ABC tehnike broj 603, ožujak 2017. godine by Zoran Kušan

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

I Mala škola programiranja I I SF priča I I Mala škola fotografije I

ISSN 0400-0315

Rubrike

Prilog

I Model bojnog broda I Mali model za početnike I I Kutija za modelarski pribor I Broj 603 I Ožujak / March 2017. I Godina LXI.

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

U OVOM BROJU Kako se pretplatiti na časopis ABC tehnike?. . . . . . . . . . . . . . . 2 Voda na Zemlji, voda u nama. . . . . . . . . . . . 3 Robot Lego Mindstorms EV3 (12) . . . . . . . . 6 Štednja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM nastavi - Fischertechnik. . . . . . . . . 10 Energija biomase. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Vjeverica od glinamola i češera . . . . . . . . . 16 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Analiza fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Reklama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Model bojnog broda. . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Mali model za početnike. . . . . . . . . . . . . . . 26 Kutija za modelarski pribor. . . . . . . . . . . . . 27 Mjerila vlage - vlagomjeri. . . . . . . . . . . . . . 28 Gadget kojim upravljaju moždani valovi. . . 31 Meka robotika i skeleti robota. . . . . . . . . . . 32 Opasna Cayla. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Nacrt u prilogu: Model bojnog broda Mali model za početnike Kutija za modelarski pribor

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska/Croatia Uredništvo: dr. sc. Zvonimir Jakobović, Miljenko Ožura, Emir Mahmutović, Denis Vincek, Paolo Zenzerović, Ivan Lučić, Zoran Kušan Glavni urednik: Zoran Kušan DTP / Layout and design: Zoran Kušan Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 7 (603), ožujak 2017. Školska godina 2016./2017. Naslovna stranica: Uz SF priču “Reklama”, autor: Aleksandar Žiljak

Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Žiro-račun: Hrvatska zajednica tehničke kul ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagrebačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni Tisak: Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

Voda na Zemlji, voda u nama Poznata je važnost vode za naš opstanak, za život. Ne samo naš, nego i za život biljaka i životinja. Najmanje 60 posto tijela odraslog čovjeka sastoji se od vode, koja je potrebna svim živim stanicama u organizmu kako bi mogle funkcionirati. Ostala težina podijeljena je na masnoću, soli, bjelančevine, minerale i ostale tvari. Voda djeluje kao lubrikant za zglobove, regulira tjelesnu temperaturu znojenjem i pomaže nam da se riješimo “otpada” iz organizma... Kažu da je veliki mirotvorac, indijski političar, Mahatma Gandhi (1869.–1948.), preživio 21 dan bez hrane, no da se odrekao vode, ne bi izdržao toliko dugo. Za

EKOLOGIJA

razliku od hrane, najdulje vrijeme koliko osoba može preživjeti bez vode je – jedan tjedan, smatra Randall K. Packer, profesor biologije s američkog Fakulteta George Washington. Naravno, puno bi kraće izdržali u teškim uvjetima, recimo kad bi bili izloženi visokim temperaturama, napornom fizičkom radu ili bolesti. Drugi pak kažu da čovjek može opstati bez vode – 100 sati. Koliko tekućine trebamo piti svaki dan? Jednostavno pitanje, ali odgovor je malo složeniji. On ovisi o čimbenicima kao što su uzrast, vaše zdravlje, koliko ste aktivni i gdje živite. Mada ne postoji jedna formula kojom bi za svakoga izra-

Slika 1. Ogolili smo Zemlju te pospremili svu njenu vodu u tri vodene kugle. Najveća kugla predstavlja svjetsku vodu u, na i iznad planeta Zemlje u usporedbi s njegovom veličinom. Manja kugla prikazuje svježu tekuću vodu (u tlu, jezerima, močvarama i rijekama), dok teško uočljiva vodena točkica ispod nje su slatke vode svih jezera i rijeka. Većina vode koja je svakodnevno potrebna za život na zemlji dolazi iz površinskih izvora vode. Najmanja vodena kugla (nazvali smo je točkica) sadrži oko 93 113 km3 vode, a promjer joj je oko 56 km. Poznavatelji geografije primijetit će iznad naših vodenih lopti poznato jezero Michigan koje izgleda znatno veće od naše točkice. S obzirom da smo rekli da su u njoj sadržane vode svih rijeka i jezera (pa tako i Michiganskog), pokušajte točkicu zamisliti u obliku kugle s promjerom, dakle visinom, skoro 56 km. Prosječna dubina jezera Michigan je manja od 90 metara, pa registrirajući njegovu površinu dolazimo do pogrešnog zaključka o količini vode koja se u njemu stvarno nalazi.

Slika 2. Prvi stupac pokazuje udio svježe, slatke vode (2,5%) u cjelokupnoj vodi na Zemlji. Ta svježa voda potrebna je za opstanak života na našem planetu. Drugi stupac prikazuje analizu te pitke vode. Gotovo sva je zarobljena u ledu i tlu. Tek nešto više od 1,2% od svih slatkovodnih voda je površinska voda koja služi za većinu životnih potreba. Desni stupac pojašnjava sastav površinske slatke vode. Većina ove vode sadržana je u tlu, odnosno permafostu (tlo koje je na temperaturi od 0°C dvije ili više godina), a drugi dio, 20,9%, nalazi se u jezerima. Rijeke čine samo 0,49% od površinske slatke vode. Iako rijeke čine tek male količine slatke vode, to je izvorište odakle ljudi crpe najveći dio vode za svoje potrebe.

čunali idealnu količinu vode, postoje određene smjernice koje će vam pomoći odrediti optimalan unos vode. Dnevno mokrenjem iz tijela izlazi oko 1,5 litre vode. Dodatna litra gubi se normalnim znojenjem i disanjem što nas dovodi do ukupno 2,5 litre potrošene vode. Potrošenu vodu treba u organizam i vratiti. Dakle, nećemo ništa novo reći ako kažemo da je voda tekućina koja život znači. No, imamo li dobar osjećaj koliko se vode, poglavito pitke, nalazi oko nas, na našem planetu? Oni koji žive pored mora ili većih rijeka, vjerojatno o tome nikada ni ne razmišljaju. Vodu doživljavaju i prihvaćaju kao nešto što je samo po sebi normalno, čega ima u ogromnim, neiscrpnim količinama. Kao i zrak koji udišemo. Je li to baš tako?

Ako biste (uz malo mašte!) sakupili svu vodu na Zemlji – onu slatkovodnu, morsku, vode oceana i onu u ledenim kapama, podzemnu, vodenu paru i vode unutar našeg tijela, vaših kućnih ljubimaca te biljki koje uzgajate vi ili vaši roditelji – i sve nekako skupili u jednu divovsku “vodenu kuglu”, što mislite koliko bi toga bilo? Prema U.S. Geological Survey (Slika 1.), bila bi to jedna vodena lopta, u promjeru 1385 km, a to je kao udaljenost između Londona i Zagreba, s obujmom od oko 1 386 000 000 m3. Teško vam je predočiti? Evo jedne prihvatljivije usporedbe: Ako Zemlju predočimo košarkaškom loptom, tada bi sve “njene” vode mogle stati u veličinu loptice za stolni tenis (ping pong lopticu). S obzirom na to da je dubina voda koju vidimo na

što je ona oko nas u tekućem obliku, na površini. Približno 72% Zemlje prekriveno je vodom, ali 97% od toga je slana oceanska i morska voda i nije pogodna za piće. Kada razmišljamo o izvorima i dovođenju pitke vode često mislimo na akumulacije, jezera i rijeke... U stvarnosti većina vode je ispod površine – do 2 milijuna kubičnih milja slatke vode pohranjeno je u podzemlju. Isto tako, više od 7 milijuna kubičnih milja vode Slika 3. Zemlje u kojima je razvijena svijest o zaštiti prirodnih vrijednosti u koje spada i voda, posebno su zaštitile ta područja proglašavajući ih nacionalnim parkovima, parkovima prirode sadržano je u ledu koji ili posebnim rezervatima. Želeći javnosti ukazati na važnost onih zaštićenih područja čija je pokriva Antarktik i bitna sastavnica voda u nekom od njenih pojavnih oblika, članovi Radiokluba Hrvatska Flora Grenland. No, to i nije Fauna već 5 godina, provode u suradnji s Hrvatskim vodama projekt Hrvatska flora i fauna baš nadohvat ruke. na radiovalovima. Najuspješnijim sudionicima dodjeljuju lijepe godišnje plakete i diplome Evo još nekoliko koje su dizajnirali sami članovi kluba. Motiv ovogodišnje plakete je vretence ili vilinski konjic (Odonata), zanimljiv kukac čiji je život vezan uz vodu (jezera i močvare). Vretenca su se podataka koji bi nas na Zemlji pojavila prije više stotina milijuna godina, puno prije nego što su i dinosauri hodali mogli zabrinuti: 70% Zemljom, i od tada se baš i nisu puno promijenila... Sačuvamo li vodena staništa, sačuvali slatke vode pohranjesmo i njih. no je u ledenim kapama, manje od 1% svjetske slatke vode lako je zemljovidima relativno mala (prosječna dubina dostupno, šest zemalja (Brazil, Rusija, Kanada, Jadranskog mora je samo 273 m (za one koji Indonezija, Kina i Kolumbija) imaju 50% rezervi poznaju Zagreb, to je udaljenost od Paviljona na pitke vode u svijetu, 33% svjetskog stanovništva Zrinjevcu do spomenika banu Josipu Jelačiću na živi u zemljama s “vodenim stresom” (definiran zagrebačkom Trgu), te ako Zemlju predstavimo je kao omjer posebnih pokazatelja potrošnje jabukom, vodeni sloj bi bio, kaže David Gallo vode i raspoloživosti njome). oceanograf Oceanografskog instituta Woods Dakle, (i) s vodom racionalno! Možda ćete Hole (WHOI) u Massachusettsu (SAD), tanji od nakon ovih rečenica više cijeniti naše rijeke, kože ploda. A o slatkoj vodi da i ne govorimo. Ni jezera, nacionalne i parkove prirode bogate tom prosječna dubina oceana nije tolika da ćete reći, dragocjenom tekućinom. Vodu ne treba razba“wou!”: iznosi samo 3200 m. Dobro... nije baš civati, ali je treba piti. Uglavnom vrijedi pravilo da možemo lako zaroniti do dna, ali predočimo da nije dobro piti samo kada osjetimo žeđ, jer li tu dubinu u horizontalnoj ravnini, i nije nešto tada već postajemo blago dehidrirani. Nažalost, impozantno, zar ne? kako starimo, tako naše tijelo slabije registrira Pitka voda je ono od čega smo i počeli. Kako dehidraciju i kasnije šalje signal mozgu da nam bi čovječanstvo napredovalo, ili čak – opstalo, treba vode. moramo trošiti pitku vode na pravim mjestima, Amanita u pravo vrijeme i u pravim količinama. Prema Prema Live Science i USGS Water Science USGS-u (The United States Geological Survey) School više je slatkovodne vode pohranjeno u tlu nego

ROBOTIKA

Robot Lego Mindstorms EV3 (12) Često se ispred robota može naći neki predmet koji robot treba čvrsto primiti i premjestiti na neko drugo mjesto. Već smo u 600. broju ABC tehnike radili neke mehanizme koji mogu dignuti ili zakvačiti predmete i tako ih prenijeti. U ovom ćemo broju napraviti model robotske šake i ugraditi ga na naš mobilni robot. IZAZOV 1. Pomoću srednjeg motora izradite model robotske šake. RJEŠENJE: Sljedeće slike pokazuju upute za slaganje modela šake. 1. korak: štapić duljine 5 utaknite u sredinu srednjeg motora. Na njega utaknite ostale dijelove sa slike.

2. korak: na rješenje prethodnog koraka dodajte dijelove sa slike (štapić duljine 7).

4. korak:

5. korak: utaknite dva štapića duljine 5 tako da njihov veći dio bude gore, ali neka dio štapića viri i s donje strane.

3. korak: 6. korak: dodajte 2 zupčanika s 24 zupca. Pazite da lijepo sjednu u već ugrađeni pužni zupčanik.

7. korak: dodajte 4 grede s dva pregiba. Dvije utaknite s donje strane zupčanika, a dvije s gornje strane.

RJEŠENJE: Pri slaganju šake koristili smo zupčanik u obliku puža. Puž je uvijek pogonski zupčanik (spojen na motor). Koristi se za promjenu smjera rotacije, ali i kako bi povećao snagu. Često se koristi u sporookrećućim mehanizmima ili mehanizmima koji zahtijevaju mnogo snage (podizanje teških predmeta ili otvaranje i zatvaranje teških vrata). Jedna rotacija puža može unaprijediti gonjeni zupčanik za jedan zubac (zupčanik koji je s njime u kontaktu). Kako bismo to provjerili napravimo program za vrtnju srednjeg motora: zelena naredba Medium motor, brzina 30, 1 rotacija. Nakon pokretanja programa pogledajte koliko je krugova napravio puž. Zatim pogledajte koliko je krugova napravio jedan od zupčanika spojenih na njega. Primijetit ćete da je puž napravio jedan cijeli krug, dok su se zupčanici pomaknuli samo za 1 zubac.

Kako bismo otvorili šaku, motor moramo okrenuti 3 puta. Ako je vaša šaka bila u drugačijem početnom položaju, broj rotacija može biti različit. Kako bismo zatvorili šaku, postavljamo negativnu brzinu. Ove radnje možemo ponavljati u petlji, kako bi se šaka neprestano otvarala i zatvarala. 8. korak: povežite motor na vaš robot.

IZAZOV 2. Programirajte otvaranje i zatvaranje šake.

IZAZOV 3. Ugradite na robot ultrazvučni ili infracrveni senzor koji će detektirati predmet na putu. Uhvatite predmet i prenesite ga na početnu poziciju. RJEŠENJE: Na robot ugradite infracrveni ili ultrazvučni senzor točno ispod i u sredinu šake. Senzor spojite na port 4. Robot vozi ravno naprijed brzinom 20 sve dok na 10 cm ne ugleda predmet (čašu, limenku). Tada se robot zaustavlja i zatvara šaku. Predmet bi sada trebao biti uhvaćen. Robot nastavlja vožnju unazad,

brzinom 20, 2 okretaja motora. Tada otvara šaku kako bi ispustio predmet. U ovom rješenju robot se vratio na početnu poziciju samo ukoliko je ona bila točno 3 rotacije motora od predmeta. Za sve ostale udaljenosti, robot se ne bi vratio na početak. Kako bismo ga naučili da se vrati na točnu početnu poziciju, moramo nekako izmjeriti koliko dugo je vozio unaprijed. To ćemo učiniti pomoću žute naredbe Motor Rotation (peta po redu). Ova naredba može mjeriti koliko stupnjeva je napravio motor (Measure  Degrees), koliko rotacija (Measure  Rotations), odnosno njegovu trenutnu brzinu (Measure  Current Power). U gornjem desnom uglu biramo koji motor ćemo pratiti (ovdje onaj spojen na port B).

U ovom izazovu mjerit ćemo koliko stupnjeva su se okrenuli naši motori. Kako bi mjerenje bilo ispravno, na početku programa senzor rotacije motora moramo “resetirati”, tj. postaviti na početnu vrijednost = 0 (opcija Reset). Nakon detektiranja predmeta ponovno koristi-

mo istu naredbu Motor Rotation, ovaj put opciju Measure  Degrees. Izmjerenu vrijednost stupnjeva povežemo žutom žicom sa stupnjevima naredbe Move Steering koju koristimo pri povratku robota. Testirajte. Je li se robot vratio na točnu poziciju s koje je krenuo? Pokrenite ga nekoliko puta, svaki put predmet stavite na drugačiju udaljenost. Vraća li se robot svaki put točno na početak?

DODATNI IZAZOV. Ispišite na zaslon robota izmjerene stupnjeve motora. DODATNI IZAZOV 2. Promijenite program tako da Motor sensor mjeri rotacije. Pri povratku, neka robot vozi prema tim izmjerenim rotacijama. Dr. sc. Ana Sović Kržić

MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA

Štednja Osim što zarađuju na svakome tko od njih posuđuje novac koristeći kredit, banke pod određenim uvjetima stimuliraju građane na štednju novca. Banke daju jako malu kamatu na štednju koja nije oročena na neko dulje vremensko razdoblje. Oročeni novac komercijalne banke mogu iskoristiti tako da ga posude s puno većim kamatama. U praksi to znači “čuvati” novac građana za koji će kamata biti najviše 3%, a potom će taj isti novac koristiti za kreditiranje s kamatom od npr. 9,88% do najviše 15%. Vidimo da u banci novac stvara novac. Primjer 1. Otac i majka odlučili su kćeri po njenom rođenju otvoriti štednu knjižicu i na nju staviti glavnicu koja će kad njihova kći postane punoljetna iznositi 18 000 €. a) Koliko su novca oročili u banci, ako im je banka odobrila godišnju kamatnu stopu od 3%. b) Koliko je novca banka zaradila na uloženoj glavnici, ako je oročen novac za to vrijeme “okrenula” uz kamatu od 10%. Rješenje Primjera 1. a)

Glavnica koju su roditelji uložili iznosi 10 005 €. Kad im kći postane punoljetna moći će podići 18 000 €. Program 1. Program računa iznos početne glavnice prema iznosu konačne glavnice

Ovdje treba reći kako smo došli do formule po kojoj se računa početni iznos glavnice prema željenom konačnom iznosu glavnice, vremenu i godišnjoj kamatnoj stopi. Ako 100 € za 1 godinu uz 4,4% daje iznos od 104,4 € onda 100 € za 18 godina uz istu kamatu daje 179,2 € X€ za 18 godina uz istu kamatu daje 18000 € ----------------------------------------------------------X ∙ 179,2 = 18000 ∙ 100 X = (18000 ∙ 100) / 179,2 = 1800000 / 179,2 = 10044, 64 € Lako je uočiti formulu: početna_glavnica = (konačna_glavnica ∙ 100) / (100 + p ∙ g) Gdje su: p – godišnja kamatna stopa g – broj godina X – početna glavnica b)

Koristeći jednostavni kamatni račun – program iz listopadskog broja ABC tehnike, vidimo da će banka na glavnici zaraditi za 18 godina 18 009 €, a ukupno će joj biti vraćeno 2 8014 €. To znači da će banka imati dobit od čistih 10 000 € kad kći podigne svojih 18 000 €. Banci se isplatilo ulaganje. Primjer 2. Koja će početna glavnica uložena u banku za vrijeme od 3 godine uz godišnju kamatnu stopu od 5% dati iznos od 5800 €?

Rješenje Primjera 2. pomoću Programa 1.

STEM

Glavnica od 5043,47 € dat će uz 5% kamata za 3 godine iznos od 5800 €. Zarada je skoro 800 €. Ali pogledajmo kako igraju veliki igrači, kako to izgleda kad financijski centri moći okreću novac. Koristit ćemo program za otplatu kredita jednakih anuiteta koji je objavljen u broju ABC tehnike za studeni. Primjer 3. Europska investicijska banka (EIB) odobrila je Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj (HBOR) kredit od 250 000 000 € (250 milijuna eura) na rok od 12 godina s 4 godine počeka (znači na vrijeme od 8 godina) uz godišnju kamatnu stopu od 0,5% (nije greška, zaista se radi o stopi od pola posto). Kolika je kamata na kredit koji je EIB dao HBOR-u? Rješenje Primjera 3.

Za 12 godina EIB će dobiti nazad svojih 250 000 000 € (glavnice) + 5 805 405 € (kamate). Kamata od skoro 6 milijuna eura nije mali iznos, s tim da će HBOR poslije godina počeka svaki mjesec morati vraćati iznos anuiteta od 2,65 milijuna eura punih osam godina. HBOR je banka koja će u Republici Hrvatskoj kreditirati male i srednje poduzetnike u industriji i turizmu s jako povoljnim kamatnim stopama od oko 3%, što je puno manje od kredita koje mogu mali i srednji poduzetnici dobiti od poslovnih banka. Nadajmo se da će HBOR dobro poslovati i da će EIB-u vratiti kredit. Damir Čović, prof.

Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM nastavi Fischertechnik Robotika je znanstvena disciplina koja objedinjuje nekoliko područja tehnike: informatiku, automatiku, elektroniku, elektrotehniku, strojarstvo i dizajn. Takva multidisciplinarnost omogućava savršen put za razvoj i usvajanje znanja i vještina potrebnih za poslove XXI. stoljeća (Science Technology Engenering Math). Školski robotski modeli omogućavaju i olakšavaju razumijevanje automatiziranih procesa

Slika 1. FisherTehnik “Electronics”

Slika 2. FisherTehnik “Mechanic & Static 2”

kao i upravljanje tim procesima. Takve procese stalno susrećemo u svakodnevnim aktivnostima i životnim situacijama. Računalo i računalni program omogućavaju rješavanje jednostavnih problemskih zadataka: uključivanje i isključivanje žaruljica ili zujala, pokretanje i zaustavljanje elektromotora, kao i za prikaz principa rada robota i robotskih sustava. Školski robotski sustavi pojednostavljuju učenje o funkcijama robota i razvijaju neophodne finomotoričke vještine koje su preduvjet za pojedine poslove.

zaobilazi prepreku, pronalazi različite predmete itd. Npr. robot putuje kroz labirint, traži izvor topline, označava poziciju i pronalazi izlaz, pokazuje problemsku situaciju traženja osoba koje su zarobljene žive nakon potresa, lavina, poplava. Robot pokreću različiti elektromotori koji su osnovni pokretači svakog robota. Prijenos gibanja odvija se uz pomoć prijenosnih elemenata s motora na pokretne dijelove robota, kotače. Prijenosni elementi služe za prijenos gibanja te za promjenu brzine gibanja i zakretnog momenta. RoboPro sučelje Za komuniciju s našim robotima, moramo na računalo instalirati programski jezik u kojem izrađujemo programe za kontrolu i upravljanje. Fischertechnik je razvio program za kontrolu i upravljanje automatiziranim procesima i modelima robota – RoboPro.

Slika 3. FisherTehnik “TXT Discovery Set”

Robotska kolica Najzastupljeniji oblik školskog robotskog sustava su robotska kolica koja su idealna za učenje kroz igru. Slika 5. RoboPro Software

Sučelje RoboPro omogućava potpunu kontrolu pri upravljanju modelima Fishertechnicka. Intuitivnost i jednostavnost olakšava brzo učenje logike programiranja kroz kontrolne programe ili dijagrame tijeka. Grafičko korisničko sučelje omogućava odabir ikona pomoću miša gdje slažemo program uz pomoć miša i povezujemo ih jednu za drugom u obliku dijagrama tijeka. Slika 4. FisherTehnik “Robotska kolica”

Robotskim kolicima upravljamo pomoću računalnog programa koji je prenesen na sučelje koje upravlja robotom, npr. prati crtu, prati zid,

Sučelje – međusklop Kako bismo pomoću računala mogli upravljati robotom, potreban je elektronički sklop – sučelje, koji povezuje računalo i robot. Napisani

Slika 6. Sučelje programa RoboPro

program prenosimo putem međusklopa – sučelja koje je povezano vodičima s robotom kojem dajemo naredbe i prevodi ih u strujne impulse. Sučelje na računalo spajamo pomoću USB-kabela koji prenosi programe s računala u memoriju robota.

nov, nepoznat uređaj te će zatražiti upravljačke programe kako bi ga moglo ispravno instalirati. Sučelje napajamo akumulatorskom baterijom napona 9 V ili ispravljačem. Sučelje crvene boje nema mogućnost pohrane programa, već mora neprekidno biti spojeno USB-kabelom na računalo.

Slika 8. FisherTehnik Sučelja, vrste

Slika 7. FisherTehnik TXT Sučelje

Osim RoboPro programa, na računalo moramo instalirati i upravljačke programe za rad sa sučeljem koje omogućava komunikaciju između računala i modela robota. Kad se sučelje spoji s računalom i napajanjem, računalo će otkriti

Podešavanjem sučelja definiramo način rada i odabir vrste sučelja. Program podržava rad sa spojenim elementima (lampice, motori, tipkala i ostali senzori) na sučelje i bez sučelja – simulacija. Ovaj način rada pogodan je ako nemamo vremena za spajanje elemenata ili ako ih nemamo. Kako bi veza između sučelja i računala bila ispravna, program ROBO Pro treba postaviti prema sučelju koje koristite. Ovdje možete izabrati port (USB, COM ili Simulation) i vrstu sučelja (ROBO TXT, TX, Interface, Intelligent Interface) koje koristite.

s programom intuitivno je i pogodno za početno učenje programskog koda.

Slika 9. Postavke izlaznog sučelja

Provjera rada izlaznog sučelja i veze s računalom omogućava pravovremeno otklanjanje grešaka (nepravilno spojeni elementi, neispravan USB-kabel, pad napona na bateriji ispod 9 V) na početku rada robota. Zelena traka u dnu prozora pokazuje da je sučelje pravilno spojeno i da je komunikacija uspostavljena. Ovo je obavezan korak za svakog programera i robotičara.

Slika 11. Dijagram tijeka ON/OFF

Primjer pokretanja programa uključi žarulju na 1 sekundu, isključi i završi program zorno prikazuje jednostavnost logike izrade programa. Pokretanjem programa na alat zelene boje istovremeno i zorno vidimo učinak napisanih naredaba i njihovu ulogu u automatiziranom procesu. Spremanjem programa u memoriju sučelja žarulju uključujemo neovisno o fizičkoj vezi računala i robota. Grafičko sučelje olakšava početno zanimanje za programiranje i rješavanje problemskih zadatka.

Slika 10. Provjera veze računalo sučelje robot

Dijagram tijeka Dijagram tijeka sastoji se od programskih elemenata koji se umeću i povezuju u prozoru programa pomoću miša (tehnika povuci-pusti). Grafički prikaz tijeka programa olakšava praćenje tijeka programa i učenje logičkog pristupa programiranju. Usvajanje osnovnih vještina rada

Slika 12. Dijagram tijeka ON/OFF - start

Petar Dobrić, prof.

Energija biomase Među važne izvore energije koji se spontano ili određenim postupcima obnavljaju pa se tako mogu iskorištavati bez iscrpljivanja ubraja se biomasa. Od biomase, čija je energija prvotno korištena kao izvor topline paljenjem vatre u pećinama, mogu se proizvoditi obnovljivi izvori energije kao što su goriva za vozila (bioplin, biodizel, biobenzin) te električna i toplinska energija. Biomasa nastaje od biorazgradivih proizvoda, otpada i ostataka poljoprivredne proizvodnje (biljnog i životinjskog podrijetla), šumskih otpadaka i otpadaka srodnih industrija kao i biorazgradivih dijelova industrijskog i gradskog otpada. Prema nekim procjenama, od svih obnovljivih izvora energije, najveći se doprinos u bližoj budućnosti očekuje upravo od biomase, odnosno organskih tvari nastalih od biljaka i životinja. Biomasa se općenito može podijeliti na drvnu, nedrvnu i životinjski otpad, unutar čega se može razlikovati nekoliko potkategorija: drvna biomasa (ogrjevno drvo, grane od različitih ratarskih kultura kao što su masline i vinova loza, drvni otpad iz šuma, kora i piljevina od obrađenog drva), drvna uzgojena biomasa (brzorastuće drveće), nedrvna uzgojena biomasa (brzorastuće alge i trave), ostaci i otpaci iz poljoprivrede

Slika 1. U brojnim državama Europske unije voze vlakovi koji koriste biodizel kao pogonsko gorivo, nastalo pretežito preradom biljnih kultura poput uljane repice, soje, suncokreta i palminog ulja

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

Slika 2. Marka prikazuje polja i otpatke od prerađene šećerne trske koji se koriste u proizvodnji obnovljivih izvora energije

(slama žitarica, kukuruzovina, stabljike suncokreta i konoplje), životinjski otpad i ostaci, gradski i industrijski otpad. Korištenje biomase koja svakim danom postaje sve popularnija i prihvaćenija diljem svijeta omogućava i zapošljavanje, povećanje lokalne i regionalne gospodarske aktivnosti, ostvarivanje dodatnog prihoda u poljoprivredi, šumarstvu i drvnoj industriji. Još jedna prednost korištenja biomase za proizvodnju energije je da se za njenu proizvodnju često recikliraju otpadne tvari iz drugih procesa, kao što je piljenje drva i prerada hrane. Nažalost, svake godine više od 95 posto biomase koju proizvede priroda ostaje neiskorišteno: jedan dio trune, a ostatak povećava zalihu obnovljivih izvora energije. Prednosti biomase, čijim se korištenjem čuva okoliš jer su to izvori Slika 3. Zahvaljujući korištenju biočiste energije mase čuva se okoliš, smanjuje se emisija stakleničkih plinova i povekoja ga ne zaga- ćava se bioraznolikost

poštanskih maraka, medija koji ne poznaje granice i koji zalijepljen na pismo ili razglednicu dolazi u bilo koji kutak planeta Zemlje, tamo gdje žive ljudi.

Element zaštite

Prije 175 godina kada su izumljene prve poštanske marke, s današnjeg stajališta imale su jedan velik nedostatak. Nisu bile u perforirane već su se rezale škarama. Radi lakšeg njihovog međusobnog razdvajanja uvedena je perforacija kao standardiziran proces s točno određenim parametrima, što omogućava laku Slika 4. Biomasa je organska tvar koja se koristi u proiz provjeru vjerodostojnosti marke. Danas se najvodnji električne i toplinske energije, ali i za proizvodnju češće koriste dvije vrste perforiranja, odnosno pogonskih goriva kao što su bioplin, bioetanol i biodizel zupčanja: linijsko i češljasto. U novije vrijeme đuje, prepoznali su brojni izdavači maraka koji koristi se više češljasto perforiranje, koje daje pomno biraju motive i teme od općedruštvenog uredniji izgled rubovima maraka, u odnosu na linijsko koje je mnogo nepreciznije. Primjerice interesa, te na taj način učinkovito promoviraju kod hrvatskih maraka 14 je rupica raspoređeno njihovo značenje. Neke od država i teritorija koji na 2 centimetra. U slučajevima posebnih prigodsu putem ovoga specifičnog medija u velikim nakladama skrenuli pozornost javnosti na ovaj nih maraka, zupčanje se ponekad izvodi u kružizvor obnovljive energije su: Australija 2004., nim, trokutastim ili krivuljnim oblicima. Osim standardiziranih perforacija u izradi poštanskih Irska 2001., Španjolska i Lihtenštajn 2010., Fidži maraka dizajniran je alat za perforaciju koji u 2012., Grenland 2015., Indija 2007., Argentina i sebi ima zaštitni element u izgledu perforacije Portugal 2012., Monako 2011. i dr. maraka (npr. Portugal). Među standardne okruS ovakvih maraka saznaje se o najbitnim gle rupice ugrađuje se jedan ili više oblika (npr. prednostima biomase, njenom doprinosu u borbi protiv klimatskih promjena, pročišćavanju romb, zvjezdica, obris lika i sl.), koji ne utječe na okoliša, načinu dobivanja toplinske i električne standardni korak perforacije. Nije ni potrebno posebno naglasiti koji je to dodatno otežavajući energije, proizvodnji pogonskih goriva, uporabi element i trošak potencijalnom krivotvoritelju, biogoriva, najvećim proizvođačima biogoriva i sl. ali i jednostavni detalj za brzu i efikasnu provjePromocija i uporaba energije iz obnovljivih ru autentičnosti marke. Iako svaka sigurnosna izvora energije kao što je biomasa, obveza je Europske unije i Hrvatske, a sukladno direktivi perforacija zahtijeva nabavu posebnog, i ne EU-a i Vijeća Europe iz 2009. Iz toga razloga baš jeftinog alata za određeni tiskarski stroj, se očekuje daljnja promidžba biomase putem brojne prednosti čine ovaj način zaštite vrlo prihvatljivim oblikom zaštite: odmah vidljiva zaštita, sigurnosna perforacija bilo kojeg oblika marke, različiti znakovi (rupice), mogućnost postavljanja zaštitnog elementa bilo gdje u perforaciji, jednom uložena sredstva u nabavu alata za perforaciju mogu se trajno koristiti i sl. Slika 5. Zaštitni element u perforaciji marku štiti od krivotvorenja, ali isto tako čini je Ivo Aščić posebnom u odnosu na brojne druge marke

Vjeverica od glinamola i češera

KREATIVNA RADIONICA

Od glinamola treba napraviti 5 kuglica: 2 male, 1 malo veću i 2 velike. Uzmemo jednu veliku kuglicu i od nje oblikujemo tijelo vjeverice. Potom uzmemo dvije male kuglice i od njih oblikujemo noge te ih pričvrstimo za tijelo. Drugu veliku kuglicu oblikujemo tako da izgleda kao glava vjeverice, a nakon toga uzmemo preostalu kuglicu i od nje napravimo “glistu” - presavijemo je na dva dijela i to upotrijebimo za ruke. Odrežemo dva kruga od bijelog papira i flomasterom nacrtamo oči. Na kraju stavimo na stražnji dio vjeverice jedan češer. Češer morate uzeti u prirodi s kličkom. Prvu vjevericu napravio

je, našavši na stranici Krokotak na Facebooku upute, učenik 8.a razreda Osnovne škole Ante Kovačića u Zlataru Vilim Kobeščak, a potom je svoje znanje prenio prijateljima iz razreda. Za izradu pet vjeverica trebalo je u školskoj knjižnici Vilimu, Franu Petriću i Dominiku Hlebu manje od jednog školskog sata. Zanimljivo. Pokušajte sami! Jedno pakovanje glinamola od kojega su zlatarski osmaši napravili pet vjeverica stoji desetak kuna. I da, kad je vjeverica oblikovana, ostavite da se glinamol neko vrijeme suši na sobnoj temperaturi. Denis Vincek

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

PROLJEĆE Evo nam proljeća, sve je živnulo. Priroda se budi i sve je više ljudi u šetnji, u radovima na poljima. I životinje se bude iz dugoga i dubokoga zimskog sna. Dakle, proljeće je godišnje doba kada fotografski autori s posebnom pažnjom propituju svoj okoliš i svakodnevni životni ambijent. Neovisno gdje si, u gradu ili na izletu u prirodi, svakako trebaš promatrati kako se život budi. Nevjerojatna je moć sjemena. Tom je, katkada vrlo sićušnom, zrnu dovoljno samo malo zemlje, humusa, i eto nove biljčice. Nikne ona i u pukotini stijene, betona ili asfalta. Sjeme ili novi život ne bira, već niče, tj. prirodni se proces odvija. Nije neobično da se mladice biljaka pojavljuju bilo gdje jer vjetrovi i ptice s lakoćom raz nose sjemenke i ostavljaju ih svugdje. Znači, proljeće je vrijeme nicanja i rasta, ali i vrijeme fotografskoga istraživanja.

Znanstvenici istražuju radi novih spoznaja, pa tako postupaju i s prirodom. Fotograf isto tako istražuje, ali ne da bi utvrđivao neku novu istinu ili činjenicu, već propituje sadržajne, likovne i estetske zanimljivosti motiva ili prirodnih senzacija. Dakle, neovisno jesmo li na izletu u prirodi ili smo u šetnji našim gradom, mi smo “lovci” na proljetno buđenje, pa bila to visibaba u šumi ili u parku, ili pak biljčica koja moćno i hrabro niče iz pukotina as-

zimu. U ovoj mješavini proljeća i zime fotografirani prizori zasigurno će biti sadržajno zanimljivi, a našim kompozicijskim rješenjem pridodat ćemo i estetsku dimenziju. Neovisno fotografiramo li pejzažne scene ili pak detalje kao što je ova sličica ispod ovoga teksta , svakako trebamo dočarati proljeće, godišnje doba buđenja, doba cvatnje. Proljeće je i doba velikih i turbulentnih vremenskih mijena. To je doba i sunčanih, i kišnih, pa i zasnježenih dana. Sve je to proljeće i sve to treba biti na fotografijama. falta. To je prilika da ispričamo fotografsku priču o “suživotu” betona, asfalta - nečega čvrstog i moćnog s krhkom i malom biljkom. Ako smo na izletu u brdima, planinama u ovo proljetno vrijeme otvaraju nam se nebrojene mogućnosti fotografiranja prizora u kojima imamo pravo pravcato buđenje života, a tik do njih još uvijek debele naslage snijega i pravu pravcatu Kada se snijeg otopi i sunce malo zagrije tlo, trava počne bujati i na tlu se začas stvori “džungla u malom”. I baš ta “gužva” od kojekakvih trava i travčica može i jest dobar motiv ili neiscrpni rudnik motiva kao što je primjer desno od ovoga teksta. Zarosi li još i kiša pa se na vlatima trave zadrže nizovi kapi i kapljica, eto dodatnoga razloga za fotografiranje ovoga interesantnog i sveprisutnog područja.

POGLED UNATRAG NOŽ ZA OBREZIVANJE FOTOGRAFIJA Ako sami radimo svoje fotografije, ili u digitalnom ili u analognom laboratoriju, u zadnjoj ih fazi rada trebamo i obrezati, neovisno imaju li bijeli rub ili nemaju.

jeli rub ima i praktičnu i estetsku funkciju. Ako fotografiju apliciramo na tamnu podlogu, onda će tanki bijeli rub vizualno odvojiti fotografsku sliku od podloge i tako će promatrač lakše “pročitati” interpretirani sadržaj. Neki autori stavljaju znatno širi rub pa se na njega potpisuju.

Nož za rezanje ili obrezivanje fotografija (papira) sastavni je dio inventara fotolaboratorija. Danas se nešto manje posvećuje pažnje bijelom rubu. Neki ga stavljaju, a neki ne pa rade fotografsku sliku od ruba do ruba papira. U vremenima kada je većina autora koristila usluge profesionalnih fotografskih studija itekako se vodilo računa o bijelom rubu i obrezivanju fotografija. Vrlo popularno je bilo raditi “nazubljeni” rub, fotografija iznad desno. Za ovakvo obrezivanje koristili su se posebni noževi čije je sječivo bilo tako izbrušeno da je jednim potezanjem načinilo ovakav rub. Bi-

Marijan Szabo 1913.−1967. Rođen je 1913. godine i zarana je pokazivao interes za fotografiju, tako da već u srednjoj školi počinje vrlo aktivan i dinamičan fotografski život. Upisuje studij kemije, ali ga ne završava jer ga fotografija u cijelosti okupira. Sa 16 godina postaje članom Fotokluba Zagreb.

ANALIZA FOTOGRAFIJA Klupski život i fotografski rad njegova su jedina dnevna preokupacija. Stariji i iskusniji članovi uvidjeli su njegovu posvećenost pa ga biraju i imenuju drugim tajnikom kluba. Svojom angažiranošću obnovio je rad kluba i utemeljio zagrebačku školu fotografije. Dakle, u klubu je obavljao niz važnih organizacijskih zadaća. Uživao je veliko povjerenje članstva zbog

svog požrtvovnog i iskrenog rada i doprinosa razvoju Fotokluba Zagreb. Uz sav taj trud i rad, on je i kao autor bio izniman. Imao je izuzetan osjećaj za kompoziciju krajolika. Koristio je niz žutih i narančastih filtera kako bi pojačao dramaturgiju neba, tj. istaknuo oblake na njemu. Kada se pogledaju njegova originalna povećanja, ne možemo se oteti snažnom dojmu i moramo se diviti njegovoj tehničkoj dorečenosti i perfekcionizmu. Bio je nenadmašan autor u smislu razumijevanja cjelokupnoga procesa stvaranja autorske fotografije. Umro je relativno mlad, u 54. godini. Za života je bio mnogima autorima uzor, a i danas je sa svojom fotografskom ostavštinom nezaobilazan primjer mlađim autorima. Marijan Szabo velikim je slovima upisan u povijest hrvatske i europske fotografije.

Reklama Doktorica Honey Hilger zatvori vrata montažnog habitata za sobom. Lassen je već sjedio za stolom. Gospođica Noble, njegova tajnica, položila je ODP pred njega. “Bit ću sasvim iskren, doktorice”, započne on bez uvoda. “Nisam zadovoljan kako napreduju radovi.” “Nisam ni ja. Ali brže ne ide.” “Nemojte me krivo shvatiti, doktorice.” Lassen je znao da je trideset-i-nešto-godišnja Honey Hilger na svjetlo dana izvukla više zlata nego oba doktora Jones i lady Croft zajedno. Uključio je svoj ODP, među njima zatitrao je hologram. “Ali pogledajte, ovako sam nekako zamislio reklamu. Gore, poruka ‘Širimo obzore spoznaje!’. Tako nekako, sve je to još radna maketa. “A ovdje dolje, vidite, tu u desnom kutu, naš grb i logo i ‘Das Beer’, razumijete? Samo nam fali -”, Lassen pokaže prazan prostor. “Mi bi nešto stavili ovdje, razumijete? Nekakve ruševine! Kosture! Zlato, kipiće, grnčariju, bilo što, samo da reklama ide van! Šest mjeseci podmirujem vaše račune zato da reklama ide van. A vi ste mi u šest mjeseci poslali upravo ovo što vidimo na maketi – ništa!” “Drugim riječima”, uskoči gospođica Noble, “došli smo vidjeti ima li vas više smisla financirati.” Honey se nasmiješi i uključi svoj ODP. Lassen i gospođica Noble nijemo se zabulje u hologram što se pojavio nad njim. “Što je to?” “Pojma nemam”, odvrati Honey. *** Vožnja do lokacije trajala je dvadesetak prašnjavih minuta. Pustara je bila užarena, zemlja ispucala, skromno grmlje sparušeno. Sezona kiša je za tri mjeseca. Tu i tamo oštro oko doktorice Hilger spazi zmijulje po trnovitim granama. “Što je ono?” pokaže gospođica Noble na krupnu zmijulju sklupčanu pod jednim grmom. I ona je imala oštar vid: mirne zmijulje, ljuski boje pijeska, nije lako uočiti.

SF PRIČA

“Zmijulja. Ovdašnji gmazovi. Do dva metra dugi. Bili bi zmije da nemaju deset pari nogu. Od toga prva dva služe kao ruke.” “Opasni?” upita Lassen. “Sikću ako im previše priđete, ali nisam čula da grizu. Lamze ih poštuju. Sve ih je puno oko lokaliteta.” “Više nego inače?” Honey kimne. “Mora da je blizu leglo.” Prolazili su kroz šatorsko naselje Lamza, pored solarnih kolektora i vjetrocrpke za vodu. Stali su se uspinjati putem uz brežuljak. Nakon pet minuta, Honey parkira vozilo. “Dalje ćemo pješice.” *** “O, moj bože”, procijedi Lassen. Čak ga ni hologram nije mogao pripremiti za Kuglu uživo. Kugla je bila promjera 50 metara. Dvije trećine kugle već je bilo otkopano, podupirale su je drvene grede. Mala vojska Lamza marljivo je radila, odnoseći vreću po vreću pod nadzorom asistenata doktorice Hilger. Kamere pod tri drona dokumentirale su iskopavanje. “Sad vidite zašto ne ide brže”, pokaže Honey. Kugla je bila šuplja, oplošje joj je bilo nepravilno ispletena rešetka, prečki debljine od deset centimetara do tričetvrt metra. Prečke su se iz čvorova rešetke širile u unutrašnjost kugle, tvoreći nerazmrsivi splet. Lamze su se spretno uvlačili u njega i otkopavali ga: tu nije bilo mjesta strojevima. “Jeste li otkrili ikakvu geometrijsku pravilnost?” Honey odmahne glavom. “Prirodna konstrukcija?”, upita gospođica Noble. “Ako jeste”, pogleda je Honey, “ne mogu zamisliti proces koji ju je stvorio. Materijal je organski. Čini se kako je nanošen pod visokom temperaturom. Kugla je napravljena. Da je ljudska, rekla bih da je napljuckana 3D-printerom. Samo, Lamze nisu došli dalje od abaka.” Lassen je zamišljeno promatrao mravinjak radnika. “Što Lamze kažu?”

“Što i uvijek kad ih čovjek nešto pita – ništa. Dokle god plaćamo -” “Plaćam”, ispravi je Lassen. “Plaćate”, složi se Honey. “Dakle, dokle god plaćate, kopaju. Ali ne žele ni zucnuti o Kugli. Samo sjede i šute. A sigurna sam da znaju čija je.” *** Dva dana, stotine pari ruku mukotrpno otkriva donju trećinu Kugle. Honey je promatrala Lamze, niske tamnopute čovječuljke, kako rade kao da za njih vrućina ne postoji. Što vi to znate, a ja ne znam, pomisli. Honey u mislima prijeđe 2000 kilometara: do Zmajskih planina na sjeveru Središnje pustinje, u kojima je prije tričetvrt godine, slijedeći dva teksta, našla lik urezan u crvenoj stijeni. Točno tamo gdje je Nikolajev u svom putopisu napisao da se nalazi, u plitkoj špilji iz koje puca pogled na Tri brata. Nitko nije obraćao pažnju na snimku u njegovoj knjizi: dvonožni lik s velikim krugom umjesto glave, prešaranim kao da ga je netko htio izgrepsti s kamena. Lik je nesumnjivo bio djelo nekog Lamze. Njihove crtarije po stijenama nisu rijetke: prikazi karavana i zmijulja i stanovnika pustinje i planina; ponekad apstraktne scene, krugovi i vijugave linije i spirale, uz njih lamzanski dlanovi s četiri raširena prsta. Zna se za halucinogene koje Lamze koriste, neki su crteži tumačeni kao prikazi vizija u noći, dok su umovi obavijeni omamljujućim dimom. Prvi put čitajući Nikolajeva, ni Honey nije pridavala neki značaj bezglavom liku s krugom. Ali onda je u ruke uzela Van Hollandera. Taj satnik u svojim je sjećanjima, 27 godina prije Nikolajeva, opisao boravak u karavani Lamza i smrt jednog starca koji je, zadnjim snagama, okružen plemenom, prstom u pijesku nacrtao lik bez glave s krugom iznad njega. Jedva da je izdahnuo, a već je neki Lamza dlanom prebrisao taj lik, kao da nije želio da ga stranac gleda. Tu se već Honey podigla obrva. Dva prikaza istog lika, razdvojena tisućama godina, njoj nisu mogli biti slučajnost ili tek vizije. Te večeri, dok je u svome naslonjaču čitala satnikove memoare, to je postao trag.

Doputovala je na planet, slijedila Nikolajeva do Zmajskih planina. I ostala zbunjena. Jer, Lamze i ostale životinje bili su prikazani u pravilnim proporcijama, glava uvijek povezanih vratovima s tijelima. Samo je krug nad zagonetnim likom počivao kao u zraku. Naravno, nagađanja ne bi bila dovoljna da Honey pokrene ekspediciju, da joj sreća opet nije bila sklona. Dva mjeseca kasnije, Središnju pustinju pogodila je nezapamćena pješčana oluja. Neki krajolici nisu se dali prepoznati. A kad je Honey čula kako je jedan pilot spazio čudnu strukturu, poput plitke šupljikave kupole, koju je otkrila oluja, i kad mu je dobro platila da je s njom iznova preleti, Honey je znala da stoji na pragu svog najvećeg otkrića. *** Mahnito bubnjanje probudi Honey iz sna. Lamze: bubnjaju svakih nekoliko noći, kad se malo žešće napuše. Ali onda začuje razbludnu vrisku i luđački smijeh, kojeg donosi teški dim iz njihovih dugih lula, punjenih sušenim i sitno mljevenim gljivama i lišajevima. “O, kvragu, curo!” zastenje Honey i izađe u vrelu noć. Nije mogla ni zamisliti da će se gospođica Noble toliko raspojasati. Da će se uopće raspojasati. “Što se to događa?” poviče uplašeno Lassen. “Gdje je – gospođice Noble!” “Ne bojte se, Lassen, neće joj ništa!” “Ali -” “Ne brinite, Lamzama smo manje zanimljive od rupe u kamenu. Samo, ako gospodična ne prestane, bljuvat će tri dana!” Gospođica Noble plesala je sred kruga Lamzi i povlačila iz lule dok su oko nje hrapavi žuljeviti dlanovi udarali u kože. Honey osjeti zamamni zov dima što se vijao oko tajnice. Probila se kroz posjedale čovječuljke. Redovi najbliži gospođici Noble njihali su se u ritmu njena plesa, i sami omamljeni dimom i bubnjevima i – shvati Honey dok su joj drevne droge ovladavale čulima – nekim napjevom, mumljanjem kroz zube kakvo nikad nije čula. Kao da nekog zazivaju Honey razni halucinogeni nisu bili sasvim strani. Ali nikad je nije opalilo tako brzo i žestoko kao taj dim. Ovaj put su smiješali nešto opako, pomisli, drhturava na nogama.

Nikad nije bila okružena s toliko tijela, znojnih, uspuhanih, toliko hrapavih dlanova što su joj klizili kožom, toliko ispucalih usta iz kojih je izlazio nerazumljivi povik... zov... prizivanje! I nikad nije bila okružena s toliko zmijolikih tijela što su im se obavijala oko nogu: zmijsko klupko razjapljenih čeljusti što sikću u ritmu s Lamzama, krikovima gospođice Noble, vriskovima Honey Hilger, zbunjenim Lassenovim povicima Tlo se treslo, popadali su u pijesak, valjali se među zmijuljama, a gospođica Noble, središte tog vještičjeg kola, urlala je i urlala dok se iza nje nešto izdizalo iz dina, golemo Ramena! Ruke, izvlačile su iz pijeska divovsku masu. Torzo. Noge, pijesak se trusio s golemoga tijela. Sto metara visok, zavrišti Honey u sebi, najmanje, bez glave, gdje mu je glava, gdje – I onda, dok su Lamze i gospođica Noble zavijali, ona shvati. Nema glave! Nema ni vrata! Baš kako je neki drevni Lamza urezao u stijeni u plitkoj špilji u Zmajskim planinama. Baš kako je neki drugi stari Lamza na samrti nacrtao u pijesku. Nosač Kugle! Kugle što je počivala zatrpana i koju je Honey skoro potpuno iskopala. Da bi je taj div koga su upravo prizvali mogao podići moćnim rukama i staviti na svoja ramena, baš kao na slikama. Ali čemu? A onda Honey postane svjesna tisuća zmijulja što su gmizale prema divu. Div krene prema Kugli. Spotičući se oko Lamzi, ona pođe za zmijuljama. *** Kugla je bila živo klupko. Oko prečki mora da je bilo obavijeno na stotine tisuća zmijulja. “Što je to?” poviče Lassen. Nekim čudom i gospođica Noble bila je na nogama, obješena za njegovo rame. Iza njih, Lamze su napeto iščekivali što će se dogoditi. “Zar ne vidite?” odvrati Honey. “Kugla je dom zmijuljama! Zato ih je i bilo tako mnogo oko nalazišta. Vratile su se svome domu! Koji sam ja iskopala!” “Mojim parama!” zakuka Lassen, a onda padne na stražnjicu kako ih je div sve prekoračio.

Honey pogleda uvis, pokaže dronove. Tko god ih podigao, zaslužio je bonus! “Ne jadikujte! Zamislite si ovo na vašoj reklami! Kakve ruine i idoli! Zamislite si ovo!” “I vi u prvom planu?” počeo je mozgati Lassen. “Onako, košulje malo... znate...? Ne previše, moramo misliti na -” “I orošena konzerva u ruci”, Honey se nasmije. Div je stao pred Kuglom. Zmijulje su se slijevale sa svih strana i ispunjavale svaki djelić praznog prostora vijugavom masom. Ubrzo se tlo oko Kugle ispraznilo. Div je uhvati rukama i trgne i povuče i iščupa iz zemlje. Cijela je Kugla stenjala i siktala i šuštala kako ju je gorostas namještao na ramena, stabilno, da mu bude umjesto glave, da je nosi dok je svijeta i vijeka. A onda div podigne desnu ruku i pokaže prema Honey i gospođici Noble i Lassenu i svim Lamzama. Iz kugle se začuje siktaj, glasan poput vjetra nad pustarom. Mogao je biti izazov, prijetnja, ali Honey je znala da znači “hvala”. I poziv istovremeno. Jer, po pustinji sigurno ima još Kugli. I još divova, popadalih u tko zna kakvoj kataklizmi i zatrpanih tisućljećima. Zmijulje ih nisu mogle otkopati svojim ručicama. Trebao im je netko tko će iskopati davno izgubljene domove. I netko dovoljno snažnog grla da zazove nosača neka podigne Kuglu na svoja ramena. Honey sjedne na kamen. Opsuje u sebi. Čekalo ju je puno traženja i kopanja. Znala je što su je zmijulje zamolile: neka iskopa davno zatrpanu civilizaciju, da bi iznova oživjela. Trgnula se kad je osjetila nekog uz sebe. Jedan asistent pružao joj je ODP. “Ovo mi je sad stiglo”, procijedi. Honey mu uzme uređaj iz ruke i pogleda zaslon. Snimka iz zraka. Pravilna kupa pijeska. Ili nešto pod pijeskom. Moglo bi biti, kimne i očita koordinate. Pet dana vožnje odavde. Honey, glave sasvim čiste od lamzanskih ludih gljiva, skoči na noge. Toliko pitanja. Neka, bit će i odgovora. “Idemo!” poviče veselo. “Ovdje smo gotovi! Spavanje i u zoru sklapanje logora! Idemo dalje. Hajde! Pokret, drugovi!” Aleksandar Žiljak

Model bojnog broda U Drugom svjetskom ratu pomorske bitke između zaraćenih strana vodile su se bojnim brodovima, krstaricama, razaračima, nosačima aviona i podmornicama. Sve o tome može se naći u knjizi Pakao pacifika, koju predlažem da pročitaju oni koje zanima ova vrsta modelarstva. Model koji sam priredio za naš časopis predstavlja dosta pojednostavljenu verziju originalnih nacrta, kojih za taj tip broda imam sedam u velikom formatu. Predviđena je ugradnja elektromotora i radioupravljanja. Početnicima se izrada ne preporučuje bez stručnog nadzora. Za početak treba na produženom A3-formatu nacrtati konturu palube. Simetrala modela se crta tako da se između dvije pribadače na razmaku od 110 cm zategne tanak konac i ispod njega se označe točke koje će spojene dati simetralu. Slijedi izrada rebara (poz. 4, 5, 6 i 7 na nacrtu). Rebra se rasporede prema razmaku na nacrtu te se odmah na njihove strane umetnu podužne letvice 4 x 8 mm (8). Pomoću utega i pribadača treba sve ovo pričvrstiti na podlogu i zatim nacrtati konturu palube. Sada će se dobiti i kontura krmenog (9) i pramčanog dijela trupa (10), koji se rade iz balze. Rebra se rade iz špera debljine 6

RADOVI MLADIH TEHNIČARA

Nacrt u prilogu

mm, koji se dobije tako da se međusobno zalijepe dva špera od gajbe za voće s tržnice. Dijelovi (9 i 10) rade se lijepljenjem debljih letvica balze, sve dok se ne dobije potrebna debljina. Slijedi izrada palube (1). Ja sam koristio višeslojni vodootporni šper debljine 2 mm. U nedostatku toga može se koristiti obični šper debljine 3 mm. Paluba s izrezanim otvorom za smještaj opreme opet se postavi na nacrt, rasporede se rebra i uzdužne letvice (8), postave se već djelomično priređeni pramčani i krmeni komadi (9 i 10) i sve se međusobno zalijepi. Ostavi se sušiti preko noći. Bočne oplate (3) i dno (2) postavljaju se od rebra R0 do rebra R3. Pramčani i krmeni komadi trupa obrade se brusnim papirom tako da se dobije kontura trupa prema nacrtu. Po čitavom opsegu palubnog otvora postavi se nadvišenje (13) koje ima zadaću da zajedno s pokrovom (11 i 12) zaštiti unutrašnjost modela od vode. Na presjeku B-B detaljno je prikazano kako se to izvodi. Komandni most (14) sastoji se od više dijelova. Na nacrtu, koji je u mjerilu, prikazan je u tri projekcije i s malo truda svatko će moći sam izraditi sve potrebne dijelove. Topovske kule (17) su iz punog drva. S donje strane je čavao oko kojeg

Regler, prijemnik, baterije, servo, elektromotor sa spojkom

Kormilo i propeler

motora naprijed-stop-nazad. Nabavka ove opreme nije za jednokratnu upotrebu, jer se mogu ugraditi u neki sljedeći model. Gotov model treba obojati uljanim bojama. Može i akrilnim, koje se prodaju u manjim pakiranjima. Ove boje ne smije se miješati. Na kraju, treba otići na neko jezero i model porinuti u vodu. Bojan Zvonarević, mr. dipl. ing. brodogradnje

se okreću, a po dva čavla s odrezanim glavama su topovske cijevi. Dimnjaci (15 i 16) su također iz punog drva. Mali protuavionski topovi (18) i čamci (19) dio su opreme svakog bojnog broda. Stalak (20) se sastoji iz dva ista komada iz špera 3 mm koji su međusobno povezani letvicama dužine 40 cm. Time se postiže da kormilo i propeler ne leže na podlozi. Kormilo se radi iz špera 3 mm, a osovina kormila je žbica bicikla. Propeler i njegovu osovinu treba nabaviti gotove. Praktično je odmah nabaviti i elektromotor s kardanom, tako da se kompenziraju mala odstupanja u pravcu osi elektromotora i osovine propelera. Ako je moguće, treba nabaviti regler za upravljanje rada elektro-

Literatura 1. Šalamon-Ninčević: Uvod u brodarsko modelarstvo, Narodna tehnika Hrvatske, Zagreb, 1982 2. Boris Prikril: Pakao pacifika (prvi i drugi dio), Marjan Tisak d.o.o. Split, 2005

ZRAKOPLOVNO MODELARSTVO

Mali model za početnike

Nacrt u prilogu

U našem aeroklubu održavaju se tečajevi modelarstva za početnike. Počinjemo s najjednostavnijim modelom, čija izrada pojašnjava našim modelarima osnove izrade modela, rad s alatima i daje im poticaj za veće modele. Model koji opisujemo u ovom članku radi se iz balze debljine 1 mm i 3 mm i malo špera debljine 3 mm. Sastoji se od trupa s vertikalnim repom (poz. 1), krila (3) i horizontalne repne površine (4). Polovice krila sastavljaju se u V-obliku, što daje stabilnost u letu. Da bi spoj krila i trupa bio čvršći, dodajemo dvije letvice iz balze (5). Ovo je pokazano u presjeku B-B na nacrtu. Nos modela ima prostor za ubacivanje malih matica ili podloški, kako bi se osiguralo da je težište na mjestu označenom na nacrtu. Težište bi trebalo biti na 1/3 širine krila mjereno od napadne ivice.

S obje strane nos modela ojačan je komadima špera (2), za slučaj udara u tlo. Ovi komadi zatvaraju prostor za balast. Količina balasta određuje se pokusom na nekoj livadi. Dodatne korekcije putanje mogu se vršiti malim zakretanjem zakrilaca na horizontalnom i vertikalnom repu. Model se može izbacivati i praćkom, i tada će imati puno duži let. Na donjoj strani je utaknut komadić čačkalice (6). Gotov model treba obojati veselim bojama. Ja sam koristio akrilne boje.

Bojan Zvonarević Aeroklub Slavonski Brod

MODELARSTVO

Kutija za modelarski pribor

Nacrt u prilogu

Iskusniji modelari prilikom odlaska na sportski aerodrom nose sa sobom osnovni alat, rezervne dijelove i pribor za eventualni popravak modela, najčešće u nekoj plastičnoj kutiji. Pri tome imaju problem s pridržavanjem modela za vrijeme probnog rada motora ili montaže krila, jer model leži na tlu, ako u blizini nema pomoćnika. U tu sam svrhu priredio ovaj opis izrade kutije za modelarski pribor koja na gornjoj strani ima dva ležaja za trup modela. Praktično je ispod kutije na travu raširiti deblji najlon dimenzije 2 x 2 m. Tako će se lako naći sitni dijelovi, ako slučajno ispadnu. Kutija se radi iz špera debljine 4 mm, 8 mm i 15 mm. Ako se ne može nabaviti šper debljine 8 i 15 mm, te se debljine može dobiti višestrukim lijepljenjem špera od 4 mm. Kutija ima tri komore. Komora (A) je duboka, za duže letvice i alate, komora (B) je za radiostanicu, baterije, a u ladici (C) mogu se držati vijci, matice, podlošci, gumice, kablovi za servo itd.

Ležajeve za trup modela treba oblijepiti spuž vastom trakom. Ručka za nošenje je traka za podizanje roleta. Gotovu kutiju treba premazati lazurom. Dobro je napraviti popis svih alata i pribora koji se mora nositi, a prije polaska obavezno treba napraviti inventuru. Bojan Zvonarević

MJERILA

Mjerila vlage - vlagomjeri Vlaga u tvarima važan je podatak o uporabnim, proizvodnim i tržišnim svojstvima dobara, sirovina i mnogih predmeta. To se osobito odnosi na vlagu u zraku, koja određuje klimatska svojstva zraka te na vlagu u okolnim predmetima, kao što su zidovi i podovi stambenih i radnih prostorija, odjeće, namirnica i dr. Stoga je i mjerenje vlage u tvarima čest postupak u mnogim područjima ljudskoga djelovanja.

Vlaga i vlažnost

Vlaga je naziv za vodu sadržanu u nekoj tvari, pa se naziva i sadržajem vode. Vlaga se u tvarima izražava pomoću nekoliko mjernih veličina. Vlažnost (engl. humidity) je svojstvo tvari da sadrži vlagu. Ponekad se vlažnošću naziva samo svojstvo plinova, dok se mokrinom (engl. moisture) naziva svojstvo čvrstih i tekućih tvari. Razlikuju se: apsolutna vlažnost, relativna vlažnost, specifična vlažnost, obujamska vlažnost, stupanj vlažnosti, suhoća i dr. Od njih se najčešće rabe apsolutna vlažnost i relativna vlažnost. Apsolutna vlažnost ili masena koncentracija vlage (znakovi a, v, w) je omjer mase mv vode sadržane u tvari i obujma V vlažne tvari, tj. a = mv/V. Mjerna je jedinica kilogram po kubnome metru (kg/m3) te omjeri drugih jedinica mase i obujma, npr. gram po kubnome metru (g/m3). Relativna vlažnost ili relativna koncentracija vlage (znak φ) je omjer apsolutne vlažnosti a i najveće moguće apsolutne vlažnosti am te tvari pri jednakoj temperaturi, tj. φ = a/am. Za plin je to omjer apsolutne vlažnosti plina a i vlažnosti zasićenoga plina asat pri jednakoj temperaturi i tlaku, tj. φ = a/ asat. Za idealnu plinAnalogni vlagomjer s sku smjesu jednaka je kosom kao osjetnikom omjeru opaženog tlaka p vodene pare i tlaka psat zasićenoga plina: φ = p/

psat. Mjerna je jedinica broj jedan (1), ali se često izražava u postocima (%). Specifična vlažnost ili vlažni udjel (znakovi u, s, q) je omjer mase mv vode u vlažnoj tvari i mase ms suhe tvari, tj. u = mv/ Klasični psihrometar sa živinim terms. Za plin je to mometrima omjer mase mvp vodene pare u vlažnome plinu i mase msp suhoga plina, tj. x = mvp/msp. Mjerna je jedinica broj jedan (1), ali se često izražava u postocima (%). Obujamska vlažnost ili obujamski sadržaj vlage (znak ψ) je omjer obujma Vv vlage u vlažnoj tvari i obujma Vs suhe tvari, tj. ψ = Vv/ Vs. Mjerna je jedinica broj jedan (1), ali se često izražava u postocima (%). Maseni udjel suhe tvari, suhoća ili atro (prema njem. absolute Trockenmasse: potpuno suha masa; znak wst) je omjer mase mst suhe tvari i mase vlažne tvari mvt, tj. wst = mst/mvt = 1 – wv, gdje je wv stupanj vlažnosti. Mjerna je jedinica broj jedan (1), ali se često izražava u postocima (%). Stupanj vlažnosti, sadržaj vlage ili maseni udjel vlage (znakovi wv, s) je omjer mase mv vode u vlažnoj tvari i mase mvt vlažne tvari, tj. wv = mv/ mvt. Mjerna je jedinica broj jedan (1), ali se često izražava u postocima (%). Vlaga u tvarima potječe od dodira s vodom (kvašenje, namakanje, polijevanje i sl.) ili od upijanja vode iz zraka. Do vlaženja dolazi raznim prirodnim pojavama u našoj okolini, a primjenjuje se i mnogim radioničkim, laboratorijskim i industrijskim procesima, pri pranju i kupanju, u obradbi i pripravljanju hrane i dr.

Digitalni vlagomjer i termometar zraka

Uz vlažnost zraka vezano je rosište (Td, td), temperatura pri kojoj je, uz stalan tlak, zrak zasićen vodenom parom, tj. relativna vlažnost je najveća (φ = 100%). Snižavanjem temperature višak se vode izlučuje u obliku tekućine (rosa ili magla) ili u čvrstome stanju (inje, mraz).

Klima

Klima (prema grč. klima: nagib) ili podneblje je meteorološki pojam određen skupom niza čimbenika okruženja (atmosfere ili nekoga područja) kroz dulje razdoblje. Naziv potječe od ovisnosti klime od nagiba sunčanih zraka prema površini Zemlje. Posljednjih desetljeća rabi se i za stanje zatvorenoga prostora (stana, laboratorija, ureda, radionice, automobila i dr.) te razgovorno i za uređaje i opremu za klimatizaciju, tj. održavanje određene klime prostorije (grijanje, hlađenje, vlaženje i sušenje zraka). Prošireno se rabi i kao naziv općega društvenog stanja u nekom okruženju, kao što su izričaji dobra klima, pozitivna klima, loša Kućna digitalna meteorološ- klima i sl. ka stanica sa satom, termoKlima atmosfere metrom vanjske i unutarnje i prostorije ponajtemperature, vlagomjerom i prije ovisi o tempevremenskom prognozom

raturi, vlažnosti i strujanju zraka, a potom o temperaturi i vlažnosti okolnih predmeta: tla, stijena, raslinja, voda, podova, zidova, namještaja, odjeće i dr. Klimatiziranje prostorije gotovo redovito uključuje u izmjenu ili pročišćavanje zraka u prostoriji. Subjektivni osjet klime (ugode ili neugode) ovisi ponajprije o temperaturi i vlažnosti zraka te o fiziološkom stanju organizma, je li ono normalno ili patološko, jednostavnije rečeno je li osoba zdrava ili bolesna, ali i o psihičkom stanju osobe, ponajprije o uzbuđenju, veselju, žalosti, strahu, stresu i dr. Stoga osobe različitih fizioloških i psihičkih stanja mogu u istom prostoru imati znatno različite subjektivne osjete klime. Atmosfersko strujanje (vjetrovi) znatno utječe na subjektivni osjet klime, na primjer poznato je kako bura znatno povećava osjet hladnoće. Subjektivni osjet klime prostorije ovisi i o poslovima koji se obavljaju (mirovanje, kretanje, fizički rad). Obično je ugodan osjet klime u dnevnoj ili radnoj prostoriji ili učionici uz temperaturu zraka od 20 do 22 °C i relativnu vlažnost od 40 do 60%, u spavaćoj sobi je to 16 do 18°C i 40 do 60%, a u kupaonici 23 do 25°C i 50 do 70%. Povećana vlažnost u prostorijama uzrokuje i mnoge neželjene pojave, kao što je rošenje prozora, pojava gljivica na zidovima i dr.

Vlagomjeri

Vlagomjer ili higrometar (prema grč. hygrós: vlažnost, mokrina) je mjerilo za mjerenje vlažnosti. Ponajprije se razlikuju mjerila za mjerenje vlažnosti zraka i mjerila za mjerenje vlažnosti pojedinih tvari (poljodjelskih proizvoda, drvene

Digitalni vlagomjer tvari sa sondom

Psihrometar (prema grč. psychrós: hladan, svjež) je vlagomjer koji mjeri vlažnost zraka posredno. Sastoji se od dvaju termometara ili osjetnika. Jedan mjeri temperaturu zraka, a drugome je osjetnik omotan navlaženom tkaninom, iz koje se voda isparava ovisno o vlažnosti zraka, pa stoga pokazuje nešto nižu temperaturu. Iz razlike temperatura izražava se relativna vlažnost zraka. Vlagomjeri za mjerenje relativne vlažnosti zraka često su u sastavu tzv. kućne meteorološke stanice, zajedno s termometrom i barometrom. Digitalni vlagomjer s dvjema ubodnim sondama za drvo, papir i građevinski materijal

građe, ogrijeva, energenata, tkanina i drugih sirovina). Vlažnost se mjeri posredno mjerenjem veličina (geometrijskih svojstava, masa, obujma) koji ovise o vlažnosti te izravno pomoću osjetnika (senzora). Prema osjetniku razlikuju se: − mehanički vlagomjeri, koji mjere vlažnost po promjeni nekih geometrijskih ili mehaničkih svojstava senzora pri promjeni vlažnosti, na primjer duljine ili uvijanja organskih niti (na primjer ljudske kose) u apsorpcijskom vlagomjeru ili mase senzora u masenom apsorpcijskom vlagomjeru, − električni vlagomjeri, koji mjere vlažnost promjenom nekoga električnog svojstva osjetnika pri promjeni vlažnosti, na primjer dielektričnosti u kapacitivnom osjetniku, električnog otpora u impedancijskom ili otporničkom osjetniku, − elektronički vlagomjeri, koji mjere vlažnost pomoću električnog ili elektroničkog osjetnika, a rezultat obrađuju i prikazuju elektronički, − optički vlagomjeri koji mjere vlažnost po apsorpciji karakterističnih valnih duljina nekoga zračenja svojstvenih vodi, po promjeni indeksa loma svjetlosti ili drugih optičkih svojstva tvari, − kemijski vlagomjeri koji mjere vlažnost po promjeni nekih kemijskih svojstava tvari ovisnih o vlazi, kao što je na primjer boja nekih osjetnika ili njihova električna vodljivost. Vlagomjeri za mjerenje vlažnosti zraka Apsorpcijski vlagomjeri mjere relativnu vlažnost promjenom nekoga mehaničkog svojstva higroskopne tvari (tvari koja upija vodu) koja je stanoviti osjetnik.

Vlagomjeri za mjerenje vlažnosti čvrstih tvari Vlagomjeri za mjerenje vlažnosti čvrstih tvari, zrnja i raznih smjesa rade na načelima izravnoga ili posrednoga mjerenja. Vlagomjeri za izravno mjerenje mjere vlažnost čvrstih tvari, zrnja i raznih smjesa nekim mjerilom s osjetnikom vlage. Tako se mjere vlažnost industrijskih sirovina ili gotovih proizvoda, građevinskog materijala, poljodjelskih proizvoda, dobara u trgovini i dr.

Vlagomjer za žitarice s dvjema ubodnim sondama

Vlagomjeri za posredno mjerenje mjere mase ili obujmove suhe i vlažne tvari, pa se iz razlike tih masa ili obujmova zaključuje na vlažnost. Većinom se tako mjeri apsolutna vlažnost tvari, te izražava omjerima pripadnih masa, kao specifična vlažnost, obujamska vlažnost, suhoća ili stupanj vlažnosti.

Zaključak

Vlagomjeri su važna mjerila u mnogim strukama jer se njima mjeri vlažnost, svojstvo tvari koje određuje mnoga uporabna svojstva tvari, predmeta i okruženja. Kako o vlažnosti zraka ovisi i naš subjektivni osjet ugodne ili neugodne klime, vlažnost je važna i u svakodnevnom životu, pa često zagledamo u kućne vlagomjere. Dr. sc. Zvonimir Jakobović

Gadget kojim upravljaju moždani valovi Inženjeri Netflixa nedavno su razvili gadget kojim upravlja um i koji koristi vaš mozak kako bi vam pomogao pri izboru mrežne usluge. Kao dio Netflixovog hackathona (okupljanja većeg broja programera radi zajedničkog kompjutorskog programiranja) u siječnju, koji je izazvao zaposlenike da, u roku od 24 sata, smisle nov, inovativan projekt koji će za cilj imati unapređenje iskustava Netflixa na neki način, grupa tvrtkinih inženjera napravila je uređaj koji omogućuje gledatelju da svojim moždanim valovima izabere što želi gledati. Takozvani Mindflix koristi traku za čelo Muse – prenosiv uređaj koji mjeri moždane valove – koja je originalno dizajnirana kako bi pomogla korisnicima koji meditiraju. Inženjeri su ga iskoristili u ovom slučaju za drugu svrhu, za zaboravne (ili lijene) gledatelje. U “reklami” snimljenoj za hackathon, developeri kažu da njihov izum može pomoći korisnicima Netflixa kada izgube svoj daljinski upravljač ili ako im je on jednostavno predaleko. Ljudi u videu YouTubea potom pokazuju kako se ova

BEZ RUKU!

“traka” ponaša kao daljinski upravljač, dok nositelji pomiču glave da bi odabrali što žele gledati na Netflixu. Mindflix je samo jedan od projekata koji su nastali tijekom Netflixovog internog hackathona. Na blogu tvrtke spomenuti su i drugi projekti kao što je “slika u slici” koji omogućuje korisnicima da vide što drugi ljudi s njihovog računa gledaju. Dva projekta nadahnuta Netflixovom serijom Stranger Things, pretvorila su TV-seriju u videoigru i božićni pulover koji može sricati poruke. Jedan projekt je imao humanitarnu misiju. Omogućio je korisnicima da doniraju novac organizacijama koje su povezane s društveno osvještenim sadržajima koje su gledali. Premda su ti izumi inventivni, Netflix kaže da ih korisnici vjerojatno nikad neće imati u ponudi. “Iako nam je drago što je kreativno mišljenje dio tih hackova, vjerojatno nikad neće postati dio Netflixovih proizvoda, unutarnje infrastrukture, niti biti na neki drugi način korišteni izvan okvira Hack dana”, piše u blogu tvrtke. “Ovdje ih javno objavljujemo kako bismo širili duh ovog događanja i naše kulture inovacija.” Ipak, neki prijašnji projekti ugledali su svjetlo dana. Inženjeri su prvo razvili koncept aplikacije virtualne stvarnosti tijekom Hack dana 2014., koristeći Oculus Rift kako bi smjestili korisnike u verziju 3D-prostorije sučelja streaming usluge. Netflix sada nudi svojim korisnicima slično iskustvo gledanja virtualne stvarnosti. Izvor: www.livescience.com Tijekom tvrtkinog hackatona, inženjeri Netflixa razvili su daljinski kojim za biranje željeSandra Knežević nih programa upravljaju moždani valovi

SVIJET ROBOTIKE

Meka robotika i skeleti robota Meka robotika (engl. Soft Robotics) naziv je vrlo perspektivne, desetljećima stare zamisli i metode razvoja, izrade, a u posljednje vrijeme i primjene strojeva koji svojim oblikom, ustrojem i materijalima izrade u najvećoj mogućoj mjeri oponašaju organizme. Konvencionalni materijali od kojih se u pravilu izrađuju roboti su metali, poput aluminija, ili nemetali poput različitih vrsta plastike. Uglavnom su to lagani i kruti materijali čija niska elastičnost dominantno utječe ne samo na oblik već i na način rada robota kao preciznih sustava kod kojih su neelastični članci povezani s diskretnim zglobovima. Nasuprot tome, tijela organizama su meka. Podatna su i savitljiva i te osobine su u funkciji njihova učinkovita djelovanja. Tako se, primjerice, čak i elementi kostura (koji djeluju vrlo kruto) ipak i savijaju konzervirajući energiju kako bi se povećala učinkovitost rada organizma. Više od pola stoljeća praktičnih iskustava u izgradnji i korištenju robota dovelo je do uporabe novih materijala i tehnologija izrade, a sintetička područja poput biomimetike stvaraju nove znanstvene koncepte kakav je i meka robotika. K tome, već gotovo dva

desetljeća najutjecajnija znanstvena paradigma vezana uz robotiku je ona o ulozi tijela i tjelesnosti (engl. embodiment) na oblike, način formiranja i manifestaciju inteligentnih ponašanja. Iz svih tih, mahom iskustvenih postavki, nastoji se formalizirati teorijski model tzv. morfološke kompjutacije (engl. Morfological Computation Theory). Tradicionalne teorije o razvoju inteligencije pretpostavljaju potrebu matematičke reprezentacije stroja u realnom svijetu kao i što detaljniju reprezentaciju okoline stroja. To su, po količini i brzini izvođenja, računalno vrlo zahtjevni procesi koji su

Elastičnost (mekoća) materijala mjeri se modulom elastičnosti (Youngov modul) koji pokazuje odnos opterećenja po jedinici površine i proporcionalne deformacije. Među prirodnim materijalima najelastičniji su gelovi koji su bliski mastima, mišićima je po mekoći blizak polietilen, kostima je blisko drvo i fiberglas, zubna caklina je tvrda poput stakla, dok je najtvrđi materijal dijamant.

Antropomimetičko načelo iz 2006. godine afirmira stav da su samo roboti čiji je tjelesni mišićno-skeletni ustroj sličan ili identičan biološkom uzoru sposobni razviti samosvijest. Na slici desno je android izveden po antropomimetičkom načelu. U osnovi provedbe toga načela sve šire su prihvaćana gledišta da nije moguće rekreirati ljudsku razinu inteligencije u čisto kompjutacijskom (netjelesnom) sustavu osim za vrlo uska i limitirana područja poput šaha i ekspertnih sustava. Takva su gledišta bila nezamisliva u vrijeme razvoja prvog humanoida WABOT -1 iz 1973. godine, napravljenog od aluminija (slika lijevo).

MANIPULATORI ROBOTA S PNEUMOSKELETOM. S pneumorobotima eksperimentiralo se već u 80-im godinama prošlog stoljeća. Na slici desno je crtež patenta manipulatora iz 1995. godine u obliku stožaste harmonike s hibridnim elektropneumatskim pogonom. U stožastu člankastu strukturu na vrhu koje je dvoprsta prihvatnica upuhuje se zrak s promjenjivim tlakom koji daje krutost mehanizmu. Pozicionora se sajlama koje se povlače elektromotorima. Na slici lijevo je pneumatički manipulator – slonovska surla Jamesa Wilsona iz 1985. s profiliranim komorama koje predefiniraju smjer savijanja članka kada su pod tlakom. Obje izvedbe rani su prethodnici smjera razvoja mekih robota.

praktično neizvedivi u realnom vremenu na razini usporedivosti sa životinjama. Ipak, oponašanjem bioloških sustava naučilo se koristiti interakciju utjelovljenih robota s okolinom za oblikovanje senzorskih odziva kao izravne reprezentacije stvarnosti. Pojednostavljeno, morfologija (oblik građe) tijela predstavlja po sebi računanje i zbog toga mnoge stvari nije potrebno rješavati softverski. Mekoća tijela snižava diskretnost tijela, potrebu za preciznošću i pojednostavljuje upravljanje. Oblik i građa tijela (morfologija) su, dakle, važniji nego što se mislilo pa se nastoji u što većoj mjeri oponašati životinje. Evolucija životinja proces je funkcijskih i tjelesnih promjena u vremenu i prostoru koja govori o uzajam noj povezanosti tjelesne morfologije i prilagodbe okolišnim uvjetima. Te promjene osobito su vidljive kroz to jesu li i kakav kostur (skelet) životinje imale. Skelet organizama oslonac je organa kao i podupiratelj tijela pri gibanju u odnosu na podlogu. Mnoge evolucijski vrlo uspješne vrste organizama, poput hobotnice, nemaju čvrst kostur, već hidroskelet kojim razvijaju sile dovoljne i za razbijanje egzoskeleta rakova. Kod kralješnjaka (reptili, ribe, ptice, sisavci) tijela se oblikuje oko unutarnje čvrste koštane strukture endoskeleta na koje se veže

Morfološko računanje (engl. Morfological Counting) naziv je novije istraživačke paradig me u robotici. Morfologija (složenica od starogrčkih morfé = oblik i lógos = riječ, znanost, znanje) znanost je o oblicima i strukturama organizama i strojeva te funkcionalnim svojstvima tih struktura meko mišićno tkivo. Izvanjski skelet (egzoskelet) rakova i kukaca ima, osim funkcije nosača muskulature, i ulogu zaštite mekog tkiva organizma. Slično organizmima i klasična konstrukcija robota zasniva se oko temeljne nosive kinematičke strukture (šasije) koja ne diktira samo način organizacije i oblikovanja tijela robota već i njegov način gibanja ili, općenitije, ponašanja. Razumljivo je, stoga, da se pri provedbi koncepta mekih strojeva konstrukcije robota i organizama sve više približavaju, a skelet postaje ključan element projektiranja. Kruti koštani endoskeleti i npr. hitinski egzoskeleti potpuno se razlikuju od mekih hidroskeleta ili pneumoskeleta. Pneumatički skeleti isključivo su tehnički i nema ih u prirodi. Tehnologija izrade podsustava i komponenti od presudne su važnosti za provedbu koncepta mekih strojeva o kojima se razmišljalo mnogo prije pojave tehnike izrade poput multimaterijalnog aditivnog

Funkcija, materijal i način izrade usko su povezani. Na slici lijevo prototip je crvolikog robota izrađenog 1987. u Hrvatskoj sa senzorom mačjeg brka na prednjoj strani. Izrađen je od aluminija, giba se stezanjem i rastezanjem, a članci skeleta povezani su oprugama i pokretani koračnim motorima. GoQBot (na slikama desno ) iz 2016. meki je robot u obliku gusjenice. Za gusjenicu su karakteristična stezanja i rastezanja koja putuju uzduž tijela kojima se postiže sila pritiska tijela o tlo. Tijelo GoQBot-a izvedeno je kao elastični monovolumen od silikonskog polimera koje mijenja oblik silom aktuatora od legure koja pamti oblik. Ta vrsta pogona omogućava gibanje puzanjem, ali i druge načine poput kotrljanja pri brzom savijanju tijela u kružni oblik pri čemu se koristi elastična energija pospremljena u tijelu.

3D-štampanja. Pojam podatljivosti (engl. complience) manipulatora pojavljuje se 80-ih godina XX. st. kod izučavanja pouzdanosti prihvata robotskom prihvatnicom pri čemu se analiziraju i pitanja zašto je morfološki bolje da ruka ima pet umjesto dva prsta. Tada se nije jasno uočavao utjecaj morfologije i mekoće stroja na pojednostavljenje upravljanjem stroja. Razlog za oblikovanje tijela robota po uzoru na organizme nije samo izravno oponašanje

Postoje mnogi problemi u izvedbi mekih robota: od odgovarajućih pogonskih elemenata (aktuatora), izvora energije ili senzorskih sustava. Senzori i mikroprocesori već se danas proizvode na razini minijaturizacije i u savitljivim oblicima koji dopuštaju njihovu ugradnju u tijelo mekog robota bez smanjenja njegove mekoće. U najudaljenijoj perspektivi razvoja mekih robotika sagledavaju se i mogućnosti njihove izrade od

ROBOT HOBOTNICA I MEKA SRČANA NAVLAKA. Robot (slika lijevo) oponaša kontrukcijom hidroskelet glavonošca koji nema kostur za koji bi se mogli vezivati mišići. Unatoč tome s osam krakova ona može vješto baratati predmetima ili hodati po podlogama. Hobotnica zna riješiti i složene labirintske probleme. Njen mozak je vrlo poseban primjer distribuiranog živčanog kompleksa čiji dijelovi nisu samo u glavi već i u pipcima. Hobotnica misli cijelim tijelom. Na slici desno pokusni je meki uređaj za pomoć radu bolesnog srca koji se navlači izvana na oslabjeo srce i potom aktivira na ritmičko stezanje.

evolucijom dotjeranih oblika tijela već i u očitim prednostima u ponašanju koje mekoća i prilagodljivost oblika omogućavaju. Meko međudjelovanje krutog robota s okolinom može se postići aktivnom regulacijom krutosti aktuatora ili, pasivno, mekoćom stroja kao morfološke osobine. Meko tkivo apsorbira udarce što pri upravljanju dopušta izvedbe jednostavnih upravljačkih strategija.

živog tkiva. Takvi meki bioroboti proizvodili bi se u inkubatorima. Imali bi sposobnost samoobnove (ozdravljenja), a bili bi pokretani obnovljivim gorivim bioizvorima energije čiji se rad temelji na izgaranju masti i šećera. Njihova prednost je i u mogućnosti biorazgradnje. Time se tehnička i biološka sfera isprepliću do razine međusobne nerazlučivosti. Igor Ratković

Opasna Cayla My name is Cayla. I am 7 years old and I live with my mum, dad, big sister Anna and litlle brother Michael. My mum’s name is Sue. She plays the piano really well and she makes the best cakes for us... Tim se riječima lutka Cayla predstavlja onima u čije ruke dođe. Lutka koja se može nabaviti pod imenom My Friend Cayla napravila je pravu pomutnju na tržištu dječjih igračaka. Naravno, među odraslima. Ispočetka je svakome bila zanimljiva: koristeći tehnologiju spech-to-text ona može razumjeti skoro sve što joj se kaže te odgovoriti na tricky pitanja o brojnim pojmovima koji se odnose na životinje, zemlje, poznate osobe, igrati igre, pričati priče, objašnjavati slike iz svog fotoalbuma, objasniti kako napraviti kolač... Naravno, mora biti spojena bluetoothom na internet i – tu počinju problemi... Otkrilo se da Prijateljica Cayla bilježi glas svojih mladih vlasnika te prenosi te snimke softverskoj tvrtki koja, inače, prodaje biometrijska rješenja policiji i vojsci! Pojam biometrija odnosi se na tehnologije koje mjere i analiziraju ljudske fiziološke osobine ili karakteristična ponašanja pri provjeri autentičnosti, odnosno, za identifikacijske svrhe. Neke od najčešće korištenih karakteristika ili biometrijskih faktora su: otisci prstiju, šarenica oka, glasovni uzorci i prostorna geometrija lica. Dakle, lutka djeluje kao uređaj za snimanje dječjeg glasa koji te snimke prenosi do Nuance Communications, tvrtke za prepoznavanje govora, čiji su klijenti uključeni u tvrtke koje se bave vojnim i obavještajnim aktivnostima. Svrha prikupljanja tih snimaka, kažu u Genesis Toysu je da se “unaprijede

IGRAČKE…

i poboljšaju igračke kao i ostale usluge i pro izvodi.” Uzbuna je počela kada je student Stefan Hessel izrazio zabrinutost o lutki koja je izglasana za jednu od 10 najomiljenijih igrački u 2014. godini. Zaključio je da pristup lutki u potpunosti nesiguran. Pojasnio je kako bi hakeri mogli hakirati lutku preko tehnologije Bluetooth s udaljenosti od 15 metara te kako bi tako mogli prisluškivati razgovore, a čak i direktno razgovarati s djetetom koje se igra s lutkom jer lutka nema šifru koja štiti vezu. Marketinški stručnjaci u tvrtki Genesis Toys, koja proizvodi lutku tvrde pak, da Cayla nije samo lutka već i pravi prijatelj djece koji može razumjeti i odgovoriti djetetu u stvarnom vremenu gotovo na sva pitanja. Grupe koje promiču zaštitu djece, kao što je CCFC (The Campaign for a Commercial Free Childhood), smatraju da lutka ilegalno usmjerava pozornost i nadzire odrastanje najmlađe populacije te da se provodi potajno navođenje na pojedine proizvode. Na primjer, Moja prijateljica Cayla unaprijed je programirana s desecima fraza koje navode Disneyjeve filmove i tematske parkove kao mjesta koja treba posjetiti. Na primjer, Cayla kaže djeci da joj je najdraži film Disneyjeva Mala sirena, a omiljena pjesma Let It Go iz Disneyjevog Snježnog kraljevstva. Cayla također govori djeci da ona voli ići u Disneyland i želi ići u EPCOT (Experimental Prototype Community of Tomorrow – Eksperimentalni prototip sutrašnje zajednice, koji je izvorno zamišljen kao futuristički model zajednice utemeljene na utopijskoj ideji zajedničkog života, bez automobila i privatnog vlasništva...) u Disneyworldu te se smatra da

je takva aktivnost varljivi oblik plasmana proizvoda. Njemačka agencija za mreže (Bundesnet zagentur) objavila je kako je lutka svrstana kao “ilegalni aparat za špijuniranje”, te stoga vlasnici i prodavači mogu biti kažnjeni ako je nastave prodavati, odnosno, ako joj ne onesposobe mogućnost spajanja na Wi-Fi. Prema njemačkim zakonima ilegalno je proizvoditi, prodavati ili posjedovati naprave za nadzor koje su prerušene u drugi objekt, poput sporne lutke. Tvrtka Vivid Toy grupa, koja plasira lutku na europsko tržište, nije reagirala na ovu odluku, ali su ipak potvrdili kako je došlo do slučajeva hakiranja koje su napravili profesionalci. Rekli su i da razmatraju mogućnost nadogradnje aplikacije kojom se upravlja lutkom. Za mnoge roditelje problematična je činjenica da Cayla treba biti povezana s internetom pri čemu dijete može povjeriti privatne tajne lutki koja bilježi ono što joj se kaže, što je jasno kršenje dječjeg prava privatnosti. Čak i ako proizvođač nema namjeru kršiti tu privatnost, spomenuta internetska veza još uvijek može poslužiti kao primamljiva meta za hakere i ambiciozne marketinške stručnjake. Genesis Toys, Global News Amanita