Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku – Filozofski fakultet Odsjek za njemački jezik i književnost Katedra za njemačku književnost (profesor njemačke književnosti) Prof. dr. Željko Uvanović, znanstveni savjetnik (broj znanstvenika u upisniku 211164) Popis publikacija: http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=211164 Tri publikacije koje kvalificiraju za recenziju: 1. http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=324721 (koautorska knjiga) Književnost i film. 2. http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=602576 (članak u zborniku) „Grassova apokaliptična štakorica“ 3. http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=565420 (članak u zborniku) „Peter Greenaway's film productions of sex and gender gap.“ Kratki životopis: - rođen 1967. -1987.-1991. dodiplomski studij engleskog jezika i književnosti te njemačkog jezika i književnosti (ravnopravni predmeti osmosemestralnog programa) na tadašnjem Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Osijeku; -1993.-1995. poslijediplomski dvogodišnji znanstveni studij opće znanosti o književnosti (s posebnim osvrtom na njemačku književnost) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu; 3. veljače 1998. stjecanje poslijediplomske titule magistar znanosti u području humanističkih znanosti, polje znanosti o književnosti obranom magistarske teze pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. sc. Viktor Žmegač, prof. dr. sc. Marijan Bobinac, prof. dr. sc. Vlado Obad; 27. veljače 2001. stjecanje titule doktora znanosti u području humanističkih znanosti, polje znanosti o književnosti, obranom doktorske disertacije pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Marijan Bobinac, prof. dr. sc. Vlado Obad, prof. dr. sc. Dragutin Horvat; 18. travnja 2002. nastupno predavanje za izbor u zvanje sveučilišnog docenta za njemačku književnost pod naslovom „Heines politische Lyrik“ pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. sc. Vlado Obad, prof. dr. sc. Josip Babić, prof. dr. sc. Marijan Bobinac; napredovao u znanstvenim zvanjima od znanstvenoga suradnika, preko višeg znanstvenog suradnika do znanstvenoga savjetnika; napredovao u znanstveno-nastavnim zvanjima od docenta preko izvanrednog profesora do redovitog profesora; stipendist DAAD-a i ESKAS-a, ERASMUS-docent na LMU Münchenu, te sveučilištima u Sevilli, Pardubicama i Krakovu. Član brojnih stručnih i znanstvenih udruga. Vidi i: http://www.ffos.unios.hr/germanistika/zeljko-uvanovic E-mail adrese: uvanovic@gmail.com zuvanovic@ffos.hr ; Osijek, 15. lipnja 2015.
RECENZIJA zbornika znanstvenih radova pod naslovom FILMSKI ZOO. Uredili Marija Geiger Zeman, Suzana Marjanić i Zdenko Zeman Za izdavačku kuću ANTIBARBARUS (http://www.antibarbarus.hr/?lang=hr ) n/r mr. sc. SIMONA GOLDSTEIN Za su-urednice/-ka zbornika radova
n/r Marija Geiger Zeman, Suzana Marjanić, Zdenko Zeman Za potencijalne (su)financijere publiciranja knjige: MZOS i dr.
OPĆA OCJENA CJELOKUPNOGA ZNANSTVENOG ZBORNIKA/ZBIRNE KNJIGE Ocjena: opseg 457 stranica, 19 tekstova, 20 autora. Zbornik ima uvodnik i 6 poglavlja. Vrsta knjige: znanstvena urednička knjiga. Knjiga je po svojoj koncepciji tematski zbornik radova kojima je cilj borba protiv specizma a na temelju proučavanja životinjskih likova u mediju filmske umjetnosti. Izvornost djela: izvorno djelo na hrvatskom jeziku. Znanstvena relevantnost i čimbenik kvalitete: ocjena izvrstan. To se može obrazložiti i činjenicom što u Republici Hrvatskoj slična autorska ili urednička knjiga ne postoji. Također, radi se o tekstovima vrhunskih stručnjakinja/stručnjaka za ovu problematiku, koji se u svojim istraživanjima pozivaju na recentnu svjetsku literaturu. Ciljna skupina: znanstvenicima i studentima folkloristike, filmologije, zooetike, ekologije, filozofije, filologije. Postoji veliki društveni interes za objavu ove zbirne knjige jer svojom problematikom i svojim znanstvenim uvidom pomiče stanje istraživanja ove interdisciplinarne problematike u Hrvatskoj te stoga predstavlja „kvantni skok“ i iskorak, zajedno s prethodne 2 uredničke knjige suurednica Antonije Zaradija Kiš i Suzane Marjanić u okviru projekta MZOS-a. O prikladnosti metodologije, znanstvenoga izričaja i nazivlja te bibliografije postoje ocjene u daljnjem tekstu uz ocjene svakog pojedinog priloga u zborniku. Međutim, sveukupni je dojam da su svi prilozi u zborniku napisani na suveren način i slijedeći najviše standarde u metodologiji pisanja znanstvenih radova. Znanstveni doprinos ove zbirke tematski povezanih radova jednak je zbroju znanstvenih doprinosa pojedinačnih priloga, a o tome je sve napisano u nastavku. Autori dolaze iz različitih područja znanosti, te su komplementarnim pristupima obogatili spoznaje o statusu životinje u mediju filmske umjetnosti – s reperkusijama u stvarnosti, kao i u politici. Kritičke primjedbe navedene su iza svakog zasebnog komentara članka.
OCJENA POJEDINAČNIH TEKSTOVA ZBORNIKA UVODNIK Ulaznica u filmski zoo ili kratki uvod u živote filmskih životinja Zdenko Zeman, Marija Geiger Zeman, Suzana Marjanić Ocjena: opseg 14 stranica, 30 bibliografskih jedinica. Emotivno angažiranim tonom suurednice/-nik sugeriraju nužnost promjene odnosa čovjeka prema životinjama u smislu oslobođenja od patnje i vraćanje primjerenih prava i sloboda životinja, odnosno ukidanja sustava torture i antropocentričnog totalitarizma. Su-urednice/-nik definiraju i predmetno područje istraživanja radova u zborniku (interdisciplinarnost, multidisciplinarnost, kulturna animalistika, ljudsko-životinjske studije, zooetika), daju pregled dosadašnjeg stanja istraživanja, stavova o životinjama kao takvima, stavova o "filmskim životinjama" te na životinje u filmovima kao i na same filmove gledaju (i) kao na "multivokalne i polisemijske tekstove". Radi se o zborniku
posvećenom filmskoj animalistici, dakle spoznaje o položaju životinja u suvremenoj civilizaciji crpe se iz medija filmske umjetnosti. ŽIVOTI (MITSKIH) ŽIVOTINJA U DISTOPIJI POSTHUMANOG SVIJETA Duša u doba tehno-bestijarija: Posthumanizam i životinja Žarko Paić Ocjena: tekst opsega 29 stranica, 38 bibliografskih jedinica. Autor pristupa temi odnosa između čovjeka, životinje i potencijalno hegemonijalne digitalne tehnologije (te kiborga / hibrida životinja-čovjek-stroj kao proizvoda tehno-geneze) u kontekstu relevantnih filozofskih rasprava (Aristotel, Wittgenstein, Derrida, Deleuze, Guattari), teologije žrtvovanja životinja u monoteističkim religijama, teorije medija (McLuhan), kibernetike, književnih djela (Kafka, Burroughs) , filmova (Goli ručak i Videodrome D. Cronenberga), filmologije, postmodernističke teorije (rizom, simulakrum) i teorija korporativnog kapitalizma (kao apstraktnog rizomatskog stroja). Autor zastupa tezu zoo-animalistike (kao nove teologije) o nepotrebnosti žrtve i potrebi međusobne ljubavi svih živih bića i vrsta na planetu. Međutim, ostaje ambivalencija između posthumanističkog kulta tehno-geneze i rastjelovljenja s jedne strane te žudnje za povratkom u spilje i elementarni jezik mita gdje žive samo ljudi i životinje – bez strojeva, s druge strane. Noa: svevremenska priča o brizi za život/inje Antonija Zaradija Kiš Ocjena: 18 stranica teksta, 18 jedinica sekundarne literature i kritike filma Noa s internetskih izvora. Autorica biblijsku priču o Noi i njezinu filmsku adaptaciju (u kojoj uočava sličnosti i razlike u usporedbi s predloškom, kao i niz originalnih vizualnih rješenja u filmu, usredotočujući se na likove životinja i njihov simbolizam) sagledava pred primarnim planom brige za spas (nedužnih) životinja od sveopće kazne koju je skrivio čovjek. Autorica dokazuje svevremenost biblijskoga teksta u filmskom mediju koji nam opet progovara u suočenjima s aktualnim problemima i izazovima. Za one koji dugo nisu čitali Bibliju, autorica ponavlja izričite upute i zapovijedi kojima se traži briga za životinje – i ne preporučuje jedenje mesa i duša drugih bića. Primjedbe: Čitatelj ne zna odakle se citira razgovor opata jednog benediktinskog samostana i njegova učenika. Molim navesti izvor.„Slika broj taj i taj“ treba biti ispod same slike. Na str. 4 (6. i 10.) autorica kaže „Darrenov Noah“ – to zvuči kao „Stevenova Schindlerova lista“. Molim staviti „Aronofskyjev Noa“. Dalje, na str. 8 spominje se sintagma „ca'ar ba'alei hajim“ – ne radi se o konceptu „poštivanja života općenito“ nego o principu koji zabranjuje „okrutnost prema živim stvorenjima“ ali prvenstveno se misli prema životinjama, na hebrejskom: צער בעלי חיימ Osim Tore i Starog Zavjeta isto načelo zastupa i Talmud (npr. Bava Metzia 32b) Vidi: http://www.jewfaq.org/animals.htm i http://en.wikipedia.org/wiki/Tza%27ar_ba%27alei_chayim Molim precizno staviti značenje sintagme „ca'ar ba'alei hajim“ kao „okrutnost prema životu/životinjama“. Jednorog u simboličkom i značenjskom izričaju redatelja Ridleya Scotta u kontekstu srednjovjekovnih bestijarija Vanda Babić i Denis Vekić Ocjena: 21 stranica, 11 bibliografskih jedinica i više internetskih izvora. Su-autor(ica) istražuje simboliku lika jednoroga u filmovima Ridleya Scotta Istrebljivač i Legenda. I u legendarnom distopijskom cyberpunku i u potonjoj smjesi filmske bajke i fantastičnog filma lik jednoroga vizualno je simplificiran do razine heraldičkoga. Suautori ulaze u analize simbolike, sličnosti s
drugim životinjama, stavljaju jednorog u kontekst ostalih životinja koje su dio rekvizita u filmu kao mehaničke igračke u svijetu bez stvarnih životinja. Jednorog je u filmu Legenda dio metafizičke borbe dobra i zla (utjelovljenoga u liku Darknessa, križanca satira i Sotone), dakle ima nedvojbenih kršćanskih motiva i komponenata srednjovjekovnih bestijarija. U oba slučaja zamjetljiva je artistička, transgresijska primjena motiva jednoroga Primjedba: na str. 4. spominje se „kraljevski grb Škotske i Velike Britanije“. Vjerojatno se misli na kraljevski grb „Škotske i Engleske“ u okvirima Velike Britanije odnosno Ujedinjenoga Kraljevstva. Jednorog je poznat kao simbol Škotske, a lav kao simbol Engleske (Rikard Lavljeg Srca!). Empatija kao mjerilo ljudskosti. Uloga i status životinja u filmu Blade Runner Svjetlana Sumpor Ocjena: opseg 18 stranica, 13 bibliografskih jedinica. Autorica istražuje fenomen empatije u svijetu filma Istrebljivač Ridleya Scotta i u njegovu književnom predlošku te argumentirano dokazuje ironičnu konstrukciju u odnosima između ljudi, androida/replikanata i (umjetnih) životinja – jer se ljudski rod rukovodi narcisoidnošću i sebičnošću – dok je empatija tek floskula za zavaravanje, ili pak ideal za kojim se nikada nije ni težilo. Test ljudskosti je test koji niti jedan čovjek ne bi položio. Distopijski je svijet zasjenjen Descartesovim načinom mišljenja prema kojem su životinje automati bez duše. Ljudi su ugnjetavači i androida/replikanata i životinja koje su u toj distopiji (skoro) izumrle. No, i androidi mogu imati dušu (slučaj androida Roya!), dakle radi se o elementu kojega se ne dobiva prema pripadnosti nekoj društvenoj skupini. Iako su žrtve specizma, mogu dokazati svoju etičku i svaku drugu superiornost, dok ljudski rod biva razotkriven kao etički najniži sloj u hijerarhiji života. (NE)VIDLJIVI ŽIVOTI HOLIVUDSKIH ŽIVOTINJA Čovjek s njuškom i repom – s kime i zašto govori filmska životinja Boris Beck Ocjena: opseg 23 stranice, 56 filmova u filmografiji, 14 bibliografskih jedinica. Autor daje pregled mogućih modusa pojavljivanja životinja na filmu (naturalistička dokumentacija, metaforizacija, identitet, personifikacija), glavne retoričke postupke animiranih filmova (adinaton i personifikacija), status likova životinja (pseudoljudi i životinje; dvostruka uloga), tipove komunikacijskih situacija i značenje govora filmskih životinja uz naglasak na mehanizmu metaforizacije. Neprijatna srodnost: i dade čovek film svakom majmunu Predrag Krstić Ocjena: opseg 37 stranica, 115 (stopetnaest) bibliografskih jedinica. Autor promatra lik majmuna u filmskoj umjetnosti kroz prizmu Darwinove teorije evolucije (dakle u konfliktu s kreacionizmom), dalje u strategiji negativne stereotipizacije (King Kong, majmun s humanoidnim karakteristikama, utjelovljena žrtva i specizma i rasizma – jer budi odbojne asocijacije na afroamerikance u kontekstu kolonijalne književnosti), potom u strategiji sentimentalnog približavanja ljudskome (ljubimac Cheeta, zvijezda zabavne industrije), i konačno u strategiji izvrtanja odnosa čovjeka i majmuna (Planet majmuna kao moguća metafora Amerike tijekom vijetnamskom rata i rasnih nemira 60-ih i 70-ih godina 20. st., kritika militarizma i društvene raslojenosti u „majmunskom ogledalu“). Posljednji dio rada razmatra
sudbinsku povezanost čovjeka i majmuna u okolnostima katastrofe (mors nivelatrix!), uz opomenu: „Životinjama se, naime, dogodilo sve ono što se i nama događa: eksploatacija, esperimentisanje na njima, industrijalizacija njihove smrti.“ (Hodie mihi, cras tibi.) Zanimljiva je i autorova opservacija da tzv. stanje animalnosti čovjekove nema veze sa životinjama – radi se tek o „ljudskosti u krajnjem stanju degradacije“. Filmske mačke – feministička kritika zoomorfizma na filmu Petra Belc – Ocjena: opseg 25 stranica, filmografija s 18 filmova, 40 bibliografskih jedinica. Autorica daje povijesni definicije žene u filozofiji kao i prikaz filmskih žena i mačaka iz feminističke perspektive uz tumačenje simbolike mačaka, pri čemu ukazuje na mehanizme perpetuacije patrijarhalnih mitskih struktura u filmskoj umjetnosti, s rodnom asimetrijom da lik mačke u funkciji intenzifikatora u popularnoj kulturi muškarce oplemenjuje, a žene negativno stereotipizira (do stupnja vještice). VIŠESTRUKI ŽIVOTI FILMSKIH PASA Pas u slovenskom filmu za mlade: od vuka do najboljeg prijatelja Tanja Kovačič Ocjena: opseg 25 stranica, 52 bibliografske jedinice, 3 filma u filmografiji. Autorica definira film u lepezi medija i kulturnih artefakata koji mogu utjecati na stvaranje simpatije ili antipatije prema životinjama, zatim definira pojam film za mlade te daje pregled najpoznatijih filmova. Potom se usredotočuje na tri slovenska filma u kojima se pojavljuju pseće zvijezde Vuk, Jakob i Goca (Sretno, Kekec iz 1963., Sreća na uzici iz 1977. i Maja i mali izvanzemaljac iz 1988.). Autorica zaključuje da pas u slovenskom filmu za mlade odražava vremensko i društveno specifična uvjerenja o psima. Potom razmatra odnos filmskog psa i običnog psa, uporabu riječi dresiranje i školovanje, pojam gradskog i seoskog psa, uloge i značenje koje čovjek i pas imaju uzajamno, pripisivanje ljudskih osobina, osjećaje u odnosu čovjeka i psa, kao i funkciju filma za mlade u smislu socijalizacije. Autorica zaključuje da u poetici filmova za mlade samo djeca imaju pozitivan odnos prema psima, dakle dijete je idealizirano. Primjedba: na 3. str. manuskripta pogrešno stoji ime filma Maja i mali svemirac, te je ostalo slovensko „in“ u „Stronghearta in rin Tin Tina“. Na 6. str. manuskripta stoji „književne prijedloge“ a treba predloške. Na 10. str. manuskripta „zabranjen dostup“ a treba pristup. Kako je Lassie postala lesi - Ana Batinić Ocjena: opseg 22 stranice, 51 bibliografska jedinica. Autorica studiozno obrađuje okolnosti nastanka književne priče o škotskom ovčaru iz peraErica Mowbraya Knighta iz 1940. godine, zalazi u prostor interdisciplinarnog prožimanja dječje književnosti, književne animalistike i filmologije te pokušava na temelju recepcije i književnoga djela kao prijevoda na području bivše Jugoslavije i filmskih i televizijskih adaptacija procijeniti utjecaj na popularizaciju ove pasmine nekada i danas. Autorica iznosi nova znanstvena zapažanja da psi posjeduju svijest, emocije te imaju sposobnost razmišljanja i empatije – kao i moć izazivanja promjena nabolje u svome okolišu. Začuđujuć je podatak da su škotski ovčari imali i svoje mjesto u crkvi „gdje su iza klupa imali posebna mjesta označena imenima“. Detaljna analiza obuhvaća i dizajn naslovnica knjiga te izgleda škotskoga ovčara na njoj u raznim izdanjima. Autorica se dotiče i problematike
filmske adaptacije književnoga djela općenito, te uspoređuje popularnost filmskih adaptacija i književnoga prijevoda u recepciji na našim prostorima. Naglašeno je da je vrijednost lika Lassie / lesi „realna, sentimentalna i simbolična“ te da ima dvostruki status – „dostojanstvenog aristokrata i skromnog ovčara“. Primjedba: Na 8. stranici nalazi se sljedeća rečenica: „Novija filmologija, međutim, ograđuje se od stavova koji počivaju na zastarjelom hijerarhijskom određivanju književnog djela kao hiperteksta te filmske inačice kao hipoteksta (Uvanović 2008: 23; 26), odbacujući tezu da je adaptacija u kreativnom smislu manje vrijedna.“ Očito je došlo do lapsusa u shvaćanju pojma hipotekst (predložak) i hipertekst (adaptacija). Najlakši pristup pravoj informaciji online: https://books.google.hr/books?id=nrv-pnmBlEC&pg=PA157&lpg=PA157&dq=film+adaptation+as+hypertext&source=bl&ots=7t24TPZ aDW&sig=JDjreGOK2_YY9QVNvQ2nb1NOMeo&hl=hr&sa=X&ved=0CCMQ6AEwAGoVC hMIjtaH9fCGxgIV7JnbCh0MQwCL#v=onepage&q=film%20adaptation%20as%20hypertext&f =false Pas u filmu: od tematizacije istinitosti do fikcije i antropomorfizacije Marjetka Golež Kaučič Ocjena: opseg 17 stranica, 56 izvora (sekundarna literatura i filmografija). Autorica proučava utjecaj zoofilmologije s temom psa kao protagonista na emocionalni svijet gledatelj uz poželjan ideološki pomak prema ekološko-etičkom opredjeljenju (ekocentrizam umjesto antropocentrizma) – i to na temelju analize jednog dokumentarno-igranog filma te jednog animiranog filma koji daju primjer uporabe i zlorabe psa. Autorica se osvrće na kritičke oblike domestikacije, antropomorfizacije te napose zlorabe u vidu vivisekcije (legalizirano mučenje zbog „viših ciljeva“). Kad bebe mašu repom ili životinje kao surogat djeca u screwball komedijama Koraljka Meštrović Ocjena: opseg 13 stranica, 8 bibliografskih jedinica, 24 filma u filmografiji. Autorica daje pregled filmske screwball produkcije u kojima zamjećuje motiv životinje (najčešće psa) kao zamjene za dijete, čime se dekonstruirala američka tradicionalna obitelj kao i brak. „Emancipirana“ žena screwball komedije preferira životinjskog „potomka“, a screwball antimuškarac gubi svoj maskulinitet, status hranitelja obitelji kao i humanitet – poprima životinjska svojstva, doduše bez njihove spolne potentnosti. On je pas koji je vječito gladan i živi o tuđem trošku. NARISANI ŽIVOTI – PORUKE I ZNAČENJA ANIMIRANE ŽIVOTINJE “Slatki mali životinjski likovi” ili Čudesan svijet Disneyjevih animiranih antropomorfa Nada Kujundžić Ocjena: opseg 30 stranica, 41 film u filmografiji, 59 bibliografskih jedinica. Autorica je proučila Disneyeve dugometražne ainimirane filmove iz razdoblja od 1937. do 2013. godine s obzirom na filmski sadržaj, vizualni identitet i karakteristike životinjskih likova, njihovu uporabu kao utjelovljenja etničkih, rasnih i rodnih stereotipa te konačno s obzirom na odnos ljudskih i životinjskih likova. Autorica prepričava nalaze iz sekundarne literature o izgledu prvih crteža životinja, o praksi promatranja i crtanja živih modela, o tendenciji ugradnje ljudskih elemenata (s
3 kategorije: minimalna humanizacija, humanizirane životinje, animalizirani ljudi), o sukobu antropomorfnih i životinja bez ljudskih osobina, o narativnom obrascu klasične bajke, o animalnoj simbolici, o perpetuiranju specizma i glorifikaciji dominacije čovjeka nad životinjom, o procesu domestifikacije i petizacije, o životnjskim metamorfozama Niti sova niti čovjek – ptičji junak u velikoj animiranoj pustolovini Marija Geiger Zeman, Zdenko Zeman Ocjena: opseg 35 stranica, 55 bibliografskih jedinica, 24 filma u filmografiji. Autorica i autor proučavaju lik sove i njegovu uporabu u animiranom filmu Zacka Snydera Legenda o čuvarima (2010.), dakle u mediju u kojem animirane životinje postaju hibridima ljudi i životinja. U uvodnom dijelu daju pregled kako je sova simbolički kodirana u raznim kulturnim kontekstima, osvrću se na hegemonijalne ideologije (male gaze, human gaze, bijeli patrijarhalni kapitalizam, rasizam, homofobija) koje stvaraju lažnu sliku stvarnosti, te ustanovljuju fenomen filmskog stvaranja lažnih iluzija o posjedovanju životinja koje nakon što splasne pomodna potražnja bivaju odbačene kao otpad – bez spoznaje da se radi o živim bićima. U analizi filma autorica i autor dokazuju poetiku holivudskog spektakla s instant kategorizacijom i projekcijom mitološke pustolovine ljudskog junaka u svijet sova, te klasičnu borbu dobra i zla (nacistički rasizam projiciran na jednu vrstu sova). Nakon izlučenja zla, svi dobri likovi sova okupljaju se na legendarnom Stablu te perpetuiraju priču o pobjedi dobra. No, autorica i autor otkrivaju u liku Sorena i intuiciju i suosjećajnost, dakle odmak od androcentričnosti. Budući da je riječ o „samo hibridnim bićima – entitetima u obličju sova koji pripovijedaju genuino ljudske naracije“, autorica i autor apeliraju na potrebu snimanja i filmova u kojim bi životinje pričale svoje autentične priče. (NE)AUTENTIČNI ŽIVOTI DOKUMENTARNIH ŽIVOTINJA Dokumentarni filmovi o divljim životinjama: uzgajaju li divljinu u svome vrtu? Lidija Bernardić Ocjena: opseg 19 stranica, 27 bibliografskih jedinica. Autorica daje pregled razmišljanja iz recentne strane istraživačke literature vezane za dokumentarne filmove o divljim životinjama. Dokumentarni filmovi su poput zooloških i botaničkih vrtova oblik heterotopije prilagođene korisniku u smislu ugode konzumiranja, pri čemu slika životinje u filmu može postati nadomjestkom za stvarnu životinju. Autorica daje povijesni prikaz ovoga žanra (didaktična svrha, kolonijalni odnos, Disneyeva poetika životinjskog individualizma, filmovi navlakuše, filmovi s tendencijom stvaranja slike o dobrim i loših životinja, slavni istraživači, ekološki motivi, specijalizirani kanali, plišanomentarci, naturalistički i etološki prikazi, skupi blue-chip dokumentarci, konzumeristički reality podžanrovi) kao i prikaz tehnika kojima se svijet životinja približava čovjeku (dramatična naracija, antropomorfizacija, filtriranje kroz kontekst čovjeka i ljudskog govora). Autorica naziva (tj. preuzima iz sek. Literature) naše doba „antropocenom“ u kojem je čovjek apsolutni gospodar koji „uzgaja divljinu“, ali istovremeno životinje se mogu pretvoriti u plohe na koje naše nesvjesno projicira upozorenja – ili pak ono što i sami želim vidjeti u svom narcizmu. Autorica zaključuje da ovaj žanr ne može nikada postati „objektivan način promišljanja o drugim životinjama“ te spominje Uexküllovu ideju koja bi mogla postati jedini „način razumijevanja i stvaranja filmova o drugoj životinji“ – ako životinjama dopustimo „mogućnost stvaranja i posjedovanja vlastite ontologije“.
Primjedba: Sažetak ne bi trebao sadržavati izraz kao što je „već pomalo lanjski snijeg“. Konj u filmu: od protagonista do specijalnog efekta Nikica Prvanović Babić Ocjena: opseg 19 stranica, 15 bibliografskih jedinica, 27 filmova u filmografiji. Autorica daje pregled simbolike konja u nizu civilizacija te nudi četiri kategorije filmskih prikaza konja (kao protagonisti, kao sporedni likovi, kao anonimni dodatni efekti u westernima te gl. tema u dokumentarcima i popularno-znanstvenim filmovima) koje onda ilustrira primjerima filmova uz raspravu o spolu životinje i popularnosti u narodu. Članak završava meditacijom o nevjerojatno teškom položaju konja u današnjici – jer kada se iscrpe do kraja, završe u klaonicama, i u konzervama za pseće meso. Reprezentacija zla u dokumentarnim filmovima o pravima, odnosno oslobođenju životinja ili kako kultura kolje prirodu: "problem zla" u Coetzeejevu romanu o Elizabeth Costello Suzana Marjanić Ocjena: opseg 27 stranica, 52 bibliografske jedinice, 4 filma u filmografiji, nekoliko fotografija. Vrlo kompleksan zooetički znanstveni rad koji proučava s jedne strane akademski antiroman Elizabeth Costello. Eight Lessons (2003.) J. M. Coetzeeja (o klaonicama životinja kao varijantama ratnih konclogora te o zlu koje se perpetuira u tekstualnoj mimezi, dokazujući kafkijansku kvalitetu stvarnosti) kao i dnevnik Sue Coe Dead Meat (1996.) te s druge strane filmove kao što su Krv životinja (žanr shockumentary ili splatter, 1949.), Moj pas (1956.) i Oči bez lica (1959.) Georgesa Franjua (u kontekstu Cameronova Avatara, animiranog filma Jimmyja Haywarda Purani u bijegu, te aktivističkog/artivističkog filma Earthlings Shauna Monsona). Kao što postoji „banalnost zla“, tako postoji i „banalnost klanja kao nešto što je ukorijenjeno u svakodnevici“. Coetzeejeva junakinja Elizabeth Costello u poglavlju Problem zla osvrće se na roman Paula Westa The Very Rich Hours of Count von Stauffenberg (1980.) te ustanovljuje da opis monstruoznog nacističkog nasilja protiv urotnika iz Wehrmachta izaziva prenošenje dodira zla i može ugroziti i pisca i čitatelja, može proširiti mrak zla. Autorica rezignirano zaključuje da je patnja životinja „legalizirana od strane velikih korporacija koje su u sprezi s političarima, što sve onda dovodi i do normativizacije globalne ideologije karnizma.“ Prikaz zla donekle se nalazi u domeni opscenoga te ne mijenja stanje stvari. Čak i kada se krši tabu zabrane prikaza zla, zlo i dalje egzistira. Primjedba: konciznije i bez citata sastaviti sažetak i na hrvatskom i na engleskom! ŽIVOTI ONKRAJ FILMSKOG SCENARIJA Diskurzivna konstrukcija kukaca u televizijskim oglasima: multimodalna analiza Branislava Vičar Ocjena: opseg 30 stranica, 17 bibliografskih jedinica, 16 promidžbenih video uradaka s You Tube kanala. Na temelju iscrpne žanrovske analize, kao i multimodalne kritičke diskurzivne analize televizijskih oglasa za insekte (Raid, Baygon i Mortein) te usporedbom stila televizijskih oglasa iz 1956. i 2006. autorica dolazi do zaključka o umjetno stvorenoj negativnoj stereotipizaciji insekata kao neprijateljske militantne sile (stoga je tu i poetika vesterna kao i poetika video igara) u svijesti obitelji a radi povećanja prodaje i time profita tvrtki korporativnog kapitalizma. Autorica izdvaja vizualne i verbalne topoe u manipulativnoj strategiji koja ima više
faza djelovanja na psihu publike, kao i stilske figure (npr. pleonazam „ubiti do smrti“ s intenzifikacijskom funkcijom), konotiranje svijetlim i tamnim tonovima, glazbeni mickeymousing, te ženu kao nositelja glavne uloge u televizijskim oglasima, naravno uz lik djeteta kao simbola nedužnosti kojega napadaju okrutni nametnici. Stoga je dozvoljena eliminacija bez grižnje savjesti. Insekti nisu bića, nego problem koji valja eliminirati. Jaganjac i nova stvarnost Josip Zanki Opseg: 8 stranica, 8 bibliografskih jedinica, 10 kratkih video uradaka Vladimira Protića na You Tube kanalu. Autor prepričava sadržaje blasfemično-sarkastičnih-vulgarnih filmskih uradaka u kojima dominira tzv. „Jaganjac“. Osim destrukcije religije, u video uradcima događa se i dekonstrukcija maskuliniteta balkanskog muškarca. KONAČNO MIŠLJENJE: Zbornik znanstvenih radova FILMSKI ZOO svakako zaslužuje financijsku potporu za izdavanje te ima ocjenu „preporuka s posebnim naglaskom, izvrsna knjiga“.
Prof. Dr. Željko Uvanović