Četvrta dobra ekonomija u dobrim pričama: izvještaj o primjerima dobre prakse by Zadruga za dobru ekonomiju

Dobra ekonomija u dobrim pričama Izvještaj o primjerima dobre prakse

ZMAG, Vukomerić ožujak, 2017.

Sadržaj

6 Uvod Primjeri 7 Centar za civilne inicijative, Zagreb 12 Brlog – Zadružna pivovara, Zadar 16 OŠ Matije Gupca, Zagreb 19 Ekodrom – udruga za bolje sada, Bukovica Utinjska 23 Ekološka udruga Krka-Knin, Knin 26 Socijalno-uslužna zadruga Martinov plašt, Zagreb 30 Nature Check d.o.o., Zagreb 33 Grad Prelog – Zero Waste, Prelog 35 Vestigium, Zagreb 40 O Udruzi ZMAG

Uvod Dobra ekonomija je ona ekonomija koja je dobra. To je ekonomija koja podupire kvalitetu života u cijeloj zajednici; koja stvara obilje prilika i mogućnosti da zadovoljimo svoje potrebe bez ugrožavanja drugih; koja prihvaća odgovornost, a njeguje solidarnost; koja pravedno koristi i dijeli resurse; koja poštuje održivost ekosustava.

ao što su jaglaci na Recikliranom imanju vjesnici proljeća, tako je meni pregled popisa dobrih priča o dobroj ekonomiji nagovještaj da se približava još jedna Konferencija o dobroj ekonomiji. Ili, da budem iskreniji, da se približava groznica dobre ekonomije. Svi koji su organizirali neko javno događanje, posebno višednevno i koje se događa na različitim lokacijama, znaju kako pripreme mogu postati grozničave i kako je tu čitav niz logističkoorganizacijskih petlji i komplikacija koje samo niču jedna za drugom (kao jaglaci :) ) i od kojih svaka zahtijeva posebnu pažnju i pristup. Nije čudo što svi jedva čekamo proljeće, a s njim se lijepo poklapa i održavanje naše Konferencije o dobroj ekonomiji. Zato se uvijek volim vratiti ovim pričama – one smanjuju napetost i nervozu. Primjeri dobre ekonomije iz Hrvatske su sigurno utočište, otvoreno za nove došljake, koje nas uvijek umiri i osnaži, nafila energijom i osjećajem smisla, probudi i osvježi, baš kao pravi proljetni dan. Kada pogledate naše ovogodišnje primjere dobre prakse dobre ekonomije, oni zaista inspiriraju svojom raznolikošću i posebnostima, kao i zajedničkim ostvarivanjem snova da svijet oko sebe učine boljim mjestom za život. I to je, čini mi se, najbolja i najtočnija slika dobre ekonomije: zajedno u raznolikosti, različiti u praksama, na tragu istoga cilja. I ne predstavljamo ih kao idealne tipove ili nedostižne uzore, već upravo kao životne priče koje se sastoje i od izazova, blokada i zidova, nedostatka potpore, ismijavanja... Sastoje se i od vlastite nesavršenosti. Zadivljuje hrabrost i otvorenost u mnogim pričama kada se dotiču svojih „mana“ ili nedostataka. Zadivljuje još i više što to priznanje nije pasivno, nije zacementirano, nije u obliku jadikovke, nego dapače, u obliku zrelog promišljanja o svojoj poziciji, punoj svijesti o svemu lijepome i onom malo manje lijepom oko nas. Čitajući intervjue, možemo osjetiti neupitnu težnju da i kroz dobre ekonomske modele još više pojačamo, proširimo, produbimo to lijepo oko nas. I dok se na taj način trudimo stvarati i boriti za bolji svijet, znači da smo živi. Ne „živi“ u smislu pukog disanja i ispunjavanja fizioloških potreba, nego „živi“ u smislu odgovornosti i brige za svijet u kojem živimo i odlučnosti da ga možemo učiniti boljim samo trudom i praksom. Dobra ekonomija u dobrim pričama je puna truda i prakse. Tu je dobro biti dok čekamo proljeće i Četvrtu konferenciju o dobroj ekonomiji. Dobro je znati da čitamo bolju stranu Hrvatske. — DRAŽEN ŠIMLEŠA

Centar za civilne inicijative | ZAGREB https://cci.hr

1. Kako je nastao Centar za civilne inicijative i što je odredilo vaš početak? Centar za civilne inicijative (skraćeno CCI ) nastao je 1998. godine. Udrugu je osnovalo deset aktivista različitih znanja, zanimanja i usmjerenja koji su imali zajedničku ideju nastavka pružanja potpore u osnaživanju udruga i civilnog društva u manjim ruralnim zajednicama nakon završetka rata i odlaska velikih međunarodnih organizacija s humanitarnom pomoći iz naše zemlje. Naglasak našeg početnog djelovanja bio je na područjima koja je pogodio rat, a u kojima je izostala međunarodna financijska pomoć. Osnivanje CCI-a bila je na neki način izlazna strategija američke organizacije International Rescue Committee (IRC) i njezinog višegodišnjeg programa Umbrella Grant for Trauma and Reunification kroz koji su se financirali projekti psihosocijalne podrške prognanom i izbjeglom stanovništvu te programi udruga mladih u razdoblju 1993. – 1999. godine. Nas desetak domaćih i inozemnih aktivista strateški smo odlučili raditi u područjima koja su zadovoljavala neke za nas važne kriterije: ratom pogođena područja, narušeni i izmijenjeni društveni odnosi stanovnika u ruralnim sredinama, nedostatak financija i međunarodne financijske podrške, siromaštvo i, zadnji važan kriterij, mogućnost putovanja u te zajednice javnim prijevozom jer prvih nekoliko godina nismo imali automobile. Neki od nas su u to vrijeme svakodnevno autostopom dolazili na posao. U prvih dest godina bavili smo se u velikoj mjeri socijalnim radom i razvojem ruralnih zajednica pogođenih ratom te nas je put odveo u više općina i gradova Sisačko-moslavačke i Karlovačke županije kao što su: Petrinja, Glina, Sunja, Dvor, Hrvatska Kostajnica, Vojnić, Krnjak, Gvozd, Topusko, Ozalj, Ribnik, Kamanje, Žakanje te, od većih gradova, Karlovac. Uz projekte jačanja neformalnih inicijativa građana, podršku radu i edukaciju mjesnih odbora, stotina udruga i nekoliko zadruga, proveli smo i nekoliko projekata ekonomske revitalizacije ruralnog prostora Banovine i Korduna. Pružili smo stručnu pomoć poljoprivrednom stanovništvu, pomogli upis u registar najmanje 500 poljoprivrednih gospodarstava. Odobravali smo zajmove poljoprivrednicima i njihovim zadrugama te u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem iz Duge Rese

proveli značajne programe prekvalifikacije osoba iznad 45 godina starosti za zanimanja stočar, voćar/vinogradar i sakupljač šumskih plodova/ gljivar. Zahvaljujući ovim projektima više od 60 ljudi pronašlo je posao ili se samostalno zaposlilo. Kasnije smo organizirali edukacijske module za računalnog operatera, ekološkog gospodarstvenika i animatora ruralnog turizma za koje smo, uz pomoć stručnih savjetnika, i izradili module i program izobrazbe. Novih četrdesetak ljudi je osiguralo zaposlenje ili kroz kooperantske odnose ili kroz vlastitu djelatnost. 2. Koliko je ljudi zaposleno u CCI-ju, a koliko ovisite o volonterskom radu? Ove godine je zbog smanjenja sredstava zaposleno petero ljudi, a prijašnjih godina taj se broj kretao od pet do dvanaest zaposlenih. Kao i u ostalim udrugama, taj broj ovisi o broju projekata koje provodimo. Uglavnom sve poslove koje Udruga odrađuje vode i obavljaju zaposlenici. Tek u zadnje dvije godine počinjemo veću pozornost posvećivati doprinosu volonterskog rada u Udruzi i s tim u vezi razvijamo program angažiranja volontera u nekoliko segmenata našeg rada s naglaskom na rad s osobama treće životne dobi. Godišnje nam u provedbi aktivnosti pomogne šest-sedam volontera, a ostvarujemo oko 200 volonterskih sati. 3. Možete li navesti neke dobre primjere proizašle iz vašeg rada? U zadnjih 18 godina našeg postojanja mislimo da su najbolji primjeri našeg rada osnivanje i podrška koju smo pružili radu novih organizacija i mreža koje su osnovane uz našu podršku ili uz naše aktivno sudjelovanje. Već od 1998. i prvih nekoliko godina djelovanja poduprli smo i pomogli osnivanje desetak udruga mladih na području grada Petrinje i njegove okolice; potaknuli smo osnivanje Udruge IKS u Petrinji, Turbine promjena u Karlovcu kao i dvije-tri udruge mladih u Karlovcu. Svakako važni primjeri našeg djelovanja su osnivanje Hrvatske mreže za ruralni

razvoj čiji smo bili osnivači te idejni začetnici i pokretači LEADER mreže Hrvatske koja okuplja više od 60 organizacija među kojima najveći broj LAG-ova (lokalne akcijske grupe). Neposredno prije nego što je LEADER kao metoda sudjelovanja građana u provedbi programa ruralnog razvoja uopće predstavljena u Hrvatskoj, organizirali smo osnivanje tzv. lokalnih razvojnih partnerstava u kojima su jedinice lokalne samouprave i organizacije civilnog društva zajedno s predstavnicima gospodarskog sektora planirale razvoj svojeg područja. Nastavno na ove, prvo neformalne, a onda formalne suradnje, uz našu je podršku osnovan LAG Valis Colapis, LAG Petrova Gora i LAG Sutla. Sva tri LAG-a i danas aktivno doprinose programima ruralnog razvoja u Hrvatskoj. Jedan od najznačajnijih dobrih primjera proizašlih iz našeg rada je osnivanje Regionalne zaklade za lokalni razvoj, Zaklade Zamah koju smo 2006. osnovali kao fizičke osobe, nas petero tadašnjih zaposlenika Centra za civilne inicijative. Osnovali smo Zakladu kako bismo počeli prikupljati sredstva za sve veće potrebe u malim ruralnim zajednicama koje nitko drugi nije rješavao. Zaklada Zamah danas je jedna od četiri regionalne zaklade koja posluje po decentraliziranom modelu financiranja i podupire male akcije iz programa Naš doprinos zajednici, promiče žensku filantropiju kroz godišnju nagradu Dobrotvorka godine, a odnedavno i dječju filantropiju. Iza nje su stotine uspješno financiranih manjih i većih projekata u zajednici i bez njene podrške se u tim zajednicama ne bi događale mnoge promjene na bolje. 4. S kim surađujete i tko su vam partneri? Surađujemo već godinama s drugim organizacijama civilnoga društva iz područja središnje Hrvatske. Najčešće se povezujemo u partnerstva na provedbi pojedinih projekata. U zadnjih osam godina u partnerstvu s Udrugom IKS iz Petrinje provodili smo program E-misija u Sisačkomoslavačkoj županiji, dok zadnje tri godine isti program provodimo u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji s udrugom Savez za pravedno društvo, a u Virovitičko-podravskoj s udrugom S.O.S. Virovitica. Ostvarujemo dobru suradnju s ustanovama u lokalnoj zajednici kao što su gradske knjižnice, pučka otvorena učilišta i slično. Bjelovarskobilogorska županija već nekoliko godina ustupa nam svoju logistiku za održavanje naših seminara i radionica te zajedno s nama radi na jačanju kapaciteta organizacija civilnoga društva. Ove godine zajedno radimo i na izradi županijskog programa za mlade uz partnerstvo s Bjelovarskim centrom za razvoj civilnog društva. U Karlovcu, gdje je naš područni ured, odlično surađujemo s Maticom umirovljenika i Klubom umirovljenika te s njihovim ograncima i neformalnim inicijativama kao što su Super bake i Nordijsko hodanje. S njima u suradnji provodimo aktivnosti za osobe treće životne dobi koje su jedna od naših ciljanih skupina i kojima, kao zapostavljenoj populaciji u Hrvatskoj, želimo posvetiti veću pozornost ukazujući na sve veći trend u Europi i svijetu, a to je osiguranje uvjeta za aktivno starenje koje svesrdno promičemo. U gradu Sisku je naš partner Agencija lokalne demokracije Sisak koja je poznata i priznata organizacija u području volonterstva, rada s mladima

i utjecaja na lokalne politike i koja vodi Volonterski centar Sisak. Zajedno s njima izrađujemo naš model volontiranja osoba treće životne dobi. Dugogodišnji partner nam je Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu s kojim već šest godina svako ljeto vodimo ljetnu školu Socijalni rad i razvoj zajednice te godišnje između 15 i 20 stručnjaka s područja socijalnog rada i srodnih zanimanja stječe nova znanja, praksu i vještine rada u zajednici – što je naša najveća i trajna orijentacija u radu. Ovaj oblik rada kroz Ljetnu školu pokazao se odličnim načinom povezivanja organizacija civilnoga društva s ustanovama u lokalnoj zajednici, pridonio je boljem poznavanju mogućnosti koje imaju centri za socijalnu skrb, ali i otvaranju platformi za suradnju s udrugama u području pružanja socijalnih usluga u zajednici. 5. Posebni ste po educiranju o dobroj ekonomiji. Kako to izgleda u praksi? Imamo priliku širiti dobre priče kroz program E-misija, koji provodimo u gradu Zagrebu i četiri županije središnje i istočne Hrvatske i to kroz edukaciju, savjetovanje i informiranje. Kako je jedan segment našega djelovanja upravo održivi razvoj, a on je neizbježan sastavni građevni element ili čak struktura svake zdrave zajednice, tako nam je iznimno važno aktivno pratiti zbivanja i prenositi ih organizacijama civilnoga društva kroz praktične radionice (npr. kompostiranje, recikliranje i sl.) i edukacije (npr. udruživanje udruga i građana u zadrugarstvo, dobra ekonomija, školski vrtovi) te kroz informiranje na našim internetskim stranicama, društvenim mrežama i u mjesečnom biltenu. Velika je važnost upravo toga lokalnog pristupa koji kroz program E-misija možemo osigurati, gdje informacije dolaze i do onih koji žive i djeluju u manjim i ruralnim sredinama te do zaposlenika jedinica lokalnih samouprava i institucija (npr. dječjih vrtića, škola, knjižnica, muzeja, otvorenih učilišta) koji nemaju priliku izravno sudjelovati u događanjima koja su uglavnom rezervirana za Zagreb i druga veća gradska središta. Kroz E-misiju nastojimo obuhvatiti sve vidove djelovanja koji se „bude“ u Hrvatskoj, pa i šire u svijetu i Europi kao što su crowdfunding, zadrugarstvo, socijalno poduzetništvo, sustavi razmjene, sudjelovanje građana, organiziranje malih sajmova udruga i OPG-ova i drugo. Sretni smo što se na našim radionicama događa povezivanje ljudi i razmjena ideja i znanja, a to je temelj zajedničkog djelovanja koje je održivo i dobro za društvo te se uklapa u načela dobre ekonomije. 6. Koliko je prisutna ekološka održivost u vašem radu? Prošle godine sudjelovali smo u radu otvorene platforme Zelenica te smo nastojali prenijeti svoje iskustvo u organizaciji većem broju članova platforme, ali i u onim formalnim poslovima koji se tiču izvještavanja i praćenja financija Platforme čiji rad je financirala Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva. Vrlo smo zadovoljni kad vidimo da se posvuda rađaju inicijative koje su drugačije od uobičajenog obrasca modernoga društva koje ima sve izglede da ne završi na dobar način. Takve inicijative nastojimo podržati izravno kroz naše programe, povezujući ih

međusobno, a ponekad i uključujući se aktivno u njih. CCI je od 2014. godine nositelj certifikata ISO 9001:2008 kojim potvrđujemo da primjenjujemo sustav upravljanja kvalitetom u procesima usmjerenim organizacijama civilnog društva, dionicima lokalne zajednice i inicijativama građana. Ovaj certifikat nas, uz ostalo, obvezuje da se držimo zadanih ciljeva. Jedan od njih odnosi se na našu ekološku politiku u kojoj nastojimo u svakodnevnom djelovanju ne opterećivati dodatno, ili barem to činiti u što manjoj mjeri, okoliš i prirodu, a provodimo ga kroz organizaciju radionica, događaja i sastanaka istodobno, tako da prilikom putovanja ide više osoba jednim vozilom, dolaskom biciklom na posao, štednjom energije koliko je to moguće i sl. Također, imamo prilično razrađen sustav odvajanja otpada u uredu, uz kratke upute o odvajanju otpada za sve koji dolaze u naš ured, a i mnogo se naših aktivnosti temelji na recikliranju i ponovnoj upotrebi. Također, na našim internetskim stranicama možete pronaći program Eko listić; program u kojemu promoviramo organizacije civilnoga društva koje u svojem svakodnevnom radu provode jednostavne mjere kojima pozitivno utječu na okoliš, a za one koji su u tome iznimno uspješni pripremili smo i certifikat kojim im na tome zahvaljujemo te listić s njihovim logom i nazivom postavljamo na drvo koje je objavljeno na našoj mrežnoj stranici www.e-misija.info. Poziv za što veći broj organizacija koje će ponijeti certifikat Eko listića je stalno otvoren i nadamo se većem odazivu nakon ovog članka. 7. Koji vam je najveći izazov u radu i planovi za budućnost? Najveći nam je izazov pokušati za rad pronaći prostor koji ne bismo plaćali po tržišnoj cijeni nego bi bio gradski ili državni, a samim tim bismo imali mogućnost zapošljavanja još ljudi u organizaciji i financiranja nekih novih aktivnosti. Kako smo udruga koja godinama osnažuje kapacitete i pojedinaca i organizacija i zajednica kao cjeline, naš najveći izazov je održati tu razinu koju smo do sada ostvarili i uz pomoć podrške volontera graditi i dalje priču snažnog, profesionalnog, odgovornog i utjecajnog civilnoga društva. Također nam je veliki izazov i veselje podržati osobe treće životne dobi u svim njihovim nastojanjima da budu i dalje aktivni nakon umirovljenja te da se u sveprisutnom trendu aktivnog starenja pronađu u realizaciji svojih inovativnih ideja razvoja zajednice.

Brlog – zadružna pivovara | ZADAR https://web.facebook.com/BRLOGpivovara/?_rdr

1. Kako je došlo do ideje da se osnuje Zadruga za proizvodnju craft piva? Kuhale smo pivo u stanu, na balkonu i u posuđenim garažama/šupama. Obje smo slabo zarađivale (u raznim periodima nisu nam isplaćivali plaće i sl.) pa smo zajedno s desetak prijatelja prikupile novac za bolju kućnu opremu za kuhanje piva i za uređenje jedne garaže, a sve kako bismo razvile recept i stvorile prve pretpostavke za kasnije otvaranje pivovare. Tako se oformila bliska ekipa koja voli pivo i koja nas stalno podržava. Postojala je čak ideja da obje damo otkaz i razvijemo poslovni plan detaljnije, potražimo novac za to, a oni bi međusobno svaki mjesec skupljali lovu za našu stanarinu... :) Ali to, nasreću, nije bilo potrebno. Tako smo na prijedlog jednog od tih prijatelja krenule na crowdfunding academy i otud ideja za kampanju. Dakle, već nas je bilo desetak, već smo zajedno ulagali i mozgali (brainstormali) i već smo bili zadruga, prije nego smo to i znali. Želja je bila osamostaliti se i raditi nešto iz gušta i na “humaniji” način od “gazdi” za koje smo do tada radile. Dokazati da se može i drugačije. I naravno, piti domaće pivo – finije i zdravije od onog iz masovne proizvodnje. Poslije smo vagali između d.o.o. i zadruge i odlučili se za zadrugu jer je lakše birokratski rješavati nove članove (npr. investitore) i jer podiže nivo motivacije za svakog pojedinca u zadruzi, a onda smo shvatili i kako ostatak svijeta gleda na zadrugarstvo i to nam je zvučalo izazovno i dobro, tako da – eto nas. 2. Koliko ljudi je trenutno zaposleno u Zadruzi, a koliko vas volontira? Jedna je osoba službeno zaposlena, jedna još ne prima plaću... Ostalih 12 članova pomaže kako tko zna. Uglavnom u brainstormingu i networkingu, a kad je trebalo ubrzano lijepiti etikete ili nositi pivo okolo – i tu su bili uz nas.

3. Je li teško kao zadruga opstati u ovom poslu na tržištu? Kako uspijevate? Knjigovodstveno se ne razlikujemo od d.o.o. pa tu nema posebno većih izazova od bilo kojeg startupa. Ali, ima zato mjesta gdje smo se osjećali zakinutima, npr. većina pravnih oblika (d.o.o., obrt i sl.) imaju realnu mogućnost dobiti od HZZ-a poticaj za samozapošljavanje i otvaranje tvrtke. Zadruge nisu uključene kao eligible forma. Isto je vrijedilo i za kredite sufinancirane od Grada ili Županije, npr. tamo i u HGK-u su me doslovce nagovarali da otvorimo d.o.o. jer ništa drugo nema smisla i što će nam zadruga uopće kad kao d.o.o. možemo dobiti poticaje: “D.o.o. vam je najbolji, vjerujte mi.” Osim toga, mi smo kao i svaki startup, borimo se s “kako na vrijeme pokriti račune” i kako napredovati. Ali idemo naprijed. Polako, ali, rekla bih, uspješno. Već smo, uz početna dva, nabavili i treći fermentor za pivo i cijelo vrijeme se ustvari traži više nego možemo napraviti.

4. Jeste li vi jedina zadruga ove vrste u Hrvatskoj i surađujete li s drugim proizvođačima craft piva? Uvijek surađujemo s drugima. U Zadru je još jedna craft pivovara (Varoška) i praktički svakodnevno se čujemo i međusobno pomažemo. I s drugima se cijelo vrijeme savjetujemo i raspravljamo. Ne postoji craft pivovara u obliku zadruge osim nas, a otvara se mnogo malih pivovara (preko dvadeset u Hrvatskoj).

5. Kako vidite ulogu Brloga u lokalnoj zajednici? S kim surađujete i tko su vaši partneri? Oh, kako to reći ukratko... :) Dakle, Brlog na više polja pokušava imati pozitivan impakt u lokalnoj zajednici. Najprije u Zadru, sudjelovanjem u panelima, predstavljanjima, edukaciji, mentorstvu... Samo idući mjesec u Zadru, Splitu i Osijeku predstavljamo na konferencijama s temama mladi i poduzetništvo, crowdfunding, inovativni poslovni modeli itd. Gotovo svaki tjedan nam u posjet samoinicijativno dolaze razni pojedinci i skupine i interesiraju se za naše poslovanje. Vrlo otvoreno im dajemo na uvid sve što ih zanima i zaista bez ikakvog skrivanja mogu saznati puno o nama. Već smo pomalo i prezauzeti za tako puno upita koji nam dolaze (“Kako ste počeli, kako ste sagradili kuhalo, kako se radi kampanja?....”) pa razmišljamo i radimo na tome da odvojimo jedan dan u tjednu baš za takve aktivnosti i mentorstvo, edukacije o craft pivarstvu, društvenom poduzetništvu i crowdfundingu. To su neka naša bliža područja, ali generalno sudjelujemo i u većini lokalnih inicijativa i akcija koje smatramo društveno korisnim i koje služe promicanju tolerancije, razbijanju stereotipa, motiviranju na akciju, poduzetništvo, sponzoriramo koliko možemo kulturna događanja u Zadru itd. Dobro smo umreženi s Inovativnim Zadrom d.o.o (inkubatorom u kojem je Brlog registriran), COIN-om (Coworking u Zadru), 3P Splitom (EF Split), ZEF-om, Crowdfunding academy, lokalnim zadarskim udrugama i događanjima... 6. Koliko je u vaš rad uključena ekološka održivost? Kako nabavljate sastojke za proizvodnju? Limitirani smo nabavom sastojaka koji su dostupni, ali, primjerice, veći dio vode koju koristimo za hlađenje piva čuvamo za kuhanje sljedeće šarže, a komina od slada koja ostaje nakon kuhanja odvozi se na farmu magaraca koju vodi jedna zadarska obitelj. Hrane kokoši, magarce, svinje... a mi zauzvrat dobijemo domaća jaja, tuke (purice) i magareće mlijeko. Savršeno. Želja nam je i postati energetski neovisnima, ali još smo u prvoj godini poslovanja pa treba prvo prebroditi „puzanje“. 7. Koji je bio najteži trenutak u radu Zadruge? Najteže je bilo ugurati svu potrebnu opremu, materijal i papire u proračun manji od 100 000 kn. Zvučalo je nevjerojatno, ali smo kupovali jednu po jednu stvar i to tek kada smo vidjeli da ju ne možemo sami napraviti ili posuditi.

I naravno, često su iscrpljujuće rasprave o tome kako riješiti neke administrativne probleme, ali to je već problem na razini države pa treba još puno „Save proteći“ da se nešto desi i da se za to nađe rješenje, npr. kako dodatne članske udjele dodijeliti članovima kao kompenzaciju za njihov rad i sl. O tome raspravljamo sa ZEF-om i nadamo se da ćemo implementirati neke dobre ideje. Također je bilo izazovno predstavljati se i pitchati dok još nismo imale pivo pa su ljudi morali ulagati novac u nas na povjerenje ili instinkt. Često smo bile samo nas dvije na raznim događanjima i pričale smo o svom projektu, u najboljem slučaju smo imale priliku pustiti video iz naše kampanje, barem kao vizualno pomagalo. Tek smo zadnji dan kampanje napravile i plakat pa smo i to nosile sa sobom (na vašu Konferenciju o dobroj ekonomiji, npr.) i plakat smo pokazivale ljudima kada bi nas pitali gdje mogu probati naše pivo uz odgovor: “Nemamo još pivo, al’ vidi kako je plakat fin, friško isprintan.” :) 8. Koji su vam daljnji planovi i kako bi vam se moglo pomoći? Nama bi tijekom ove ili iduće godine trebao financijski rast, nadamo se pomoći u traženju novca za opremu od fondova i sl., kao i novac za zapošljavanje jer je to za nas velik trošak. Planiramo ove godine nabaviti još jedan fermentor, što smo u stanju i sami odraditi, ali trebat ćemo početi s traženjem vlastitog prostora i ulaganjem u novu opremu vjerojatno dogodine. Još čekamo rezultate nekih natječaja pa i tu držimo fige.

OŠ Matije Gupca | ZAGREB www.os-mgubec.hr

1. OŠ Matije Gupca je posebna po svojoj primjeni permakulture u obrazovanju i edukativnim praksama za djecu. Počnimo od vrta. Na koji način je dizajniran vaš urbani vrt i koje sve edukativne aktivnosti radite u njemu? Školski vrt je pokrenut u našoj školi prije nekih osam godina. U početku je to bio klasični vrt u kojem sam s par učenika napravio nekoliko gredica na mjestu gdje se pri adaptaciji škole odlagao građevinski otpad. To smo saznali tek kasnije! Budući da sam odrastao u gradu, to je i za mene bilo potpuno novo iskustvo, a učenici su konačno mogli vidjeti zaokruženu priču „od sjemenke do ploda“ te shvatiti koliko je truda i ljubavi potrebno da bi se uzgojilo zdravo povrće. Nakon završenog 72-satnog tečaja 2012. godine, okrećemo se permakulturnim rješenjima u našem vrtu. Od tada do danas u vrt pokušavamo ugraditi što više permakulturnih elemenata poput hotela za kukce, vrtnog jezerca, začinske spirale, raznih varijanti kompostiranja, spremnika za sakupljanje vode, samonavodnjavajuće gredice, vanjske učionice i sl. Naš vrt bi se mogao nazvati eksperimentalnim urbanim vrtom. 2. Jedna ste od rijetkih škola u izrazito urbanom području koja ima svoju „sjemeteku“ i brinete se za očuvanje sjemena. Kako to funkcionira? Prije nekih pet godina pokrenuli smo projekt Sjemeteka – knjižnica sjemena. Cilj je bio upoznati učenike s bogatstvom domaćih sorti sjemena i s važnošću očuvanja tih sorti. Učenici i ostali zaposlenici su sudjelovali u sakupljanju sjemena i mogli su „posuditi“ sjeme uz uvjet da ga nagodinu vrate. Teško je bilo kontrolirati tko što vraća, ali je 90 % povrća u vrtu bilo uzgojeno iz vlastitog sjemena. Za uzgoj sadnica su uglavnom bili zaduženi učenici nižih razreda.

3. Pomažete i male proizvođače hrane kroz vlastitu Grupu solidarne razmjene. Kako to funkcionira u kolektivu kao što je škola? Budući da je naš kolektiv velik i da dosta ljudi živi na selu, pokrenuli smo internu GSR grupu u sklopu koje ljudi na tjednoj bazi razmjenjuju i prodaju proizvode poput jaja, mesa, meda, sira, zimnice, pekmeza, sokova i sl. Povezali smo se s nekim OPG-ima koji su nam, isto tako, tjedno isporučivali agrume i sokove, a naša škola je također, prije ljetne pauze, bila uključena u projekt „Hrana za dobro“.

4. U Školi djeluje i zadruga To je to. Možete li nam reći nešto više o njoj? U školi djeluje zadruga To je to i u njen rad je uključeno par izvannastavnih sekcija. U sklopu tih izvannastavnih aktivnosti učenici proizvode predmete od drva, šiju odjeću i torbe od starih odjevnih predmeta, izrađuju sapune, kreme, pripremaju zimnicu te dizajniraju i proizvode razne modne dodatke poput torbi i šešira od recikliranih materijala. Za sve te proizvode učenici sami formiraju cijene i sami ih prodaju na raznim sajmovima i manifestacijama. Zarađenim novcem se kupuju stvari poput šivaćih mašina i razni alati za efikasnije funkcioniranje Zadruge. 5. U Školi ste iznimno aktivni i na polju socijalnog, volonterskog i humanitarnog rada. Nabrojite najvažnija iskustva iz ovog područja. Osim što tradicionalno svake godine skupljamo hranu i odjeću za siromašne u našoj lokalnoj zajednici, naši učenici su aktivni i na brojnim drugim poljima. U međunarodnom programu naše škole postoji predmet koji se zove ‘’Community project’’ u sklopu kojeg učenici sami osmišljavaju svoj projekt društveno korisnog djelovanja i aktivizma. Zajedno sa svojim mentorima razrađuju detaljan plan djelovanja te ga onda kroz godinu provode. Zahvaljujući njihovim projektima pokrenuta je knjižnica u jednom staračkom domu, dizajniran je rječnik za tražitelje azila, prikupljen je velik broj rukavica za izbjeglice, prikupljena su sredstva za azil Noina arka, izrađene su edukativne slikovnice i kuharice koje govore o važnosti zdrave prehrane... Neki naši učenici koji su sada srednjoškolci i dandanas volontiraju baš zbog toga što su okusili čari volontiranja dok su pohađali osnovnu školu.

6. Postoji li neki oblik suradnje lokalne zajednice sa Školom? Lokalna zajednica također ima koristi od naših učeničkih projekata, a cilj nam je više se fokusirati na kvart. 7. Kako vidite primjenu dobre ekonomije u ustanovi kao što je škola? Za sve ove gore navedene projekte (vrt, zadruga, „Community project“) potrebna su sredstva. Učenici su aktivno uključeni u osmišljavanje taktika prikupljanja tih sredstava te se koriste crowdfundingom ili organiziraju buvljake, dobrotvorne tombole i sl. Ako ih se od najranije dobi uključi u takve procese i ako im se putem zadruge daje da odlučuju kako i na što će se zarađeni novac potrošiti, razvijaju im se i sposobnosti i odgovornost, ali tako da nauče i cijene suradnju i pomaganje. Jednako tako, ako u sklopu svog humanitarnog rada mogu shvatiti koliko je zapravo malo sredstava potrebno da se učini nešto plemenito, nešto „veliko“, onda im se također razvija sposobnost reagiranja na bitne probleme kroz kreativnost i slobodno mišljenje.

Ekodrom – udruga za bolje sada | BUKOVICA UTINJSKA www.ekodrom.hr

1.Kako je nastala ideja za osnivanje Ekodroma, „udruge za bolje sada“, kako sami kažete? Sve je počelo odlukom o ulaganju u podizanje trajnog nasada ekološke šljive. Radeći na tome, počeli smo na imanju provoditi sve više vremena, dolazilo je sve više prijatelja da bi pomogli u radnim akcijama i podružili se. Tada su se počele rađati prve ideje o organiziranim akcijama i radionicama. Nekoliko ih je i neformalno provedeno. Udruga je nastala iz potrebe za boljom organizacijom, lakšim komuniciranjem s potencijalnim članovima, brendiranjem i mogućnostima prijave na razne programe sufinanciranja. Na kraju krajeva, i naše želje za ostvarivanjem nečeg ozbiljnijeg od par okupljenih prijatelja oko iste ideje i ciljeva. 2. Baza Ekodroma nalazi se u selu Bukovica Utinjska u ruralnom dijelu Karlovačke županije, što je vrijedan primjer revitalizacije područja iz kojih se inače u Hrvatskoj bježi. Kako na vaš rad gleda lokalna zajednica i s kim surađujete? Trebalo nam je nekoliko godina da s lokalnom zajednicom uspostavimo kontakt i suradnju. U početku smo se i jedni i drugi držali sami za sebe. Mi se nismo htjeli nametati, a oni su, pretpostavljam, nas doživljavali kao svojevrsne čudake koji su se malo duže zadržali na nekom izletu. No, nakon što je probijen led, vrlo brzo smo uspostavili dobre odnose. Neki ljudi ovdje željni su bilo kakvih događanja i promjena na bolje, ali nažalost oni su manjina. Većina ljudi živi od poljoprivrede i šumarstva. Turizam ili neki drugi oblici poduzetništva nisu im baš bliski. Mislim da smatraju kako nitko ne bi ni htio dolaziti u ove puste i osiromašene krajeve. Međutim, promjene se događaju i mi smo dobar primjer toga. Ostvareni su zajednički projekti s nekim lokalnim udrugama; rad s djecom na izvanškolskim aktivnostima jedan je od njih. Zatim, sudjelovanje u organizaciji ljetnog kampa za izviđače iz osnovnih škola pet okolnih općina. Organiziramo i radionice za djecu na našem „Ekodrom festivalu“, bivšem „Tko pjeva, zlo ne misli“. Djecu se, između ostalog, uči o važnosti očuvanja okoliša i vrijednosti prirodnih resursa. Djeca se kroz takva druženja upoznaju s drugom djecom koja dolaze iz grada, razgovaraju, igraju se i zbližavaju. Smatramo da je to za djecu dosta važno i sretni smo da im to možemo pružiti.

3. Koliko ljudi je trenutno zaposleno u organizaciji, a koliko se oslanjate na volonterski rad? Ovog časa u Udruzi nemamo niti jednu stalno zaposlenu osobu. Voditelji projekta zapošljavaju se prema mogućnostima i pravilnicima projekata koje prijavljujemo. Jedan takav, projekt Šišmiš, u trajanju od 12 mjeseci upravo je uspješno završen. Rad volontera nam je od presudne važnosti. Da nismo imali pomoć volontera svih ovih godina, najvjerojatnije ne bismo uspjeli ili bi se napravilo puno manje nego što se napravilo dosad. 4. Koje su prednosti, a koji, recimo to tako, nedostatci življenja i rada na mjestu na kojem se izmjenjuje jako puno događanja, ljudi, godišnjih doba? Činilo nam se u početku da nedostataka nema, međutim, nakon nekoliko godina ipak nam najteže pada poprilična izolacija u zimskim mjesecima. Psihički je zahtjevno biti na jednom mjestu nekoliko mjeseci, kada je vani hladno i zameteno snijegom. Svi mi volimo odmoriti, ali ne baš toliko dugo. Tada, naravno, i ljudi manje dolaze jer ceste znaju biti neprohodne. Prednosti su aktivan rad u prirodi i rad na projektima koje radimo iz ljubavi, kao i upoznavanje raznih ljudi koji sudjeluju u projektima.

5. Odličan ste primjer spajanja ekologije i umjetnosti, od brojnih radionica do poznatog festivala „Tko pjeva, zlo ne misli“. Kako to izgleda u praksi i kako dolazite do konkretnih ideja za neku radionicu? Festival „Tko pjeva, zlo ne misli“ koji smo nakon nekoliko godina preimenovali u „Ekodrom festival“ zamišljen je kao četverodnevno

druženje u prirodi uz razmjenu znanja i vještina te uz glazbeno-scenski večernji program. To se pokazalo kao odličan spoj. Radionice odabiremo najviše prema temama koje nas osobno interesiraju poput tesarstva, organskog vrtlarenja, kovanja, fotografije, pjevanja itd. Ponekad članovi Udruge predlože radionicu koja im je zanimljiva pa, ako je u skladu s onim što Udruga promovira i ako smatramo da ju možemo kvalitetno odraditi, zašto ne. 6. Ekodrom je zajednica življenja, prostor za edukaciju i odmor, udruga, postoji i poduzetnička djelatnost proizvodnje voća i usmjerenje na ekološki turizam. Kako uspijevate to sve spojiti i držati na okupu? Sve je i počelo iz poduzetničke djelatnosti uzgoja ekološkog voća. S tim ciljem smo došli u Bukovicu. Pod trajnim nasadima trenutno imamo sedam hektara šljive. Tvrtka ima tri zaposlena koji su ujedno i aktivni članovi Udruge. U provedbi je i uređenje starih drvenih kuća koje prenamjenjujemo u turističke svrhe. Na okupu to sve drži prostor, sve to događa se na jednom mjestu. Ponekad bude previše posla i neke stvari se ne stignu odraditi kako je planirano, ali to je tako... 7. Koliko je u vaš rad uključena ekološka održivost, a na koji način se odnosite prema financijskom dijelu priče? Ekološka održivost nam je bitna i zbog nas samih i zbog globalne situacije u kojoj se trenutno nalazimo. Postići dobre rezultate u ekološkoj proizvodnji nije lako, ali tome težimo. Svima treba biti jasno da zemlji treba davati barem onoliko koliko se od nje i uzima, inače nema dugoročne održivosti. Pitanje o financijskom dijelu priče je zanimljivo pitanje o kojem i sami dosta promišljamo. S jedne strane imamo sustav u kojem nas uče da moraš biti najjači, najbolji i najviše gristi kako bi opstao na tržištu. I u stvarnosti je tako, lakše opstaju oni koji su beskrupulozni. S druge

strane imamo vrijednosti koje promovira Udruga: tolerancija, razmjena informacija i znanja, promicanje nematerijalnih vrijednosti itd. Ponekad je te dvije strane teško pomiriti. Nadam se da će kupci naših proizvoda i usluga prepoznati te vrijednosti i da će upravo konzumiranje tih vrijednosti biti nešto zbog čega će nam se gosti vraćati, bilo kao turisti, bilo kao polaznici raznih projekata koje organizira Udruga. 8. Koji su vam planovi i kako vam se može pomoći u daljnjem radu? Plan tvrtke je proizvoditi kvalitetnu ekološku suhu šljivu i pokretanje djelatnosti “doživljajnog turizma”. Naši gosti moći će doživjeti život na seoskom gospodarstvu, ali i sudjelovati u programu koji provodi Udruga. Zamislite da dio dana provedete berući šljive, zatim malo odmorite u kući s pogledom na voćnjak, a navečer na istoj lokaciji poslušate koncert, recimo, „Afiona“! Čini mi se da je to nešto što se ne nudi često. Svi koji su zainteresirani za podršku i pomoć mogu nas pratiti na našim stranicama na društvenim mrežama i uključiti se u projekte koji nadolaze.

Ekološka udruga Krka-Knin | KNIN www.eu-krka-knin.hr 1. Kako je nastala ideja za osnivanje Ekološke udruge Krka i što vam je odredilo početak? Kako je počelo? Slučajno! Da, slučajno, ali iz ogromne ljubavi prema okolišu, prirodi i Kninu. Radila sam u međunarodnoj organizaciji CARE International na projektu jačanja kapaciteta organizacija civilnoga društva. Radeći taj posao, stekla sam toliko znanja i iskustva kao da sam završila neku višu školu. Pomagala sam brojnim udrugama da ojačaju, ali i novim inicijativama da se udruže i osnuju udrugu. Tako je bilo i s grupicom entuzijasta iz Knina. Pomogla sam im napisati statut, registrirati udrugu… Oni su prvenstveno imali ideju da osnuju udrugu za razvoj turizma i sportskih sadržaja, ali ljubazna gospođa Zosja Grguričin u Uredu državne uprave u Šibeniku savjetovala nas je da u djelatnosti uvrstimo i zaštitu okoliša. Kakav dobar savjet, kakva sreća za prirodu! Završio je projekt u CARE-u, a ja odlučih – idem raditi ono što volim, čuvati okoliš! 2. Koliko ljudi je trenutno zaposleno u organizaciji? Oslanjate li se i na volonterski rad? U Udruzi je trenutno zaposleno troje ljudi, iako smo prethodnih godina imali i više zaposlenih, a cilj je, naravno, zaposliti i više ljudi. Volonterski rad je iznimno bitan u provođenju naših aktivnosti. U 2016. smo imali deset volontera koji su svojim volonterskim radom odradili 1744 volonterska sata. Na tome smo im jako zahvalni. 3. Vaš rad je iznimno bitan za lokalnu zajednicu i područje u kojem djelujete. Kakva su vam iskustva u suradnji s lokalnom zajednicom i možete li nabrojiti glavne aktivnosti koje provodite u gradu i okolici? Aktivnosti i projekti koje smo provodili ima previše za ovaj izvještaj. Puno smo radili na održivom gospodarenju otpadom, od sortiranja preko kompostiranja do čišćenja ilegalnih odlagališta. Nadalje, jako puno radimo da se približimo ljudima i budemo na usluzi zajednici pa vodimo Zeleni telefon (072 123456) za cijelu Šibensko-kninsku županiju, otvorili smo Ekološko-informativni centar, a jedni smo od pokretača osnivanja Vijeća udruga grada Knina i Vijeća za okoliš Šibensko-kninske županije. Jako puno radimo i na edukaciji, posebno za najmlađe. Tu možemo spomenuti i poznatu Eko knjižnicu igračaka, Sajam rabljene dječje opreme, inicijative „Eko beba“ (darivanje sadnica stabala svakoj rođenoj

bebi) te uređenja dječjih igrališta ispred Dječjeg vrtića Cvrčak i kraj rijeke Krke. Ponosni smo i na 11 održanih Festivala ruralne kulture u Kninu kojima promoviramo prirodne i kulturno-povijesne vrijednosti kninskog kraja. Radili smo i na brojnim kampanjama zaustavljanja štetnih projekata kao što su pokušaj izgradnje tvornice za zbrinjavanje medicinskog otpada blizu izvora rijeke Krke, spalionice otpada u centru Knina, izgradnje HE na Krčiću te uništavanje mina na Dinari. Pet godina nam je trebalo da dokažemo da je to štetno i na kraju je zaustavljeno. 4. S kim surađujete i tko su vam partneri? Surađujemo s brojnim institucijama i udrugama. Možemo se pohvaliti odličnom suradnjom sa Šibensko-kninskom županijom, Gradom Kninom te ostalim gradovima i općinama u županiji i šire. Projekte provodimo u suradnji sa školama i drugim nevladinim organizacijama jer smatramo da jedino suradnjom možemo doprinijeti razvoju zajednice. Naši dragi suradnici iz Zelene akcije povodom naših deset godina o nama su napisali: „Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali”, citat je koji najbolje opisuje „Krku-Knin“ i njihovo djelovanje. Oni su mali, ali rade velike stvari, ponekad s više, ponekad s manje uspjeha, ali uvijek s istim žarom i entuzijazmom kao prvoga dana njihova osnutka. U ovih deset godina zajedničke suradnje kroz različite projekte i okolišne mreže, možemo s ponosom reći da su nam postali nešto puno više od partnerske organizacije. Zato vam, drage prijateljice i prijatelji, od srca čestitamo prvih deset godina vašeg djelovanja i želimo da i dalje ostanete i veliki i mali u isto vrijeme.“

5. Projekt Knjižnice ekoloških igračaka jedan je od inovativnijih primjera dobre prakse organizacija civilnog društva za opće dobro. Kako ste došli na tu ideju i jeste li zadovoljni kako se ona razvija? I ovaj, nama najdraži projekt, počeo je slučajno. Naime, u uredu Udruge počeli smo razmjenjivati korištene stvari poput dječje opreme te ih darivati potrebitima. Kako su se prilikom razmjene pojavile i igračke, kliknuli smo! Zašto djeci ne bismo omogućili da besplatno posuđuju igračke, a roditeljima da ih imaju gdje odložiti, a ne bacati u kontejnere? Danas Eko knjižnica u Kninu broji preko 200 članova, posjećuju je brojne vrtićke i školske skupine, a ideja se proširila i dalje pa je ista ekološka knjižnica otvorena u Zagrebu i Vela Luci, a planira se otvaranje i u Šibeniku, Koprivnici, Sesvetskom Kraljevcu... Naša je želja da svaki grad u Hrvatskoj, ali i šire, ima Eko knjižnicu igračaka i rado ćemo svima na volonterskoj osnovi objasniti funkcioniranje. Napominjemo da za otvaranje nisu potrebna veća sredstva, ali je potrebno jako puno ljubavi i volonterskog rada. Projektom doprinosimo uštedi roditelja kod kupnje igračaka, buđenju svijesti djece o važnosti razmjene igračaka, očuvanja okoliša i gospodarenja otpadom te stvaranju dodatnih sadržaja za djecu grada

Knina. Projekt je nagrađen kao društvena inovacija u 2014. godini od strane Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva te smo od Ministarstva zaštite okoliša i prirode u 2016. godini dobili priznanje za doprinos u očuvanju okoliša. 6. Aktivni ste i na području društvenog poduzetništva. Koje proizvode i usluge nudite? Što se događa s dobiti od tih aktivnosti? Ekološka udruga Krka nastoji pokriti dio svojih troškova kroz organizaciju Zelenih izleta, kroz rad društvenog poduzeća Marunuša, ali i prodajom svojih proizvoda poput platnenih vrećica, torba izrađenih od plastičnih vrećica, privjesaka i magneta od ljekovitog bilja. Zeleni izleti su izleti koji educiraju učenike u prirodi o prirodi i njenim ekosustavima te upoznaju učenike s principima ekološki odgovornog ponašanja i potiču ih na njihovo prakticiranje u svakodnevnom životu. U 2015. godini Udruga je osnovala društveno poduzeće j.d.o.o. Marunuša koja je registrirana za velik broj djelatnosti, a do sada se bavila iznajmljivanjem splava Kralj Zvonimir, kajaka i kanua te prodajom pića u društvenom kafiću, za sada samo sezonski. U prethodne dvije godine, otkad se bavimo društvenim poduzetništvom, nažalost nije bilo dobiti. Za nas je društveno poduzetništvo izazov, ali moramo još dosta učiti i na njegovom razvoju ćemo dati svoj doprinos. 7. Koliko je u vašem radu zastupljena ekološka održivost? Kako su svi naši projekti prožeti ekologijom, naravno da nam je ekološka održivost jako bitna. 8. Koji su vaši daljnji planovi i može li vam se kako pomoći u radu? Planovi su da svoje projekte nastavimo provoditi i dalje te da ih proširimo i na druge sredine, tako da smo trenutno u fazi otvaranja podružnice Udruge u Šibeniku. U našem radu može nam se pomoći na više načina, a najviše promocijom naših usluga i proizvoda koji doprinose samoodrživosti Udruge jer je u današnje vrijeme, uz veliku konkurenciju, sve teže prolaziti na natječajima za projekte.

Socijalno-uslužna zadruga Martinov plašt | ZAGREB www.martinov-plast.hr

1. Kako je nastala ideja za osnivanje socijalne zadruge i koji su vam bili izazovi na početku? Socijalno-uslužna zadruga Martinov plašt nastala je temeljem detektiranja potreba marginaliziranih pojedinaca i skupina o kojima društvo i institucije ne skrbe sveobuhvatno i primjereno njihovim specifičnim i brojnim potrebama, od rješavanja socijalnih i drugih statusa, do podizanja kvalitete njihovog života. U Zadrugu su se, kao osnivači, uključile osobe različitih obrazovanja, životnih dobi, iskustava, znanja i vještina. Oblik koji su, temeljem opsežnih priprema, informiranja i istraživanja prepoznale kao najučinkovitiji za otklanjanje detektiranih potreba bila je socijalna zadruga neprofitnog karaktera. Osnivači su ovakvu asocijaciju vidjeli kao budućnost učinkovitog djelovanja i rješavanja problema pojedinaca i skupina s margine društva, s obzirom da je u svijetu takvo udruživanje dalo izvrsne rezultate. U početku djelovanja najveće probleme smo imali zbog nedovoljne informiranosti sustava i institucija (čak i onih nadležnih) o zadrugarstvu te zbog neprepoznavanja takvog oblika djelovanja. Neprofitni karakter zadruge donosio je i druge poteškoće, s obzirom da je Zadruga, u specifičnosti takve forme, djelovala na način sličniji udruzi, nego zadruzi. Ta zbunjenost institucija rezultirala je ne samo nemogućnošću pružanja konkretne potpore (financijske i druge naravi), nego odbijanjem i stvaranjem zapreka s kojima smo se, uz nastojanje pokretanja poslovanja oslanjanjem isključivo na svoje snage, trebali boriti. Od prvog dana, naša snaga nalazi se u ljudima: znanju i iskustvima, spremnosti na davanje bez očekivanja nagrade, vizionarstvu i entuzijazmu zadrugara i podupiratelja koji su to prepoznali.

2. Koliko ljudi je trenutno zaposleno u organizaciji, a koliko je bitan volonterski rad? Trenutno su zaposlene tri osobe od kojih je jedna osoba s invaliditetom. Volonterski rad je vrlo bitan i važan u radu Zadruge koja ima status organizatora volontiranja. Volontiranje provodimo po svim zakonitostima volontiranja. Korist za volontere također je i podizanje njihove socijalne osjetljivosti. Svi osnivači su velik dio vremena i sami bili volonteri pa su tako utkali puno svog znanja u razvoj Zadruge. Trenutačno imamo pet volontera. 3. Vaš rad je iznimno bitan za osobe s invaliditetom koje su često marginalizirane u društvu. Kako se borite protiv isključivosti i isključenosti te koje sve aktivnosti provodite za vaše članove i korisnike? Orijentirani smo na projekte za osobe s invaliditetom koji ih izvlače iz socijalne izoliranosti te pripremaju za ulazak na tržište rada. Aktivno radimo na izjednačavanju mogućnosti te smo u tom pogledu osmislili mini urbane vrtove (MUV) za osobe s invaliditetom, koji su svoje mjesto pronašli u ustanovama poput domova za starije osobe (četiri doma), te rehabilitacijskim centrima i ustanovama u Zagrebu. U Zadruzi također organiziramo kreativne radionice i susrete raznih vrsta, što pridonosi razvoju socijalnih vještina i boljoj socijalizaciji. Stav Zadruge je da osobe s invaliditetom kao skupinu ne treba izdvajati i osmišljavati aktivnosti jedino i isključivo za njih, već da one trebaju biti uključene u sve aktivnosti koje Zadruga pokreće do razine do koje im je to, zbog njihovog ograničenja, moguće. Na taj način im šaljemo poruku da su po svemu ravnopravni članovi, kreatori i sudionici u zajednici koja ih bez predrasuda prihvaća. 4. S kim surađujete i tko su vam partneri? Generalno, surađujemo s drugim organizacijama civilnog društva: zadrugama, udrugama, s akademskom i lokalnom zajednicom. Važan

partner u djelovanju nam je i Grad Zagreb kroz Ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Poljoprivredni ured te Ured za gospodarstvo, rad i poduzetništvo. Udruga slijepih Zagreb članica je Zadruge. Također, usko surađujemo s udrugom Dom nade s kojom smo bili partneri u EU projektu „ReStart – podrška beskućnicima za ulazak na tržište rada“, kojemu je nositelj bio Grad Zagreb. Od ustanova i institucija izvrsnu suradnju imamo s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje (organiziranje i provođenje javnih radova), Pučkim otvorenim učilištem s kojim također imamo partnerski odnos, URIHOom i Zagrebačkim holdingom, Podružnicom „Zrinjevac“. Surađujemo i s Ministarstvom pravosuđa, točnije s Uredom za probaciju i to kroz rad za opće dobro koji je u Zadruzi prošlo nekoliko kažnjenika. Ostale suradnje teško je i pobrojiti. 5. Možete li nabrojiti najvažnije projekte koje provodite? Projekti koji smo provodili prošle godine, od kojih neki još uvijek traju, su: „Sapuni s točkicama – socijalno poduzetništvo slijepih i slabovidnih osoba“, „MUV (mini urbani vrt) za bolji svijet“ i „Ponovnom uporabom do novih zadružnih proizvoda“. Ova tri projekta za cilj imaju promoviranje i razvoj društvenog poduzetništva kroz socijalne zadruge. Sufinancirani su od strane Grada Zagreba, GU za gospodarstvo, rad i poduzetništvo. Tu su još i projekti „Hortiterapija za treću životnu dob“ i „Socijalnim uključivanjem do zaposlenja osoba s invaliditetom“. U rujnu mjesecu prošle godine završio je projekt sufinanciran od strane ESF-a „ReStart – podrška beskućnicima za ulazak na tržište rada“ gdje je Zadruga, kao donositeljica projektne ideje, bila partnerom Gradu Zagrebu. Projekt je trajao 14 mjeseci. Zadruga je svoju bogatu projektnu aktivnost započela osmišljavanjem i provođenjem projekta „Dramske i socijalizacijske radionice za djecu iz rizičnih uvjeta odrastanja“ koji je uključivao i rad s roditeljima, a čiji je nositelj bilo Pučko otvoreno učilište. Projekt je, zbog svoje kvalitete i vrijednosti, doživio tri nastavka provođenja (2012., 2013. i 2014.). Bio je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba. 6. Koje sve vrste poduzetničkih djelatnosti provodite i koliki je izazov za socijalnu zadrugu opstati na tržištu u Hrvatskoj? Poduzetničke aktivnosti provodimo kroz proizvodnju i prodaju zadružnih proizvoda: mini urbanih vrtova, bio lončanica i žardinjera te kroz izradu suvenira i poklon-sapuna koju je inicirala Udruga slijepih Zagreb, a pokrenuta je kroz Zadrugu i odvija se u prostoru Zadruge. Na proizvodnji sapuna rade slijepe i slabovidne osobe. Zadruga upravo kreće s uslugom uređenja i održavanja okućnica. Za opstanak socijalne zadruge nužan je dobar i stabilan zakonodavni okvir, podrška te poticaji ili olakšice. Za sada je još uvijek više prepreka nego podrške. Budući da smo u EU, ne bi trebalo biti prepreka za ulazak na to tržište, ali u tom vidu isto treba podrška državnih i drugih institucija.

7. Je li u vašem radu u nekom obliku zastupljena ekološka održivost? Svakako, uključena je u velikoj mjeri kroz skupljanje upotrijebljenih sapuna po hotelima, starog papira za ponovnu uporabu, koristimo piljevinu za izradu lončanica... Zagovaramo i promičemo organski uzgoj povrtnih kultura. Bliska su nam načela hortikulture i permakulture. 8. Koji su vaši daljnji planovi i može li vam se kako pomoći u radu? S najmom devastiranog prostora i njegovom adaptacijom došli smo do stupnja razvoja gdje je potrebno proširiti naše djelovanje na razvoj socijalnih usluga, organiziranje edukacija različitih sadržaja, radionica, psihosocijalnog osnaživanja za marginalizirane pojedince i skupine. Bila bi nam korisna pomoć u promociji naših proizvoda i širenju tržišta, kao i povezivanje sa srodnim udrugama radi prijenosa znanja i iskustava.

NatureCheck d.o.o. | ZAGREB https://web.facebook.com/granolica/?_rdr

1. Vas dvije ste poznate na sceni društvene ekonomije i poduzetništva u Hrvatskoj. Kako je došlo do toga da izađete iz svojih prijašnjih uloga i započnete nešto tako inovativno i jedinstveno u Hrvatskoj kao što je Granolica? Kao i sve ideje, naša se nametnula skroz slučajno (iako mislim da u životu ništa nije slučajno, al’ ajde), za vrijeme jednog ženskog skijaškog vikenda. Bio je prosinac 2015., nas tri počele smo pretresati različite teme; nezadovoljstvo vlastitim poslovima, nezadovoljstvo statusom društvenog poduzetništva i problemom održivosti... Priča se, dakako, nastavila i u Zagrebu uz druženja pa smo shvatile da ako prvo ne krenemo od sebe nešto mijenjati, ništa vjerojatno nećemo ni promijeniti. Granola (u našem slučaju Granolica) je tu bila dio druge priče, priče o kvaliteti hrane koju jedemo… I onda odjednom – BINGO: „Pa mogle bismo…“ Sve što je dalje uslijedilo, od traženja najboljeg omjera sirovina i vlastitog recepta do pisanja poslovnog plana, ustvari nam je razbistrilo smjer u kojem želimo ići. Dakako, potpuno nam je prirodno bilo da želimo osnovati poduzeće koje će drugačije poslovati, poduzeće u kojem će postojati pravedna raspodjela resursa, bez generiranja profita kod pojedinaca, poduzeće od kojeg će zajednica imati koristi. 2. Koji vam je bio najveći izazov pri pokretanju posla? Pronalaženje financijskih sredstava za realizaciju naše ideje najteži je dio priče, a danas, kada smo u početnu ideju investirale isključivo vlastita sredstva, postoji problem ulaganja u nove proizvode i daljnji razvoj. Ono s čime se suočavamo jest problem društvenog poduzetništva u Hrvatskoj jer, iako postoji strategija, niti jedna institucija koja raspisuje natječaje to ne radi u skladu sa strategijom. Zbog toga smo unazad tri mjeseca odbijene na dva takva natječaja. Naime, naš problem jest što djelujemo kao pojedinke, a ne kroz udrugu ili zadrugu. Ispada da nikome (u institucijama) nije jasno zašto bi pojedinci/pojedinke htjeli/e osnovati takvo poduzeće.

3. Kako se financirate i je li teško opstati u ovom poslu na tržištu? Za sada se financiramo isključivo iz vlastitih sredstava (privatnih investicija) i vlastitih prihoda. S obzirom da smo tek na početku i poslujemo tek četiri mjeseca, još uvijek smo poprilično entuzijastične i ništa nam se ne čini teškim. Naplata nam je gotovo 100 %, a mjesečni rast i veći od 20 %. 4. Koliko je u vašem radu zastupljena ekološka održivost? Direktno nam je ekološka uključenost mala, no indirektno težimo da naši dobavljači sirovina (med, badem, lješnjak, orah) djeluju ekološki i po mogućnosti da se bave ekološkim uzgojem. Mi same još uvijek tražimo načine kako da smanjimo vlastiti footprint. Za sada pazimo na razvrstavanje otpada koji stvaramo i da, po mogućnosti, smanjimo otpad koji ostaje iza nas. 5. Rekli smo na početku da ste dvije poznate aktivistkinje koje su godinama razvijale, pomagale i radile u sektoru društvenog poduzetništva. Kako danas gledate na stanje kod nas u ovom području? Danas smo same, bez velikih organizacija iza nas i u tom smislu je puno teže poslovati na principima društvenog poduzetništva. No, s druge strane, lakše nam je samima donositi odluke i razvijati poduzeće u smjeru u kojem mi to želimo i smatramo ispravnim. Prethodna iskustva, znanja i kontakti naše su bogatstvo, a vrijeme ispred nas će pokazati jesmo li na dobrom putu.

6. Koji su vaši planovi i kako bi vam se moglo pomoći? Planovi o daljnjem razvoju vrlo su jasno definirani, osim što nam je glavni fokus na povećanju proizvodnje i prodaje Granolice te na razvoju novih okusa Granolice, planiramo otvoriti mjesto (zdravljak/granolarnicu) na kojem će korisnici moći na licu mjesta kupiti, konzumirati ili pak ponijeti Granolicu sa sobom (take out). Uz navedeno, slijedi i zapošljavanje marginaliziranih skupina. Osim toga, u procesima smo testiranja nove tehnologije sušenja voća (liofilizacija) koje nam je potrebno kao sirovina, no što više o tome znamo, shvaćamo da navedeno liofilizirano voće može biti i samostalan proizvod. Utoliko trebamo pomoć u umrežavanju sa sektorom u kojem baš i nismo skroz doma (industrija hrane) te pomoć u pronalaženju financijskih sredstava za realizaciju razvoja.

Grad prelog - Zero Waste | PRELOG http://www.pre-kom.hr/

1. Prelog je jedinstven grad u Hrvatskoj s primjenom zero waste politike i modela. Kako ste se odlučili za tako hrabar i inovativan korak? Nismo imali svoje odlagalište i plaćali smo izuzetno skupo odlaganje pa smo krenuli s odvojenim sakupljanjem otpada na kućnom pragu. Službeno smo sa zero waste modelom krenuli na prijedlog Zelene akcije koja nam je izradila analizu sustava s preporukama za poboljšanje. Njih postupno implementiramo i rezultati su jako dobri pa smo tako postali i dio mreže najuspješnijih gradova i općina u Europi koje okuplja Zero Waste Europe. 2. Možete li reći kako se provodi zero waste politika? Sav otpad se odvojeno sakuplja na kućnom pragu građana, to je osnova svega. Zatim informiranje i edukacija korisnika, dobar sustav kontrole te popusti i nagrađivanje onih koji sudjeluju u sustavu odvajanja. 3. Koji su vam bili najveći izazovi u radu? Procesi vezani za izgradnju potrebnih građevina za gospodarenje otpadom: reciklažno dvorište, sortirnica, kompostana. Uz to, poticanje građana na smanjenje količine otpada i uključenje u sustav kvalitetnog odvajanja. S obzirom da smo još u 2015. godini imali razinu odvojenog prikupljenog otpada veću od prosjeka u EU koji iznosi 43 %, da ne govorimo o prosjecima u Hrvatskoj, čini nam se da smo uspjeli nadići sve izazove. U sljedećoj smo godini još podigli taj postotak pa smo odvojeno sakupili i obradili preko 53 % ukupnog otpada na području grada Preloga i okolnih šest općina u kojima živi 24 000 stanovnika. Sam grad Prelog odvojeno sakuplja i obrađuje gotovo 60 % ukupnog otpada. Živi smo primjer da se može kvalitetno i održivo kad se hoće. 4. Tko su vaši partneri, s kim surađujete? Sustav smo gradili samostalno, a od suradnika bih spomenuo poduzeće Tehnix i Zelenu akciju (Zero Waste Europe).

5. Koje još napredne javne politike provodite na korist građana i zaštite okoliša? Osnovali smo Savjet za gospodarenje otpadom koji donosi dogovorom sve važne odluke za razvoj sustava. Savjet čine predstavnici općina i Grada Preloga, predstavnik komunalnog poduzeća PRE-KOM te predstavnik Zelene akcije. Dajemo odličan primjer kako se može surađivati s organizacijama civilnog društva i lokalnom zajednicom na zaštiti naših dobara i na korist svih. Imamo i sustav besplatne podjele komposta Terra dobba svima kojima treba. 6. Koji su planovi za budućnost? Pred otvaranjem smo centra za ponovnu uporabu koji će našim sugrađanima omogućiti da stvari koje više ne koriste jer su pokvarene ili im predstavljaju višak jednostavno zbrinu. Time će se još više smanjiti količina otpada koji nastaje u kućanstvima, ostvariti dodatni prihod od prodaje popravljenih stvari i zaposliti novu radnu snagu.

Udruga Vestigium | ZAGREB http://udrugavestigium.wix.com/vestigium

1. Kako je došlo do ideje da osnujete Vestigium, što vas je potaklo na to? Udruga Vestigium (lat. otisak, trag) je ekološko-kreativna udruga za poboljšanje kvalitete života na zdrav i kreativan način te promicanje humanog, zdravog i prirodnog načina življenja. Ideja o osnivanju Udruge nastala je 2011. godine druženjem šest žena koje su na području zagrebačke četvrti Vrbani ustanovile potrebu za uspostavljanjem multifunkcionalnog prostora, gdje bi se provodile razne inicijative građana za razvoj lokalne zajednice. Naime, osluškujući potrebe svojih susjeda i sugrađana, prepoznale smo mnoge probleme s kojima se građani susreću – otuđenost među ljudima, nedostatak mjesta za okupljanje i druženje, nedostatak sadržaja za djecu i odrasle... Udruga kroz svoje članove i korisnike pokušava odgovarati upravo na te potrebe građana. 2. Poznati ste u lokalnoj zajednici kao vrijedan akter povezivanja, pametnih i korisnih akcija. Kako se pripremaju vaše aktivnosti u četvrti i kakvo je iskustvo vašeg angažmana u tom prostoru? Prva akcija naše udruge bila je Cvjetnjak Vrbana 2013. godine kojom smo okupili građane i potaknuli ih na brigu o okolišu, druženje na svježem zraku, učili ih dobrobitima „zelene terapije“ putem organizirane sadnje cvijeća i uređenja malog gradskog vrta te oslikavanjem betonskih i drvenih površina na dotad zapuštenoj gradskoj lokaciji – trgiću ispred prostora Udruge. Akcija je postala tradicija te se održava svake godine u travnju, a svake godine joj dodamo nešto novo poput promocije OPG-ova, žonglersko- klaunski performans ili flash mob plesni nastup, knjižnicu pod krošnjama i radionicu kompostiranja... Naša Udruga djeluje u gradskom prostoru, na Vrbanima, adresa Rudeška c. 142-144 koji koristimo od ožujka 2013. godine i gdje uspješno provodimo razne aktivnosti za razvoj lokalne zajednice. Imamo i Družionicu za klince koji ne idu u vrtić – postoji populacija djece koja ne idu u vrtić zbog zdravstvenih razloga ili zbog toga što su njihove mame odlučile ostati kod kuće i brinuti za njih ili su nezaposlene pa nemaju pravo na vrtić; naša Družionica okuplja tu djecu i pruža im mjesto za druženje, slobodnu igru i organizirane aktivnosti poput

kreativnog stvaranja, vrtlarenja, pripovijedanja, sportskih aktivnosti, radionica nošenja beba i djece u marami... Klince kroz Trening za superjunake učimo u suradnji s volonterima Nanbudo kluba Sunce da budu superdobri i superjaki, radionica potiče sramežljivu i povučenu djecu na sportske aktivnosti. Kreativna kuhača je projekt kojim se s korisnicama jednog zagrebačkog Doma za smještaj žrtava obiteljskog nasilja radi na poboljšanju kvalitete života stjecanjem iskustava i vještina te usvajanjem novih zdravih navika kroz poticajno kuhanje, urbano vrtlarenje i povezivanje članova obitelji kroz kreativne radionice. Nova radionica krojenja i šivanja Brijem da šijem postala je totalni hit i iako je popunjena već mjesec dana i dalje nam se javljaju zainteresirani za pohađanje. Dizajnerice Melina i Jasminka, članice naše Udruge, osmislile su ovu radionicu i vode ju volonterski, a sredstva koje polaznice doniraju idu za troškove prostora. Nabavljene su i dvije šivaće mašine za polaznice. Joga u Vestigiumu desila se tako da je jedna djevojka nakon završene škole za instruktoricu joge poželjela steći iskustvo rada s ljudima volontirajući. Danas imamo četiri termina joge i razne radionice iz područja joge i meditacije koje vode volonteri – mladi instruktori koji prije nego odu osvajati tržište kod nas stječu iskustvo rada s ljudima, a prikupljene donacije koje građani ostavljaju idu za troškove prostora. Osim ovoga, prostor udruge mjesto je slobodne razmjene pa građani mogu donijeti knjige, igračke, odjeću, obuću ili pak vještine. Sav višak koji ostane poslije razmjene odnosimo u partnersku udrugu u četvrti – Djela ljubavi iliti Mali dućančić – kako ga od milja volimo zvati, koji funkcionira kao humanitarni dućan u kojem ljudi za stvari ostavljaju donacije koje se koriste za pomaganje potrebitih obitelji. Tjedno nas posjećuje i do 500 građana kojima pružamo prostor za provođenje raznih aktivnosti poput besplatnih edukacija, predavanja i radionica od ponedjeljka do nedjelje. Našu Facebook stranicu posjećuje i do 30 000 ljudi, a naš bilten prima 2 000 ljudi. Vestigium diše kao društveni centar koji naša četvrt nema.

3. Kako se Vestigium financira, imate li zaposlene i koliko ljudi volontira? Troškovi najma prostora koje plaćamo iznose 2 000 kn mjesečno, dok zimsko grijanje po industrijskoj tarifi zna biti i do 3 000 kn (bez obzira na potrošnju, plaća se po kvadratu puta tarifa). Postoje natječaji za prostore za udruge koji bi bili povoljniji, ali u pet godina našeg postojanja niti jedan nije ponuđen u našem kvartu, a nama je bitno djelovati lokalno. Na upit HEP-u je li moguće promijeniti tarifu iz industrijske u neprofitnu, dobili smo odgovor da ne postoji tarifa za udruge, već da poslovni prostor koji koristimo spada u industrijsku tarifu i nije ga moguće mijenjati. Zbog visokih troškova najma i režija, Udruga nema sredstava za zapošljavanje, sav se novac prikupljen donacijama građana i članarinama članova troši na to. Financiramo se još i iz potpora Grada Zagreba za udruge (10 000 – 15 000 kn), ali problem je u tome da projekt provodimo cijelu godinu ne znajući pritom hoćemo li, i koliko, dobiti sredstava za njega. Primjerice, za jedan smo projekt u 2016. godini tek u listopadu dobili informaciju da je odobren, a u studenome potpisali ugovor. To uvelike otežava rad svih udruga, ne samo naše. Volonterski angažman je jako bitan u našoj Udruzi jer bez njega ona ne bi postojala. Počelo je s nekoliko ljudi, a danas u Udruzi redovito volontira dvadesetak članova. Osim toga, stalno nam dolaze novi ljudi koji predlažu nove sadržaje, a mi ih s veseljem uvrstimo u raspored događanja i napravimo novi ključ. Svatko je dužan prostor čuvati kao svoj, počistiti za sobom i upisati svoju aktivnost u volonterski dnevnik. 4. S kim surađujete i tko su vaši partneri? Provođenjem niza aktivnosti povezujemo građane – obitelji s djecom, lokalnu upravu i institucije u zajedničkom nastojanju da uljepšamo i brinemo za svoj okoliš te stvaramo zajedničko mjesto za druženje i život čime osnažujemo partnerstva udruga i ostalih lokalnih dionika u razvoju i provedbi projekata. Surađujemo jako puno u lokalnoj zajednici, s običnim ljudima ili udrugama kao što je Zeleni klik! 4. Iznimno ste bitni za razvoj društva i dobru ekonomiju zbog prakse kratkih lanaca opskrbe, povezivanja proizvođača i potrošača. Na koji način funkcioniraju vaša tržnica i druge aktivnosti u ovom području? Dva puta tjedno koordiniramo aktivnost poznatu pod nazivom Eko plac koja je ustvari druženje i upoznavanje građana s malim, lokalnim, ekološkim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. U našem kvartu Vrbani nema doma zdravlja, tržnice, knjižnice ni centra za kulturu te građani sami volonterski provode aktivnosti kojima nadopunjuju ono što im nedostaje. Povezivanjem proizvođača zdrave hrane direktno s potrošačima štedimo na transportu i pakiranju, a hrana zadržava svoju svježinu i nutricionističke vrijednosti. Edukacijom potrošača, pogotovo djece, o važnosti zdrave prehrane i domaćih svježih proizvoda stvaramo nove naraštaje ljudi koji će više brinuti o zdravlju i okolišu, a budući da ekološka poljoprivreda pridonosi biološkoj raznolikosti, očuvanju zdravlja ljudi

i brine o okolišu, ostavljamo budućim naraštajima zdravije mjesto za život. Daljnji razvoj i produžetak toga su zelene košarice za koje putem mailing liste šaljemo tjedne ponude OPG-ova, dok je isporuka naručenih proizvoda ponedjeljkom 18,00 – 19,00 sati u prostoru Udruge. Udruga danas broji četrdesetak članova OPG-ova, nekih više, a nekih manje aktivnih. Bitno nam je da su njihovi proizvodi organski, ali nije nam bitan certifikat nego povjerenje – zato članove vodimo u posjete imanjima i aktivno se uključujemo u sadnju, berbu i druge radove na imanjima OPG-ova. OPG-ovi nam se javljaju prema preporuci drugih OPG-ova koji s nama imaju pozitivna iskustva, a mi ih sve redom prihvaćamo i organiziramo njihovu promociju putem Facebook stranice, biltena i izlaganja na Eko placu. Za 100 kn pristupne članarine OPG-ovi imaju pravo na tri predstavljanja putem kojih dobar broj građana čuje za njih i dođe ih upoznati. Daljnja mjesečna članarina ovisi o tome koliko žele biti uključeni u aktivnosti, a njezin iznos određuju i dogovaraju sami (aktivni) članovi na godišnjim skupštinama. U 2016. godini kroz suradničku platformu Zelenica, koja okuplja 10 članica, udruga i OPG-ova, radimo na načelima razvoja zajednice prema dobroj ekonomiji: potičemo podršku malih i lokalnih proizvođača hrane, recikliranje, ostavljanje što manjeg otiska koji je nepovoljan za okoliš kroz razmjene stvari i vještina, urbano vrtlarenje, radionice zdrave prehrane, ali što je najvažnije, potičemo ljude u zajednici da se povezuju i nalaze odgovore na pitanja i probleme koji su specifični baš za njihovu zajednicu, da se druže i kvalitetno provode svoje slobodno vrijeme. Zelenicu je financirala Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva. 5. Koliko je prisutna ekološka održivost u vašem radu? Iz svega do sada izrečenog vjerujemo kako je vidljiva naša sklonost ekološkoj održivosti i briga za nju. Jednom mjesečno građani nam se mogu pridružiti na ekokreativnoj pričaonici za klince Zvižduk s Vrbana, subotom 10.00 – 12.00 sati. Čitamo slikovnice, pričamo priče i izrađujemo nešto kreativno na temu onoga što smo čuli. Prostor Udruge služi kao svojevrsna ekološka knjižnica u kojoj građani mogu

razmjenjivati knjige, slikovnice i stripove budući da Vrbani nemaju svoju knjižnicu. Projekt je u 2014. i 2016. podržao Grad Zagreb. U 2015. godini smo kroz projekt Zelena škola pokrenuli školski vrt u OŠ Vrbani i održali nekoliko radionica na temu vrtlarenja i kompostiranja. Projektom podižemo razinu kvalitete življenja kroz poticanje aktivnog građanstva i korištenje lokalnih potencijala, a time dovodimo do zdravog i aktivnog načina života koji smanjuje sve pojavne oblike neprihvatljivog ponašanja djece i mladeži. Za najmlađe organiziramo radionice recikliranja kojima želimo razviti naviku gospodarenja otpadom kod djece vrtičke i predškolske dobi kroz igru i aktivno sudjelovanje kako bi izrasli u osviještene građane koji će razmišljati o životnim ciklusima proizvoda i važnosti pravilnog zbrinjavanja otpada. 6. Koji vam je najveći izazov i/ili kako bi vam se moglo pomoći u vašem radu? 1. Promijeniti zakone i pravilnike koji u gradu Zagrebu zabranjuju sadnju cvijeća i drugog bilja, pogotovo voćaka... Jer mi bismo sadiliiiiii! Mi bismo sve zelene površine u četvrti pretvorili u jestive! Imamo viziju poučnojestive staze pokraj potoka, a rado bismo i od livadice koja ima društvenu namjenu (sad je pseća kenjara) stvorili društveni vrt... 2. Olakšati dobivanje dozvola za Eko plac tako da ispred prostorija Udruge možemo postaviti štandove kad je lijepo vrijeme jer trenutno imamo sljedeću situaciju: ili traže da unajmljujemo prostor kao kafići za terase za xxx tisuća kuna, ili nas šalju na izdavanje dozvola za jednokratnu manifestaciju, koju nam zatim uredno odbiju jer nisu prikupili potrebna mišljenja od svojih ureda! #tkojeovdjelud 3. Natječaje za udruge zakonom zabraniti ako to znači da se mi moramo držati pravila i rokova, a oni ne moraju... To nije pošteno! 4. Svim udrugama dati besplatne prostore, a ne samo povlaštenima jer – to nije pošteno! Sedam godina kasnije moj muž i dalje tvrdi da ja živim u svom malom svemiru i nemam pojma kaj se vani zbiva. „I nije me briga“, velim mu ja, „tak mi paše, a paše i ljudima koje sam okupila!“

O Udruzi ZMAG

druga Zelena mreža aktivističkih grupa osnovana je 2002. godine s ciljem promoviranja, zagovaranja i praktične primjene održivih rješenja i modela. Glavna ideja jest slijediti etiku i načela permakulturnog dizajniranja, odnosno djelovati u području razvijanja i promoviranja ekoloških znanja i tehnologija te njihovog povezivanja sa socijalnim i ekonomskim područjima društvenog života. Udruga ZMAG okuplja organske vrtlare i proizvođače hrane, praktičare održivih tehnologija i graditeljstva, dizajnere permakulture, istraživače pravednih ekonomskih modela i participativnih oblika organiziranja te ravnopravnih međuljudskih odnosa, ekološke aktiviste i sve građane i građanke zainteresirane za održivo življenje. To radimo i tako živimo zato što vjerujemo da možemo promocijom, edukacijom i primjenom permakulturne etike stvoriti temelje za održivost. ZMAG je danas najviše poznat po projektu Reciklirano imanje, otvorenom edukacijskom centru u selu Vukomerić kraj Zagreba, koji je u lokalnoj zajednici i šire prihvaćen kao inkubator održivih znanja i vještina. Od 2013. godine ZMAG u suradnji s Nacionalnom zakladom za razvoj civinog društva djeluje kao jedan od devet centara znanja za društveni razvoj u Republici Hrvatskoj, i to za područje održivog življenja i razvoja permakulture. Više na www.zmag.hr. ZMAG je jedan od suosnivača Zadruge za dobru ekonomiju i Platforme za dobru ekonomiju. http://www.zmag.hr/ http://www.dobra-ekonomija.hr/ http://www.dobraekonomija.org

ZMAG 40

Dobra ekonomija u dobrim pričama Izvještaj o primjerima dobre prakse www.dobra-ekonomija.hr

IZDAVAČ ZMAG – Zelena mreža aktivističkih grupa PRIPREMIO Dražen Šimleša GRAFIČKO UREĐENJE Bruno Motik TISAK Tiskara Zelina NAKLADA 400 primjeraka Vukomerić, ožujak 2017. Izvještaj je objavljen uz podršku zaklade Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe iz sredstava njemačkog Saveznog ministarstva vanjskih poslova. Ova publikacija i njeni dijelovi mogu biti slobodno korišteni dokle god su omogućene odgovarajuće reference na originalnu publikaciju. Sadržaj izvještaja je isključiva odgovornost udruge Zelena mreža aktivističkih grupa (ZMAG) i nužno ne izražava stajalište RLS. Kopiranje dozvoljeno, nije za prodaju.

Uz potporu