Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku – Filozofski fakultet Odsjek za njemački jezik i književnost Katedra za njemačku književnost (profesor njemačke književnosti) Prof. dr. Željko Uvanović, znanstveni savjetnik (broj znanstvenika u upisniku 211164) Popis publikacija: http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=211164 Tri publikacije koje kvalificiraju za recenziju: 1. http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=324721 (koautorska knjiga) Književnost i film. 2. http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=602576 (članak u zborniku) „Grassova apokaliptična štakorica“
3. http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=565420 (članak u zborniku) „Peter Greenaway's film productions of sex and gender gap.“ Kratki životopis: - rođen 1967. -1987.-1991. dodiplomski studij engleskog jezika i književnosti te njemačkog jezika i književnosti (ravnopravni predmeti osmosemestralnog programa) na tadašnjem Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Osijeku; -1993.-1995. poslijediplomski dvogodišnji znanstveni studij opće znanosti o književnosti (s posebnim osvrtom na njemačku književnost) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu; 3. veljače 1998. stjecanje poslijediplomske titule magistar znanosti u području humanističkih znanosti, polje znanosti o književnosti obranom magistarske teze pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. sc. Viktor Žmegač, prof. dr. sc. Marijan Bobinac, prof. dr. sc. Vlado Obad; 27. veljače 2001. stjecanje titule doktora znanosti u području humanističkih znanosti, polje znanosti o književnosti, obranom doktorske disertacije pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Marijan Bobinac, prof. dr. sc. Vlado Obad, prof. dr. sc. Dragutin Horvat; 18. travnja 2002. nastupno predavanje za izbor u zvanje sveučilišnog docenta za njemačku književnost pod naslovom „Heines politische Lyrik“ pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. sc. Vlado Obad, prof. dr. sc. Josip Babić, prof. dr. sc. Marijan Bobinac; napredovao u znanstvenim zvanjima od znanstvenoga suradnika, preko višeg znanstvenog suradnika do znanstvenoga savjetnika; napredovao u znanstvenonastavnim zvanjima od docenta preko izvanrednog profesora do redovitog profesora; stipendist DAAD-a i ESKASa, ERASMUS-docent na LMU Münchenu, te sveučilištima u Sevilli, Pardubicama i Krakovu. Član znanstvenog savjeta španjolskog časopisa Estudios Filologicos Alemanes (v. http://institucional.us.es/restfa/principal.htm) i član recenzentskog zbora američkog časopisa Journal of Arts and Humanities (v. http://theartsjournal.org/index.php/site/pages/view/pool) Područje znanstvenog interesa: njemačka, hrvatska i engleska književnost, komparativna književnost, filmske adaptacije književnosti, intermedijalnost, pragmalingvistika. Član brojnih stručnih i znanstvenih udruga. Vidi i: http://www.ffos.unios.hr/germanistika/zeljkouvanovic E-mail adrese: uvanovic@gmail.com zuvanovic@ffos.hr
Osijek, 11. srpnja 2016.
RECENZIJA zbornika znanstvenih radova pod naslovom Mačkozbornik: od Bastet do Catwoman Uredile: Suzana Marjanić i Rosana Ratkovčić Za izdavačku kuću JESENSKI I TURK, d. o. o. Zagreb Za urednika g. Petra Bujasa
OPĆA OCJENA CJELOKUPNOGA ZNANSTVENOG ZBORNIKA/ZBIRNE KNJIGE Vrsta knjige: znanstvena urednička knjiga s moralnom porukom bioetičkog egalitarizma. Knjiga je po svojoj koncepciji tematski zbornik radova iz područja kulturne animalistike kojima je cilj definirati i opisati u polivalentnom, multidisciplinarnom znanstvenom diskursu odnos čovjeka i mačke/mačka, ali osim togu i u vidu izvješća o vlastitom životnom iskustvu interakcije s mačkom kao (su)životinjom na istoj ravni čovjekomačkovskoga suživota (npr. tekst Vladimira P. Gossa, Ljiljane Horvat Komerički, Josipa Zankija). Izvornost djela: izvorno djelo na hrvatskom jeziku, nekoliko tekstova su prijevodi sa engleskog, ukrajinskog i ruskog jezika na hrvatski. Jedan tekst je na srpskom jeziku (autor Predrag Krstić). Jedan prilog iz Bugarske je i dalje na engleskom jeziku. Jedan tekst na ruskom, još nepreveden na hrvatski. Znanstvena relevantnost i čimbenik kvalitete: ocjena izvrstan. To se može obrazložiti i činjenicom što u Republici Hrvatskoj slična autorska ili urednička knjiga koja se na ovdje prikazan sveobuhvatan način bavi fenomenom odnosa čovjeka i mačke ne postoji. Također, radi se o tekstovima vrhunskih stručnjakinja/stručnjaka za ovu problematiku, koji se u svojim istraživanjima pozivaju na recentnu svjetsku literaturu. Osim iz Hrvatske, urednice su dobile tekstove i iz Bugarske, Ukrajine, Srbije, Rusije i SAD-a. Ciljna skupina: znanstvenicima i studentima folkloristike, etnologije, antropologije, zooetike, ekologije, religije, filozofije, jezikoslovlja, znanosti o književnosti, filmologije, komparatistike. Postoji veliki društveni interes za objavu ove zbirne knjige jer svojom problematikom i svojim znanstvenim uvidom pomiče stanje istraživanja ove interdisciplinarne problematike u Hrvatskoj te stoga predstavlja „kvantni skok“ i iskorak, zajedno s prethodne 2 uredničke knjige suurednica Antonije Zaradija Kiš i Suzane Marjanić u okviru projekta MZOS-a, naravno i u kontekstu zbornika Filmski Zoo (suurednica Suzana Marjanić) koji uskoro treba izaći iz tiska. Mačka je životinja čijem šarmu nisu mogli odoljeti ni Sir Walter Scott kao niti prorok Muhamed, a šarmu ove impozantne zbirke znanstvenih radova neće moći odoljeti mnogi čitatelji u Hrvatskoj i šire.
O prikladnosti metodologije, znanstvenoga izričaja i nazivlja te bibliografije postoje ocjene u daljnjem tekstu uz ocjene svakog pojedinog priloga u zborniku. Međutim, sveukupni je dojam da su svi prilozi u zborniku napisani na znanstveno suveren način i slijedeći najviše standarde u metodologiji pisanja znanstvenih radova. Nekoliko radova je esejističke razine, ali pruža visok stupanj informativnosti u svojim pregledima stanja proučavanja. Znanstveni doprinos ove zbirke tematski povezanih radova jednak je zbroju znanstvenih doprinosa pojedinačnih priloga, a o tome je sve napisano u nastavku. Autori dolaze iz različitih područja znanosti, te su komplementarnim pristupima obogatili spoznaje o statusu mačke u interakciji s ljudima u više medija, iz više rakursa, s reperkusijama u stvarnosti, kao i u politici. Kritičke primjedbe navedene su iza svakog zasebnog komentara članka.
OCJENA POJEDINAČNIH TEKSTOVA ZBORNIKA UVODNIK Suzana Marjanić i Rosana Ratkovčić: Zoo-uvod u ljudsko-životinjske odnose na primjeru M/mačkozbornika OCJENA: standardan uvodni tekst koji osim što stavlja problematiku zbornika u adekvatan kontekst te opisuje svaki pojedinačni prilog u zborniku predstavlja znanstveni diskurs koji se poziva na 20 bibliografskih jedinica. POGLAVLJE
1. MAČJIH DEVET ŽIVOTA – Suživot i bioetika Marija Geiger Zeman, Zdenko Zeman U VRLOM MAČJEM DRUŠTVU ILI KAKO SE SVE ISPREPLIĆU ŽIVOTI MAČAKA SA ŽIVOTIMA LJUDI OCJENA: Opsežan znanstveni rad koji počiva na 78 bibliografskih jedinica istraživačke literature. Suautori tvrde da iako su ljudski i životinjski životi tisućama godina isprepleteni na
mnogobrojne i kompleksne načine, društvene i humanističke znanosti nisu prepoznale važnost animalističke tematike. Posebno intrigantnom i inspirativnom pokazuje se socio-kulturalna (re)interpretacija životinja (DeMello 2012.). Dugi su put mačke prešle od štovanja u staroegipatskim hramovima preko srednjevjekovnih demonizacija do današnjeg statusa člana/ice obitelji u kućanstvima diljem svijeta te ikona u imaginariju popularne kulture. Analiza je fokusirana na prezentacije i interpretacije ljudsko-mačjeg odnosa u knjigama Fantastični Mačak Bob/I kako je spasio moj život (2014.) Jamesa Bowena i Dewey (2012.) Vicki Myron.
Ljiljana Horvat Komerički Mačji dom «Stari Maček» OCJENA: Mačji dom „Stari Maček“ rezultat je nastojanja Ljiljane Horvat Komerički da mačkama koje nikada nisu imale dom ili su ih njihove obitelji odbacile pruži siguran i udoban „Dom za uvijek“. Njezina je ideja naišla na potporu mnogih ljudi i tvrtki. „Stari Maček“ je danas dom za 129 mačaka. Radi se autobiografskom poslovnom izvješću s dirljivom emocionalnom notom
Kalina Zahova Stray Cats in Bulgaria (tekst još nepreveden na hrvatski?) OCJENA: Autorica radi u Institutu za književnost Bugarske akademije znanosti u Sofiji. Tekst predstavlja izvorni znanstveni rad koji koristi 13 jedinica sekundarne literature. Tematski kompleks obuhvaća problem napuštenih mačaka u Bugarskoj, problem ljudske nehumanosti u odnosu prema životinjama i specifično mačkama, te konačno novo zakonodavstvo koje pokušava nametnuti bolji tretman (napuštenih) mačaka. Autorica spominje i pokušaje medija da se raširi kultura nenasilja prema životinjama, te razlikuje situacije u urbanim i ruralnim sredinama. Karmen Turčinov Mačka zvana Nikadnerecinemogu OCJENA: Autorica prepričava priču koju je čula o svakodnevici otočana koja je pak isprepletena "svakodnevicom" raznih životinja: mačaka, ovaca, magaraca pa čak i vrana. Međutim,
izoliranost i golet otočja razvila je neke oblike međusobne povezanosti između ljudi i životinja koji daju nove sadržaje našim znanjima o životinjskim navikama i sklonostima. Potreba za preživljavanjem, usamljenost i zahvalnost navode životinje na vrlo dramatična djelovanja. Ta djelovanja u nekim slučajevima ispunjena su odanošću i ljubavlju, ili pak u drugima, smionošću, lukavošću, tvrdoglavošću i neposlušnošću. Nerijetko njihova su djelovanja vrlo slična ljudskima. Ljude često u djelovanju blokiraju njihove svakojake misli, a mačke su uvijek spremne na akciju, ma koliko akcija iz ljudske perspektive izgledala nemoguća. Autorica tu priču iz stvarnosti stavlja u teorijski okvir te je nadograđuje znanstvenim diskursom koji se poziva na 33 bibliografske jedinice znanstvene literature. Bruno Beljak "Radne" mačke na hrvatskoj seoskoj okućnici OCJENA: Tekst pokušava odgovoriti na znanstveno pitanje koja je uloga mačke u kulturi odnosa čovjeka i životinja. Fokus je stavljen na ulogu mačke u ruralnoj Hrvatskoj. Razmatra se tradicija držanja mačaka, u i oko kuće, te etnomedicinsku ulogu mačaka na kulturu zdravlja čovjeka. Današnji "over sensitive" odnos prema kućnim ljubimcima stavlja životinje u centričan položaj i pomiče dosadašnji tok evolucije. Antropocenski gledano, u posljednjoj epohi čovjek upravlja evolucijom životinja, pa tako i mačaka. Modernizacija mačaka prati proces čovjekova razvoja, mačka
danas
i
nekad
su
dvije
različite
životinje.
Asertivnošću i svestranošću mačke osvajaju čovjekovu naklonost i obostranu želju domestifikacije. Za ostalu devijantnost se pobrinuo čovjek, koristeći mačke kao ukusan specijalitet, a ponekad dodijelivši mačkama glavnu ulogu na filmskom festivalu. Autor se poziva na 7 izvora te koristi i slikovni materijal. Vladimir Peter Goss Aleksandar i noj OCJENA: Autor se u svom autobiografskom osvrtu (bez korištenja sekundarne literature) s puno humora osvrće na svoje gotovo sedamdesetogodišnje iskustvo suživota s mačkama na tri kontinenta. Posebice se bavi pitanjem kako se mačke uključuju kao ravnopravni subjekti u obitelji i kućanstva i kako formuliraju i čuvaju stečena prava, te stvaraju sustave komunikacija koje uključuju i oponašanje ljudskog govora. Ključni subjekti su dva autorova "supermačka",
Alex i Hannibal, a jedan od posebno opisanih dogođaja je Alexov epski susret s nojem. Autor je produktivan pisac romana i kratkih priča i međunarodno priznati znanstvenik s područja likovnih umjetnosti. To ga naravno ne kvalificira kao prirodnog znanstvenika. No, vjeruje da su primjeri koje nudi kao i privremeni zaključci rezultat objektivnog zapažanja i činjeničnog razmatranja, te mogu poslužiti kao građa za bolje razumijevanje intelekta i društvenih vještina naših mačjih prijatelja. Ovi pak, kao izraziti individualisti ne mogu se, uostalom kao ni ljudi, svoditi na sheme i formule. Svaka je mačka, kao i svaki čovjek, pojedinac pa tako nema niti neke jedinstvene formule za njihove međuodnose. Šarmantan i duhovit tekst – kao da ga je napisao kakav mačak!
Josip Zanki Mačke i razbijanje astralnih larvi OCJENA: Autobiografsko izvješće u kojem se autor poziva na 15 bibliografskih jedinica znanstvene literature. Autor tvrdi da više takozvanih zapadnih ezoterijskih tradicija govori o mačkama kao prvim životinjama dobivenim svojevrsnim genetičkim inženjeringom i kloniranjem. Više kazivača mu je govorilo o tome kako su kućne mačke dobivene u starom Egiptu posebnim križanjima i magijskim ritualima. Njihov je cilj bio kreirati životinju koja će svojim vrškom repa, brkovima i ušima razbijati i uništavati nakupine astralnih larvi te tako pomagati ljudskim bićima. Tvrdili su mu da je neosporno dokazano kako osobe koje u stanu drže mačke imaju puno bolje izgrađene međuljudske odnose i ne pate od emocionalnih poremećaja. Naravno sve to zahvaljujući trudbeništvu njihovih malih Behemota i pregalačkom radu repom, ušima i brkovima. Ovakve teorije polaze od učenja Helene Petrovne Blavatsky i Charlesa Webstera Leadbetera o astralnim razinama. U ovoj studiji autor nastojati pokazati utjecaje mogućeg čišćenja astralnih larvi i drugih negativnih formi na njegovu obitelj i njega osobno. Na taj način kao „insajder“ nastoji iznijeti osobnu mačju etnografiju i ispričati kompleksnu obiteljsku sagu.
POGLAVLJE
2. MAČAK KOD TIFFANYJA – Književne mačke
Vinko Grubišić Tako posebna mačka Charlesa Baudelairea i tako poopćena mačka Eugènea Ionesca OCJENA: Izvorni znanstveni rad koji se služi metodom close readinga i komparacije. Autor tvrdi da je Charles Pierre Baudelaire (1821.–1867.) svojom zbirkom lirike Le fleurs de mal te pjesmama u prozi Spleen pjesnički obilježio svoje stoljeće kao malo koji pjesnik. U toj zbirci nalazimo pjesme Le Chat te Les Chats, koje se međusobno dosta razlikuju formom i tematski. Svakako da postoje razlozi što se imenica muškog roda "le chat” prevodi na razne jezike kao imenica ženskog roda. Neki su kritičari (npr. Edmond Duranty, Théophile Gautier ili Maurice Barrès) smatrali pjesmu Le chat, uz Les Hiboux (Sove) te Le Beau Navire (Krasna lađa) najuspjelijima u jednoj od najuspjelijih knjiga poezije 19. stoljeća. Autor tvrdi da bi se moglo reći da je ono značenje koje je Baudelaire imao u 19. stoljeću u poeziji, Eugène Ionesco (1909. – 1994.) imao na području drame 20. stoljeća. Upravo "mačka”, kao jedna od čovjeku najbližih životinja, postaje leksička jedinica ljudskog (ne)sporazumijevanja, što odgovara plošnoj situaciji (ne)događanja i semiotičke praznine. Autor uzima u razmatranje posebno drame La leçon (Lekcija) te L’Avenir est dans les œufs (Budućnost je u jajima). Autor ove raščlambe propituje koliko je Baudelaireova mačka različita od Ionescove te u kolikoj mjeri nas obje podsjećaju na Crnoga mačka Edgara Allana Poea.
Petra Pugar Aslan i bestijarijski lav: velika mačka u srednjovjekovlju i fantastici OCJENA: Rad se bavi odnosom ikonografije srednjovjekovnih bestijarija i književnog žanra fantastike na primjeru bestijarijskog lava i lika Aslana iz ciklusa romana Kronike iz Narnije C. S. Lewisa. Rad se osvrće i na suvremene kulturnoanimalističke tendencije i s tog gledišta analizira fenomen životinjskog u Kronikama iz Narnije. Nakon uvodnog prikaza strukture i funkcije bestijarija, srednjovjekovne ilustrirane didaktičke vrste koja je popularizirala neka tumačenja životinje u kršćanskom ključu, istražuju se načini na koje Lewis koristi bestijarij kako bi stvorio vlastitu kršćansku alegoriju unutar fantastike. Izdvojena životinja koju rad analizira je lav, koji
zauzima prvo mjesto među životinjama bestijarija i neizostavan je u svim njegovim verzijama, a opisane tjelesne i ponašajne karakteristike te velike mačke najčešće su popraćene simboličkom kršćanskom interpretacijom. Analiza pokazuje kako u promatranom ciklusu romana, utjelovljujući životinjskog kralja Aslana, lav zauzima središnje mjesto u funkciji ostvarenja Lewisove alegorije putem uspostavljene bestijarijske ikonografije. Rad počiva na 18 djela znanstvene literature.
Terri Windling Mačji folklor OCJENA: Prijevod teksta pod naslovom „Feline Folklore“ spisateljice, umjetnice, urednice i utemeljiteljice studija Endicott i Časopisa mitskih umjetnosti (Journal of Mythic Arts). Prijevod i prilagodba teksta: Nada Kujundžić. U esejističkom tonu (i bez popisa sekundarne literature) autorica daje pregled lika / stvorenja mačke u folklornoj magiji, mašti, biblijskom i sličnim mitovima u mnoštvu geografskih odrednica ii u širokom vremenskom luku. Zanimljiv je sraz s jedne strane uzvišenog statusa mačke u staroegipatskoj (pa i germanskoj i keltskoj, starobritanskoj) kulturi i religiji (te revitalizacije istoga u suvremenim ezoterijskim pokretima) i s druge strane demonizacije mačke u srednjovjekovnom kršćanstvu koje ju je asociralo s vješticama. Međutim, pogled na mačku u praznovjerju je zapravo ambivalentan, odnosno različit za različite narode i kulturne krugove, ne postoje jednoznačne, općenito vrijedeće denotacije i konotacije lika mačke. Oko mačke se lome koplja različitih doživljaja, koja kao da imaju svoje izvorište u različitom poimanju onostranoga svijeta. Mijenjanje izgleda (shapeshifting), mačje oči i njihova kvaliteta kanala za ulazak u vilinski svijet – kvalitete su koje kao da dokazuju postojanje iracionalne stvarnosti. U drugom dijelu rada autorica raspravlja o književnim bajkama, pričama, uredničkim antologijama folklornih tekstova o mačkama, fantasy romanima, mačjim putopisima, mačjim horror pričama, mačku Grimalkinu Sira Waltera Scotta, s konačnim upozorenjem da s mačkama treba postupati obazrivo – jer moguće je da se u njima skriva koji prerušeni predstavnik aristokracije, začaran i pretvoren u mačku!
POGLAVLJE
3. MAČAK U ČIZMAMA – Mačka od bajke do suvremene dječje književnosti
Nada Kujundžić Žanrovske transformacije maca i macana u zbirci Kinder und Hausmärchen Jacoba i Wilhelma Grimma OCJENA: Autorica analizira pojavnost, atributi i uloga mačke u žanrovski raznolikim pripovjednim tekstovima objavljenima u zbirci Kinder- und Hausmärchen (Dječje i kućne bajke, 1812./5. – 1857.) Jacoba i Wilhelma Grimma. Rad se temelji na tekstualnoj analizi i komparativnom čitanju odabranih tekstova u kojima se spominje mačka. Autoricu zanima u kojim se pripovjednim žanrovima javlja lik mačke, te postoje li na razini žanra razlike u osobinama i ulogama koje se mački pripisuju. Posebna pozornost posvećuje se žanrovima bajke, basne, priče o životinjama te šaljivoj pripovijesti (Schwank). Temeljni korpus istraživanja predstavlja posljednje, sedmo izdanje Grimmove zbirke (1857.) kao i priče objavljivane u ranijim izdanjima koje su bile uklonjene iz zbirke. Autorica se bavi i problematikom žanrovske klasifikacije te problematike književnog žanra. Na kraju rada autorica iznosi zaključke o prikazu mačjih likova, o odnosu čovjeka prema mački te o ulozi mačaka. Opsežan i iscrpan rad poziva se na 103 djela sekundarne literature.
Ljubica Matek Pjesme o mačkama za djecu i odrasle: T. S. Eliot i pitanje identiteta OCJENA: Predmet istraživanja su Eliotove pjesme o mačkama Knjiga starog mačka o mačkama svakodnevnim (Old Possum's Book of Practical Cats) a rad se bavi pitanjem imena i identiteta, a oslanja se na kulturnoanimalistički aspekt vidljiv iz Eliotovih stihova u kojima se može iščitati negiranje antropocentrične hijerarhije živih bića. Baveći se identitetom personificiranih mačaka, Eliot ne samo da potiče čitatelje na humanije razmišljanje o mačkama, ne-ljudskim životinjama, nego svojim živopisnim prikazima mačjih tipova i dogodovština ukazuje i na to da je njihov život jednako vrijedan i opterećen jednakim problemima kao i ljudski anticipirajući ono što će se tek desetljećima kasnije nazivati bioetičkim egalitarizmom i ono što se za njegova života,
zahvaljujući pojavi psihoanalize, tek počelo razvijati u teoriju identiteta. Kod Eliota su mačke punopravna živa bića koja dijele ovaj zemaljski dom s ljudima i drugim ne-ljudskim bićima, što dokazuje čitav Eliotov opus i njegova poetika koja zagovara transcendenciju i univerzalni mir. Autorica se bavi i problematikom troslojnog, trostrukog imenovanja (javno, privatno i intimno ime), vodi uvjerljiv dijalog s dosadašnjom istraživačkom literaturom o predmetu istraživanja i progovara o paradoksalno pogrešnoj recepciji ovih Eliotovih pjesama u njegovoj suvremenosti. Rad se poziva na 35 bibliografskih jedinica. Martina Jurišić Mačak u škripcu: životinje u dječjoj književnosti OCJENA: Rad je rezultat istraživanja i iščitavanja animalističkih elemenata u ilustriranoj knjizi Mačak i vrag Jamesa Joycea. Osim upućivanja na animalističke elemente knjige, prvenstveno prikaz mačke, u radu se predstavlja i općenita praksa prikazivanja životinja u dječjoj književnosti te percepcija djece kao bića bliskih životinjama zbog čega su često upravo životinje glavni protagonisti dječje književnosti. Također, rad ukazuje i na poimanje mačke kao ambivalentne životinje koja je često kroz povijest prikazivana i kao saveznica bogova, ali i kao saveznica nečistih sila, pri čemu je potonja svijest o mačkama i danas više prisutna. James Joyce u svojem djelu kroz prikaz odnosa mačke, vraga i gradonačelnika zapravo daje subverzivnu kritiku društva uobličenu u diskurs dječje književnosti. Navedena bibliografija i internetski izvori. Barbara Pleić Tomić Maca Papučarica ili horor u šumi: majčinska ambivalencija, nadzor i kazna u dječjem klasiku Ele Peroci OCJENA: Maca Papučarica, djelo slovenske književnice Ele Peroci, omiljeni je klasik dječje književnosti koji generacijama poučava najmlađe čitatelje i čitateljice važnosti čuvanja vlastitih stvari. Međutim, pod naizgled pitomom i ljupkom tekstualnom površinom razotkrivaju se daleko problematičnija i mračnija značenja koja ovu poučnu priču približavaju sferama psihološke i mitološke strave i užasa. Analizirana u ključu psihoanalitičke i feminističke književne teorije, Maca Papučarica iščitava se kao priča o izolaciji i samoći, kaosu i kontroli, nadzoru i kazni, dok likovi i djece i Mace figuriraju kao fantastična, iracionalna bića društvene margine, Maca uz to i kao simboličko utjelovljenje ambivalentnog majčinstva. Uz brojne reference na druge benigne
i/li maligne mačke koje nastanjuju svjetove (popularne) književnosti, ovaj tekst baca novo svjetlo na čarobni i zastrašujući svijet Mace Papučarice. Autorica koristi slikovni materijal te se poziva na 11 djela sekundarne literature.
POGLAVLJE
4. HELLO KITTY – Mačka u likovnoj umjetnosti i vizualnoj kulturi Dajana Vlaisavljević Neke naše mačke. Motiv mačke u hrvatskoj likovnoj umjetnosti od 19. st. do danas OCJENA: Rad predstavlja ikonografsko te stilsko-morfološko istraživanje motiva mačke u hrvatskoj likovnoj umjetnosti od 19. stoljeća do danas, pri čemu je motiv mačke sagledan u okviru
šire teme animalizma u hrvatskoj likovnoj umjetnosti. Sakupljena likovna djela
predstavljaju motive mačke u raznolikom rasponu prikazivanja, od djela u kojima se mačka pojavljuje samo kao štafaža, tj. kao nebitan dio scene pa do antropomorfiziranih prikaza te portreta mačaka. Kriterij klasifikacije su stilska razdoblja, umjetnički pravci i pojedinačni individualni izrazi. Autorica započinje svoj rad osvrtom na likovno stvaralaštvo Leonarda da Vincija, zatim se bavi dualizmom, tj. ambivalencijom u doživljaju mačke te prelazi na pregled motiva mačke u slikarstvu na području Hrvatske: od Mrtve prirode s mačkom Clementine Nielssen Lederer, preko Nikole Mašića i Ise Kršnjavoga do Miroslava Kraljevića, Krste Hegedušića i naposljetku slikarica i slikara kraja 20. stoljeća. Rad se poziva na 11 djela sekundarne literature. Silva Kalčić Olimpijina mačka, Narativni prikazi mačaka u povijesti umjetnosti OCJENA: Rad se poziva na 6 bibliografskih jedinica te ima 7 ilustracija i predstavlja raspravu o slikovnom prikazu mačke u pripovjednim konstelacijama od modernizma Eduarda Maneta i njegove slike Olimpija (1865.), preko recepcije te slike kod raznih umjetnika u kronološkom nizu (Picassove parodije iz 1907., slike Roberta Morrisa i Carolee Schneemann iz 1963., pop-art litografije Mela Ramosa iz 1974., kolaža Larryja Riversa iz 1970, zatim serije fotografija i videa poljske umjetnice Katarzyne Kozyre iz 1996. i transvestitske Olimpije Yasumasa Morimura na fotografiji iz 1988.). Rad završava općenitom tezom o postmodernističkom obratu u
pozicioniranju životinje u odnosu na umjetničko djelo, tj. o drukčijem suživotu umjetnosti i menažerije. Autorica naglašava postmodernističku afirmaciju životinje, ekološki senzibilitet, holističku perspektivu, anuliranje modernističkog antropocentrizma i ekskluzivizma.
Jela Sabljić Vuica O mačkama i ljudima, Tri semiotička gledanja filma Le Chat Pierrea Granier-Deferrea OCJENA: Autorica ističe nekoliko (hipo)teza: Prvo, mačka je biće poezije. "Moćna i blaga, sa zjenicama nalik zvijezdama" (Baudelaire), ona se najradije izležava i sanjari u sjeni soneta aleksandrinca. Drugo, mačka je biće metafore, "hotimična dvosmislenost" (Jakobson, LéviStrauss). Upravo zato u prozi kao dominantno metonimijskom mediju za nju nema mjesta, osim u službi demonske (Poeov Crni mačak) ili sentimentalne (u filmu Doručak kod Tiffanyja) perifraze. Rad se bavi jednim sasvim običnom mačku Greffierom (an unremarkable cat, kako ga opisuje Roger Ebert), no, ipak, ključnom protagonistu francuskog filma Le Chat (1971) Pierrea Granier-Deferrea, snimljenog prema romanu "non Maigret" Georgesa Simenona. Rad se bavi semiotičkom analizom jedinstvene autorske strategije prevladavanja ikoničkih ograničenja filmskog jezika: sve dok je ritualna označiteljska praksa skučena u patološkoj intimi dvoje ljubavnika (Simon Signoret i Jean Gabin) za nju nema referentnog utočišta, no impostacijom bića metafore kao dinamičkog znaka metonimijska praksa se oslobađa stege praznog ponavljanja i postaje smislotvorna. Na taj način jedan sasvim običan mačak postaje i simbol i stvarnost, i sredstvo i pokretač značenjske emancipacije, samo biće ljudske tragedije. Rad sadrži slikovni materijal i poziva se na 30 djela sekundarne literature.
POGLAVLJE
5. Mačji kašalj – Mačka u popularnoj kulturi Koraljka Meštrović IGRA MAČKE I (SLIJEPOG) MIŠA – BORBA SPOLOVA I IGRE MOĆI U STRIPOVIMA "KRAZY KAT" I "CATWOMAN" OCJENA: Premda je "borba mačke i miša" predmet više zoomorfnih stripova, autorica tvrdi da se jedino "Catwoman" i "Krazy Kat" temelje upravo na ljubavno-seksualnoj dinamici između
dviju vrsta. U oba stripa miševi (Batman i Ignatz) predstavljaju muški dio para. Krazy Kat u istoimenom stripu lik je "fluidnog" spola i roda. Catwoman u odnosu s Batmanom zadržava mačje karakteristike – hirovitost, samoživost i oportunizam. Nasuprot tome, ljubav Krazyja prema Ignatzu bezuvjetna je, neuništiva i opsesivna. Odnos Ignatza i Krazyja u stripu "Krazy Kat" ima obilježja SM-a te homoseksualnosti. Iako se i kod Catwoman i kod Batmana dizajnom kostima izrazito inzistira na spolnim obilježjima, kod oba lika postoje naznake biseksualnosti. U borbi spolova između Catwoman i Batmana glavno je oružje bič, a između Krazyja i Ignatza – cigla. U radu se autorica poziva na 23 djela sekundarne literature.
Igor Gajin Catwoman kao popkulturna reprodukcija stereotipa o ženama (i) mačkama OCJENA: Autor definira popkulturu kao suvremeni medij pučkog imaginarija te joj pridaje funkciju da reflektira i reproducira kolektivne fantazije i uvjerenja, nerijetko nekritički preuzimajući, gradeći i učvršćujući stereotipske predodžbe. On smatra da u okviru tog mehanizma jedno od indikativnih mjesta u širokoj ponudi popkulturne proizvodnje jest Catwoman, koja je mnogo više od pukoga lika i još jedne heroine u mitološkoj galeriji Detective Comicsa. Ona postaje središnjim simbolom raznovrsnih projekcija. Vrlo jasno ilustriran hibrid žene i mačke Catwoman već ikonički izražava spektar kulturalnih tumačenja mačke, ali i predrasuda, koji su osnova za izgradnju jedne od mogućih definicija ženskoga spola. Intenzivirajući u liku ove junakinje međuodnos žene i mačke kao alter ega, obje se izmještaju u kategoriju Drugoga, Stranoga, ali i u prostor žudnje i neovladivosti. Autor ovim radom ukazuje na skup kulturno-ideološkog upisivanja u stripovske reprezentacije kompleksne, ambivalentne psihologije tog znakovitog odnosa u naizgled infantilnoj ili eskapistički benignoj imaginaciji kao što je (super)junakinja Catwoman, i to u kontekstu androcentrizma, patrijarhata i mizoginije. Rad se bazira na analizi filma The Dark Knight Rises (r. Christopher Nolan, 2012), na miniserijalima i te svesku 1 i 3 Catwomana, te opsežnoj sekundarnoj literaturi.
Milena Benini Mononoke bakeneko: žene i mačke u potrazi za pravdom
OCJENA: Autorica uvodno daje pregled statusa mačke u japanskoj mitologiji, religiji, kulturi, umjetnosti, svjedoči o neobičnoj primjenljivosti (varijacije mačjih zjenica kao vrsta sunčanog sata), te odnosima zahvalnosti ljudi tim životinjama – sve do izgradnje hramova njima u čast, ili figurica, npr. manekineko (mačka s jednom šapom uzdignutom kao da doziva = simbol mira u kući, napretka u poslu i simbol gostoprimstva). Nadalje, autorica prelazi na mačju varijantu zvanu bakeneko, iz skupine opasnih, osvetoljubljivih duhova, među kojima se ističu zloćudni mjenjoliki duhovi, mononoke, koji se mogu pretvoriti i u fatalne žene. Autorica se približava svom predmetu istraživanja navodeći tragičnu priču o umorstvu, samoubojstvu, prokletstvu i osveti iz klana Nabeshima. Bakeneko-mačke bile su popularne i u kabuki-predstavi i u likovnim umjetnostima. Predmet autoričinog istraživanja je opis i usporedba prve (Ayakashi) i šeste (posljednje: MoNoNoKe) priče iz anime serije Bakeneko (Toei Animation Studio, 2006.-2007., r. Kenji Nakamura, sc. Yokote Michiko). U prvoj priči je zločin iz prošlosti (otmica djevojke, silovanje i njezino ubojstvo) potisnut, ali je jedna mačka koja je bila svjedok zločina prenosila istinu i u svijet onostanoga i ovostranoga. Lik putujućeg ljekarnika koji posjeduje mač koji reagira na sablasti prošlosti tek kada se spoznaju oblik, istina i razlog zločina, uspijeva blokirati demone prošlosti. Zanimljivo je da lik putujućeg ljekarnika koristi papirnate talismane, krugove soli i čarobne vage kao sredstva u borbi protiv mačkolikih osvetničkih demona prošlosti. Ratoboran odnos prema prošlosti bez priznanja krivice, svih prljavih tajni i prave istine je potpuno promašen. U drugoj priči, realiziranoj kompjutorskom animacijom tehnoloških elemenata, lik putujućeg ljekarnika izgleda egzotično, ali samo on ima potencijalno pravi uvid, spoznaju laži, npr. skrivanje zločina iz prošlosti: ubojstvo novinarske koja je htjela objaviti priču o gradonačelnikovoj korumpiranosti. Tek kada padnu sve maske, lik ljekarnika može se suprotstaviti duhu osvete u liku mačke bakeneko, ubojica biva kažnjen, a na mjestu ubojstva novinarke ostavlja se cvijeće. Lik mačke je dakle katalizator spoznaje istine i kažnjavanja zločina. Lik putujućeg ljekarnika pokazuje sućut i razumijevanje za tu borbu za pravdu. Autorica zaključuje da se ovakva interpretacija lika mačke razlikuje i od mitološke podloge i od stereotipova iz pop-kulture. Rad počiva na 25 bibliografskih jedinica.
Marina Tkalčić, Vanesa Varga ANTROPOMORFIZIRANE MAČKE NA STRANICAMA FACEBOOKA
OCJENA: Antropomorfizirane životinje prisutne su u različitim medijima, bilo da je riječ o televizijskim reklamama ili dječjim slikovnicama. Njihovi antropomorfizirani prikazi pojavljuju se i na stranicama Facebooka udruga za zaštitu životinja, koje ih koriste kako bi privukle pozornost javnosti u svrhu pomaganja nezbrinutim i ozlijeđenim životinjama. Na tim fotografijama mačke postaju djeca, igračke, lijepi ukrasi ili zaboravljeni usamljenici. Autorica u ovom radu semiotički iščitava fotografije i utvrđuje antropomorfizirajuće elemente koji su prisutni u prezentaciji mačaka za udomljivanje, spašavanje i liječenje, te govori o emotivnom aspektu fotografija.
POGLAVLJE
6. ČEŠIRSKA MAČKA – Mačka u kulturi i kulturalnim istraživanjima Rosana Ratkovčić Mačke u islamskoj kulturi OCJENA: Autorica ukazuje na veliki značaj koji mačke imaju u islamskoj kulturi, što se može povezati s izrekom "ljubav prema mačkama dio je vjere" koja se pripisuje Poslaniku Muhammedu, a brojne su predaje koje govore o odnosu prema mačkama Poslanika i njegovih ashaba (prvih sljedbenika). Postoji više varijanti priče kako je Abu Hurayratova mačka, koju je on uvijek nosio u svojoj vreći, spasila Poslanika od gadne zmijurine, nakon čega ju je Poslanik pomazio tako da su tragovi njegovih prstiju još uvijek vidljivi u vidu četiri tamne pruge na čelu većine mačaka, a pošto ju je Poslanikova ruka pomilovala po leđima mačka nikada ne pada na leđa. Značajna je uloga mačke i u sufizmu, među heddawama dervišima na primjer iskušenici se nazivaju quetat, mačići, u Fesu postoji stara sufijska zavija zvana Zawiya bu Qutut, mačijeg oca, a sufija Shibli (u. 945.) rekao je svome prijatelju da sva njegova dobra djela, njegov post i molitva nisu ti koji su ga spasili, spasilo ga je to što je zbrinuo mačku koja se smrzavala nekog ledenog zimskog dana. Željka Bišćan MAČKE U MOJIM I BOŽJIM OČIMA OCJENA: Esej tematizira u znanstvenim krugovima zanemarenu važnost individualnosti te osobnog iskustva suživota i razvoja odnosa prijateljske ljubavi u procesu otkrivanja istine o
nekome koga želimo upoznati, čiju istinu želimo spoznati i valjano razumjeti. U tom duhu u prvome dijelu eseja, pod naslovom “Mačke u mojim očima”, autorica opisuje stjecanje vlastitog iskustva s mačkama. Najprije je to bilo stjecanje predrasuda o njima 'na daljinu', da bi potom uslijedilo raskrinkavanje istih tijekom osobnog upoznavanja mačaka kroz iskustvo zajedničkog života. U drugome dijelu, pod naslovom “Mačke u Božjim očima”, autorica s jedne strane raskrinkava sve predrasude, a, s druge strane, potvrđuje svoja osobna iskustva i saznanja u svjetlu Božje objave. Na kraju, umjesto zaključka, autorica sve prethodno izneseno diže na razinu Božjega poziva na ljubav. Žarko Paić POGLED GOLOGA DRUGOGA: Zašto se (ne) srami Derridina mačka? OCJENA: Autor se u članku bavi analizom mišljenja kasnoga Derride s obzirom na pitanje o životinji i dolazi do zaključka da se time uspostavlja posve novo razumijevanje odnosa života polazeći od horizontalnosti vrsta bez apsolutne moći čovjeka. Promišljanjem sklopa životinjačovjek-stroj u doba tehnosfere, pitanje o etičkome horizontu življenja u zajedništvu zahtijeva rastemeljenje čitave metafizike s njezinim pojmovima, kategorijama, religijskim i znanstvenim pristupima Drugome kao čudovišno sublimnome objektu. Mačka koja se ovdje zahvaljujući Derridi pojavljuje vodećom simboličkom figurom dovodi, naposljetku, svojom kontingentnom „prirodom“ u pitanje misterij povijesnoga svijeta i kulture jer sram u susretu gologa tijela i pogleda na njega, kao u znamenitome primjeru Derridine mačke koja ga gleda dok se gol kupa u kadi, gubi ono ljudsko odveć ljudsko i na taj način postaje uvjet mogućnosti drukčijeg odnosa između srodnih bića. Autor se bavi pitanjem srama naspram pogled onoga Drugoga, iz neantropocentričnog rakursa – uz poziv da se lažni sram odbaci. Brojna sekundarna literatura. Predrag Krstić Mačje oko ili razgolićena filozofija OCJENA: U kontekstu djela Jacquesa Derride, Jeana Baudrillarda, Deleuzea i Guattarija i Theodora W. Adorna, autor raspravlja o provokaciji koju su mačke, nerijetko kao predstavnici životinja uopće, uputile filozofiji. Poslovičnoj prodornosti pogleda mačjeg oka nalazi se i fiziološki uzrok, ali tek historijska i fenomenološka rekonstrukcija njegovog značaja za promatranog ukazuje na onaj poticaj koji je ono predstavljalo za mišljenje jedinstva i razlike
životnih oblika, za uviđanje epistemoloških ograničenja, za oslobađanje od antropocentričke predrasude, za artikulaciju egzistencijalne situacije i za pronicanje u humanističke politike diskriminacije. Autor zaključuje da, u svojim najboljim književnim i filozofskim primjerima, lik mačke upozorava na „grijeh“ koji je zapadna racionalnost počinila prema svemu što se nije moglo supsumirati pod njenu pretenziju univerzalne mjerodavnosti, te da se sugerira da put iskupljenja za taj zločin vodi preko selektivnog usvajanja i kritike te baštine. Autor ističe da Derridaina mačka predstavlja pogled onog Drugoga na golog filozofa, onog Animalnoga, iracionalnoga, a filozof je prisiljen na autorefleksiju o svojoj golotinji. Doduše, u tendenciji entropije umjesto učvršćenja antropologije. Uvjerljivo argumentiranje uz pozivanje na bogatu sekundarnu literaturu. Snježana Zorić Trijalog između Derride, Agambena i Dalaj Lamine mačke OCJENA: U radu autorica pokazuje kako filozofijsko razumijevanje čovjeka polazi od njegovog razlikovanja u odnosu na životinju koja kao radikalno različito od ljudskog bića oblikuje i čovjekovo samorazumijevanje naspram tog životinjskog drugog. Na Derridaovu tragu koji ovakvo poimanje stavlja u pitanje, autorica želi razmotriti razloge zbog kojih u buddhističkom kontekstu životinja uživa drugačiji status. S obzirom na buddhistički uvid u nepostojanje sopstva, posljedično nema niti drugoga čime se otvara mogućnost da životinja zadobije ulogu promicatelja Buddhine nauke među ljudima. Egzemplifikacija dokidanja razlike sebe i drugog, te iznošenje nauka čovjeku posredovana je refleksijama Dalaj Lamine mačke u istoimenoj knjizi Davida Michija, dok će se interpretacija usredotočiti na dijalog s Agambenom o cezuri ili praznom mjestu u razlici između čovjeka i životinje kako je razmatra filozofijska misao Zapada i tako kreirati trijalog s buddhističkom mišlju, pri čemu je treći interlokutor Dalaj Lamina mačka.
Tomislav Oroz Mislim da sam vidio Mica Macu: reprezentacije Balkana u popularnoj kulturi kroz simboliku mačke OCJENA: Ovaj izvorni znanstveni rad počiva na 69 bibliografskih jedinica recentne znanstvene literature te analizi i interpretaciji filmova Cat People (1942.) i The Curse of the Cat People
(1944.) kao primjera izvanjskog, zapadnjačkog pogleda na balkansku (primarno srpsku/srbijansku) Drugost s jedne strane te stripova Nine Bunjevac, Zorke Petrović, animiranog filma i stripa Irene Jukić Pranjić i slikarskog opusa postmodernog slikara Milete Prodanovića kao primjera poigravanja sa izvanjskim stereotipovima i samoshvaćanjem balkanskog (srpskog) identiteta s druge strane. Radi se o intermedijalnoj i transmedijalnoj usporedbi usredotočenoj na lik mačke kao izvorištu animalizacije i demonizacije balkanskog subjekta. Autor demonstrira dijalogiziranje izvanjskih i nutarnjih reprezentacija Balkana (bolje rečeno primano Srbije). Filmskoj interpretaciji prethodi pregled hegemonijalnih etničkih i rodnih perspektiva/stereotipova na Balkan izvana. Autor se u svom radu odlučuje za medij životinjskih lica kao pomoćnog sredstva za definiciju ljudskih naličja., i to u filmovima Cat People (1942.) i The Curse of the Cat People (1944.) u kojima imperijalni diskurs konstruira unikatnu monstruoznost Balkanskoga. U liku modne dizajnerice Srpkinje Irene Dubrovne redatelj Lewton razotkriva u kontekstu zapadnjačke racionalnosti duboke slojeve primitivne predkršćanske kulture ljudi koji obožavaju Sotonu i mogu se pretvoriti u mačke. Irena je potomak ljudi mačaka. Sama glavna glumica Simone Simon čak ima mačkolik izgled. Bit priče je da opsesija da će Irenino spolno uzbuđenje u prvoj bračnoj noći s mužem Amerikancem nju pretvoriti u divlju mačku / crnu panteru koja će ubiti muža. Film Cat People autor stavlja u kontekst redateljeva života u carskoj Rusiji, njegova straha od mačaka kao i njegova književnog opusa. U sljedećem koraku autor se bavi recepcijom eksternog pogleda na Balkan u životinjskom mediju mačke kod Dušana Makavejeva, koji je „lewtonovsku viziju Srba“ aktualizirao u situaciji opsade Sarajeva i koji je ljudsku animalnost još ranije ilustrirao u svom filmu Ljubavni slučaj: Ili, tragedija službenice PTT. Autor u radovima gore spomenutih umjetnica vidi tezu o feminizmu, o hibridizaciji, o kritici marginalnog položaja žene i stereotipova o ženi. Rad se zaokružuje analizom i interpretacijom odabranih djela akademskog umjetnika Milete Prodanovića iz izložbe Moya Sesstra. Autor definira i ilustrira slikareve postupke postmodernog ironičnog poigravanja i citiranja i dijaloga (izvanjsko vs. etnocentrično) između Hollywooda, filmskog lika Irene Dubrovne, slikarice Milene Pavlović Barilli i novih, postmodernih proizvoda likove umjetnosti. Nametnuta izvanjska slika Balkana (tj. Srbije) pokušava se prenaglašavanjem dovesti u pitanje kao apsurdna.
Vanja Maganjić Mitska mačka OCJENA: Autorica daje pregled recepcije mačke kao životinje u drevnim religijama i kulturama. Iako se mačke najčešće veže uz Egipat, istraživanja su pokazala kako su one mnogo starije nego se mislilo, a dokazi o njihovom postojanju pronađeni su i u drevnoj Mezopotamiji. Smatra se kako su od tamo uvezene na druge kontinente. Istraživanja pokazuju kako su mačke pripitomljene oko 12 000 pr. Kr., otprilike u isto vrijeme kada i psi (Mark, 2012). Navedeno dovodi do zaključka kako su mačke samostalne individue, iako mačke nikada nisu do kraja pripitomljene. Tu razdiobu možemo analizirati kroz rane zapise koji opisuju ljudsku svakodnevicu, ali i u epovima velikih civilizacija. Kao neprijatelje mačaka autorica navodi patrijarhat, budizam, papinstvo. Autorica završava tekst napomenama o hiperseksualizaciji mačaka u popkulturi, ali i naznakama da pokazuju znakove socijalnog učenja. Rad se poziva na 8 djela sekundarne literature.
Josipa Bubaš Tijelo/pokret/mačka OCJENA: Autorica se bavi motivom mačke u tjelesnim i izvedbenim praksama. Grotowski kao glavnu asocijaciju pri izvođenju vježbe mačke navodi kralješničku moždinu, dok se u jogi vježba mačke izvodi kao vježba za kralješnicu. Od tih, zadanih i blagotvornih vježbi, do slobodnijih kazališnih interpretacija, motiv mačke povezan je uz fleksibilnost, okretnost i eleganciju pokreta. Autorica zaključuje da se pozicija mačke ili utjelovljenje mačke u različitim tehnikama primjenjuje na različite načine, no uvijek s istim ciljem: otvaranja kralježaka i postizanjem protočnosti u kralježnici.
POGLAVLJE
7. MAČKA I VRUĆA KAŠA – mačkolingvistička problematika Mira Menac-Mihalić Hrvatski dijalektni frazemi sa sastavnicom mačak, mačka, mače i sl.
OCJENA: U stotinjak hrvatskih govora prikupljeni su frazemi koji kao jednu od sastavnica imaju riječi mačak, mačka, mače i sl. Takvi su frazemi dobro potvrđeni u svim hrvatskim krajevima – čakavskim, kajkavskim i štokavskim govorima. Samo su neki su od njih zemljopisno ograničeni. Većina frazema ima od navedenih samo jednu moguću zoonimsku sastavnicu. Manji je broj frazemskih inačica u kojima varira sastavnica mačak i mačka: spretan kao mačak / mačka; uzvrtjeti se / vrtjeti se (motati se) kao mačak / mačka oko vruće kaše; vući se kao prebijeni mačak // vući se kao prebijena mačka; voljeti se (slagati se, živjeti i sl.) kao pas (miš) i mačka / mačak. Još je manji broj frazemskih inačica u kojima variraju zoonimske sastavnice pas i miš: Inačice mogu, a ne moraju biti teritorijalno omeđene. U frazemu nemati ni kučeta (kučka) ni mačeta / mačka varira sastavnica mače /mačak i to teritorijalno određeno: frazemi sa sastavnicom mače najvećim su dijelom potvrđeni na štokavskom području, a inačica sa sastavnicom mačak samo je jedanput potvrđena i to na čakavskom području. Postoji tendencija uspoređivanja osoba muškog roda s máčkom, a osoba ženskoga roda s m=čkom. Dio frazema nastao je potaknut rimom. Postoje frazemi koji se u jednoj inačici rimuju, a u drugoj ne. U tom slučaju potvrđeniji su ostvaraji s rimom. Ukupno je prikupljeno sedamdesetak frazema. Sastavnice mačka i mačak zastupljene su podjednako: u 43% pojavljuje se sastavnica mačka, u 42% mačak; ostale su sastavnice bitno rjeđe: u 15% sastavnice su mače / mačić i maca. Poredbenih je frazema više od 60 %. Prikupljeni se frazemi razlikuju po svojoj rasprostranjenosti, ima ih od internacionalnih do lokalnih, dosad nepotvrđenih ni u jednom drugom sustavu.
Luka Velić Neke od podudarnosti među mačjim i ljudskim jezikom OCJENA: Autor dokazuje da je mačji jezik sustav uvelike arbitrarnih znakova, s mnoštvom samoglasnika te s varijabilnim iskazima. Obično je mačja komunikacija skup nekoliko osjećajnih iskaza (mjaukanja – jezik mačke jest mjauk) te obično donekle komunikaciji uvjetno prethodi iako je naša percepcija jezika mačke jedinstvena jer se čini i kroz njezine geste te šutnju (mimiku) i ona zapravo ima niskofrekventne jezične iskaze te općenito niskoslušan jezični izričaj. A kao strukturiran jezik barem je dvorječnih rečenica, što se vidi po strukturi dvoglasa te tonu (naglascima). Autor se poziva na recentnu znanstvenu literaturu.
POGLAVLJE
8. POVUĆI MAČKA ZA REP – Mačka u etnotradiciji Aleksandar V. Gura Simbolika mačke u slavenskoj folklornoj tradiciji (rad nepreveden s ruskoga!) OCJENA: Sintetički pregled doživljaja mačke kao životinje kod svih slavenskih naroda, koji ima 9 stranica stvarnog teksta i temelji na opsežnog istraživačkoj literaturi koja broji 151 bibliografsku jedinicu. Na temelju analize poslovica, zagonetki, priča i folklornih igara, autor opisuje lik mačke ili samostalno ili u tandemu s psom (koji je više „od Boga“ i „ima dušu“) ili medvjedom, ili u crnom triju mačka-pijetao-pas (garancija sreće i uspjeha!). Doživljaj mačke je polivalentan, determiniran geografskim koordinatama, iako ima paralela i sličnosti, a konteksti su sljedeći: vremenske nepogode (grom, munje), padaline, liječenje bolesti (mačka kao „usisivač“, odstranjivač bolesti, pomoć ako riblja kost zapne u grlu), crna magija (nevidljivost, posebne
psihičke
moći),
bacanje
uroka,
zazivanje
Nečastivoga,
tumačenja
snova,
zabrane/poticaji druženja i kontakta, selidbe, mačka i druge životinje, tumačenje stvaranje mačke (i miša/štakora), mačka i crkveni prostor i blagoslovljena hrana, mačka i Vrag, zazivanje demona, predznak nesreće u poduhvatu, mačka i duše u podzemlju, nastanak vampira i njihova sposobnost promjene lika u mačku, mačke kao čuvari podzemnih blaga, rep mačke, mačka kao čuvar od zloduha (ili upravo taj zloduh!) davljenja u snu, briga o mački kao garant blagostanja i bogatstva, simbolika pospanosti, simbolika ženske erotike. Ivica Kipre Mačka – amblematska slika božice u mitološko-simboličkom diskursu božanskog boja OCJENA: Autor u svom radu istražuje ulogu mačke komparatistički u duhovnom svjetonazoru multikulturalne pučke kulture. Posredstvom semioloških, frazeoloških i drugih tragova uspostavlja se slika mačke kao zoomorfnog supstituta praslavenskog gromovnikovog oponenta. Kroz mitološke koncepte sukoba, mačka se otkriva i kao životinjsko odrugotvorenje negativnog ženskog aspekta proždrljivice odnosno ktonskog i plodotvornog duha Majke zemlje. U tom se smislu mitski sukob promatra kroz perspektivu spolnog čina između neba i zemlje. U prvom se
poglavlju obrađuje pojavnost žitnih demona, odn. duha plodnosti u liku mačke ili medvjeda, relacije motiva repa i brade, te pridružene im spolne konotacije. Također se iznose i primjeri drugih demonskih bića koji na određenoj razini djele s mačkom ktonske značajke. Drugo poglavlje najvećim je dijelom usmjereno je na analizu značenja koja otkrivaju dječje pjesme i igre, jezični izrazi, a u vezi su s mačkom, kao i obredne radnje udaranja, ubijanja, cjepanja i sl. usmjerene na žrtvovanje duha plodnosti. U trećem poglavlju odnos gromovnika i Irudice (kćeri kralja Heroda, Salome) u liku mačke tumači se kao refleks mitologema o Perunu i zapriječniku u liku božice. Brojna istraživačka literatura.
Iryna Ogiyenko Slika mačke u ukrajinskoj folklornoj slici svijeta OCJENA: U članku se raspravlja o slici mačke u ukrajinskoj folklornoj slici svijeta. U osnovu istraživanja ušli su podaci koje je skupila Etnografska komisija ukrajinske akademije znanosti dvadesetih godina dvadesetog stoljeća, pomoću anketiranja čiji se rezultati danas čuvaju u arhivskom fondu Instituta umjetnosti, folkloristike i etnografije „M. T. Ryl'skyj“ Nacionalne akademije znanosti Ukrajine. U ovom istraživanju opisane su legende o porijeklu mačke, raspravlja se o shvaćanju mačke kao čiste ili nečiste životinje i o čemu je ovisilo, o tome zašto je bila raširena praksa rezanja repova mačkama i što se time postizalo, da li se za mačke plaćalo novcem, što treba, a što ne treba raditi da bi se mačka prilagodila životnom prostoru, o čemu je ovisilo kakvu boju dlake treba imati mačka da bi bila „domaća“, zašto mačka može bježati od kuće, kako se prema ponašanju mačke određivala vremenska prognoza i što se moglo predvidjeti promatrajući mačku te o drugim vjerovanjima i predodžbama koje su Ukrajinci povezivali uz mačku. Brojna sekundarna literatura.
Dariya Pavlešen Kako izgleda ukrajinski mačak u vreći? OCJENA: U članku se razmatraju obilježja i mjesto koje mačke zauzimaju u ukrajinskom folklornom vjerovanju s osvrtom na određene primjere karakterizacije likova mačaka u raznim žanrovima ukrajinske usmene književnosti, posebno u bajkama i uspavankama. Članak se u
velikoj mjeri temelji na folklornom materijalu
-
narodnim vjerovanjima i tabuima koje veZemo
uz madke pri useljenju u novu ku6u, ili pak odnosu izmedu madaka
i djece. Neka od tih
vjerovanja i tabua svoje su mjesto naSli i u ukrajinskoj knjiZevnosti, a moZemo vidjeti njihovu transformaciju
i u djelima suvremenih autora. Navode se primjeri madaka kao klasidnog
i
suvremenog knjiZevnog junaka, Za hwatskog ditatelja vjerojatno nowm: motiv
frazeoloSkog
koji se bori sa zmajem u madka dobro je poznat u ukrajinskim bajkama. Ukrajinsko kr56anstvo dini se da dobro tretira madku, odnosno madka. Ta je Zivotinja dini se preobrazbe junaka
povezana i s doma6im ku6nim duhom, a ne nedostaje
niti erotskog naboja, na koji se nadovezuje
i proZdrljivost i sklonost uZitcima. Autorica nalazi i
elemente
koji su zajednidki ukrajinskom i
hrvatskom doZivljaju ove Zivotinje. Brojna sekundarna literatura.
KONACNO MISLJENJE: zbomkznanstvenih radova ulirozaoHNlK: oD BASTET Do 1ATW)MAN svakako zasluLuje financijsku potporu zaizdavanle te ima ocjenu ,rpreporuka s posebnim naglaskomo izvrsna knjiga55.
U,w@c Prof. dr. sc. Zeljko Uvanovid, znanstveni savjetnik