ABC tehnike siječanj 2017. by Zoran Kušan

I Mala škola programiranja I I SF priča I I Mala škola fotografije I

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

Izbor I Dodijeljena Državna nagrada tehničke kulture “Faust Vrančić” za 2015. godinu I I Robot LEGO MINDSTORMS EV3 I I Svi putovi vode u Rim I I Energija vjetra I

ISSN 1849-9791

Rubrike

Prilog

I Jedrilica s rasponom krila 700 mm I Model trajekta I www.hztk.hr Broj 601 I Siječanj / January 2017. I Godina LXI.

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

UZ 601. BROJ…

Kako se pretplatiti na časopis “ABC tehnike”? Poštovani čitatelji, počelo je novo školsko razdoblje. Nadamo se da će vas razveseliti činjenica da ponovno izlazimo u tiskanom obliku i to po popularnoj cijeni od 10 kn. Ponovo vas pozivamo da se pretplatite na časopis “ABC tehnike”. Privatne osobe uplaćuju unaprijed iznos od 100 kn za pretplatu. Virman popunjavate vašim podacima u rubriku uplatitelj. U rubriku primatelj: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, a u rubriku opis plaćanja: pretplata na ABC tehnike. Naš račun je IBAN: HR6823600001101559470 (ZABA), a poziv na broj vaš OIB. Nakon uplate obavezno nam pošaljite kopiju uplatnice. Pravne osobe (škole, vrtići, tvrtke) šalju narudžbenicu te uplaćuju iznos na naš račun po primljenoj ponudi. Narudžba mora sadržavati naziv pravne osobe s adresom i OIB-om. Želimo vam uspješnu školsku godinu i veselimo se ponovnom druženju s vama!

U OVOM BROJU Dodijeljena Državna nagrada tehničke kulture “Faust Vrančić” za 2015. godinu. . . . 3 Kako izraditi ukrasnu sovu . . . . . . . . . . . . . . 5 Prvi slavonskobrodski maketarski kup . . . . . 6 Robot Lego Mindstorms EV3 (10) . . . . . . . . 7 Pozajmica sa zaradom u kratkom vremenu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Svi putovi vode u Rim . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Energija vjetra. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Analiza fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Kaciga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Svijetla ideja: Boja koja svijetli u mraku može napajati automobile. . . . . . . 24 Model trajekta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Jedrilica s rasponom krila 700 mm. . . . . . . 27 Mjerila tlaka - barometri i tlakomjeri . . . . . . 29 2016. godina Cobota i Socbota . . . . . . . . . 32 Što je to vrijeme, a što klima i kako ih doživljavamo?!. . . . . . . . . . . . . . . 35 Nacrt u prilogu: Model trajekta Jedrilica s rasponom krila 700 mm

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska/Croatia Uredništvo: dr. sc. Zvonimir Jakobović, Miljenko Ožura, Emir Mahmutović, Denis Vincek, Paolo Zenzerović, Ivan Lučić, Zoran Kušan Glavni urednik: Zoran Kušan

Svim čitateljima, suradnicima i autorima želimo sretnu novu godinu! Uredništvo

Priprema za tisak: Zoran Kušan Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 5 (601), siječanj 2017. Školska godina 2016./2017. Naslovna stranica: Detalj s Festivala tehničke kulture, održanog krajem 17. i 18. prosinca 2016. u osnovnoj školi Grabrik u Karlovcu.

Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Žiro-račun: Hrvatska zajednica tehničke kul ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagrebačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni Tisak i otprema : Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

DOGAĐANJA

Dodijeljena Državna nagrada tehničke kulture “Faust Vrančić” za 2015. godinu U Ministarstvu znanosti i obrazovanja održana je svečana dodjela Državne nagrade tehničke kulture “Faust Vrančić” za 2015. godinu. Na svečanosti je dodijeljena jedna nagrada za životno djelo, devet godišnjih nagrada pojedincima, jedna godišnja nagrada grupi pojedinaca te tri godišnje nagrade udrugama tehničke kulture. Nagrade dobitnicima zajednički su uručili mr. sc. Hrvoje Šlezak, državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja te prof. dr. sc. Nedjeljko Perić, predsjednik Odbora za dodjelu Državne nagrade tehničke kulture “Faust Vrančić”. Državnom nagradom tehničke kulture “Faust Vrančić” za životno djelo nagrađen je prof. dr. sc.

Gojko Nikolić, rođen 1939. u Šibeniku, diplomirao na Strojarskobrodograđevnome fakultetu u Zagrebu 1962., magistrirao 1972., a doktorirao na istom fakultetu 1985. godine – za doprinos razvitku tehnologije i tehničkog stvaralaštva u RH i svijetu s posebnim naglaskom na unaprjeđenje tehnike inovativnim razvitkom i primjenom novih rješenja, uređaja i tehnologija koje su se njegovim zalaganjem primijenile u industriji; autor je ili koautor 29 knjiga, uglavnom iz područja automatizacije, 13 od kojih su sveučilišni udžbenici, autor je 60 znanstvenih i mnoštva stručnih radova, inicijator je zanimanja tehničar za mehatroniku, s kolegama je autor 16 patenata i 4 EU certifikata za zaštitu dizajna uređaja ili nje-

gova bitnog dijela, a svakako treba istaknuti njegovo pokretanje i rad na prvom neurokirurškom robotu RONNA u Hrvatskoj, koji je već korišten kod dvije neurokirurške operacije u 2016. godini. Godišnjom Državnom nagradom tehničke kulture “Faust Vrančić” nagrađeni su: 1. Katija Barbić, dipl. ing., učiteljica mentorica iz OŠ Jelsa, OŠ Petra Hektorovića Stari Grad i OŠ Hvar – za izniman doprinos razvoju tehničkog odgoja i obrazovanja građana u RH, osobito mladih, te za popularizaciju i promidžbu znanosti i tehnike, kao i poticanje tehničkog stvaralaštva u RH, mentorica je učenicima na državnim natjecanjima mladih tehničara te natjecanjima Sigurno u prometu, na kojima su postigli zapažene rezultate i iznimno je aktivna u poticanju učenika na izražavanje fotografijom; 2. Tibor Boni, stručni učitelj savjetnik Prve srednje škole Beli Manastir – za izniman doprinos razvitku tehničkog odgoja i obrazovanja građana u RH, osobito mladih uz pomoć izvan školskih i izvannastavnih aktivnosti u tehničkim područjima kojima se razvijaju sposobnosti, znanje i vještine, već 19 godina u Prvoj srednjoj školi Beli Manastir vodi sekciju mladih tehničara koje priprema za različita natjecanja i osnivač je Udruge inovatora Baranje; 3. Krešimir Čanić, pričuvni časnik Hrvatske vojske – za popularizaciju i promidžbu znanosti i tehnike te poticanje tehničkog stvaralaštva u RH, s projektom “Mala meteorološka radionica”

posjetio je 26 osnovnih škola u RH, s projektom “Tajne šifre i pisma” deset škola, s projektom “Struja struji” 12 škola te sa znanstveno-popularnom radionicom “Zvuk” osam škola; 4. Ante Franić, pilot, kapetan helikoptera, iz Ministarstva obrane RH – za izniman doprinos razvitku tehničkog odgoja i obrazovanja građana u RH, osobito mladih, član je Aerokluba Split i izrađuje zrakoplovne modele, višestruki je prvak Hrvatske, osvajač hrvatskih kupova, višestruki osvajač svjetskih kupova, član je reprezentacije Hrvatske u kategoriji F1B, održava početne i napredne tečajeve s djecom školske dobi; 5. sveučilišni prvostupnici Stjepan Glavina iz Preloga, Ivan Katanić iz Pleternice te Gustav Matula iz Zagreba – za izniman doprinos međunarodnoj promidžbi tehničke kulture i ostvarenih postignuća mladih informatičara i čitave tehničke kulture odličnim nastupom i ostvarenim uspjehom na finalu Svjetskoga studentskog ACM ICPC natjecanja 2015. u Maroku, najstarijem i najprestižnijem natjecanju u algoritamskom programiranju na kojemu su osvojili 7. mjesto i srebrnu medalju u konkurenciji 128 najjačih sveučilišnih timova iz cijelog svijeta; 6. Zvonko Koprivnjak, magistar edukacije, učitelj savjetnik u OŠ Janka Leskovara Pregrada – za zapažene rezultate u pedagoškome, znanstvenome i stručnome radu u tehničkoj kulturi i udrugama tehničke kulture u RH, organizira školska i županijska natjecanja iz znanja prometnih propisa i natjecanja mladih tehničara,

a na državnim natjecanjima sudjeluje redovito kao mentor učenicima i kao član ocjenjivačkog povjerenstva, recenzent je i autor udžbenika tehničke kulture; 7. Vlado Lendvaj iz Zajednice tehničke kulture grada Popovače – za iznimne rezultate ostvarene u razvitku udruga tehničke kulture na području Sisačko-moslavačke županije i šire, posebno malih sredina, tijekom 2015. godine osmislio je Hrvatsku logo ligu omogućivši najbolji ulaz u STEM područje s minimalnim ulaganjima učenicima iz cijele Hrvatske jer za ovo natjecanje dovoljno je računalo i pristup internetu; 8. student Marko Pinjuh iz Općine Čeminac – za izniman doprinos razvitku tehničkog odgoja i obrazovanja građana u RH, posebno mladih, tijekom školovanja slobodno vrijeme provodi u tehničkoj struci i izvannastavnim aktivnostima i uključuje se u rad Doma tehnike Osijek; 9. Tomislav Stipanović, ing., iz Hrvatske udruge vojnih minijaturista Zagreb – za izniman doprinos međunarodnoj promidžbi tehničke kulture i ostvarena postignuća u RH, pokrenuo je organiziranje Zagrebačkoga maketarskog kupa Viribus unitis (poslije Crna kraljica) te postigao da bude uvršten u međunarodni kalendar maketarskih natjecanja; 10. Željko Vidović, nastavnik u OŠ Šime Budinića Zadar – za izniman doprinos razvitku tehničkog odgoja i obrazovanja građana u RH, osobito mladih, za iznimne rezultate ostvarene u razvitku udruga tehničke kulture i za populari-

KREATIVNE RADIONICE

Kako izraditi ukrasnu sovu zaciju i promidžbu znanosti i tehnike, jedan je od najistaknutijih i najsvestranijih pojedinaca koji sudjeluju u radu niza udruga i Zajednice tehničke kulture Zadarske županije. Godišnjom Državnom nagradom tehničke kulture “Faust Vrančić” za pravne osobe nagrađeni su: 1. Mladi informatičari Strahoninca – za izniman doprinos razvitku tehničkog odgoja i obrazovanja građana u RH, osobito mladih; 2. Modelarska sekcija “Aero kluba Osijek” – za trajan doprinos i ukupnu djelatnost u razvitku tehničke kulture;

3. Robotičko-informatički klub Popovača – za zapažene rezultate u pedagoškome, znanstvenome i stručnome radu u tehničkoj kulturi i udrugama tehničke kulture u RH. Uime Ministarstva znanosti i obrazovanja nagrađenima je čestitao državni tajnik Hrvoje Šlezak, rekavši kako je ono što odlikuje sve laureate činjenica da su svoje znanje i vrijeme nesebično darivali. Dobitnicima je čestitao i predsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture Ivan Vlainić. Denis Vincek

Za izradu ukrasne sove potrebno je sljedeće: manja vrećica za zamrzavanje (1 kg), bijeli, plavi i crveni papir, škare, selotejp, ljepilo, lišće (ali ne presuho) i crni flomaster. Vrećicu napuniti lišćem, ali ostaviti malo prazno na vrhu. Presaviti vrećicu na vrhu i zalijepiti je selotejpom. Dva dugoljasta lista nalijepiti na vrhu vrećice i dobili ste sovine obrve. Izrezati dva plava kruga promjera 3 centimetra i dva bijela kruga promjera centimetar i pol. Zalijepiti bijeli krug u sredinu plavoga i zalijepiti to na vrećicu kako biste dobili sovine oči. Još samo treba oči nacrtati crnim flomasterom. Izrezati trokutić od crvenog papira i tako ste dobili nos koji također treba zalijepiti na vrećicu. Od lišća se mogu napraviti i sovine noge. Za izradu jedne takve sove, koju je u školskoj knjižnici Osnovne škole Ante Kovačića iz Zlatara izradio učenik Karlo Bogi, trebao je jedan školski sat. Denis Vincek

Prvi slavonskobrodski maketarski kup Sve nas u našem aeroklubu ugodno je iznenadila činjenica da na našem području ima toliko maketara i da su oni iskazali interes u našoj organizaciji napraviti izložbu svojih maketa. S obzirom da je to bila prva takva izložba, sve je proteklo bez problema. Sudjelovalo je oko četrdeset maketara iz tri države, Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Izložba je održana 22.10.2016. godine u prostorijama brodske tvrđave, koju mi Brođani nazivamo “festung”, tako da je naziv izložbe bio “Festung kup”. Makete su bile podijeljene u više kategorija, te u seniorsku, juniorsku i posebne kategorije. Seniori su se natjecali u kategorijama zrakoplovi, vojna vozila, diorame, plovila, civilna vozila… Juniori su se natjecali u zrakoplovima, vozilima, plovilima itd. Posebne kategorije bile su makete od drveta, kolekcije od tri i više maketa, jedrilice te oklopne sile Osovine na području bivše

IZLOŽBE

Jugoslavije. Ja sam izložio tri makete i desetak časopisa ABC tehnike te sam osvojio prvo i treće mjesto u kategoriji Makete od drveta. Natjecanje su otvorili zamjenik gradonačelnika Hrvoje Andrić, predsjednik Aerokluba Brod Tomislav Rosandić, glavni za organizaciju naš kolega Tim Celner, student japanskog jezika u Puli, te zapovjednik tvrđave, u povijesnoj uniformi, koji je osobno došao “da provjeri je li sve u redu” (gospodin Stanislav Hudi iz Kazališnokoncertne dvorane IBM). Proglašenje pobjednika i dodjelu diploma i medalja obavili su Tim Celner i barun Franjo Trenk, osobno. Organizatori su se pobrinuli da za sve sudionike i goste bude dovoljno i hrane i pića. Jedna maketarska trgovina izložila je svoj asortiman maketa, ljepila i sve vrste boja i pribora. Bojan Zvonarević Aeroklub Brod

Robot Lego Mindstorms EV3 (10)

ROBOTIKA

Premda smo već crtali na zaslon robota, u ovom broju ćemo pogledati kako na zaslon pisati poruke, odnosno kako na zaslonu ispisivati vrije dnosti koje očitava senzor koji koristimo. IZAZOV 1. Napiši program koji će na sredinu zaslona tvog robota napisati: “Ja sam robot”. RJEŠENJE: Ponovno koristimo petu naredbu iz zelenog izbornika Display, no ovoga puta u modu Text – Pixels. Opcije koje sada možemo podesiti su: - brisanje ekrana (Clear screen) – hoće li robot očistiti zaslon prije ispisa novog podatka, - poziciju po x-osi (X) – položaj teksta lijevo-desno u pikselima, - poziciju po y-osi (Y) – položaj teksta gore-dolje u pikselima, - boju pozadine (Color) – hoće li robot pisati bijelim slovima na crnoj pozadini ili crnim slovima na bijeloj pozadini, - veličinu teksta (Font) – broj 0 je najmanja veličina slova, dok je broj 2 najveća veličina slova, - tekst (Text) – tekst koji ovdje upišemo pokazat će se na zaslonu robota.

IZAZOV 2. Ispiši istu poruku kao u prethodnom izazovu, ali ovaj put koristeći mod Text – Grid. RJEŠENJE: Drugi mogući način ispisivanja teks ta na ekran je izborom moda Text – Grid. Jedina razlika je u načinu definiranja pozicije gdje će se tekst ispisivati. Sada moramo odabrati redni broj retka (Row: Y) i stupca (Column: X).

IZAZOV 3. Spoji na svoj robot ultrazvučni senzor. Neka robot na svom zaslonu ispiše koliko je zid udaljen od robota. RJEŠENJE: Za mjerenje udaljenosti od zida koristit ćemo žutu naredbu: Ultrasonic Sensor. Žute naredbe su naredbe čitanja senzora. Za razliku od narančaste naredbe Wait koju smo do sada koristili i nakon koje je robot direktno mijenjao svoje ponašanje, nakon žutih naredbi robot neće direktno reagirati na ono što očita sa senzora, već će samo pročitati podatak. Žutu naredbu Ultrasonic Sensor postavimo u mod Measure  Distance Centimeters. Na ovaj će se način udaljenost od zida mjeriti u centimetrima.

Postavimo brisanje zaslona na True, poziciju po x-osi na 40, po y-osi na 60 i boju pozadine na False. Veličina teksta neka bude 1. U rubriku tekst unesite: “Ja sam robot”. Kada bismo sada pokrenuli izvršavanje ovog programa, tekst koji bi pisao na ekranu toliko bi se brzo pokazao i nestao da ga ne bismo stigli vidjeti. Zato dodajemo narančastu naredbu Wait koju podesimo na 2 sekunde.

Kako bismo vidjeli koju udaljenost je robot očitao, nakon ove žute naredbe stavimo zelenu naredbu Display u modu Text  Pixel. Za omogućavanje ispisa očitane vrijednosti sa senzora, u desnom gornjem uglu naredbe Display izaberimo Wired. Pojavila nam se jedna dodatna opcija Text, označena velikim slovom T. Ova naredba sada čeka tekst izvana koji će ispisati na ekran. Lijevom tipkom miša odvucite vrijednost koju mjeri ovaj senzor na mjesto teksta zelene naredbe Display. Za kraj sve zadržimo na zaslonu 2 sekunde. Tekst koji ćemo ispisati vrijednost je koju očitava naš ultrazvučni senzor, ali ih je još potrebno nekako povezati. Kad mišem prođete iznad kvadratića, dolje desno, unutar naredbe Ultrasonic, oznaka miša će promijeniti izgled – izgledat će kao špula namotane žice. Ukoliko sada pritisnete lijevu tipku miša i počnete ga vući, on će iza sebe početi ostavljati žuti trag – kao da ispuštamo žutu žicu. Vucite tu žicu sve do kvadratića ispod opcije T, naredbe Display. Kroz ovu žicu putovat će očitana vrijednost sa senzora i ispisati se na zaslon robota. Primijetite kako su se kvadratići iz žute i zelene naredbe spojili kao puzzle. Kako bi očitana vrijednost bila dovoljno dugo na ekranu, dodajmo još naredbu Wait, opcija Time i postavimo na 2 sekunde.

IZAZOV 4. Ponovite prethodni izazov, ali koristeći infracrveni umjesto ultrazvučnog senzora. RJEŠENJE: Jedina razlika u odnosu na prethodni izazov je u izboru žutih naredbi koje ćemo koristiti (i naravno, što sada na robot imate spojen infracrveni, a ne ultrazvučni senzor). Među žutim naredbama potražite Infrared Sensor i odvucite ga na početak programa. Za ispravno mjerenje udaljenosti od infracrvenog senzora, moramo ga postaviti u mod Measure  Proximity.

IZAZOV 5. Ponovite IZAZOV 3. i IZAZOV 4., ali tako da vaš robot ne ispisuje samo jednu očitanu vrijednost, već da dinamički mijenja vrijednosti na zaslonu kako se predmet ispred senzora približava ili udaljuje. RJEŠENJE: Kako bi se nešto neprestano ponavljalo, moramo koristiti narančastu naredbu Loop. Unutar petlje očitamo vrijednost senzora (ili ultrazvučnog ili infracrvenog) te pomoću žute žice tu vrijednost šaljemo na Display kao tekst. Očitanu vrijednost želimo dinamički ispisivati na zaslonu, pa nam ovaj put nije potrebna naredba čekanja. Petlja se ponavlja beskonačno puta. U slučaju korištenja infracrvenog senzora program izgleda ovako:

Ako koristimo ultrazvučni senzor, program izgleda ovako:

IZAZOV 6. Nadopunite prošli program, ali tako da osim udaljenosti od senzora, na zaslonu robota piše i jedinica u kojoj mjeri udaljenost. Npr. “35 cm”. RJEŠENJE: Za spajanje više tekstova u jednu poruku, koristimo crvenu naredbu Text. Crvene naredbe su naredbe operacija s podacima. A tekst i udaljenost od senzora su upravo to – podaci. Crvena naredba Text ima jednu jedninu opciju: Merge, a služi spajanju više tekstova u jedan. Maksimalno može primiti 3 teksta, koji mogu biti ili očitanja senzora ili tekst koji se direktno unosi u kvadratić ispod oznake A, B, C.

Ubacimo ovu naredbu nakon žute naredbe očitanja ultrazvučnog senzora. Žutom žicom povežimo vrijednost senzora s oznakom A crvene naredbe Text. Ispod oznake B unesimo slova “cm”. Ispod oznake C ovaj put ostavimo prazno. Kako bismo ovako spojenu vrijednost ispisali na zaslon robota, lijevom tipkom miša, povucimo kvadratić ispod oznake =. Stvorit će se narančasta žica kojom povežemo opciju T sa zelenom naredbom Display. Pokrenite robota i testirajte što se dogodilo.

- kvadratić čije je ispupčenje polukrug – podaci koje ovdje čitamo su brojevi, a prenose se preko žute žice, - kvadratić čije je ispupčenje kvadrat – podaci koji se ovdje prenose su tekst, a prenose se preko narančaste žice, - kvadratić čije je ispupčenje trokut – podaci koji se ovdje prenose logičke su vrijednosti i kazuju je li nešto istinito ili nije. Oni će biti povezani zelenom žicom. Različita ispupčenja podsjećaju na puzzle i mogu se povezati samo ukoliko oznake odgovaraju: - trokut se može povezati na trokut, krug ili kvadrat, - krug se može povezati na krug ili kvadrat, - kvadrat ide samo na kvadrat. IZAZOV 7. Izmijenite prethodni izazov tako da se na zaslonu robota ispisuje 0, ako je prepreka dalje od 30 cm, odnosno 1 ako je prepreka bliže od 30 cm od robota. RJEŠENJE: Ovaj put na zaslon računala želimo ispisati logičku vrijednost: 0, ako je prepreka dalje od 30 cm, odnosno 1, ako je prepreka bliže od 30 cm. Kako bismo dobili ovaj podatak, žutu naredbu Infrared Sensor postavimo u mod Compare  Proximity. U postavkama sada možemo izabrati: - kakva vrsta usporedbe nas zanima (Compare Type) =, ≠, >, ≥, < ili ≤, - vrijednost s kojom uspoređujemo očitanja (Threshold Value). Rezultati koje možemo koristiti su: - rezultat usporedbe (Compare Result) koji je 1, ako je usporedba istinita, odnosno 0, ako nije, - udaljenost (Proximity) od prepreke.

Primijetimo kako postoji više vrsta žica i više vrsta kvadratića s podacima koje spajamo:

Rezultat usporedbe povežimo žicom s opcijom T zelene naredbe Display. Kako se ovdje radi o logičkoj vrijednosti, žica koja je nastala je zelena. Ove dvije naredbe neka se vrte u beskonačnoj petlji (Loop). Pokrenite program na robotu i provjerite koje se vrijednosti ispisuju na zaslonu.

IZAZOV 8. Za kraj ovog nastavka neka robot na svom zaslonu ispisuje udaljenost od prepreke u centimetrima i je li to bliže ili dalje od 30 cm. Npr. “35cm->0”. RJEŠENJE: Sada ćemo napraviti kombinaciju prethodna dva izazova. Žutu naredbu Infrared Sensor koristimo u modu Compare  Proximity. Kako bismo omogućili ispis više podataka na zaslon robota, koristimo crvenu naredbu Text. Tekst A koji će se ispisati povežite s Compare Result žute naredbe Infrared Sensor. Pod tekst B upišite: “cm->”. Tekst C povežite s rezultatom Proximity naredbe Infrared Sensor. Dodajte zelenu naredbu Display koja će omogućiti slanje ovih podataka na zaslon robota. Result crvene naredbe Text povežite s opcijom T zelene naredbe Display. Ovakvim povezivanjem koristili smo sve tri vrste podataka i boje žica: zelenu za logičku vrijednost, žutu za brojevnu vrijednost i narančastu za prijenos teksta. Kako bi se dinamički mijenjale vrijednosti na zaslonu robota, dodajte narančastu naredbu Loop. Poigrajte se s optimalnim položajem teksta na ekranu.

Ispisivanje ovih podataka na ekran pomaže prilikom detektiranja pogrešaka. Ili kada npr. nismo sigurni u kojem je trenu najbolje da robot reagira. Očitavanjem vrijednosti i njihovim direktnim ispisom na ekran možemo brže i kvalitetnije pripremiti robot za samostalan rad. Dr. sc. Ana Sović Kržić

MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA

Pozajmica sa zaradom u kratkom vremenu

Da ukratko ponovimo, pri izračunu kamata na posudbu koristimo jednostavni kamatni račun slijedeći matematičke izraze:

Možemo primijetiti kako je u svakoj formuli drukčiji nazivnik, za mjesece nazivnik se dobije kao umnožak 12 mjeseci ∙ 100 = 1200, a u formuli za dane nazivnik je 365 dana ∙ 100 = 36500. Simboli imaju ova značenja: K – iznos kamate, g – broj godina, mj – broj mjeseci, d – broj dana, p – godišnja kamatna stopa. U prošlom broju korišteni su programi napisani prema formulama za godine i mjesece, a sada ćemo predstaviti program za dane. Kratkoročni zajmovi mogu nas upropastiti, ako nismo svjesni kamatne stope. Program 1. Program ispisuje kamate na glavnicu za određeni broj dana uz godišnju kamatnu stopu.

Primjer 1. Lihvar je posudio jednoj osobi 1000 € na vrijeme od 15 dana uz mjesečnu kamatu od 15%. Koliko će lihvar zaraditi? Mjesečna kamata od 15% daje godišnju kamatu od 15 ∙ 12 = 180%. Kad pokrenemo Program 1. i unesemo zadane vrijednosti dobijemo:

Primjer 2. Vjerovnik je posudio dužniku 3000 € uz najveću zakonom propisanu godišnju kamatu od 15%. Koliko će najmanje vremena vjerovnik morati čekati da bi zaradio 500 €?

Kamata na ovu kratku posudbu je oko 74 € (oko 570 kuna) i toliko će lihvar zaraditi kad mu za 15 dana dužnik vrati 1074 €. Pogledajmo i kolika je lihvarska zarada za 15 dana na isti iznos posudbe s mjesečnom kamatom od 40% (godišnja kamata je tada 40 ∙ 12 = 480%).

Za računanje vremena potrebnog za ostvarenje željene dobiti koristi se Program 2. Vidimo da je vjerovniku potrebno čekati nešto malo više od godinu dana kako bi ostvario željenu dobit. Program 2. Program računa vrijeme potrebno vjerovniku da za posuđeni novac uz određenu kamatnu stopu ostvari željenu dobit.

U ovom slučaju za 15 dana lihvar će zaraditi približno 200 € kad mu dužnik vrati 1200 €.

Damir Čović, prof.

Svi putovi vode u Rim

PUTOVANJA

Star skoro tri tisuće godina, Rim je poseban zamah u gradnji dobio nakon 1870. kada je i službeno postao glavnim gradom Italije

Rim, Roma ili jednostavno Vječni Grad (la Citta Eterna) jedna je od najljepših svjetskih prijestolnica, a broji oko 2,7 milijuna stanovnika. Prema legendi, grad na sedam brežuljaka i na rijeci Tiber osnovali su braća Romul i Rem nekoliko stoljeća prije Krista. Od Tirenskog mora Rim je udaljen 24 kilometra, ali se zapravo proteže do obale, na kojoj je smještena i najveća rimska zračna luka Fiumicino. Zbog svojeg zemljo pisnog položaja ovaj grad ima sva mediteranska obilježja. Povijesno središte Rima, zajedno s Vatikanom, doista je pravi muzej na otvorenom i pod zaštitom je UNESCO-a. Poznato je da je upravo Vječni Grad jedna od najposjećenijih turističkih destinacija na svijetu. U Rimu se, uz brojne crkve, muzeje i spomenike kulture, nalazi i najveće europsko sveučilište osnovano još 1303. godine. U gradu se nalaze i brojna papinska sveučilišta na kojima su studij završili i brojni Hrvati, pretežito svećenici na poslijediplomskim studijima. U Rimu se nalaze i dva hrvatska veleposlanstva te crkva Sv. Jeronima, koju je davne 1589. godine podigao papa hrvatskog podrijetla

Siksto V., ali i niz hrvatskih ureda i poslovnih predstavništava.

Vespom najbrže kroz grad

Rijetki su gradovi poput Rima koji se mogu pohvaliti tolikim motociklističkim voznim parkom. Zbog velikih prometnih gužvi motocikli, ali i mali automobili, najpoželjnija su prijevozna sredstva. Njima su prilagođena i brojna, minijaturna

Brojna parkirališta u uskim ulicama Rima prilagođena su motociklima i malim automobilima

Rimski forum (Foro Romano) nekoć je bio središte političkog, pravnog, gospodarskog, kulturnog i religijskog života

parkirališta u gotovo svim dijelovima grada. Zapravo, u užem dijelu grada, koji turisti i najčešće posjećuju, rijetko ćete vidjeti veće i skuplje automobile, osim onih diplomatskih predstavništava. Različite motocikle, uglavnom vespe, voze svi – od studenata, radnika i poslovnih žena u visokim potpeticama, pa sve do stranih turista, koji ih vrlo često unajmljuju ne bi li u što kraćem vremenu otkrili sve čari Rima. Brojni automobili i bicikli, zajedno s tisućama taksija, svakodnevno doslovno zakrče rimske ulice, a posebice tijekom štrajkova javnog prijevoza – koji nisu nepoznanica u Italiji. U Rimu je najbolje koristiti se javnim prijevozom, prije svega podzemnom željeznicom. Također, gradom prometuju tramvaji, autobusi, ali i trolejbusi, ponovo uvedeni prije desetak godina iz ekoloških razloga te zbog rimskih uzbrdica.

Uz rijeku Tiber, treću po dužini u Italiji, sagrađeni su visoki nasipi, prije svega da bi se spriječile poplave. Oni danas osiguravaju i nesmetanu plovidbu turističkim brodovima

Što zbog užurbanog načina života, što zbog vrlo velikih prometnih gužvi, simpatični i vrlo spretni talijanski vozači, a među njima i turisti koji se jednostavno prilagođavaju rimskim cestama, rijetko će kada propustiti pješake na pješačkom prijelazu, dok će križanje s njima upaljenim crvenim svjetlom na semaforu uvijek pokušati proći ako za to postoji mogućnost, a da pri tome ne budu ugroženi (posebice motociklisti). Također, dobro je znati kako je pješacima crveno svjetlo na semaforu za prelazak preko križanja uključeno vrlo kratko i ono zapravo označava pripremu za prelazak, dok je žuto svjetlo uključeno znatno duže i dok ono svijetli, križanje se može slobodno prelaziti, naravno, uz oprez jer nikada ne znate kada se može isključiti.

Rim godišnje posjete milijuni turista. Jedno od zanimljivih odredišta je i Fontana di Trevi. Jedna od legendi kaže da će se onaj tko ubaci novčić u fontanu ponovo vratiti u Rim. U prosjeku, svaki se dan u fontanu ubaci oko tri tisuće eura

U koloseumu (Colosseo) iz I. stoljeća održavale su se gladijatorske borbe i borbe sa životinjama, a mogao je primiti i do 75 tisuća gledatelja. Danas je najpopularniji spomenik u Rimu

ekskluzivnom jurisdikcijom Svete Stolice. Ona je pravna nasljednica Papinske Države koja je postojala od 756. do 1850. godine. Vatikan je smješten u sjeverozapadnom dijelu Rima na površini od 0,44 četvorna kilometra, i u njemu živi oko tisuću stanovnika. Osim svih znamenitosti i različitih zanimljivosti koje se ondje mogu vidjeti (bazilika Sv. Petra, Vatikanski vrtovi, muzeji, Švicarska garda i dr.), nezaobilazno je mjesto Vatikanska pošta (Poste Vaticane). Ona je nadaleko poznata i vrlo cijenjena ne samo po pedantnoj službi već i po izdavanju vrlo reprezentativnih poštanskih maraka. Svjetska

Španjolske stube iz XVIII. stoljeća zbog svoje svrhovitosti i ljepote jedne su od najpoznatijih u svijetu

Vatikan – država u gradu

Potpisivanjem Lateranskog ugovora između tadašnje Kraljevine Italije i Svete Stolice 11. veljače 1929. stvorena je najmanja država na svijetu: Vatikan, odnosno Vatikanski Grad ili Država Vatikanskoga Grada (tal. Città del Vaticano ili Stato della Città del Vaticano), pod

Bazilika Sv. Petra u Vatikanu sagrađena je u XVI. stoljeću. Prema legendi smještena je iznad groba Sv. Petra. Ona je najveća crkava na svijetu te predstavlja kolijevku kršćanstva

Papinska švicarska garda (tal. Guardia Svizzera Pontificia) zadužena je za sigurnost Apostolske palače, ulaza u vatikanski grad, ali i za sigurnost samog pape

poštanska unija smatra je jednom od najboljih u cijelome svijetu. Ova mala državica u svijet svake godine otpremi više od šest milijuna razglednica. U prosjeku, svaki stanovnik Vatikana godišnje pošalje 7200 pošiljaka u odnosu na 660 koliko pošalje svaki Amerikanac, ili 109 pošiljaka, koliko prosječno pošalje svaki Talijan. Najčešći korisnici Vatikanske pošte su hodočasnici i turisti, ali i stanovnici Rima koji radije povjeravaju otpremu pošiljaka Vatikanskoj nego Talijanskoj pošti. Šaljete li razglednice iz Rima ili Vatikana, preporuča se otprema putem Vatikanske pošte jer je cijena za 20 centi niža. Dobro je znati da se vatikanske marke ne mogu koristiti za otpremu putem Talijanske pošte (Poste Italiane) i obrnuto. Ivo Aščić

Energija vjetra Sudeći prema broju izdanih maraka proteklih tridesetak godina na temu energije vjetra, zaključuje se kako velik broj država daje važnost ovom vidu obnovljivih izvora energije. Veće zanimanje za iskorištavanje energije vjetra te za gradnju vjetroelektrana pojavilo se u razvijenim zemljama s vjetrovitim obalama poslije naglog poskupljenja nafte 70-ih godina prošlog stoljeća. Također, posljedica je to i nove inicijative za poticanje korištenja alternativnih energenata koje promoviraju i Ujedinjeni narodi svojim Programom održivog razvoja (engl. The United Nations Development Programme, UNDP), a to je osiguranje pristupa pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji za sve. Proizvodnja električne energije uz pomoć energije vjetra svjetska je tendencija te strateška smjernica Europske unije i Hrvatske. U proteklih tridesetak godina broj ljudi koji ima električnu energiju porastao je za skoro dvije milijarde, a obnovljivi energenti činili su više od 20 posto proizvedene električne energije u svijetu. Ipak, svaki peti čovjek u svijetu i dalje nema električnu energiju. Čak tri milijarde ljudi još se uvijek oslanja na drvo, ugljen ili životinjski otpad za kuhanje i grijanje. S obzirom na porast broja stanovnika i rast potražnje za jeftinim energentima, sigurno je kako će doći do znatnog povećanja proizvodnje obnovljive energije u cijelom svijetu. Razlog tomu je povećanje globalne eko-

Slika 1. S obzirom da energija utječe na klimatske promjene i do 60 posto, nužno je čim više poticati proizvodnju električne energije putem obnovljivih izvora energije kao što je ona uz pomoć vjetra

Slika 2. Zbog promjenjivosti brzine vjetra te rentabilnosti vjetroelektrana neophodna je akumulacija energije ili dopuna iz drugih elektrana elektroenergetskog sustava

POŠTANSKE MARKE

nomije koja počiva na fosilnim gorivima i koja znatno povećava emisije stakleničkih plinova te drastično mijenja klimu na planetu Zemlji. Posljedice se vide na svakom kontinentu, i one su svakim danom sve veće. Univerzalna opskrba jeftinom Slika 3. Uobičajena je snaga električnom energidanašnjih vjetroelektrana do 3 MW po jednoj turbini, uz jom do 2030. godipromjer rotora do 85 m te ne podrazumijeva visinu stupa do 50 m investicije u čiste energente, kao što je energija uz pomoć vjetra. Širenje takve infrastrukture i unapređivanje tehnologije za takve energente u svim zemljama u razvoju predstavlja osnovni cilj koji može potak nuti rast i doprinijeti očuvanju životne sredine. Sakupljanjem i detaljnim istraživanjem ovak vih maraka otkrivaju se povodi i bitne informacije o vjetroelektranama, odnosno energetskim postrojenjima u kojima se kinetička energija vjetra, uz pomoć vjetrenih turbina s električnim generatorima, pretvara u električnu. Neke od država koje su izdale marke koje potiču pristupačnu energiju iz čistih izvora kao što je energija vjetra su: Bosna i Hercegovina 2014., Cipar 2016., Južnoafrička Republika 2013., Ujedinjeni narodi 2001., Australija 2004., Argentina i Kanada 2005., Indija 2007., Kina 2008., Novi Zeland i Belgija 2009., Brazil i Pakistan 2012. i dr. Iz priopćenja koja prate marke, odnosno informacije koje otkrivaju povode njihove produkcije, saznaje se kako se vjetroelektrane grade na lokacijama gdje je prosječna brzina vjetra veća od 4,5 m/s, sa što je moguće stalnijim strujanjem vjetra bez turbulencija i s minimalnom vjerojatnosti naglih olujnih udara vjetra. Tako se kopnene instalacije vjetroelektrana najčešće postavljaju na vrhovima brda, gdje se najbolje

Preko tri desetljeća Černobilja

Slika 4. Kopnene instalacije vjetroelektrana najčešće se postavljaju na vrhovima brda, gdje se najbolje iskorištava ubrzanje koje vjetar dobije prelazeći preko uzvisine

iskorištava ubrzanje koje vjetar dobije prelazeći preko uzvisine, a priobalne lokacije pogodne su zbog vjetrova koji nastaju pri različitom zagrijavanju kopna i mora te manjeg utjecaja na izgled krajolika. Kada brzina vjetra na mjestu vjetroelektrane premaši dopuštene vrijednosti, aktivira se sustav kočenja i rad se turbine usporava, odnosno obustavlja. Uobičajena je snaga današnjih vjetroelektrana do 3 MW po jednoj turbini, uz promjer rotora do 85 m te visinu stupa do 50 m. Najveću turbinu današnjice razvila je 2013. kao prototip južnokorejska tvrtka Samsung – snage je 7 MW, promjera rotora 171,2 m te visine stupa 110 m. Zbog narušavanja ljepota krajolika i utjecaja buke, neke lokacije s povoljnim vjetrovima nisu pogodne za instalaciju vjetrenih turbina. Najveći proizvođači električne energije putem vjetroelektrana su Njemačka, SAD i Španjolska. Na području vjetroenergetike zaposleno je više stotina tisuća ljudi diljem svijeta, a zadnjih dvadesetak godina porast instalirane snage vjetroelektrana mjeri se dvocifrenim brojkama. U Hrvatskoj su prve vjetroelektrane bile VE Ravna 1 na Pagu, izgrađena 2004. i VE Trtar-Krtolin kraj Šibenika, izgrađena 2006. Godine 2012. u pogonu je ukupno bilo osam vjetroelektrana sa 79 vjetrenih turbina i 130 MW instalirane snage. Prema preuzetim obvezama (direktiva Europske unije o obnovljivim izvorima energije) Hrvatska bi do 2020. trebala znatno povećati postojeće kapacitete, pa neka strateška stajališta predviđaju dosezanje instalirane snage vjetroelektrana i do 1200 MW.

Prošle godine Ukrajinci su izdali marku povodom 30. obljenice nuklearne katastrofe u Černobilju (ukr. Čornobil’/Чоpнобиль), gradiću na sjeveru Ukrajine. U njemu se 26. travnja 1986. u velikoj nuklearnoj elektrani “Lenjin” dogodio najteži kvar na nekom nuklearnom reaktoru u povijesti. Radi nepravilnog rukovanja došlo je do nekontroliranog porasta temperature, zapalili su se grafitni moderatori te je došlo do taljenja reaktorske jezgre i do eksplozije. U atmosferu su izbačene velike količine radioaktivnih tvari. Radioaktivni oblak nošen zračnim strujama obišao je cijelu sjevernu i srednju Europu. Požar na reaktoru ugašen je tek sljedećih nekoliko dana zatrpavanjem pijeskom, a poslije je ostatak reaktora zazidan u betonski sarkofag. U nesreći je poginulo preko 30 osoba, a 135 tisuća osoba je evakuirano. Ukrajina je potkraj 2016. godine predstavila novu sigurnosnu kupolu kojom će dodatno zaštititi nuklearni reaktor u Černobilju. Radi se

Slika 5. Zbog nuklearne katastrofe u Černobilju prije tridesetak godina, u nesreći je poginulo preko 30 osoba, a 135 tisuća osoba je evakuirano

o metalnoj strukturi visokoj preko 100 metara i teškoj 36 tisuća tona. Zadatak joj je osigurati reaktor preko postojeće kupole koja je već oronula i građena u vrijeme SSSR-a. Vjeruje se da će biti spremna za postavljanje do kraja 2017. te biti u funkciji idućih 100 godina. Osim Ukrajine, još je desetak država markama podsjetilo na černobiljsku katastrofu: Bjelorusija 1996., Izrael i Butan 1997., Rusija 2015. i dr. Ivo Aščić

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

SNIJEG I MAGLA HIGH-KEY tehnika fotografiranja u režimu visokih tonova Fotografije na kojima prevladavaju svijetli tonovi, skoro pa potpuno bijeli, s vrlo malo sivih ili jako tamnih detalja, zovemo high-key-postupak fotografiranja. Za ovakvo fotografiranje prvenstveno treba biti prilagođen motiv i ambijent u kojem se on nalazi. Dakle, treba nam svijetli motiv i takav okoliš, a ovo vrijeme kasne jeseni i zime, kada imamo puno magle i snijega, upravo je pogodno za vježbanje takvog načina fotografiranja.

U prošlom broju pisao sam o bogatoj i plodnoj jeseni, jeseni u kojoj dominiraju vrlo dinamično žive boje. Sada smo u zimi, dani su nam ili magloviti ili zasnježeni pa imamo dominantno sivi ili bijeli ambijent. Upravo takva atmosfera otvorenoga prostora pogodna je za fotografiranje u režimu visokih tonova. Visoki tonovi znače da na fotografiji prevladavaju svijetlosive ili potpuno bijele plohe, pokoji sivi ton ili nešto tamniji detalj. S tih nekoliko sivih ili malo tamnijih tonova oblikujemo sadržaj naše fotografske slike.

Ovakve se fotografije uglavnom doimaju nježnima, krhkima i prožima ih posebna poetičnost. Upravo je takva atmosfera na fotografiji iznad ovoga teksta. Tipičan snježni i magloviti dan u kojem jedva naziremo vertikalu ulične svjetiljke i nešto tamnijih automobilskih tragova na zasnježenoj cesti. U ovoj se beskrajnoj bjelini, s naznakom vertikale i dijagonalnih tragova u snijegu, u punoj mjeri odražava atmosfera sumornoga i vlažnoga zimskog dana.

Dobri primjeri vježbanja high-key fotografije su periodi zimskih mećava ili naprosto uobičajenoga padanja snijega kada je prostor zasićen mnoštvom pahuljica i koje svojom gustoćom, bjelinom stvaraju stanoviti filtar prema dubini prostora. U ovakvim situacijama ne smijemo koristiti bljeskalicu jer bismo, u tom slučaju, od bijelih pahulja dobili crne fleke po cijelom kadru. Smjer padanje, količina i veličina pahulja u dobrom dijelu odredit će konačnu atmosferu snimke. Naravno, i dio sadržaja koji je u prvom planu i koji najbolje razaznajemo doprinosi konačnom izgledu. Ako fotografiramo u gradu gdje je veliki promet, akcente će u tom beskraju bjeline dati i svjetla koja su u boji ili pak neka druga obilježja koja su vrlo česta na ulicama grada. To također može biti i dio odjeće na osobama u prvom planu: kapa, šal ili rukavice. Obično su u živopisnim bojama pa eto i prilike da nam prijatelj ili poznanik odglumi „slučajnoga prolaznika“ kako bi napravili atraktivnu snimku. U ovim vremenskim prilikama nije samo grad pogodan za snimanje. Odlična je prilika i ako idemo na skijanje, ili smo naprosto na izletu u slobodnome ambijentu prirode. Sportska zimska gardero-

ba je obično u živopisnim bojama i eto prigode da beskrajno vježbamo ovaj novi high-key-princip, ali i kompoziciju. Dakle, možemo imati savršenu i pouzdanu fotoopremu, ali ako kompoziciju ne uradimo dobro, nema koristi od te silne opreme. Kompoziciju moramo vježbati. Moramo je osjetiti, a u tome će nam pomoći promatranje i “studiranje” provjerenih majstora fotografije, ali se trebamo baviti i estetikom likovnoga djela. Katkad se važnije baviti estetikom fotografskoga rada nego skupom opremom.

POGLED UNATRAG MASKA ZA FOTOPAPIR Maska za fotopapir ima i praktičnu i estetsku upotrebnu vrijednost. To sve ovisi o autorovom iskustvu, o njegovom krajnjem estetskom razmišljanju. Ovaj korisni dodatak ili dio opreme fotolaboratorija proizvodi se u različitim dimenzijama i različitim funkcionalnim rješenjima. Proizvođači su se pobrinuli da zadovolje sve - i estetske i pragmatične potrebe autora.

Maska je jednostavno, ali korisno pomagalo kod izrade fotografija. Ona je konstruirana i proizvedena kako bismo mogli formirati bijeli rub na fotografijama. Taj bijeli rub može biti različite širine i o njegovoj veličini odlučuje sam autor. Maska je ravna pravokutna daska određenih dimenzija s metalnom konstrukcijom. Dimenzije maski su prilagođene formatima papira. Imamo ih malih - 13 x 18 cm pa sve do 50 x 70 cm, a i većih. Metalna konstrukcija može biti vrlo jednostavno izvedena; ima samo dvije pomične lamele i namještamo ih prema veličini papira koji koristimo za izradu fotografija. Skoro su sve maske izvedene tako da se mogu koristiti za niz različi-

tih standardnih formata papira. S obzirom da se lamele mogu pomicati neovisno jedna o drugoj, onda njima možemo oblikovati i formate koji nisu standardni. Imamo i maske kod kojih su pomične sve četiri lamele. Maska, kako sama riječ kaže, maskira, prekriva, okolni rub fotopapira i time dobivamo bijeli okvir (marginu) na našoj fotografiji. Ima autora koji izbjegavaju bijeli rub i rade fotografiju od ruba do ruba. To je naprosto njihov estetski habitus. Njima ne treba maska, već papir direktno postavljaju na radnu ploču aparata za povećavanje.

Alfred Stieglitz 1864.−1946.

ANALIZA FOTOGRAFIJA

Alfred Stieglitz osebujna je ličnost i nezaobilazni je američki autor s kraja XIX. i prve polovine XX. stoljeća. Većinu svoga života proveo je u New Yorku. Kontinuirano ga je fotografirao i napravio je najljepše fotografije toga grada. Kao autor tražio je neobične svjetlosne i atmosferske situacije. Vrlo često je snimao po kiši, magli ili noću. Dobri poznavaoci njegovoga rada kažu da je znao i šest sati stajati zimi u mećavi da bi dočekao željenu atmosferu kako bi je fotografirao. New York je pojam velikoga grada u kojem je kontinuirana gužva, no na fotografijama Alfreda Stieglitza on djeluje pusto i usamljeno. Smatra se rodonačelnikom ulične fotografije jer je među prvima počeo koristiti Kodakov aparat na srednje formatni smotani film. Zajedno s prijateljem i fotografom Edvardom Stajhenom na Petoj aveniji, na broju 291 otvorio je galeriju i nazvao ju je Galerija 291. U njoj je promovirao mlade fotografske autore i autore drugih likovnih praksi. Sve tri fotografije koje su ovdje reproducirane snimljene

su na ulicama New Yorka po kiši ili zimi za velikih snježnih mećava. Bilo mu je važno zabilježiti određenu atmosferu i zato je bespoštedno istraživao i čekao pogodne trenutke po vrlo nepovoljnim vremenskim uvjetima. Imao je nevjerojatan osjećaj za kompoziciju. U njegovoj ostavštini je na tisuće negativa. U svome praktičnome i teoretskom radu zalagao se da fotografija dobije status umjetničkog djela. Pokrenuo je izdavanje časopisa Camera Work i izdavao ga je od 1903. do 1917. godine.

Kaciga “Prodano Mary Lou za 250!” Ostali odmahuju rukama dok spuštam vrata odjeljka i stavljam svoj lokot. Na aukciji u skladištu bilo je pet odjeljaka i ovaj nam se svima činio nezanimljiv. Deset sa deset stopa, na prvi pogled (i jedini dok se ne plati: kad prepile lokot i podignu vrata, smiješ samo gledati hrpu i nagađati čega sve ima: nema ulaska, nema diranja, nema otvaranja kutija, inače te diskvalificiraju iz licitiranja) pun kartonskih kutija. Kutije mogu biti tek spremnici za smeće. Ili mogu biti škrinje s blagom. Svi moji suparnici istovarili su se na ozbiljnijim stvarima, starom namještaju i alatima i tehnici. I premda kutije znadu biti dobre, za ovo mi više nitko nije imao strpljenja – dan je vruć, pritisla je žega, svi smo znojni u skladištu – čak ni pretjerano nabijati cijenu. “Nećeš na ovome pokriti ni benzu”, dobacuje mi Dave. Pokazujem mu srednjak, još je bezobrazan nakon što mi je pred nosom odnio tri odjeljka. Ali dobro, cura mora razmišljati pozitivno. Došla sam zaraditi. Pa ću i zaraditi! *** Izgleda da neću zaraditi. Kutija za kutijom krpa koje nisu ni za Armiju spasa. Jedan rastavljeni željezni krevet uza zid, skriven naslaganim kutijama. Pedeset dolara, ako, možda, s obzirom u kakvom je stanju. Radio-kazetofon. Znate onu foru s kazetom i olovkom? Ja nisam znala dok nisam pitala starog. Hej, generacijska stvar, OK? Još hrpa kutija. Kvragu! Otvaram, prevrćem, majice i stare trapke. Jedna kutija s igračkama, ništa lijepo za sakupljače. Nema lutki i figura superjunaka. Možda dvadeset, ako imam sreće. Stara sredstva za čišćenje, sitni alat u jadnom stanju, još tridesetak dolara. Pojma nemam čiji je ovo odjeljak, tko ga je unajmio i prestao plaćati pa je otišao na bubanj, ali ako je tip umro, sigurna sam da me sad gleda odozgo i kugla se od smijeha. A ja imam staretinaricu za napuniti! I 250 dolara za pokriti, i benzu, i četiri sata vožnje kući!

SF PRIČA

OK, evo još jednog rastavljenog stola, vidim ga sad kad sam skinula nešto kutija. Drvena ploča se čini dobra, možda 75 kad je prelakiram. Nije totalni ćorak, ali još sam uvijek u minusu. Hvatam novu kutiju i, ne očekujući da je teška, skoro mi ispada iz ruku. Opa! Ovdje nečeg ima! Možda ipak ne bude potpuno propali dan. Za razliku od ostalih, kutija je pomno zatvorena ljepljivom trakom. Režem je nožem, otvaram. Krpe. Ali omotane oko nečega. Razmatam ih i češem se po glavi kad ugledam što je u njima. Kaciga. I prije no što je izvadim, jasno mi je da nije motociklistička. Nije ni pilotska. Tamno siva, mat, bez sjaja, povelika. Bez vizira. Zapravo, s vizirom koji je dio kacige, ne da se podići. Kaciga prekriva oči. Nije problem, osim što je vizir neproziran, jednake boje kao i ostatak kacige. Nisam baš stručnjakinja, ali ne sliči mi na nešto što se dade kupiti u prvom dućanu. A ne izgleda mi ni kao nešto vojno, osim ako nije nešto vrlo, vrlo eksperimentalno. Što ne mora biti dobra vijest. Em neću moći prodati, em mogu imati problema objasniti odakle mi. A onda mi padne na pamet! Što ako je neka kaciga za prividnu stvarnost? Nešto super-duper VR za igrače, možda za kakvu mrežnu igru? E, tu bi već moglo biti lijepe love, ako stvar radi! Nema ničeg na što bi je se spojilo, nikakvog kompa, konzole, ničeg. Zapravo, kad malo bolje pogledam, vidim da nema nikakvog priključka za kabel. Dobro, možda je bežična. Izvana se čini kako je od nekakve plastike, onako mat siva izgleda skoro prijeteće. Iznutra je podstavljena nekim mekanim crnim materijalom, čini se kako je smišljen da udobno sjedne na lice. Naravno, stavljam je na glavu. Mislim, vi ne biste? Crno. Mrak. Jasno, kad vizir nije proziran. Hoću je skinuti, kad mi odjednom pred očima zatreperi jarko bijelo svjetlo. Zatvaram oči da me ne zaslijepi, ali uzalud, svjetlo kao da mi je u glavi

i ja posrćem, zbunjena, i pala bih na dupe da me ne dočekaju limena vrata susjednog odjeljka. Koji vrag? A onda svjetlo gubi na jačini i mogu ga sasvim lijepo gledati, bijelu plohu po kojoj se počinju iscrtavati nekakve krivulje. Potom ploha tamni i postaje crna i na njoj se ukazuje zvjezdano nebo. Tako mi se barem čini. Onda shvaćam da to nije zvjezdano nebo. Ne baš! Shvaćam da gledam kartu svemira. U redu, dijela svemira. Zapravo, naš Sunčev sustav. Nisam nikad nešto jako brijala na astronomiju, ali Jupiter i Saturn ipak znam prepoznati. Skidam kacigu. Ruke mi se nekontrolirano tresu, spuštam je na razmotane krpe da mi ne ispadne i ne razbije se ili pokvari. Opaka stvar! Ne znam samo je li glavni zgoditak ili smrtna presuda. *** Parkirala sam kombi u svoju garažu/skladište, nisam se ni trudila vaditi krevet i stol i onih par kutija u kojima je ipak nečega bilo. Grabim kacigu iz kutije, sakrila sam je među ostale. Ne znam kome da je pokažem. Mislim, svi

mi, kad nađemo nešto što nam se čini vrijednim, a pojma nemamo što imamo, odemo nekome da nas prosvjetli. A koga da ja pitam koliko vrijedi i gdje se može prodati ovakva kaciga? A i počinje me brinuti onih pet crnih SUV-ova sa zatamnjenim staklima s kojima sam se mimoišla na pola puta kući. Nije to bilo pet terenaca što su se slučajno zatekli na istoj cesti u isto vrijeme. Jok! To je bila kolona koja je išla nekuda po zadatku. Netko tko je dužan nekom od onih tipova kojima ne valja biti dužan mogao bi očekivati takvu kolonu. Ili netko s Bliskog istoka tko na Floridi pohađa pilotsku školu i tamo uvježbava sve osim slijetanja. Ili netko, gledate je, tko se domogao čudnog – izvanzemaljskog? – predmeta. Momci su prošli pored mene, a da nisu shvatili da im je ono što traže prozujalo pored ušiju, ali koliko će dugo trebati dok saznaju tko je sve kupovao odjeljke toga dana? Pomisao da će ljudi u crnom pokucati Daveu na vrata ispunjava me nekom mračnom radošću. Pomisao da će pokucati meni na vrata uopće mi nije zabavna. *** Ja vjerujem u ljude u crnom. Zašto? Imala sam frenda (zapravo, i više od frenda: par puta smo se potrošili kod njega doma, kad mu nije bilo staraca) koji je brijao na leteće tanjure i tuđince i Roswell i sve to. I onda je jednog dana samo nestao. Kao da je u zemlju propao. Bio je tih dana uznemiren, osvrtao se kao da ga netko prati. Nije mi htio reći što se događa. I čula sam tri noći uzastopce helikopter kako kruži nad susjedstvom. I zatim mog frenda više nije bilo. Bila sam rekla starom (tad sam još živjela kod svojih), a on mi je rekao neka pazim što radim i pričam, da je možda Domovinska sigurnost. Bullshit! Zajedno smo kao klinci sa suzama gledali na telki kako Tornjevi padaju i tog je dana njegov stari na trijemu izvjesio zastavu. Nikad je prije nije dizao, čak ni za 4. srpnja, ali tad ju je izvjesio i više je nije skidao. Pa da njegovog sina pokupi Domovinska sigurnost? Dakle, vjerujem u ljude u crnom. I naslućujem što znači zvuk rotora što se približava. I ne čudim se što se konvoj crnih SUV-ova zaustavlja

pred mojom kućom, čujem kako gume deru po šljunku i vidim ih kad malo odmaknem aluminijsku roletu. Stavljam kacigu na glavu. Ne znam što bih drugo. Noj zabija glavu u pijesak, ja stavljam kacigu na glavu. I odjednom – *** Rušim se na tlo, nisam ne znam što jela, ali jedva zadržavam i ono malo da ne povratim. Koji vrag? Skidam kacigu. Nije dobro. Nikako nije dobro. Nalazim se na nečemu što može biti samo zapovjedni most svemirskog broda. Kako znam? Tako što sam okružena praznim sjedalima pred hrpom zaslona, među kojima klečim na povišenoj platformi. I tako što kroz poveliki (i nadam se debeli) prozor vidim Jupiter. Ispunjava skoro cijeli pogled. Od Kalifornije do Jupitera u treptaju oka, a nisam se čak ni zbljuvala. Savršeno mi je jasno što ljudi u crnom hoće od mene. Kao što mi je jasno i koliko tu pitanja ima. Kako se kaciga našla na Zemlji? Kako ljudi u crnom znaju za nju? Kao da im je netko s ovog broda pao u ruke, valjda kad je navratio u sunčanu Kaliforniju – gdje ćeš većeg ilegalnog stranca? – ali ne prije no što je uspio sakriti kacigu. Ali ima i važnije pitanje. Čiji je ovo zapravo brod i tko njime zapovijeda? Brod mi se čini velik, moguće ratni: uopće me ne bi začudilo da se odnegdje pojavi onaj u crnom plaštu i kacigi, znate, onaj s kroničnim respiratornim smetnjama. Umjesto dubokog disanja, čujem za sobom mnoštvo koraka, hitrih, mačkastih, mekih, strugavih, teških. Polako se okrećem, ni sama ne znajući što ću ugledati. Kad se konačno suočim s njima, preda mnom je dvadesetak tuđinaca, svih mogućih rasa. Mršavi klokan prekriženih ruku. Nešto kukcoliko dugih ticala i krupnih očiju. Propeta čupava gusjenica duga petnaest stopa. Jedan zubati i s pandžama, s kojim se ne bih rado pograbila. Nešto dlakavo, vlažnih okica, nije plišani medo, ali poslužio bi. I još gomila njih, neke ni ne znam propisno opisati. I svi me usredotočeno gledaju, čak i onaj štapičasti kome čak ne zamjećujem oči. Gledaju me. A onda –

Pođi s nama. Meni u glavi. I jeste engleski i nije. Ne znam je li uopće jezik, izgovorena rečenica. Više skup slika, značenja, ne znam ni sama što, ali razumijem što mi žele reći. Pratim ih sa zapovjednog mosta, vode me nečim što sliči na glavni hodnik. Bila sam u pravu: brod je ogroman, dulji od milje. Konačno stižemo do jedne prostorije, poput kakvog hangara. Ili velikog skladišta. Wow! Sad znam što je vlasnik kacige radio na Zemlji! Sad znam zašto je brod ovdje! Ovo nije stara krama! Nema tu prašnjavog namještaja, pokidanih igračaka, starih dronjaka i sam-svojmajstor alata. Starine. Prave starine, antikviteti, klasika, jedno veće od drugog. Nešto unikatno, nešto ne, ali sve uredno složeno, a kladim se i katalogizirano do zadnje sitnice. Znam pošto se neke stvari prodaju, vrti mi se u glavi od cifri. Nekoliko starih automobila, motocikli, nešto bicikala, dva stara autobusa, par kamiona. Pa razni natpisi, s garaža, benzinskih crpki, kafića i restorana. Automati svih mogućih vrsta, za pića, za slatkiše, za cigarete, kondome, za igru. Satovi, od ručnih nadalje. Pa sva moguća oružja, hladna i vatrena. Militarija. Umjetnine. Keramika, kristal, srebro. Željezna roba, stara, dobra, iz proteklih stoljeća. Police za policama, pod, ormari, ladice, sve puno stvari o kojima samo maštamo kad samo što se ne koljemo na aukcijama. I stolovi za kojima se sve čisti i popravlja i restaurira, da bude kao novo. Kladim se, ništa za zemaljske kupce. Zainteresirana, Mary Lou?, čujem u glavi. Neće to biti bezopasan posao, skupljati po otpadu civilizacije zatrpane i pretrpane svim i svačim, zapravo nepotrebnim, ali istovremeno tako divnim i maštovitim i šarenim, tražiti ono najvrednije u točkama gdje se sijeku umjetnost i trgovina, potreba da se bude veći, šareniji, privlačniji, poželjniji, skuplji. Već znam što se dogodilo starom vlasniku, rekli su mi u par slika: ljudi u crnom uhvatili su ga i umro im je. Neće biti bezopasno, sad znaju i za mene. Ali... Jesam li zainteresirana, pitaju me, ovako okruženu svim mojim snovima. Glupog li pitanja! Aleksandar Žiljak

Svijetla ideja:

INOVACIJE

Boja koja svijetli u mraku može napajati automobile Ako svijet jednoga dana doživi procvat s električnim automobilima i obnovljivim izvorima energije, ljudima će trebati bolje baterije od onih koje su trenutno dostupne. Istraživači kažu da bi boja koja svijetli u mraku, a koristi se za otkrivanje kemikalija u stanicama, mogla ponuditi rješenje. Kemikalija je bor-dipirometan, na engleskom govornom području poznat kao BODIPY, a sastoji se od niza ugljikovih prstena povezanih s atomom bora i dva atoma fluora. BODIPY svijetli pod “crnim” svjetlom. Kemičari ga koriste kao marker kako bi vidjeli reakcije ili identificirali gdje biološki sustavi preuzimaju druge tvari, kao što je kadmij. U novoj istraživačkoj studiji tim kemičara sa Sveučilišta u Buffalu testirao je sposobnosti BODIPY-ja za stvaranje energije posebnom vrstom baterije koja se zove redukcijsko-oksidacijska baterija (redox). Istraživači su otkrili da male količine boje dodane u otopinu acetonitrila

mogu tvoriti bateriju koja se može napajati i puniti 100 puta bez gubitka sposobnosti učinkovite pohrane energije. U običnoj punjivoj bateriji, kao što je litij-ionska, koja se koristi u računalima i telefonima, promjene u kemiji su u čvrstom stanju, pa električni naboji teže prolaze njome. Litij-ionske baterije koriste litij kao nosač naboja. Litij otpušta elektrone i kreće se od negativne do pozitivne elektrode. Baterija obično ima ugljivkov i litijev oksid u sebi, i oba su čvrste tvari, stoga građa baterije mora biti dovoljno porozna kako bi se ioni litija mogli s lakoćom probiti. Između litija i sloja ugljika nalazi se tekući elektrolit koji nosi naboj (to obično nije voda, a kemikalija varira ovisno o proizvođaču). Problem je u tome što nakon nekoliko ciklusa punjenja elektrode unutar baterije mogu degradirati, jer reagiraju s drugim kemikalijama u bateriji. Istraživači tvrde da boja BODIPY ima zanimljive kemijske osobine koje bi mogle biti idealan

materijal za korištenje u velikim punjivim baterijama.

Izrada bolje baterije

Tim Cook, pomoćni profesor kemije na Sveučilištu u Buffalu i glavni autor nove studije kaže kako je njegov tim kombinirao dva različita pristupa. Prvi uključuje korištenje redox-baterije (redox je skraćenica za reduction-oxidation) koja se sastoji od dvije komore s tekućinom koje su odvojene membranom. U ovom sustavu tekućine su elektroliti okruženi pozitivnim i negativnim terminalima, a uz takvu postavu samo je neophodno naći nešto što će se otopiti u tekućini i otpustiti elektrone. “Ako je nosač naboja u otopini, on nema problem kakav imaju druge baterije kada se elektroda kristalizira, što se događa s nekim litij-ionskim baterijama”, kaže Cook. Drugi korak je bio pronaći tvar koja se može otopiti u tekućini i prenositi elektrone. Istraživači su otkrili da je BODIPY vrlo učinkovit nositelj elektrona, jer istovremeno s lakoćom otpušta i prima elektrone. To znači da je tvar koja svije tli u mraku bolja pri isporuci energije. Ova redox-baterija mogla bi biti sigurniji izbor od litij-ionskih baterija koje se ponekad zapale. To se događa jer je litij u njima ioniziran, što znači da je otpustio elektrone. To element čini vrlo reaktivnim s kisikom u vodi, pa i vlagom u zraku, s kojom tvori litij-oksid i otpušta vodik. “Ostaju nam dva ionizirana vodika koja su bila pričvršćena uz vodu, i dva litija koja su otpustila elektrone kako bi se spojila s vodom, a ta reakcija proizvodi i puno topline”, kaže Cook. Vodik koji može gorjeti ako ga pogodi iskra, ili kemikalije koje se koriste kao elektroliti, mogu reagirati sa zrakom.

Sigurnija opcija?

Kad se litij-ionske baterije zapale, to je obično zato jer navlaka baterije pukne, izlažući unutrašnjost zraku, ili zato jer se oštete membrane koje odvajaju različite kemikalije unutar baterije, pa se reakcija dogodi unutar baterije. Te reakcije proizvedu plinove, toplinu i ponekad vatru. “Baterije koje se baziraju na litiju imaju puno energije i ako postoji mehanička greška, kao što je puknuće odvajajuće membrane, baterija će

se odjednom isprazniti, stvarajući veliku količinu topline”, kaže Cook. Samsung je nedavno povukao svoj pametni telefon Galaxy Note 7 zbog baterija s greškom koje su, u nekim slučajevima, eksplodirale ili izazvale vatru. Ti problemi s baterijom mogli bi se dogoditi u svakoj litij-ionskoj bateriji, kažu istraživači. Tekućina u redox-bateriji pohranjena je u spremnike i može se reciklirati kroz volumen baterije. S vremenom i redox-baterije degradiraju, ali opskrbe li se novom tekućinom, mogu se ponovno koristiti, navodi se u studiji.

Ovdje na Zemlji

Cook kaže da je ovu tehnologiju originalno razvila NASA za svemirske sonde, ali je agencija u međuvremenu pronašla bolje rješenje za svemirske letjelice. No, redox-baterije mogu biti korisne za zemaljsku uporabu, kažu istraživači. I dok tekućine redox-baterije mogu oksidirati, acetonitril koji koristi Cookov tim neće se zapaliti, kažu istraživači. Cook dodaje da je važno dodati da su ispitivanja ove baterije vršena samo na tabletop-sustavima, koji proizvode svega nekoliko volti. Ali bila je potrebna mala količina BODIPY-ja kako bi se dobili rezultati. Nedostatak je u tome što redox-baterije obično moraju biti veće jer je gustoća njihove energije manja, a prednost u tome što će biti korisnije za pohranu većih količina energije u domovima i automobilima, a ne u telefonima, kaže Cook. Oko 5 000 litara Cookovog kemijskog spoja može energijom opskrbiti kuću. To bi značilo da je baterija veličine septičke jame potrebna za kuću s četiri prostorije. Cook smatra da uz malo rada na koncentraciji BODIPY-ja može dobiti količinu za oko 660 litara, što je otprilike veličina hladnjaka ili većeg akvarija. U međuvremenu potreba za učinkovitijim baterijama u domovima vjerojatno nije tako daleko u budućnosti, ako obnovljivi izvori energije nastave nizati uspjehe. “Prije nismo trebali spremnike srednjih do velikih razmjera”, kaže Cook. “Sada, u proteklom desetljeću, protočne baterije postaju popularno područje za istraživanje.” Istraživanje je objavljeno 16. XI. 2016. u časopisu ChemSusChem. Izvor: LiveScience Snježana Krčmar

Model trajekta

Lijepljenje dna i bočnih stranica

Ovaj model trajekta vrlo je pogodan kao igračka za djecu stariju od tri godine, prema mome iskustvu, pa sve do školske dobi. Model je praktičan jer ima duplo dno ispunjeno stiroporom i prednja vrata koja se mogu spuštati i podizati. Dakle, model se može nositi na riječnu ili morsku plažu kao igračku. Za izradu potrebno je nabaviti šper debljine 3 mm i malo stiropora debljine 10 mm (poz. 3 na nacrtu). Šper se može nabaviti u velikim građevinskim robnim kućama gdje će ga odrezati od velike table ili ga se može dobiti sastavljanjem dva komada od kutija za voće s tržnice. Visina potpalublja određena je prema visini malih automobila igračaka, tako da oni mogu ući ispod nadgrađa, sve do zadnjih vrata trajekta. Svatko

Moja nova igračka

MODELARSTVO

Nacrt u prilogu

treba provjeriti jesu li dimenzije prikazane na nacrtu odgovarajuće voznom parku mlađeg brata ili sestre. Izrada počinje crtanjem bočnih stranica (1) na šper. Odmah će se dobiti sve dimenzije za palube nadgrađa (10, 12 i 14) i za duplo dno sa stiroporom (2, 3 i 4). Prvo se izrežu bočne stranice (1), a zatim paluba tovarnog prostora, stiropor i dno (2, 3 i 4) koje se međusobno zalijepe ljepilom za drvo i ostave se sušiti preko noći. Slijedi lijepljenje dvodna na jednu od bočnih oplata (1), pri čemu treba koristiti trokute za osiguranje međusobne okomitosti, kako se to vidi na fotografiji. “Dvodno” je izraz koji se koristi u brodogradnji za duplo dno brodova.

Svrha duplog dna je da u slučaju probijanja dna na neku podvodnu stijenu spriječi prodor vode u trup, a istovremeno dvodno služi kao balastni tank ili rezervoar goriva. Bočno dvodno bi možda spasilo Titanic od potonuća, ili nedavno putnički brod Costa Concordia. Prije lijepljenja dvodna na bočne stranice na njima treba izrezati prozore, prema rasporedu na nacrtu. Slijedi izrada dijelova nadgrađa, koje se sastoji od već spomenutih paluba (10, 12 i 14) te kosih zidnih stijenki (11, 13 i 15). Na njima također treba prije sastavljanja izrezati prozore i vrata. Trup se s prednje strane zatvara pramčanim vratima (gornji dio poz. 5 i donji dio poz. 6) koje imaju dva šarnira (7). Kako bi šarniri imali čvrsti spoj preko njih se u širini

MODELARSTVO

Nacrt u prilogu

Jedrilica s rasponom krila 700 mm Utovar automobila preko pramčane rampe

trupa zalijepe učvršćenja (8). Krmena oplata (9) zatvara tovarni prostor sa zadnje strane. Komandni most, ili nadgrađe, ima prozore (17) koje treba radi ljepšeg modela napraviti od prozirne folije za fascikle. Lijepi ih se nakon što se dijelovi nadgrađa obojaju uljanom bojom s unutrašnje strane. Za lijepljenje je praktično koristiti neko ljepilo tipa Neostik, koje je dovoljno vodootporno. Trajekt ima dva motora smještena bočno i dva dimnjaka (16), kroz koje idu cijevi ispušnih plinova motora. Dimnjake treba s donje strane pričvrstiti vijcima M 3 x 15 za palubu (12). Prednja vrata tovarnog prostora su pokretna. U gornjem položaju ih drži gumica koja se zakvači na nosač (20) i pokrije poklopcem (19), koji se pričvrsti vijkom M 3 x 15 (21). Na pokretnim vratima je hvataljka gumice (18). Gumica (22) je debljine 2 mm, kružnog oblika, promjera oko 100 mm. Gotov trajekt se oboja i s vanjske strane, uljanim bojama. Uobičajeno je da se palube bojaju zelenom bojom, a ostale površine bojom koju imamo. Umjesto uljanih mogu se upotrijebiti akrilne boje. Na internetu se može naći interesantnih filmova o trajektima u plovidbi ili o trajektima koji su plovili na uzburkanom moru. Bojan Zvonarević, dipl. ing. brodogr.

Izrada ove jedrilice preporučuje se za osnovne tečajeve modelarstva s učenicima kojima je to prvi kontakt s aviomodelarstvom. Cijena materijala je zanemariva. Rezultat rada bit će jedrilica koja bačena iz ruke može preletjeti dvadesetak metara, a izbacivanjem pomoću praćke još i više.

Sav materijal i alat

Precrtavanje na stiropor

U odnosu na kineske proizvode slične namjene, koji su vrlo jeftini i odlično izrađeni, prednost izrade ovakvih modela je u tome što će učenici naučiti raditi prema nacrtu, uz korištenje osnovnog pribora za geometriju kao što su trokuti i krivuljari. A od kineskih modela nema nikakve koristi, osim igre. Za izradu se koristi stiropor u ploči debljine 6 mm koji služi kao podloga za lamel-parkete. Ovaj stiropor je finozrnat i pogodan je za obradu brus nim papirom. Potrebna je još letvica 8×4 mm, ili dvije letvice 4×4 mm, koje se međusobno zalije pe (poz. 3 na nacrtu), te malo ljepila za drvo. Nacrt je rađen u mjerilu 1 : 2. Izrada počinje tako da se krilo (4), trup (1, 2 i 3) i repne površine (5 i 6) precrtaju u mjerilu 1 : 1 na stiropor. Pri tome je praktično na nacrt nacrtati mrežu s

Prvi dio trupa je izrezan

kvadratima dimenzije 20×20 mm, što će u mjerilu 1 : 2 biti 10×10 mm. Na stiropor se nacrta kvadratna mreža 20×20 mm i tada se lako precrtaju svi dijelovi jedrilice.

Svi dijelovi jedrilice

Slijedi odlazak na sportski aerodrom

Trup se sastoji od tri dijela, i to lijeve i desne stranice (1) i uzdužnih dijelova (2 i 3). Nos jedrilice treba oblijepiti prozirnim selotejpom širine 20 mm, što će mu povećati čvrstoću i smanjiti rizik od loma pri udaru u zemlju. Nosač repnih površina je od letvice 8×4 mm. Krilo (4) je iz jednog komada. Na izlaznoj strani potrebno je finim brusnim papirom napraviti skošenje prema detalju presjek A - A na nacrtu, čime će se poboljšati strujanje zraka i uzgon. Napadnu ivicu krila treba po čitavoj dužini oblije piti selotejpom. Repne površine horizontalni su dio (5) i vertikalni dio (6). Kuku za visoki start (7) izradi se od komada žice. Prostor za balast (8) zatvara se tek kada se odredi težište modela i kada se nakon više probnih letova ustanovi da jedrilica bačena iz ruke leti stabilno po pravcu. Pri tome se misli da se ne propinje, niti da pada na zemlju. Dodatne korekcije putanje moguće je izvesti zakretanjem repnih površina. Dobro je poslušati savjet nastavnika ili starijih modelara. Za visoki start treba napraviti praćku s gumicom. Sve letove treba izvoditi na nekoj većoj livadi, bez drveća i bez vjetra. Sva lijepljenja treba izvoditi tako da se dijelovi koji se lijepe opterete kvačicom, utegom ili pribadačama, po potrebi, te da se ostave sušiti preko noći. Na pojedine dijelove sam nalijepio kolaž-papir u raznim bojama. Ukrašavanje ostavljamo svakome neka napravi po svojoj želji i svom ukusu. Bojan Zvonarević Aeroklub Brod, Slavonski Brod

MJERILA

Mjerila tlaka - barometri i tlakomjeri Tlak u tekućinama, plinovima i parama vrlo je važna mjerna veličina jer živimo u plinovitom okruženju Zemljine atmosfere, povremeno se nalazimo u vodi mora, jezera ili rijeka, u našem su tijelu tekućinski sustavi, ponajprije krvotoka, a u uređajima i napravama niz je sustava s tekućinama, plinovima ili parama, kao što su razni cjevovodi, zračnice kotača vozila, kotlovi i mnogi drugi. Tlak (znak p) je djelovanje sile okomito na površinu, određen je omjerom sile F i ploštine A te površine: p = F/A. Za tlakove u tekućinama, plinovima i parama upotrebljavaju se posebni prošireni nazivi: hidrostatski tlak, hidraulički tlak, hidrodinamički tlak, okolni tlak, nadtlak, podtlak i dr. Mjerna je jedinica tlaka paskal (Pa = N/m2), a iznimno dopuštena jedinica je bar (bar=105 Pa). Rabe se i njihovi decimalni višekratnici i nižekratnici, na primjer hektopaskal (hPa), kilopaskal (kPa), milibar (mbar). Za izražavanje tlaka tjelesnih tekućina u medicini iznimno je dopuštena mjerna jedinica milimetar žive (mmHg = 133,322 Pa). U prošlosti je bilo još nekoliko mjernih jedinica tlaka, ali su sve one već odavno nezakonite i otišle su u povijest. Najduže se zadržala tehnička atmosfera (znak at; oko 0,98 bara) zbog njene velike primjene u tehničkim tlakomjerima, propisima, normama, pa i navikama, ali je i nju do danas zamijenio bar. U SAD-u i Kanadi rabi se mjerna jedinica tlaka pound per square inch (funta po četvornom inču; znakovi psi, lbf/in2, lb/sq in i dr.), vrijednosti psi ≈ 6,89 kPa, koja se može naći u tehničkoj literaturi na engleskom jeziku. Prvotna mjerenja tlaka Prva je mjerenja tlaka obavio Evangelista Toricceli (1608.–1647.), talijanski fizičar i matematičar, Galileijev tajnik i nasljednik na katedri matematike na Sveučilištu u Pisi. On je 1643. godine konstruirao tekućinski tlakomjer sa živom

za mjerenje atmosferskoga tlaka, nazvan barometrom (prema grč. baris: težina, tlak). Na njemu je mjerio visinu živina stupca koji drži ravnotežu stupcu zraka u atmosferi. Za mjernu jedinicu te ljestvice upotrijebio je tadašnju mjernu jedinicu duljine. Poslije je, uvođenjem metarskih jedinica za to upotrijebljen milimetar, s naznakom o kojoj se tekućini radi (živi ili vodi). Porastom visine iznad razine mora smanjuje se stupac atmosferskoga zraka, a time i stupac žive, pa su barometri od prvih dana služili i za mjerenje relativne visine ili visine iznad razine mora, tzv. nadmorske visine. Prije mjerenja nadmorske visine mora se bilo računski, bilo ugađanjem barometra odrediti tlak na razini mora.

Povijesno Pascalovo mjerenje visine brijega barometrom 1648. godine – ilustracija iz knjige Novovjeki izumi II. Matica hrvatska, Zagreb 1883.

Prvi je barometar sa živom kao visinomjer upotrijebio Blaise Pascal (1623.–1662.), francuski znanstvenik širokoga područja djelovanja, koji je 20. rujna 1648. pred brojnim uglednim svjedocima izmjerio razliku nadmorskih visina mjesta Clermont u Francuskoj i obližnjega brije ga Puy de Dôme prema razlici tlaka zraka i takvim jednostavnim mjerenjem ustanovio razliku visina s pogreškom od samo oko 1,5%. Pascal je također ustanovio da se tlak zraka mijenja s meteorološkim stanjem atmosfere.

Aneroidni meteorološki barometar

Barometri Barometar je mjerilo za mjerenje atmosferskoga tlaka, dakle unutar otvorenoga sustava, prvotno uspoređivanjem težina zračnoga stupa i barometarske tekućine. Tekućinski barometar sastoji se od staklene cijevi J-oblika. U duljem, zatvorenom dijelu je barometarska tekućina (živa ili voda), a drugi kraći dio je otvoren. Duži je dio napunjen do vrha živom, a mora biti dugačak makar 80 cm. Na površini Zemlje tlaku atmosferskoga stupca zraka do vrha atmosfere ravnotežu drži stupac žive od oko 760 mm, a iznad njega se u cijevi uspostavi vakuum. Ta visina živina stupca vrijednost je prirodnog atmosferskog tlaka. Iz prvotnih tekućinskih barometara i tlakomjera potekle su i prve mjerne jedinice tlaka, ponajprije milimetar živina stupca ili kraće milimetar žive (znak mmHg). Aneroidni barometar ili aneroid (prema grč. a neros: ne-tekućinski) je posebna izvedba tlakomjera kojim se tlak zraka mjeri po promjeni Starinski precizni obujma zatvorene posudice meteorološki živin s elastičnom membranom barometar (tzv. Vidieova kutijica). Izumio ga je 1844. godine Lucien Vidie (1805.–1866.), francuski izumitelj, a 1881. godine usavršio i patentirao 1909. godine Gotthilf Lufft (1848.–1921.), njemački

Tlakomjeri Tlakomjer ili manometar (prema grč. manós: tanak, rijedak, lagan + métron: mjera) je mjerilo za mjerenje tlaka plina, pare ili tekućine u nekom sustavu. Tlakomjeri se osnivaju na hidrauličnim, mehaničkim ili električnim osjetnicima, a imaju nekoliko posebnih naziva. Po namjeni postoje tehnički tlakomjeri, laboratorijski tlakomjeri i medicinski tlako mjeri. Tekućinski tlakomjer je mjerilo za mjerenja tlaka u plinovima, parama i tekućinama u zatvorenim sustavima (spremnicima) prema usporedbenom tlaku, većinom atmosferskom. Radi na načelu spojenih posuda s tekućinom u obliku staklene U-cijevi (obojenom vodom, obojenom vodenom otopinom alkohola ili živom). Jedna od spojenih posuda se spaja na spremnik “Kućna meteorološka stanica” u kojemu se mjeri – slog analognih mjerila: ane- tlak, a druga na roidnog barometra, termomeusporedbeni protra i vlagomjera stor (atmosferu ili neki spremnik). Iz razlike visina manometarske tekućine u U-cijevi zaključuje se na razliku tlakova.

izumitelj i osnivač današnje tvrtke G. Lufft Messund Regeltechnik GmbH iz Fellbacha u Njemačkoj. Mjerni uređaj koji i bilježi tlak, obično tijekom nekog razdoblja, naziva se barografom.

Tehnički barometar za mjerenje tlaka u zračnicama kotača vozila i drugih Suvremeni digitalni tlakomjer napuhanih sustava

Klasični barometri, tlakomjeri i termometri sa živom nakon tri stoljeća uporabe odlaze u povijest. Zbog velike opasnosti od onečišćenja živom pri razbijanju instrumenta te udisanja živinih para, od 10. travnja 2014. prema europskoj Smjernici EU 2007/51/ više se ne smiju na tržištu nalaziti mjerila sa živom te se ne smiju rabiti u zdravstvenim ustanovama. Mehanički tlakomjer je mjerilo kojim se mjeri tlak u nekom sustavu. Načinjen je s metalnom savinutom, tzv. Bourdonovom cijevi1, koja mijenja zakrivljenost promjenom tlaka u njoj, što se mehanički prenosi na neki pokaznik, većinom zakretnu kazaljku. Potom su konstruirani brojni drugi mehanički tlakomjeri. Primjenjuju se ponajprije za mjerenje tlaka u tehničkim sustavima (spremnicima, cjevovodima, zračnicama kotača vozila, napuhanim čamcima, balonima, loptama i sl.). Elektronički ili digitalni tlakomjeri mjere tlak nekim električnim osjetnikom, a rezultat se obrađuje elektronički i prikazuje brojčano na digitalnom pokazniku. Rabe se i pobliži nazivi tlakomjera, na primjer diferencijalni tlakomjer za mjerenje razlike tlakova između dvaju sustava, vakuumetar za mjerenje stupnja tehničkoga vakuuma, medicinski tlakomjer za mjerenje tlaka u krvožilnom sustavu i sl. U svakodnevnom životu najčešće se susreću tri vrste mjerila tlaka. To su: 1 Nazvana po francuskom izumitelju Eugèneu Bourdonu (1808.–1884.).

Medicinski tlakomjer s analognim pokaznikom

Mjerenje krvnoga tlaka suvremenim elektroničkim (digitalnim) medicinskim tlakomjerom s digitalnim pokaznikom

a) barometri za mjerenje atmosferskoga tlaka obično izraženog i hektopaskalima (hPa) ili milibarima (mbar), koji služe za meteorološku prognozu, b) tehnički tlakomjeri za mjerenje tlaka u zatvorenim sustavima obično izraženog u barima (bar), koji služe za mjerenje tlaka u cjevovodima, spremnicima, kotlovima, zračnicama kotača vozila, loptama, gumenim čamcima i dr., c) medicinski tlakomjeri za mjerenje tlaka u krvožilnom sustavu, tzv. krvnoga tlaka (sistoličkog i dijastoličkog), obično izraženog u milimetrima žive (mmHg), koji obično mjere i otkucaje srca, tzv. puls, a služe za ocjenjivanje zdravstvenoga stanja organizma. Dr. sc. Zvonimir Jakobović

2016. godina Cobota i Socbota SVIJET ROBOTIKE Mnogi su na početku 2016. godine predviđali kako bi to mogla biti godina robotike u smislu njene potpune tržišne potvrde, ali i kao jednog od najvažnijih inspirativnih pokretača u razvoju, proizvodnji i svakodnevnoj primjeni strojeva. Pri kraju 2016. općenito se može kazati kako razvojni trendovi robotike na glavnim područjima pokazuju sve veću simbiozu ljudi i strojeva. To pokazuju i dva najuočljivija trenda najavljena početkom 2016. Kod kućnih servisnih robota bila je, kroz pojavu nekoliko robota namijenjenih pomoći u kući ili za uslužne poslove, uočljiva pojava tzv. socijalnih (društvenih) robota u obliku osobnih robotičkih asistenata. U području industrijske robotike nastavljena je dominacija koncepta kolaboracijskih robota u smislu njihova prihvaćanja i sve veće primjene u proizvodnji gdje prednjači Kina s montažnim robotima u proizvodnji tzv. konzumne elektronike. Godišnja prodaja u kategoriji konzumnih (usisavači, kosilice trave, čistači bazena, čistači prozora i sl.) i socijalnih (društvenih) robota dosegla je na svjetskoj razini 6,6 milijuna komada na početku 2016. godine, s tendencijom da dosegne 31,2 milijuna 2020. godine. U tom razdoblju prodat će se ukupno oko 100 milijuna konzumerskih robota. Najbrži razvoj i prodaja očekuje se u području osobnih asistenata za koje se pretpostavlja da će znatno promije niti privatne i javne prostore i životne prilike. Već sada se mnogo ljudi odnosi prema svojim robo-usisavačima na poseban način. Među modelima personalnih asistenata u 2016. godini medijski je bio najeksponiraniji mobilni humanoid Pepper. Prvih 1000 komada ponuđenih tržištu po cijeni od 1600 USD i dodatnih 200 USD mjesečno za internetski servis, održavanje i nadogradnju razgrabljeno je za nekoliko sati što oslikava glad tržišta za ovakvim robotima. I ostali takmaci imaju slične cijene ili su jeftiniji: japanski Sota prodaje se po cijeni od 800 USD i mjesečni servis od 30 USD, dok je cijena JIBO-a oko 750 USD. On je proizvod američke spin-out tvrtke koja je prikupila više od 60 milijuna dolara za njegov razvoj, a 16 milijuna

Osobni robotski asistenti, kojih je proteklih godina sve više na tržištu, različitih su veličina, oblika ili koncepata. Japanski robot SOTA (prvi slijeva) razvila je tvrtka Vstone za japanski telekom NTT što pokazuje zanimanje moćnih telekom kompanija za uključivanje robota u svoje poslovanje. S korisnikom komunicira glasom, a može se povezati s različitim osobnim uređajima poput mjerača tlaka, praćenja rada srca i sl. Namijenjen je i starijim osobama. Robota Peppera (u sredini) razvila je tvrtka Aldebaran za SoftBank Robotics i namijenjen je primarno za dočekivanje i informiranje klijenata, ali se može situirati i u obiteljima ili biti sredstvo druženja za osamljene starije ljude. S okolinom komunicira na japanskom, francuskom, engleskom i kineskom. JIBO (prvi zdesna) vrsta je nepomičnog i prenosivog stolnog (table top) robota koji bi trebao razviti i omogućiti korisnicima jedinstveno “interpersonalno iskustvo”.

dolara uloženo je u ulazak na kinesko i japansko tržište. Iako se očekivalo da će se 2016. pojaviti i u Europi, zasad se prodaje samo u SAD-u. JIBO svog korisnika podsjeća na obveze, verbalno ga savjetuje, priča priče djeci prije spavanja, nudi mnoštvo aplikacija vezanih uz novosti, vremenske prognoze, obrazovne sadržaje, ali je i zdravstveni trener koji pomaže održati kondiciju, težinu ili zdravlje općenito. Robotski javni vodiči, kakvi su Pepper, Budy ili SaviOne/Relay robotizirana su verzija pokretnih poliglotskih i sveznajućih info kioska. Dočekuju ljude po kolodvorima, muzejima, galerijama, ulicama, trgovima, restoranima, hotelima, muze-

Poznata robotičarka s MIT-a Cynthia Breazeal i inicijatorica projekta JIBO (slika desno) predstavila je tog osobnog asistenta kao prvog socijalnog robota na tržištu koji je očito nastavak njena rada na socijalnoj robotici otjelovljenoj u glavi slavnog Kismeta (slika lijevo) iz 1990. Mnogi su začuđeni apstraktnim dizajnom JIBO-a. Mišljenja su da i nije riječ o robotu jer nema ruke, naglašene oči i sl. Međutim taj dizajn podsjeća na tržišno uspješne sjajne, glatke i čiste Appleove naprave. Riječ je o promišljenom obliku koji je u službi strategije uvođenja robota u prostor suvremenog doma. Geometrizirani oblik treba izazvati doživljaj sofisticiranoga, ozbiljnoga, pa time i pametnoga čemu se vjeruje. JIBO bi trebao biti elegantan i snažan dizajnerski krajnji domet konzumerske robotike. S funkcionalnoga gledišta snaga JIBO-a je u načinu komunikacije, komunikacijskim ponašanjima oslonjenima na glas, sliku i elementarne geste.

jima i drugim javnim prostorima i odgovaraju na pitanja ili su follow-me (engl. slijedi me) uređaji za nošenje kupljenoga po trgovinama, opreme za golf i sl. Razlog pojave ovakvih robota treba tražiti u prihvaćanju javnosti da se usluge globalno standardiziraju, da se prošire tehnološki kroz široku jezičnu ponudu ili slikovna objašnjenja. Razlog je i povezivanje robotskih usluga u već postojeće informacijsko okruženje mobilnih telefona ili GPS-lokalizacije. Robotika nudi potencijalno i proširenje načina prenošenja informacija na tržištu koje je zasićeno vizualnim porukama pa se traže nove vrste prijenosa (osjetilnih) ponuda poput prijenosa dodirom, mimikom, mirisom i sl. Industrijsku robotiku u 2016. godini obilježava snažan prodor u području montaže elektroničkih uređaja, i to kroz nastavljanje trenda (započetog još 2011. godine) primjene kolaborativnih robota (COBOT-a) koji rade i surađuju s radnicima. To je vidljivo i kroz godišnje nagrade koje IEEE Robotics and Automation Society i International Federation of Robotics (IFR) dodjeljuju za postignuća u poduzetništvu i komercijalizaciji robotičkih inovacija. Za 2016. godinu nagradu je dobio Phil Crowther iz tvrtke ABB Robotics za dvoručni

kolaborativni robot YuMi švedske tvrtke ABB (ASEA BROWN BOVERY). YuMi je akronim od You and Me (engl. Ti i Ja). Reklamira se kao prvi pravi dvoručni kolaborativni robot za rad čovjeka i stroja na zajedničkom zadatku. Idealan je za brzu (brzina gibanja je 1,5 m/s) montažu sitnih dijelova uz “ekstremnu sigurnost” i točnost pozicioniranja od (0,02 mm). Robot se i pri najmanjem dodiru zaustavlja. Uveden u proizvodnju 2014. godine u ABB-ovu pogonu tvornice niskovoltažnih proizvoda gdje je, bez zaštitnih ograda, radio zajedno s radnicima na montažnoj liniji električnih sklopki. Službeno je predstavljen u Njemačkoj na Hannover Messe 2015. godine. Specifičnost YuMi-ja je u povezanosti s internetom stvari, servisa i ljudi, a bežično povezivanje koristi se za programiranje položaja robota na

YuMi - INDUSTRIJSKI ROBOT 2016. GODINE. Upravljan je petom generacijom kontrolera ABB IRC5 koji koristi tehnologije TrueMove i QuickMove, a opremljen je i I/O interfejsima uključujući Ethernet IP, Profibus USB-portove, DeviceNet, komunikacijske portove, emergency stop kao i mnoge druge standardne ili nove funkcije. YuMi radi i s različitim HMI-uređajima (tabletima, smart fonima...).

SOCIJALNI ROBOTI zamišljeni su kao strojevi sa sposobnošću povezivanja ljudi ne samo informacijski već i u smislu društvenosti i emocionalne osobne povezanosti pri čemu je naglašena tjelesnost ili, točnije, socijalna utjelovljenost tih tehnoagenata.

Najava kineskog proizvođača konzumerske elektronike Foxconn da će u razdoblju od četiri godine na proizvodne trake staviti milijun industrijskih robota razgalila je svjetsko robotičko tržište. Montažni dvoručni kolaboracijski roboti idealni su za takve poslove. Udruga proizvođača industrijskih robota odlučila je nagraditi tržišne i dizajnerske trendove u Kini iskazane i u 2016. godini.

montažnoj liniji. Nakon stavljanja u pogon robot se daljinski povezuje s nadzornim servisom proizvođača. Ovakvi roboti smatraju se uvodom u novo razdoblje prizvodne montaže elektroničkih sklopova koja se suočava s visokim proizvodnim zahtjevima i potrebom za ograničenim resursima obučenih radnika. Svojim mekim i osjetljivim rukama sa 7 zglobova, kamerom na dlanovima, koji omogućavaju precizno uzimanje i odlaganje dijelova za montažu YuMi zadovoljava trenutne potrebe. Metodom učenja Lead-Through

COBOT – skraćenica od engleskog COllaborative roBOT označava novu generaciju industrijskih robota koji su oblikom i ponašanjem konstrukcijski koncipirani da budu pomoćnik, vodič ili asistent čovjeku pri obavljanju različitih poslova. Za razliku od običnih industrijskih robota kao reprogramabilnih sustava koji autonomno obave zadane aktivnosti, COBOT dopušta čovjeku s kojim je na proizvodnoj liniji da izvede određenu operaciju ako je ona u okviru zahtijevanog standarda ili procedure, ali i da ga korigira ako radi greške. Isto tako, čovjek koji nije programer može COBOT-a naučiti određenoj operaciji koju potom robot može optimizirati. Programming (učenje pokazivanjem) stroj se uči izravnim pokretima, čime se zaobilazi skupo i mukotrpno programiranje. U lipnju 2016. godine svjetska udruga industrijske robotike (Robotic Industries Association –RIA) dodijelila je godišnje Engelbergerove nagrade. RIA je osnovana 1974. godine, kao neprofitna udruga proizvođača koja se bavi poticanjem inovacija, rasta i sigurnosti u proizvodnji i servisiranju industrije kroz obrazovanje i promociju u području robotike. RIA okuplja trenutno 390 proizvođača robota. U kategoriji primjene robota nagrađen je dr. Chia Day, jer je bio izravno uključen u instalaciju 40 000 robota u razdoblju od četiri godine u kineskom industrijskom divu Foxconn, što je robotičkoj industriji omogućilo godišnji rast bez presedana. Time je otvoreno i najvažnije tržište za daljnji plasman robota u Kinu. U kategoriji voditelja u industriji nagrađen je Dean Elkins, Senior General Manager u poznatom proizvođaču industrijskih robota Yaskawa (Motoman Robotics Division) koji je u karijeri započetoj 1981. godine sudjelovao u uspostavi mnogih svjetskih predstavništava robotičkih tvrtki. Zanimljivo je da je po struci psiholog. Igor Ratković

PRIRODNE POJAVE

Što je to vrijeme, a što klima i kako ih doživljavamo?! Svakodnevno se susrećemo s pojmovima vrijeme i klima. Bezmalo svi na mobilnim telefonima imamo bar jednu “vremensku” aplikaciju, pri tome ne mislimo na kronološko već na ono drugo “vrijeme”. A što je zapravo to “drugo vrijeme” u meteorološkom smislu? Možemo reći kako je to skup dinamičkih, promjenjivih čimbenika i pojava iznad određenog područja u kratkom (dan ili nekoliko dana) ili vrlo kratkom (trenutačno ili unutar nekoliko sati) kronološkom vremenskom razdoblju. Većina čimbenika i pojava skoncentrirana je na svega nekoliko stotina pa do par tisuća metara iznad površine. U srednjim i gornjim dijelovima troposfere (od 5 000 m prema nešto više od 10 000 m) pa dalje uvis prema tropopauzi i stratosferi vrijeme kakvo ga svakodnevno doživljavamo na površini, uvjetno rečeno i ne postoji. Bliže je svemirskim uvjetima nego Zemaljskim. Kada koristimo termin klima onda tu podrazumijevamo skup meteoroloških čimbenika i pojava koje u dužem vremenskom razdoblju (mjeseci, godine, desetljeća...) čine prosječno stanje atmosfere iznad Zemlje ili pojedinih makro i mikrolokaliteta. Zahvaljujući ljudskoj zaboravnosti te nerijetkom, pomalo neopreznom, korištenju termina vrijeme, odnosno klima, često dolazi do prave konfuzije ovih pojmova i zabluda. Želimo li biti

precizni, te termine moramo koristiti u jasno istaknutom kontekstu. Vrijeme se mijenja iz sata u sat, a reći kako je došlo do promjene klime zbog nekoliko dana hladnijeg ili toplijeg vremena od pretpostavljenog u nekom razdoblju godine nije ispravno. Klimu možemo promatrati na kronološkoj skali od nekoliko desetaka, nekoliko stotina, nekoliko tisuća godina ili i na duže razdoblje. Osim zemaljskog vremena i klime pomalo smo stidljivo unazad desetak ili nešto više godina počeli u našu svakodnevicu uvoditi i svemirsko vrijeme, odnosno svemirsku klimu. Zasad to tako niti ne percipiramo, ali sve više vodimo računa primjerice o UV-zračenju, a ono je samo nama najistaknutija manifestacija sve-

mirskog vremena. Tako možemo ustvrditi kako je svemirsko vrijeme skup pojava, uvjeta i situacija u bliskom prostoru oko Zemlje opažano i projicirano u veoma kratkom vremenskom razdoblju te iznimno dinamični, promjenjivi uvjeti koje uzrokuje Sunce i bliski međuzvjezdani prostor. Shodno tome za svemirsku klimu možemo reći kako se radi o skupu pojava, uvjeta i situacija

u bliskom prostoru oko Zemlje opažano i projicirano u dužem vremenskom razdoblju, a koji su ponajprije uvjetovani aktivnošću zvijezda u nama bliskom međuzvjezdanom području naše galaktike. Danas znamo kako su zemaljska i svemirska meteorologija povezane, a njihove rezultante naša su svakidašnjica. Marino Tumpić