio odnos između njega i Meredith. Sve, samo ne idealan.

- Pitao sam se nešto o tome, - konačno je rekao. - Pretpostavljao sam daje u meni problem.

- Ne, to nije istina.

- Je li više voljela žene?

- Ne. Nije voljela nikakav oblik seksa. Sjećaš se da sam ti pričala o svim onim muškarcima koji su ulazili i izlazili iz života njezine majke?

-Da. - Jedan od njih je napao Meredith kad joj je bilo deset godina.

- Sranje.

- Da. Ona zapravo nikada nije preboljela tu traumu. Naravno, bila je svjesna da ima tijelo koje muškarci smatraju atraktivnim i to je iskorištavala. Ali nikada ni s kim nije uživala.

- To mi objašnjava nekoliko stvari.

U sobu se uvukla tišina, čulo se samo pucketanje vatre iz kamina.

- Zaista misliš da imam tešku narav? - konačno je izgovorio.

- A-ha. Zanimljivu, ali definitivno tešku.

Spustila se dolje na spužvom obavijeni naslon sofe. Stavila je narukvicu na stolić i pažljivo ga gledala.

Prošao je prstima kroz kosu. - Znaš, nisam ja jedini ovdje za koga se može reći daje težak.

Na njegovo iznenađenje samo mu se nasmiješila.

- To ću shvatiti kao kompliment, - rekla je. - Radije ću biti teška nego laka.

- Nema ničega laganog u vezi s tobom, Leonora Hutton.

- Kao i u vezi s tobom, Thomas Walker. Gdje nas to vodi?

Došao je do mjesta gdje je sjedila i nježno ju povukao da stane na noge. Nije se opirala.

- Kažu da dva negativna daju jedan pozitivan. - Položio je ruke na njezina ramena. Testirao ju je. - Možda će dvoje teških ljudi smatrati da mogu lako stvoriti ljubavnu vezu.

Obavila je ruke oko njegovog vrata. - Sumnjam da će biti lako, ali sigurna sam da će biti zanimljivo.

- Oh, da.

Prekrio joj je usne svojima.

81

GIGA

POGLAVLJE 12.

Njezin odgovor je bio trenutačan i strastven, upravo kao i onaj sinoć kada ju je poljubio u njezinoj kuhinji. Nježno i seksipilno je uzdahnula te čvršće stisnula svoje ruke oko njegovog vrata. Energija i strast su se osjećale u zraku oko njih.

Osjećaj žurbe koji mu je prolazio tijelom još brže mu je tjerao krv. Imao je neki maglovit cilj odnijeti ju u spavaću sobu, ali sada se činila previše dalekom. Umjesto toga, zajedno s njom pao je na sofu.

Ona je završila na njemu, nogama je doticala njegove, a ruke su joj bile na njegovim prsima.

Provukao je jednu ruku kroz njezinu kosu, otkopčavajući joj kopču koja je držala punđu.

Preko prstiju pao mu je zastor tamne svilenkaste kose i očešao mu čeljust. Uhvatio joj je glavu objema rukama i čvrsto joj utisnuo dugačak poljubac.

Začuo se tupi zvuk koji je dopirao sa stražnje strane kuće. Dovoljno glasan da prekine čaroliju. Leonora se odmaknula.

- Sto je to bilo? - užurbano je šapnula.

- Wrench, - promrmljao je, povlačeći je prema sebi. -Pseća vrata.

Wrench je izabrao da diskretno nestane zbog konzumiranja neugodne ljudske požude.

Thomas ga nije krivio. Da on nije sudjelovao u ovoj divljoj strasti, i on bi izašao napolje.

Ali on je sudjelovao. Potpuno, svim svojim osjetima.

Kad je spustio ruke dužinom Leonorine kralježnice i uvukao ih pod košulju, osjetio je da ona podrhtava. Znao je da joj drhtaji kroz tijelo prolaze od glave do pete. Leđa su joj bila topla i elegantna ispod njegovih dlanova.

Trebala mu je cijela frustrirajuća minuta ili dvije da otkopča njezine hlače i uvuče ruku unutra gdje je na svojem dlanu mogao opipati toplu kožu. Kada je konačno uspio, drugom rukom je slijedio liniju njezine stražnjice i prstima krenuo još niže. Tkanina njezinih gaćica postala je vlažna od njegovog dodira.

Bojao se da ne svrši prebrzo.

Mazno se meškoljila na njemu, dižući se gore kako bi promijenila položaj. Shvatio je da se igra s njegovim remenom.

- Nemoj, - brzo je rekao. - Ne još.

- Želim te samo dodirnuti.

- Dodirni me i ja sam gotov.

Podigla je glavu i pogledala ga. - Stvarno?

- Da, stvarno.

- Cool.

Vratila se u prijašnji položaj i nastavila se igrati kopčom njegovog remena.

Preklopio je njezine ruke svojima i povukao ih dalje iz blizine svojih prepona. Stavio ih je na svoja ramena. Tada je podigao jedno koljeno i čvrsto ga naslonio na njezino bedro i pomaknuo ju do mjesta gdje je na svojoj erekciji mogao osjetiti njezino vlažno tijelo.

Brzo se pomaknula kad joj je ponovno počeo milovati stražnjicu.

- Thomas.

Pritisnuo je svoje prste na njezine vlažne gaćice.

- Thomas.

Okrenula se od njega. On se kretao prema njoj kako bi ju i dalje doticao. Zbog iznenadne izmjene položaja, sofa se prevrnula i oboje su završili na podu. On si je ublažio pad podmetnuvši jednu ruku. Sletjeli su na sag, jedva izbjegavši stolić.

Proizvela je promukao zvuk, mješavina smijeha i jauka, čvrsto se primila za njega i naslonila glavu na njegova ramena.

Uspio je prevući njezinu zelenu košulju preko glave. Sada kad si je s puta maknuo nepotrebnu 82

GIGA

odjeću, pošao se zabaviti s čipkastim grudnjakom. Inače se dobro snalazio s njima. Ali sada se činilo da mu je potrebna vječnost prije nego što gaje uspio otkopčati, puštajući njezine grudi ravno u svoje ruke.

Bile su to najljepše grudi koje je u životu vidio. Lijepo oblikovane, čvrste grudi s naglašenim bradavicama. Nagnuo se prema njima i jednu je bradavicu nježno stavio u usta, dopuštajući joj da osjeti vrhove njegovih zubi. Ukrutila se ispod njega. Čuo je njezino ugodno udisanje zraka. Posegnula je rukom dolje, između njihovih tijela u potrazi za njegovim patentom.

Uhvatio joj je prste i maknuo ih iz opasne zone.

- Rekao sam ti, učini to i sve će za mene biti gotovo, -rekao je. - Želim da ovo potraje.

Pogledala ga je dok joj je iz očiju žarila neizdrživa užurbanost. - Možda ti možeš čekati. Ja ne mogu.

- Tko je rekao nešto o tome da ti moraš čekati? Izgledala je zbunjeno. - Što?

- Ništa. Samo se želim potruditi više nego što se trudim u malim kućanskim poslovima.

Skinuo joj je hlače, spustio se između njezinih nogu i polako se kretao prema dolje dok svojim usnama nije pronašao njezinu malu crvenu točku.

- Thomas. - Rukama je nježno čupala njegovu kosu. Razdvojio ju je prstima i intimno je poljubio upijajući jak miris i okus njezinog tijela. Kad je udahnula zrak, nježno je ušao prstima u nju, tražeći magično mjesto.

Znao je kad ga je pronašao.

Ispustila je uzdrhtali, polugušeći vrisak, čvršće se obavijajući oko njega. Zadovoljstvo joj je strujalo tijelom. Osjetio je nježne kontrakcije. Poznavao je rijedak osjećaj čuda i vrste zadovoljstva koja nije imala veza s fizičkim oslobađanjem.

Nastavila je drhtati još dugo nakon prestanka grčenja mišića.

Podigao je glavu, osjećajući se neugodno. Ona je prekrila svoje lice baršunastim jastukom.

Ramena su joj se tresla.

Njegova se neugodnost pretvorila u blagi oblik panike.

- Leonora?

Još jače je stisnula jastuk na lice.

- Leonora? Jesi li dobro? - Podigao se i položio ruke na njezina drhtava ramena. - K vragu, ti plačeš? Što je bilo? Što sam učinio?

-Ja... ja ne plačem.

Jedva je mogao razaznati njezine riječi.

Bacio je jastuk s njezinog lica.

Smijala se. U očima joj se vidjelo veliko zadovoljstvo.

- Nikada nisam mogla... uvijek sam pretpostavljala da imam nekoliko zajedničkih stvari s Meredith kada se radilo o seksu, - šaptala je. - Upravo sam po prvi puta saznala da nemam.

Nakon dosta vremena, protegnula se i popela na njegova gola prsa. U mračnom prostoru izgledala je prilično samozadovoljno. Vrlo zadovoljno sobom.

- Mogla bih te prijaviti za majstora godine, - rekla je.

- Hvala. Želiš li da ti pokažem što još mogu učiniti s kompletom alata?

- Oh, da, jako to želim. - Ruka joj je bila na njegovog velikoj erekciji. - Ne mogu se sjetiti ničega što bih radije od igre s tvojim alatom.

Kad je ponovno ušao u nju, potvrdio je svoje početne zaključke. Sve se savršeno slagalo.

Kao da je stvorena samo za njega. Čula je kapi kiše kako udaraju o krov. Otvorila je oči i našla se gledajući u šare saga koji je bio samo nekoliko centimetara dalje od nje. Thomas nije više bio ispružen pored nje, ali njoj je i dalje bilo toplo iako je još uvijek bila sasvim gola. Vidjela je daju je prekrio toplom dekom.

I vatru je ponovno zapalio. Plamen je ujednačeno gorio, bacajući zlatni odsjaj na sag i sofu.

83

GIGA

Čula je kako se u kuhinji otvaraju elementi. Nakon toga, otvarala su se vrata hladnjaka.

Trenutak kasnije, začulo se zveckanje posuđa.

- Jesi li budna? - Thomas je viknuo preko pulta koji je odvajao dvije prostorije.

- Jesam.

- Gladna?

- Jako.

- Imaš sreće. Spreman sam te nahraniti.

- Nisam sigurna da se mogu pomaknuti.

- Ja sam nekako uspio. Možeš i ti.

Pažljivo je sjela, držeći deku čvrsto omotanu oko svojih ramena.

Tijelo joj je bilo osjetljivo i na nekim mjestima utrnuto. To je mogla i očekivati nakon vođenja ljubavi na podu, pomislila je. To još nikada nije probala.

Ispravak. Nisu vodili ljubav na podu. Seksali su se na podu. Prikladna terminologija je bila važna, podsjetila se. Ali večeras je odbijala razmišljati o semantici. Osjećala se dobro.

Opušteno. Zadovoljno iza granica njezinih najluđih snova.

Shvatila je da ju Thomas promatra s neskrivenim zadovoljstvom s druge strane kuhinjskog pulta. Obukao je hlače i košulju, ali nije ih zakopčao.

- Trebaš pomoć? - pitao je.

- Vjerujem da mogu sama ustati. - Navukla je deku preko ramena i uspjela je ustati.

Trijumfalno mu se nasmiješila. - Vidiš?

- Čestitam.

- Hvala. Gdje je kupaonica?

Stavio je ruke na pult i bradom joj pokazao u smjeru hodnika. - Tamo.

- Mogu li se otuširati?

- Samo izvoli.

Vukla je noge preko kratkog hodnika, otvorila prva vrata na koja je naišla , prstima tražila prekidač i konačno upalila svjetlo. Ugledala je zidove od stropa do poda obložene sjajnim plavo-bijelim keramičkim pločicama postavljenim da tvore zamršene šare.

Pustila je vodu u tuš kabini sve dok se malena prostorija nije napunila parom. Kada se uvjerila da je dovoljno toplo, ispustila je deku na pod, razmaknula zastor i stala ispod mlaza ugodne vode.

Stajala je tamo i razmišljala što se upravo dogodilo u dnevnoj sobi.

Samo dobar seks. Bilo je jako važno držati tu temu pod odgovarajućim naslovom. Thomas se jako dobro izjasnio na temu braka i djece.

Neka naslov te teme bude odličan seks.

Odjednom je shvatila kako se Alice osjećala kad se našla s druge strane ogledala. Sada se svijet činio uvelike drukčijim nakon što je iskusila ozbiljnu strast u rukama Thomasa Walkera.

Uopće nije imala pojma koliko je vremena prošlo dok se vrata kupaonice nisu ponovno otvorila i zatvorila, izvlačeći je iz dubokog razmišljanja.

Thomas je razma&nuo zastor. Para gaje sasvim okružila. Pogled mu je putovao po njezinom tijelu od glave do pete. -Jesi li dobro?

Namršteno ga je pogledala kroz oblak pare. - Naravno. Zašto ne bih bila dobro?

- Samo sam se pitao. Već si dosta dugo ovdje.

- Oh. Oprosti. - Užurbano je zavrnula slavinu.

- Donio sam ti ogrtač. Vjerojatno ti je prevelik, ali je čist. Deke mi ga je jedne godine poklonio za Božić. Nikada ga nisam obukao.

- Hvala.

U rukama je držao preveliki ručnik. Uzela gaje od njega i potpuno se zamotala u njega. Željela je reći nešto duhovito i sofisticirano, kao što bi to komentirale svjetske, moderne žene 84

GIGA

kada bi se našle u muškarčevoj kupaonici nakon vrućeg seksa.

- Lijepo postavljene pločice, - promrmljala je.

- Hvala. - Kratko je pogledao zid iza nje i kritički ga prokomentirao. - Mislio sam da će dobro ispasti. Sigurno si dobro?

- Samo malo uzbuđena Klimnuo je glavom pri tome izgledajući pomalo nesigurno. - Idem vidjeti kako napreduje večera. Čekala je dok nije otišao. Tada se okrenula prema ogledalu koje je stajalo iznad umivaonika, nadajući se da ne izgleda crveno i smiješno od vruće vode.

Nije dobro mogla vidjeti svoj odraz. Bio je izgubljen negdje u oblaku pare koji je prekrio ogledalo.

Ali kako je i dalje zurila u zagonetno ogledalo, neke su se mogućnosti materijalizirale.

Petnaest minuta kasnije, osjećajući se gotovo uobičajeno, uvukla se u debeli, muški ogrtač i izašla iz kupaonice.

Doslovno se sledila kada je na ulazu u dnevnu sobu začula tihi razgovor muškaraca.

- Što je to dovraga radilo iza starog ormara s policama? - pitao je Deke.

Sjedio je na stolici za kuhinjskim pultom, njoj okrenut leđima. Ispred njega stajala je boca piva. Jedna mu je ruka bila u kutiji s keksima. Wrench je sjedio na podu pokraj stolice, pažljivo promatrajući što se događa s keksima, spreman zaskočiti jednoga ako uspije pasti dolje.

- Proklet bio ako znam, - rekao je Thomas. Naslonio se s druge strane pulta. I ispred njega stajala je boca piva. Njegovo opušteno ponašanje, zrak ispunjen seksualnim zadovoljstvom ponovno je u nju natjerao ugodnu toplinu.

Usredotočila se na okupljanje raspršenih osjećaja i krenula naprijed.

- Pod danim okolnostima, mislim da bismo trebali pretpostavljati kako je Meredith malo istraživala teren dok je radila u Kući ogledala, - živahno je rekla. - To sam isto i ja radila kad sam pronašla narukvicu.

Thomas ju je pogledao i slatko joj se nasmiješio. - Evo naše neustrašive heroine. Konačno.

Deke se okrenuo još uvijek sjedeći na stolici i pogledao je. Bilo je nemoguće otkriti što misli, ali pomislila je kako može pretpostavljati. Morao bi biti izrazito glup da ne shvati što se dogodilo. A Deke definitivno nije bio glup.

- 'Večer, Leonora, - rekao je. Svoju je znatiželju pristojno ostavio samo u očima, izdvajajući je iz tona glasa. -Oprosti što sam samo ovako upao unutra. Došetao sam do Thomasa da mu kažem nekoliko stvari koje sam danas skinuo s Neta. Nisam znao da si ovdje.

Bacila je pogled prema kaminu i vidjela svoju odjeću uredno složenu na stolici, a grudnjak i gaćice su diskretno bile sklonjene iz vidokruga. Ali to nije ništa mijenjalo u ovoj situaciji.

Bilo je očito da se skinula gola iz nekog razloga, a doduše nema baš mnogo razloga zbog kojih bi to žena učinila u muškarčevoj dnevnoj sobi.

Pa, šteta je već učinjena. Ne preostaje ništa drugo nego se ponašati svjetski. Pribrano. Kao daje te stvari često činila.

Uspjela se nasmiješiti.

- Bok, Deke. Upravo smo namjeravali večerati.

- Znam. Thomas me već pozvao da ostanem. Ali ne želim smetati.

- Gluposti. - Pošla je naprijed, svjesna predugačkog ogrtača koji se vukao po podu za njom, i sjela na stolicu do njega. - Naravno da si dobrodošao. Trebaš ostati s nama, postoji mnogo stvari o kojima nas troje trebamo razgovarati.

Wrench ju je pogledao nježnim i dirljivim pogledom. Ona je rukom posegnula u kutiju s keksima, izvadila jednog i bacila mu na pod. Odmah je napustio svoje mjesto pokraj Dekeove stolice i požurio sjesti blizu nje.

85

GIGA

Nasmijala mu se. - Ipak nas ima četvero.

Wrench joj se približio i nosom joj dotaknuo nogu. Dala mu je još jedan keks.

- Ovo je totalna podmitljivost, - rekao je Thomas. Ispred nje stavio je čašu crvenog vina.

- Ne, nije. Ja mu sada vraćam dug za sve one darove koje je on meni dao.

Thomas se nalaktio na kuhinjski pult i šakama podupro bradu. - Upravo sam pričao Dekeu o tvojoj današnjoj avanturi. Ali ni ja ne znam sve detalje. Ako se sjećaš, bili smo prekinuti prije nego što si mi rekla kako si pronašla ta stara vrata na stubištu za poslugu.

Prekinuti, bila je to riječ dobra baš kao i svaka druga.

Pročistila je grlo. - Slijedila sam Julie Bromley i njezinog dečka Travisa na treći kat. Ona je asistentica Roberte Brinks.

- Mislio sam daje taj kat zatvoren za javnost, - rekao je Deke.

- I jest. - Leonora je zagrizla keks. - Nema ničega primamljivijeg od zabranjene stvari za dvoje devetnaestogodiš-njaka. Čini se da je i Meredith otkrila to stubište. Ono je u zidu s druge strane ureda knjižnice.

Dekeove su se obrve skupile i stopile u jednu crtu. -Misliš kako je išla istraživati iz puke znatiželje?

- To me ne bi iznenadilo. Definitivno bi tako nešto odgovaralo njezinom karakteru. Ako je pronašla to stubište, uspinjala bi se njime samo da vidi kamo ono vodi. Ne bi mogla odoljeti.

Sasvim je moguće da je silazeći dolje primijetila i ona druga vrata, baš poput mene.

-1 otvorila ih? - pitao je Deke.

Sjetila se kako je narukvica virila iz vrata i potvrdno je klimnula glavom. - Da, mislim da jest.

Ona nije radila u knjižnici i možda nije znala da je s druge strane vrata postavljen ormar s policama. Narukvica je sigurno zapela za nešto. Možda na čavao ili tako nešto.

- Bethany je provodila mnogo vremena u knjižnici, - tiho je rekao Deke.

Ona je pogledala u njega, a zatim u Thomasa. Pomislila je na mogućnosti koje su joj pale na pamet kada je gledala u zamagljeno ogledalo prije nekoliko minuta.

- Jesi li dobro pregledao knjižnicu nakon Bethanyne smrti?

Dekeove su se usne pretvorile u tanku liniju. - Nisam. Pregledao sam njezin radni stol i neke datoteke, do kojih sam došao tek pošto sam rastavio njezin laptop jer su bile zaštićene devetznamenkastom kombinacijom. Uvijek sam mislio, ako je Bethany iza sebe ostavila ikakav trag, morao se pojaviti u računalu. Ali nisam pregledao knjižnicu. Nikada nisam vidio razlog za to.

- Palo mi je na pamet, - rekla je Leonora pažljivo, - da je Meredith vidjela nešto kad je otvorila ta vrata za poslugu i zbog toga je izgubila narukvicu. Nešto što je možda palo s vrha ormara i ostalo zaglavljeno između njega i zida. - Mahala je prstima. - Sada mogu pretpostaviti kako je, ako je posegnula rukom kako bi dohvatila predmet koji je ugledala, narukvica zapela za nešto i ispala. Možda u tom trenutku nije ni primijetila.

Deke je mirno sjedio dok mu je jedna ruka počivala na boci piva.

- Oh, sranje, - šaptao je. - Koverta? Misliš daje možda pronašla tu kovertu s isječcima o Eubanksovom ubojstvu?

- Možda čak i knjigu, - rekla je Leonora. - Možda i katalog antiknih ogledala iz glavne kolekcije. Možda ih je oboje našla.

Nastala je kratkotrajna tišina dok su svi pomno proučavali te jednostavne činjenice. Leonora je otpila gutljaj vina. Deke i Thomas su pili svoje pivo.

- Te noći kada je Bethany umrla, svi su pretpostavljali da je na području Sveučilišta, - rekao je Deke. - Često je tamo ostajala i dokasna radila. Ponekad je znala raditi po cijelu noć. Ali što ako je te večeri bila u Kući ogledala?

- To mjesto je zaključano preko noći, - Thomas ga je podsjetio.

Deke je to odmah odbacio. - Bethany je imala ključ. Dali su joj jedan ključ jer je voljela odlaziti u tu kuću u čudno vrijeme.

86

GIGA

Thomas je gurnuo narukvicu prema njemu preko pulta. - U redu, recimo daje te večeri bila tamo. Zašto bi sakrila isječke i knjigu?

Deke je čvršće stisnuo bocu piva. - Zato što ju je ubojica slijedio. Možda ju je našao u knjižnici.

Ponovno je nastala kratkotrajna tišina.

- Ovo su sve slučajna nagađanja, - rekla je Leonora nakon nekog vremena.

- Ne potpuno. - Thomas je pogledao narukvicu. - Što god dalje rekli, sigurno znamo da je Meredith otvorila vrata iza ormara.

- Kako to da si se odlučila na današnje istraživanje? -pitao je Deke.

- Igrala sam se detektiva, - odgovorila je Leonora. -Primijetila sam da Julie i Travis imaju čudan običaj nestajati za vrijeme ručka. Danas sam ih slijedila. Koriste jednu praznu prostoriju na trećem katu kao svoje ljubavno gnijezdo.

Thomas je podigao obrvu. -Ljubavno gnijezdo?

- Vjerujem daje to ispravan termin, da, - promrmljala jeLagano je zazviždao. - Zaista se divim tvojim akademskim terminima, - rekao je. - Sigurno je lijepo imati tako opširno znanje materinjeg jezika.

Prijeteći ga je pogledala. - Kako bi ti to nazvao ako par mladih zdravih ljudi nestaje za vrijeme ručka kako bi se seksali?

- Mjesto za podnevnjak, - rekao je Thomas.

Deke je brzo nadodao. - Jednostavno moraš voljeti engleski jezik. Takve nijanse. Takva istančanost i profinjenost.

Leonora je trepnula, zapanjena ovom dozom humora. Dekeov zanimljiv osmijeh istaknuo je obiteljsku sličnost između njega i Thomasa kao što je ništa drugo ne bi moglo bolje pokazati.

Osmijeh je nestao odmah sljedećeg trenutka, ali ne prije nego što joj je pružio potpuno novi pogled na pravog Dekea.

- Još se nešto danas dogodilo, - rekla je. - Nisam sigurna što to znači, ali s obzirom da svi želimo raspiriti teoriju zavjere, možda bi moglo biti nešto važno. S druge strane gledano, moguće je da ništa ne znači.

- Što to? - pitao je Thomas.

- Imam razloga vjerovati da je jedan član ljubavnog para danas pretraživao moju torbu. Da budem preciznija, bila je to Julie.

Obojica su je pogledala.

- Bila je u uredu knjižnice dok sam ja bila na stubištu s druge strane zida. Čula sam ju kako otvara ladice radnog stola Kada sam se vratila u ured, provjerila sam svoje stvari. Bilo je očito daje nešto tražila.

- Je li uzela novac? - pitao je Thomas. - Kreditne kartice?

Leonora je klimnula glavom. - Koliko sam vidjela, ništa nije nedostajalo. Ali zbog toga sam se prisjetila nečega što je rekla Travisu kada su napuštali svoje gnijezdo.

- Što je rekla? - pitao je Deke.

- Mislim da mu je rekla kako se moraju požuriti zbog toga što ona mora danas nešto obaviti ako bude imala priliku.

- Pa, k vragu, - polako je rekao Thomas. Otpio je gutljaj piva i odložio bocu. - Pa, k vragu.

Pogledala gaje. - Stoje sada?

- Ta Julie Bromley. Nosi li ona kosu zavezanu u konjski rep? Nosi crvenu kožnu jaknu?

- Kako znaš? - pitala je Leonora.

- Zato što sam je danas poslijepodne vidio. Išla je u posjet Alexu Rhodesu. Rekao sam Wrenchu kako sumnjam da mu je ona klijentica.

- O-ho, - rekla je Leonora. - Julie i Alex Rhodes. Ne sviđa mi se što bi to moglo predstavljati.

- Ni meni, - rekao je Thomas.

- Zanimljivo što si sada spomenuo Alexa Rhodesa, -suho je rekao Deke. - Ovo je vjerojatno 87

GIGA

dobar tajming da ti kažem zašto sam večeras došao. Saznao sam nekoliko stvari o našem prijateljskom susjedu koji dijeli savjete protiv stresa.

- Imaš našu potpunu pozornost, - rekao je Thomas.

- Prije nekoliko godina Rhodes je bio asistent na malenom koledžu na sjeveru.

- Asistent? - pitao je Thomas.

- Da. Rhodes je radio kao asistent profesora u kemijskom odjelu. Njegov ugovor, kako oni kažu, nije bio obnovljen.

- Hoćeš reći daje dobio otkaz? - pitao je Thomas.

- Više-manje. - Deke je napravio grimasu. - Prema onome što sam saznao dok sam bio umrežen, Rhodesa su otpustili zato što mu je hobi bio zavođenje studentica.

- Zašto nisam iznenađen? - pitao je Thomas.

- Jedna njegova miljenica bila je kćerka vrlo bogatog čovjeka koji je školi darovao mnogo novca. Kažu daje tip bio bijesan kad je otkrio da se njegova dragocjena princeza nakon sata zabavlja u kemijskom laboratoriju s Rhodesom. Inzisti-rao je da koledž otpusti Rhodesa.

- Ne zamjeram mu, - rekla je Leonora.

- Nakon što su ga izbacili, čini se da se Rhodes mnogo selio. Dobivao je jednogodišnje ugovore u kemijskim odjelima u nekoliko različitih malih koledža. Iako nigdje nije dugo ostajao. Navodno je nastavio sa svojim hobijem zavođenja pogrešnih studentica. Bilo je dosta žalbi na njega.

- Kladim se daje bilo opravdano, - rekla je Leonora.

- Sada tek dolazi najzanimljiviji dio. - Deke se uspravio na stolici, iz njega je sijevalo još uvijek kontrolirano uzbuđenje. - Postoje glasine kako je Rhodes u svojim vještim zavođenjima koristio drogu za silovanje i možda još neko drugo smeće.

- A sada je u Wing Coveu, - šaptala je Leonora. - Prodaje antistresnu formulu.

Thomas je pogledao Dekea. - Ima li sreće s testiranjem onog praha?

- Još ništa, - odgovorio je Deke. - Ali očekujem skoro javljanje mojeg prijatelja.

- Što ćemo raditi ako otkrijemo da Alex Rhodes prodaje jaku drogu pod krinkom antistresne formule? - pitala je Leonora.

- To je jako jednostavno, - rekao je Thomas. - Ako budemo imali toliko sreće, sve ćemo odnijeti Edu Stovallu i baciti mu u krilo. Nema šanse da će moći ignorirati takav problem.

Deke je otpio gutljaj piva. - Ali misliš da nećemo imati toliko sreće, zar ne?

- Ništa u ovoj zbrci do sada nije bilo jednostavno, -podsjetio gaje Thomas.

Dva sata kasnije, Thomas i Wrench su stajali na Leo-norinom trijemu. Leonora je držala ključeve u ruci. Dovezli su se do njezine kuće u njezinom automobilu. Svojoj kući će se vratiti pješice.

Thomas je predložio da prespava kod njega. Ona je odbila. On nije navaljivao. To je bilo u redu, rekao je sam sebi. Mogao je igrati igru čekanja.

- Nemoj me krivo shvatiti, - rekla je stavljajući ključ u bravu. - Nemam ništa protiv teorije o tome kako Rhodes uopće nije dobronamjeran. Ali ne vidim ga kao ubojicu. On je više tip osobe uspješnog prevaranta. - Oklijevajući je dodala. -Znaš, poput Meredith.

- Inače bih se složio s tobom, - rekao je Thomas. - Ali, ovdje su umiješane droge. A gdje su droge umiješane, ništa ne može biti potpuno sigurno. Ljudi u poslovima s drogom bivaju ubijeni. Pitaj bilo kojeg policajca.

- Još uvijek nismo sigurni za droge. Čuli smo samo glasine.

- Kad se vidi dovoljno dima, počinje se pitati ima li u blizini vatre. - Zavukao je ruke u džepove svoje jakne. - Znaš li što bih zaista želio saznati? Želio bih znati gdje je Rhodes bio one noći kada je Bethany skočila s litice i noći kada je Meredith doživjela prometnu nesreću u L.A.-u.

Otvorila je ulazna vrata i okrenula se prema njemu. -To je možda nemoguće.

- U međuvremenu, - nastavio je, - mislim da bismo se pomalo trebali koncentrirati na Julie 88

GIGA

Bromley.

Pomislila je na to i klimnula glavom. - Moglo bi upaliti. Ona ima samo devetnaest godina. Ne doima mi se kao okorjeli kriminalac. Ako je suočimo s činjenicom kako znamo da je pretraživala moju torbu i da također znamo da je povezana s Alexom Rhodesom, vjerojatno će se brzo slomiti. Ali sumnjam da će nam moći mnogo otkriti.

- Vrijedi pokušati. Večeras ću pronaći njezinu adresu. Možemo je uhvatiti sutra ujutro prije nego ode na predavanja.

- Dobro. - Leonora je potapšala Wrencha u znak pozdrava i krenula je zatvoriti vrata. - Nije da imamo mnoštvo Thomas je shvatio kako namjerava zatvoriti vrata. Ispružio je jednu nogu između vrata i stoka te je zatvaranje jednostavno onemogućio. - Još samo jedna stvar.

-Što?

- Pravit ćeš se da se večeras nije ništa dogodilo?

- Molim?

- Nakon što te večeras vidio u mojem ogrtaču, Deke će misliti da spavamo zajedno. I ja sam na neki način stekao isti dojam.

-I? - Ja bih želio malo razjašnjenje, - rekao je. - Jesmo li mi u nekoj vrsti veze ili je ovo bio provod samo za jednu noć?

Pogledala ga je sa zasljepljujućim sjajem u očima, od takvog pogleda osjećao se kao da stoji nasred mračnog tunela i gleda prema svjetlosti koja signalizira dolazak brzog vlaka prema njemu.

- Samo da se zna, - rekla je, - ja nikada ne prakticiram provod samo za jednu noć.

Odjednom se osjećao mnogo bolje nego prije nekoliko trenutaka. - Je li to činjenica?

- Da, jeste.

- Ispravi me ako griješim, ali procesom eliminacije dolazimo do zaključka da, s obzirom kako događaji od ranije večeras nisu značili provod za jednu noć, znači da predstavljaju jednu vrstu veze između nas dvoje.

- Zaista se divim muškarcu koji može zbrojiti dva i dva, - rekla je. - Laku noć, Thomas.

Njegovo se olakšanje pretvorilo u totalno iracionalnu euforiju. Nagnuo se prema njoj i poljubio je dok su mu ruke i dalje bile u džepovima jakne. Samo da vidi što će ona učiniti.

I ona je njega poljubila. Ali nije omotala svoje ruke oko njega.

Pomaknuo je nogu dalje od vrata. Zatvorila mu je vrata pred nosom. Ali nježno.

- Idemo kući, Wrench.

Zajedno su se spustili stepenicama. Pokret iza prozora natjerao je Thomasa da se okrene i pogleda u njega. Leonora je stajala na prozoru, u rukama držeći razmaknut zastor i promatrajući njihov odlazak. Nazirala se njezina silueta zbog svjetlosti lampe koja je gorjela u dnevnoj sobi. Izvadio je jednu ruku iz džepa i lagano joj mahnuo. I ona je njemu mahnula.

Zviždao je sve dok on i Wrench nisu stigli do drvenog mostića.

89

GIGA

POGLAVLJE 13.

Leonora je otvorila vrata svoje kolibe rano ujutro i suočila se s blagim zrakama sunca. Bila je to ugodna promjena jer više nema magle, pomislila je.

Obukla je jaknu, stavila kapuljaču na glavu, na ruke navukla rukavice i živahno sišla stepenicama. Kada je došla do staze za džoging, pošla je nalijevo, u smjeru drvenog mostića koji će je dovesti prečacem do Thomasove kuće.

Cista intelektualna znatiželja, mislila je. Samo je željela vidjeli je li i on ranoranilac poput nje.

Saznati imaju li barem toliko zajedničkoga.

Znala je da mnogo toga zajedničkog s nekom osobom ne jamči zdravu i dugotrajnu vezu, kao što je to na teži način otkrila s Kyleom. Živahno je hodala, pitajući se što će Thomas imati na sebi u slučaju da se još uvijek nije probudio. Možda je pod tušem. Uvukla se u bezazlenu fantaziju koja je uključivala Thomasa kako joj otvara ulazna vrata odjeven samo u ogrtač. A ispod njega nije imao apsolutno ništa.

Mogli bi razgovarati o strategiji kako će se suočiti s Julie Bromley. Ili možda o nekoj drugoj temi koja je jednako važna za njihovu istragu.

Ili će je možda on pozvati natrag u svoj krevet.

Počela je hodati malo brže.

Ujednačeno tapkanje tenisica koje joj je dolazilo s leđa prekinulo je njezino ugodno maštanje. Čula je teško disanje i pomaknula se u stranu.

Trenutak kasnije, pokraj nje je bila Cassie odjevena u dosta kratki top, uske tajice i tenisice.

Znoj na topu odavao je linije njezinog sportskog grudnjaka. Njezine crvene kovrče bile su zalizane unatrag, a na glavi je imala traku za upijanje znoja.

Vidjela je Leonoru. Iznenađenje joj se ocrtavalo na licu. Počela je hodati i toplo joj se nasmiješila.

- Dobro jutro, - rekla je. - Nisam te vidjela dok te skoro nisam pregazila.

- Dobro jutro, - Leonora je nastavila hodati. - Ne daj se smetati.

- Ne, ne, u redu je. Ionako sam skoro završila. - Cassie je obrisala znoj sa čela svojom podlakticom. - Zapravo, ovo je dobar tajming, barem za mene. Željela sam razgovarati s tobom. Razmišljala sam danas poslijepodne svratiti do tvoje kuće. Možemo li nastaviti ubrzano hodati dok se malo ne ohladim?

Leonora je morala raditi divovske korake kako bi išla ukorak s njom. - Cijenim tvoj trud, ali doista nemam vremena za slušanje lekcija o jogi.

- Nisam ni namjeravala razgovarati o tome. - Cassiena su se usta iskrivila u grimasu. Duboko je disala. - Voljela bih daje to tako jednostavno. Bojim se daje ovo malo osobnije.

- A-ha. Deke i Thomas.

Cassie ju je brzo pogledala istraživačkim pogledom, još jednom duboko udahnula i stavila ruke na bokove. - Da. Deke i Thomas. Posebno Deke. Neću okolišati. Upoznala si ga. Razgovarala s njim. Što misliš?

- Mislim da ima problema jer se ne može pomiriti sa smrću svoje žene. Vjerojatno bi trebao ići na neko savjetovanje zbog tuge koju osjeća.

- To sam mu i ja predložila. Kao i Thomas. Deke to ne želi. Misli da mu to neće pomoći.

- Njemu je potreban završetak.

Cassie je nastavila. - Njegov posao je bio, kako on na to gleda, čuvanje Bethany. Na kraju, osjeća kako je zakazao.

- Nitko ne može potpuno preuzeti odgovornost za tuđi život, zdravlje ili sreću. To je nemoguće.

- Znam. Ali iz nekog razloga, Deke je opsjednut Beth-anynom smrću. Njegov osjećaj krivnje i 90

GIGA

depresija prouzročili su nastanak različitih bizarnih teorija.

- Ja nisam psihijatar, - rekla je Leonora. - Ali prema onome što sam čula o Bethany, rekla bih daje bila krhka. Navodno je imala problema nositi se sa stvarnim životom ili možda samo nije bila zainteresirana. Voljela je unositi cijelo svoje biće u matematičku stvarnost, koliko je to god bilo moguće. Deke je rekao kako je ponekad znala dane i noći provoditi u svojem uredu u Kući ogledala.

Cassie je prasnula u smijeh. - Znaš, nikada je nisam upoznala, ali rekla bih da je u njezinom slučaju krhkost samo pristojan sinonim sebičnosti. Mislim daje koristila svoju inteligenciju kao izgovor za svoju sebičnost.

- Poznajem jedno ili dvoje ljudi čiji je IQ bio izvan svih granica mogućega. Pravi geniji mogu biti jako veliki teret. Mogu se osjećati veoma izolirano.

- Shvaćam, - rekla je Cassie. - Sigurna sam da je teško za nekoga tko je neuobičajeno nadaren nositi se sa zahtjevima i rutinom normalnog života.

- Lako je vidjeti zašto se takva osoba ugodnije osjeća u paralelnom svemiru gdje u svemu prevladavaju logika i matematika. Također je jako jednostavno shvatiti da netko želi zaštititi tako ranjiv cvijet.

- Valjda je tako, - složila se Cassie. Zvučala je nemilosrdno i mrzovoljno.

- Možda je Bethany taj drugi svemir pružao osjećaj topline doma, - Leonora je nastavljala, polako ulazeći u svoju teoriju. - Kao osobi koja je posjedovala zaista rijetko visoki IQ, ovaj svijet joj se vjerojatno doimao čudnim, nepredvidljivim, iracionalnim mjestom.

- Da. - Cassie je stisnula čeljust. - Sigurna sam da si u pravu. Bethany se vjerojatno osjećala potpuno drukčijom od svih ostalih.

- Zato što i jest bila drukčija. Tko zna? Možda joj je uistinu bila potrebna zaštita od svakodnevnih zahtjeva normalnog života. Ali nitko to ne može činiti za drugoga. Ako ništa drugo, onda sigurno ne dugo vremena. Zadatak bi bio frustrirajući, nezahvalan i, na kraju, uzaludan. Muškarac koji je to pokušao učiniti za svoju ženu neizbježno će doći do zaključka kako je zakazao.

Cassie je zastala i pogledala je. - Točno tako.

I Leonora je također zastala. - Muškarac koji osjeća da je zaista napravio ogromnu pogrešku u ispunjavanju jednog takvog zadatka, vjerojatno će jako dobro razmisliti želi li ponovno riskirati prije nego što se upusti u novu vezu.

- K vragu. To je beznadno, zar ne? Nikada me neće ni pogledati dok god ne sazna što se dogodilo s Bethany.

- Ipak ne mislim daje to izgubljen slučaj.

- Kako to misliš?

- Mislim da Deke nije toliko potišten kao što svi vjeruju. Mislim da si je odredio misiju: saznati što se dogodilo Bethany. Kristalno je jasno kako su mu potrebni neki odgovori. U tom smislu, može se reći da je opsjednut. Ali imam nekakav osjećaj daje takva vrsta tvrdoglavosti obiteljska crta - Zaista tako misliš?

- Vidim da Thomas radi istu stvar samo pod drugim okolnostima. K vragu, kada razmišljaš o tome, on čini istu stvar zbog toga što se obvezao pomoći Dekeu.

- To znači da sve što ja mogu napraviti jest čekati negdje sa strane dok Deke ne dobije odgovore koje traži. Ali što ako nikada ne pronađe te odgovore?

- Ne vidim razlog zbog čega bi ti u svemu ovome trebala biti pasivna. Možda bi trebala napraviti neke korake kako bi pridobila Dekeovu pažnju.

- Kako?

- Ja nisam baš neka stručnjakinja. - Leonora se nasmijala. -Ali poznajem jednu koju mogu pitati za savjet.

Nedugo nakon tog razgovora, popela se stepenicama do ulaznih vrata Thomasove kuće i 91

GIGA

pokucala na vrata. Otvorila su se gotovo odmah.

Wrench je izvirio glavom van, u ustima držeći staru lopticu za tenis. Odložio ju je pokraj njezinih nogu i ponosno sjeo na pod, spreman na prihvaćanje njegovog poklona.

- Hvala ti, Wrench. - Nagnula se kako bi pokupila lopticu za tenis. - Jako je lijepa.

Wrench je djelovao zadovoljno. Ona gaje nježno pomi-lovala po savijenom uhu.

- Nemam pojma odakle mu to, - rekao je Thomas. -Nikada u životu nisam igrao tenis.

Uspravila se kad ga je ugledala kako stoji na hodniku. Kosa mu je bila vlažna od tuša. Čini se da su mu gola prsa sezala od jednog zida do drugoga. Oko struka je imao omotan ručnik.

Samo ručnik. Spustio mu se nisko na kukove i ostavio dobar dio njegovog tijela izloženim za gledanje.

A ona je maštala o ogrtaču. Očito joj je nedostajalo mašte.

- Uđi samo. Upravo sam krenuo pripremiti doručak. -Thomas joj se polako, ali seksi nasmiješio. - Što tebe dovodi k nama tako rano ujutro?

- Bila sam vani u jutarnjoj šetnji. Pomislila sam kako bi bilo dobro vidjeti jesi li i ti ranoranilac.

- Zapravo i jesam. To se događa kad imaš psa. - Zakoračio je unatrag kako bi joj napravio prolaz da uđe. - Upravo sam izašao ispod tuša.

Pogledala je prema ručniku koji mu je bio omotan oko struka. - Primijetila sam.

- Nadao sam se da hoćeš. - Privukao ju je k sebi. - Inače nikada ne otvaram vrata samo s ručnikom oko struka, znaš.

Položila je svoje dlanove na njegova gola prsa i prstima se igrala s tamnim dlakama koje su ih prekrivale. - Toliko si se namučio samo zbog mene? Jako sam polaskana.

- Želiš li se vratiti sa mnom u moju spavaću sobu i pomoći mi da se odjenem?

- Ako misliš da ti je potrebna pomoć u biranju odjeće, bit ću počašćena što mogu pomoći.

Imam dobar osjećaj za stil i boje.

- Ovo je sigurno moj sretan dan. - Čvršće ju je prislonio na svoja prsa i krenuli su hodnikom. Stvar je u tome što ću morati skinuti svoj ručnik prije nego probam nešto od odjeće.

- Naravno da moraš.

- Znaš, - rekao je Thomas nakon dosta vremena, - ako ćeš razviti naviku da svakog jutra šećeš oko moje kuće baš u vrijeme doručka, možda bi trebala razmisliti da noći provodiš ovdje. Bilo bi to mnogo učinkovitije.

Promatrala gaje dok je nalijevao zobenu kašu u već pripremljene dvije zdjelice. - Volim šetati ujutro. To je dobra vježba.

Pitao seje li bio malo previše nježan. Inače nikada nije bio dovoljno nježan. Odlučio je ponovno pokušati, nježno, ali ipak malo jasnije.

- Ako ti je toliko stalo do vježbe, bit ću počašćen ako ti mogu ponuditi suradnju s ovakvom vrstom vježbe koju smo upravo prakticirali u mojoj spavaćoj sobi, - rekao je.

- To mi je ubrzalo rad srca. Ali mislim da seks nije dobra zamjena za jutarnju vježbu.

- Dobro, imam drugu ideju. Odložio je zdjelice sa zobenom kašom na kuhinjski pult i otvorio posudu sa smeđim šećerom. - Što kažeš na to da ja provodim noći u tvojoj kući i svakog jutra zajedno pješačimo dovde na doručak? Misliš li da bi to bilo dobro?

Otvorila je hladnjak i izvadila tetrapak mlijeka. - Zvuči mi kao život u dvoje.

- Pretpostavljam da nisi spremna za to?

Zatvorila je hladnjak i okrenula se prema njemu. Njezin izraz lica bio je vrlo ozbiljan. Mislim da ne bismo trebali žuriti, Thomas. Stvari se među nama ionako brzo odvijaju.

- Točno. Ne bih želio da previše žurimo. - Osjećao se kao da se spotaknuo i pao točno na lice.

Sjeo je na stolicu za pultom. Leonora je sjela na stolicu pokraj njega i uzela žlicu.

- Možda bismo trebali razgovarati o tome kako ćeš riješiti ono s Julie Bromley, - rekla je.

U redu. Nitko ga ne treba dva puta pljusnuti da bi shvatio kada treba krenuti dalje. Ona je željela promijeniti temu. I to odmah sada.

92

GIGA

- Sto je s prakticiranjem dobrog policajca i lošeg policajca? - predložio je.

- Ne znam. Nijedno od nas nije policajac. - Zavrnula je nosom. - Osim toga, svatko tko imalo gleda televiziju, zna taj trik. Teško je povjerovati da bi takva vrsta psihološke manipulacije zbilja djelovala u stvarnom životu.

- Zar ti meni govoriš kako sumnjaš u istinitost onoga što vidiš na televiziji?

-Pa...

- Osim toga, naš cilj nije manipulirati Julie Bromley s pametnom psihologijom.

- Ne? - Podigla je obrve. - Što je naš cilj?

- Uplašiti je da nam kaže istinu.

- Ah, da, shvatila sam.

- Ništa nisam ukrala, - vrištala je Julie. - Kunem se. Samo sam gledala neke Vaše stvari, gospođice Hutton i to je sve.

Thomas se trgnuo i nemirno pogledao u zid koji je dijelio Julieinin stan od stana pokraj njezinog. Ta zgrada je bila sagrađena za studente i bilo je očito da nitko nije previše brinuo o zvučnoj izolaciji.

Juliein maleni stan bio je pretrpan stvarima svojstvenim studentskom životu. Bilo je nekoliko prevelikih jastuka i samo jedna stolica. Krevet nije bio namješten. Pored računala stajala je poluprazna vrećica čipsa. Po stolu su bile razbacane neke knjige i par bilježnica. Vrata ormara bila su otvorena. Thomas je uspio vidjeti nekoliko pari cipela i čizama koje su stajale na dnu ormara. Na naslonu stolice bila je obješena crvena kožna jakna.

Julie je djelovala zapanjeno kada ih je ugledala u hodniku svoje zgrade, ali ipak ih je pustila unutra bez protestiranja. Pila je coca-colu iz limenke kojom je i njih ponudila. Od pomisli da u ove jutarnje sate pije tako nešto, Thomas je zadrhtao, ali ljubazno ju je odbio. Svatko ima svoj vlastiti izvor kofeina, pomislio je.

Leonora joj je vrlo čvrstim glasom objasnila kako trebaju razgovarati o nečemu važnom. Julie je popustila pred autoritativnom odraslom osobom.

Njezina početna nervoza pretvorila se u preglasno vrištanje kada ju je Leonora suočila s činjenicom da ju je vidjela kada je nešto tražila u njezinom uredu. Odmah ju je obuzela panika. Nakon upornog nijekanja, prešla je na ublažavajuće okolnosti.

Leonora je bila u pravu. Julie nije bila ni slična onome što bi netko nazvao okorjelim kriminalcem.

- Znam da ništa nisi uzela. - Leonora je sjela na stolicu do stola. - Ali želim znati zašto si pretraživala moju torbu. Sigurna sam da shvaćaš moju zabrinutost.

- Bila sam samo znatiželjna, to je sve, - rekla je Julie zlovoljno.

- Zbog čega? - pitala je Leonora.

Julie se nervozno vrpoljila na stolici. - Ne znam.

Thomas je odlučio da je sada pravi trenutak za njegovo upletanje. On je do sada samo šuteći stajao kod prozora, prepuštajući Leonori da provodi ispitivanje.

Okrenuo se prema djevojci. - Što si rekla Alexu Rhode-su o rezultatima tvojeg istraživanja?

Julie se sledila od straha, izgledala je kao prestrašen zec suočen s predatorom. Biti loš policajac nije bilo zabavno kao što se to činilo na televiziji, pomislio je Thomas. Pogotovo kada je žrtva imala samo devetnaest godina.

Ali njezina reakcija mu je pokazala daje pogodio točno u sredinu. Morao je nastaviti dalje ili riskirati i dati joj vremena da smisli neku priču.

- Jučer poslijepodne vidio sam te kod Rhodesa, - rekao je. - To je bilo nakon tvojeg pretraživanja stvari gospođice Hutton. Očito si ga otišla izvijestiti.

- Nisam... nisam. - Julieno se lice zarumenilo. Suze su se slijevale niz obraze. - Ne znam o čemu pričate.

- Gledaj, - rekao je Thomas. - Nas nimalo ne zanima ako ti spavaš s njim. Ovo ti govorim kao jedna zrela odrasla osoba i moram ti reći da mislim kako griješiš, ali...

93

GIGA

Julie je obje ruke skupila u šake i skočila na noge. Na licu joj se vidjelo daje bijesna. - Ja ne spavam s gospodinom Rhodesom. Tko vam je rekao da spavam? To je obična laž.

- Rhodesa privlače atraktivne studentice. Ali opet, to je tvoj problem, nije naš.

- K vragu, ne spavam s njim, - galamila je Julie. - On je star. Zašto bih željela ići u krevet s čovjekom kojemu je skoro četrdeset godina? Ja volim Travisa. Mi ćemo se oženiti čim diplomiramo.

- Naravno, - rekao je Thomas.

Palo mu je na pamet daje i on sam jako blizu četrdesete i svake je minute stariji. Pitao seje li Leonori izgledao staro.

- To je istina! - Julie je sada zaista vikala.

- Sada je dosta, Thomas. - Leonora je ustala sa stolice, uzela nekoliko maramica iz kutije na stolu i otišla do Julie koja se doslovno tresla. - Mislim da nam Julie govori istinu.

Stavila je maramice u Julieinu ruku i nježno ju pomaknula natrag na jastuke.

- To jest istina, - Julie je jecala u maramicu. - Kunem se, ne dopuštam tom starom frajeru da me ševi. Isuse. Ne mogu ni zamisliti da bih otišla u krevet s nekim tko ima toliko godina. To je odvratno.

- Smiri se, - nježno je rekla Leonora. - Znamo da si posjetila Alexa Rhodesa i znamo da si pretraživala moju torbu. Mislimo da postoji neka veza između te dvije činjenice i pokušavamo saznati što je to, i to je sve. Vidiš, malo smo zabrinuti.

- Ja ne spavam s gospodinom Rhodesom, - mrmljala je Julie u maramicu. - Radim za njega.

Thomas je ostao miran. Leonora je sigurno osjetila da se zaletio. Upozoravajuće je klimnula glavom. Oklijevao je, ali na kraju je odustao. Živčan što mu je odnijela plijen ispod šape, ponovno se okrenuo prema prozoru.

- Sve je u redu, Julie, - Leonora je pričala stojeći iza nje. - Mi shvaćamo. Bio je to posao. To je nešto sasvim drugoThomas je i dalje šutio. Opet se okrenuo prema njima, taman na vrijeme da vidi Leonora kako pažljivo tapša Julie po ramenu sa skoro materinjim kretnjama. Ona se ne igra dobrog policajca, mislio je. Bilo je iskrenog suosjećanja u načinu na koji je tješila mladu ženu.

- Potreban nam je novac, - Julie je isprekidano šaptala.

- Ti i Travis?- pitala je Leonora.

- Travisove ocjene u zadnje vrijeme nisu baš dobre. Njegovi roditelji prijete da će mu prestati plaćati školovanje i sve druge troškove. Travis ne može dovoljno zaraditi sa svojim povremenim poslom vrtlara da pokrije stanarinu, hranu i sve ostalo.

- Znači, Rhodes ti je ponudio novac ako prekopaš po stvarima gospođice Hutton, zar ne? pitao je Thomas.

Glas mu je sigurno bio oštriji nego što je želio. Julie se ponovno povukla u sebe. Leonora gaje prijeteći pogledala.

- Rekao je kako samo želi saznati je li gospođica Hutton legitimna knjižničarka.

- A postoji i nelegitimna knjižničarka? - pitao je Thomas.

- Rekao mi je samo da je zabrinut jer je na prošlom sveučilištu na kojem je radio čuo priče o lažnoj knjižničarki koja je koristila lažne isprave kako bi se domogla arhiva o rijetkim knjigama i ukrala neke stare i dragocjene knjige. Rekao je da opis odgovara gospođici Hutton.

Ali rekao mi je kako je ne bi želio uvlačiti u neprilike ako ona zaista nije lažna.

- Poslao te da pogledaš moje identifikacijske dokumente? - pitala je Leonora.

Julie je udahnula. - Želio je doznati broj tvojeg socijalnog osiguranja ili broj kreditne kartice kako bi te provjerio na svojem računalu i uvjerio se da si ona osoba za koju se izdaješ.

- Samo je obavljao svoju građansku dužnost, zar ne? -rekao je Thomas.

- Rekla sam ti, - mumljala je Julie,. - Nije želio dovoditi gospođicu Hutton ni u kakve neprilike osim ako je prava prevarantica.

- Prava prevarantica. - Leonora je pružila Julie novu maramicu. - Interesantan razvoj 94

GIGA

situacije.

Thomas je pogledao Julie. - Jesi li dala Rhodesu broj socijalnog osiguranja gospođice Hutton?

- Ne. Nisam ga mogla pronaći. - Julie je ispuhala nos u novu maramicu.

Thomas je polako izdahnuo. Možda ovo neće ispasti tako loše.

- Tako da sam mu umjesto toga dala njezin broj vozačke dozvole, - rekla je Julie.

- Sranje, - rekao je Thomas. Leonora je frknula.

- Još nešto? - pitao je Thomas.

Julie kao daje progutala knedlu. - Pa, našla sam i nekoliko kreditnih kartica, tako da sam mu dala i te brojeve.

- Sranje, - ponovno je rekao Thomas. - Mala gospođica Pomoćnica.

- Mislila sam da pomažem gospodinu Rhodesu da uhvati kradljivca knjiga, - dodala je Julie. Mislila sam da činim pravu stvar.

- Dobro je znati da na svijetu postoje ljudi poput tebe i Rhodesa koji se brinu da svijet učine sigurnijim. - Thomas se naslonio na rub prozora i prekrižio ruke. - Dobro, Julie, obrati sada pažnju. Evo što ćeš napraviti. Nećeš više kontaktirati s Rhodesom. Je li to jasno?

Očaj joj je rastvorio oči. - Ali on mi još uvijek duguje pedeset dolara. Obećao mi je dati ukupno dvjesto dolara, a do sada mi je dao samo sto pedeset.

- Stvar je u tome, ako budeš pokušala doći do svojeg novca, neki ljudi neće shvatiti da si ti s njim u kontaktu samo zbog povremenog posla. Na primjer, policija bi mogla steći krivi dojam.

- Policija? - Julie je izgledala prestrašeno. - Kakav krivi dojam?

- Mogli bi misliti da pomažeš i da si suučesnica kradljivca identiteta.

- Ali ja nisam ništa ukrala.

- Julie, pretjeruješ sa svojom nevinom i naivnom glumom. Svatko zna daje krađa identiteta veliki posao i ozbiljan zločin. Broj socijalnog osiguranja otvara mnoga vrata, a kad se uzme u obzir još i broj vozačke dozvole i još neke druge kreditne kartice, uopće ništa nije teško.

- Ali rekla sam vam, gospodin Rhodes se samo želio uvjeriti je li gospođica Hutton zaista osoba za koju se predstavlja.

- Je li to točno? - pitao je Thomas. - A zbog čega misliš daje Alex Rhodes onaj za kojeg se predstavlja?

Julie je zurila u njega, očito zatečena implikacijom pitanja.

- Misliš da je gospodin Rhodes... misliš da je možda kriminalac? Ali on je kao liječnik, ili psihijatar ili tako nešto.

Glas joj se stanjio i postao tako visok da se Thomas čudio kako se prozorsko staklo iza njega nije rasprsnulo.

- Još uvijek ne znamo tko je ili što Alex Rhodes, - rekao je. - Ali mislim kako slobodno mogu pretpostaviti da čovjek, koji je unajmio devetnaestogodišnju djevojku da kopa po tuđim stvarima kako bi saznao osobne identifikacijske brojeve, sigurno nije dobar tip.

Julie je ponovno počela jecati.

Leonora joj je pomilovala rame. - Smiri se. Gospodin Walker i ja ćemo pokušati srediti stvari.

Ali u međuvremenu, mislim da je u pravu. Vjerojatno je najbolje da više ne kontaktiraš s Alexom Rhodesom.

Julie ju je pogledala vlažnim, žalosnim očima. - Ali što je s mojih pedeset dolara?

- Slušaj me sada. - Leonora je posegnula rukom dolje kako bi otvorila svoju torbu. Izvadila je novčanik. - Ja ću ti dati pedeset dolara koje ti Rhodes duguje.

- Ah, Leonora, - rekao je Thomas.

Nije obraćala pažnju na njegov komentar. Umjesto toga, otvorila je novčanik, izvadila novac i predala ga Julie.

- Hvala. - Julie je spremno uzela novac, brzo ga prebrajala i ugurala ga u džep svojih traperica. - Nemojte se brinuti. Nikada više neću otići kod gospodina Rhodesa.

95

GIGA

- Cijenimo tvoju pomoć u ovome, - rekla je Leonora.

- Naravno. - Julie je požurila otvoriti vrata. - Pa, bolje je da krenem. U deset sati mi počinje predavanje.

Thomas je slijedio Leonoru prema vratima. - Uz malo sreće, - rekao je, - ovo će za tebe biti kraj ove zbrke. Julie je frknula. - Kako to mislite, uz malo sreće?

- Na kraju ćemo možda biti prisiljeni pozvati policiju. -Zakoračio je na hodnik i smiješeći se okrenuo prema njoj. -Nikada se ne zna.

Julie ga je još jednom uspaničeno pogledala i zatvorila vrata svojeg stana.

Leonora ga je pozorno gledala. - Nije bilo potrebe dodati ovaj zadnji komentar s policijom.

Rekla nam je ono što smo željeli znati.

- Prevarila te za taj novac.

- Pa što onda, jaka stvar. To što smo saznali kako Alex Rhodes provodi istraživanje o meni je vrijedilo pedeset dolara, žarne?

- Nije u tome stvar. Nije mi se sviđao način na koji je to učinila. Ono što sam joj rekao o policiji mogla bi biti istina, -rekao je. - Sto više ulazimo u ovo, to više mislim da ćemo se morati obratiti vlastima.

- Što se mene tiče, nema problema - Leonora je čvrsto držala svoju torbu ispod lijeve ruke i stala pored njega. - Kada?

- Ne znam. Još uvijek nemamo dovoljno dokaza. Ed Štovali je kristalno jasno rekao kako ne može opravdati ponovno otvaranje istrage o Bethanynoj smrti ako mu ne donesemo neki čvrsti dokaz. Neće poduzeti ništa bez toga nakon onoga što je prošao s Dekeom nakon Bethanyne smrti. Misli daje moj brat pravi luđak.

Pogledom je pretraživala njegovo lice. - Počinješ vjerovati da možda istražujemo nekoliko ubojstava, zar ne?

Protrljao je rukom stražnji dio vrata, pokušavajući otjerati neugodni osjećaj da ga nešto veliko i pokvareno s mnoštvom oštrih zuba želi pojesti.

- Još uvijek nisam spreman povjerovati u teoriju o ubojstvima, - rekao je. - Ali počinjem zaključivati kako je Alex Rhodes ozbiljan problem.

96

GIGA

POGLAVLJE 14.

- Zovem zato što jedna moja prijateljica treba profesionalni savjet, a Herb je jedini kolumnist za kojeg znam da dijeli savjete, - rekla je Leonora u telefonsku slušalicu. - Već bih mu poslala e-mail na kolumnu 'Pitaj Henriettu', ali znam daje jako zaposlen i možda ne bi odmah primijetio moje pitanje.

- Da, on je zatrpan poslom. - Gloria se udobno smjestila u fotelju i noge digla na stolić.

Pažljivo je promatrala svoje gležnjeve. Dok je stigla kući iz supermarketa sa svoje šoping ekspedicije, već su bili otečeni. Iz iskustva je znala da će ubrzo splasnuti ako ih bude držala u povišenom položaju. - Nemoj reći Herbu, ali između mene i tebe, 'Pitaj Henriettu' je najpopularnija kolumna u novinama. Svaki dan pristiže mnoštvo pisama. Herb razmišlja uzeti jednu pomoćnicu.

- Toga sam se bojala. Ovo je neka vrsta hitnog slučaja. Pomislila sam bi li možda ti mogla otići do njega, dobiti odgovore koje trebamo i odmah me nazvati.

- Trebamo? - Gloria je oprezno ponovila.

- Mislim, odgovore koje treba moja prijateljica, - Leonora se brzo ispravila. - Evo o čemu se radi. Jedan tip je izgubio ženu prije godinu dana. Ni s kim nije bio blizak od njezine smrti.

Mislim da je taj brak bio u nekakvoj krizi koju nisu stigli riješiti. Stvar je u tome što moja prijateljica želi pridobiti njegovu pozornost. Natjerati ga da se usredotoči na nju, ako shvaćaš što hoću reći.

- Razumijem, draga. - Gloria je držala slušalicu između uha i ramena, uzela olovku u ruke i počela raditi bilješke. -Ima li taj čovjek djecu?

-Ne. - Hobije?

- Pa, jako se zanima za računala.

- Tako dakle. Ima li još nešto što bi Herb trebao znati o njemu?

- Ne mogu se ničeg drugog sjetiti. Nazovi me čim budeš razgovarala s Herbom, može?

- U redu, draga. Vidjet ću što mogu učiniti.

- Oh, i, Gloria?

- Da, draga?

- Dok budeš ispitivala Herba o problemu moje prijateljice, možeš li mu postaviti još jedno brzinsko pitanje?

- Što to, draga?

- Pitaj ga... - Leonora je zastala i oprezno pročistila grlo. - Pitaj ga misli li da postoji šansa za dugotrajnu vezu između razvedenog čovjeka koji voli raditi svojim alatom i koji se nikada više ne namjerava ženiti i boji se imati djecu i žene koja ima drukčiju prošlost.

- Kako drukčiju?

- Pa, ona je više akademski obrazovana, mislim da bi se moglo tako reći. I misli da bi se mogla radovati svojoj udaji. I voljela bi imati djecu. Pod pretpostavkom da sretne pravog muškarca.

Gloria je bila ponosna na sebe. Ništa nije propustila. -Nema problema, draga. Nazvat ću te odmah nakon razgovora s Herbom.

- Hvala ti.

- Je li sve drugo u redu tamo?

- Da, zapravo mislim da počinjemo napredovati. Thomas misli kako informacije koje imamo trebamo odnijeti policiji. Moram priznati, osjećala bih veliko olakšanje kada bih sve ovo mogla prepustiti vlastima.

Gloria je frknula. - Znači li to da su Meredith i ona druga žena, Bethany Walker, zaista ubijene?

97

GIGA

- Da, bojim se da je to lako moguće. Možda je u to umiješana i droga. Još uvijek ne znamo što se točno događa ovdje.

- Oh, nebesa. - Razmišljala je o tome nekoliko sekundi i nakon toga čvršće stisnula slušalicu u šaci. - Leonora?

-Da? - Slušaj me, draga, ti nisi tamo ni u kakvoj opasnosti, zar ne?

- Ma, nisam. Ne brini se zbog toga, bako. Ja sam dobro, uistinu.

- Jesi li sigurna?

- Potpuno.

- Onda dobro. Idem razgovarati s Herbom, pa ću te nazvati.

- Hvala ti. Čujemo se kasnije.

- Čujemo se, draga.

Gloria je spustila slušalicu i proučavala svoje bilješke dugo vremena. Čovjek koji voli raditi svojim alatom... žena koja ima drukčiju prošlost...

Gurnula je bilješke sa strane, zgrabila štake koje su stajale pokraj stolice i digla se na noge.

Zastala je u kupaonici dovoljno dugo da na usne nanese svježi sloj žarko crvenog ruža i tada je konačno krenula prema vratima.

K vragu i natečeni gležnjevi. Kasnije će se ponovno udobno smjestiti i staviti noge na povišeno mjesto.

Dosta brzo došla je do Herbovih vrata. Ubrzo nakon njezinog kucanja, otvorio joj je vrata.

- Ako si došla ovdje maltretirati me zato što je moja kolumna postala jako velika, možeš to odmah zaboraviti, - rekao je. - Nije moja krivica što pola pretplatnika piše na 'Pitaj Henriettu'.

- Nisam došla zbog kolumne, Herb. Došla sam zbog osobne stvari. Mislim da se Leonora zaljubila. Trebamo pomoć. Brzo.

- O-ho. Hajde, uđi samo. Vidjet ću što mogu učiniti. Uspjela je nekako pomoću štaka ući u njegov stan, okrenuti se i sjesti na stolicu. - Nazvala me i pitala za savjet koji je potreban njezinoj prijateljici. Ali na kraju našeg razgovora, nabacila je nešto o čovjeku za kojeg je osobno zainteresirana. Barem mislim da se to ticalo nje.

Herb je sjeo na stolicu pored računala i stavio naočale za čitanje. - Reci mi što znaš.

Brzo je prelazila kroz svoje bilješke.

Herb je neko vrijeme razmišljao o tome. - Ovo je jednostavno.

- Jednostavno?

- Pa, siguran sam da će Leonora i njezin prijatelj to učiniti mnogo kompliciranijim nego što mora biti jer je to svojstveno tim godinama. Ali vidjet ćemo što možemo učiniti. Nazovi je sada.

Gloria je iz džepa izvadila svoj mobitel i otipkala Leo-norin broj.

Leonora se javila nakon prvog zvona.

- Gloria?

- Da, draga. Ja sam kod Herba, Spreman te je savjetovati.

- Odlično. Imam olovku i papir. Može početi.

Gloria je gledala Herba pogledom koji je očekivao odgovore.

- Nahranite ih, - rekao je Herb. Gloria gaje začuđeno pogledala.

- Sto je rekao? - pitala je Leonora.

- Sačekaj samo malo, draga. - Pogledala je prema gore.

- Što si rekao, Herb?

- Rekao sam, reci Leonori i njezinoj prijateljici da skuhaju predivno jelo tim muškarcima koji ih zanimaju. Put prema muškarčevom srcu prolazi kroz trbuh. Uvijek je tako bilo i tako će zauvijek i ostati.

Gloria je pričala na mobitel. - Herb kaže da treba skuhati dobro jelo za gospodu koja su u 98

GIGA

pitanju.

- Kuhati im? - Leonora je skeptično zvučala. - Nije li to pomalo staromodno?

Gloria je odmaknula mobitel od lica. - Leonora kaže da to izgleda staromodno.

- Gledaj, došla si kod stručnjaka za savjete, - rekao je Herb. - Ja ti ga sada dajem.

- Smiri se, samo provjeravam. - Vratila se na mobitel.

- Herb kaže da stara priča o osvajanju muškarčevog srca kroz trbuh još uvijek vrijedi.

- Pa, dobro. Ima li kakav savjet za jelo?

Gloria je opet odmaknula telefon. - Imaš li kakav savjet o kojem se jelu treba raditi, Herb?

- Lazanje će biti odlične. - Herb se naslonio na svoju stolicu s melankoličnim izrazom lica. S mnogo sira. I možda još lijepe zelene salate koja se služi uz njih. Neko crveno vino. Odličan kruh. I ne zaboravite desert. Desert je jako važan.

- Čuješ li ti sve ovo, draga? - pitala je Gloria.

- Čula sam jedan dio o lazanjama, salati, kruhu i crvenom vinu. Što je bilo s desertom?

Gloria je zainteresirano pogledala Herba. - Sto je najbolje za desert?

- Pita, - rekao je Herb. - Velika kriška vruće pite od jabuka prekrivena domaćom kremom. A pita mora biti napravljena od lisnatog tijesta, a ne ona iz kutije u supermarketu. A na kraju svega toga potrebno je mnogo sladoleda od vanilije.

- Vidim da netko uživa prisjećajući se dana kad se nije morao brinuti o kolesterolu. - Gloria se nasmijala. Vratila se telefonu. - Jesi li čula, draga? Pita od jabuka i sladoled.

- Čula sam. - Leonora je zastala i stišala glas. - Što je rekao za moje drugo pitanje? Znaš, ono o muškarcu koji voli upotrebljavati svoj alat i koji se boji braka i obitelji?

- Sačekaj malo, draga. - Gloria je pogledala Herba. -Što je s mogućnošću za istinsku ljubav između akademski obrazovane žene i čovjeka koji voli raditi alatom i koji se boji braka?

- Ovdje ne vidim nikakav problem. - Herb je izgledao mudro i sveznajuće. - Prema mojem iskustvu, čovjek koji se zna služiti alatom, može se nositi sa svime što ga snađe u životu.

- To je zvučalo vrlo tajanstveno, - rekla je Leonora s druge strane linije. - Što bi to trebalo značiti?

Gloria je mrko pogledala Herba. - Što to znači? Ono kako se čovjek koji je dobar sa svojim alatom može nositi sa svim stvarima?

- Nije važno, - zagonetno je rekao Herb. - Reci joj da se koncentrira na pronalaženje dobrog recepta za lazanje i pitu od jabuka.

- To je sve za sada, - rekla je Gloria. - Želim ti sreću, draga.

- Čekaj, - rekla je Leonora. - Još samo jedna stvar. Recimo daje ta akademski obrazovana osoba već jednom poslužila jelo čovjeku koji je dobar u rukovanju alatom.

- Da, draga?

- Recimo da ga je nahranila ostatcima, - tmurno je rekla Leonora. - Hoće li to predstavljati problem? Je li se već eliminirala?

Gloria je stavila ruku na donji dio mobitela i pogledala Herba. - Želi znati je li se već sama eliminirala zato što je tom čovjeku već poslužila jelo koje se sastojalo od ostataka.

- Kakvih ostataka? - pitao je Herb.

Gloria je manula ruku s mobitela. - Kakvih ostataka?

- Salata od krumpira i sendviči. - Leonora je oklijevala. - Salata od krumpira je bila napravljena po tvojem receptu, bako.

Gloria je pogledala Herba. - Moja salata od krumpira i neki sendviči.

- Nema problema zbog salate od krumpira, - rekao je Herb. - Reci joj da je još uvijek u utrci.

Gloria je pročistila grlo. - Herb je rekao da je tvoja prijateljica koja je poslužila ostatke još uvijek u utrci, zahvaljujući mojoj salati od krumpira.

- Oh, Bože. Zahvali Herbu u naše ime, bako.

- Hoću, draga. - Gloria je prekinula liniju i vratila mobitel u džep. Promatrala je Herba. Zaista cijenim ovo, Herb.

99

GIGA

- Ako je udam, bit ćeš moj veliki dužnik, Gloria.

- Napravit ću ti divne lazanje i pitu od jabuka.

- Zaboravi lazanje i pitu. Ti dobro znaš što ja želim.

- Tvoje ime na početku kolumne.

- U pravu si. Jesmo li se dogovorili?

- Jesmo, - rekla je Gloria.

Stajali su na Dekeovom trijemu iza kuće i promatrali zaljev. Wrench je istraživao neko grmlje. Bio je sumrak, ali teško je biti siguran u to, mislio je Thomas. Magla se ponovno spustila, zamućujući liniju između dana i noći. Kiša je tijekom poslijepodneva polako sipila, ali nije potpuno prestala. Sada, kada se mrak polako spuštao na Wing Cove, magla opet postaje neprozirna.

Zapravo, promislio je još jednom, magla ove večeri postaje sablasna. Samo s malo mašte, čovjek bi se skoro mogao uvjeriti da ta para dolazi iz nekog drugog svijeta. Čini se da se izdiže iznad Wing Covea, oslabljujući granicu između stvarnog svijeta i onog s druge strane ogledala.

Tamo ispod, na stazi za trčanje, povremeno su se pojavljivale sjenovite siluete koje su ponovno nestajale u magli. Svaki od njih najavljen je iz daljine šupljom jekom tenisica koje udaraju u pločnik. Lako se moglo znati hoće li sljedeća silueta biti trkač, džoger ili šetač, a sve to po zvucima njihovih tenisica.

- Znači, Rhodes ju je provjeravao? - pitao je Deke.

- Ili to ili joj je planirao ukrasti identitet, ali čini mi se malo neobično da bi nju izabrao za metu.

- Da, samo ju je provjeravao, - polako je rekao Deke. -Baš kao što smo i mi njega provjeravali. Što se, k vragu, događa ovdje?

- Volio bih da znam odgovor.

- Zakovitlala je stvari, zar ne?

- Tko? Leonora? - Thomas je teško izdahnuo. - Mislim da se može tako reći, da.

- Imao sam osjećaj da hoće.

- Imao si pravo.

Energičan i borben zvuk koraka najavio je upornog brzog šetača koji se nakratko pojavio i odmah zatim ponovno nestao u magli.

- Sinoć mi se činilo da se kod tebe osjeća ugodno kao kod svoje kuće, - počeo je Deke vrlo uobičajeno. - Koristila je tvoj tuš i tako dalje.

- A-ha.

- Cassie mi je spomenula da je danas rano ujutro na stazi za trčanje prošla pored Leonore.

Kaže da joj se činilo da ide prema tvojoj kući. Možda na doručak.

- Oboje smo ranoranioci.

Deke je klimnuo glavom. - Još nešto vas dvoje imate zajedničko.

- Još nešto? - Thomas ga je nakratko pogledao, te se opet vratio gledanju silueta. - Primijetio si još neke stvari koje Leonora i ja imamo zajedničke?

- Naravno.

Thomas je oklijevao, ali znatiželja je ipak prevladala. -Kao na primjer?

- Teško je to objasniti. Možda je to samo način na koji vas dvoje radite neke stvari.

-Da? - Da, znaš. - Deke je malo pomaknuo jednu ruku, tražeći prave riječi. - Kada jednom odlučite nešto napraviti, držite se toga dok to ne obavite. Ako se na nešto obvežete, to poštujete, čak iako imate neke sumnje. Gledaj samo kako si ti od prošle godine zaglavio ovdje sa mnom.

Znam da si se pitao, negdje duboko u sebi, nisam li ja stvarno skrenuo s pameti.

- Hej, pa što onda ako si luđak? Još uvijek si moj brat.

- A braća Walker se drže zajedno, zar ne?

100

GIGA

- Točno. - Thomas se objema rukama uhvatio za ogradu. - Ako ti je to neka utjeha, nemam nikakvih sumnji u vezi tvog mentalnog zdravlja. Barem više ne. Ako se radi o tvojoj teoriji zavjere, pretvorio si me u vjernika.

- Mislim da moramo Leonori zahvaliti za to, - odgovorio je Deke. - Hoću reći da je u nekim stvarima potpuno ista kao ti. Gledaj samo kako je stavila svoj život na čekanje i došla ovdje saznati što se točno dogodilo njezinoj polusestri. To je stvar koju bi i ti učinio. K vragu, ti i jesi to učinio.

Thomas je slegnuo ramenima. -1 ti bi to za mene učinio.

- Naravno.

Neko su vrijeme obojica šuteći promatrala zaljev. Magla se pretvorila u neprobojnu koprenu.

Mnoštvo zvukova sa staze za trčanje najavljivalo je skupinu džogera. Pred njima su se u iz magle materijalizirala tri muškarca srednjih godina koji su vjerojatno znali više o toj vrsti rekreacije. Thomas se pitao je li ijedan od njih počeo primjećivati probleme s koljenima. To je samo pitanje vremena kad se čovjek približi četrdesetoj.

- Čujem da smo večeras pozvani kod Leonore na večeru, - rekao je nakon nekog vremena.

- Cassie me nazvala prije sat vremena. Rekla je da će ona i Leonora pripremiti večeru za nas.

- To će biti dobra prilika da spojimo glave i razradimo novu strategiju.

Deke je začuđeno izgledao. - Cassie misli da sam opsjednut.

-1 jesi, pa što onda? Takvi smo mi, braća Walker.

- Moglo bi mi biti malo neugodno pričati o nekim stvarima pred njom, - rekao je Deke.

- Ma ne. Gledaj na to ovako, nakon šestomjesečnog prakticiranja joge s tobom, zna o ovoj situaciji kao i svi mi ostali. Možda nam može dati novi pogled na situaciju, baš onako kako je to i Leonora učinila.

- Nikada o tome nisam na takav način razmišljao. - Deke je oklijevao. - Samo ne želim da pomisli da sam izgubljen slučaj, znaš? Stvari su među nama ionako čudne.

- Pruži joj šansu, Deke. Također, možeš to gledati s vedrije strane.

- Koja je vedrija strana?

- Najgori mogući scenarij koji se večeras može dogoditi, čak ako Cassie i pomisli da si totalni luđak, barem ćemo dobiti domaće pripremljenu hranu i ugodno društvo dviju dama.

- To stoji, - rekao je Deke.

Thomas je razmišljao da su se stvari pokrenule i počele pokazivati neki napredak tek nakon Leonorinog dolaska.

On i Wrench su išli kući hodajući preko staze za trčanje. Kasna poslijepodnevna špica je bila u punom zamahu. Staza je bila pretrpana biciklistima, šetačima sa psima i trkačima. Dva puta do sada su ga već skoro pregazili. Život u gužvi bio je izrazito opasan.

Kada su on i Wrench ušli u hodnik, čuli su zvonjavu telefona. Zatvorio je vrata i žurno podigao slušalicu.

- Walker ovdje.

- Thomas? - rekla je Leonora.

- Dolazim za otprilike pola sata. - Pogledao je na ručni sat. Moram se otuširati i presvući.

- Ne moraš se žuriti. Cassie i ja svejedno još nismo sve završile. Htjela sam te pitati hoćeš li ponijeti svoj alat?

Nalet toplog iščekivanja ugrijao mu je krv u tijelu. - Ne brini. Nigdje ne idem bez svojeg alata.

Na drugoj strani linije nastala je kratka, ali iznenadna pauza.

Leonora se cerekala.

- Zapravo, mislila sam na tvoj drugi alat, - rekla je. -Onaj kojega držiš u radionici. Iz slavine u kupaonici mi konstantno kapa voda tako glasno da po noći ne mogu spavati.

- Oh, taj alat. Dobro, i njega ću ponijeti.

Nakon pola sata, svježe istuširan i odjeven u košulju i platnene hlače, otišao je u radionicu.

101

GIGA

Izabrao je odvijač i još neke stvarčice za koje je pretpostavljao da će mu biti potrebni za popravak kapajuće slavine.

Kada se pojavio, Wrench ga je već čekao kod vrata u ustima držeći povodac.

- Oprosti prijatelju, ali ne i ovog puta. Wrench je izgledao utučeno.

Thomas je čučnuo ispred njega i počešao ga iza ušiju. -Ovako stoje stvari. Postoji mogućnost da me pita želim li prenoćiti kod nje. Mislim da za to nema nikakve šanse ako ti budeš tamo sa mnom. Jedna je stvar pitati muškarca da prespava. A posve je druga stvar pitati njega i njegovog psa da prenoće. Shvaćaš li što mislim?

Wrench je ostao neuvjeren.

Thomas gaje posljednji put potapšao, ustao i izašao van.

- Želiš li malo ovoga, Deke? - pitala je Cassie. Ponudila mu je zdjelu slanih mahuna punjenih sojom i kuhanih na pari. Pažljivo ih je promatrao i zatim uzeo jednu žlicu.

- Ovo izgleda zanimljivo, - rekao je. - Malo komplicirano, ali zanimljivo.

- Naučit ćeš se nakon nekog vremena, - Leonora ga je uvjeravala. - Gledaj mene.

Stavila je jedan kraj slane mahune u usta dok je drugi kraj držala prstima i zavrtjela dok nije došla do unutrašnjeg sadržaja. Praznu ljusku mahune odložila je u praznu zdjelicu.

Deke je pokušao učiniti isto to. Čuo se glasni zvuk sisanja.

- Jesam ih, - objavio je. Bacio je praznu ljusku u zdjelicu.

- Ako možeš ti, mogu i ja, - rekao je Thomas.

Stavio je vrh mahune u usta i nježno je zagrizao prednjim zubima. Kad je završio, trijumfalno je držao u ruci praznu ljusku mahune.

Svi su se smijali i posegnuli za mahunama.

Leonora je izmijenila pogled s Cassie. Za sada je sve dobro. Večer je počela obećavajuće.

Thomas je njušio ugodnu aromu koja se širila iz kuhinje. - Dobro miriši. Što je za večeru?

- Špinat i lazanje s feta sirom, - rekla je Leonora. -Cassie je za desert napravila pitu od jabuka.

- Lazanje? - Thomas je imao sanjarski izraz na licu. -Oh, čovječe, zaista jako, jako volim lazanje.

- Ne mogu se ni sjetiti kada sam zadnji puta jeo domaće pripremljenu pitu od jabuka, - rekao je Deke. - To je moja omiljena pita. - Pogledao je Cassie. - Nisam znao da znaš kuhati.

- Nikada nisi pitao, - slatko mu je odgovorila. Odmah se zarumenio, posegnuo za svojom bocom piva i promijenio temu. - Imam dobre i loše vijesti od onog studenta koji je testirao Rhodesove uzorke koje ste mi donijeli.

- Koje su dobre vijesti? - pitao je Thomas.

- To je samo obojeni šećer i kukuruzno brašno. Leonora je podigla obrve. - A koje su loše vijesti?

- To je samo obojeni šećer i kukuruzno brašno. Thomas je upao. - Drugim riječima, nećemo ga ščepati radi prodaje droge.

- Barem ne tako lako, - rekao je Deke. - On je prevarant, ali mislim kako ne možemo reći da radi nešto opasno ili ilegalno s tim svojim prehrambenim sadržajima koje prodaje.

Leonora ga je pogledala. - Ima li što novo u vezi Eubanksovog ubojstva?

Otpio je još piva i polako odložio bocu. - Kao što sam rekao Thomasu, ništa što bi objasnilo Bethanyno zanimanje za taj slučaj. Prema staroj istrazi, bila je to samo još jedna provala.

Thomas je uzeo još jednu punjenu mahunu i stavio je između zuba. - Eubanks je bio u matematičkom odjelu. Bethany je bila matematičarka. Jesi li siguran da nema nikakve povezanosti?

Deke je klimnuo glavom. - Koliko ja vidim, nema.

102

GIGA

- Znaš, ona je bila tvoja žena, ali i ja sam je poznavao, - rekao je Thomas. - Ako se mene pita, postoji samo jedan razlog zbog kojeg bi se Bethany zanimala za stari slučaj ubojstva. A razlog tome je samo ako je to utjecalo na njezin posao u matematici.

Deke se štrecnuo. - Zvučiš kao da njoj nije bilo stalo do ljudi.

Thomas je slegnuo ramenima. - Nisam siguran da jest. Barem ne na način na koji je tebi stalo.

Da, voljela je imati ljude oko sebe da se brinu o njoj kako bi se ona mogla koncentrirati samo na svoj posao, ali nije odustajala od svojeg cilja da bi pomogla nekome drugom. Ti to ionako znaš, Deke.

Nastala je kratka, ali neugodna tišina. Leonora je srela Cassien napet pogled. Znala je da se obje pitaju hoće li Deke eksplodirati kako bi obranio svoju mrtvu ženu.

Došao je kraj zabave uz večeru.

Ali na njezino iznenađenje, Deke se samo namrgodio.

- Ona nije bila okrutna, zlobna ili tako nešto, - rekao je, zvučeći tvrdoglavo, ali ne i ljutito.

- Nije. - Thomas se naslonio na svoju stolicu i složio se s bratom. - Ona nije bila nijedno od toga što si nabrojao. Ona je jednostavno bila koncentrirana samo na sebe. Većinu vremena bila je u svojem svijetu, radeći neke svoje stvari. Željela je samo imati svoj mir kako bi mogla raditi.

- Bila je zaista pametna. - Deke je otpio još jedan gutljaj piva. - Bila je genij. A geniji su drukčiji od nas.

Ništa drugo nije rekao u obranu svoje žene. Cassie je pogledom odmjerila zdjelu sa slanim mahunama. - Želite li još?

- Hvala, - brzo je rekla Leonora. - Voljela bih još. Cassie je ispred svakoga stavljala zdjelu da se posluže.

Deke i Thomas su se željeli udaljiti od posljednje teme, te su se počastili s još ponuđenih mahuna.

Leonora je pustila dah koji je držala u sebi. - U redu, čini se da za sada nema nikakve povezanosti s Eubanksovim ubojstvom. Morat ćemo se koncentrirati na nešto drugo.

- Nisam sigurna u to, - polako je rekla Cassie.

Svi su se okrenuli prema njoj i pogledali je kao da je upravo objavila da može letjeti.

- Kako to misliš? - iznenađeno je pitao Deke.

- Ako zaista želite znati više o Eubanksovom ubojstvu osim onoga što piše u novinama, - tiho je rekla Cassie. -Imam prijedlog.

- Nastavi, - rekao je Thomas.

Cassie se nagnula prema naprijed. - Utorkom držim satove joge seniorima u umirovljeničkoj zajednici. Jedna od sudionica na mojim satovima je žena imenom Margaret Lewis koja je bila glavna tajnica u odjelu matematike kod Eubaksa. Na sveučilištu je radila više od četrdeset godina. Sigurno je bila tamo u vrijeme kad je ubijen Eubanks.

- Oh, Bože, - prošaptala je Leonora. - Ona je još uvijek živa?

- I jako se dobro drži., - dodala je Cassie. - Ona je još najbolja na mojim satovima.

Deke je zurio u Cassie. - K vragu, tajnica odjela.

Thomas je čudno izgledao. - Imam osjećaj da sam ovdje nešto propustio. Znači, jedna od tajnica iz matematičkog odjela još uvijek je živa, pa što?

Svi su se okrenuli prema njemu.

- Što je bilo? - Pogledao je dolje, u svoju košulju. - Zaprljao sam se ili?

- Thomas, - razdraženo je rekla Leonora, - razgovaramo o tajnici cijelog odjela. Zar ne razumiješ? Nitko od sveučilišnih djelatnika ne zna više od nje što se događalo iza zatvorenih vrata. Samo bi dragi Bog bio bolji izvor informacija. A on ne priča.

- Leonora je u pravu, - entuzijastično je rekao Deke. -Thomas, u ovome moraš imati povjerenja u nas.

- Ako ti tako kažeš.

103

GIGA

Cassie se nasmijala. - Postoji mnogo starih šala o hijerarhiji u akademskom svijetu, Thomas.

Glavna tema svih njih jest da, dok su se dekan, profesor, izvanredni profesor, asistent profesora i instruktor vrpoljili na svojim foteljama i bavili se onim za što su bili nadležni, zapravo je tajnica odjela radila sve ostalo.

- U redu, u redu, shvatio sam. Misliš da bi se isplatilo razgovarati s tom Margaret Lewis, zar ne?

- Naravno, - rekao je Deke. - Ako se išta neobično događalo u vrijeme Eubanksova ubojstva, tajnica odjela bi to zasigurno znala.

Leonora je ustala i otišla u kuhinju pogledati lazanje. -Ako se ta Margaret Lewis ne može prisjetiti ničeg drugog o događajima koji su se zbivali u vrijeme Eubanksova ubojstva osim onoga što piše u novinama, tada možemo odahnuti i sa sigurnošću znati da se ništa neobično nije ni događalo.

Thomas se koncentrirao na popravljanje slavine u kupaonici. Iz navike, poslagao je sve male dijelove koje je poskidao istim redom na pod u kutu kako bi ih znao vratiti natrag.

Sada je samo morao sastaviti te dijelove i vratiti ih na svoje mjesto. Bila je to dobra teorija i mogla bi stvarno upaliti. Ali ovaj posao je bio umjetnost, ne znanost. Nije uvijek odgovarao logici. U tom slučaju, imao je mnogo zajedničkoga s onim što se događalo između njega i Leonore.

- Mislim da su stvari dobro prošle, - rekla je Leonora stojeći na vratima iza njega. - Deke i Cassie su se do kraja večeri jako dobro slagali.

Pomislio je kako su blizu Deke i Cassie bili jedno drugome kad su se spustili stepenicama i krenuli na stazu prije nekog vremena. Nisu se držali za ruke, ali osjećala se neka intimnost koja se u njihovom odnosu prije nije vidjela.

- Možda je to zbog pite od jabuka, - rekao je. - Uzeo je u ruke odvijač. - Deke obožava takve stvari. Osobito sa sladoledom. Usput, i lazanje su bile odlične.

- Drago mi je što su ti se svidjele.

- Godinama već nisam jeo tako dobre lazanje, pripremljene kod kuće. Kada ih se baš zaželim, obično kupim one smrznute.

Prekrižila je ruke i jednim se ramenom naslonila na okvir vrata. - Moram ti to reći, malo sam se zabrinula kada si spomenuo da Bethany nije bila brižljiv tip osobe. Nisam znala kako će Deke reagirati.

- Nisam ni ja, - priznao je Thomas. - Ali ponekad mi stvarno dosadi slušati ga kako priča o njoj kao daje bila svetica.

- Također sam primijetila da je njegova obrana uspomene na nju došla iz navike, a ne od velike žalosti.

- On se mijenja. Mislim da kreće naprijed. - Kleknuo je na koljeno, posegnuo rukom u otvoreni ormarić i okrenuo ručku koja je kontrolirala dotok vode. - Samo se nadam da ponovno neće krenuti unatrag ako na kraju ne pronađemo nikakve odgovore.

- Mislim da se to neće dogoditi. Počeo se koncentrirati na Cassie. To je već veliki korak.

- Da, je. - Stao je na noge i okrenuo ručku za puštanje vode. Bilo je nekog zastajkivanja i pjenjenja, ali na kraju je stara slavina počela tečno puštati vodu. - Zaista misliš da će nam ona stara tajnica matematičkog odjela moći reći nešto korisno?

- Tko zna? Ali vrijedi pokušati.

- Ako ti tako kažeš. - Zatvorio je vodu.

Oboje su neko vrijeme mirno gledali slavinu. Nema ka-panja.

- Oho, - rekla je Leonora. Stvarno si dobar. Ti si odličan.

- Što da ti kažem? To je dar.

Nasmijala mu se gledajući ga u ogledalu. - Vjerujem ti.

On je gledao u njezin odraz u ogledalu. Tijelo joj je bilo zavodljivo dok je stajala tako naslonjena na vratima. Oči su joj bile tople, duboke i tajanstvene.

104

GIGA

- Treba li ti još nešto popraviti? - pitao je.

- Sada kad si to spomenuo, mislim da postoji još jedan projekt kojeg bi mogao poboljšati stručnom uporabom svog alata.

Držao je u ruci sjajni odvijač. - Vodi me k njemu.

- Ovim putem.

Okrenula se i povukla ga u hodnik, te ga zatim vodila do vrata svoje mračne spavaće sobe.

Sat i pol kasnije izašao je na njezin trijem i duboko udahnuo hladan noćni zrak. Još jedan nalet magle spustio se na tamnu vodu Sounda prekrivajući tako i stazu. Nazirala se slaba svjetlost uličnih lampi.

Pogledao je Leonoru koja je stajala na vratima. Bila je umotana u debeli ogrtač, kosa joj je bila raspuštena i padala preko lica. Pomalo je škiljila. Naočale je ostavila na noćnom ormariću.

- Laku noć. - Poljubila gaje u usta.

- 'Noć.

Poljubio je i on nju, ali ne lagano kako je ona njega. Želio je ostaviti dojam. Dati joj nešto za razmišljanje kad se vrati u topli, udobni krevet kojega je on upravo napustio.

- Dobra zabava? - pitao je stranac.

Brett Conway se trgnuo i pokušao usredotočiti. Čovjek gaje doslovno na smrt preplašio, iznenada se pojavljujući iz magle i mraka. Nikoga drugog nije čuo na stazi za trčanje.

Stranac je izgledao čudno i uvrnuto. Bio je odjeven u crno i na glavi je nosio ski masku koja mu je potpuno prekrivala lice. Bilo je hladno, razmišljao je Brett, ali ipak ne toliko.

- Zabava je bila dobro, - promrmljao je Brett.

Bila je to jako dobra zabava. Puno cuge i hrpa trave. Ali nijedna od djevojaka nije pokazivala zanimanje za njega. Osjećao se pomalo bolesno. Ne bi mu trebalo puno da skoči u hladne vode Sounda.

- Ne izgledaš baš dobro, - rekao je stranac.

- To je zbog previše piva. Bit ću dobro.

- Ja imam nešto od čega ćeš se brzo jako dobro osjećati. - Stranac je ispružio ruku i otvorio dlan. - Probaj, svidjet će ti se.

Brett je pogledao maleni paket. - Što je to?

- Dim i ogledala.

Uzbuđenje mu je preplavilo tijelo. Zaboravio je na bolni želudac. - Nemoj zezat! Prava stvar?

- Prva stvar.

- Čuo sam neke glasine. Ali nitko koga poznajem nije uspio doći do toga.

- Onda budi prvi iz društva.

Zabrinutost se vratila. - Koliko košta? Nemam kod sebe više od dvadeset do trideset dolara.

- Besplatno je.

Sada je znao da postoji 'kvaka'. - Ne vjerujem.

- Pa, postoji malena usluga koju bih želio da mi učiniš, -rekao je stranac.

- Kakva usluga?

- Progutaj ovo, pa ćemo razgovarati.

Brett je oklijevao. Ali bilo je to prelagano. Već se gotovo čuo kako prijateljima pričao o tome.

Nikada nećete vjerovati. Sreo sam sinoć jednog tipa na stazi. Dao mi je D i O. Pravu stvar.

Besplatno.

Progutao je prah. Imao je gorak okus.

- Što se tiče tog okusa, - rekao je stranac.

- Što? - Brett je škiljio gledajući kroz maglu, pokušavajući bolje pogledati strančeve oči. Bilo je nečega čudnog u vezi tih očiju.

- Ubit ćeš za mene jedno čudovište.

- Ti si luđak. - Brett se nasmijao. - Ovdje nema nikakvih čudovišta.

105

GIGA

- Nisi u pravu. Upravo sada jedan prolazi ovom stazom. Za nekoliko minuta bit će na drvenom mostu. - Stranac mu je predao u ruke dugačak objekt koji je najednom kraju bio teži.

- Uzmi ovo. Trebat će ti.

Brett je pogledao dolje u palicu za golf koju mu je dao stranac. - Ha? Ovdje nešto gadno nije štimalo. Želio je postaviti još neka pitanja. Ali počele su halucinacije i on je ugledao čudovište u magli.

Neka istinski ugodna zadovoljstva koja su Thomasu preplavila tijelo nakon nezaboravnog seksa, sada su polako počela blijedjeti. Njihovo mjesto zauzeli su poznati uznemirujući osjećaji. Možda taj namjerno provokativan poljubac za laku noć i nije bio dobra ideja. On će biti taj koji će provesti neprospavanu noć.

Zvuk nadolazećih koraka upozorio ga je da na stazi ovako kasno ipak postoji još nekoliko džogera koji se ne obaziru na oštećenja koljena. Pomaknuo se na rub staze, ostavljajući trkaču dovoljno mjesta za prolazak.

Odjek ujednačenih trčećih koraka postajao je sve glasniji. Trenutak kasnije, jedan je mladi čovjek protrčao pokraj njega. Obližnja ulična lampa bacala je mutnu svjetlost na trkačevu obuću i donji dio nogu. Ostatak njegovog tijela ostao je skriven u tami.

Thomas se pitao treba li upozoriti klinca da će mu koljena stradati do njegove četrdesete ako bude nastavio ovako trčati. Ipak se odlučio za šutnju. Zašto dati konkurenciji još veću prednost? Stvari su ionako bile dovoljno teške u četrdesetima. Osim toga, mladići nisu željeli slušati priče o nezdravim koljenima. Oni su planirali vječno živjeti i cijelo vrijeme biti u izvrsnoj formi.

Mladić je nestao u noći. Zvuči njegovih koraka polako su iščeznuli. Vratila se tišina, miješajući se s maglom.

Došao je do drvenog mosta i nastavio se kretati preko nje-ga. S tog mjesta vidio je svjetlost s vlastitog trijema koja je dolazila kroz krošnje drveća. Wrench će ga sigurno dočekati budan.

Lijepo je znati daje tvoj pas uvijek uz tebe.

Začuo je korake iza sebe. Još jedan džoger, onaj koji je odlučio varati i doći na drugi kraj zaljeva prečacem. Njegovi koraci postajali su sve teži, a ne lagani poput koraka prošlog džogera koji se trudio zadržati ritam. Možda su ga boljela koljena.

Thomas je čuo i trkačeve teške udisaje. Čuo je i glasno gutanje zraka. Dok je pažljivo slušao, ritam koraka se mijenjao. Ubrzavao je.

Smanjujući razdaljinu među njima.

Nemoj se okretati. Možda te netko želi dostići.

Zvuk koraka sada se brzo približavao. Trkač je zaista sisao zrak, pripremajući se za ubacivanje u još veću brzinu.

Valjda se trudio dostići svoj maksimum. Ovaj je tip zvučao kao da koristi svu svoju snagu kako bi došao do nevidljivog finisha.

Trkač ga je gotovo sustigao.

K vragu s tim. Jedina stvar koja je bila gora od nervoznog izgleda bio je izgled žrtve.

Thomas je stao, okrenuo se, povukao do ograde, ostavljajući trkaču dovoljno mjesta. Desnu ruku je držao u džepu jakne. Prsti su mu se stezali oko drške ključa za odvijanje.

Iz magle se naglo pojavila tamna sjena. Nešto tu nije bilo u redu. Obje su ruke bile podignute u neprirodan položaj. Držao je dugački predmet.

Trkač je zamahnuo pri tome ispustivši nemilosrdan krik i počeo spuštati predmet poput mesara kada zamahuje svojom sjekirom.

Thomas je izvukao ključ za odvijanje iz svojeg džepa. Podigao gaje, a tijelo je refleksno naslonio na ogradu.

Trkačeva golf palica je umjesto Thomasove glave udarila u ključ za odvijanje. Snažni udarac zaklimao je drveni most pod Thomasovim nogama.

Trkač, zatečen vlastitom snagom zamaha, načinio je još nekoliko koraka prije nego se 106

GIGA

naprasno zaustavio. Trčao je uokolo, sišući još više zraka i punom brzinom krenuo prema svojoj meti.

Zadebljani kraj dugačkog objekta koji je bio u muškarčevim rukama nakratko se zasjajio na slabom svjetlu.

Palica za golf. Čak i kad je identificirao napadačevo oružje, Thomas se bacio naprijed, podižući ključ za odvijanje kako bi njime blokirao palicu. Pokret je bio povratan. Što se ticalo taktike, nije imao puno izbora. Povlačenje s puta nije bilo na njegovoj listi slobodnih opcija. Završio bi zarobljen između napadača i sigurnosne ograde.

Ključ za odvijanje i palica susreli su se po drugi put. Još jači udarci ponovno su potresli most, ali i Thomasa. Napadač se urlajući leđima naslonio na ogradu.

Palica mu je izletjela iz ruku i pala u tamu ispod mosta.

Thomas je zgrabio ukazanu priliku i brzo djelovao. Jednim je ramenom priklijestio čovjeka i obojica su završila na podu. Udarili su u drvene daske i kotrljali se. Thomas je izgubio svoj ključ za odvijanje. Zapeo je među daskama.

Nije gubio vrijeme pokušavajući pronaći svoj alat. Bio je prezaposlen obračunavajući se s čovjekom ispod njega. Sada je napadač umjesto ubojitog bijesa osjećao puku paniku.

Trkač je divlje udarao i bacao se, vrišteći od straha.

- Pusti me. Ne. Ne. Nemoj me dirati. Pusti me. Njegova je šaka udarila Thomasovo lice, te se zatim zabila u njegova rebra. Udarci su bili jaki i divlji.

Bijes je prostrujao kroz Thomasa, dodajući još više surovih kemikalija u njegov krvotok.

Uspravio se dok su mu ruke čvrsto držale mekano meso abdomena. Čuo je trkačeve bolne jauke.

- Nemoj me ozlijediti. Nemoj me ozlijediti. Trkač se onesvijestio, ali je očito brzo došao k sebi.

- Molim te, molim te, molim te. Nemoj me ozlijediti. Nemoj me ozlijediti.

Trkač je podigao ruke kao da postavlja štit oko svoje glave.

Thomas je vidio daje čovjek počeo histerično jecati.

- Molim te, nemoj me ozlijediti.

Thomas se uzrujano podigao na noge i posegnuo za svojim mobitelom.

Imao je sreće. Još uvijek mu je bio u džepu i preživio je borbu. Glas za modernu tehnologiju.

Stajao je s Edom Stovallom u predvorju bolnice Wing Covea. Ed je bio odjeven u uniformu, svjež i izglačan. Nikada nitko ne bi rekao da se trgnuo iz čvrstog sna na poziv 911.

- Nafiksan je nekom vrstom smeća. - Ed je nervozno zatvorio svoj notes za bilješke i gurnuo ga u džep. - Vjerojatno s onim novim halucinogenom. D i O. Liječnik iz Hitne mi je rekao kako klinac ima strašne halucinacije. Priviđaju mu se razne stvari. Još uvijek vrišti o nekakvom čudovištu na drvenom mostiću.

- To bih bio ja, - rekao je Thomas.

- Očito je zaključio da si čudovište ljudskog lika. Bio je uvjeren da te mora uništiti. Mislim da te namjeravao baciti preko ograde u zaljev.

- Možda bi mu i uspjelo. Pogotovo daje palica za golf prvo udarila u moju glavu.

- Bolničari mi kažu kako ništa više neću uspjeti danas izvući iz njega, eventualno mogu pokušati sutra. Pod pretpostavkom da će se sjećati što se uopće dogodilo.

- Jesi li ga identificirao?

- On je Brett Conway. Brucoš je u Eubanksu. Ove večeri je izašao s društvom. Završili su na nekoj privatnoj zabavi. Sam je otišao odatle. Rekao je prijateljima da će se pješice vratiti do svojeg stana. To je bilo zadnje kada ga je netko vidio prije nego se odlučio za napad na tebe.

- A što je s palicom za golf?

- Eubanks ima golf momčad. Brett Conway je dio te momčadi.

- Što će biti sada?

107

GIGA

Ed je izgledao nepokolebljivo. - Sada ću nazvati njegove roditelje i reći im da je njihov dečko upao u probleme s drogom.

- Ne zavidim ti, - rekao je Thomas.

- Da, zaista mrzim ovaj dio posla.

Netko se naslonio na zvono na vratima. Pospano je pogledala na zidni sat. Tri sata u noći.

Nije dobro.

Leonori su kroz tijelo prošli trnci. Njezina je greška što je sada sama. Thomas joj je ranije večeras jasno dao do znanja kako bi bio jako sretan kada bi prenoćio kod nje. Ali ona ga ipak nije pozvala. Sama je sebi rekla kako treba zadržati neku emocionalnu razdaljinu u ovoj vezi.

Stvari su ionako bile dovoljno komplicirane.

Odgurnula je pokrivač u stranu i posegnula za naočalama na noćnom ormariću. Našla ih je, stavila na nos i tek je tada ustala te zagmula ogrtač.

Hodala je hodnikom i preko mračne dnevne sobe pogledavala prema ulaznim vratima.

Zvono je nastavilo odzvanjati u noćnoj tišini.

Još jače je stegnula ogrtač oko struka, uzela svoj mobitel kako bi u slučaju potrebe mogla nazvati 911 i kroz sjenom obavijenu dnevnu sobu pošla do vrata.

Upalila je svjetlo na trijemu i virila kroz špijunku na vratima. Osjetila je veliko olakšanje kada je ugledala Tho-masa.

Tada je na njegovoj košulji ugledala tamne mrlje.

- Oh, Bože moj. - Žurno je otvorila vrata. - Thomas. Je li to krv na tvojoj košulji?

Pogledao je dolje, a na licu mu se vidjela očita ljutnja. - Gad. Posjekao mi je usnu. Ovo je bila nova košulja.

- Što se dogodilo? Jesi li dobro? - Glupo pitanje. - Sasvim se jasno vidjelo da nije dobro.

- Nesreća na drvenom mostu. - Maknuo je prst sa zvona na vratima. - Mogu li ući i oprati se?

- Nesreća? - Brzo je zakoračila unatrag. - Da, naravno. Možda bih te trebala odvesti na Hitnu pomoć.

- Upravo sam od tamo došao. Dobro sam.

- Bio si u bolnici? Thomas, za Boga miloga, što se dogodilo?

- Duga priča. Ali ne brini se. Ništa nije slomljeno. Prošao je kroz okvir vrata ukočeno hodajući i zastao na hodniku. Konačno ga je mogla dobro pogledati na svjetlu. Na lijevom obrazu je imao gadnu ogrebotinu, zglobovi su mu bili izguljeni, a kosa previše razbarušena. Njegova jakna, hlače i košulja su po sebi imali mrlje od blata i krvi, a krajevi košulje su nemarno visjeli iznad remena.

Pažljivo je zatvorila vrata za njim, zaključala ih i okrenula se.

- Thomas, što ti se dogodilo?

- Naletio sam na džogera. - Slučajno je pogledom uhvatio svoj odraz u ogledalu i trgnuo se, K vragu. Dolazak ovamo je bila greška. Nisam ni znao da ovako izgledam. Trebao sam reći Edu da me odveze do moje kuće.

- Pričaj mi o toj nesreći.

- Dogodila se na drvenom mostu.

- Rekao si da dolaziš s Hitne, ali zasigurno ne izgledaš kao da te pregledao doktor.

- Bili su zaposleni s onim drugim tipom. Nisam im dopustio da me očiste. Pomislio sam da to mogu ovdje učiniti.

- Thomas, ništa te ne razumijem.

- Kao što sam rekao, to je duga priča.

- Možeš mi polako pričati dok te budemo sređivali. Nije se protivio.

Zaobišla ga je vodeći ga preko dnevne sobe i malog hodnika.

Posjela gaje na rub bijele kade i zatim je otvorila vodu. Vidjela je u ostakljenim vratima ormarića s lijekovima kako ju promatra. Oči su mu bile hladnije od vode u zaljevu.

108

GIGA

- Siguran si da ne trebaš doktora? - pitala je.

- Jesam.

Otvorila je ormarić i izvadila alkohol, vatu na štapićima i tubu antibiotičke masti.

- Uvijek putuješ s punom medicinskom opremom? - pitao je.

- Zapravo i da. Te stvari držim uvijek pri ruci, za svaki slučaj. To me je naučila moja baka.

Vjeruje u pripravno stanje. Skini jaknu i košulju. - Pogledala gaje ravno u oči. - Moram vidjeti sve moguće ozlijede.

- Nije tako strašno. - Počeo je svlačiti jaknu, nakratko zastao i polako udahnuo, te sa stoičkim izrazom vukao dok je nije konačno skinuo.

- Jako te boli, zar ne? - Uzela je jaknu od njega i objesila je na vješalicu iza vrata. Nešto je udarilo o drvena vrata, odvraćajući joj pozornost. - Stoje to?

- Ključ za odvijanje kojeg sam ponio k tebi da ti popravim slavinu. - Mehanički je otkopčavao košulju.

Kad ju je skinuo, laknulo joj je jer je vidjela da stvari i nisu toliko loše. - Možeš li duboko udahnuti?

- Pažljivo je pokušao, prstima opipavajući rebra. - Da. Nema oštre boli. Opusti se, Leonora.

Dobro sam. Samo malo izudaran.

Natopila je štapić s vatom alkoholom i posvetila se ogrebotini na njegovom obrazu.

- U redu, - rekla je, - da čujem što se točno dogodilo?

- Neki nafiksani klinac me pokušao onesposobiti palicom za golf i baciti u zaljev. Promašio je. To je kraj priče, barem što se tiče Eda Stovalla.

Na trenutak je pomislila kako nije dobro čula. Odmaknula je vatu s njegovog obraza.

- Što? - Jedva je i tu riječ izgovorila. Osjećala se kao da joj je jezik odebljao. - Klinac te pokušao ubiti?

- Misle da je bio pod utjecajem one droge, D i O, o kojoj smo nešto načuli. Još uvijek u Hitnoj vidi neka čudovišta. Očito je mislio da sam i ja jedno.

Pod kupaonice se pomaknuo pod njezinim nogama, ostavljajući je u bestežinskom stanju neka visi u međuprostoru nekog drugog svijeta. Svijet s druge strane ogledala, pomislila je- Ti si ozbiljan, zar ne? - šaptala je.

- Vraški sigurno nisam u šaljivom raspoloženju. Uhvatila se za uzvrtjeli stomak i koraknula unatrag kako bi ga bolje pogledala. - Imao je palicu za golf?

- Ed kaže daje klinac na Eubanksovom sveučilištu član golf momčadi. Joj. - Oprosti. - Brisala gaje vatom manje stišćući obraz. -Znam što sada misliš?

- Razmišljam o onoj torbi s palicama za golf u kolibi Alexa Rhodesa.

- Znala sam. Jesi li možda spomenuo te palice Edu Štovahu?

- Nema smisla. On je zadovoljan svojom verzijom događaja, a ja ionako nemam nikakve dokaze da mu proturječim. Moja jedina nada je da mali, kad se izvuče iz tih halucinacija, može reći Edu odakle mu to smeće od kojeg su mu se privi-đala čudovišta. Ali ne bih se kladio u to. Medicinsko osoblje mi je reklo kako postoji mogućnost da se ne sjeća ničega. Kažu da sude po nekoliko prijašnjih slučajeva koje su imali, a zaključili su da je ta droga jako nepredvidljiva, te ako je pomiješana s alkoholom, ima dupli učinak.

- Oh, moj Bože, Thomas. Misliš li da je Alex nafiksao tog dečka i namjerno ga poslao da te ubije?

- Možda ne. Možda je samo želio poslati upozorenje. -Thomas je lijevom rukom polako dotaknuo desno rame. - Dati mi do znanja kako bi bilo bolje da se ne miješam u njegov privatni posao.

Okrenula se kako bi krvavu vatu bacila u smeće. - Kako bi uopće saznao?

- Misliš za naš interes za njega? Julie Bromley. Ne bih bio iznenađen da je saznao za naš mali jutrošnji razgovor. Vjerojatno je postao nervozan.

Zurila je u njegov odraz u ogledalu, ne mogavši odvratiti pogled. - Moraš razgovarati s Edom 109

GIGA

Stovallom.

- Daje to barem tako lako. Vjeruj mi, za sada bi to bio potpuni gubitak vremena.

- A kada bih ja išla s tobom razgovarati s njim?

- Bez uvrede, ali to ne bi ništa pomoglo. - Thomas je is-krivio usne. - Pretpostavio bi da me podupireš samo zbog toga što spavaš sa mnom.

Pročistila je grlo. - Tako dakle. Pomislit će da sam zaslijepljena strašću, je li?

Thomas je počeo ustajati. - Ed će potražiti bilo kakav izgovor kako bi potkopao moju priču, zbog toga što još uvijek misli da surađujem s Dekeom na teoriji o zavjeri.

- Sjedi mirno. Uzela je tubu antibiotičke masti. - Još uvijek nisam završila s tobom.

Kada je učinila sve što je mogla za njegove ozljede, odvela ga je u kuhinju. Neko svojstvo divlje životinje sada mu je konačno počeo blijedjeti iz pogleda, ali oči su mu još uvijek izgledale suviše opasno.

Posjela ga je za stol i dala mu tabletu protiv bolova koje je držala iza pulta za slučaj nenadane glavobolje.

Natočila mu je čašu mlijeka koju je položila ispred njega kako bi s njim popio tabletu.

Pogledao je u mlijeko. - Imaš li viskija?

Lagano se nasmiješila. - Žao mije, ali nemam.

- Što kažeš na onaj konjak kojega si poslužila uz pitu odjabuka?

- Ah, da. - Otvorila je kuhinjski pretinac, izvadila bocu i natočila mu jednu mjericu u čašu.

Uzeo ju je od nje. - Hvala.

Gledala je kako uzima tabletu i ispija pola sadržaja čaše u jednom gutljaju.

- Thomas, što ćeš pobogu sada učiniti?

- Još ne znam. Moram malo razmisliti.

- Stoje s Alexom Rhodesom?

Thomas je to probavljao duže vrijeme.

- Vjerojatno će pretpostaviti da znam kako je on stajao iza večerašnjeg napada, ali on također zna da ništa u vezi toga ne mogu napraviti. Jako je dobro upoznat s lokalnom situacijom. Zna da svi, uključujući i šefa policije, misle da je Deke opsjednut svojom teorijom o ubojstvu i daje moguće da svaki pokret koji napravim bude protumačen kao pomaganje mojem bratu i njegovoj ludosti.

- Ali ne možemo ignorirati činjenicu da te je večeras možda pokušao ubiti.

- Mislim da bi se isplatilo kada bismo ga pustili da se brine neko vrijeme, - rekao je Thomas. Vjerojatno se sada preznojava, pokušavajući dokučiti moj sljedeći potez. Neće ništa škoditi ako se malo nervira. Nervozni ljudi čine greške. U međuvremenu, mi ćemo razgovarati s Margaret Lewis, pa ćemo onda vidjeti što dalje. Potrebna nam je strategija.

- Strategija?

- Plan, znaš? Zaista bih ga želio imati. Uvijek sam se osjećao bolje kada sam radio po prethodno napravljenom planu.

Namrgodila se. - Thomas, mislim da ne bi...

- Mogu li provesti noć ovdje?

Prije kratkog vremena poželjela je da gaje večeras pozvala u svoj krevet, razmišljajući o svim mogućim razlozima zbog kojih to ne bi bila dobra ideja. Sada ju je ovo direktno pitanje zbunilo.

- To je jako ležerno od tebe, Thomas, - rekla je. - Sto se dogodilo s rafiniranošću i romantikom?

- U ovom se trenutku ne osjećam rafinirano niti romantično. Ako ne želiš da spavamo ovdje, možemo se vratiti do moje kuće.

Zbog njegovog govora sličnog poslovnom, šutjela je nekoliko sekundi.

Pročistila je grlo. - Dobila sam dojam kako se u ovom zahtjevu za noćenje ne radi o pronalasku odgovarajućeg mjesta za vrući, žestoki seks. Zašto ja moram odlučiti?

110

GIGA

Pogledao ju je. - Ako sam ja u pravu sa zaključkom kako me Rhodes pokušao Uplašiti ili me se čak večeras trajno riješiti, moramo pretpostaviti daje imao svoje razloge.

-Pa? - Do sada je sigurno saznao da smo ti i ja umiješani u to. Ne treba biti genij da se dođe do zaključka da, ako Rhodes vidi prijetnju u meni, onda je sigurno vidi i u tebi.

- Prijetnju? - Polako je izdahnula. - Vjerujem da znam na što ciljaš.

- Moramo pretpostaviti da, ako je imao razloge da me želi maknuti s puta, vjerojatno se ni prema tebi ne osjeća blagonaklono.

- Unatoč pogledu na moju neodoljivu stražnjicu onog dana u supermarketu?

- Tvoja stražnjica je idealna, ali nisam siguran da možemo računati na njezina čuda, koliko god dobra bila, da će spriječiti Rhodesa da učini nešto neugodno. - Thomas je zastao. - Vidiš, tip poput Rhodesa nije spreman u potpunosti poštivati tvoju stražnjicu.

- Jedno razočaranje za drugim. Ali shvaćam što želiš reći. Vjerojatno bi se neko vrijeme trebali držati zajedno. Paziti si međusobno na leđa.

-To je dobra ideja.

- Možeš večeras ostati ovdje.

- Hvala. Oprosti zbog nedostatka rafiniranosti i romantike.

Naslonila se leđima na pult. - Kažu da bi dobra veza trebala biti temeljena na nečemu dubljem nego što su rafiniranost i romantika, zbog toga što te kvalitete nikada ne potraj u dugo.

- Čuo sam to, - rekao je Thomas.

- Srećom po nas što u našoj vezi imamo nešto dublje i čvršće od romantike.

- Da? A što to?

- Tvoj alat.

Kada je umotana u svoj ogrtač izašla iz kupaonice, otkrila je da se on već uvalio u krevet.

Možda je to bila samo njezina mašta, ali činilo joj se da je zauzeo većinu mjesta. Ležao je na leđima, s rukama ispod glave, promatrajući je dok je gasila svjetlo.

- Mislio sam ispraviti pogrešan dojam koji si ranije stekla, - rekao je kad se uvukla u krevet pored njega.

Lagano je dotaknula njegova prsa, pitajući se gdje ga i koliko boli. - O kojem se to pogrešnom dojmu radi?

- O onome kada sam te pitao smijem li provesti noć ovdje!?

- Um-hmm?

- Ta zamolba je bila primarno bazirana na moju zabrinutost za tvoju sigurnost. Ali postojao je tu i skriveni motiv.

- A taj bi skriveni motiv bio?

- Također sam bio u potrazi za odgovarajućim mjestom za žestoki i vrući seks.

- Stvarno? Pa, u tom slučaju, velika je šteta što si večeras pretučen.

- Mislim da to neće biti neki veliki problem. Samo mi obećaj da ćeš biti nježna.

Vrući, žestoki, ali ipak nježan seks, pomiješan sa saznanjem daje Leonora pokraj njega u krevetu, pomogao mu je da uskoro zaspe.

Nažalost, sanjao je. ... Stajao je ispred umivaonika u Leonorinoj kupaonici, pokušavajući se obrijati. Ali bilo mu je teško vidjeti što radi zbog toga što je ogledalo bilo prekriveno parom.

Uzeo je ručnik i obrisao paru s ogledala.

Sada je u njemu mogao vidjeti lice, ali to lice nije bilo njegovo. Alex Rhodes ga je gledao uznemirujućim žutim očima iz kojih se vidjelo kako uživa.

111

GIGA

POGLAVLJE 15.

Brijanje sljedećeg jutra, čak i bez pritiska da mora gledati u Rhodesove žute oči u odrazu u ogledalu, bilo je nemoguće.

Thomas je isključio vodu pod tušem, oko struka omotao ručnik i nagnuo se iznad bijelog porculanskog umivaonika. Promatrao je tamnu bradu na svojem licu u zamagljenom ogledalu.

Nije to baš bio lijep prizor.

Ali nije mogao puno učiniti u vezi toga, pomislio je. Leonori se vjerojatno ne bi svidjelo kada bi posudio njezinu malu ružičastu plastičnu britvicu, jedinu koja je bila na raspolaganju. To je bila jedna od svakodnevno potrebnih stvari koje je dodao svojoj listi potrepština koje će danas ponijeti od kuće. Svakog trenutka se ta lista povećavala. Sada je uključivala, po redu važnosti, kondome, četkicu za zube, britvicu, čistu košulju, donje rublje ijedan par čarapa.

K vragu. Bit će mu potrebna jedna mala puta torba da sve to ponese.

A bilo je tu i pitanje Wrencha.

Imao je viziju sebe kako pakuje torbu svake večeri i priprema se s Wrenchom na pješačenje do Leonorine kuće. Živa muka. Bilo bi vraški zgodnije kad bi Leonora preselila kod njega.

Ali imao je neki predosjećaj da joj se neće sviđati taj pragmatični plan. To bi značilo da bi ona morala biti ta koja će se svake večeri pakirati, a čini se da žene uvijek imaju više stvari.

Možda i ne bi bila dobra ideja da se navikne na njezinu prisutnost u svojoj kući. Ona će se vjerojatno odmah uputiti u svoj vlastiti svijet one iste minute kada dođe kraj njezinim avanturama ovdje, u Zemlji čuda.

Odlično. Sada se već jako trudio baciti se u depresivno stanje.

Pogledao je svoj odraz. Izgledao je kao da ga je pregazio vlak. Rebra su mu bila dosta natučena. Brada stara nekoliko dana nije sakrila krastu koja se stvorila na ogrebotini na njegovom obrazu. Područje ispod lijevog oka gadno je tam-njelo i vjerojatno će se iz dana u dan samo pogoršavati. Njegove ruke, pogotovo zglobovi prstiju, bili su jako izguljeni.

Okrenuo se od ogledala, uzeo košulju i trgnuo se kad ju je pomirisao. Nije bila baš svježa i čista. Sinoć se zaista preznojavao u njoj dok je vodio borbu na drvenom mostu. Možda je bolje da ju ovog jutra ne odjene.

Dobro se obrisao ručnikom, navukao hlače i prstima prošao kroz kosu. Zadovoljan jer je to bilo najbolje što je za sebe mogao učiniti pod danim okolnostima, otvorio je vrata i izašao na hodnik. Trebao je kavu i još nešto protiv bolova. Nakon toga bi mu dobro došla hrana. Bio je gladan. Čini se daje na njega djelovao vrući i žestoki seks s Leonorom.

Zvuk muškog glasa koji je dopirao iz smjera kuhinje nagnao gaje da zaboravi kofein i tablete protiv bolova.

- Ovo je ludost, Leo. Sigurno si sama sebe obmanula ako si se uspjela uvjeriti da je Meredith ubijena i da ćeš pronaći ubojicu. Potrebna ti je psihijatrijska pomoć.

- Možda, ali mislim da mi ga zdravstveno osiguranje neće pokriti, - rekla je obzirno Leonora.

- Jesi li možda za šalicu kave?

Thomas je prešao dnevnu sobu s nekoliko dugačkih koraka i zastao na kuhinjskim vratima.

Scenu pred sobom promotrio je jednim brzim pogledom.

Leonora je stajala za pultom, točeći kavu svojem gostu. Za sebe je skuhala šalicu čaja.

Nije si mogao pomoći i ne primijetiti kako ona, za razliku od njega, jutros izgleda fantastično.

Na sebi je imala lagane hlače, dugačak crveni džemper i pahuljaste kućne papuče. Kosa joj je bila skupljena u uobičajenu francusku punđu. Čovjek napetog izgleda s kovrčavom smeđom kosom i oštrim crtama lica zauzeo je jednu od dvije stolice za stolom. Na sebi je imao neizglačanu plavu oxfordsku košulju, hlače i čizme.

Na stolici je visjela iznošena jakna od rebrastog samta sa zakrpama od brušene kože na laktovima.

112

GIGA

Pokraj njega, naslonjena na zid, stajala je skupa kožna torba za knjige koje je izgledala kao ženska torbica, ali je vjerojatno trebala služiti kao aktovka.

Leonora je pogledala prema vratima. - Ah, tu si, Thomas. - Uputila mu je brzi ispitivački pogled, a oči su joj bile zabrinute. - Kako se osjećaš?

- Preživjet ću, hvala na pitanju.

Nije se doimala potpuno uvjerenom, ali nije povlačila raspravu. - Upoznaj, ovaj, ah, bivšeg kolegu. Kyle Delling. Možda si me čuo kako sam jednom ili dva puta spomenula njegovo ime.

Bivši zaručnik. Upravo ono stoje trebao. Još jedan čovjek u blizini koji se spetljao s Meredith.

Pitao se promatra li ih sada Leonora obojicu u svojoj kuhinji i smješta li ih pod isti naziv: Meredithini otpuštenici.

Kyle je smeteno zurio u njega. Možda je to od šoka što je vidio potpuno nepoznatog čovjeka kako bez košulje izlazi iz kupaonice njegove bivše zaručnice, pomislio je Thomas. Palo mu je na pamet, da je on nekim slučajem Leonorin bilo što-bivši, sada bi imao ozbiljnih problema na Kyleovom mjestu. Pomisao da je ona sada s nekim drugim muškarcem, nakon ovih nekoliko dana koje su proveli zajedno, bila bi veoma teška i gotovo nemoguće nositi se s njom.

To ga je saznanje udarilo jače od bilo kojeg udarca kojeg je primio od Bretta Conwaya.

Leonora se nije uklapala u kategoriju s ostalim ženama koje je upoznao tijekom godina nakon razvoda. Ovoga puta neće moći ostati u sigurnoj zoni. Kada se sve ovo završi, jako će navaliti.

- Oh, čovječe, ovo je ozbiljno.

Kyleova su se usta širom otvorila. Mali pokret je prekinuo Thomasove morbidne misli. Pitao se hoće li ga profesor pokušati udariti. Nadao se tome. Bilo bi lijepo imati izgovor da se riješi ovog stresa. Nema ničeg boljeg od dobre tjelovježbe za popravak čovjekovog raspoloženja.

Mutno se prisjetio kako mu je Leonora jednom rekla da je njezin bivši jako moderan muškarac. Tako da Kyle možda nije zurio u njega s tim čudnim izrazom lica zato što je bio ljubomoran. Možda je to bilo zbog hatučenih rebara, plavog oka i izguljenih zglobova prstiju, koji sigurno nisu ostavljali dobar prvi dojam.

Kyle je konačno uspio zatvoriti usta. - Tko si, do vraga, sada ti?

Leonora je puhala u svoj čaj i odgovorila umjesto njega.

- Ovo je Thomas Walker. On je moj prijatelj. - Poseban naglasak stavila je na posljednju riječ.

Thomas je jednom klimnuo glavom. - Delling. - Tko je rekao da on ne može biti moderan tip? Činilo se da je Kyle duboko razočaran zbog činjenice što se Thomas pokazao da pozna ljudski jezik.

Thomas je opazio malenu bočicu na kraju pulta. Odmaknuo se od vrata i krenuo se poslužiti tabletama protiv bolova.

- Vjerojatno ih ne bi trebao popiti na prazan želudac, -upozorila ga je Leonora.

Odložila je šalicu čaja, izvadila krišku kruha iz tostera i na brzinu je premazala, te je pružila Thomasu.

Odgrizao je veliki komad tosta i progutao nekoliko tableta s čašom soka kojega mu je dala.

Jako se trudio smisliti nešto civilizirano što bi rekao Kyleu. Kako mu ništa nije palo na pamet, prestao se naprezati i odgrizao je još jedan komad tosta.

- Zvala je Cassie dok si se tuširao, - rekla je Leonora. -Margaret Lewis je pristala danas razgovarati s nama. Cassie i Deke su rekli da će nas pokupiti oko deset sati.

- Zvuči dobro. - Pogledao je na ručni sat. Bilo je sedam i trideset. - Dali su mi dovoljno vremena da se vratim do kuće, pogledam Wrencha i obučem čistu odjeću.

- Što ti se dogodilo? - Izvalio je Kyle, očito ne mogavši više ni sekundu zatomljivati svoju znatiželju. - Naletio si na zid?

- Nesreća na drvenom mostu kojim se prelazi preko zaljeva. - Thomas je pojeo i zadnji komad 113

GIGA

tosta. - Mostovi, to su opasna mjesta.

Kyle je izgledao sumnjičavo. - Izgledaš kao da si se tukao ili tako nešto.

- Ili tako nešto. - Otpio je malo kave. - Ispričavam se što ovako brzo odlazim, ali imam dosta stvari za obaviti. Bolje da krenem. Vidimo se u deset, Leonora.

- Dobro. - Odložila je šalicu na pult.

Otišao je do nje i poljubio je. Malčice žešće nego što je bilo potrebno.

Nije se opirala, ali kada je odmaknuo svoje usne od njezinih vidio je po ironičnom sjaju njezinih očiju daje itekako dobro znala da je to jedan od onih glupih, dajem-do-znanja poljubaca koje su koristili muškarci kako bi označili svoju ženu pred očima drugog mužjaka.

Osjećao se vrlo nezrelo dok nije vidio kako je Kyle preneražen. Od toga se osjećao mnogo bolje. Na jedan nezreli način.

- Vidimo se, - rekao je Kyleu. Delling je izgledao zaprepašteno.

Thomas je izašao iz kuhinje i izvadio jaknu iz ormara. Leonora gaje pratila do vrata. Nije pričala dok nisu izašli na trijem.

- Ovo nije bilo nimalo rafinirano ni romantično, - rekla je- Volim misliti da je naša veza napredovala iznad površnoga.

- Da, sigurno je napredovala. Stoje to bilo s onim maco potezom u kuhinji?

- Nemam pojma o čemu pričaš. Samo bi ekstremno nezrela osoba posegnula za maco potezima. - Hladan zrak udario ga je po ranjenom licu, u početku ga smetajući, a nakon toga mu je postalo svejedno. - A što je to s bivšim zaručnikom u kuhinji? Je li on ovdje kako bi pokušao pokrpati stvari između vas?

- Ne. On ide za nečim mnogo važnijim od popravka prolazne i kratkotrajne ljubavne veze.

- Da? Za čim?

- Za stalnim, nereizbornim položajem.

- Ah. - Klimnuo je glavom. - Tijekom prošle godine družio sam se s dosta akademika tako da sam saznao da je to za njih neka vrsta svetinje. Zašto Delling misli da mu ti možeš pomoći da ga dobije?

- Jedna od mojih najboljih prijateljica sjedi u odboru koji će odlučiti hoće li Kyle dobiti taj položaj u engleskom odjelu. Ona mi je jako odana i iskreno je bila na mojoj strani prošle godine kada se saznalo da je Kyle skočio u krevet s Meredith.

Thomas je napravio grimasu. Boljelo ga je, ali je ipak vrijedilo. - Osveta je slatka, zar ne?

- Samo bi se izrazito nezrela osoba mogla veseliti nečemu tako niskom i podlom poput osvete.

- Kao što sam rekao, slatko. - Ponovno je klimnuo glavom, ovog puta zadovoljno. - Dobro je znati kako oboje imamo u sebi tračak nezrelosti. To nam je još jedna zajednička stvar.

Sišao je sa stepenica i krenuo prema stazi. Osjetio je iznenadnu, neobjašnjivo potrebu za zviždanjem.

Nedugo nakon toga otvorio je ulazna vrata svoje kuće. Wrench ga je čekao u hodniku, gledajući ga prijekorno, baš kako samo pas zna.

- Dobro, dobro, bio si u pravu. Trebao sam te sinoć povesti sa sobom.

Prošli su kroz rutinski ritual pozdravljanja, ali Thomas je dobio dojam daje Wrench razočaran što Leonora nije došla s njim.

- Iskupit ću ti se, - Thomas mu je obećao.

- Sto je to s Nevjerojatnim HulkomP. - pitao ju je Kyle dok se vraćala u kuhinju. - Nije baš tvoj tip. Igraš se Lady Chatterley ovdje u provinciji?

- Prolazim kroz nezrelu fazu.

Kyle se namrgodio. - One modrice izgledaju jako gadno. Mora da je vraški letio s tog mosta.

Je li on samo nespretan ili što?

Leonora si je natočila još jednu šalicu čaja. - Zapravo, Thomas je te modrice zaradio u sinoćnjoj tučnjavi. Neki gaje nafiksani klinac napao. Dečko je u bolnici.

- Sranje. - Kyle je trepnuo nekoliko puta. - Je li to neka šala?

114

GIGA

- Nisam osjetila potrebu da se šalim s tobom od dana kada sam te pronašla u krevetu s Meredith.

Kyleova se čeljust ukočila. - Još uvijek si opsjednuta tim jednim nevažnim incidentom, zar ne? Moraš to preboljeti, Leonora. Za tvoje dobro. Vrijeme ti je da kreneš dalje.

- Ali ja sam i krenula dalje, Kyle. Sumnjam da bih mogla cijeniti čovjeka poput Thomasa da nisam prošla kroz vezu s tobom. Pretpostavljam da sam ti dužna za to.

- Sarkazam nije dobar način komunikacije. Razmišljala je o tome. - Znaš što? Nisam bila sarkastična. Ovo što sam upravo rekla bila je čista istina.

Kompleks stanova umirovljeničkog doma Wing Covea sačinjavale su tri lijepe zgrade od crvene cigle postavljene tako da sačinjavaju trokut.

- Siguran si da će Wrenchu biti dobro u automobilu? -pitala je Leonora okrećući se s prednjeg sjedala.

Thomas je pogledao Wrencha koji je bio na stražnjim sjedalima glave obješene iznad mjesta gdje su sjedili Deke i Cassie.

- On je izabrao da će ići s nama, - rekao je.

- Ma, bit će mu dobro, - Deke ju je uvjeravao. - Ostavit ćemo otvoren prozor.

- Neće dugo biti ovdje. - Cassie je otkopčala svoj pojas. - Malo kasnije Margaret ima tečaj umjetnosti.

Ušli su u zgradu prolazeći kroz ugodno namješteno predvorje. Na okruglom stolu stajao je ogroman buket svježeg cvijeća. Thomas je pogledao na listu dnevnih aktivnosti koja je stajala na panou: aerobik u vodi-, satovi umjetnosti, razne znanosti i upis za obilazak muzeja. Za večer je na rasporedu stajao film Caryja Granta.

Ljubazan, uredan recepcionar je provjerio tko ih očekuje i tada ih uputio u smjeru stana Margaret Lewis.

Nije im bilo lako, njih četvero se moralo stisnuti u sićušan jednosobni stan. Čini se daje sve, uključujući i Margaret, bilo minijaturno. Thomas se u toj prostoriji osjećao poput diva.

Pažljivo se spustio na jedan od elegantnih, ali vrlo malih stolaca, potajno se bojeći kako će se raspasti pod njegovom težinom. Primijetio je da je i Deke jednako pažljiv. Njegov se brat oprezno smjestio na malenu sofu.

U kutu prostorije stajao je mali radni stol. Na njemu je bio laptop, ali zatvoren. Zidovi ovog malenog stana bili su prekriveni uokvirenim fotografijama, s većine njih se smiješila Margaret pozirajući s raznim akademicima. Vjerojatno su to bili dekani i svi oni koji su bili povezani s odjelom matematike na Eubanks sveučilištu dok je Margaret tamo radila kao tajnica, pretpostavio je.

Na zidu je visio ogroman kalendar. Thomas je primijetio daje svaki kvadratić u mjesecu popunjen raznim bilješkama. Pročitao je njih nekoliko. Bridž. Joga. Bridž. Aerobik u vodi.

Bridž. Bridž. Pregled kod liječnika. Bridž. Razgledavanje muzeja. Bridž.

Margaret Lewis je bila vesela, hladnokrvna žena tamne kože s krunom čvrstih srebrnih kovrča na glavi. Koristila je štap za šetnju i izgledala je kao žena u dobroj kondiciji dok je na sebi imala svijetlo-ljubičaste hlače koje su se savršeno uklapale u dekor stana.

Thomas je pogledao u sliku na kojoj je stajao mladi crni čovjek na stepenicama impozantne zgrade. Smiješio se fotoaparatu.

- Moj sin, - rekla je ponosno Margaret. - On je u profesorskom zboru na sveučilištu Washington.

Spustila se na cvijećem oslikanu stolicu i ljubazno klim-nula glavom svakome od njih dok ih je Cassie predstavljala. Kada je formalno predstavljanje završilo, zurila je u Thomasa svojim tamnim očima s energičnim zanimanjem.

- Sto ti se dogodilo? - pitala je. - Potukao si se?

- Nesreća na mostu, - rekao je. - Džoger me srušio. Ispustila je nekakav zvuk negodovanja. Nikada nisam razumjela zaluđenost trčanjem i džogingom. To je apsolutna glupost. Znaš, od 115

GIGA

toga stradaju koljena.

Odobravajuće je klimnuo glavom. - Da, čuo sam to.

- Upala zglobova se jako brzo pojavi. Osamdeset posto ljudi koji vježbaju aerobik u vodi imaju umjetna koljena. Sto misliš zbog čega ja koristim ovaj štap za šetnju? Upravo sam imala operaciju koljena, stavila sam novo.

- Slušam Vas, - rekao je Thomas.

Nagradila ga je još jednim osmijehom. - Tako je lijepo kada mladi čovjek ima sluha za pošteni savjet.

Tako je lijepo kada te netko nazove mladim čovjekom, pomislio je Thomas.

Margaret Lewis preusmjerila je pažnju na Dekea. - Oh, dragi mladiću, je li članovi profesorskog zbora na Eubanks sveučilištu u današnje vrijeme imaju bradu?

Cassie je brzo prikrila svoj osmijeh.

Deke je postao crven kao paprika. - Budući da mi je ovo sedma godina rada, a kako svake sedme godine imamo godinu dana plaćenog dopusta, jaje sada koristim.

- Tako dakle. Pa, poslušaj savjet stare tajnice cijelog odjela. Ako ikamo želiš stići u Eubanksu, bolje ti je da obriješ tu bradu. Tamo ima mnogo konzervativaca. Barem ih je bilo u moje doba.

- Razmislit ću o tome, - promrmljao je Deke.

- Ionako ti ništa ne koristi, - rekla je Margaret. - Čini te nekoliko godina starijim nego što zapravo jesi. Uzmi malo keksa.

Thomasu se nije žurilo. Dekeu također. Obojica su posegnula za keksima. Margaret je izgledala zadovoljno.

Cassie se poslužila kavom. Isto je učinila i Leonora, ali Thomas je zamijetio daje otpila samo nekoliko gutljaja iz pristojnosti, uzevši u ruku lijepu kinesku šalicu koja je stajala na stolu ispred nje.

Cassie je pročistila grlo. - Jako je ljubazno od Vas što ste pristali razgovarati s nama o Eubanksovom ubojstvu, Margaret. Kao što sam Vam već rekla preko telefona, to nas zanima zato što je dvoje ljudi koje poznajemo, a koji su nedavno umrli, također bilo zainteresirano za to.

- Počeli smo se pitati postoji li neka veza, - rekla je Leonora. - Čitali smo isječke iz starih novina, ali ništa nismo pronašli.

- Eubanksovo ubojstvo. - Margaret je polako nastavila.

- Zasigurno u novinama nećete ništa pronaći. Upravni odbor Sveučilišta Eubanks još uvijek upotrebljava svoj veliki utjecaj u Wing Coveu, ali to nije ništa u usporedbi s moći koju su imali prije trideset godina. Tada su doslovno vladali gradom. Mogli su otpustiti šefa policije ili prisiliti gradonačelnika da da ostavku. Željeli su da ubojstvo Sebastiana Eubanksa ostane zataškano i točno se to i dogodilo.

- U to je vrijeme moralo biti mnogo govorkanja o tome, - provizorno je ponudio Deke.

- Naravno daje bilo govorkanja. - Margaret je zavrnula nosom. - Najluđe glasine koje ste ikada čuli kružile su tjednima. Službeni nalaz je bio kako je Eubanks te noći iznenadio provalnika u staroj zgradi. Ta verzija događaja je po mišljenju administracije trebala prevladati. Naravno, i prevladala je.

- Što nam možete reći o Sebastianu Eubanksu i njegovoj smrti? - pitala je Leonora.

- Pa, odakle da počnem? - Margaret je objesila svoj štap na naslon stolca i naslonila se na cvijećem oslikane jastučiće. - Sebastian Eubanks je bio neka vrsta ekscentrika, najblaže rečeno. Svakog dana postajao je sve gori. Bojim se daje to naslijedio od oca. Povukao se od svijeta i postao je na kraju jako čudan. Postao je krajnje paranoičan.

Thomas je sjeo naprijed, stavljajući ruke na svoja bedra.

- U kojem smislu čudan?

116

GIGA

- Prestao se viđati s prijateljima. Nikada nije izlazio iz zgrade. Pričalo se daje postao opsjednut poslom. Znaš, zaista je bio izrazito pametan čovjek. Po mojem mišljenu, vjerojatno i genij. Ali nikada to nećemo saznati zato što je umro prije nego je mogao napraviti značajan doprinos na polju matematike.

- Koje su bile te divlje glasine što su kružile okolo nakon njegove smrti? - pitao je Deke.

- Pa, sada, - rekla je Margaret jako sporo, - svi smo bili upozoreni kako ne smijemo ništa komentirati u vezi tih glasina. Govorili su da je to loše za ugled Sveučilišta i tako dalje.

Eubanks je tih godina bio konzervativniji nego što je danas.

Thomas je razmijenio poglede s Leonorom, Dekeom i Cassie. Ponovno se okrenuo k Margaret.

- Prošlo je trideset godina, - rekao je. - Možete li nam reći o čemu se pričalo?

Margaret se nacerila. - Ja sam u mirovini, sjećate se? Sada mogu činiti što god poželim. Osim toga, dekan koji je izrekao naredbu, umro je prije deset godina. Iako nikada nisam previše marila za njega.

Cassie se nasmijala. - Nemojte nas držati u napetosti, Margaret.

- U to vrijeme, - rekla je Margaret, snižavajući glas na povjerljivu razinu, - nekoliko ljudi u odjelu i u administraciji bili su uvjereni kako je Eubanksa ubila njegova ljubavnica, a ne provalnik.

Svi su zurili u nju.

- U isječcima iz novina nismo nigdje pročitali ništa o njegovoj ljubavnici, - rekao je Deke.

- Vjerojatno zbog toga što je ljubavnica zapravo bila ljubavnik, - rekla je Margaret. - To je bio vrlo šarmantan, zgodan instruktor, Andrew Grayson, koji je radio u računalnom odjelu.

Naravno, natjerali su ga da preda ostavku. Uprava je vršila ogroman pritisak. Uvijek sam sumnjala kako su se pobrinuli da on nikada više niti na jednom drugom sveučilištu ne dobije takvo radno mjesto.

Leonora se nagnula naprijed i na koljenima prekrižila ruke, - Zašto se uprava toliko trudila da zataška tu teoriju?

- Smiješne budale su bile prestrašene reakcijom bogatog polaznika Sveučilišta, koji je u to vrijeme bio veliki donator. Tada je bio spreman sagraditi novo krilo knjižnice. Bio je žestoki protivnik homoseksualizma.

- Shvaćam, - rekla je Leonora. - Uprava se bojala, bude li taj donator saznao da je Sebastian Eubanks bio u vezi s drugim muškarcem, povući će se i svoj novac odnijeti negdje dalje.

- U najkraćim crtama rečeno, da. - Margaret je oklijevala. - Čula sam kako je šef policije ispitivao Andrewa. Navodno je imao alibi za vrijeme ubojstva. Ali većina njih koji su u to upućeni, misle daje on ubio Eubanksa.

- Što se dogodilo s Andrewom Draysonom? - pitao je Deke.

- Nemam pojma. Spakirao je svoje stvari i jako tiho otišao, nakon čega ga nitko nikada više nije vidio u Wing Coveu. - Margaret je izgledala sjetno i zamišljeno. - Ponekad sam znala razmišljati o njemu. Bio je jako pametan. Njegova ostavka je jako loše utjecala na cijelo sveučilište.

- Vjerujete li da je on ubio Eubanksa? - pitao je Thomas.

- Apsolutno ne, - odgovorila je Margaret. - Nisam to vjerovala onda, tako da ne vjerujem ni sada.

- Zašto ne? - pitala je Cassie.

- Zato što sam znala kako je Andrew Grayson prekinuo svoju vezu s Eubanksom mjesec dana prije ubojstva. Također znam kako je to bila Andrewova odluka, donio ju je zbog toga što se Eubanks počeo ponašati veoma bizarno.

Deke je uzeo komad papira koji je ponio sa sobom i počeo zapisivati neke bilješke.

Otišli su pola sata kasnije. Na izlasku, Leonora je zastala pokraj malog stola na kojem je stajalo računalo.

117

GIGA

- Vidim da koristite Internet, - rekla je Margaret.

- Da, kako ne. - Margaretine su se oči razvedrile. - Ne mogu zamisliti život bez e-maila.

- Jeste li možda pretplatnica Glorijine Gazette! - pitala je Leonora.

- Ne bih nijedan broj propustila nizašto na svijetu. Kako si znala za Gazette!

- Moja baka je izdavač i urednica, - ponosno je odgovorila.

- Ma nemoj mi reći. Molim te, reci joj u moje ime kako se radujem svakom novom izdanju.

Moja najdraža kolumna je 'Pitaj Henriettu'.

- Reći ću joj, - rekla je Leonora.

Thomas je sjeo za volan. Leonora je sjela pored njega. Deke i Cassie su sjeli otraga. Wrench se odmarao na svojem mjestu. Sva četvora vrata su se zatvorila. Sigurnosni pojasevi zakopčani.

- U redu. - Thomas je upalio motor. - Priznajem, impresioniran sam. Ako su sve tajnice odjela poput Margaret Lewis, onda su one pojačanje na koje treba računati.

- Bilo koji koledž ili sveučilište bi se raspalo bez njih, -rekla je Leonora.

- Sto sada? - pitala je Cassie.

- To je lako. - Thomas je ubacio u brzinu i krenuli su s parkirališta. - Sada ćemo vidjeti možemo li pronaći Andrewa Grayson a.

- Nema problema. - Deke je posegnuo rukom u svoj džep i iz njega izvadio računalo veličine dlana koje nije imalo nikakvih žica. - Ako je još uvijek živ, ja ću ga pronaći. Ma, k vragu, pronaći ću ga ja makar bio i mrtav.

Thomas je vozio u tišini. Razmišljajući. Izgledalo je kako su i ostali činili isto.

Nekoliko minuta kasnije, Deke je podigao pogled s malenog ekrana. - Imam ga. Mislim, barem postojeću adresu.

Leonora se okrenula nazad prema njemu. - Tako brzo?

Thomas je pogledao u retrovizor. - Siguran si da je to naš Andrew Grayson?

- Godine savršeno odgovaraju. - Deke je sljedećih nekoliko minuta radio na računalu. - Sada je u mirovini. Našao sam njegov broj socijalnog osiguranja iz sveučilišne baze podataka. Sve se poklapa. Upravo ovdje piše kako je dvije i pol godine bio djelatnik Eubanks Sveučilišta.

Da, bio je tamo u vrijeme Eubanksova ubojstva.

- On je naš čovjek. - Thomasu je kroz tijelo prošao osjećaj užurbanosti. - Stoje radio proteklih trideset godina?

- Doznati što je Grayson radio protekla tri desetljeća ipak će zahtijevati određeni uloženi trud i vrijeme, - rekao je Deke. - Ali sada ti ipak mogu reći jednu stvar, definitivno se nije pokušavao sakrivati. A sudeći prema sadašnjoj adresi rekao bih, bez obzira što se dogodilo s njegovom akademskom karijerom, nije mu upropastilo život.

- Gdje živi? - pitala je Cassie.

Deke je pogledao dolje, u svoj ekran. - Mercer Island. To je na sredini Lake Washingtona, između Seattlea i Bellevuea.

- Skupo susjedstvo, - rekao je Thomas. - U pravu si. Sigurno se jako dobro snašao.

Leonora je stavila jednu ruku na naslon sjedala. - Glasam za razgovor s Andrewom Graysonom. Što je prije moguće. Vjerojatno bi bilo bolje da osobno odemo kod njega. Možemo za manje od dva sata biti u Seattleu.

Thomas je bacio brzi pogled na ručni sat. - Pravi je gubitak vremena i energije da svi četvero sada idemo tamo. Moramo biti praktičniji. Predlažem da se Leonora i ja odvezemo do njega.

Deke, sada kad imamo neke nove tragove, mislim daje najbolje kada bi se koncentrirao na kopanje po Internetu o svemu što je povezano s Eubanksom i Graysonom.

118

GIGA

- Dobro, - rekao je Deke. - Cassie danas poslijepodne ionako ima satove, tako da svejedno ne može s vama.

- Znači, dogovoreno. - Thomas je usporio kako bi se okrenuo i odvezao ih do Dekeove kuće.

- Ti i Cassie ostanite ovdje. Leonora i ja krećemo prema Seattleu. Nazvat ćemo vas čim razgovaramo s Graysonom.

119

GIGA

POGLAVLJE 16.

Cassie je zastala u kratkom, sjenovitom hodniku. Deke je polako zatvorio vrata i pokušavao je pronaći riječi za ono stoje bila učinila.

- Hvala. - To je zvučalo dosta otrcano. Pokušao je ponovno. - Da nisi spomenula ime Margaret Lewis, ne bismo imali nijednu informaciju.

- Nadam se da je to pomoglo.

- Ne znam kamo sve ovo vodi, ali barem više ne tapkamo u mjestu.

Nije skidala svoj kaput. Umjesto toga, pogledala je na svoj sat. - Uskoro će podne. Bolje da krenem. Imam zgusnut raspored satova za ovo poslijepodne. Želim prije toga nešto pojesti.

Krenula je prema vratima. On nije želio da ode. Želio je razgovarati s njom. Pričati o onome što su saznali od Margaret Lewis. Reći joj kako planira tragati Internetom. K vragu, nije mario ni ako bi razgovarali o današnjoj prognozi vremena. Samo je želio da ostane s njim još neko vrijeme. Žudio je za inspiracijom. I pronašao ju je kada je ugledao pola kruha koji je stajao na kuhinjskom pultu.

- I ja također moram na posao, - rekao je. - Ali oboje moramo nešto jesti. Pokušavao je zvučati ležerno. - Napravit ću sendvič. Tako mogu i dva.

Gledala je oklijevajući. Tada je slegnula ramenima. - U redu.

Prožela gaje panika, nakratko ga ostavljajući bez riječi. Prihvatila je ponudu hrane. Srdačno se molio u sebi da pronađe nešto od čega može napraviti sendvič, zapravo dovoljno bi bilo i bilo što. Jedva se prisjetio sira koji je bio u frižideru. Kruh je bio malo star, ali možda će se popraviti ako napravi tost.

- Odlično, - slabašno je rekao.

U pokušaju da ode u kuhinju, prošao je pored nje. Stao je na ulazu u dnevnu sobu. Vani je vrijeme bilo maglovito i tmurno, ali dnevna soba je bila mračna poput nekog kaveza. Zar joj je ovo mjesto uvijek tako izgledalo kada je dolazila održavati satove joge? Bilo je vražje depresivno.

- Rastvorit ću zastore, - rekao je. Promijenio je smjer i otišao do najbližeg prozora.

Srdačno mu se nasmiješila. - Dobra ideja.

Kretao se od jednog prozora do drugog, rastvarajući zastore i puštajući tragove svjetlosti unutra. Kada je promotrio svoj učinak, primijetio je da je prostorija još uvijek pomalo mračna.

Prije nego što je otišao u kuhinju, upalio je još nekoliko lampica.

Pronašao je sir na srednjoj polici frižidera i pažljivo ga promatrao. Nije bilo očitih znakova plijesni. Osjećajući olakšanje, okrenuo se prema kruhu. Ni na njemu nema zelene tvari. Ovo je definitivno njegov sretan dan.

Cassie je skuhala kavu dok je on radio sendviče. Bio je doista lijep osjećaj imati je pored sebe u kuhinji. Pitao se kako se ona osjeća.

- Nisu baš lazanje ni pita od jabuka, - rekao je kad je položio tanjur na kojem je bio tost sa sirom. - Morao bih otići u kupovinu namirnica.

- Odlično izgleda. - Sjela je nasuprot njega i uzela pola sendviča. - Gladna sam.

Fascinirano ju je promatrao dok je jela hranu koju je on pripremio. Zašto se nikada prije nije sjetio pozvati je na ručak?

Zastala je na pola griza i ispitivački ga pogledala. - Nešto nije u redu?

- Ne. - Posramljen, i on je uzeo svoj sendvič i zagrizao u njega.

Neko su vrijeme jeli u tišini. Kiša je polako kapala s krova trijema ispred kuhinjskog prozora.

- Postoji nešto što te moram pitati, Deke, - konačno je izgovorila.

- Nema problema. - Progutao je. - Što?

- Kada sve ovo završi, misliš li da ćeš moći krenuti dalje od sjećanja na Bethany? Ili će te ona 120

GIGA

nastaviti progoniti ostatak tvojeg života?

Bio je jako miran.

- Moram znati, - tiho je rekla. - Važno mi je.

Na nekoliko je sekundi zatvorio oči dok je pokušavao napraviti red u svojim zbrkanim mislima.

- Već duže vrijeme to nije funkcioniralo kako treba, -rekao je, pažljivo spajajući riječi, pokušavajući ih pravilno posložiti, za njezino i njegov dobro. - Tri dana prije nego što je Bethany ubijena, rekao sam joj kako želim razvod.

- Tako dakle. - Odgrizla je još svojeg sendviča.

- U to sam vrijeme osjećao veliku krivnju. Znao sam da sam joj potreban kako bih se brinuo za nju. Ali i ja sam trebao nešto od nje. Nakon tri godine braka, znao sam da mi to ne može dati.

- Što si trebao od nje?

- Želio sam suprugu, ženu. Podigao je i spustio ramena. - Nekoga tko će spavati sa mnom, a ne u svojem uredu. Nekoga tko bi se povremeno sjetio da sam ja muškarac, a ne butler ili osobna sekretarica. Želio sam djecu. Ona je rekla kako bi se djeca umiješala u njezin posao.

- Shvaćam. Kako je ona primila kada si joj rekao kako želiš izlaz iz tog braka?

- Nisam čak ni siguran je li me tog dana uopće čula, da ti iskreno kažem. Nekoliko je tjedana bila usredotočena samo na svoju teoriju Ogledala. Bila je potpuno zaokupljena svojim poslom. Rekla je kako ćemo poslije morati razgovarati o tome jer je imala jako puno posla.

Sljedeće dvije noći uopće nije došla kući. Treće se noći na mojim vratima pojavio Ed Štovali koji mi je rekao kako se svojim automobilom odvezla do Cliff Drivea i skočila s litice.

- Mrzim što te ovo pitam, ali jesi li siguran kako u pitanju nije bio još neki muškarac?

Klimao je glavom. - Definitivno. Da si je ikada imali priliku upoznati, shvatila bi. Bethany je živjela samo za svoj posao. Nije je zanimala nikakva ljubavna veza ili afera.

Cassie je polako odložila posljednje ostatke svojeg sendviča. - To je samo pojačalo tvoj osjećaj krivnje, zar ne?

- Da. - Tražio je još nekoliko riječi. - Bilo bi mi lakše da sam mislio kako se spetljala s nekim muškarcem. Osjećao bih opravdanom moju potrebu za razvodom. Ali sa stvarima kakve su bile, loše sam se osjećao zbog toga što sam znao da sam joj potreban jer sam se brinuo o svemu.

- A sada osjećaš kako još ovu zadnju stvar moraš učiniti za nju, je li to to?

-Da. - To je u redu, znaš, - nježno je rekla Cassie. - Ako se meni dogodi nešto tako tajanstveno i užasno, voljela bih znati daje nekome dovoljno stalo da potraži istinu.

Duboko je udahnuo i polako izdahnuo zrak. - Meni bi bilo stalo.

To nije zvučalo dobro.

- Puno, - dodao je.

Ni to nije dobro zvučalo.

- K vragu, ne mogu ni pomisliti da bi se tebi nešto loše dogodilo, Cassie.

- Dobro, - rekla je. - Zato što ni ja ne mogu pomisliti da bi se nešto loše dogodilo tebi.

Nije to bila prava izjava ljubavi, znao je. Ali dobro će doći. Za sada.

Thomas je dovezao automobil na prilaz kuće Andrewa Graysona. Leonora je promatrala okolinu kroz prozor.

Ogromna kuća zauzela je skupi komad zemlje uz vodu. Bujni, zeleni vrtovi okruživali su prozračnu, modernu građevinu koja je bila orijentirana s jedne strane prema jezeru, a s druge prema visokim poslovnim zgradama u centru Seattlea. Dva izgledom vrlo skupa europska automobila bila su parkirana odmah ispred garaža.

- Deke je bio u pravu, - rekla je. - Što god se dogodilo nakon ubojstva Sebastiana Eubanksa, čini se kako Andrew Grayson nije pretrpio nikakve financijske posljedice.

121

GIGA

- Sudeći prema njegovom ponašanju na telefonu kad sam ga prije nekoliko trenutaka nazvao, čini se kako se uopće ne srami razgovarati o tome.

Izašli su iz automobila i hodali prema ulazu. Dupla ulazna vrata bila su obojena u intenzivno jaku crvenu boju. Otvorila su se u trenutku kad je Thomas ispružio ruku kako bi pozvonio.

Na ulazu je stajao čovjek sijede kose i patricijskih crta lica. Na sebi je imao bež košulju i ručno krojene hlače. Iz očiju mu se sjajila inteligentna znatiželja. U njegovom pogledu vidio se i određen stupanj opreznosti.

- Gospođica Hutton i gospodin Walker? Ja sam Andrew Grayson. Molim vas, uđite.

- Hvala, - rekla je Leonora.

Thomas je prema čovjeku ispružio ruku. - Zovite me Thomas.

Andrew je prihvatio ruku koju mu je Thomas pružio. Stisak mu je bio čvrst i povjerljiv.

Promatrao je Thomasovo plavo oko.

- Smijem li pitati što se dogodilo? - rekao je.

- Smijete, ali lakše će mi biti objasniti u kontekstu. Andrew je odobravajuće klimnuo glavom.

- Ovim putem, molim vas.

Thomas je hodao iza Leonore dok ih je Andrew vodio kroz ogromno predvorje.

Iz predvorja su ušli u lijepu skupocjenu prostoriju. Prozori koji su se protezali od stropa do poda imali su panoramski pogled na jezero. Zeleni travnjak polako se spuštao dolje do samog ruba vode. Velika jahta bila je privezana u privatnom doku.

Na doku je radio čovjek koji je izgledao otprilike An-drewovih godina, samo puno deblji i s manje kose. Thomas ga je promatrao dok je privezivao veliki čvor na špagi, te je zatim nestao u unutrašnjosti impresivne jahte.

- To je moj partner, Ben Matthis, - rekao je Andrew. Zamahom ruke pokazao je prema crnim lakiranim stolcima presvučenim žućkasto smeđom kožom. - Molim vas, sjednite.

Leonora se okrenula od prozora i sjela pored Thomasa.

- Hvala Vam što ste nas pristali primiti nakon tako kratke najave, - rekao je Thomas.

Andrew se spustio na jastuke crne kožne sofe i naslonio se na naslon s ležernom lakoćom. Moram priznati, telefonom ste mi rekli dovoljno kako bih se zainteresirao. Pretraživao sam Internet dok sam vas čekao i nisam pronašao ništa o smrti dviju žena koje ste mi spomenuli.

Ništa što bi ukazivalo na neku vezu sa smrću Sebastiana Eubanksa.

Thomas je pogledao Leonora, nakon čega je opušteno stavio ruke između svojih koljena.

- Nismo sigurni da postoji veza između njih, - rekao je. - Ali znamo da se, kratko prije svoje smrti, Bethany Walker zanimala za detalje o Eubanksovom ubojstvu. Druga žena, Meredith Spooner, pronašla je neke isječke iz novina o ubojstvu koje je Bethany očito željela sakriti.

Nakon kratkog vremena, i ona je bila mrtva. Obje su žene prije smrti mnogo vremena provodile u Kući ogledala i širile su se glasine za njih obje kako su uzimale drogu ili tablete.

- Mi ne vjerujemo u taj zadnji dio, - rekla je Leonora. -Potpuno smo sigurni kako ni Bethany ni Meredith nisu koristile ništa od toga.

- To je sve što imate? - pitao je Andrew.

- Postoji još. - Thomas je gestom pokazao prema modrici na oku. - Sinoć me je jedan tip pokušao gurnuti s mosta. Tada je bio nafiksan. Šef policije mi je rekao kako se dečko vjerojatno neće sjećati ničega o napadu.

- Ali ti ne misliš daje tebe izabrao nasumce, zar ne?

- Ne, - rekao je Thomas. - Mislim da je u to upetljan prevarant po imenu Alex Rhodes. Ne želi da kopamo dublje.

Andrew je izgledao zamišljeno. - Činjenica da si mene pronašao već znači da si duboko kopao. Uprava Sveučilišta se veoma potrudila sakriti bilo kakvu moju vezu s Eubanksom nakon što sam bio prisiljen podnijeti ostavku.

- Imali smo malu pomoć Margaret Lewis, - rekla je Leonora.

Andrewov izraz lica početno j e pokazao veliko iznenađenje, a zatim i dobru zabavu. - Ah, da.

122

GIGA

Tajnica cijelog odjela. To sve objašnjava. Oduševljen sam što čujem da je još živa.

Zapanjujuće sposobna žena, gospođa Lewis.

- Što nam možete reći o ubojstvu? - pitao je Thomas.

- O ubojstvu? Ništa. - Andrew je podigao jednu ruku, ispruženog dlana. - Osim da vam kažem kako ja to nisam učinio. Ništa ne znam o tom Alexu Rhodesu kojeg ste spomenuli. Ali mogu vam reći nekoliko stvari o Sebastianu Eubanksu, ako vas zanima.

- Margaret nam je rekla kako je na kraju Eubanks postao jako ekscentričan, - rekla je Leonora.

- On je bio matematički genije. Rođen je ekscentričan. Redovito ga se moralo podsjećati da promijeni donje rublje. Ali istina je, u posljednjim mjesecima života postao je jako čudan. Bio je više nego zaokupljen svojim poslom. Bio je potpuno opsjednut.

- Opsjednutost je teška riječ, - rekao je Thomas.

- Ali je primjerena u ovom slučaju, - rekao je Andrew. - Da budem iskren, tada sam mislio da je izgubio vezu sa stvarnošću. Znate, on je bio genij. Samo je nekoliko je ljudi to znalo jer nije poživio dovoljno dugo kako bi se dokazao. Ali, ja sam nekoliko mjeseci bio blizak s njim i bio sam u prilici promatrati njegov zapanjujući rad. Zaista izvanredno.

- Tada je on bio prvi genije koji se izgubio u vlastitoj oštroumnosti, - tiho je rekla Leonora.

- Istina. Paranoja nas je rastavila, a ne njegova visoka inteligencija. Ali nakon stoje ubijen, shvatio sam kako je bio u pravu stoje bio paranoičan.

- Ne vjerujete u onu priču o zatečenom provalniku, zar ne? - pitao je Thomas.

- U to vrijeme jesam. - Andrew je podigao lijevi članak na desno koljeno. - Znao sam da ga nisam ja ubio, a činilo se kako nije bilo drugih logičnih sumnjivaca. Ali tijekom godina dosta sam razmišljao o tome. Došao sam do nekih zaključaka. Naravno, to je samo čisto nagađanje.

Nemam niti jedan jedini dokaz.

- Mi smo došli ovdje kako bismo slušali čista nagađanja, - rekla je Leonora. - Navikli smo se na to. Do sada smo samo to i imali.

- Da, vidim to, - rekao je Andrew. - Ali upozoravam vas da nećete nigdje stići pokušavajući dokazati moju teoriju.

- Sto mislite, zašto je Eubanks ubijen? - pitao je Thomas.

- Zbog najstarijeg razloga u akademskom svijetu. Thomas se namrštio. - Netko ga je uhvatio u krevetu s pogrešnom osobom?

- Ne, - rekao je Andrew. - Netko je htio ukrasti Sebastianovo otkriće i objaviti ga pod svoje.

- Oh, Svemogući Bože, - šaptala je Leonora. - Objaviti ili uništiti? Doslovno?

- Akademski svijet je vrlo darviniziran, - rekao je Andrew. - Ali opet, ti to znaš, zar ne?

Sudeći prema onome što sam pronašao na Internetu, radiš u akademskoj knjižnici, zar ne?

Mislim da se zove koledž Piercy?!

- Da. - Pomaknula je naočale prema korijenu nosa. - A ja ću biti prva koja će priznati kako stvari mogu postati jako komplicirane na akademiji. Ali ne mogu reći da sam ikada čula daje netko ubio nekoga zbog objavljivanja komada papira.

- Svaki će ti policajac reći kako postoje osobe koje će počiniti ubojstvo iz bilo kojeg razloga, - rekao je Andrew. -Ali u ovom slučaju, radi se o nečemu mnogo značajnijem od objavljivanja nevažnog papira u akademskim novinama koje će nekolicina ljudi pročitati i sve bi bilo davno zaboravljeno.

Na trenutak je prestao pričati. Thomas je šutio. Leonora također.

- Ja sam bio jedan od dvojice ljudi koji su znali nešto o prirodi Sebastianova posla. - Andrew je nastavljao. - Za doprinos našoj vezi, ponekad mi je pričao o svojim teorijama. Nije si mogao pomoći. Imao je potrebu razgovarati s nekim o tome, a ja sam bio tamo. - Ponovno je pomaknuo ruku. Također, da budem iskren, jako je dobro znao kako neću biti sposoban ukrasti njegove koncepcije i objaviti ih pod svoje.

- Zašto ne? - pitao je Thomas.

123

GIGA

- Ja sam bio u računarskom odjelu. Točno kamo sam i pripadao. Ja sam više inženjer nego matematičar. Moj mozak nije radio jednako kao Sebastianov. Dobrovoljno priznajem kako ne bih bio u stanju odglumiti nešto u matematičkoj branši čak i da sam imao nesmetan pristup njegovim papirima. Ali, nisam ga ni imao.

- Ali netko drugi je imao? - pitala je Leonora. Andrew je pogledao pored nje, kroz prozore, prema svojoj jahti koja je bila privezana za dok podno vrta.

- Kao što sam rekao, na kocki je bilo nešto mnogo značajnije od objavljivanja papira o matematici. Za to se trebalo dobiti bogatstvo i slava. Da ni ne spominjem reputaciju koja bi generacijama ostala u akademskim krugovima.

- Nastavite, - rekao je Thomas.

- Na sveučilištu Eubanks postojao je jedan ekstremno ambiciozan asistent profesora u odjelu matematike koji je bio sposoban prihvatiti sve zasluge Sebastianovog posla. Neko su vrijeme bili prijatelji i kolege, ali na kraju su se posvađali. Nakon toga, Sebastian mu više nikada nije vjerovao.

Thomas gaje promatrao - Što želite reći?

- Tijekom ovih godina jako puno sam razmišljao, - rekao je Andrew. - Cesto sam se pitao što bi se dogodilo da sam Sebastianov strah shvaćao mnogo ozbiljnije. Možda sam mogao nešto učiniti. Ali do dana današnjeg, iskreno ne znam što bi to nešto moglo biti.

- Ne vidim kako ste uopće išta mogli napraviti, - rekla je Leonora. - Sigurno niste mogli pogoditi da ga netko želi ubiti kako bi ukrao njegov rad.

- Ne. Jednostavno mi nikada nije palo na pamet da bi Osmond Kern ubio kako bi se dočepao svih privilegija koje su išle uz nenadano otkriće.

124

GIGA

POGLAVLJE 17.

Andrew je stajao na vratima kako bi ih pozdravio. - Sebastianovo ubojstvo je značilo pravi preokret za moj život. Dobro sam pogledao u svoju budućnost i shvatio sam kako nisam osuđen na propast, čak sam pretpostavljao da bih mogao dobiti negdje isti onakav posao koji sam obavljao. Ali ipak sam se zaposlio u lokalnoj softverskoj tvrtki. I Ben je također tamo radio. Dobro smo prošli kada se tvrtka probila na tržište.

Thomas je još jednom dobro pogledao kuću. - Da, to vidim.

- Što ćete napraviti s informacijama koje sam vam dao? -pitao je Andrew.

Leonora je izmijenila pogled s Thomasom koji je slije-gao ramenima.

- Još ne znamo, - rekao je Thomas. - Još uvijek pokušavamo složiti djeliće mozaika.

- Ako vaša istraga uspije, želio bih znati o čemu se radi.

- Obavještavat ćemo vas, - obećao je Thomas. Andrew je klimao glavom. - To bih jako volio.

Sebastian je bio jako težak čovjek. Ogorčen. Čovjek s visokim kvocijentom inteligencije. Jako pametan. Ekscentričan. Nije imao nikakvih društvenih sposobnosti. Ali neko smo vrijeme on i ja bili više od prijatelja. Zaslužio je da njegovo ime piše pokraj tih vražjih algoritama. Želio bih da dobije zasluženo mjesto u društvu.

Leonora mu je počela odgovarati, ali je zastala kad je primijetila dolazak velikog automobila.

Vozila ga je jedna žena. Na stražnjem sjedalu bilo je dvoje djece.

- Blizanci moje nećakinje, - rekao je Andrew. - Kurvin sin ,od njihovog oca prošle je godine zatražila razvod. Oženio se ljubavnicom. Sada nema dovoljno vremena za posjećivanje svojih kćerki. Djevojčice su počele imati probleme u školi. Znate kako to već ide.

- Da. - Thomas se sjetio kako su se i njegove ocjene pokvarile nakon razvoda roditelja. Znam kako to već ide.

- Obitelj je odlučila da Katie i Clara trebaju provoditi dosta vremena s uzornim muškim modelom kako ne bi odrastale misleći da su svi muškarci nepredvidljivi i da im se ne može vjerovati kao ni njihovom ocu. Tako da mi dođu nekoliko puta tjedno. - Andrew se nasmiješio. - Pa, što je, ja sam muškarac i uzoran sam. Također sam i u mirovini, tako da imam dosta slobodnog vremena.

Automobil se zaustavio nedaleko od njih. Žena koja je sjedila za volanom lagano je mahnula Andrewu. Odvratio je pozdrav. Vrata automobila su se otvorila i iz njega su iskočile dvije malene djevojčice.

- Ujače Andrew.

- Ujače Andrew.

- Radim s njima na domaćim zadaćama, - rekao je Andrew ponosno. - Sada su obje dobre.

- Baš cool, - rekla je Leonora.

- I meni bi bio dobro došao ujak poput Vas kada sam bio njihovih godina, - rekao je Thomas.

Dok su stigli do ulaza u Wing Cove, dan je već prolazio. Magla im je zamutila vjetrobransko staklo prije četrdeset kilometara, sada je počela padati i upozoravajuća kiša. Thomas je uključio brisače i skrenuo na autocestu broj 5.

On i Leonora su dugo razgovarali nakon što su napustili kuću Andrewa Graysona. Njihovo je zaključivanje išlo različitim stranama.

- Moraš priznati kako se neki djelići polako počinju slagati, - rekla je Leonora. - Tražili smo neku povezanost i našli smo je. Recimo da je Bethany posumnjala, na temelju svojih istraživanja na polju matematike, kako je Sebastian Eubanks otkrio algoritme. Recimo da je zaključila kako ih je Osmond Kern ukrao i objavio pod svoje. Sto ako mu je dala do znanja kako sumnja u njega?

Zadržao je koncentraciju na vožnji. - Misliš da ju je Kern ubio kako bi spriječio da se sazna istina?

125

GIGA

- Zašto ne? Ako je on prije trideset godina ubio Euban-ksa kako bi mu ukrao algoritme, zašto ne bi ponovno ubio kako bi sačuvao svoju tajnu?

- I što onda? Misliš da je i Meredith naišla na istinu, pa je tako i nju ubio? Zašto bi ona marila za otkriće na području matematike koje se dogodilo prije trideset godina?

- Ti su algoritmi učinili od Kerna bogatog čovjeka. Možda gaje pokušavala ucjenjivati.

- Ha. - Thomas je usporio kako bi vožnju prilagodio teškim uvjetima na cesti. - Dobro, mogu je zamisliti kako ga ucjenjuje i zbog toga biva ubijena. Ali to još uvijek ne objašnjava povezanost Alexa Rhodesa. Ili glasine o drogama.

Leonora je šutjela.

Sada su bili na Cliff Driveu. Thomas je još više usporio zbog slabe vidljivosti, što zbog kiše, što zbog mraka. Ispod litice kovitlala se tamna, hladna i jako opasna voda Sounda.

Odjednom je zabljesnulo svjetlo u retrovizoru. Dolazilo je od automobila koji im se straga približavao. Svjetla su nestala kada se Thomas prebacio u drugu traku. - Tko zna kakvu je informaciju dobio od neke svoje klijentice? Margaret Lewis i Andrew Grayson ne mogu biti jedino dvoje ljudi koji su sumnjali u Eubanksovo ubojstvo?

- Misliš li kako je Alex zaključio da je Kern ubio Eu-banksa? - Razmišljala je o tome. - Ako je, možda sada ucjenjuje Kerna. Možda je on ubio Bethany i Meredith kada su se previše približile istini kako bi zaštitio svoje novce.

- U tom scenariju postoji dosta logike.

Svjetla su se ponovno pojavila u retrovizoru, samo ovog puta sa zapanjujućim intenzitetom.

Prilagodio gaje kako bi se zaštitio od jakog svjetla. Nije mu mnogo pomoglo. Veliko se vozilo sve više približavalo.

Opet je osjetio onaj čudan, kosa-mu-se-diže-na-glavi osjećaj. Pitao se postaje li i on paranoičan.

- Kakva zbrka, - rekla je Leonora. - Nikada neću moći ništa dokazati.

- Nisam baš siguran u to. - Ponovno je provjerio retrovizor. - Automobil iza njega je definitivno smanjio udaljenost. - Možda postoje neke mogućnosti. Isplate ucjena nisu ništa više nego jednostavne financijske transakcije. A novac uvijek ostavlja trag.

- Ali kako ćemo ga naći?

- Sjećaš li se onog laptopa kojeg smo vidjeli na Rho-desovom stolu kad smo mu provalili u kuću? Deke će možda uspjeti izvući nešto o tom idiotu.

- Ti se planiraš vratiti natrag u kuću Alexa RJiodesa? -Zabrinutost joj je pooštrila glas. Thomas, ne. Instinkti mi govore da to nije dobra ideja. Ne sada. Ovo postaje zaista preopasno.

Moramo razgovarati s Edom Stovallom...

Svjetla su i dalje bila uporna. Thomas je prestao slušati Leonoru.

Vozilo koje je i dalje smanjivalo razmak između njih, sada ih je pokušavalo zaobići.

- Sranje, - rekao je Thomas.

Leonora je naglo prestala pričati i okrenula se na svojem sjedalu. - Oh, Bože dragi. Nitko nas ovdje ne bi pokušavao zaobići, pogotovo po ovakvoj kiši, osim manijaka ili samoubojice.

- Osobno ja, - rekao je Thomas, - idem voziti ispred manijakalnog samoubojice.

Pogledala ga je . - Što?

Ništa joj nije odgovorio. Išli su prema kratkom dijelu pošljunčenog puta Cliff Drivea.

Ako će se dogoditi, onda je to ovdje, mislio je.

Svjetla u retrovizoru su bila jasna poput podnevnog sunca. Nije gledao u njih, ali krajičkom okaje vidio veličinu vozila koje mu je prilazilo s lijeve strane.

- Provjeri svoj sigurnosni pojas.

Nije sačekao da provjeri je li ga Leonora poslušala. Vrijeme je isteklo. Nagazio je na kočnice, doslovno osjećajući magično mjesto između znaka stop i zaštitne ograde.

Tamno vozilo nasilno je zakrivudalo pokraj odbojnika njihovog automobila, metalna varalica nenadano je napala izranjajući iz mraka tražeći jedan, ali fatalni ugriz.

126

GIGA

Iznenadno usporavanje njegovog plijena ga je iznenadilo. Razjarena čeljust promašila je za dlaku. Skrenuo je u stranu. Na trenutak, Thomas je pomislio da bi vozilo moglo probiti zaštitnu ogradu. Divlje je krivudalo. Ali u zadnji trenutak, vozač je uspio vratiti kontrolu nad vozilom.

Thomas je uspio uputiti kratki pogled crnom automobilu. Gledao je kako stražnja svjetla nestaju iza sljedećeg zavoja.

Nekoliko brzih sekundi taj se događaj doimao dugačkim poput vječnosti, ni on niti Leonora nisu izgovorili riječ.

Oboje su gledali ravno naprijed, točno u smjeru gdje je drugi automobil nestao.

Konačno, Leonora se okrenula prema njemu.

- Je li ovo to mjesto? - šaptala je.

- Da. - Namjerno je ubrzao. - Ovo je mjesto odakle je skočila Bethany.

Dva sata kasnije, Thomas je sjedio na prednjem sjedištu s Dekeom. Parkirali su među drvećem, iza napuštene kolibe, nedaleko od kuće Alexa Rhodesa. Kiša je prestala padati, ali oblaci su ostali stajati nisko, stvarajući nevidljivu težinu na noćnom nebu.

Prije nekoliko minuta provozali su se pored Alexove kuće. Na njegovom prilazu nije bilo automobila. Svjetla su bila pogašena. Činilo se kao da će ove večeri Alex Rhodes izbivati iz kuće.

- Vjerojatno je otišao na piće u pub u gradu, - rekao je Deke. - Možda će se naliti do daske.

Taj promašaj ga je vjerojatno ubio u pojam. Prema onome što si mi rekao, čini se da je umalo preletio ogradu kada si ti iznenadno usporio. Možda sada razmišlja kako je skoro poginuo on, umjesto da je tebe ubio.

- Nadam se da gad proživljava zaista teške trenutke, -rekao je Thomas.

- Siguran si daje to bio Rhodes? U ovom gradu je mnogo takvih automobila.

- Ne mogu biti potpuno siguran, ali moraš i ti priznati daje lista potencijalnih sumnjivaca doista kratka.

- Mogao je to biti i Osmond Kern, - rekao je Deke. -Mislim da i on vozi isti automobil. A ako je Andrew Grayson u pravu, znači daje sposoban za ubojstvo.

- Možda. Ali ja se ipak kladim na Rhodesa.

- To je zato što si bijesan na njega zbog načina na koji se upucavao Leonori i zato što ti je možda namjestio sinoćnju tučnjavu.

- Dobro, možda jesam malo subjektivan. - Otvorio je vrata. - Spreman? Hajde, učinimo to, ali brzo, baš onako kako smo i obećali Leonori i Cassie. Ulazimo unutra. Ti ćeš presnimiti sve što možeš s onog njegovog laptopa i brišemo van.

- A što ako ne budem mogao probiti njegovu sigurnosnu šifru?

- Onda ćemo uzeti cijeli vražji laptop. Dovraga i s njim. Pa neka onda on ide cmizdriti Edu Stovallu zbog ukradenog računala.

- Dobro. - Deke je izašao iz automobila i zakopčao patent zatvarač jakne. - Ovo bi trebalo biti jako zanimljivo.

Hodali su kroz drveće prema mračnoj kući na kraju puta.

Leonora je sjedila u pubu ispred Cassie, a pred njom je stajala šalica jako slabog čaja. Mladić koji je radio za šankom dao je sve od sebe, ali nitko ništa ne bi mogao učiniti s vrlo lošom vrećicom čaja i vodom koja čak nije ni proključala. Nije to čak ni važno, pomislila je tmurno.

Sada se nije mogla koncentrirati ni na što. Brinula se jedino za Thomasa i Dekea.

"Krila" puha i restorana bila su krcata raznolikim studentima, onima koji su ovdje došli iz drugih krajeva studirati i domaće omladine, svi su tražili toplinu i prijateljstvo ove prohladne noći. Na pozornici je malena grupa svirala jazz.

Cassie je uzela svoju bocu s vodom i nalila je u čašu s ledom. - Nisam sigurna u to kako se osjećam što sam otpremljena ovdje i čekam dok su naši muškarci slobodno otišli kako bi činili lude muške stvari.

127

GIGA

- Znam kako se osjećaš. Ali moraš priznati, Thomas je bio potpuno u pravu kada je rekao da je totalna ludost da se svi četvero šuljamo kroz drveće do Rhodesove kuće. Od nas četvero, on i Deke imaju najveće šanse da večeras dođu do nečeg korisnog. Thomas se razumije u novac, a Deke u računala.

- Ne raspravljam o logici ove odluke. Samo nisam sretna zbog toga, to je sve. - Cassie se poslužila malim perecom koji je stajao u zdjelici na sredini stola. Neko je vrijeme žva-kala, zatim gaje progutala i nagnula se prema naprijed. - Zaista misliš daje tebe i Thomasa Rhodes želio izgurati s ceste?

Leonora se stresla. - Rhodes ili Kern. Morao je biti jedan od njih. Mislim daje Kern previše zaglibio u alkoholizam da bi mogao tako sposobno i spretno voziti.

Cassie je napravila zagonetnu facu. - Ovo je tako čudno. Nadam se da ne prolazimo kroz nekakav oblik masivne halucinacije.

- Postoji li zaista takva stvar poput masivne halucinacije?

- Naravno. Često se to događa. Kroz povijest je zabilježeno mnoštvo takvih slučajeva.

- Prekrasno. - Leonora je otpila maleni gutljaj čaja. -Još nešto zabrinjavajuće.

Nijedna od njih neko vrijeme nije progovorila. Činilo se da se glazba pojačava. Isto je bilo i s gužvom.

- Iz ovoga proizlazi jedna dobra stvar, - odlučno je rekla Cassie. - Deke se mijenja. Po prvi puta mi je pričao o njegovoj vezi s Bethany.

Leonora joj je potapšala ruku. - To je dobro.

- Muči ga krivnja zato što je tri dana prije njezine smrti rekao kako želi razvod.

- Shvaćam. Znači, kada su rekli da je počinila samoubojstvo, teško je to primio.

- Da. Nije u to vjerovao. Još više od toga, nije si mogao dopustiti da vjeruje u to zbog toga što bi to značilo da je on bio odgovoran za to što se odigralo.

- To je tako grozno.

Cassie je potvrdno klimala glavom. - To ga je izjedalo iznutra. Ali sada polako prelazi preko toga. Zahvaljujući tebi.

- Ja s tim ništa nisam imala. Kao ni ti niti Thomas. Deke spašava sam sebe. Kada se radi o takvoj stvari, svi se možemo skupa držati za ruke, doktori mogu propisati vrlo dobre lijekove, ali na samom kraju, svatko od nas mora u sebi imati volju da dopliva sam do obale. Nitko ne može nositi drugu osobu. Barem ne dugo vremena.

Cassie je napravila grimasu. - To je vrlo darvinizirani pogled na život, zar ne?

- Kao što su istaknuti razni biološki tipovi evolucije, svi smo mi potekli od raznih ljudi koji su činili sve što su trebali da bi preživjeli. - Leonora je zastala. - Čudno što si upotrijebila taj izraz.

- Darvinizirani?

- Da. Andrew Grayson ga je upotrijebio danas poslijepodne kada je opisivao život na akademiji.

- Pa, moraš priznati kako je taj izraz jedna riječ za akademsku politiku.

- Istina, ali dok danas nisam razgovarala s Graysonom, nikada prije nisam tako doslovno gledala na zakon o objavljivanju.

- Ali, još uvijek nismo sigurni je li Kern počinio ubojstvo. - Cassie je naglo prestala pričati kada se na stolu pojavila sjena.

Leonora je slijedila njezin pogled.

- Leo, - rekao je Kyle sa srdačnim entuzijazmom koji je zvučao bolno krivim. - Tražio sam te.

Gdje si bila? Nekoliko puta sam te zvao kući, ali nijednom se nisi javila.

- Zaposlena sam cijeli dan, Kyle.

- Da? - Pogledao je u Cassie. - Hoćeš li me upoznati s prijateljicom?

- Ovo je Kyle Delling, - rekla je Leonora. - On je u engleskom odjelu, na sveučilištu Piercy.

Kyle, ovo je Cassie Murray. Ona ovdje u Wing Coveu posjeduje studio za jogu.

128

GIGA

- Drago mi je. Shvaćajući upoznavanje kao pozivnicu, Kyle im se pridružio za stolom.

Jednom rukom je obuhvatio Leonorima ramena, na svoj uobičajeno opušteni način. - Samo da te u nešto uputim, Cassie, Leo i ja smo više od dobrih prijatelja. Nekada smo bili zaručeni.

- Tako dakle, - Cassie je pogledala Leonoru. - Je li upoznao Thomasa?

- Da, upoznao je Thomasa. - Slatko se nasmiješila Ky-leu. - Sjećaš se Thomasa, zar ne, Kyle?

Onog čovjeka koji je jutros bio u mojoj kuhinji? Onoga koji je izgledao kao da se tukao? Pogledala je na ručni sat. - Svakog bi trenutka trebao stići ovamo.

Kyle se trgnuo i brzo maknuo ruku s njezinih ramena. Ustao je i ljubazno se nasmiješio objema ženama.

- Što pijete? - pitao je. - Ovu runda ja častim.

- Čaj, - promrmljala je Leonora. - Hvala.

- Vodu. - Cassie je podigla bocu tako da može pročitati etiketu.

- Dobro, odmah se vraćam. - Kyle je nestao u gužvi. Cassie je pogledala Leonoru.

- Tvoj bivši zaručnik? -Da. - Ja imam bivšeg muža, - sjetno je rekla Cassie. - Po mojem iskustvu, bivši bilo koje vrste nemaju običaj družiti se s bivšima osim ako nešto trebaju.

- Da, on zaista treba nešto, - rekla je Leonora.

- Tebe?

- Ne. On treba mnogo dugotrajniju vezu nego što je imao sa mnom.

- A što bi to bilo?

- Položaj.

Znojio se. Ponovno.

Ove večeri je skoro uspio na Cliff Driveu. Još uvijek je bio uznemiren zbog toga. Hodao je preko dnevne sobe razmišljajući o tome kako je skoro izgubio kontrolu i probio zaštitnu ogradu.

Je li Walker dobro pogledao njegov automobil? Nije ni važno. Crn je, baš kao i stotine drugih u gradu. Na njegovu sreću, sjetio se prekriti tablice.

Za svaki slučaj, parkirao gaje među drvećem. Nije želio da se večeras Walker provoza ispred njegove kuće i da se počne pitati. Izvan pogleda, izvan uma. Možda.

Loš osjećaj neprestano mu je prolazio tijelom.

Bacio je pogled na Rolex. Svakog trenutka stići će mu nova klijentica. Pokušavao se na to usredotočiti. Bila je spektakularna. Plava. Odlične grudi. Malo gaje podsjećala na Meredith.

Razmišljaj o novoj klijentici.

Prešao je sobu i skinuo crni baršun s ogledala. Morao je pripremiti pozornicu.

Ta terapija rješavanja stresa iz prijašnjih života magično je djelovala. Kada se klijenticu jednom uvjeri kako je u prijašnjem životu imala ljubavnu vezu sa srednje vjekovnim ratnikom, ostao je samo jedan korak do uvjerenja kako je najbolji način za rješavanje stresa u ovom životu oživljavanje prijašnjeg seksualnog iskustva. S izučenim terapeutom za stres, naravno.

Večeras mu je seks bio potreban. To će ga opustiti. Tako će se riješiti napetosti koju je osjećao zato što je zabrljao stvar na Cliff Driveu. Sutra će smišljati novi način na koji će se riješiti Thomasa Walkera. Pokazalo se da gaje teško ubiti.

Možda je to bio neki znak. Imao je dovoljno iskustva da zna kada je vrijeme da se izvuče iz neke operacije. Možda je ovdje, u Wing Coveu, već dovoljno izazivao sreću. Ubojstvo ionako nije njemu svojstveno. Do sada to nikada prije nije pokušao i bilo je više nego očito da za taj posao nije nimalo talentiran. On je varalica, a ne ubojica.

Ta ga je pomisao smirila. Došlo je vrijeme za izlazak iz te situacije. Prijevare i droge su bile profitabilne, ali ništa ne traje vječno.

Zazvonio je telefon. Nije se javio.

Tko je god bio na drugoj strani linije, nije ostavio poruku, samo je spustio slušalicu.

129

GIGA

Vjerojatno ništa važno.

Pogledao je dolje u staro, čudno ogledalo i vidio je stotine minijaturnih i uznemiravajućih svojih odraza. Nije bilo ni dva ista. Nijedan nije bio pravi Alex Rhodes.

Ogledalo je odražavalo istinu, odjednom je pomislio. Pravi Alex Rhodes nije ni postojao.

Kroz tijelo mu je prošla ledena hladnoća. Već je toliko godina živio u velikoj laži da sada više nije ni znao tko je zapravo on. Istina je bila ta, nikada se nije mogao sjetiti vremena kada je jasno znao tko je. Bilo je to ironično. Mogao je natjerati druge da vide što god je on poželio, ali on nije mogao vidjeti sebe.

Sranje. Postajao je čudan. Sigurno zbog stresa na Cliff Driveu.

Ponovno je pogledao na Rolex. Dovraga, gdje li je ona? Trebao je seks. Očajno ga je trebao.

Trebao je tih nekoliko trenutaka kada se osjećao gotovo stvarnim. Gotovo ljudskim. Seks je bio njegov način liječenja.

Začulo se kucanje na vratima.

Stigla je.

Kroz njega je prostrujalo olakšanje. Uspio se koncentrirati i magično se nasmiješiti onim smiješkom koji je govorio vjeruj mi, i otišao u predsoblje kako bi otvorio vrata.

- Tvoj večerašnji sastanak je otkazan, - rekao je ubojica.

- Ovo mi ne izgleda dobro, - rekao je Thomas. - On ne treba biti ovdje.

Sa svojeg je mobitela prije nekoliko minuta nazvao Rhodesov kućni broj, provjeravajući nije li se možda vratio kući. Nitko se nije javio.

Sada su stajali među drvećem, na samom početku male livade i proučavali stražnji dio malene kuće. Toliko o velikom planu ulaska unutra i skidanju svega onoga što je bilo na hard disku Rhodesovog računala.

S mjesta na kojem je stajao, Thomas je mogao vidjeti slabi, pulsirajući tračak svjetlosti kroz rupu na zastoru. Koliko je on mogao vidjeti, nijedno drugo svjetlo nije bilo upaljeno.

- Pitam se je li zauzet zavođenjem svoje klijentice? -rekao je Deke.

- Gdje je klijentičin automobil? K vragu, gdje je njegov automobil, kad smo već kod toga.

- Nemam pojma. Sakriven među drvećem? Možda je klijentica udana i on ne želi da itko sazna daje ovdje.

- Sto sada? Odlazimo i vraćamo se druge večeri? Thomas se nije micao. - Znaš, zaista bih volio znati je li s nekim i ako jest, tko je to?

- Kako namjeravaš to učiniti?

- Što kažeš da se pojavim na ulaznim vratima i pokucam?

Deke gaje pogledao. - Je li ti to ozbiljno?

- Zašto ne?

- Ovo je možda automobil koji te večeras skoro stjerao s ceste.

- Pa? Neće ponovno pokušati na svojim ulaznim vratima. Nesreća na Cliff Driveu je jedna stvar. Tijelo na prednjim vratima je teže objasniti.

- A dva tijela je još teže za objasniti, - glatko je rekao Deke. - Idem s tobom.

Hodali su i izašli iz skloništa drveća. Thomas se osjećao izloženim na maloj čistini. I Deke se morao tako osjećati. Bez daljnjeg raspravljanja, obojica su krenula prema prednjoj strani kuće.

Nikakvo svjetlo nije dolazilo iza zastora koji je prekrivao kuhinjski prozor, ali kada su prošli pored njega, Thomas je čuo nečije pokrete. Netko je bijesno otvarao i zatvarao kuhinjske ormariće.

Thomas se pitao je li Rhodesu možda nestala struja pa sada traži baterijsku svjetiljku. Tip poput njega vjerojatno nije držao opremu za hitne slučajeve na nekom pogodnom mjestu.

Uspeo se sjenovitim stepenicama zajedno s Dekeom.

Ulazna vrata bila su napola otvorena. Kroz vrata čulo se pucketanje vatre iznutra koja je Thomasa podsjetila na kucanje ljudskog srca.

130

GIGA

Jeza je prošla kroz njega. Nešto definitivno nije bilo u redu.

- Oh, sranje, - šaptao je Deke. - Ne sviđa mi se ovo.

- Rhodes! - Thomas je zavikao kroz djelomično otvorena vrata. - Jesi li unutra?

Na trenutak je nastala ledena tišina. Tada su se začuli koraci koji su brzo trčali prema stražnjem dijelu kuće. Thomas je čuo zvuk otvaranja stražnjih vrata.

Thomas je napravio dva velika koraka do kraja trijema i pogledao iza ugla kuće. U tom je trenutku uspio vidjeti samo tamnu siluetu na kraju čistine.

Silueta je zastala i podigla jednu ruku.

Thomas se tiho povukao natrag i maknuo se iz dometa oružja. Metak je prošao iznad strehe kuće. Na pod trijema je palo prelomljeno drvo.

I nakon toga ostala je samo mukla tišina.

- Otišao je, - rekao je Thomas. - Toliko o tome da ćemo saznati koga je Rhodes zabavljao večeras.

- Thomas? Čudan ton Dekeovog glasa nagnao ga je da se odmah okrene.

-Što je?

Deke je nepomično gledao kroz rupu na vratima. -Imamo problem.

Thomas se vratio do ulaznih vrata i jače ih otvorio. S tog mjesta vidio je kroz uski hodnik vatrom iz kamina osvijetljenu dnevnu sobu.

Osoba odjevena od glave do pete u crno ležala je sklup-čana na jastučićima ispred niskog stola.

Thomas je polako vodio na putu prema dnevnoj sobi i stao je pored tijela. Krv je natopila pleteni sag iznad Rhode -sove glave. Još krvi je bilo na prednjem dijelu crne svilene košulje.

- Mrtav je, - rekao je Deke.

Antikno ogledalo je stajalo otkriveno. Thomas je vidio odraze stotina minijaturnih plamenova koji su plamtjeli u mnoštvu malenih izbočina i udubina starog ogledala.

Letimičan pogled u pakao.

Prostorija je bila scena kaosa i destrukcije. Jastučići su bili iskidani, a njihova unutrašnjost razotkrivena. Ladice i razni ormarići stajali su otvoreni, a njihov sadržaj razbacan po podu.

Thomas je rukom posegnuo u svoj džep kako bi izvadio mobitel.

- Tko je god ovo učinio, pretraživao je ovo mjesto, a mi smo ga upravo prekinuli, - rekao je Deke.

- Uvijek ti kažu da to ne radiš. - Thomas je na mobitel ukucao broj hitne pomoći.

- Sada znamo i zašto. To je jako dobar način da budeš ubijen.

Operater linije 911 se javio na poziv. Thomas gaje zatrpao činjenicama.

- Da, naravno, - rekao je, sada već gubeći strpljenje s beskrajnom litanijom pitanja. - Ostat ćemo ovdje dok ne stigne Štovali. Ionako nemamo pametnijeg posla. Reci mu neka traži mali kamionet ili terenca na dolasku ovamo. Tip koji je ovo učinio vozi nešto jako veliko.

Prekinuo je poziv.

Jak vjetar huktao je među granama drveća.

131

GIGA

POGLAVLJE 18.

Prilaz ispred male unajmljene kuće bio je osvijetljen jakim svjetlima tri policijska automobila i kolima hitne pomoći Wing Covea. Okupljene ljude sačinjavali su medicinsko osoblje bolnice, Ed Štovali zajedno s članovima svoje male postaje, gradonačelnik i novinar iz Wing Cove Stara.

Ubojstvo je u malenom gradu bila velika vijest.

- Već neko vrijeme budno pratim Rhodesa, - rekao je Ed Štovali. - Imao sam neki predosjećaj da prodaje drogu. Iza sebe ima povijest rada na polju kemije, a taj D i O je definitivno nešto smiješano u laboratoriju.

Stajao je čvrsto i ukočeno kao šipka pored sjajnog prednjeg odbojnika automobila. Thomas je shvatio da je nemoguće da se Štovali nasloni na bilo što, čak i ako je iza njega vlastiti automobil. Njegova robotska konstrukcija tijela vjerojatno nije sadržavala te mogućnosti.

- Elissa je pristala zbog mene otići na tajni zadatak, -rekao je Ed. - Ona je jako hrabra žena.

Inzistirala je na tome da obavi svoju građansku dužnost. Donijela mije uzorak onoga što je Rhodes prodavao. Dao sam ga na testiranje. Ispostavilo se daje to samo začinjeni šećer i kukuruzno brašno. Nisam ga zbog toga mogao uhititi. Ali svejedno sam bio siguran da se s njim još nešto događa. Jesi li ikada primijetio te njegove čudne oči?

- Leće u boji, - rekao je Thomas.

- Znam. Jezivo, ako mene pitaš.

- Mislim daje Rhodes želio postići dramatični izgled, -rekao je Thomas.

- Jednog bih ga dana sigurno ščepao. Nažalost, netko gaje uhvatio prije mene.

Thomas je promatrao kako dva čovjeka odnose zamotano Rhodesovo tijelo u kola hitne pomoći.

Deke se namrštio. - Zaista misliš da je ovo povezano s lošim poslovnim dogovorom u vezi droge, Ed? Bio je bijesan i nije se baš trudio sakriti svoje osjećaje. Thomas ga nije krivio. Razgovor nije tekao najbolje. Kao obično, Štovali nije bio zainteresiran za njihove teorije. Već je sam došao do svojih zaključaka što se ticalo ovog ubojstva.

- Sve se poklapa, - rekao je Ed, tvrdoglav kao i inače.

- Dobro, - rekao je Thomas, - recimo da je dilao drogu. Čak i da je to točno, zašto misliš da je Rhodesa uklonila njegova konkurencija?

Ed je namjestio svoju kapu. - Trgovina drogom je žestok posao. Tipovi koji su umiješani u njega jako često bivaju ubijeni.

- Znaš li možda zbog čega je ubojica, nakon što je sma-knuo Rhodesa, prevrnuo cijelu kuću?

- Naravno. Tražio je Rhodesove zalihe ili gotovinu i druge vrijednosti. Ti su gadovi čisti oportunisti. - Ed je klimao glavom. - Dobra vijest je ta, tko god je ovo učinio, sada je sigurno već na pola puta za Seattle. Uz malo sreće, sada je tuđi problem.

Deke je ispustio nekakav zvuk gađenja. - Misliš? Ed je teško izdahnuo. - Ujutro ću trebati pismene izjave vas obojice. Želite li moj savjet?

- Ne naročito, - rekao je Deke.

Ed ga je ignorirao. - Sutra se držite samih činjenica. Nemojte miješati svoje osobne teorije koje su povezane za smrt gospođe Walker.

- Zašto ne? - Deke je zaškiljio zbog uporno jakog svjetla njegovog automobila. - Zbog toga što bi se mogla potaći neka nezgodna pitanja u vezi tvoje istrage?

- Ne, - tiho je rekao Ed. - Zbog toga što bi se mogla potaći nezgodna pitanja o tvojem mentalnom zdravlju.

- Misliš li da je meni stalo što ti misliš o mojem mentalnom zdravlju, Štovali?

Thomas se trgnuo. - Smiri se, Deke.

132

GIGA

Ed je brzo došetao do njih kako bi se suočio s obojicom. - Vas dvojica zaista želite čuti nezgodno pitanje? Slušajte ovo: Što ste, dovraga, vas dvojica radila ovdje večeras?

- Rekao sam ti, - odgovorio je Thomas, - došli smo se suočiti s Rhodesom zbog jedva izbjegnutog sudara na Cliff Driveu. Želio sam da mi se ispriča.

- Zaista misliš da te pokušao ubiti?

- Da, Ed. Zaista mislim da me pokušao ubiti, kao i Leo-noru Hutton.

- Nemaš ništa što bi potvrdilo tvoje priče. K vragu, nisi čak uložio ni prijavu.

- Nisam mislio da ćeš obratiti pažnju na prijavu jednog od Walker braće, - rekao je Thomas.

Ed je čvrsto stisnuo usne. Čeljust mu je bila ukočena. -Trebao si napraviti prijavu.

- Što bi to dobroga donijelo, - uzvratio je Deke, - s obzirom na tvoje poglede na ovu situaciju?

- Smrt tvoje žene nema nikakve veze s ovim, - rekao je Ed. Ali izgovorio je to s iznenađujuće tihim glasom. - Moj posao je da se bavim činjenicama, a činjenice govore da je ovo nekakav obračun u poslu s drogom.

Deke je pogledao Thomasa. - Zamisli ti ovo.

- Dobro je, Deke. Moramo se vratiti Leonori i Cassie. Sigurno se brinu.

Deke je prošao prstima kroz svoju bradu. - U pravu si. Ed Štovali uvijek predstavlja gubljenje vremena. Hajdemo odavde.

Okrenuo se na petama i pošao prema cesti i staroj napuštenoj kući gdje su ostavili automobil.

Thomas gaje počeo slijediti.

- Čekaj, - tiho je rekao Štovali. - Samo jedna stvar prije nego obojica odete.

Thomas se zaustavio i okrenuo prema njemu. Deke je instinktivno učinio isto.

- Sto? - rekao je Thomas.

- Nešto sam razmišljao.

- To je moralo boljeti, - rekao je Deke.

Ed je ignorirao njegov ispad. - Rhodes je u ovaj grad stigao prije godinu dana. Bio je ovdje kada je umrla Bethany Walker. Ako budem mogao dokazati da je dilao drogu, a mislim da to neće biti teško, još jednom ću pogledati slučaj Be-thanynog samoubojstva. Vidjet ću je li možda Rhodes u tome imao upetljane prste. Također ću kontaktirati kalifomijske vlasti i tražiti od njih da mi pošalju kopiju izvješća o nesreći Meredith Spooner. Vidjet ću postoji li neka povezanost koja je bila predviđena.

Deke gaje pogledao.

- To je sve što mogu učiniti, - rekao je Ed. - Cijenim to, Ed, - rekao je Thomas.

Ed je klimnuo glavom. - Ali ništa ne obećavam.

- To već mogu povjerovati, - mrmljao je Deke.

Leonora je prva opazila Thomasa i Dekea. Tijelom joj je prostrujalo veliko olakšanje.

- Stigli su. - Kliznula je do kraja klupe i poskočila na noge.

- Već je bilo i vrijeme. - Cassie je odložila napola ispijenu bocu vode na stol i pošla za njom.

Thomas i Deke su lako prolazili kroz mnoštvo ljudi. Nitko im nije bio na putu, primijetila je Leonora. Kada su se približili, shvatila je zašto su ljudi oko njih načinili veliki prolaz. U pogledu braće Walker bila je zastrašujuća hladnoća.

Mogla je osjetiti hladnoću čak i na drugom kraju prostorije.

- Nešto se dogodilo, - rekla je Leonora Cassie. Cassie je pogledala Dekea. - Dragi Bože.

Obje su krenule naprijed, prema njima, gurajući se pored Kylea, koji se vraćao u rukama noseći bocu vode i šalicu vrućeg čaja.

- Hej, - rekao je dok su one prolazile pored njega. -Gdje idete vas dvije?

One su ga ignorirale. Leonora je prva stigla do Thomasa. Bacila mu se ravno u naručje.

- Sto se dogodilo? - pitala je s glavom naslonjenom na njegovu jaknu. - Jesi dobro?

- Dobro sam. - Poljubio joj je nos. - Obojica smo dobro.

133

GIGA

Cassie je stavila svoje ruke na Dekeova ramena. - Sto je pošlo krivo?

- Duga priča, - rekao je Deke. - Nasmiješio joj se. -Neću li i ja dobiti zagrljaj dobrodošlice?

Cassie se slabašno nasmijala i rukama ga obujmila oko struka, te naslonila svoje lice na njegova ramena.

- Obojica trebamo pivo, - rekao je Thomas. S jednom rukom oko Leonorinog struka vodio ih je kroz gužvu do mjesta za sjedenje.

Još se više namrštio kada je ugledao Kylea. - Sto, do-vraga, on radi ovdje?

- Kyle uopće nije bitan. - Leonora gaje primila za ruku i povukla da sjedne pored nje. - Sjedni.

Thomas se poslušno spustio na klupu. Deke i Cassie su sjeli s druge strane stola. Kyle je stajao s poslužavnikom u rukama i izgledao pomalo zbunjeno.

- Ja ću pivo. Svejedno mi je koje, - rekao je Thomas Kyleu.

- Isto vrijedi i za mene, - rekao je Deke.

Kyle je otvorio usta te ih potom odmah zatvorio. Okrenuo se i pošao prema baru.

Leonora je pogledala Thomasa. - Dobro, da čujemo sada.

- Rhodes je mrtav, - rekao je. Cassie je bez riječi zurila u njega.

Leonora se osjećala kao da joj je iz pluća isisan sav zrak.

- Mrtav? - Glas joj se povisio. - Mrtav je? Jesi li siguran?

- Potpuno siguran, - rekao je Thomas.

- Nije...? - Leonora je pustila da neizgovorene riječi ostanu visjeti u zraku.

- Nismo mi, - Deke ju je suho razuvjeravao. - Netko je stigao do njega prije nas. Dva puta je pucao u njega.

- Tko? - Leonora je zahtijevala odgovor.

- Nisam ga mogao dobro pogledati, - rekao je Thomas, - ali pretpostavljamo...

- Kako to misliš, nisi ga dobro pogledao? - Leonora je ustala i obje ruke položila na stol. Vidio si ubojicu? Bio je tamo kada ste stigli?

- Nije se dugo zadržao, - rekao je Deke. - Prije nego što je pobjegao ispalio je samo jedan hitac u našem smjeru.

- Oh, moj Bože, - šaptala je Cassie. - Oh, moj Bože. Leonora je ponovno sjela. Jedva. Imala je osjećaj da su joj usta ostala otvorena na jedan neatraktivan način, ali nije uspjela skupiti snagu da ih zatvori. Laktovima se naslonila na stol i lice položila u svoje ruke.

- Štovali je uvjeren da se radi o poslu s drogom i koliko mi je god mrsko priznati, ipak je to moguće, - rekao je Thomas. - Ali možda dobijemo nešto iz toga. Zbog glasina o drogama u vezi Bethanyne i Meredithine smrti, Ed nam je obećao da će još jednom pogledati oba izvješća. Vidjet će ima li ikakve povezanosti s Rhodesom.

Leonora je podigla glavu. - U pravu si. To je napredak.

Thomas je ispružio ruke na stol i snizio glas. - Iako nam to još uvijek ne daje nikakvu povezanost s Eubanksovim ubojstvom prije trideset godina.

- Radio sam na novoj teoriji zavjere, - rekao je Deke. -Sto ako su Bethany i Meredith saznale da je Kern počinio to ubojstvo prije trideset godina? Što ako je Kern, bojeći se razotkrivanja i gubitka dobre reputacije od Bethany i možda ucjene od Meredith, odlučio riješiti se obje žene i pri tome mu je trebala pomoć?

- Vidim na što ciljaš, - prošaptala je Leonora. - Možda je Kern posumnjao da Alex Rhodes prodaje drogu. Kupio od njega D i O i njime prvo otrovao Bethany, a nakon šest mjeseci Meredith. Bilo bi jako lagano iscenirati samoubojstvo i automobilsku nesreću pod utjecajem nekoliko halucinogena.

Thomas je pogledao Dekea. - Ako ste ti i Leonora u pravu, vidiš li kamo to vodi?

Deke je potvrdno klimnuo glavom. - Ponovno do Os-monda Kerna. Možda smo njega večeras iznenadili u Rhode-sovoj kući. Možda je Kern znao da mu se približavamo. Morao se riješiti Rhodesa zato što je Alex, kao diler koji mu je prodao D i O, bio jedina osoba koja gaje mogla 134

GIGA

povezati s te dvije smrti.

- Ako si u pravu, - rekao je Thomas, - onda je Elissa možda u opasnosti.

Cassie je razrogačila oči. - Od vlastitog oca?

- Mislim da Osmond Kern nije primjer uzornog roditelja. - Thomas je posegnuo za svojim mobitelom. - Nazvat ću Stovalla. - Vjerojatno će mi reći da sam lud poput Dekea, ali prilično sam siguran da ga Elissa Kern zanima osobno. Stalo mu je do nje. Željet će se uvjeriti daje dobro.

Ed je stajao u mračnoj radnoj sobi Osmonda Kerna zu-reći u tekst koji je bio ispisan na ekranu kada je primio poziv.

- Ovdje Štovali.

- Walker je. Thomas Walker. Znam da večeras ne želiš slušati više ništa o nekim novim teorijama zavjere, ali ako su Walker braća i njihovi suradnici u pravu, Elissa je možda u smrtnoj opasnosti.

- Više nije.

- Slušaj me dobro, Ed. Postoji mogućnost da je Osmond Kern ustrijelio Alexa Rhodesa kako bi prikrio ubojstvo počinjeno prije trideset godina.

- Znaš što, Walkeru? Dobar si u ovim stvarima. Možda bi trebao razmisliti o karijeri u ovome poslu.

Nastala je kratka tišina. Ed je čuo žamor ljudi i zvuk jazza. Walkeri su bili u pubu. Ni on ne bi imao ništa protiv da se sada tamo nalazi. Obično nije puno pio, ali u ovom trenutku bi mu dobro došlo nešto žestoko.

- Jesam li nešto čuo? - konačno je rekao Thomas.

- Pobrinut ću se da Elissa večeras bude na sigurnom, ali mislim da više nema ničega zbog čega bi se bilo tko od nas trebao brinuti.

- Zašto si tako vraški uvjeren da je na sigurnom, Ed? Znam da ti se posebno sviđa ideja daje ubojica već na izlasku iz grada, ali jesi li toliko uvjeren u to da si se spreman kladiti u Elissin život?

- Ubojica nije na izlasku iz grada, - rekao je Ed. Osjećao je nervozu i napetost u svakoj koščici u tijelu, ali nije se smio prepustiti. Večeras sigurno neće moći otići na spavanje.

- Ne znam gdje je sada Kern, ali nadam se da ću ga uskoro pronaći.

- Kern? - Thomas je nakratko zastao. - Kažeš li kako sumnjaš daje Kern ubojica? Kako si sve to posložio?

- Nisam. Ne dok me prije nekoliko minuta nije nazvala Elissa koja mi je rekla da joj je otac nestao. Ostavio je poruku.

- Ed je gledao u riječi ispisane na ekranu. - Napisao ju je na svojem računalu. Elissa ju je našla kad se večeras vratila s koncerta.

- Samoubojstvo, - Thomas je izgovorio.

- Samoubojstvo?, - rekla je žena s druge strane linije, glas joj se jedva razaznavao zbog žamora ljudi u blizini. - Što je bilo? Što se događa?

Vjerojatno Leonora Hutton, pomislio je Ed. Sjedila je pored Walkera i slušala razgovor.

- Nestali su Kern i njegov brod, - rekao je Ed. - Čini se da ga je odvezao nakon povratka od Rhodesa.

- Ima li traga pištolju?

- Ovdje je, točno pored računala u njegovoj radnoj sobi. - Oklijevao je, prisjećajući se procedure, ali onda je odlučio, k vragu s njom. Walkeri su prošli dosta zla prošle godine. Nosili su etiketu. - Neću ti otkriti sve detalje poruke, ali među nama, čini se da se sve odvijalo onako kako ste ti i tvoj brat zaključili. Počevši još od vremena Eubanksa.

- Sto je s Bethany i Meredith? - pitao je Thomas.

- Sve je ovdje. Bethany Walker mu je prijetila da će ga razotkriti, da će ljudi saznati kako je on prevarant. Tako da joj je podmetnuo drogu i gurnuo je s litice. Šest mjeseci poslije, 135

GIGA

Meredith je otkrila o čemu se radi i pokušala ga ucjenjivati. Pristao je sastati se s njom u Californiji. Rekao je da se želi nagoditi. Pristao joj je jednom platiti ako ona obeća da će nestati. Našli su se na neutralnoj lokaciji na večeri. U restoranu.

- Podmetnuo joj je drogu u hranu i zatim namjestio nesreću?

- Da. Nadao se da će to biti kraj svega. Pretpostavljao je da će svi umiješani nastaviti otpisivati lude teorije braće Walker. Ali stvari su se još više zakomplicirale. Na scenu je došla Leonora Hutton. I sljedeća stvar koju je saznao jest da gaje Alex Rhodes pokušao ucjenjivati.

- Siguran si u to? - brzo gaje pitao Thomas.

- Spomenuo je to u svojoj poruci. Također, Elissa mi je pričala daje nedavno prošla kroz Kernove financijske papire i našla neke transakcije koje nije mogla identificirati. Gotovo je uvjerena da su to ucjenjivačke isplate.

- Zašto je Kem posustao nakon što je ubio Rhodesa? Ed je proučavao ekran. - Večeras je skoro uhvaćen na djelu. Bilo je preblizu. Skoro je uprskao i bio je svjestan toga. Kaže kako shvaća da je samo pitanje vremena kada će mu se to sve obiti o glavu. Kaže kako ne može podnijeti poniženje kada njegovi kolege shvate da je posljednjih trideset godina živio u laži.

- A što je s tim da ljudi saznaju daje ubio troje ljudi uz Eubanksa? Je li mu to zadaje ikakav problem?

- S obzirom na način kojim je poruka pisana, - rekao je Ed, oprezan zbog toga što je Elissa slušala svaku njegovu riječ, - rekao bih da su ga ubojstva najmanje zabrinjavala. Mislim da gaje strah od otkrivanja daje ukrao algoritme najviše brinula i to ga je večeras izbacilo iz takta.

- Kako se Elissa drži?

Zabrinuto ju je pogledao. Šuteći je stajala, a ruke je prekrižila i stavila ispod grudi. Zbog svjetla koje je dolazilo s ekrana mogao je vidjeti suze u njezinim očima.

- Ovo je bila teška večer, - rekao je Ed. - Ali ona se sasvim dobro drži. Ona je jaka dama. Elissa mu se slabašno, blijedo ali hrabro nasmiješila. - Moram ići, Walkeru. Uz Rhodesovo ubojstvo još moram organizirati potragu za Ker-nom. Čujemo se sutra.

Prekinuo je liniju.

Elissa je krenula prema njemu. - Hvala ti što si večeras bio tako ljubazan, Ed. Mislim da se ne bih mogla večeras nositi sa svime ovim da nije bilo tebe.

Rukama ju je obujmio i čvrsto je držao uza se koliko se god dugo usudio. Otprilike šezdeset sekundi.

Nerado ju je pustio. Stisnuo joj je ruku i podigao svoj šešir.

- Moram na posao, - rekao je.

- Razumijem. Učini ono što moraš. - Koraknula je unatrag, s očima punim divljenja. - Imaš obveze koje moraš izvršiti, a ja znam da svoju dužnost ozbiljno shvaćaš. To je dio onoga što te čini ovako dobrim čovjekom, Ed. Shvatio je da se rumeni. Zahvalan na slabom svjetlu u radnoj sobi, brzo se okrenuo i stao pored vrata.

Nije svaka žena shvaćala zahtjeve njegovog posla. Eli-ssa bi bila odlična žena policajca, pomislio je. Ali nije si mogao dopustiti da mašta o tome što bi mu budućnost mogla donijeti sve dok ne pronađe tijelo njezinog oca i odgovori na sva otvorena pitanja.

Prva stvar je prva stvar. Tako se obavlja posao.

136

GIGA

POGLAVLJE 19.

Otišla je kući s Thomasom. On se ponašao kao da je to najprirodnija stvar na svijetu, ali nije ona zbog toga bila nemirna. Zabrinjavalo ju je to što se zaista osjećala potpuno prirodno.

Wrench se očito slagao s tim mišljenjem. Stajao je i čekao ih na vratima s lopticom u ustima koja je svirala kad se stisne.

Bilo je jako ugodno. Možda previše ugodno, pomislila je. Naravno, mogla je reći Thomasu da, s obzirom da je Alex Rhodes ubijen i Osmond Kern nestao pod pretpostavkom da je počinio samoubojstvo, nema više opasnosti, a samim time niti logičnog razloga zašto bi noći provodili zajedno. Ali ništa nije rekla.

Istina je bila ta, nije bilo mjesta na kojemu bi radije bila. Ne večeras. Pošla je u Thomasov zagrljaj s istinskim osjećajem pravednosti. Čvrsto ju je držao i vodio ljubav s njom s takvom čvrstinom od koje je ostala iscrpljena, ali i potpuno zadovoljna. Očekivala je borbu s nesanicom, s obzirom kroz kakva je uzbuđenja večeras prošla. Umjesto toga, lagano je utonula u san.

Sljedećeg jutra njih su se troje prečacem uputili u grad na kavu, čaj i posljednje glasine.

Oblaci su nisko visjeli, dovoljno da prekriju vrhove krošnji, a zrak je bio izrazito hladan Ona i Thomas su prelazili preko detalja ubojstava i pogađali koliko će vlastima trebati vremena da pronađu tijelo Osmonda Kerna. Raspravljali su o preostalim prijetnjama i pitali se hoće li na neka pitanja ikada pronaći odgovor. Vjerojatno ne, mislila je Leonora.

- Pitam se koliko je zapravo znala Meredith i što je namjeravala učiniti s tom informacijom, rekao je Thomas. -Jednu je ruku držao u džepu svoje jakne. U drugoj je držao Wrenchov povodac.

- Ja mislim daje znala dovoljno da bi ucjenjivala Kerna. To je jedini način za objašnjenje njezine smrti. - Leonora je gledala Wrencha koji je istraživao odbačenu konzervu. - Ali očito nije bila dovoljno oprezna.

- Ucjenjivanje je opasan posao.

- Da, ali ona je to sigurno znala. Pitam se zbog čega to nije učinila anonimno.

- Možda je pokušala sakriti svoj identitet. Otišla je u Californiju, sjećaš se? Ali Kern je sigurno saznao da je ona osoba koja gaje ucjenjivala.

- Još uvijek ne shvaćam kako je Meredith mogla sve to saznati koristeći se samo onim isječcima iz novina koje je ostavila Bethany.

Thomas ju je pogledao. - Nemoj zaboraviti da je imala aferu s Alexom Rhodesom.

- Imaš pravo. Meredith je sigurno izvukla iz Alexa Rhodesa sve stoje znao, a on je očito znao za Kerna.

Zaustavili su se ispred kafića, Wrencha zavezali za držač za bicikle i ušli unutra po nešto kofeina koji će otjerati jezu koju su osjećali. Kafić je bio krcat ljudima. Atmosfera je bila uzburkana, glasovi su se miješali. Leonora je s Thoma-som stajala za šankom i upijala posljednje glasine.

- ... Čuo sam da su kasno sinoć pronašli Kernov brod. Došao je sam do obale. Spremnik goriva je bio prazan, a sumnjaju daje Kern negdje usput skočio s njega u vodu...

- ... Nije mogao u toj vodi preživjeti duže od dvadesetak minuta... Do smrzavanja dolazi brzo, pogotovo u ovo doba godine...

- ... Tko je to znao? Posljednji sam semestar odlazio na njegova predavanja. Čudno mi je sada razmišljati o njemu kako stoji tamo i razgovara o svojim algoritmima kao da je sve normalno.

Mislim, tip je ubio nekoliko ljudi do tada. Pa još dvoje...

Leonora je privukla Thomasovu pažnju. Platio je kavu, čaj i neke tople kolačiće koji su posluživani s time, nakon čega su izašli van.

Na pločniku su stajali Julie i Travis, dovoljno udaljeni od Wrencha.

137

GIGA

- Dobar dan, gospođice Hutton. Gospodine Walker. Ovo je Travis.

- Dobar dan, Travis. - Thomas je klimnuo glavom.

- Dobro jutro, - pozdravila ih je Leonora.

Julie je pozorno promatrala Wrencha. - Mislili smo da je ovo tvoj pas. Viđali smo te kako hodaš s njim. Izgleda jako opasno. Grize li?

Wrench nije obratio pozornost na uvredu. Stao je na noge, ne mičući pogled s papirne vrećice u Leonorinim rukama. Bio je potpuno usredotočen na nju.

Leonora je otvorila vrećicu, otkinula komad kolača i dala mu ga.

- Wrench ne bi ni mrava zgazio, - rekao je Thomas. -Pretpostavljam da ste oboje čuli novosti?

- O tome da je Rhodes ustrijeljen? - Julie je zadrhtala.

- Bili ste u pravu. Ipak je dilao drogu. Iskreno, nikada nisam znala. Samo sam vam to htjela reći.

Thomas je ponovno klimnuo glavom.

- Čuo sam da ste bili sinoć tamo, gospodine Walker. -Travis je nagradio Thomasa neskrivenim strahopoštovanjem.

- Priča se da ste Vi i Vaš brat došli do Rhodesove kuće u trenutku kada je profesor Kern odlazio. Mogao vas je ubiti.

- Ovdje se vijesti brzo šire. - Thomas je otpio gutljaj kave iz plastične šalice koju je držao u rukama. - Ima li vijesti jesu li možda pronašli Kerna?

- Ne, - rekao je Travis. - Iako sam čuo da su pronašli njegov brod. Svi pričaju kako je skočio u vodu, sigurno zbog toga što nije mogao podnijeti da svi saznaju kako je bio prevarant.

- Također pričaju da je prošle godine ubio profesoricu Walker. - Julie se ugrizla za usnu. - I gospođicu koja je neko vrijeme radila u Kući ogledala. Meredith i još nekako.

- Ona se zvala Meredith Spooner, - tiho je izgovorila Leonora.

- Da, i nju također. - Julie se ponovno stresla. - To je tako jezivo kad se razmišlja o tome. Čuva svoju tajnu toliko godina i onda se sve počne polako otkrivati, pa počinje ubijati ljude kako bi ih ušutkao.

- Da, doslovno jezivo, - rekla je Leonora.

Travis se pomaknuo do Julie i stavio joj je ruku na ramena na zaštitnički način. - Ono što me zbilja pogađa jest činjenica daje Julie nedavno radila neke čudne poslove za Rho-desa. Što bi bilo da je sinoć otišla do njega po svoj novac? Mogla je biti tamo kad je profesor Kern stigao.

Leonora je značajno pogledala Julie. - Uvijek je dobro znati za koga točno radiš.

Julie se zarumenila i ništa nije rekla. Travis ju je potapšao po ramenu.

Thomas je odvezao Wrencha. Krenuli su preko ceste do staze krcate ljudima.

- Ja bih trebala ići kući, - rekla je Leonora. - Želim nazvati Gloriju. Ispričati joj što se sve dogodilo.

Na pola puta do njezine drvene kuće naišli su na malu grupu trkača i džogera koji su se skupili na drvenom mostu. Svi su gledali u duboku vodu zaljeva.

Službeni automobil Eda Stovalla bio je parkiran preko puta. Pored njega stajala su kola hitne pomoći i još jedna policijska kola. Dva bolničara su uzimala svoju opremu.

Thomas je promatrao prizor.

- U što se želiš kladiti da su upravo pronašli Kernovo tijelo? - rekao je.

Kasno tog poslijepodneva Deke se pojavio na Thoma-sovim ulaznim vratima. Thomas mu je poslužio pivo i otvorio jedno za sebe. Sjedili su u dnevnoj sobi i razgovarali.

- Štovali me je posjetio, - rekao je Deke. - Mislim da čovjek nije spavao u posljednja dvadeset četiri sata. Izgledao je potpuno iscrpljeno. Ali rekao mi je kako misli da imamo pravo biti obaviješteni.

- Jednu stvar možemo sa sigurnošću reći za Stovalla. Čovjek ima osjećaj odgovornosti za obavljanje svoje dužnosti. - Thomas je progutao gutljaj piva. - Sviđa mi se to kod takvog posla. Je li rekao nešto više od onoga što smo već ranije znali?

138

GIGA

- Ne baš puno. Pronašli su neke sastojke kada su pretraživali Rhodesovu kuću za koje smatraju da bi mogla biti droga- To me uopće ne iznenađuje.

- Ne. - Deke je otpio malo piva. - Štovali je rekao da su poslali uzorak u laboratorij na analizu, ali neslužbeno mi je rekao da misli kako će podatci analize reći da je to ono smeće koje kruži ovim gradom od prošle godine. Također mi je rekao da će napraviti obdukciju, ali izgleda daje Kern sam napisao svoju oproštajnu poruku, popio nekoliko pića, otišao na brod i dao gas do daske. Tada je samo pao preko ograde. Hladna voda učinila je ostalo.

- Ne bi bio prva osoba koja je na taj način počinila samoubojstvo.

Popili su još piva. Tišina koja se uvukla među njih dobro je došla, mislio je Thomas. Poznata.

Ugodna. Stvari su se vraćale u normalu.

- Pitao sam Cassie hoće li ići sa mnom ove subote u Kuću ogledala na primanje novih polaznika Sveučilišta, - rekao je Deke nakon nekog vremena.

Vijest na način na koji je bila ispričana, bez ikakvog upozorenja, uhvatila je Thomasa iznenađenog. - Što je odgovorila?

-Reklaje može.

- Dobro. Odlično. -Thomas se nasmijao.

- Što je s tobom?

- Sa mnom?

Deke se dublje uvalio u fotelju i pivsku bocu trljao među dlanovima. - Mislio sam da bi možda mogao pitati Leo-noru da ide s tobom.

To ga je sledilo. - Ja nisam član Kuće ogledala. Kao ni Leonora.

- Niste, ali ja jesam. Mogu vas oboje povesti kao svoje goste.

- Ne znam koliko još dugo Leonora planira ostati ovdje sada kad je dobila svoje odgovore.

Možda već otputuje do subote.

Dekeove su se obrve podigle iznad okvira njegovih naočala. Izgledao je kao da se dobro zabavlja. - Jesi li je pokušao pitati namjerava li uskoro otići?

-Ne. - Postoji li nekakav problem? Zašto je ne možeš jednostavno pitati?

- Možda ne želim znati odgovor, - rekao je Thomas. -Haa. Otpili su još piva.

- Imam jednu ideju za tebe, - rekao je Deke nakon nekog vremena.

-Da? - Reci joj da bi želio da ostane preko vikenda i da pođe s tobom na primanje kako bi se Cassie osjećala ugodnije.

- Misliš da bi to upalilo?

- Naravno. Čini se da se Leonori sviđa ideja o spajanju mene i Cassie. Mislim da će ostati još nekoliko dana i poći na primanje u subotu ako ju uvjeriš da bi to puno značilo za moju i Cassienu vezu.

- To je okolišanje.

- Da, - rekao je Deke ponosno. - To sam i mislio. Thomas je nekoliko trenutaka razmišljao o toj ideji. Dobro, pokušat ću.

- Odlično. - Deke je zastao. - Da ti usput kažem, možeš reći Leonori daje radno mjesto u Kući ogledala koje smo za nju stvorili trajno. Shvatio sam daje u pravu. Kolekcija je jako skupocjena i trebalo bi je katalogizirati i staviti na Internet. Dobrotvorni fond Bethany Walker i dalje će financirati taj posao.

- Spomenut ću joj to.

Deke je pogledao u vrhove svojih tenisica. - Znaš, prošlo je dosta vremena otkada nisam izašao na sastanak.

139

GIGA

- Ne brini. To je jedna od onih stvari koje se nikada ne zaboravljaju.

- Nešto poput abecede, ha?

Thomasove su se usne iskrivile u smiješak. - Tako nekako. Želiš li savjet?

- Reci koji?

- Obrij se.

Deke je izgledao zaprepašteno. Tada je mirno odgovorio. - Misliš da nije moderna?

- U tvojem se slučaju gleda Cassieno mišljenje, a čini mi se da joj se tvoja brada nikada nije ni sviđala.

Deke je provukao prste kroz bradu i razmišljao. - Kao ni Margaret Lewis.

- Eto vidiš, - rekao je Thomas. - Tada je sve jasno. Prema Leonori i Cassie, mišljenje tajnice odjela je glavno. Čekao je da Deke ode prije nego je uzeo slušalicu i nazvao Leonoru. Javila se nakon prvog zvona.

- Želiš li i dalje pomagati u učvršćivanju veze između Dekea i Cassie? - pitao je.

- Čini mi se da se i sami jako dobro snalaze.

- Deke je želi povesti u subotu na primanje u Kući ogledala. Predložio mi je da bi se ona možda ugodnije osjećala kada bismo nas četvero išli zajedno. Ali imam osjećaj da je on taj koji je nervozan zbog ponovnog viđanja s nekom ženom.

- Čekaj samo malo, pitaš me da idem s tobom na primanje u subotu zato da bismo dali tvojem bratu moralnu potporu?

- Nisi ovome povjerovala, zar ne?

- Deke i Cassie su odrasli ljudi i čini se da je njihov glavni problem nestao. Sami se mogu snaći i izaći van.

Stao je pored prozora. Noć se brzo spuštala. Nije mogao vidjeti još jedan nalet magle koja se spuštala nad zaljev, ali kao da joj je mogao osjetiti težinu.

- Dopusti mi da ponovno postavim pitanje, - rekao je. -Želiš li ići u subotu navečer na primanje u Kuću ogledala?

- S tobom?

- Da, gospođice. Sa mnom.

- Oh, da, - nježno je odgovorila. - Da, bit će mi pravo zadovoljstvo.

U prozoru je vidio vlastiti nasmijani odraz lica.

- Još nešto, - rekao je. - Deke mi je rekao da ti kažem kako se slaže s tobom o važnosti te knjižnice. Kaže da će Dobrotvorni fond Bethany Walker nastaviti financirati taj posao i da bi mu bili jako drago kada bi ostala raditi na tom mjestu dok se posao na završi.

Leonora je trenutak samo šutjela.

- Razmislit ću o tome, - napokon je rekla. - Vjerojatno bi mi trebalo nekoliko mjeseci.

- Da. - Mogao je dosta toga učiniti u nekoliko mjeseci. Leonora je i dalje šutjela.

- Naravno, - rekao je Thomas, - ja se još uvijek mogu preseliti u Melba Creek.

-Thomas...

- Malo sam pretjerao, zar ne? - rekao je Thomas.

- Oboje ovdje moramo biti jako oprezni.

- Da, u pravu si. Oprezni. Izmjeri dva puta, odreži jednom. Malo majstorske mudrosti.

Leonora gaje iznenadila svojim smijehom. - Nisam ništa planirala rezati.

- Ne mogu ti reći koliko mi znači čuti to od tebe.

- Kad već razmišljamo o tim stvarima, zašto ne bi došao na večeru? Povedi i Wrencha.

- Može, učinit ću to. I nosim sa sobom svoj alat.

- Planiraš mi još jednom demonstrirati svoje odlične vještine?

- Čekaj samo da vidiš što sve mogu učiniti s bušilicom.

Thomas se potrudio dok je te noći vodio ljubav s njom. Vjerojatno se u njemu probudio pravi majstor, pomislila je Leonora. Brinuo se i o najmanjim detaljima. Tko bi mogao pogoditi da 140

GIGA

će ona biti osjetljiva baš tamo.

- Thomas.

- Stisni malo više.

- Thomas - To je to. Sviđa mi se. Stišće se. Sada zaista mogu osjetiti te male mišiće.

- Thomas.

- Ne, ne možeš micati nijedan drugi dio tijela, sjećaš se? Samo ovo jedno maleno mjesto.

Ovdje radimo sa zaista preciznim alatom.

- K vragu, Thomas. - Frustrirana iznad svake granice, protestirajući je ustala s kreveta.

Polako se smješkao kada se spustila dolje i legla na njegaTrenutak kasnije, kada je snažni orgazam prošao kroz njih oboje, prestao se smiješiti.

Poslije dosta vremena, zaštitnički ju je približio svojem tijelu.

Zaspala je, topla, opuštena i s osjećajem sigurnosti. Sada kada je imala odgovore i Meredith je mogla počivati u miru, mislila je da više neće biti onih snova. ... Ponovno se vratila u beskrajan hodnik ogledala, osjećajući neviđenu opasnost. Ne smije direktno pogledati ni u jedno tamno ogledalo. Bilo bi fatalno za nju kada bi uspostavila kontakt s bilo kojim duhom zatočenim u ogledalima. Odmah bi bila uvučena u svijet s druge strane površine.

Progonitelj joj se primakao bliže. Ćula je smijeh.

Nemoj stati.

Nemoj se okrenuti.

Morala se okrenuti. Morala je vidjeti lice progonitelja.

Ali nešto je krenulo po zlu. Našla se kako zuri ravno u strašno poznato ogledalo s izbočinama i udubinama. Na okviru je stajalo srebrno čudovište.

Meredithino isprekidano lice ocrtavalo se iz ogledala i zurilo je u nju.

- ... Ne možeš još spavati...

- Leonora. Leonora. - Thomasov glas je prekinuo san kao daje uzeo čekić i u komadiće razbio staro ogledalo.

Probudila se, srce joj je ubrzano tuklo, a spavaćica joj je bila potpuno mokra od znoja.

- Sve je u redu, - rekao je Thomas. Čvrsto ju je stisnuo uza svoja prsa, a jednu ruku joj je zavukao u vlažnu kosu. -Dobro si. Bio je to samo san.

Progutala je zrak i privila se uz njega, uživajući u snazi i toplini njegovog tijela.

- Opet onaj prokleti san, - prošaptala je nakon nekog vremena. Sada su u njoj plamtjeli frustracija i čudan bijes. -Mislila sam da će prestati. Mislila sam daje gotovo.

- Samo polako. I jest gotovo. - Polako je provukao prste kroz njezinu kosu. - O čemu si sanjala?

- Da se nalazim u dugačkom hodniku punom tamnih ogledala. Netko me proganja. Znam da ne bih smjela pogledati ni u jedno ogledalo, ali ipak to činim. Vidim Meredithino lice kako gleda ravno u mene. Govorila mi je da ne smijem spavati.

141

GIGA

- Pa, mislim da znamo odakle dolaze simboli tog sna, zar ne? Ravno iz Kuće ogledala.

Pokušaj se ne zamarati s tim, dušo. U zadnje vrijeme prošla si kroz mnogo toga. Možda će trebati malo više vremena da tvoja podsvijest zaboravi sve te slike.

Nastavio je nježno provlačiti svoje prste kroz njezinu kosu. Obožavala je osjećaj njegovih ruku na sebi, razmišljala je. U njegovom dodiru osjećala se snaga i sigurnost. Sposobnost i inteligencija. Moć i strast.

Polako se opustila.

Kada je ponovno zaspala, nije više sanjala.

142

GIGA

POGLAVLJE 20.

Sljedećeg jutra sjedila je za svojim radnim stolom u knjižnici Kuće ogledala, računalo je stajalo ispred nje, hrpa knjiga pored njega, i razmišljala je o onome što je čula da se priča po Wing Coveu.

Stavljati kolekciju Kuće ogledala na Internet bit će zanimljiv posao i znala je da bi Gloria bila oduševljena da joj doleti u posjet dok je ovdje. Zapravo, njezina će baka inzisti-rati na tome.

Neće moći odoljeti da ne upozna Thomasa.

Ali to nisu bili pravi razlozi zbog čega je razmišljala o Dekeovoj ponudi.

Bilo je vrijeme da se suoči s istinom: Ono što je osjećala za Thomasa bilo je mnogo više od strastvene privlačnosti Bila je zaljubljena. Spremna zbog toga riskirati. Ali to ništa neće koristiti ako on ne bude spreman riskirati s njom.

To je shvatila tek protekle noći, ali iskreno je to znala već neko vrijeme. Pokušavala je ostati usredotočena na pitanja koja su je i dovela u Wing Cove. Ali sada, gledajući unatrag, jasno je vidjela da joj je intuitivni dio nje od samog početka govorio da se nešto važno događa između nje i Thomasa. Nešto što se činilo vrijednim za riskiranje.

Vjerojatno bi bilo jako glupo od nje da se ostane motati ovdje sada kada je dobila odgovore na svoja pitanja. Pametna bi se žena vratila natrag u Melba Creek i pokušala pohvatati konce svojega života.

Otvorila je jednu od starih knjiga, malu, kožnog uveza, pisanu u sedamnaestom stoljeću.

Promatrala je naslovnu stranicu.

Odgovarajuća metoda za zarobljavanje demona u magično ogledalo. Autor je izabrao da ostane anoniman, sigurno zbog socijalnih i političkih razloga. Ali u daljnjem predstavljanju uvjeravao je čitatelje da je on... bio student kultnih znanosti i da je on najkvalificiraniji za davanje uputa za ovu najopasniju i najmoćniju umjetnost.

Pitala se je li autor ove male knjige zaradio mnogo novaca prodavajući svoju metodu hvatanja demona u ogledalima. Pomislila je na Alexa Rhodesa i na njegovu antistresnu formulu i terapiju s ogledalima. Nije bitno koje je stoljeće, uvijek je bilo lažljivaca i prevaranata. Kao što nikada nije nedostajalo ljudi koji su plaćali za magične formule.

Još jedan red teksta joj je privukao pažnju. ... Budite svjesni, odrazi u magičnim ogledalima moraju se izbliza promatrati i mudro odgonetnuti s mnogo opreza jer ništa u onom drugom svijetu nije onako kako se čini...

Začula je Thomasove korake na hodniku, odmah ispred njezinih vrata. Tijelom joj je prošao osjećaj velike sigurnosti. Za razliku od prikaza u ogledalu, Thomas je bio upravo onakav kakav se i činio, stvaran i čvrst.

Materijalizirao se u otvoru vrata, s jaknom prebačenom preko ramena.

- Spremna za ručak? - pitao je.

Sjedila je na stolici, naslonila se na naslon i očima ga upijala.

Došao je ispred stola i ispitivački se nasmiješio.

- Nešto se dogodilo? - pitao je.

- Ne. - Vrlo pažljivo je zatvorila malu knjigu. - Ništa se nije dogodilo. Reci Dekeu da ću završiti posao.

Mirno je stajao. - Ostat ćeš ovdje još neko vrijeme?

- Da. Ovo je jako važna i zanimljiva kolekcija. Od povijesne je važnosti i trebalo bi omogućiti ljudima daje vide.

- Što je sa mnom? - Thomas ju je promatrao vrlo mirno.

- Jesam li i ja od povijesne važnosti?

- Da, naravno, - prela je poput mačke. - Ali nisam te planirala pokazivati drugim ljudima.

Thomas joj se nasmiješio svojim posebnim osmijehom.

143

GIGA

- Zadržat ćeš me samo za sebe?

- U mojoj privatnoj kolekciji.

- Slažem se s tim. Dokle god budem jedini čovjek u tvojoj privatnoj kolekciji.

- I bit ćeš, - rekla je.

U hodniku su se čuli još neki koraci. Na vratima se pojavio Kyle.

- Sto je sa svim tim jezivim starim ogledalima? - pitao je- Pravi vlasnik ove građevine ih je skupljao, - rekla je.

- Sto radiš ovdje, Kyle?

Bacio je pogled na Thomasa. - Došao sam vidjeti želiš li mi se pridružiti za ručkom.

- Hvala, ali imam posla.

- Čuo si damu. - Thomas ju je uhvatio za ruku i krenuli su prema vratima. - Vidimo se, Delling.

- Leo, čekaj. - Kyle je zgrabio Leonorinu slobodnu ruku. - Moram razgovarati s tobom.

- Neki drugi put. - Thomas se nije odmaknuo.

Kyle gaje ignorirao. Još uvijek ju je čvrsto držao za ruku. - Slušaj me, vrijeme polako istječe.

Ne mogu ovdje ostati još dugo. Moram se vratiti mojim satovima.

Oba su je čovjeka držala za ruke.

- Uvijek sam imala ovakvu maštariju, - promrmljala je Leonora.

Thomas je stao i okrenuo se. - Pusti je, Delling.

Nešto u njegovom izrazu lica je moralo prestrašiti Kylea. Leonora je odjednom imala jednu ruku slobodnu. Ali Kyle je zbilja bio očajan i ponovno ju je zaustavio.

-Leo...

- U redu je, Kyle, - tiho je rekla. - Danas poslijepodne ću nazvati Helenu.

Trebalo mu je nekoliko sekundi da shvati.

- Hoćeš li stvarno? - pitao je Kyle.

- Da. Iako ti ništa ne obećavam u vezi konačnog rezultata. Odluku donosi njezin odbor, a ja ne mogu predvidjeti što će ona učiniti. Ali svejedno ću je nazvati.

- Hvala. - U Kyleovim očima pojavilo se veliko olakšanje. - Znao sam da ćeš to učiniti za mene, dušo.

Prije nego stoje shvatila njegove namjere, zgrabio ju je za ramena, privukao sebi i entuzijastično joj pokušao utisnuti poljubac na usne.

Počela je okretati glavu kako bi je poljubio u obraz, ali u istom trenutku Thomas ju je povukao za ruku kako bi je odmaknuo od Kylea.

Kyle je na kraju završio ljubeći zrak. Bio je previše raspoložen da bi primijetio.

- Za ovo je potrebno slavlje. - Otvorio je svoje šake oponašajući skupu gestu. - Dopustite da vas oboje počastim ručkom.

- Zaboravi, - rekao je Thomas. . Izvukao je Leonoru iz knjižnice.

- Toliko o mojoj maštariji, - rekla je.

- Kojoj maštariji?

- Dva muškarca, bore se za moju čast.

- Hej, želiš li da se sada vratim unutra i prebijem ga u ime tvoje časti? Nema problema.

- Nije bitno, - rekla je. - Ti vrijediš kao dva Kylea Dellinga. Ma stotinu njih.

Nasmijao se, očito zadovoljan. Malo ju je podsjećao na Wrencha kada je primala njegove pseće darove.

- Misliš? - rekao je Thomas.

Roberta je prošla pored njih na stubištu prije nego što je Leonora uspjela odgovoriti. Kratko i užurbano im se nasmiješila.

- Oh, tu si, Leonora, - rekla je. - Prije nekoliko trenutaka u moj ured došao je jedan jako zgodan čovjek koji me je pitao za tebe. Poslala sam ga gore. Je li te pronašao?

144

GIGA

- Pronašao me, - rekla je Leonora.

- Dobro, dobro.

- Jesu li pripreme za primanje pod kontrolom? - pitao je Thomas.

- Iscrpljena sam. Tamo dolje vlada potpuni kaos. Vijesti o Rhodesovom ubojstvu i smrti profesora Kerna sve su uzdrmale, pa moram priznati i mene.

- Sigurna sam da će se sve to stišati upravo na vrijeme, - smirivala ju je Leonora.

Roberta se zakašljala. - Lako je tebi reći. Vas dvoje odlazite na ručak?

- Da, - rekla je Leonora. - Idemo u pub. Želiš li da ti donesemo nešto?

- To je jako ljubazno od tebe, ali ne, hvala. Danas sam si ponijela ručak u vrećici. Znala sam da neću imati vremena otići na ručak. - Nastavila se uspinjati stubištem. - Vidimo se kasnije.

Leonora je hodala pored Thomasa kroz zaposleno mnoštvo koje je bilo na prvom katu građevine. Nijedno od njih nije progovorilo dok nisu izašli na terasu.

- Ti ćeš uistinu obaviti taj smiješni poziv i nazvati svoju prijateljicu Helenu? - pitao je hladno Thomas.

-Da. - A što se dogodilo sa slatkom osvetom?

Razmišljala je o tome dok su silazili kamenim stepenicama prema parkiralištu. Sto se dogodilo sa slatkom osvetom? U sebi se pitala.

- Pronašla sam nešto sočnije, - rekla je.

Nešto prije četiri sata tog poslijepodneva, Thomas je ušao u svoju omiljenu prodavaonicu u Wing Coveu, Pitneyev alat i ostale zalihe. Bila je to jedna od najstarijih prodavaonica u gradu i jedna od nekoliko koje nisu bile po ukusu , sveučilišne zajednice.

Pronašao je ono što je tražio na pola dugačke police.

Elegantan kovčeg sa svakakvim alatom za održavanje kuće koji je sadržavao i mnoštvo odvijača, između ostalog uključujući i glavu Phillips, mali čekić i set pila.

Alat je bio atraktivno smješten u crne plastične udubine kovčega.

Izvadio je čekić, držao ga u ruci i osjećao ravnotežu i njegovu težinu.

Pojavila se jedna osoba na samom kraju police. Thomas je ispustio čekić i jedva suspregnuo uzdah kada je vidio Kylea kako mu se približava.

- I mislio sam da te vidim kako ulaziš ovamo, Walker, - rekao je Kyle. - Baš sam preko puta ulice ispijao kavu. Drago mi je što sam te uhvatio.

- Ja sam se iskreno nadao da si sada već daleko od ovoga grada, Delling.

- Ništa se ti ne brini. Uskoro odlazim. Ali prije nego što odem, želim razgovarati s tobom. Kyle mu se još više približio. - Želim razgovarati o Leo. Thomas se nije micao. - Zaista ne želim razgovarati o njoj. Pogotovo ne s tobom.

- Ona je jako drago osoba, - rekao je Kyle, izgledajući ozbiljno. - Jako dobra osoba.

- Da prevedem, ti si došao ovamo znajući da će ona telefonirati svojoj prijateljici kako bi ti pomogla.

- Pa, naravno. - Kyle je podigao jedno rame kao znak nezabrinutog slijeganja ramenima. Imala je obavezu jednom to učiniti. Jaje poznajem, vidjet ćeš. Ona nikada ne bi sabotirala nečiju karijeru samo zbog toga što ne bi htjela obaviti jedan jednostavan poziv.

- Dobio si što si želio. Sada možeš ići.

Kyle je izgledao kao da se dobro zabavlja. - Tebi se stvarno žuri da me se riješiš, zar ne? -Da. - Smiri se, ionako ću otići. Ali prije nego što odem, mislio sam ti dati jedan savjet u vezi s Leo. Nemoj napraviti istu grešku kao ja.

- Ne brini se, neću.

- Na neki način ona je pomalo staromodna. Vjerojatno zato što su je odgojili baka i djed. Neke stvari jednostavno ne podnosi.

- Misliš neke poput pronalaska svojeg zaručnika u krevetu sa svojom sestrom? Bože, Delling.

Misliš li zaista da je pretjerala sa svojom reakcijom?

145

GIGA

- To se dogodilo samo jednom. - Kyle je napravio grimasu. - Doimaš se malo krutim i zatvorenim poput Leonore. - Vjeruj mi, da si ikada upoznao Meredith, znao bi zašto sam toga dana završio s njom u krevetu. Ona se nabacivala meni, a ne ja njoj.

- Poznavao sam Meredith. Neko vrijeme smo i izlazili. Kyle je izgledao potpuno zbunjeno.

Tada je polako počeo dolaziti k sebi. - Ševio si Meredith? Nemoj zezati.

Thomas ništa nije odgovorio.

- Ovo nije dobro, - rekao je Kyle. - Uopće nije dobro. Zna li to Leo? - Da, zna.

Kyle je ponovno izgledao zbunjeno. - Ne shvaćam. Zašto se, do vraga, još uvijek viđa s tobom ako zna da ste ti i Meredith imali aferu?

- Bio sam s Meredith prije nego što sam upoznao Leo-noru. Ti se se ševio uokolo s Meredith dok si bio zaručen s Leonorom. Možeš li shvatiti očitu razliku između toga, Dell-ing?

Kyleov se pogled spustio na čekić. - Bez uvrede, ali nije mi potrebno predavanje od tipa koji se zna služiti velikim i opasnim alatom.

- Ja ti ne držim predavanja, - rekao je strpljivo Thomas. - Ja samo vrijeđam tvoju čast i poštenje.

- Shvatio sam. Ako se misliš potući, zaboravi. Ja sam doktorirao englesku znanost. Ljudi na mojem položaju radije argumentiraju stvari.

- Eto, sada si mi uspio upropastiti cijelo poslijepodne. Kyle je nastavljao. - Da si poznavao Meredith, znao bi zašto sam se ševio okolo i na kraju završio tako kako sam završio.

- Ne, - rekao je Thomas. - Ne shvaćam zašto si riskirao da izgubiš Leonoru zbog flerta sa ženom koja je bila hladna poput leda.

- Meredith? Hladna? - Kyle je izgledao zaprepašteno. Tada se nasmijao. - Ne znam kako je bila s tobom, ali sa mnom je bila prava vatra.

- Povjerovao si njezinoj glumi, ha? A evo, ja sam mislio da ste vi tipovi s diplomama i doktoratima ipak pametniji od životinja.

- Kakvoj glumi? - Kyle je zahtijevao odgovor.

- Meredith nije voljela muškarce.

- Nije voljela muškarce? Ti nisi normalan.

Thomas je slegnuo ramenima. - Pitaj Leonoru. Meredith je u djetinjstvu bila seksualno napastovana. To joj je za cijeli život zgadilo seks. Nije voljela niti vjerovala muškarcima.

Koristila je svoje tijelo kako bi dobila što hoće, ali kada bijednom dobila željeni objekt, prekidala je veze.

- Ne vjerujem to. Zašto me je dovraga zavela ako je nisam zanimao?

- Ti zaista nemaš pojma o čemu se radilo tog poslijepo-dneva u Leonorinom krevetu, zar ne? rekao je Thomas. -Sve je to bila namještaljka da se uništi tvoja veze s Leonorom. Meredith nije željela da se njezina sestra uda za tebe, pa te je zavela kako bi joj dokazala da ti ne može vjerovati.

-To je čisto sranje.

- Hej, djelovalo je, zar ne? Meredith je jako dobro poznavala Leonoru i dobro je znala da njezina sestra nikada ne bi mogla prijeći preko prijevare.

- To je definitivno sranje.

- Promisli malo, Delling. Zašto misliš da se Meredith pobrinula da se to dogodi u Leonorinom krevetu? Sto misliš tko je nazvao Leonoru pola sata prije velike predstave kako bi se pobrinuo da stigne na vrijeme za veliku predstavu?

Kyle je izgledao šokirano. - Meredith je nazvala Leonoru? Znači, zbog tog je došla kući ranije.

- Taj dio nikada nisi shvatio, ha?

- Čekaj samo malo, sada počinješ sve okretati.

146

GIGA

- Reci mi nešto, - rekao je Thomas. - Je li ti se Meredith ikada više nabacivala nakon što ste ti i Leonora prekinuli?

Kyleova su se usta čvrsto stisnula. - Situacija je bila komplicirana. Sumnjam da bi mogao shvatiti.

- Naravno, razumijem. Pokušao si poslije nazvati Meredith, ali ti je više nisi zanimao, zar ne?

Kyle se branio. - Ona je imala nekih problema. Ipak su ona i Leonora bile polusestre.

- Meredith nije imala nikakvih problema. Meredith je imala svoje ciljeve. Jednom kada je završila s tobom, krenula je dalje.

Kyle je izgledao kao da bi se svađao o toj temi. Ali morao je ponovno razmisliti o tome.

- Leo ti je sve to ispričala? -Da. - Znala je da je njezina kurvinska sestra sve to namjestila?

- Naravno.

- Ne razumijem. - Kyle je raširio ruke. - Ako Leo zna da to nije bila moja krivnja, zašto mi nije pružila drugu šansu? To nije nalik njoj da samo izađe iz veze nakon toliko truda uloženog u nju.

- Možda je bila spremna jako se truditi da veza uspije, ali to ne znači da nema određene standarde. Nisi uspio, Dell-ing.

Kyle se namrgodio. - Nisam uspio? To nisu baš primjerene riječi.

- To su savršene riječi, samo kada shvatiš njihovu dubinu.

- Nikada u životu nisam ne uspio u nečemu. Sve sam dobro obavljao. Završio sam studij s odličnim uspjehom. Imao odlične prijatelje. Tko si ti da mi kažeš da nisam uspio?

Thomas je odložio čekić na stranu i uzeo sjajni odvijač. - Misli o sebi kao jednom od ovih. Ti si pametan i sjajan, ali načinjen si od nekakvog slabog materijala umjesto od kvalitetnog čelika.

Kyle je bio sav izvan sebe od bijesa. - Leonora me nije odbacila, ti kučkin sine.

- Hej, pazi, pa ti si ovdje čovjek s diplomama. Mislio sam da ćeš upotrebljavati samo kulturne riječi. Ali nema veze, kako ti god odgovara. Ali s ovog stajališta gledano, ona je učinila što bi i svaka druga pametna osoba s loše izrađenim alatom koji nije dobar za obavljanje posla.

Bacila ga je.

- Začepi, - rekao je Kyle kroz zube. - Samo jebeno ušuti više. Ti ne znaš ništa o Leonori.

Prema onome što ja vidim, nemaš baš puno zajedničkoga s njom.

- Misliš zato što nemam nekoliko diploma?

- Daj, uozbilji se, Walker. - Kyle je bio bijesan. - Nisi baš njezin tip. Možda će uživati neko vrijeme to tvoje glumljenje macho tipa, ali barem neće zadugo.

- Da ti poznaješ Leonoru onako kako misliš da je poznaješ, - polako je rekao Thomas, - onda bi znao da je najbrži način daje izgubiš dati joj do znanja da ti ne može vjerovati.

- K vragu, ono što se dogodilo s Meredith nije se radilo o povjerenju, to je bio čisti seks.

Samo to, obična ševa.

- Ali Leonora to nije tako vidjela, zar ne, Delling?

- Ako je postojao netko kome nije mogla vjerovati, bila je to ona kučka od njezine polusestre, a ne ja.

- Nažalost, Meredith je imala prednost pred tobom.

- Što? - Zahtijevao je Kyle odgovor. - Kakvu je prednost imala?

- Ona je bila njezina obitelj.

Kyle je samo zurio u njega, ne mogavši izgovoriti ni riječ.

- Leonora je mogla šutnuti muškarca koji ju je varao, -objašnjavao je strpljivo Thomas, - ali nije mogla šutnuti sestru. Znaš kako se kaže, prijatelje možeš birati, ali obitelj ti se sama nametne.

Kyle je uspio vratiti svoju razjapljenu čeljust na mjesto. - Zbog čega ti misliš da znaš kako Leonorin mozak funkcionira?

147

GIGA

Thomas je pomislio kako je Leonora odlučila hrabro potražiti odgovore o smrti polusestre zbog kojih je zapala jedino u probleme. Pomislio je kako su on i Deke sve ove godine bili jedan uz drugoga.

- Kada dođe do važnih stvari, - polako je rekao, - Leonora i ja se savršeno razumijemo.

Kyleove su se crte lica složile u bijesnu masku. Na trenutak, Thomas je pomislio da bi ga mogao udariti. Ta mogućnost gaje razdražila.

Ali na njegovo razočarenje, Kyle je nastavio razgovor.

- Gledaj, - rekao je Kyle, - vjerovao ili ne, nisam došao ovdje da bih se svađao s tobom. Samo sam ti želio reći da se ponašaš prema Leo s poštovanjem, u redu? Ona nije poput Meredith.

Ona je jedna od nekoliko dobrih ljudi na ovom svijetu.

- Znam.

Kyle je oklijevao. Tada je klimnuo glavom. - Možda i razumiješ. Sada kada pogledam unatrag, poželim da sam bio drukčiji. Mislim da smo Leonora i ja mogli imati nešto posebno.

- Ali ti ćeš je preboljeti, zar ne?

- Oh, naravno. Život ide dalje.

I on je rekao te iste, uobičajene riječi, mislio je Thomas. Onda kada je rekao Leonori za razvod. Ali znao je da ih ne bi mogao izgovoriti da izgubi Leonoru.

- Znaš što, Delling, zaista se nadam da ćeš dobiti onaj posao.

Kyle se nije trudio sakriti iznenađenje. - Hvala. Ali samo da te pitam, zašto ti je k vragu uopće stalo?

- Zato što ne želim da se više vraćaš u Leonorin život po pomoć u karijeri. - Thomas je zatvorio poklopac kovčega s alatom. - Jesi razumio?

Kyle je napravio grimasu. - Razumio. Sretno s Leono-rom. Mislim da nemaš nikakve šanse i nikakva sreća ti ne može pomoći daje oženiš, ali svejedno sretno.

- Ne namjeravam to prepustiti sreći.

Kyle se počeo okretati. Zastao je. - Samo još da te pitam, radi se o onom sivom čudovištu koje je zavezano vani. Onaj koji izgleda kao da radi na smetlištu. Je li tvoj?

- Wrench? Da, on je sa mnom. Zašto?

- Samo sam se pitao. Nikad nisam vidio takvog psa. Koja je pasmina?

- Ubij me, nikada nisam pitao.

- Grize li?

- Iščupao bi ti grkljan čim bi te ugledao. -Uh. - Ali samo ako mu ja tako kažem, - dodao je polako Thomas.

Kyle se okrenuo i pošao prema vratima.

Thomas je sačekao dok nije čuo kako se oglasilo zvonce iznad vrata koje je najavilo Dellingov odlazak, te je potom odnio kovčeg s alatom na blagajnu.

Gus Pitney, utemeljitelj i vlasnik ove trgovine, podigao je pogled s novina i gledao preko okvira svojih naočala za čitanje.

Gusovo lice podsjećalo je Thomasa na trgovinu, staru i pretrpanu raznim zanimljivim stvarima.

- Na trenutak sam pomislio da ćeš biti nokautiran kod police broj tri, - rekao je Gus. - Ma ne. Takvi tipovi se ne tuku. - Thomas je stavio alat na sjajnu površinu pulta. - Umjesto toga, objavljuju članke u novinama.

-Da? - Da, tako je. - Thomas je posegnuo za svojim novčanikom. - Kupujem ovo.

Pitney je skupio oči i pogledao u kutiju s alatom - Sto će ti to, dovraga? Ovo je komplet s najosnovnijim stvarima. Sigurno imaš po nekoliko komada svega stoje ovdje unutra.

- To je poklon. - Thomas je izvadio kreditnu karticu iz novčanika. - Imaš li možda ukrasni papir za umatanje poklona?

- Ukrasni papir? Na što ti liči ovo mjesto? - Gus je posegnuo rukom ispod pulta i izvadio 148

GIGA

smeđu papirnatu vrećicu. - Ovo mi u Pitneyu nazivamo ukrasnim papirom.

- Dobro. - Thomas je razmišljao kako će preko puta ulice svratiti u otmjenu papirnicu i kupiti ukrasni papir.

Gus je otišao ukucati to na drevnu blagajnu. - Nije moj posao da se miješam, ali o čemu se to radilo s onim tipom prije nekoliko minuta?

- Profesor Delling i ja smo samo vodili prijateljski razgovor o tome koliko je zapravo važno imati dobar alat za obavljanje posla.

- Ha. - Gus je stavio kutiju alata u papirnatu vrećicu. -I najbolji alat na svijetu ne vrijedi ništa ako nema čovjeka koji zna njime rukovati.

- Isto tako i ja mislim o tome, - složio se Thomas.

Cassie je izašla iz kupaonice omotana samo kućnim ogrtačem. Njezine crvene kovrče bile su omotane ručnikom. U svakoj je ruci držala po jednu haljinu na vješalici.

- Koju haljinu? - pitala je.

Leonora se naslonila na naslon stolca, ispružila noge ispred sebe, pucketala prstima i promatrala haljine. Haljina u lijevoj ruci bila je crna, kratka i seksi. Na ovratniku joj je još uvijek visjela etiketa. Haljina u desnoj ruci je bila dosta lošijeg kroja, ali i boje. Bila je boje bijele kave.

- Meni se sviđa ova crna, - rekla je.

Cassie ju je proučavala, ali izgledala je još uvijek neu-vjereno. - Ne znam. Možda će biti previše za prvi izlazak.

- To uopće nije prvi izlazak. Večera kod mene je bila prvi izlazak. A kada se sjetim i svih onih satova joge.

- Znam, ali ne želim šokirati Dekea. Nazovi svoju baku.

- Misliš da ne možemo same donijeti dobru odluku?

- Ne želim riskirati. Reci baki da trebamo savjet od Henriette.

- Za Boga miloga, Cassie...

- Nazovi je. Želim stručno mišljenje.

- Dobro, dobro. - Leonora je uzela telefonsku slušalicu. - Ali možda je neću uspjeti dobiti.

Ovo je jedan od njezinih dana za igranje bridža. A mislim i daje na satu aerobika.

Cassie je samo stajala tamo, s vješalicama u rukama, izgledajući potpuno tvrdoglavo.

Srećom, Gloria se javila nakon drugog zvona.

- Leo, draga, upravo si me uhvatila na vratima. - Gloria je stavila svoj ručnik za bazen preko štapa za šetnju, a telefonsku slušalicu na drugo uho. - Baš sam krenula na sat plivanja. Je li sve u redu?

- Moja prijateljica Cassie treba još savjeta za izlaske. Ide na jednu formalnu večeru. Ima crnu, seksi haljinu od koje zastaje dah i jednu običnu i jednostavnu haljinu boje bijele kave koja joj seže do koljena. Želi znati koju bi joj Henrietta savjetovala.

- Tako dakle. Kažeš, tvoja prijateljica?

- Točno. Slušaj, kad budeš pitala Henriettu za savjet mojoj prijateljici Cassie, možeš li je pitati i za savjet mojoj drugoj prijateljici?

- Ta druga prijateljica također ide na otmjeno primanje? -Da. - Daj mi samo minutu da odem do tamo. Nazvat ću te od Herba.

- Ja sam kod Cassie. Čekaj da ti dam broj.

- Samo malo.

Gloria je nažvrljala broj na papir pored telefona, poklopila slušalicu, uhvatila svoj štap i krenula prema Herbu.

Herb joj je konačno otvorio vrata nakon što je na njih nekoliko puta glasno lupila.

- Sto je bilo? Izgledaš kao da si se spremila za bazen.

- Zaboravi sada bazen. Imam još pitanja od moje unuke i njezine prijateljice. Mislim da ovo postaje ozbiljno, Herb.

149

GIGA

Pogledao je na ručni sat. - Za petnaest minuta imam sat informatike.

- Ovo je važnije. - Pošla je unutra. - Makni se malo, Herb.

- Polako. - Herb se povukao natrag kako bi joj oslobodio prolaz. Kad je konačno ušla, zatvorio je vrata za njom.

Stala je, okrenula se i sjela. Ukucala je broj koji joj je dala Leonora.

- Dobro, pitaj, - rekla je kad se Leonora javila. - Mi smo na ovoj strani spremni.

- Kao što sam ti već rekla, Cassie se dvoumi između crne, kratke i seksi haljine i malo jednostavnije haljine boje bijele kave, - rekla je Leonora.

Gloria je pogledala Herba. - Kratka, crna i seksi haljina ili uštogljena svijetla haljina?

- To je barem jednostavno, - rekao je Herb. - Seksi crna haljina.

- Crna, - ponovila je Gloria u slušalicu.

Sada se javila Cassie na telefon. - Pitajte Herba hoće li se ta crna seksi haljina kositi s mojim imidžom dobro odgojene djevojke. Pretpostavljam da smo na to ciljali kada smo se sjetili lazanja i pite od jabuka.

Gloria je pogledala Herba. - Boji se da će zabrljati svoj imidž dobro odgojene djevojke.

- Postoji vrijeme i mjesto za sve, - rekao je Herb. - Reci joj da ide u crnoj haljini. - Nijedan čovjek koji drži do sebe ne zna što bi dovraga radio s haljinom boje bijele kave.

- Točno. - Gloria je pričala na telefonsku slušalicu. -Jesi li čula ovo, Cassie?

- Da, dobro. - Obući su crnu. Zahvalite Herbu u moje ime.

Leonora se vratila na liniju, zvučeći pomalo napeto. -Reci Herbu da je jedina haljina koju moja druga prijateljica ima tamnozelene boje s dugim rukavima. Treba li poći u kupovinu?

Gloria je prenijela pitanje Herbu.

- Reci joj da obuće zelenu, - rekao je Herb. - Dobro će joj se slagati s bojom očiju.

- Herb kaže daje zelena dobra, - rekla je Gloria.

- Dobro. Hvali ti, Gloria. I zahvali Herbu.

- Hoću, draga.

Gloria je prekinula liniju, a zadovoljstvo joj je preplavilo cijelo tijelo. Pogledala je Herba.

- Djeluje, - rekla je. - Prvo večera, a sada otmjena večera. Taj Thomas Walker je stvarno ozbiljan.

- I ja sam ozbiljan, - rekao je Herb. - Kada ime Henrietta izađe iz te kolumne, želim da pored mojeg imena stoji i moja slika.

- Kolumnisti. Svi ste vi velike primadone.

150

GIGA

POGLAVLJE 21.

Leonora je stajala pokraj prozora i promatrala Thomasa kako hoda stazom i stiže do njezinih ulaznih vrata. Večeras nije izgledao poput psa, mislila je. Izgledao je točno onako kako je pretpostavljala da će izgledati u odijelu i kravati. Kao dobro obučeni mafijaški šef.

Sjajna, tamna jakna koju je imao na sebi ništa nije učinila kako bi sakrila divljinu koju je imao u sebi. Služila je samo obuzdavanju moći njegovih ramena. Izgledao je uzbudljivo i opasno.

Bila je itekako sigurna da u cijelom svom životu još nije vidjela ništa ovako moćno.

U jednoj je ruci držao paket umotan u crveni papir. Vidio ju je kako stoji na prozoru i nasmiješio joj se. Oluja leptira eksplodirala joj je u stomaku.

Bila je zaljubljena.

U njezinom životu nije bilo mnogo ovakvih trenutaka, shvatila je. Trenutaka poput ovih; kada se svjesnost i očekivanje i pravo pravcato zadovoljstvo pomiješaju u omamljujući povjetarac od kojeg srce zapjeva, a puis se ubrza; takvi trenutci su bili tako rijetki, a dragocjeni. Čovjek bi pomislio daje tinejdžerka koja očekuje svojeg pratioca na maturalnu zabavu. Ali ona nije bila učenica četvrtog razreda, a Thomas definitivno nije bio dječak. On je bio muškarac u pravom smislu te riječi i to ju je saznanje ispunilo pravim i dubokim ženskim zadovoljstvom i radošću.

Otvorila je vrata. - Izgledaš odlično.

Učinio se pomalo zatečenim, a zatim se počeo odlično zabavljati dobivenim komplimentom.

- Zapanjujuće je što sve odijelo može učiniti od čovjeka, - rekao je.

Klimnula je glavom i zakoračila unazad. - Zapanjujuće je što si ti učinio od tog odijela.

- Hvala. - Pogled mu se namjerno polako spuštao uzduž njezine zelene haljine, sve do njezinih cipela s visokom potpeticom, te se ponovno vratio na njezine usne. - Ali ti si ta koja izgleda dovoljno dobro da bih te mogao pojesti. Možda poslije?

Zarumenila se. - Ako još uvijek budeš bio gladan.

- Bit ću.

Predao joj je umotani paket.

- Za mene? - Uzela je poklon iz njegove ruke. - Hvala ti.

- Odlučio sam naučiti lekciju od mog psa. On ti uvijek nešto poklanja.

Provjeravala je težinu paketa. Previše teško da bi bilo donje rublje, nakit ili poruka ispisana na papiru, shvatila je. Znatiželja joj nije dala mira. Poderala je crveni papir.

Na njezino iznenađenja, papir se nije skidao onako lagano kako je pretpostavljala. Neobična siva traka držala je krajeve papira sigurnima od odmotavanja.

Zarila je nokte pod sivu traku. - Mislim da još nikada nisam vidjela paket koji je bio ovako umotan.

- Sam sam to učinio. Samo sam papir kupio, a ja sam ga zapakirao. Jače je stisnula traku. Jesi li u trgovini u kojoj si kupio papir kupio i ovo super ljepilo?

- Ne. To sam imao kod kuće.

- Nikada nisam vidjela nešto ovakvo.

- To je traka za lijepljenje cijevi, - rekao je Thomas.

- Ah, sada mi je sve jasno. - Konačno se uspjela riješiti i posljednjih komadića crvenog papira i trake. Gledala je u crnu plastičnu kutiju u svojim rukama. - Zgodno je.

- Otvori.

Stisnula je mjesto za otvor i podigla poklopac. Red različitih odvijača i ostalog malog alata, sve lijepo poslagano u male plastične utore.

- Lijepo je. - Nije micala pogled sa zgodnog alata. -Prekrasno je. Nikada nisam vidjela ovako simpatičan set alata.

Thomas je bio zadovoljan. - Zaista ti se sviđa?

151

GIGA

- Da, obožavam ga. Nitko mi još nikada nije nešto ovakvo poklonio. Stvarno je odlično.

- Da, pa to je uglavnom osnovni set, ali mislim da će biti dovoljan za rješavanje sitnih rutinskih problema. Najmanji odvijač će dobro doći za tvoje naočale.

Zatvorila je kutiju s alatom i pažljivo je odložila dolje na stolić. Ispravila se i nježno poljubila Thomasa u usta.

- Hvala ti, - rekla je dražesnim tonom. - Voljela bih da i ja imam neki poklon za tebe.

- Ti si jedino što želim. Ali sačekat ću neko vrijeme dok te ne otpakiram.

- Thomas, postoji nešto što ti moram reći. Zašutio je, sada pomalo napet. - Što?

- Mislim da ćeš biti izvrstan otac. Samo je zurio u nju.

Uzela je njegovu ruku i krenula prema vratima.

Nakon nekog vremena, Leonora je stajala sama u omanjoj prostoriji u proširenju sobe, na samom rubu podija za plesanje. Čekala je Thomasa koji je trebao donijeti nešto hrane.

Transformacija Kuće ogledala je bila dovršena. Nije bilo ni traga užurbanoj gomili koja je tu vladala posljednjih nekoliko dana u potpunom kaosu. Zgodne prostorije za primanje sada su bile ispunjene elegantno odjevenim polaznicima Sveučilišta, članovima odbora i njihovim gostima. Ispod velike svjetlosti lustera bogato su se sjajili crveni tepisi i draperije kao i teški drveni namještaj. Zidovi s ogledalima sada su prikazivali mnoštvo u bezbroj odraza koji su, činilo se, dosezali u vječnost.

Roberta, odjevena u sivo svileno odijelo s jednim redom bisera oko vrata, stala je pored Leonore i promatrala svoju produkciju s očitim zadovoljstvom.

- Bila sam neko vrijeme malo zabrinuta da će događaji koji su se zbili proteklih dana loše utjecati na večerašnji događaj, - povjerila se. - Ali čini se da nije tako. Čini se da se svi dobro zabavljaju.

- Sigurno nikada ne bih pogodila da će jedan od najpri-znatijih članova odbora Eubanks Sveučilišta ubiti nekoliko ljudi i zatim počiniti samoubojstvo.

- U povjerenju, mnogi od ovdje prisutnih polaznika Sveučilišta nisu odavde, - podsjetila ju je Roberta. - Većina njih nikada nije upoznala profesora Kerna, osim možda kao predavača kojeg su imali prilike jednom čuti. A samo njih nekoliko poznavalo je njegove žrtve.

- Pretpostavljam daje to istina.

- Jučer sam vidjela Eda Stovalla, - nastavila je Roberta. - Rekao mi je da su u Rhodesovoj kolibi pronašli nešto droge i neke neuobičajene kemijske spojeve. Misle da je te stvari sam proizvodio u svojoj kuhinji. Možeš li to vjerovati?

- Nažalost, mogu.

Roberta je gledala mnoštvo. - Svijet je ovih dana postao doista drukčije mjesto. Ponekad se sjetim dana kada sam i ja bila studentica i ne mogu vjerovati kako se život promijenio.

- Reći ću ti jednu stvar, - rekla je Leonora. - Tvoj nasljednik će se morati jako potruditi da bi uhvatio tvoj ritam i kvalitetu vođenja Kuće ogledala.

Roberta je pogledom prešla preko sjajnih prostorija i teško uzdahnula. - Znaš, nedostajat će mi.

- Vođenje Kuće ogledala? Gledaj na to s vedrije strane. Zamisli samo, nema više maltretiranja s umišljenim i zahtjevnim profesorima. Nema više obučavanja novih studenata svakog semestra. Nema više povlađivanja bogatim polaznicima Sveučilišta koji uporno prijete da će uskratiti svoje donacije ne bude li sve po njihovom.

- Sve je to istina. Ipak, bit će mi jako čudno sljedećeg mjeseca ustati ujutro iz kreveta i shvatiti da ne moram više svakog jutra odlaziti u ured.

- Imam neki predosjećaj da ćeš, kada se jednog jutra probudiš na prekrasnom krstarenju i vidiš sve one blagodati koje možeš uživati, vrlo brzo zaboraviti uredsku rutinu.

Roberta se nasmijala. - U pravu si. A tu je još jedan veliki plus. S obzirom na moju poziciju umirovljene izvršne direktorice, moći ću i sljedeće godine doći na ovo primanje, ali neću unaprijed morati padati s nogu od posla kako bih sve to organizirala.

152

GIGA

- To je nešto čemu se možeš unaprijed radovati. Roberta je pogledala u Dekea i Cassie, koji su stajali nedaleko od njih i razgovarali s malom grupicom ljudi.

- Jedna dobra stvar je proizašla iz ovih groznih događanja posljednjih nekoliko dana, - rekla je. - Čini se daje Deke Walker postao novi čovjek.

Leonora je slijedila njezin pogled. Deke je stavio svoju ruku oko Cassienog struka na jedan intiman način, uobičajen za mušku posesivnost. Cassie je imala prekrasno tijelo kojemu je savršeno pristajala seksi crna haljina. Lice joj je bilo obasjano srećom.

U tom trenutku, Deke se smijao nečemu što je netko iz grupice ljudi rekao. Leonora je razmišljala o prvom susretu s njim, lice mu je bilo turobno i mračno, obasjano samo tragovima svjetlosti koji su dolazili s ekrana računala. Njegova transformacija je bila još veća od one koja se dogodila Kući ogledala.

- Da, - rekla je. - Zaista izgleda kao novi čovjek.

- To je i zato što se konačno riješio one užasne brade, -rekla je Roberta. - Trebao je to već prije učiniti.

Leonora je na trenutak uhvatila Cassien pogled. Nasmijala joj se. - Mislim da to nije zbog brade.

Deke je promatrao Cassie dok je stajala na otvoru vrata. Nazirala se njezina silueta zbog zavodljivog sjaja lampe koja je ostala gorjeti u dnevnoj sobi. Tek mu je sada palo na pamet da do sada još nikada nije vidio unutrašnjost kuće.

- Hvala ti na predivnoj večeri, - rekla je Cassie.

- Ovo je bilo zapravo jedino primanje za koje iskreno mogu reći da sam uživao. - Oklijevao je. - Morat ćemo, ovaj, ponoviti to.

- Sljedeće godine, - rekla je to malo previše veselo. -Isto mjesto, isto vrijeme. Zabilježit ću to u svoj kalendar.

- Razmišljao sam možda o večeri nadolazeće subote. -Oh. Čekao je, ali ona nije ništa više rekla.

- Smijem li to shvatiti kao potvrdni odgovor? - konačno je upitao.

- Oh. Oh, da. Da, to bi bilo odlično. Veselim se tome.

- Nešto nije u redu? - pitao je Deke. - Dobivam miješane signale.

- Ne, zaista, voljela bih izaći s tobom u subotu. Posegnuo je rukom prema svojoj bradi, iz navike koja je ostala. Kada je dotaknuo golu kožu, trgnuo se. Spustio je ruku dolje.

- Bila si jako strpljiva sa mnom, Cassie. Vrlo ljubazna. Osjećam se kao da sam neko vrijeme živio u drugom svijetu. Ali sada sam se vratio.

- Jako mi je drago, - prošaptala je.

- Dobro sam, - nastavio je. Ne trebam više nikakav odnos iz milosti. Shvaćaš li što pokušavam reći? Ne želim da izlaziš sa mnom zbog toga što me žališ.

- Deke, želim s tobom izaći na večeru, ali samo... - Za-šutjelaje.

Uhvatila ga je panika. Borio se sam sa sobom, pokušavajući riješiti ovu situaciju. Problem je bio u tome što nije imao puno iskustva u ovakvim stvarima. Previše je dugo izbivao iz ovakvih izlazaka, mislio je. Ma, nikada se baš u tome nije posebno dobro snalazio.

Nadošla mu je inspiracija. Pogledao ju je, pomalo skupljajući oči zbog svjetlosti iz dnevne sobe. - Možda bih mogao nakratko ući unutra pa da razgovaramo o tome uz šalicu kave?

- Ući unutra?

- Je li to poziv ili pitanje?

Bila je jako mirna. - Deke, postoji nešto što ti moram reći.

K vragu. Sve je to bilo iz samilosti. Jednostavno nije bila zainteresirana za njega kao muškarca. Samo je sažalijevala svojeg klijenta. Ukočio se. Nije mogao podnijeti istinu, pomislio je. Jedino što zaista nije podnosio jest lažna nada i dobrota koja se pogrešno tumačila kao 153

GIGA

strast.

- Reci, - zahtijevao je odgovor. - Samo reci i da završimo s time. Neću se raspasti u milijun komadića.

- To znam, - rekla je. - Samo bi jako snažan čovjek mogao podnijeti razna govorkanja i tračeve koji se tiču njegovog zdravog razuma u posljednjih nekoliko mjeseci. Samo bi snažan čovjek mogao i dalje slijediti svoj cilj i mišljenje dok su mu svi ostali govorili daje opsjednut i poremećen.

- Nisu svi govorili da sam opsjednut i poremećen. Ti i Thomas to niste nikada rekli. Barem, ne meni u lice.

- Ono što ti sada pokušavam reći jest to da večeras nisam izašla s tobom zato što te sažalijevam, i nisam pristala izaći s tobom u subotu zato da ti učinim uslugu. Želim samo da znaš istinu prije nego što uđeš na kavu.

- Kakvu istinu?

- Deke, bio si meta pažljivo isplaniranog zavođenja. Na kraju krajeva, možda i jest poludio.

- Ha? - rekao je.

- Sjećaš se večere s Leonorom i Thomasom? One koju sam i ja pomogla pripremiti?

- Da, - rekao je, sada već dosta oprezno.

- To je bio dio strategije. A večeras, ova crna haljina?

- Zaista mi se sviđa ta crna haljina.

- Opet strategija. Leonora je razgovarala sa svojom bakom, koja je opet pitala Herba, on inače ima svoju kolumnu u novinama u kojoj dijeli savjete.

- Tako dakle.

- Herb je izabrao lazanje, pitu od jabuka i ovu haljinu.

- Morat ću se sjetiti zahvaliti Herbu. Smijem li pitati zašto sam bio meta tog strateški isplaniranog zavođenja?

- Zašto? Moraš me pitati zašto? Nije li to očito? Bio si meta zato što sam zaljubljena u tebe. Raširila je ruke. - Tako je već proteklih šest mjeseci. Ali ti nikada nisi primijetio i ja sam se bojala kako nikada ni nećeš, a tvoja je brada bila sve duža i duža tako da sam mislila da je sve beznadno. Eto zašto.

Tamna noć sada je bila osvježenje poput dobrog šampanjca. Deke se smijao.

- Mislim, - rekao je, - da će ovo možda biti najsretnija noć mojeg života.

Trepnula je jednom ili dva puta. - Siguran si?

- Volim te, - rekao je. - Mislim da sam se zaljubio u tebe negdje u sredini prvog sata joge.

- Stvarno?

- Zašto misliš da sam se upisao za cijelu godinu unaprijed?

- Oh. - Izraz lica joj se ublažio. Njezine su se pune usne iskrivile u srdačan osmijeh.

- Hoćeš li me sada pozvati unutra na šalicu kave? - pitao je.

Pomaknula se unazad i držala vrata otvorena kako bi mogao ući unutra.

Dosta vremena poslije, smjestio se pored nje u toplom, osjenčanom krevetu prezasićen i zadovoljan izvan svake mjere. Posegnuo je za Cassie. Primakla mu se, vlažna i sretna, te je svoje ruke prekrižila na njegovim prsima.

- Ovo je bilo nevjerojatno, - rekla je.

- Bilo je, zar ne? - Uhvatio joj je bedro. - Uvijek sam znao da će mi oni satovi joge jednog dana dobro doći za nešto.

Leonora je s nogu skinula cipele s visokom potpeticom čim je ušla u Thomasovu kuću.

Wrench joj je donio pokidanu kožnu kost kojoj se divila dok je Thomas za to vrijeme vješao njihove kapute na vješalicu u hodniku i palio vatru u kaminu.

Kada je uspio upaliti vatru, prošao je oko pulta i stao iza njega, uzeo čaše u koje je natočio dva konjaka i pošao u dnevnu sobu noseći ih u rukama.

Upijala ga je pogledom dok se spuštao na sofu pored nje. Skinuo je jaknu. Ovratnik bijele 154

GIGA

košulje bio je otkopčan, a rukavi savinuti otkrivajući njegove muževne ruke. Kravata mu je nemarno visjela oko vrata. Podigao je noge u crnim čarapama na stolić pokraj Leonorinih nogu u najlonkama. Ismijali su konjak u ugodnoj tišini.

- Sto misliš? - rekla je Leonora. - Jesu li sada zajedno u krevetu?

Thomas je pogledao svoj ručni sat. - Prošlo je skoro četrdeset minuta otkad smo ih ostavili kod nje. Ja bih rekao, bez imalo sumnje, da. U krevetu su.

- Bez imalo sumnje?

- Da, to je dobro rečeno.

- Znam, ali samo se pitam kako to da si baš toliko siguran da su Deke i Cassie u krevetu?

- Mislim daje to zbog načina na koji su se gledali tijekom posljednjeg plesa.

- Hipnotizirani jedno drugim.

- Da. - Otpio je malo konjaka i odložio čašu. - Hipnotizirani.

Naslonila je glavu na visoki jastuk koji je stajao iza nje i zagledala se u njegova stopala koja je prekrižio i stavio na niski stolić. Pored njezinih izgledala su velika. I ona se osjećala pomalo hipnotizirano, pomislila je. Zažmirila je.

- Dugujem ti, - rekao je Thomas nakon nekog vremena. - Za mnoge stvari. Za to što si došla u Wing Cove. Za suradnju s Dekeom i sa mnom i pomaganju u dobivanju odgovora koji su nam svima trebali. Za pomoć Cassie da zavede Dekea. Za...

- Nemoj to izgovoriti. - Još uvijek je žmirila.

- Sto da ne izgovorim? - pitao je.

- Nemoj mi reći da mi duguješ zato što si spavao sa mnom ili ti nikada, baš nikada, to neću oprostiti.

- Nisam to ni namjeravao reći.

Otvorila je oči i vidjela ga kako zamišljeno promatra njezine nožne prste.

- Što si želio reći? - pitala je.

- Vjerujem da sam ti želio zahvaliti što si odlučila ostati ovdje, u Wing Coveu, još neko vrijeme.

- Ah, to.

- Da, to. - Otpio je još jedan gutljaj konjaka. - Moram te pitati nešto.

-Da? - Ono što si rekla ranije večeras. O meni kako ću biti dobar otac. Stvarno to misliš?

- Da. - Čekala je. Kada je vidjela da on ništa ne govori, riskirala je i pogledala njegov profil. Zašto?

- Samo sam se pitao zašto si to rekla.

- Ti znaš kako se obvezati i kako to održati. To je najvažniji element dobrog očinstva, barem što se mene tiče.

- Ne misliš li da sam možda malo prestar za očinstvo? -Ne. Uzeo joj je čašu konjaka iz ruke i položio je na stolić pored svoje. Povukao ju je dolje na sofu i nježno se spustio na nju. Bio je topao, težak i očigledno uzbuđen.

Rukama je uhvatila dijelove kravate koji su ostali visjeti. - Volim te, Thomas.

- Ja sam se zaljubio u tebe onog trenutka kada sam te prvi puta ugledao.

- Nemoguće. - Zavrnula je nosom. - Mislio si da sam lažljivica i kradljivica.

- To ništa nije mijenjalo. - Obuhvatio joj je lice objema rukama. - Samo me je natjeralo da se neko vrijeme brinem.

Poljubio ju je, vrlo dugačko i strastveno.

Sjedili su u njezinoj dnevnoj sobi i gledali van u vrtove. U čaše je natočila liker od naranče koje joj je poklonila Leonora za Majčin dan. Televizor je još uvijek bio upaljen, ali ton je bio potpuno utišan posljednjih sat vremena.

Ona i Herb su već gledali taj ponoćni film kada se prvi puta emitirao na TV-u prije četrdeset godina. Bila je to romantična komedija. Znali su kako završava. Nijedno od njih nije 155

GIGA

prozivjelo život kako to pišu holivudski scenaristi, ali to je bilo u redu. Što postaješ stariji, to bolje shvaćaš da se stvarnost i fikcija ne moraju poklapati, zaključila je Gloria. Oni su bili odrazi u ogledalima, a ne duplikati. Svaki od njih je imao svoje mjesto.

Oboje su bili važni. Ali nisu bili ista stvar. Pametna osoba nikada nije pokušavala jedno učiniti drugim. Taj put je vodio u katastrofu.

Provjerila je svoje zglobove i bila je zadovoljna. Večeras su bili samo malo otečeni. Zapravo, večeras su izgledali prilično dobro.

Pogledala je Herba. I on je večeras izgledao dosta dobro. Opušten. Malo mlađe, možda.

Uglavnom, izgledao je kao da ima više energije. Ona se osjećala življe.

- Sto misliš? - rekla je. - Jesu li do sada već u krevetu? Herb je pogledao na svoj ručni sat. Bolje im je da jesu.

Ako nisu, ne smiješ me smatrati odgovornim. Jedan kolumnist koji dijeli savjete može samo toliko učiniti. Nakon toga, sve ostalo ovisi o savjetovanima.

Pomislila je na veliko uzbuđenje koje je čula u Leonori-nom glasu preko telefona dok su razgovarali o njezinoj prijateljici i o haljini koju bi trebala obući.

- Mislim daje zaljubljena, Herb. Ovaj puta zapravo. Ne pokušava glumiti onako kako je to činila s Kyleom Dellingom samo zato da bi dobro izgledalo prema van.

- Herb je podigao čašu u znak zdravice. - Za ljubav. Oboje su popili za to.

Herb je ponovno pogledao svoj sat. - Kada već razgovaramo o odlasku u krevet, bolje da i mi krenemo. Prije četrdeset minuta popio sam onu malu plavu tabletu. Znaš, ona ne djeluje zauvijek.

- Ništa ne traje vječno, Herb. Zato čovjek mora zgrabiti život kad ima priliku.

- Znam. Što kažeš na to da ga sada i mi pokušamo zgrabiti?

Nasmijala se. - Ti si pravi zavodnik, Herb. Odložila je svoju čašu na stol i ustala sa stolca.

Nije upotrijebila štap. Herb ju je primio za ruku kako bi je smirio.

Zajedno su ušetali u mračnu spavaću sobu.

- Da ti kažem nešto o našem dogovoru, - rekao je Herb nakon nekog vremena.

Nasmijala se. - Opusti se, konačno si se pomoću kreveta uspio izboriti za svoje mjesto na vrhu, Herb. Sutra će na kolumni pisati tvoje ime i biti tvoja slika.

156

GIGA

POGLAVLJE 22.

Telefon je u uredu knjižnice cvrkutao petnaest minuta poslije tri sata u ponedjeljak poslijepodne. Prvi put je toga dana zazvonio. Leonora je zurila u neočekivani zvuk. Nije voljela neugodan nalet adrenalina.

Sama je sebi rekla da je čudni, živčani i nervozni osjećaj direktna posljedica stresa kojega je proživljavala posljednjih nekoliko dana i činjenice daje i noćas sanjala san o ogledalima. Ali sada se pitala ima li to ikakve veze s jezivom potistenošću koja se ovog poslijepodneva nadvila nad Kuću ogledala.

Ona i Roberta su bile jedine osobe u njoj. Sada je tišina koja je vladala u kući bila čudna, s obzirom na prošle dana kada je aktivnost na prvom katu bila jedva izdržljiva čak i na drugom.

Telefon je zazvonio i drugi put. Leonora je zatvorila malu knjižicu koja je sadržavala rasprave o simbolima ogledala u umjetnosti i ustala sa stolca. Ušla je u mali ured i podigla slušalicu.

- Halo?

- Danas je ovdje užasno tiho, zar ne? - rekla je Roberta. Leonora se malo opustila. - Baš jezivo.

- Uvijek je tako ponedjeljkom poslije primanja. Upravo sam skuhala kavu. Uzela sam si kratku stanku. Hoćeš li mi se pridružiti?

Pomisao kako pije Robertinu kavu pomalo ju je uzdrmala, ali trebala je nešto što će joj pomoći da se oslobodi ovog osjećaja napetosti.

- Hvala. Odmah ću sići.

Poklopila je slušalicu i brzo izašla na sjenoviti hodnik. Kada se počela spuštati dolje glavnim stubištem, zatekao ju je tmuran izgled s kata ispod koji se podizao do nje. Kuća ogledala danas je bila nešto sasvim drugo. Sav onaj sjaj i glamur koji je bio ovdje prisutan u subotu, sada je potpuno iščeznuo. Sve se vratilo u stanje u kakvom je bilo prije sjajnog primanja.

Osjećaj straha postajao je sve veći dok se spuštala niz stubište. Bila je svjesna kako će sama sebe morati natjerati da siđe niz posljednjih nekoliko stepenica.

Ovo je ludo. Što je to s njom?

Bila joj je potrebna ta šalica kave, mislila je. Potrebnije joj je bilo društvo druge žene od stimulansa.

Sjaj s ekrana računala presijavao se na staklima Deke-ovih naočala. Prstima je letio preko tipkovnice.

- U redu, ušao sam, - promrmljao je. Nije micao pogled s ekrana. - Imam Kernove financijske izvještaje. Što sada?

Thomas se okrenuo od prozora i došetao do stola. Gledao je preko Dekeovog ramena.

- Sada tražimo nekakav znak, - rekao je. - Bilo što iz čega je Elissa Kern mogla saznati da je njezin otac uplaćivao Rhodesove ucjene.

- Još uvijek ne shvaćam smisao ove potrage. Štovali nam je rekao daje Rhodes ucjenjivao Kerna. To je stara vijest Kern i Rhodes su ionako mrtvi.

- Samo pokušavam skopčati neke stvari.

- Kakve stvari? - Deke je zvučao nervozno. - Sve je gotovo.

- Jesam li ja tebe gnjavio kada si se ponašao poput opsjednutog luđaka dok si pokušavao naći neke odgovore u vezi s Bethanynom smrću?

- Zapravo, da, jesi. Prisjećam se mnogih predavanja o tome kako trebam ostaviti prošlost iza sebe i nastaviti dalje sa životom. A dosta puta si mi spominjao i da trebam ići na razgovor s psihijatrom.

- Dobro, znači sada sam ja opsjednuti luđak. Ugađaj mi, dobro?

- Kako god ti kažeš. - Deke se vratio tipkanju po tipkovnici. - Ali moram ti reći, danas sam planirao dan provesti u krevetu vježbajući jogu.

157

GIGA

Roberta je stajala iza svojeg radnog stola s hrpom uokvirenih fotografija koje je namjeravala utrpati u jednu od tri kartonske kutije koje se stajale ispred nje. Kada je ugledala Leonoru na vratima, opuštajući se nasmiješila.

Znači, nisam jedina koja ima loš osjećaj danas, pomislila je Leonora. Ova depresivna atmosfera utjecala je i na Ro-bertu.

- Oh, dobro, stigla si, - rekla je Roberta. - Molim te, sjedni. - Odložila je na stranu fotografije koje je planirala staviti u kartonsku kutiju s očitim olakšanjem i prešla sobu do stola na kojem je držala pribor za kavu. Uzela je lončić. -Hvala ti što si mi se pridružila.

- Drago mi je što si me pozvala. Ionako mi posao nije dobro išao. Danas mije ovo mjesto čudnije nego inače.

- Slažem se. A ja sam se već navikla na Kuću ogledala.

- Roberta je natočila kavu u dvije šalice. - Možda i nije bila dobra ideja da dođem danas spakirati stvari. Toliko puno godina i uspomena. Ali to se mora učiniti. Valjda sam to htjela napraviti i završiti s tim.

- Mogu shvatiti kako je neobično napuštati ured u kojem si provodila toliko vremena. Leonora je sjela na jednu od kožom presvučenih stolica i pogledala na hrpu fotografija.

- Gotovo gadno kao i seljenje stvari iz kuće u kojoj je čovjek proveo dosta godina.

- Reći ću ti jednu malu tajnu. - Roberta je odložila lončić. - U ovom sam se uredu osjećala bolje nego u vlastitoj kući posljednjih godina. Bojim se daje to važilo i za one godina kada mije muž još bio živ. Mlijeko ili šećer?

- Ništa, hvala.

- Ah, da točno. Zaboravila sam. Ti piješ samo crnu kavu. Roberta je uzela dvije šalice i donijela ih do stola. Stavila je jednu ispred Leonore i zatim sjela nasuprot njoj.

Leonora je otpila mali gutljaj kave. Gorki okus bio je još gori nego prošlog puta, ali tko je bila ona da sudi? Ona je mrzila kavu. Najviše je mogla popiti pola šalice.

Roberta nije bila mala žena. Njezina je fotelja zaškripila kada je ponovno sjela u nju. Ispijala je svoju kavu. - Možda bismo obje danas trebale ranije otići kući, - rekla je Roberta.

- Zaista nema ničega što ne bi moglo čekati do sutra.

- To možda i nije loša ideja, - rekla je Leonora. Pogledala je u kartonske kutije koje su stajale na stolu. - Gdje ćeš objesiti sve te slike?

Roberta je nakrivila glavu u stranu i pogledala slike. -Još uvijek nisam sigurna. Mislim da će kuhinjski zid biti dobro mjesto za njih. Ali to neće biti isto. Ništa više neće biti isto. Čak i kada pomisliš da si spremna na promjene, čini se da uvijek iznenada dođu i šokiraju te, zar ne?

Leonora je pomislila kako se i njezin život promijenio u posljednjih nekoliko dana. - Da, ali neki šokovi su dobri za organizam.

- Možda si u pravu. - Roberta je pila svoju kavu i zamišljeno proučavala jednu od fotografija' - Stvarno je šteta što George nije poživio dovoljno dugo da ide na ovo krstarenje. Sviđalo bi mu se.

- George?

- Moj pokojni muž. Bio je profesor kemije na ovom sveučilištu. - Bore oko Robertinih usta su se udubile. - On je bio stereotipan akademik. Živio je za svoj posao. Da je bilo po njegovom, nikada ga ne bi napustio. Tamo je umro, znaš. Cesto mislim kako je to i želio. Ponekad se pitam...

Prekinuli su je zvukovi koraka u hodniku. Oštro je pogledala gore. I Leonora je poskočila.

Obje su pretpostavljale da su jedine u građevini.

- Vjerojatno jedan od asistenata. - Roberta je odložila šalicu i ustala iz fotelje. - Dovoljno sam jasno rekla kako danas nikoga ne očekujemo ovdje. Ali znaš već kakvi su studenti. Mora im se sve ponoviti barem tri puta prije nego što se potrude zapamtiti. Oprosti samo trenutak.

Odmah se vraćam.

158

GIGA

Zaobišla je stol i izašla na hodnik za sobom zatvarajući vrata.

Kroz vrata je jedva čula njezin glas.

- Julie, što radiš ovdje ? Rekla sam kako nijedan student danas ne treba doći ovamo...

Leonora je ostala sama u uredu, pogledala je u svoju šalicu s kavom. Željela je toplinu kofeina, ali okus je bio toliko loš da nije bilo vrijedno velikog truda koji bi joj bio potreban za ispijanje cijele šalice. Mislila je da neće podnijeti više nijedan gutljaj te očajne tekućine. Ali nije željela biti nepristojna.

Promatrala je biljku u kutu prostorije i donijela je odluku. Palma je izgledala dovoljno zdravo da bi mogla podnijeti jednu dozu kofeina.

Kada je ustala, zavrtjelo joj se u glavi. Zbunjena, zgrabila je kraj stola. Pitala se hoće li se onesvijestiti. Ali to je bilo smiješno. Nikada se u životu još nije onesvijestila.

Dezorijentirajući osjećaj je prošao. Kada se soba oko nje smirila, polako i pažljivo je hodala do palme i ostatak kave iz šalice istresla u lonac sa zemljom. Zemlja ga je odmah upila.

Kada se okrenula, soba se još uvijek vrtjela na krajevima. U sljedećem trenutku, sve se ponovno smirilo. Ali to ju sada više nije umirivalo. Nešto s njom nije bilo u redu. Bila je bolesna.

Morala je ići kući. Možda nazvati liječnika. Ne, to neće moći. Ovdje u Wing Coveu nije poznavala niti jednoga. Nazvat će Thomasa.

Da. To je bio odgovor. Nazvati Thomasa. On će je odvesti liječniku.

Sve treba ići od početka. Trebala je ključeve automobila. Bili su u torbici. Torbica je bila u knjižnici.

Dobro. To je bilo lako. Otići gore u knjižnicu i uzeti torbicu.

Prvi korak, izaći kroz vrata. Što je uopće bilo s tim vratima? Tada se sjetila što joj je Roberta rekla prvog dana kada ju je vodila u razgledavanje Kuće ogledala.

Moja vrata su uvijek otvorena.

Ali Robertina vrata su sada bila zatvorena. Primijetila je da na stražnjoj strani vrata visi jedno antikno ogledalo.

Bilo je to ogledalo s osam rubova, staro i uokvireno jako oštećenim srebrnim okvirom.

Zmajevi, grifovi i sfinge bili su na krajevima tamnog stakla. Feniks je ukrašavao vrh.

-> Vjerojatno kasno osamnaesto stoljeće, pomislila je Leonora. Postajala je pravi stručnjak zahvaljujući vremenu provedenom u knjižnici.

Vidjela je to ogledalo ilustrirano u nekoj knjizi. Samo što se nije mogla sjetiti naslova.

Soba se malo pomaknula.

Jedva je došla natrag do stola, naslonila se na njega i čekala daju prođe vrtoglavica.

Kada se svijet ponovno smirio, shvatila je da gleda u staro ogledalo.

I odjednom se prisjetila gdje je vidjela sliku tog ogledala, unatoč magli koja joj se nadvila nad misli.

Stranica osamdeset prva Kataloga antiknih ogledala iz kolekcije Kuće ogledala.

Sada joj je palo na pamet, kada Roberta sjedi na svojem mjestu sa zatvorenim vratima, u ogledalu se pojavi njezin odraz.

Lice ubojice.

To je bila poruka koju je Bethany pod utjecajem halucinacija od droge željela ostaviti kada je drhtavom rukom jedva zaokružila sliku ogledala.

Soba se ponovno okrenula.

Drogirana. Ona je bila drogirana. Baš poput Bethany. Poput Meredith.

Duboko je disala. Linije i rubovi sobe ponovno su se smirili. Vrlo pažljivo je hodala oko stola.

Ako ima malo sreće, Julie je još uvijek ovdje. Zamolit će je daje odveze kući. Roberta ih neće moći obje zaustaviti.

Kada je došla do vrata, nije gledala u dubine ogledala. Bojala se onoga što bi mogla vidjeti.

159

GIGA

Otvorila je vrata i izašla na hodnik.

Nije bilo traga ni Julie ni Roberte, ali čula je glasove u daljini koji su dolazili iz glavnog hodnika. Bili su predaleko. Nije mogla čuti što se priča.

Ali bez imalo sumnje čula je slabi zvuk zatvaranja ulaznih vrata.

Julie je otišla. Očaj ju je na mjestu sledio. Bilo bi joj mnogo lakše kada bi samo sjela ovdje i zatvorila oči.

Ne možeš još spavati.

Naravno da nije mogla samo sjesti i spavati. Sto joj je? Morala je otići odande. Popila je samo nekoliko malih gutljaja drogirane kave. Nije ispila cijelu šalicu. Mogla je to učiniti.

Misli.

Dobro. Neće biti pomoći od Julie. To je značilo da se sama mora izvući odavde.

Ključevi. Trebala je ključeve svojeg automobila.

Panika ju je pokrenula, hodala je brzo kroz hodnik prema glavnom stubištu.

U daljini su odzvanjali koraci. Roberta se vraćala u svoj ured.

Požuri. Mora požuriti. Ključevi su u knjižnici.

Sada je bila na stubištu. Stavljala je jednu nogu ispred druge.

Stepenice nisu bile jednake. Neke stepenice su bile previsoko. Druge prenisko. S obje ruke je zgrabila ogradu i koristila je na način na koji planinari koriste svoje uže kako se ne bi sručili niz strme planine.

- Leonora? - Čuo se Robertin glas odozdo. - Gdje si? Vidim da si popila svu kavu. Do sada ti se već vjerojatno jako vrti u glavi.

Vrijeme je istjecalo. Roberta ju je tražila.

Uspjela se popeti do vrha stubišta, ali na nekoliko je trenutaka morala zastati kako bi se sabrala. Hodnik tamnih ogledala postao je uznemirujuća staza koja vodi u drugi svemir.

Panika joj je u krvotok ubrizgala nešto adrenalina.

Zaboravi stazu. Nemoj misliti na svijet s druge strane ogledala. Ti ne ideš tamo. Ti si ovdje kako bi uzela ključeve svog automobila.

- Sve je u redu, Leonora. Ja ću te odvesti kući. Ubojica je sada bio na stubištu.

Nastavila je hodati naprijed kroz jezivi hodnik. U ogledalu s njezine lijeve strane zabljesnuo ju je odraz. Njezino lice? Ili lice jednog od zatočenih duhova koji joj se smijao?

Ne postoje duhovi u ogledalima. Ti si obrazovana knjiž-ničarka. Ti ne vjeruješ u duhove. I nisi popila svu vražju kavu. Nastavi se kretati. Ako staneš, umrijet ćeš.

Odlučno je gledala u pod, brojeći vrata i niti jednom više nije pogledala u ogledala. Knjižnica je bila četvrta vrata na lijevo. Toga se jako dobro sjećala.

- Sigurna sam da su sada halucinacije već jako neugodne, Leonora. - Roberta je pričala s vrha stubišta. - Dala sam ti jako veliku dozu, a ta droga djeluje vrlo brzo. Znaš, izmislio ju je moj muž malo prije smrti.

Ne slušaj. Broji vrata.

- Dragi George. Bio je zaista pametan. Ali nikada nije vidio cijeli potencijal svoje kreacije. Ja jesam, naravno. Morala sam ga se riješiti. Ali prvo sam ga natjerala da napiše formulu.

Zapravo je jako jednostavno kada posjeduješ potrebne sastojke. Zbog toga što ju možeš napraviti u vlastitoj kuhinji.

Pokušavala je ignorirati Robertin glas. Morala se koncentrirati na brojanje vrata.

Broj dva.

Broj tri.

Očaj joj je uzburkao želudac. Knjižnica je bila predaleko. Nikada neće uspjeti, Roberta će je stići.

Vukla se pored trećih vrata. Sada je postajalo sve teže i teže micati pogled s tamnih ogledala. I postajala je umorna. Jako umorna.

S desne strane pojavio se jedan obris u ogledalu. Nije mogla odoljeti da ne pogleda u njegove 160

GIGA

dubine. Nije mogla raspoznati o čemu se radi zbog tamnog stakla, ali u glavi je začula riječi.

Riječi iz sna.

Ne možeš još spavati.

Ključevi automobila.

Sto će joj sada koristiti ključevi? Nikada ne bi mogla proći pored Roberte. Možda bi i ona mogla sjesti upravo ovdje, u hodniku, i čekati kraj.

Ne. Ne smije to učiniti. Danas se mora naći na večeri s Thomasom.

Ta pomisao poslala joj je još adrenalina u tijelo, dajući joj snagu da se bori protiv droge.

- Droga se može napraviti u raznim jačinama. Slabija verzija uzrokuje nevjerojatne halucinacije i osoba postaje prilično maštovita. Jača verzija također uzrokuje halucinacije, ali ne zadugo. Čovjek jako brzo postane pospan.

Nastavi se kretati. Samo hodaj.

- Tebi sam dala jaču verziju, naravno. Istu dozu koju sam dala Bethany Walker i Meredith Spooner.

Stavila je jednu ruku na zid i okrenula glavu. Roberta joj se približava kroz polumrak. Imala je nešto u ruci. Pištolj.

- Ti si ubila Rhodesa, - šaptala je Leonora. - Tebe su vidjeli Thomas i Deke one večeri kada si bježala.

- Ah, da, gospodin Rhodes. Tako zgodan čovjek. On je smislio ime za moj halucinogen. Dim i ogledala. Pomislila sam da je ime jako kreativno. Rekao je da je ime ključni dio dobrog marketinga. Mislim da mu je Kuća ogledala dala ideju.

- Kako je... kako je saznao za tebe? I drogu?

- Zaključio je da pravim drogu one večeri kada sam bacila Bethany s litice.

- Kako je znao da si je ti ubila?

- Bila sam glupo neoprezna, moram priznati. Alex je te večeri trčao kasnije nego inače. Stao je pored Kuće ogledala upravo u trenutku kada sam ja stavljala Bethany u njezin automobil.

Znao je da nešto nije u redu. Slijedio me. Gledao je kako ju guram s litice. Sljedećeg dana sam vrlo pažljivo raširila glasine o Bethany i njezinom drogiranju. A Alex je sve sam shvatio.

- Pokušao te ucjenjivati?

- Ne, ne, draga. Ponudio je partnerstvo. Ja sam bila proizvođač i nabavljač. On je bio čovjek koji je prodavao takve stvari. Vidiš, on je u tome imao iskustva dok ja nisam. Većina njegovih transakcija je bila s klijentima koji su bili izvan grada, naravno. Wing Cove je bio tako mala zajednica. Bojao se da će, ako previše proda lokalnom stanovništvu, drugi shvatiti da je on izvor. Ali nije mogao odoljeti da ne eksperimentira s njom, tako da je to radio povremeno s nekom od svojih klijentica.

- Zašto... zašto si ga ubila kad je partnerstvo dobro funkcioniralo?

- Bio je to plodonosan dogovor za oboje, ali kada se sve počelo raspadati, znala sam da moram sve srediti prije nego što napustim grad. Gospodin Rhodes je znao previše toga o meni. Nisam ga mogla ostaviti na životu, zar ne?

- Zašto... zašto si ubila Meredith Spooner?

- Zato što je iz nekog razloga, još uvijek nisam dokučila kojega, bila previše znatiželjna u vezi smrti Sebastina Eu-banksa. - Roberta se namrgodila. - Nekako je to uspjela povezati s Bethanynim samoubojstvom. Jednostavno ne razumijem kako je sve to uspjela povezati.

- Zašto si meni podmetnula tu drogu? Bila si sigurna nakon što si ubila Alexa. Nitko nikada nije sumnjao u tebe.

Robertin se stisak pojačao oko pištolja. - Zaista nisam mogla napustiti grad prije nego što te kaznim, Leonora. Krivim te što si uzdrmala stvari u Wing Coveu Skoro si sve upropastila.

Moraš platiti zato što si mi uzrokovala toliko problema.

- Zašto je tebi dobro? - prošaptala je Leonora. I ti si popila kavu. Vidjela sam kako je ispijaš.

Roberta se nasmijala. - Droga nije bila u kavi. Vidiš, ona je u obliku praška. Malo sam je 161

GIGA

posipala na dno tvoje šalice prije nego što sam natočila kavu.

Bilo je još pitanja koja je trebala postaviti, ali to sada nije mogla. Vrijeme je za prioritete. Prvi posao je bio preživjeti. Večeras je izlazila s Thomasom na večeru. Ne smije zakasniti.

To je vrlo važan sastanak.

Oh, k vragu. Počela se opet gubiti. Odmah se saberi.

Shvatila je da se spušta dolje niz zid. Strah joj je obuzeo cijelo tijelo. Sklopila je oči, skupljajući svu snagu volje i uspravila se. Morala je na zid položiti oba dlana kako bi ustala.

Kada je otvorila oči, ponovno je gledala u tamno zrcalno staklo. Bilo je uokvireno u drvenom okviru.

Ne možeš još spavati.

Posegnula je objema rukama. Uhvatila je staro ogledalo i skinula ga s kuke na kojoj je visjelo.

Bilo je teško.

- Oh, Bože, što li ćeš sada s time? - rekla je Roberta. -Spusti to dolje. Moramo krenuti.

Držala se za ogledalo, ni na trenutak ne mičući pogleda s njegove tamne površine. - Gdje idemo?

- U tvoj automobil, naravno.

- Tako da zaspem za volanom, onako kao... baš onako kako je i Meredith umrla?

- Sada želiš samo spavati, zar ne?

- Ne mogu još spavati.

- Spusti ogledalo dolje, Leonora.

Ignorirala je naredbu. Zureći u ogledao kao daje prolazila kroz vlastiti odraz, okrenula se i pošla u knjižnicu.

Roberta je neće ubiti ovdje, osim ako ne bude osjećala da više nema druge mogućnosti, mislila je. Krv u knjižnici bilo bi jako teško objasniti.

- Halucinacije su sada jako, jako gadne. - Roberta je stajala na vratima. - Ne želiš li sada spavati, Leonora? Trebala bi biti vrlo pospana. Možda ovoga puta nisam potpuno točno umiješala sastojke. To je dosta nepredvidljivo, a i ja sam se dosta žurila dok sam radila ovu smjesu. S obzirom da sam se morala riješiti Osmonda Kerna i gospodina Rhodesa i sa svim onim pripremama za primanje polaznika Sveučilišta, stvari su ovdje u posljednje vrijeme bile prilično napete i užurbane.

- Kern. Kako si uspjela srediti njegovo samoubojstvo?

- Oh, to uopće nije bilo teško. Već je bio prilično pijan kada sam ga nazvala i rekla mu da je iskrsnulo nešto zaista važno, te da se moramo naći u spremištu čamaca. Kada sam mu dala šalicu kave da se osvježi, nimalo nije oklijevao. Vjerojatno je mislio da će mu pomoći pri triježnjenju. Ali efekti droge pomiješani s alkoholom samo su se pojačali. Smjestila sam ga na brod, odvezla u vode Sounda i gurnula preko ograde. Tada sam se vratila na obalu i pustila brod ploviti.

- Thomas će saznati. Ako me budeš ubila, on će te pronaći.

- Do vremena kada vlasti budu završile istragu tvoje nesreće, ja ću biti već jako daleko, Leonora. Imat ću novo ime, novi identitet, novi život. To planiram već nekoliko mjeseci. Sve je onako kako treba biti.

-Ne. Leonora je podigla teško ogledalo i udarila njime o najbližu metalnu policu za knjige. Tamno staklo se razbilo u tisuću malenih komadića. Razbijeni komadići stakla sručili su se na pod pored njezinih nogu.

- Vidiš što si sada učinila. - Roberta se smijala. - Bojim se da ti to donosi sedam godina nesreće. Ali dobra vijest jest da nećeš živjeti dovoljno dugo da bi se morala brinuti zbog toga.

Leonora se polako i oprezno spuštala na pod, s jednom rukom na polici kako bi se kolikotoliko pridržala.

- Oh, dobro, konačno te obuzima, - rekla je Roberta. -Hajde sada. Ustani. Ništa ne brini, 162

GIGA

uskoro ćeš moći spavati.

Leonora nije ništa rekla. Bila je previše zaposlena zu-reći u razbijene sjajne komadiće stakla koji su bili rasuti po podu.

- Izgubili smo dosta vremena. - Roberta je došla do nje kroz red formiran od sanduka s knjigama. - Ti i ja moramo krenuti na mali put. Ustani, Leonora. Čuješ li me? Odmah ustani.

Ona je ostala sklupčana na podu, gledajući u svoj izlomljen odraz. Mali komadići izlomljenog stakla sada su joj dali posve novo značenje riječi saberi se, pomislila je.

Počela se cerekati.

- Prestani. - Roberta je premjestila pištolj u lijevu ruku, sagnula se dolje i zgrabila Leonorinu ruku. Bila je visoka i jaka žena. Nije očekivala nikakav otpor drogirane žrtve.

Leonora se nije potrudila otimati. Skupila je svu svoju snagu i volju koja joj je ostala i ustala na noge.

Istodobno je desnom rukom ogrebla Robertino lice.

Roberta je u Leonorinim prstima vidjela dugački, oštri komad razbijenog stakla. Refleksno se odmaknula i pala dolje dok je u strahu objema rukama štitila oči.

Leonora je s komadom stakla posegnula prema dolje, nije razmišljala u koji će dio Robertinog tijela zabiti staklo. Komad se zabio u meso.

Bolni jecaj raširio se knjižnicom.

Potekla je krv. Nije sva bila Robertina. Leonora je osjetila kako joj se jedan kraj stakla zabija duboko u dlan.

Roberta je iz ruke ispustila pištolj. Ponovno je jauknula.

Leonora je ponovno podigla svoj krvavi dlan i pokušala još jednom zamahnuti. Ovaj puta je promašila jer se Roberta kretala kroz red, ali još uvijek s rukama ispred lica kako bi ga zaštitila.

Leonora je ispustila komad stakla i objema rukama zgrabila pištolj. Vrtjelo joj se. Visoki red knjiga pomicao se poput pravog tobogana. Hodala je posrcući prema samom kraju reda.

Sada je znala da ne može doći do ključeva automobila, a kamoli voziti. Ali ako bi samo mogla doći do skrivenog stubišta koje je vodilo na treći kat, možda bi se mogla zatvoriti u uski prolaz i čekati tamo dok ne stigne pomoć. Ulaz je bio odmah iza ugla, čim se izađe u hodnik.

Sada je samo trebala ostati budna.

Tamna silueta pojavila se na slabo osvijetljenim vratima.

- Leonora, - rekao je Thomas.

Predivan osjećaj olakšanja prostrujao joj je tijelom. Bacila se u njegove ispružene ruke.

- Znala sam da ćeš doći, - šaptala je.

Bila je napola svjesna Dekea koji je stajao u hodniku. Začule su se šape na drvenom podu.

Wrench.

Iza nje, Roberta je vrištala potpuno obuzeta bijesom. Leonora je uspjela okrenuti glavu.

Roberta je potrčala prema vratima, u rukama noseći ogroman komad stakla.

- Sranje, - rekao je Deke, - potpuno je poludjela. Maknite joj se s puta.

- Wrench. - Thomas je povukao Leonoru od vrata u hodnik i napravio potez slobodnom rukom.

Wrench je potrčao kroz vrata, jaki i brzi predator činio je samo ono što mu je u prirodi.

Iz knjižnice se začuo Robertin vrisak.

Nije se imalo kamo pobjeći. Leonora je čula urušavanje. Knjige su se rušile s polica. Tijelo je udarilo u pod.

Podigla je glavu s Thomasovog ramena i pogledala u knjižnicu. Roberta je ležala na leđima između redova polica, jecala je u strahu, a njezina je krvava ruka bila položena preko lica.

Wrench je stajao pored nje poput pravog čuvara, a vuk u njegovim genima ocrtavao se u svakoj liniji njegovog čvrstog tijela.

- Mislila sam da si rekao da je on reinkarnirana minijaturna pudlica, - prošaptala je Leonora.

163

GIGA

- Sigurno je bio pudlica s ponosnim držanjem, - rekao je Thomas. - K vragu, pa ti krvariš. Željela se nasmijati, ali bila je previše umorna. Podigao ju je na svoje snažne ruke. Bio je to predivan osjećaj.

Kada se okrenuo kako bi ju ponio niz stubište, krajičkom oka uhvatila je odraz u čudnom ogledalu koji je stvarao duplu refleksiju.

Samo na trenutak pomislila je da je ugledala poznato lice, ali ne njezino, koje joj se nasmiješilo s druge strane antiknog ogledala.

Sada možeš spavati, on će biti uz tebe kada se probudiš. Nazvat ćemo našu prvu kćerku po tebi. Znam. Hvala. Zbogom, sestro. Zbogom, Meredith.

Halucinacije u ogledalu su nestale.

164

GIGA

POGLAVLJE 23.

Sljedećeg su se dana okupili u Thomasovoj dnevnoj sobi. Vatra u kaminu je veselo plamtjela.

Plamenovi su sjajili svom svojom gorućom ljepotom. Deke i Cassie su sjedili jedno pored drugoga na sofi. Koljena su im se dodirivala.

Leonora se zavalila u jednu od fotelja s nogama ispruženim prema kaminu. Na dlanovima je imala zavoje i još uvijek se osjećala čudno i iscrpljeno, ali ono što su joj dali na Hitnoj istjeralo je većinu droge iz njezinog organizma. Kada se sve uzme u obzir, osjećala se mnogo bolje.

Thomas je zauzeo drugu fotelju. Wrench je drijemao na podu.

Ed Štovali je sjedio vrlo uspravno na stolcu. Nije izvadio svoj blok za bilješke. Ovo bi trebao biti privatni razgovor, objasnio je. Potpuno neslužbeno.

- Nisam nikakav psihijatar, ali mislim da je Roberta Brinks u početku malo zastranila, ali se tijekom godina pretvorila u pravu luđakinju, - rekao je Thomas. - Ona je jedan uobičajeni sociopat. Tip čudakinje koju nitko ne primjećuje dok ne poubija nekoliko ljudi.

- Još uvijek niste objasnili kako ste ti i Deke shvatili da sam možda u velikoj opasnosti, - rekla je Leonora.

- Thomas je želio riješiti još neke detalje, - odgovorio je Deke. - Jedna mu je ruka bila na Cassienom koljenu.

- Samo sam se želio uvjeriti tko je koga ucjenjivao. -Thomas je pucketao prstima. - Kada je Deke pronašao Rho-desove financijske izvještaje, otkrio je da je bilo provedeno nekoliko velikih transakcija tijekom prošle godine. Bile su poslane na jedan račun izvan zemlje.

Ispočetka smo mislili da je to novac koji je Rhodes zaradio ucjenjujući Kerna.

- Ali da budemo potpuno sigurni, Thomas me zamolio da provjerim i Kernova financijska izvješća, - nastavljao je Deke. - Želio se uvjeriti da se iznosi na oba izvješća podudaraju.

Cassie se namrštila. - Pretpostavljam da nisu?

- Ne, - rekao je Thomas. - Zapravo, u Kernovim izvješćima nismo pronašli niti jednu veliku transakciju. Ali otkrili smo mnogo manjih transakcija koje su odlazile na isti račun u inozemstvo. Provođene su točno svakog prvog u mjesecu.

- Slijedili smo predosjećaj i otišli dublje u Kernov račun, - rekao je Deke. - Ta su se plaćanja vršila godinama. Iako se taj račun iz inozemstva pojavio tek prije tri godine. Prije njega, novac je odlazio u jednu banku u Califirniji. Račun je glasio na ime zaklade, ali uspjeli smo nabaviti broj socijalnog osiguranja poreznog obveznika.

- Roberta Brinks? - pitala je Leonora.

- Da. - Thomas je položio ruku na Wrenchovu glavu. -Da, Osmond Kern je plaćao ucjenjivača skoro trideset godina.

- Ali Robertu Brinks, ne Alexa Rhodesa, - zaključila je Cassie.

- Rhodesove velike uplate na Robertin račun u inozemstvu nisu imale nikakve veze s ucjenom. Njima joj je platio dvije pošiljke droge koje je kupio od nje, - rekao je Ed. - Ali čim smo ugledali redovite uplate posljednjih trideset godina na račun Roberte Brinks, rekao je Thomas, -znali smo da je situacija kompliciranija nego što je itko pretpostavljao.

Leonora je naslonila glavu na jastučiće. - Zato što je postalo jasno da je Osmond Kern počeo plaćati Roberti ucjene odmah nakon smrti Sebastiana Eubanksa. A postojao je samo jedan logičan razlog zašto bi to činio.

Ed je jednom klimnuo glavom. - Roberta Brinks je znala da je on ubio Eubanksa i da mu je ukrao algoritme.

Roberta je slobodno blebetala kada je Kern došao u Kuću ogledala preuzeti dužnost.

Prije trideset godina bila je apsolventica na sveučilištu Eubanks. Jako se mučila kako bi se školovala. Uz to što je držala predavanja, uzela je i povremeni posao koji je obavljala za 165

GIGA

Sebastiana Eubanksa - Bio je paranoičan do te točke da nikoga od matematičkih stručnjaka nije puštao u svoj ured, - rekao je Deke. -Ali zaključio je kako predavačica engleskog jezika neće razumjeti na čemu radi, čak iako vidi nešto.

- Uvijek je velika pogreška podcjenjivati kolege iz drugih područja, - rekla je Leonora.

Deke je potvrdno klimnuo glavom. - Možeš to i ponoviti.

- Roberta je bila tamo one noći kada je Kern došao posjetiti Eubanksa, - rekla je Leonora. Kern je nije vidio, ali ona je bila svjedok svađe i pucnjave.

- Zbog čega su se svađali? - pitala je Cassie.

Ed ju je pogledao. - Kao što je rekao Andrew Grayson, Kern je znao dosta o Eubanksovom poslu kako bi prepoznao njegov potencijal. Tvrdio je da i on ima pravo da njegovo ime stoji uz algoritam, pošto su jedno vrijeme usko surađivali. Zahtijevao je da se objavi pod njihovim imenima. Eubanks nikako nije htio pristati na to. Uvjerio je sam sebe da je algoritam samo prvi korak prema ostvarenju nečeg značajnog. Izvadio je pištolj. Nastala je borba. Eubanks je ubijen. Nakon toga, Kern je bio zaprepašten i zbunjen. Roberta je odatle preuzela. Rekla mu je da će se za sve pobrinuti.

- I upravo je to i učinila, - rekao je Thomas. - Izvukla ga je van i odvezla kući. Sljedećeg ga je dana posjetila u njegovom uredu. Još uvijek je bio strašno potresen. Bio je u panici. Istakla je kako ne vidi razloga zašto algoritme ne bi objavio samo pod svojim imenom. To će ga učiniti bogatim i slavnim. Osigurati njegovu akademsku reputaciju zauvijek.

-1 Kern je to povjerovao, - rekao je tmurno Deke. - Ali kada je rad prihvaćen za objavljivanje, Roberta ga je još jednom posjetila. Tog je puta iznijela uvjete njihovog dogovora. Čuvat će njega i njegovu reputaciju dokle joj god bude plaćao šutnju. Zaštitila se tako što je kopirala njegove bilješke od početnih do završnih faza rada na algoritmima i spremila ih u sef.

Cassie je klimnula glavom. - Drugim riječima, pobrinula se da, ako se njoj nešto dogodi, i Kern također propadne.

Thomas je češao Wrenchove uši. - Na kraju svega, uprava Sveučilišta je željela sve to zataškati, tako da ni Roberta ni Kern nikada nisu bili ispitani. Stvari su se tako lagano povlačile skoro trideset godina. Kern je postao bogat i poznat. Roberta je prekinula studij i udala se za kemičara.

Thomas je pročistio grlo. - Roberta se odrekla karijere kao predavačice engleskog jezika kako bi vodila Kuću ogledala i organizirala primanja novih polaznika Sveučilišta. U međuvremenu si je osigurala dobru otpremninu Kernovim novcem.

- I onda je ponovno došla prilika za velikom zaradom kada joj je muž prije nekoliko godina proizveo halucinogenu drogu, - rekla je Leonora. - Kao i svaki oportunist, odmah je ugledala priliku. Ali nije znala ništa o prodaji ilegalne droge. Imala je sreće što ju nisu uhvatili kada je izvodila svoje male pokuse na nekim studentima.

- U međuvremenu, Bethany je zašla duboko u svoj posao Teorije ogledala, - rekao je Deke. Kako je radila i provodila istraživanja, naišla je na neke stare bilješke koje su joj pokazale daje Eubanks napravio algoritme, a ne Kern. Suočila se s Kernom, tražeći objašnjenje. Kern se uspaničio. Čim je Bethany napustila njegov ured, nazvao je Robertu.

- Koja je odmah shvatila da bi Bethanyn rad mogao inkriminirati Kerna i zbog toga uništiti njezin plan za skupljanje gomile novca, - rekao je Thomas. - Tako da ju je pozvala u svoj ured, ponudila joj drogiranu kavu i organizirala takozvano samoubojstvo.

- Ali u tim posljednjim trenutcima prije nego što ju je droga potpuno svladala, - rekao je Deke, - Bethany je iza sebe uspjela ostaviti neke tragove o ubojičinom identitetu. Sigurno je imala jake halucinacije, a oko nje su svugdje bila ogledala i sigurno je razmišljala metaforički i matematički o ogledalima nekoliko mjeseci prije. Definitivno nije mogla napisati ništa čitljivo. Tako da je izabrala katalog antiknih ogledala i zaokružila sliku ogledala koje je pokazivalo odraz njezinog ubojice. Tada ga je sakrila zajedno s isječcima iza ormara u 166

GIGA

knjižnici.

- Alex Rhodes je bio svjedok Bethanynog takozvanog samoubojstva, - rekao je Ed. Zaključio je kako je Roberta Brinks bila izvor droge i ponudio joj je partnerstvo.

- Neko vrijeme sve je išlo kako treba, - rekao je Deke.

- Zato što nitko nije obraćao pozornost na ludu braću Walker i njihove zahtjeve za ponovnom istragom.

- Ne bih to tako rekla, - ponudila je Cassie pomirljivo.

- Činjenica da si toliko žarko želio odgovore inspirirala je Robertu da pokrene one glasine o Bethany i njezinom korištenju droga. Pomislila je da će to poslužiti kao jednostavan, lako uvjerljiv odgovor koji će odagnati sve teorije o ubojstvu.

- Ali ja to nisam povjerovao, - rekao je Deke.

- Nisi, - rekla je Leonora. - Vjerojatno je zbog toga postala nervozna. - Tada je, šest mjeseci kasnije, na scenu nastupila Meredith kako bi provela svoju prijevaru. Na neko se vrijeme spetljala s Thomasom i tako saznala da Dekea muče neka pitanja u vezi Bethanynog takozvanog samoubojstva.

- Meredith i ja se nismo spetljali, - razdragano je rekao Thomas. - Samo smo nekoliko puta uobičajeno izašli.

- Meredith i Thomas su se nakon nekoliko uobičajenih izlazaka prestali viđati, - rekla je Leonora zadirkujući, - a Meredith je nastavila sa svojim projektom pljačkanja fonda. Imala je nekoliko uobičajenih izlazaka s Alexom Rhodesom, vjerojatno zbog toga što je mislila da bi on mogao biti dobar izvor lokalnih informacija. Saznala je da prodaje drogu i prestala se viđati s njim.

- Tada je jednog dana pronašla katalog i kovertu punu starih isječaka iz novina, - rekao je Thomas. - Pretpostavila je da bismo ih Deke i ja željeli vidjeti. Ali nije željela ugroziti vlastitu prijevaru, koju je skoro privela kraju. Tako daje knjigu i kovertu stavila u sef.

- I tada je učinila fatalnu pogrešku, - rekao je Deke. -Šest mjeseci je radila s Robertom Brinks.

Dovoljno dugo da bi mogla zaključiti kako je Roberta bila tamo kada je Eubanks ubijen. Tako da je iz nje pokušala izvući neke informacije. Čim je počela postavljati pitanja, bila je gotova.

- Roberta se pretvarala da ne zna ništa o ubojstvu osim starih glasina, ali postala je jako nervozna, - rekla je Leonora. - Prvo je Bethany postala sumnjičava, a nakon samo šest mjeseci druga je žena kopala po prošlosti. Čekala je dok Meredith nije napustila Wing Cove. Tada ju je jednog dana obavijestila e-mailom kako je saznala nešto jako zanimljivo o starom ubojstvu Eubanksa.

- Sastala se s Meredith u Los Angelesu. Večerala je s njom, podmetnula joj drogu i uredila nesreću, - rekla je Leonora. - Kada je vijest o pokopu stigla u Wing Cove, saznala je kako Deke pokušava pronaći odgovore i kako sumnja u Meredithino samoubojstvo.

Ed je trezveno klimnuo glavom. - Tada je pokrenula i drugu rundu glasina, nadajući se da će tako zaustaviti ponovnu istragu.

- Na kraju, nitko od nas nije povjerovao njezinim glasinama o drogama i to joj je uništilo plan, - rekao je Thomas.

Neko su vrijeme svi sjedili i šutjeli, dopuštali su sitnim detaljima da se poslože na svoje mjesto.

Konačno, Ed je ustao sa stolca. - Cijenim ovaj razgovor, društvo. Sada moram krenuti. Čeka me puno posla s papirima Thomas je ustao kako bi ga ispratio do vrata. Izvadio je Edovu jaknu iz ormara.

Ed je proučavao ručni rad u hodniku odobravajućim pogledom dok je zakopčavao jaknu. Prvi puta vidim ovo mjesto otkad si ga kupio, Walker. Zaista si se potrudio u uređenju.

- Hvala, - rekao je Thomas.

- Javi mi ako odlučiš prodati, - rekao je Ed. - Elissa Kern i ja ćemo se vjenčati na proljeće. U potrazi smo za kućom. Elissa ne želi živjeti u staroj kući svoga oca, a moj stan je premalen.

167

GIGA

- Zapamtit ću to, Ed. Ed je izašao na trijem. Thomas je zatvorio vrata za njim i vratio se u dnevnu sobu. Leonora ga je pogledala. Raširio je ruke i nasmijao se.

- Rekao sam ti da moje kuće uvijek nađu odgovarajuće vlasnike, - rekao je.

- Stoje s nama? - pitala je. - Gdje ćemo mi živjeti?

- Još ne znam. - Pogledao je uokolo. - Ali sigurno nećemo ovdje. Barem ne dugo vremena.

- Zašto ne? Obožavam ovu kuću.

Napravio je grimasu. - Nije dovoljno velika. Trebamo više prostorija. Za djecu.

168

GIGA

POGLAVLJE 24.

Tjedan dana kasnije, Leonora je s Thomasom i Wrenchom sjedila ispred kamina. Na stolu je stajala zdjela svježe pečenih kokica. Wrench je pojeo većinu.

- Nešto sam ti želio dati prije nego što sutra na aerodromu pokupimo tvoju baku i Herba, rekao je Thomas. Predao joj je malu kutijicu.

Pažljivo ju je proučavala. - Vrlo mali alat?

- Ne baš.

Dala je Wrenchu i posljednje ostatke kokica, obrisala ruke o ubrus i otvorila kutijicu.

Zasjao je prsten, a okolo njega je bio tamni baršun. Sreća ju je preplavila. - Odgovor je da.

- Ali još nisam postavio pitanje.

- Nije važno. Odgovor je još uvijek da.

- Volim žene koje su sigurne u svoje odgovore.

- Nikada u životu nisam bila sigurnija. -Niti ja,-rekao je.

Poljubio ju je.

Stvar u Thomasu Walkeru, pomislila je, bila je ta što se nikada ne mora brinuti o iluzijama ili lažnim odrazima u ogledalima. Thomas je bio stvaran.

Takva je bila i njegova ljubav.

169