ABC tehnike broj 608, listopad 2017.

I Arduino + Visualino I I SF priča I I Mala škola fotografije I

ISSN 1849-9791

Rubrike

Izbor I F1N-natjecanje u Kalinjingradu I I Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM nastavi I I Dronovi - igračke ili oružje? I

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

Prilog

I Robotski modeli za učenje kroz igru (6) I I Ribarski ili vatrogasni brod I Robotika I IFR robot godine - hotelski dostavljač I Broj 608 I Listopad / October 2017. I Godina LXI.

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

POZIV NA PRETPLATU

U OVOM BROJU Kako se pretplatiti

Kako se pretplatiti na časopis ABC tehnike?

na časopis ABC tehnike?. . . . . . . . . . . . . . . 2 F1N-natjecanje u Kalinjingradu. . . . . . . . . . . 3 Dronovi - igračke ili oružje? . . . . . . . . . . . . . 4 Svjetlosna igračka (2). . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Zašto Visualino?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

Poštovani čitatelji, nadamo se da će vas razveseliti činjenica kako ponovno izlazimo u tiskanom obliku, i to po popularnoj cijeni od 10 kn. Pono­vo vas pozivamo da se pretplatite na časopis ABC tehnike.

Toyotin novi

Privatne osobe uplaćuju unaprijed iznos od 100 kn za pretplatu. Virman popunjavate vašim podacima u rubriku uplatitelj. U rubriku primatelj: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, a u rubriku opis plaćanja: pretplata na ABC tehnike. Naš račun je IBAN: HR682360000-1101559470 (ZABA), a poziv na broj vaš OIB. Nakon uplate obavezno nam pošaljite kopiju uplatnice.

Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

Pravne osobe (škole, vrtići, tvrtke) šalju narudžbenicu te uplaćuju iznos na naš račun po primljenoj ponudi. Narudžba mora sadržavati naziv pravne osobe s adresom i OIB-om. Želimo vam puno uspjeha u radu i veselimo se ponovnom druženju s vama!

konceptualni automobil. . . . . . . . . . . . . . . . 14 Bežični prijenos energije. . . . . . . . . . . . . . . 16 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Analiza fotografija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Matica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Putovanje svemirom. . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Ribarski ili vatrogasni brod. . . . . . . . . . . . . 26 Pera, kemijske olovke i flomasteri. . . . . . . . 28 IFR robot godine - hotelski dostavljač. . . . . 32 Veliko finale letjelice Cassini. . . . . . . . . . . . 35 Nacrt u prilogu: Robotski modeli za učenje kroz igru (6) Ribarski ili vatrogasni brod

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvat­ska/Croatia Za nakladnika: Ivan Vlainić Uredništvo: dr. sc. Zvonimir Jako­bović, Miljen­ko Ožura, Emir Mahmutović, Denis Vincek, Paolo Zenzerović, Ivan Lučić, Zoran Kušan Glavni urednik: Zoran Kušan

DTP / Layout and design: Zoran Kušan Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 2 (608), listopad 2017. Školska godina 2017./2018.

Naslovna stranica: Detalj s Festivala tehničke kuture održanog u Osijeku od 13. do 14. listopada 2017.

Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Za­greb, Hrvatska telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Žiro-račun: Hrvat­ska zajednica tehničke kul­ ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagre­bačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni Tisak: Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

F1N - natjecanje u Kalinjingradu

ZRAKOPLOVNO MODELARSTVO

Na poziv mog dobrog prijatelja i modelara Mihaila Jašinskog iz Rusije odlučio sam sudjelovati na prvom međunarodnom aviomodelarskom natjecanju u kategoriji F1N u Kalinjingradu.

Sudjelovanje sam planirao relativno dugo, pa sam ga uklopio s turističkim obilaskom baltičkih država i jednog dijela Rusije. Cijeli put je protekao mirno, a osobnim automobilom prešli smo 6 200 kilometara.

Nakon sastanka u Kalinjingradu 26. kolovoza otišli smo zajedno u 30 kilometara udaljen Zelenogradsk na obali Baltika na trening.

Dvorana je prve kategorije, a to znači da se u krugu 15 metara može opisati krug do prve pre-

preke do 8 metara visine. Drugi dan ujutro počelo je natjecanje, koje je provedeno po pravilima FAI-ja, samo što je ovdje po jedan natjecatelj startao, a voditelj natjecanja o svakome je rekao nekoliko rečenica. Svi juniori koji su se natjecali bili su u pratnji roditelja i prijatelja koji su sa strane pratili i slušali. Nastupili su natjecatelji iz Kalinjingrada, Moskve, Rige i Osijeka.

Natjecanje je bilo do kraja napeto, a rezultati su sljedeći: 1. mjesto: Vladimir Bulanov, Riga 2. mjesto: Vladimir Krutelev, Kalinjingrad 3. mjesto: Aleksandar Koševoj, Kalinjingrad 6. mjesto: Igor Nišević, AK Osijek Radi popularizacije kategorije F1N 150 izvršio sam nekoliko letova na natjecanju, a naši su ruski prijatelji obećali da će ove jeseni i oni krenuti s tom kategorijom. U planu su i dogovori o posjetu ruskih modelara jednom od naših domaćih F1N -natjecanja.

Igor Nišević

3

Dronovi - igračke ili oružje?

NOVE TEHNOLOGIJE

Znaš li koliko dronova u ovom trenutku, dok govorim, leti nad gradom? Početna je ovo rečenica SF-priče objavljene u 602. broju ovog časopisa.

Autor u nastavku kaže da se ne zna ima li više dronova ili golubova... Dronovi (bespilotne letjelice) zgodne su i zabavne igračke, i za mlade i za odrasle osobe, zbog čega ih često poklanjaju za blagdane, rođendane... Poklanjaju ih prijatelji prijateljima, ali i roditelji djeci. Donedavno su to bile prilično skupe igračke, no danas ima toliko Amazonov oktokopter s pošiljkom

Screenshot: Snimanje videa o sibirskim tigrovima u Kanadi

modela s raznom opremom da svatko može pronaći nešto za sebe. Iako izgledaju kao igračke, dronovi su zapravo jako opasni, ako se njima ne rukuje stručno, tako da već postoji i zakonska regulativa koja definira njihovu uporabu. Nema

Naš izumitelj Milivoj Hucaljuk i njegov Fenix 4

4

sumnje, riječ je o letjelicama kojima nije tako lako i jednostavno upravljati, iako se na prvi pogled to mnogima tako čini, stoga ne čudi što mrežne stranice obiluju vijestima u kojima su opisane brojne zgode i nezgode s dronovima. Nailazimo i na primjere kako su zbog interferencije, odnosno smetnji na vezama između letjelice i operatora, u Americi dronovi padali u gusto naseljena mjesta.

Rekli bismo da njihovu namjenu ograničava jedino ljudska mašta. Evo, i moj nećak će svoje vjenčanje na otvorenome snimati dronom.

Moram ga podsjetiti da se svako snimanje iz zraka mora najaviti Državnoj geodetskoj upravi barem 15 dana prije. Ustraje li u tome, te snimke dužan je donijeti na uvid u istu ustanovu na

DroneDefender

odobrenje. No, prije svega mora imati dozvolu za snimanje iz zraka, a svako dizanje drona mora se dobro procijeniti i svrstati u točnu, Pravilnikom određenu kategoriju. O svom letu svakako treba obavijestiti i Hrvatsku agenciju za civilno zrakoplovstvo te voditi dnevnik letenja koji treba čuvati barem dvije godine. Prije upuštanja u snimanje iz zraka svakako se treba raspitati i proučiti pravila jer zakonski propisi još uvijek nisu svima baš jasni.

Ipak, bespilotne letjelice koriste se za brojna druga videodokumentiranja, a ne samo za snimanja svadbi ili krajolika. Prvo na što pomislimo kada netko digne dron je zaštita nečije privatnosti. Mada je naivno pomisliti da u doba razvijene tehnologije možemo u potpunosti zaštititi svoju privatnost, ipak, neke općeprihvatljive granice moraju postojati. Nije nam svejedno ako uočimo da dron, lebdeći ispred prozora, viri u naš stan i promatra što radimo...

Korištenje dronova u Hrvatskoj regulirano je Pravilnikom o sustavima bespilotnih zrakoplova, Zakonom o zračnom prometu i Pravilnikom o letenju zrakoplova. Ako ih želite koristiti i za snimanje, morate slijediti odredbe Uredbe za snimanje iz zraka. Sve bespilotne letjelice (osim rijetkih slučajeva, kao što su one koje se koriste u zatvorenom prostoru) podijeljene su temeljem dva mjerila: operativnoj masi (ukupna masa u trenutku polijetanja) i području letenja prema stupnju izgrađenosti, naseljenosti i nazočnosti ljudi. Letjelice mase do pet kilograma su u klasi 5, od pet do 25 kg u klasi 25, a one od 25 do 150 kg u klasi 150. Područja letenja podijeljena su u četiri zone. Zona A podrazumijeva područje u

kojem nema izdignutih građevina ili objekata i u kojem nema ljudi, osim rukovatelja i osoblja koje je nužno za praćenje leta. B se odnosi na područja s pomoćnim gospodarskim objektima ili građevinama koje nisu namijenjene boravku ljudi i u kojima nema nikoga. Dozvoljen je prolazak šetača, biciklista i slično, ali bez zadržavanja. Zona C su područja za stanovanje, poslovanje i rekreaciju, poput stambenih naselja, škola, ureda, sportskih terena i parkova, dok D regulira korištenje dronova u gusto naseljenim urbanim zonama, poput središta gradova, naselja i mjesta. Kombinacijom ta dva mjerila možete odrediti gdje vi i vaš dron pripadate. Vidimo da se kroz kategorije određuje stupanj rizičnosti vaše letačke operacije, a time i je li potrebno ishoditi posebnu dozvolu ili je dovoljno izvijestiti Hrvatsku agenciju za civilno zrakoplovstvo o letu.

Stvar se dalje usložnjava... Nije baš jednostavno, zar ne?

Gdje i kome dronovi lete?

Ako pribavite i obavite sve što se od vas traži, postoje neka (ne)pisana pravila. Dronom morate upravljati tako da ne ugrozite život, zdravlje ili imovinu ljudi, kao i da ne ometate javni red i mir. Nije baš zgodno pustiti da dron nisko lebdi iznad neke plaže bez obzira kako ona bila napučena... Letjeti se mora po danu. Treba li napomenuti da dron mora biti tehnički ispravan?

Morate provjeriti omogućavaju li meteorološki i drugi uvjeti siguran let, je li sva oprema odgovarajuće pričvršćena te može li dron neometano poletjeti i sletjeti. Operater mora cijelo vrijeme leta držati dron na oku i to najdalje 500 metara od sebe. Iz letjelice ne smije ništa ispadati. Ako su u blizini ljudi, životinje, objekti, vozila, plovila, drugi zrakoplovi, ceste, željezničke pruge, vodeni putovi ili dalekovodi, mora biti udaljen od njih najmanje 30 metara (150 ako je u pitanju sku-

Jedan od brojnih dronova na našem tržištu

5

San ili java: doprema paketa preko tvrtke Tisak dronovima

pina ljudi). Želite li dronom letjeti bliže skupini ljudi, morate tražiti posebnu dozvolu. Morate, morate, morate...

Ako zanemarimo podizanje drona zbog zabave, evo nekih slučajeva u kojima se dronovi koriste vrlo uspješno: • Spomenimo da smo tijekom Domovinskog rata imali postrojbu bespilotnih letjelica pri Glavnom stožeru Hrvatske vojske. Letjelica, djelo izumitelja i konstruktora Milivoja Hucaljuka, konstruirana za HV, sudjelovala je u svim akcijama oslobađanja hrvatskog teritorija.

• Često se dronovima snimaju divlje životinje i nepristupačni predjeli, a kao rezultat se dobivaju nevjerojatne snimke.

• Nadzor nad usjevima i kontrola velikih površina nasada s ovim pomoćnikom daleko je brža i učinkovitija. Poljoprivrednici mogu imati pregled nad velikim zasijanim područjem odjednom te uočiti promjene (u boji) koje s tla na prvi pogled nisu vidljive.

• Prometne gužve i nesreće učinkovito se mogu nadzirati upravo uz pomoć dronova. Količina buke koju proizvode helikopteri i nerijetko nemogućnost niskog letenja čine ih nezgodnima za ove vrste aktivnosti, zato su bespilotne letjelice bolji i praktičniji izbor. Snimanje prekršaja, lociranje počinitelja u bijegu ili uočavanje problema na cesti samo su neke od stvari prilikom kojih ove letjelice mogu pomoći. Talijanska policija uspješno koristi

6

dronove za lakše otkrivanje i praćenje kradljivaca automobila. Za snimanja noću opremljeni su infracrvenom kamerom.

• Bespilotnu letjelicu domaće proizvodnje već koristimo kao pomoćno oruđe za nadzor požarišta, geodetska snimanja, snimanja stanja deponija otpada, arheoloških nalazišta, snimanja kolonija ptica u nacionalnim i parkovima prirode te za nadzor državne granice što je posebno važno tijekom izbjegličke krize na onim područjima do kojih je pristup otežan.

• Teško dostupna područja kojima je pomoć neophodna dosad su ovisila o snalažljivosti humanitaraca. Bespilotne letjelice uvelike olakšaju raspodjelu nužnih namirnica onima kojima je to najpotrebnije, a rizik od stradavanja smanjen je na minimum. Uporaba dronova na nepristupačnom terenu ili u uvjetima slabije vidljivosti uvelike će olakšati posao spašavateljima te smanjiti vrijeme potrage, pa i spasiti živote.

• Oglasi kuća i zemljišta koje se nude na tržištu zasigurno dobivaju novu dimenziju s pogledom iz zraka, stavljajući cijeli objekt u pravu perspektivu. Trenutno se razvija i infracrveni senzor koji će uspješno detektirati i sve podzem­ne instalacije, kao i značajke tla.

Pogledajte kako arhitekti u Australiji koriste dronove za inspekciju građevinskih radova: https://vimeo.com/166271166 • Facebook je ovog ljeta uspješno lansirao dron koji pokreće solarna energija, a letio je neprekidnih 96 minuta preko Arizone. Njegovi tvorci nadaju se kako će dužina trajanja leta s vremenom doseći čak tri mjeseca u komadu, a planiraju međusobno povezati njih nekoliko kako bi i najzabačenija područja dobila pristup internetu.

Talijanska policija koristi dron u potrazi za kradljivcima automobila

• Vjerojatno ste čuli da je Amazon odavno najavio kako bi njihovu dostavnu službu uskoro mogli zamijeniti dronovi. Još trebaju dati odgovore na pitanja i probleme koji se odnose na jedva vidljive žice, velike udaljenosti, pravila očuvanja privatnosti i mnogo toga...

• Lovci na uragane već neko vrijeme razvijaju tehnologiju koja će im omogućiti da s dronovima ulete u središte događaja – usred uragana. Tako prikupljene podatke moguće je detaljno obraditi i pokušati se približiti vječno nedostup­nom idealu, razumijevanju prirode.

Nemojte pomisliti da je to sve. Tržište je očigledno prepoznalo potencijal bespilotnih letjelica, te sa sigurnošću možemo ustvrditi da će im pronaći primjenu u sve više segmenata našeg života. Prema nekim procjenama samo u SAD-u dosad je prodano preko 500 000 dronova.

Tko visoko leti – nisko pada S obzirom na to da svatko tko nabavi dozvolu može slobodno preletjeti iznad vaše kuće ili poslovnog prostora, dolazi i očekivano pitanje narušavanja privatnosti. Često nije jednostavno razdvojiti leti li dron u funkciji općeg dobra ili narušava temeljno pravo na slobodu kretanja i privatnosti. Ponovimo da sve snimke kopnenih područja i vodenih površina Republike Hrvatske nastale snimanjem iz zraka podliježu pregledu, bez obzira o kojoj vrsti zračnih snimaka se radi.

U svrhu zaštite snimljenog materijala i štićenih objekata, provjeru obavlja Povjerenstvo za pregled zračnih snimaka, temeljem Zakona o obrani i Uredbe o snimanju iz zraka.

Sama činjenica da se snimke moraju pregledavati govori nam da smo uporabom drona, koliko god to nama izgledalo bezazleno, otvorili jednu opasnu temu – temu sigurnosti. Naravno da sigurnost može biti pasivna, ali i proaktivna.

Ova druga sfera odnosi se na uporabu dronova u vojne svrhe. Tako je Ministarstvo obrane Sjedinjenih Američkih Država (Pentagon) nedavno uspješno ispitalo jato od 103 minibespilotne

letjelice, ostvarivši tako napredak u proizvodnji nove vrste oružja pred kojom je, tvrde vojni stratezi, zanimljiva budućnost. Riječ je o minidronovima Perdix dužine 16 cm, ispuštenih iz triju borbenih zrakoplova F/A-18 Super Hornets.

Poseban program prati interakciju između letjelica tako da se one, mada lete jedna blizu druge (pa, jato je!), ne sudaraju. Vojni stručnjaci kažu da ti dronovi čine cjelinu čiji dijelovi imaju zajedničku pamet. Aludirajući na posljedice možebitnih ratnih operacija, dodaju da budući da svaki Perdix komunicira i surađuje sa svim ostalim dronovima, skupina nema vođu i lako se prilagođava ako joj se priključi nova letjelica ili ako je, naprotiv, neka napusti. Drugim riječima, nastrada li jedan dron, ostali neometano lete i razmjenjuju informacije.

Bili dronovi u jatu ili ne, osim što nam mogu narušavati privatnost, dronovi predstavljaju sigurnosnu prijetnju pa je svakim danom sve više oružja za borbu protiv dronova. Vidimo da je tanka granica nakon koje simpatične igračke postaju nebeski napasnici i zračni uljezi. Želeći zaštiti svoja privatna područja i objekte na njima od nepozvanih letjelica, borci protiv tih uljeza s neba, koristili su dosad razne bacače mreža i dresirali orlove i sokole za napad, a ni tehnologija koju koristi Dronegun nije potpuno nova.

Radi se o sustavu za ometanje koji ispaljivanjem radiovalova zbunjuje kontrolne kanale letjelice pa ona – pada. Dronegun će prizemljiti neželjenu letjelicu s visine do dva kilometra. Dronegun nudi i opciju blokiranja GPS-signala i u tom će se slučaju dron odmah spustiti. Stručnjaci su već izradili i Drone Defender koji može u potpunosti preuzeti kontrolu nad velikim brojem modela bespilotnih letjelica dok su one u letu. Jer, dronovi mogu biti jako veliki, pa time još i opasniji u slučaju da udare, npr. u zrakoplov i jednostavno ga sruše i to sve zbog neodgovornog pojedinca koji svoj dron vodi na koridoru koji koriste zrakoplovi za slijetanje i polijetanje. Takav jedan bliski susret Airbus-a A320 sa 180 putnika i drona

7

10. LJETNA ŠKOLA

Svjetlosna igračka (2) Uvježbanim pticama protiv nepoželjnog drona

odigrao se na u londonskom zračnom pristaništu Heathrowu prije 3 godine. Zrakoplovni stručnjaci i British Airline Pilots Association (BALPA) upozoravaju kako je samo pitanje vremena kada će doći do takvog sudara s teškim posljedicama.

Koliko to košta?

U velikom broju dronova koji su prepravili tržište, već sad je pomalo teško snaći se. Samo po sebi nameće nam se pitanje, kako odabrati dobar dron, a pritom ne potrošiti previše novca.

I jeftiniji dronovi imaju ugrađenu kameru rezolucije 2MP HD, a cijena im je oko 700,00 kn.

Zahvaljujući punjivoj bateriji kapaciteta 780 mAh, on može letjeti 6 do 8 minuta, ovisno o brzini kojom leti, vjetru, visini i sl. Za naprednije, a još uvijek povoljne dronove s dometom do 200 metara, treba izdvojiti nešto preko 1000,00 kn.

Pravi dronovi koji su namijenjeni za ozbiljniji vanjski let imaju razne dodatke o kojima ovisi njihova sigurnost. U sebi imaju digitalni zemljovid te ograničenje da ne smiju prići zračnoj luci na udaljenost manju od 5 km, odnosno, imaju ugrađen podatak o no-fly zoni. Teški su oko 2 kg, a postižu brzinu do 20 km/h. Želimo li da nam se dron, nakon izgubljenog signala vrati od kuda je poletio, tada takva letjelica, s još nekim zahtjevnim karakteristikama, košta i do 1500,00 eura.

Posao s dronovima izazovan je a sve više postaje zanimljiv i našim tvrtkama. To je jedna od najbrže rastućih grana industrije. Konkurencija onih koji ih proizvode za zabavu, ali i dronova za ozbiljnije namjene, sve je veća. Kada uskoro na snagu stupi europski zakon, a on je u pripremi, dronovi neće moći letjeti po nacionalnim propisima.

Izvor: BizIT, Tportal, Portal M.Def. USA, The Register Amanita

8

U prošlom smo nastavku opisali svjetlosnu igračku, jedan od projekata koji su izrađivali polaznici 3. termina ovogodišnje, 10. Ljetne škole tehničkih aktivnosti. Ako ste u međuvremenu pribavili potrebne komponente i izradili svoj primjerak svjetlosne igračke, vrijeme je da naučimo kako je oživjeti. Za to je potrebno znati programirati mikrokontroler ATtiny4313, koji upravlja njenim radom.

Mikrokontroler je digitalni sklop i on prepoznaje samo dva suprotna stanja: logičku nulu (“0”) i logičku jedinicu (“1”): • Kada program u mikrokontroleru postavi logičku “0” na neki od njegovih izvoda, na njemu će se pojaviti napon od 0 V. Možemo si predočiti kako je sklopka unutar mikrokontrolera spojila taj izvod na GND-priključak, na kojemu je baš napon od 0 V. • Kada program u mikrokontroleru postavi logičku “1” na neki od njegovih izvoda, na njemu će se pojaviti napon od 5 V. Možemo si predočiti kako je sklopka unutar mikrokontrolera spojila taj izvod na Vcc-priključak, na kojemu je baš napon od 5 V. Što će se u kojem od ovih slučajeva dogoditi, ovisi o tome što je i na koji način spojeno na taj izvod. Ako se radi o svjetlećim (LE-) diodama, Slika 5. pokazuje dva uobičajena načina na koja se one mogu spojiti na izvode mikrokontrolera.

Na shemi su označeni izvodi PB2 i PD6 samo zato što se oni koriste i u svjetlosnoj igrački; na isti način je moguće upotrijebiti bilo koji od 15-ak ulazno-izlaznih priključaka, koliko ih mikrokontroleri poput ATtiny4313 imaju.

Spojimo li LE-diodu poput diode D1 sa Slike 5., struja kroz nju će poteći i ona će zasvijetliti kada program postavi pridruženi izvod PB2 u stanje logičke “0”. Spojimo li LE-diodu poput diode D2, struja kroz nju će poteći i ona će zasvije­tliti kada program postavi pridruženi izvod PD6 u stanje logičke “1”. Ovo je simbolično prikazano na shemi na lijevoj strani Slike 5.

Slika 5. Ovako spajamo svjetleće diode na izvode mikrokontrolera

Na desnoj strani Slike 5. prikazana je obrnuta situacija, kada se izvod PB2 nalazi u stanju logičke “1”, a PD6 u stanju logičke “0”. Sada kroz ni jednu LE-diodu ne teče struja i one su obje ugašene.

Sheme na Slici 6. pokazuju još jedan mogući način spajanja LE-dioda: ovdje je dioda D3 spojena između dva izvoda mikrokontrolera. Tijek struje kroz diodu bit će omogućen samo kada je PD6 u stanju logičke “1”, a PB2 u stanju logičke

Slika 6. Svjetleće diode na izvode mikrokontrolera moguće je spojiti i na ovakav način

9

Slika 7. Multipleksiranjem je moguće smanjiti broj izvoda mikrokontrolera potrebnih za upravljanje radom većeg broja svjetlećih dioda

“0” (na Slici 6. lijevo). Kada su logička stanja tih izvoda obrnuta, tj. kada PD6 = “0”, a PB2 = “1”, struja kroz LE-diodu D3 neće teći i ona će biti ugašena (na Slici 6. desno). Ovdje je moguće zamisliti još dvije situacije, u kojima su logička stanja na oba izvoda “0” ili “1”, i niti u jednom od tih slučajeva struja kroz D3 također neće teći.

Ovdje se postavlja pitanje, zašto bismo htjeli upotrijebiti dva izvoda mikrokontrolera za upravljanje svjetlošću jedne LE-diode, kada se to jednako dobro može napraviti i sa samo jednim izvodom. Odgovor potražimo na Slici 7.

Na gornjem dijelu Slike 7. prikazana je mreža (matrica) od 12 LE-dioda. Pojedina LE-dioda će svijetliti dok je jedan od “+” priključaka spojen na pozitivan, a jedan od “-” priključaka na negativan pol napona napajanja. Zasvijetlit će upravo ona LE-dioda koja se nalazi na “križanju” retka i stupca iz mreže; u primjeru na slici to bi bila lijeva crvena LED-ica.

10

Upravo 12 LE-dioda ima i svjetlosna igračka (Slika 2.) ABC 607, samo su u njoj upotrijebljene trobojne (RGB) LE-diode, koje u istom kućištu sadrže po tri svjetleća čipa različitih boja.

Kućište takve LE-diode ima samo 4 izvoda, jer su unutar njega međusobno povezane anode ili katode svih svjetlećih čipova. U svjetlosnoj igrački koristimo četiri trobojne LE-diode sa zajedničkom anodom (D1-D4), a one su s izvodima mikrokontrolera povezane kako je prikazano na Slici 7. dolje. Pojedina boja neke od LE-dioda zasvijetlit će kada se na njenom PD-izvodu pojavi logička “1” (5 V), a na PB-izvodu logička “0” (0 V). Npr., ako PD3 = “1”, a PB0 = “0”, zasvijetlit će crveni segment LE-diode D1; ako su PB0 i PB1 = “0”, zasvijetlit će istovremeno i crveni i plavi segment LE-diode D1.

Prebrojimo li sada izvode mikrokontrolera, ustanovit ćemo da nam za pogon 12 LE-dioda dostaje 7 izvoda. Ušteda na broju izvoda je to

veća, što je veći broj LE-dioda u matrici; zato se ovakav spoj koristi uvijek kada je potrebno upravljati radom većeg broja LE-dioda, pa smo ga i mi upotrijebili u svjetlosnoj igrački.

Stanjem LE-dioda u svjetlosnoj igrački upravlja mikrokontroler ATtiny4313 (IC1). Programirat ćemo ga u programskom jeziku Bascom-AVR. Prvim programom želimo provjeriti je li sve dobro spojeno: palit ćemo redom sve kombinacije boja na svakoj od LE-dioda.

U programu najprije moramo ispravno konfigurirati izvode mikrokontrolera: Config Portd = &B01111000 Config Portb = &B00000111 S ove dvije naredbe, svi izvodi na koje su spojene LE-diode konfigurirani su kao izlazni (“1”), dok su preostali izvodi ostali ulazni (“0”). Boje ćemo mijenjati u potprogramu Zasvijetli, promjenom sadržaja varijable Boja u rasponu od 0 do 7: Zasvijetli: For Boja = 0 To 7 Dekadske vrijednosti u rasponu od 0 do 7 u binarnom brojevnom sustavu odgovaraju vrijednostima od 000 do 111, a svaka od ovih binarnih znamenaka (bitova) upravlja jednom bojom: prva (lijeva) znamenka odgovara zelenoj, druga plavoj, a treća crvenoj. Nama je prirodnije smatrati kako “1” uključuje neku boju, a “0” je isključuje, ali sam sklop radi upravo obrnuto. Zbog toga će vrijednosti iz varijable Boja tijekom prijenosa na izvode PB trebati komplementirati. Zatim ćemo pustiti da LE-dioda svijetli odabranom bojom svjetlosti pola sekunde pa završiti potprogram: Portb = Not Boja Waitms 500 Next Return Povezanost između varijable Boja, stanja izvoda mikrokontrolera i boje kojom svijetli LE-dioda prikazuje Tablica 1.

Napomena: boje svjetlosti LE-diode navedene u Tablici 1. i drugdje u tekstu odgovaraju LE-diodama čiji je raspored izvoda kao na slikama 2 i 7. U prodaji su i LE-diode s drukčijim rasporedom boja po izvodima; koristite li takve LE-diode, boje koje dioda proizvodi neće odgovarati navodima u tekstu, ali će princip rada ostati isti!

U glavnom programu uključujemo jednu po jednu LE-diodu promjenom vrijednosti varijable Pin u rasponu od 3 do 6 (anode LE-dioda D1-D4 su spojene na PD3-PD6!) i zatim pozivamo prije opisani potprogram Zasvijetli koji će na odabranoj LE-diodi “izredati” sve boje: Do For Pin = 3 To 6 Portd.pin = 1 Gosub Zasvijetli Portd.pin = 0 Next Svijetlit će samo ona LE-dioda čiji je PD-izvod trenutno u stanju “1”. Na kraju, postavljanjem sva četiri PD-izvoda u stanje “1”, istovremeno uključujemo sve četiri LE-diode i ponovo, pozivom potprograma Zasvijetli, na njima “izredamo” sve boje: Portd = &B01111000 Gosub Zasvijetli Portd = &B00000000 Loop Ovdje smo analizirali samo najvažnije dijelove programa; kompletan program “KR_2017_

Boja Boja binarno PB2 PB1 PB0 LED 0 00000000 1 1 1 ugašena 1 00000001 1 1 0 crvena 2 00000010 1 0 1 plava 3 00000011 1 0 0 ljubičasta 4 00000100 0 1 1 zelena 5 00000101 0 1 0 žuta 6 00000110 0 0 1 modrozelena 7 00000111 0 0 0 bijela Tablica 1. Povezanost između varijable Boja, izvoda PB2 -PB0 i boje kojom svijetli LE-dioda

Slika 8. USBasp-programator

11

svjetlo_1” nalazi se u prilogu članka. Kada ga upišete u Bascom-AVR, potrebno ga je prevesti i prenijeti u mikrokontroler pomoću odgovarajućeg programatora. Na pločici svjetlosne igračke predviđen je konektor za priključenje USBasp -programatora, poput ovoga prikazanog na Slici 8.

Ako nakon programiranja mikrokontrolera LE-diode počnu svijetliti kako je prije opisano, to će biti potvrda da je svjetlosna igračka ispravno napravljena. Ako ne, potražite greške u povezivanju komponenti, lemljenju ili pak u programu.

U idućem nastavku upoznat ćemo nekoliko programa koji se “igraju” bojama LE-dioda na zabavan način.

Mr. sc. Vladimir Mitrović ‘Program KR_2017_svjetlo_1 ‘Provjera ispravnosti svjetlosne igračke $crystal = 1000000 $regfile = “ATtiny4313.dat” $hwstack = 32 $swstack = 8 $framesize = 32

ARDUINO + VISUALINO

Zašto Visualino?

U prošlom ste nastavku naučili kako se u Visualinu programira Arduinova pločica. Tada ste upisali program koji tjera ugrađenu LED-icu “L” žmirkati. U ovom ćete nastavku proširiti i programirati hardver Arduinove pločice.

0.0.2. Prema električnoj shemi sa Slike 9. i montažnoj shemi sa Slike 10. spojite LED-icu i serijski otpornik od 220 Ω na 12. nožicu Arduina.

Slika 9. Serijski spoj R1 i LED(12)

Dim Boja As Byte , Pin As Byte Config Portd = &B01111000 Config Portb = &B00000111 Do For Pin = 3 To 6 Portd.pin = 1 Gosub Zasvijetli Portd.pin = 0 Next Portd = &B01111000 Gosub Zasvijetli Portd = &B00000000 Loop End Zasvijetli: For Boja = 0 To 7 Portb = Not Boja Waitms 500 Next Return

Slika 10. Montažna shema

Svjetleća LED-dioda je polarizirana. Kraća je nožica KATODA (-), a duža je ANODA (+).

Otpornik je kodiran prstenima u bojama:

Prilog 1. Program KR_2017_svjetlo_1.bas

12

CRVENA (2) – CRVENA (2) – SMEĐA (x10) – ZLATNA (5%) => 220 Ω 5% (pogledajte Sliku 11).

oduzmite vrijeme svijetljenja, na primjer 1000 – 750 = 250.

0.1.1. Spojite dvije LED-ice i dva serijska otpornika od 220 Ω na 11. i 12. nožicu Arduina.

Slika 11. Raspored izvoda i boje prstena

0.0.3. LED(12) neka treperi u jednolikom ciklusu od jedne sekunde.

Slika 14. Montažna shema Slika 12. Program

0.1.2. Neka se LED-ice naizmjence pale i gase dvije sekunde u jednolikom ciklusu = 50%.

Slika 13. Ovaj se blok nalazi u “Zum Bloqs”. To je naredba za ugađanje statusa LED-ice

Jednolik ciklus od jedne sekunde podrazu­ mijeva takozvani duty-cycle = 50%, što znači da će prvih 50% vremena (u ovom slučaju pola sekunde) LED-ica svijetliti, a drugih 50% vremena (u ovom slučaju pola sekunde) neće svijetliti.

Vježbajte s promjenom vremena u Wait(ms), na primjer neka LED(12) treperi jednu sekundu u ciklusu = 75%, odnosno neka 750 ms svijetli, a 250 ms ne svijetli.

Kako računati s postocima?

Najprije postotak pretvorite u decimalan broj, na primjer 75% => 75/100=0,75.

Potom zadano vrijeme treperenja pomnožite s tim decimalnim brojem, na primjer 1000 x 0,75 = 750. Dobili ste vrijeme u milisekundama u kojem LED-ica svijetli.

Na kraju izračunajte koliko vremena LED-ica ne svijetli, za to od ukupnog vremena treperenja

Slika 15. Program

13

Vježbajte tako da mijenjate vremena u Wait(ms), na primjer neka se LED-ice naizmjence pale i gase dvije sekunde u ciklusu = 20%.

0.1.3. Neka LED(12) treperi tri puta u jednoj sekundi u jednolikom ciklusu = 50%, a potom neka LED(11) treperi dva puta u jednoj sekundi u jednolikom ciklusu = 50%.

Upotrijebite naredbu za brojanje – “count with”.

Slika 18. Ovaj se blok nalazi u “Variables”. Koristi se kod lokalnog iskazivanja promjenljive

Slika 19. Ovaj se blok također nalazi u “Variables”. Koristi se za prozivanje određene promjenljive

Vježbajte tako da mijenjate broj ponavljanja, na primjer u count withu promijenite broj 3 u 6 i broj 2 u 4.

Kada znate da ćete u programu koristiti jednu promjenljivu više puta korisno ju je iskazati samo jednom, ali tada to mora biti globalno.

Slika 16. Ovaj se blok nalazi u “Control”

Za LED(11) iskažite promjenljivu “i”, a za LED(12) iskažite promjenljivu “j” (pogledajte Sliku 17.).

Slika 20. Ovaj se blok nalazi u “Variables”. U svrhu jednostavnijeg i bržeg programiranja dobra je praksa da se blokovi za iskazivanje promjenljivih ubacuju kod setapa

Slika 21. Setap se nalazi na radnoj površini. U njemu se upisuju bilo koji početni uvjeti. Na taj ih je način potrebno iskazati samo jednom i važe za cijeli program

No, o tome više u sljedećem nastavku male škole programiranja.

Marino Čikeš, prof.

NOVE TEHNOLOGIJE

Toyotin novi konceptualni automobil Na Consumer Electronics Showu nedavno održanom u Las Vegasu, u američkoj državi Nevada, nekoliko proizvođača automobila predstavilo je svoje futurističke vizije osobnog prijevoza.

Koncept BMW-a i Inside Futurea, primjerice, ima displej HoloActive Touch čija kontrolna ploča lebdi iznad središnje konzole. A Hyundaijeva Mobility Vision doslovno povezuje automobil s

Slika 17. Program

14

kućom preko portala na zidu. Vozač može parkirati u kući i izaći iz dnevne sobe. Ali Toyota želi vožnju učiniti osobnijom i emotivnijom.

Concept-I je isključivo konceptualni automobil i nije još predviđen za prodaju. Razvija ideju “zabavan za vožnju” kako bi upregnuo tehnološke prednosti, u koje spada i autonomna vožnja.

Smišljen u Toyotinom dizajnerskom studiju CALTY u Newport Beachu, u Kaliforniji, automobil koji vlasniku daje na izbor želi li automatizirani ili manualni način rada, utjelovljuje filozofiju koju Toyota naziva “kinetička toplina”. U priopćenju za medije, Bob Carter, viši potpredsjednik automobilskih operacija u Toyoti, opisuje to ovako: “Mi u Toyoti shvaćamo da važno pitanje nije hoće li vozila budućnosti biti opremljena automatiziranim ili povezanim tehnologijama.

Poanta je u iskustvu ljudi koji koriste ta vozila.”

To iskustvo uglavnom će se događati preko agenta “A. I.” čiji je nadimak Yui. Yui komunicira sa svojim vlasnikom s nutarnje i vanjske strane.

Kad osoba pristupa automobilu, Yui na zaslonu s vanjske strane vozila ispiše riječ “Zdravo”. Može čak i šarmantno namignuti jednim od svojih svjetala.

“Zamislite da ste upravo dobili Concept-I. To je kao da ste sreli nekoga prvi put i dijelite s njim neku informaciju”, kaže glavni dizajner CALTY-ja, Ian Cartabiano. “Naučite nešto o vozilu, i kako prolaze dani, tjedni, mjeseci i godine, obostrano učenje zapravo znači da se upoznajete. Concept AI i Yui uče i prilagođavaju se jedno drugome, stvarajući nit poveznicu. Ta nit i partnerstvo uistinu mogu stvoriti puno zanimljive dinamike.”

U unutrašnjosti vozila, vozač i putnici ulaze u netipičan interijer modernog automobila.

Umjesto kroma i crne boje Concept-I obojen je bijelim i zlatnim. “To je vrlo smirujući, opuštajući, lijepo uređen prostor, a kada vam treba informacija na kontrolnoj ploči ili IP-u, čini se kao da izranja iz bijelog prostora”, opisuje Cartabiano.

To znači da nema ekrana na središnjoj kontrolnoj ploči. Umjesto toga, automobil prikazuje informaciju tamo gdje je to potrebno i predstavlja je kroz različita sučelja, uključujući holografske slike, zvuk, vibraciju i svjetlo. Svjetla u boji, u području stopala, trenutno signaliziraju je li vozilo na automatskom ili ručnom načinu upravljanja. Leće u stražnjem dijelu automobila projiciraju video iz vanjskih kamera, kako bi se smanjio broj slijepih točaka. S vremenom agent A. I. će naučiti što vozač voli te kamo i kako želi ići. Unutarnji senzori moći će pratiti vozačevo emocionalno stanje, a Yui može prilagoditi način i rutu vožnje kako bi vozaču bilo što ugodnije.

I kako je povezan s društvenim mrežama, Yui može podsjetiti vozača na poruku ili predložiti restoran koji se nalazi usput, a zna da ga je vozač htio isprobati. Također, može pomoći u održavanju vozača budnim na dugim, dosadnim ravnicama između destinacija, a Gill Pratt, izvršni direktor u Toyota Research Instituteu, kaže kako se Yui može spojiti i s autonomnim sustavom te koristiti za uključivanje vozača u konverzaciju.

Toyota, koja je prodala preko 2,45 milijuna vozila u SAD-u 2016. godine, kaže da namjerava procijeniti ovaj automobil na cesti u idućih nekoliko godina.

Izvor: www.livescience.com Snježana Krčmar

15

NOVE TEHNOLOGIJE

Bežični prijenos energije

Znanstvenici Disneyjeva istraživanja pretvorili su cijelu prostoriju u bežični punjač

Kad trebate napuniti vaše elektroničke uređaje u hodu, može biti gnjavaža pokušavati naći mjesto gdje ga možete uključiti. I premda se neki uređaji već mogu puniti bez žica, istraživači u tvrtki Walt Disney nedavno su unaprijedili tehnologiju izgradivši bežičnu “sobu za napajanje”.

Znanstvenici ogranka tvrtke Walt Disney zvanog Disneyjeva istraživanja pretvorili su čitavu sobu u bežični punjač koji može napajati deset baterija istovremeno, navodi se u studiji. Istraživači su bili nadahnuti izumiteljem Nikolom Teslom, koji je stvorio prvi sustav za bežični prijenos električne struje – Teslin kalem.

Tesla je vjerovao kako bi mogla postojati globalna mreža bežične struje koja bi koristila elektromagnetski val koji rezonira između ionosfere (sloja Zemljine atmosfere ispunjenog ionima i slobodnim elektronima) i tla, objasnio je koautor studije Alanson Sample, suradnik direktora laboratorija i glavni istraživač u Disneyjevim istraživanjima. Teslina vizija nije urodila plodom, pa je to nadahnulo Samplea i njegove kolege da istraže kako se bežični punjač može postaviti u veliki prostor.

“Ono što mi stvarno želimo je trodimenzionalno iskustvo punjenja gdje možete ušetati u vašu dnevnu sobu ili ured i vaš mobitel se puni samim time što ste ušli u nju”, kaže Sample. Metalizirali smo prostoriju i koristit ćemo statične elektromagnetske valove koji rezoniraju u cijeloj sobi, dajući bežičnu struju svim uređajima koji se u njoj nalaze."

16

Poznata kao kvazistatična rezonancija šupljine, bežična tehnologija za punjenje koristi elektromagnetska polja koja stvara električna struja.

Soba Disneyjevih istraživanja ima zidove obložene aluminijem, a u sredini je bakreni stup u kojem se nalazi 15 kondenzatora (koji pohranjuju električnu energiju kao baterije). Dok kondenzatori stvaraju električnu struju, ona putuje kroz strop, zidove i pod, a potom natrag kroz stup. Ova električna strujanja stvaraju elektromagnetska polja koja kruže oko stupa i bežično pune uređaje u sobi.

Namještaj i drugi predmeti mogu ukrašavati prostoriju ne smetajući pritom strujama, jer magnetska polja ne reagiraju snažno s tim uobičajenim predmetima. Također ljudi mogu u njoj boraviti neograničeno jer su simulacije usklađene sa sigurnosnim pravilima, a pritom emitiraju 1,9 kilovata snage – dovoljno za napajanje mobitela, laptopa, svjetiljki i drugih malih elektroničkih uređaja, navodi se u studiji.

“U ovom smo projektu demonstrirali bežično napajanje u veličini prostorije, no nema razloga zašto ga ne bismo mogli smanjiti na veličinu kutije za igračke ili sanduka za napajanje ili povećati do razmjera skladišta ili velike zgrade”, rekao je Sample.

Novo istraživanje podrobno je opisano u studiji objavljenoj online 15. veljače u časopisu PLOS ONE. Izvor: Disney Research Snježana Krčmar

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

PIJAVICE Pijavica je tornado u malom izdanju. To snažno vrtloženje zraka nastaje iznad mora i kopna i uglavnom je posljedica vertikalnog strujanja toplog i vlažnog zraka. Snaga tog vrtloga je ogromna i može usisati i nositi, tj. preseliti s jednog mjesta na drugo jako velike i teške objekte. Vizualna senzacija pijavica ili tornada je vrlo atraktivna, ali nimalo nije bezazlena. Pijavice najčešće traju desetak minuta, ali, doduše rjeđe, znaju trajati i do sat vremena. Promjer vrtloženja pijavice može biti od dvadeset do sto metara. Dakle, to je ogroman cjevasti prostor s velikom snagom koji lomi, guta i nosi sve pred sobom. Ovaj prirodni fenomen izuzetno je interesantan za promatranje svim ljudima, a posebno fotografima. Najsigurnije je s pristojne udaljenosti sve promatrati i “škljocati”.

Ova tema je dosta slična prethodnoj, tj. snimanju munja, samo što nemamo taj streloviti svjetlosni efekt i zvučnu pratnju. Zato imamo vrlo jasnu, zmijoliku, skulptorsku formu koja putuje nasumičnom putanjom.

U svim snimkama vremenskih turbulencija nebo igra važnu ulogu pa iz tog mu razloga treba dati prostornu važnost. Pijavica i nebo trebaju zauzeti već i dio kadra i uz ostali sadržaj pejzaža učinit će našu fotografiju dobrom. Svaka ovakva meteorološka neobičnost sama po sebi je atraktivna, ali pravi se autor neće zadržati ili graditi svoje autorstvo samo na posebnostima i incidentnim meteorološkim pojavama već će itekako voditi računa o sveobuhvatnosti kadra. Na osnovi iskustva i trenutnih mogućnosti birat će položaj ili kut snimanja te odabrati objektiv kojim će fotografirati. Na najmanje dva načina možemo pristupiti

ovoj temi: redovno pratiti vremensku prognozu i biti pripremni za moguću pojavu pijavica ili se naprosto sasvim slučajno možemo zadesiti u blizini ove prirodne senzacije. U tom slučaju, ako se ponašamo kao ozbiljan fotografski autor, imat ćemo sa sobom pripravan aparat za iznenadna fotografiranja. Današnji digitalni aparati, čim ih uključimo, vrlo brzo reagiraju i odrede elemente snimanja. Na nama je da u sebi izgradimo iskustvo učinka širokokutnog,

normalnog i teleobjektiva i da trenutno reagiramo kojom ćemo opcijom snimati.

Svaku temu koju interpretiramo možemo tumačiti i u boji i crno-bijelo. Uglavnom je to osobna stvar autora, njegove estetike, njegovog iskustva. Katkada boja ne igra nikakvu ulogu na našem snimku i u tom je slučaju treba pretvoriti u crno-bijeli registar. Određeni sadržaj može biti itekako dojmljiviji crno-bijeli nego li u boji ili obrnuto. Ovo je dodatna mogućnost da autor stvori svoju snažnu fotografsku osobnost.

POGLED UNATRAG KIEV Fotoaparate marke Kiev proizvodila je tvornica Arsenal iz Kijeva u Ukrajini. Tvornica je prestala s radom nakon što je uspješno proizvodila razne uređaje, a između ostalog i vrlo kvalitetnu fotoopremu.

Pod imenom Kiev proizvodilo se dosta fotoaparata za razne formate filmova. Ovdje vam predstavljam Kiev za lajka film koji je kopija njemačkih predratnih fotoaparata Contax II i Contax III. Ovo su vrlo uspješne i kvalitetne kopije. Konstruktivno su sasvim solidno napravljeni, a objektivi koji su s njima isporučivani bili su izuzetno kvalitetni. Uz aparat se isporučivao Na gornjoj desnoj slici je osnovni model bez svjetlomjera. Donji model Kieva je mlađi i ima ugrađen svjetlomjer što je autorima omogućavalo komforniji i sigurniji rad. standardni objektiv žarišne duljina 50 mm s maksimalnim otvorom od 1: 1.8 ili 1: 2. To je bio klasični anastigmat visoke optičke kvalitete s kvalitetnom antirefleksnom zaštitom. Objektiv je podešen na izoštravanje od 0,9 m do beskonačno. Tvornica je uz ovaj standardni objektiv proizvodila i niz širokokutnih i teleobjektiva za ove aparate. Zatvarač ima brzine 1/2, 1/5, 1/10, 1/25, 1/50, 1/125, 1/250, 1/500 i 1/1000, plus “B”. Ovo su elementi koji omogućavaju sasvim pouzdano i kvalitetno snimanje.

Izoštravanje se kontroliralo u tražilu na takozvanu žutu mrlju. U tražilu vidimo duplu sliku i u postupku izoštravanja slike su se približavale i na kraju, kada se slike poklope, to je znak da smo izoštrili. Još se uvijek ovi aparati mogu pronaći na buvljacima po vrlo povoljnoj cijeni.

Ante Škrobonja

ANALIZA FOTOGRAFIJA

Rođen je na Sušaku 1944. godine i već u ranoj mladosti, s petnaestak godina upisuje se u školsku fotosekciju. I od tih mladenačkih dana pa sve do sada fotografija će mu biti najveća strast i ljubav. Formalno obrazovanje mu je medicinske struke tako da godinama radi u Domu zdravlja u Rijeci kao liječnik, a od 1985. u statusu je profesora na Medicinskom

fakultetu. Kao uvaženi liječnik i profesor objavio je niz publikacija i znanstvenih radova iz svoje struke. Dakle, i pored izuzetnoga profesionalnog angažmana kontinuirano radi i izlaže fotografiju. Kako bi podijelio svoja fotografska iskustva i upoznao druge autore, već se s dvadesetak godina učlanjuje u fotoklubove Color i Rijeka.

Djelujući u ova dva kluba, druži se s ponajboljim riječkim autorima i zajedno s njima vrlo progresivno i avangardno djeluje na riječku fotografiju sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća. U fotografiji se bavi različitim temama, a posebno valja istaći, a i sam to ističe, da je bio sedamdesetih i osamdesetih godina jedan od prvih fotografskih kroničara riječke rock-scene. U svojoj arhi-

vi ima ogromnu zbirku fotografija riječke grupe Uragani.

On vrlo često u fotografiji eksperimentira u svim tehnikama - crno-bijeli film, film u boji, dijapozitiv film što je tražilo od autora dodatna znanja i vještine. Pored zanatskog bavljenja fotografijom bavio se i njome kao najmasovnijim medijem suvremene civilizacije. Uz to tehničko-tehnološko eksperimentiranje, vrlo je originalan i u komponiranju, tj. kadriranju i vrlo smjelo radi suvremeni kompozicijski rez. Sudjelovao je na mnogim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu i dobitnik je niza nagrada i priznanja.

Fotografija ispod je jedan od mnogobrojnih primjera na kojima autor provodi različite eksperimente u procesu kemijske obrade fotomaterijala.

Matica Kamenita ravnica bila je posuta olupinama. Uništeni ratni brodovi, popadali po njoj, bili su poput čeličnih grebena što su nicali iz kamena. Stoljeća vjetra što je nosio pijesak iz Velike sjeverne pustošije izbrusila su s njih boje i oznake.

Dva sunca pržila su po ravnici.

Indikator pregrijavanja zapišti i Honey očita temperaturu projiciranu u kut vizira. Previše. Rashladni sustav na monociklu na koji je bila spojena automatski se uključio i vidjela je kako temperatura pada kad joj je hladilo poteklo kroz zaštitno odijelo. Potjerala je monocikl dalje, kotač pod njom nastavio je žvakati kilometre do cilja.

Trebalo joj je vremena dok sasvim ovlada monociklom, ali Honey je konačno priznala kako je brz, lagan za upravljanje i izvrsno stabiliziran. A ni oružani paket nije bio za baciti: višecjevna strojnica (za sitnije ciljeve) i tračnični elektrotop što ispaljuje naboje plazme (za sve ostalo).

Nadala se da joj oružani paket neće trebati. Ali, dobro se znalo kako je poprište završne bitke u Guineverskom ratu još uvijek skrivalo neugodna iznenađenja.

Prolazila je pored gomila tijela. Istresla su se u padu krstarice što se rasula u krugu od dva kilometra. Da su nova, blještala bi pod suncima, skoro poput zrcala.

Ali stoljeća pod vjetrom učinila su svoje.

Neka su bila skoro čitava, tek s otpalom rukom ili nogom, ili rupom u prsima. Od drugih ostala je samo glava ili polomljeno krilo. Guineverski rat bio je rat robota i borbenih kiborga. Iz većine uništenih tijela poslije su skinute osobne matrice i presađene u druga tijela. Pobjednik uzima sve. Neke su bile preprogramirane za vječito ropstvo. Druge su uživale u trijumfu.

Honey pogleda kartu. Do cilja je imala još sat vremena. Monocikl je mogao i brže, ali teren nije bio bezopasan. I ne bi valjalo da uleti u zasjedu. ***

SF PRIČA

Matica je bila planina što se izdizala iz ravnice. Dno joj je bilo tek hrpa zdrobljenog metala.

A onda se trup dizao, tri tisuće metara u vis, i sužavao u šiljak. Nekada je nosila razarače, njih pedeset. Sva su joj djeca ležala razbacana po ravnici. A onda su Guineveri – pobjednici bitke i rata – napali i Maticu. 353 pogotka, znala je Honey. Toliko im je trebalo da grdosiju obore iz orbite na planet. Čak i tako, gospodarila je ravnicom: vladarica svega mrtvog dokle pogled seže, bez obzira na oznake i barjake.

21

Duboko u unutrašnjosti Matice, skrivalo se ono za što je Honey bila obećana lijepa zaokružena svota ako ga se domogne. A Honey je voljela lijepe zaokružene svote s puno nula. Ali također je iz svog bogatog arheološkog staža znala da puno nula znači i puno načina za ostati bez glave... *** Prvog volodera spazila je kad joj je čopor prišao na sto metara. Zvijer je grabila za njom održavajući razmak. Honey nije mogla vidjeti ostale, ali znala je da slijede predvodnika u koloni. Voloderi nisu napadali iz zasjede. Voloderi progone. Pa tko prvi iznemogne.

Dva metra visoki u ramenu, hitrih nogu, klinastih glava dugih metar i pol. Kad razjape čeljusti, žena se nađe pred četiri reda zuba stvorenih jedino i isključivo za ubijanje i komadanje. Ono što se ovdje zvalo vol rogato je i visoko pet metara. Honey je, pripremajući se za posao, vidjela snimke kako mali čopor – četiri volodera – odere vola za deset minuta. U nedostatku volova, naslućivala je, poslužit će i ona.

Poželjela je dodati gas. Ali stijena oko nje bila je izlomljena, ispucala. Uskoro će naletjeti na duboke procijepe. Oštre kamene šiljke. Rupe.

Izmučen, zdrobljen, raskinut, izbušen kamen kad se srušila Matica. Po ovome ne može voziti brzo.

Ali zato voloderi mogu brzo trčati.

Pa se Honey okrene prema njima. I premda nije bila nevinašce, a njezina bijesa svi su se čuvali, nije bila ni krvoločna.

Da vidimo hoće li poslušati glas razuma, pomisli ona dok je ciljala višecijevnom strojnicom dvadesetak metara ispred prvog volodera.

Ona ispali jedno rasprskavajuće zrno. Razletjelo se zvijeri pred nosom.

Voloder zastane, ostatak čopora također.

Honey je vidjela da mu se prasak baš i nije svidio. Ali nije niti znao da top ubija. Četiri plamteća oka promatrala su je. Predvodnik je oklijevao.

Pa mu ona ispali još nekoliko zrna, tek toliko da ga obeshrabri. I još jedan rafal prema ostalim zvijerima. A onda, kad je iz njihovih razjapljenih čeljusti i bijesnog režanja shvatila kako bi ipak mogli nastaviti potjeru, ona ispali iz elektrotopa jedan hitac plazme.

Kad je plazma opalila u kamen pred njima i kad ih je oblila vrelina, voloderi su konačno shvatili poruku. Kevćući i zavijajući, otrčali su putem kojim su i došli.

22

*** Glavosječa je iskočio na nju iza smrskanog četverogusjeničnog tenka. Crne sjajne kože, zamahnuo je čeljustima preobraženima milijunima godina evolucije u koštane oštrice. Lovačka tehnika glavosječa jednostavna je: zaskoči plijen i odrubi mu čeljustima glavu.

E pa, Honey se nije dala zaskočiti. Munjevito se sagnula, taman da oštrice zafijuču tik nad njom. Ali, tako je izgubila ravnotežu. Monocikl pod njom opasno se zanjihao. Honey koljenom zadere po kamenu. Smjesta se uspravila, dala gas, odskočila, okrenula se prema zvijeri i opalila plazmom.

Promašila je! Vrela plazma prošištala je na pola metra od glavosječine glave.

Za drugi pucanj nije bilo vremena! Čudovište je skočilo na nju i samo ju je skoro akrobatska spretnost spasila da je ne obori i zdrobi prednjim nogama. Plesala je smrtonosni ples s glavosječom, izmicala se njegovim čapcima i čeljustima, pokušavala ga dovesti pred cijev topa. Nije tu bilo mjesta za upozorenja i igranje sa strojnicom! Jedan hitac. U glavu. To je sve što je stajalo između Honey i smrti.

A onda glavosječa zastane i propne se na stražnje noge, sedam metara visok. Jarki bijeli bljesak iza Honey, prasak poput groma, i glavosječa se razleti u krvavoj kaši. Ono što je ostalo od njega složi se pred zaprepaštenom Honey.

Ona se zaleti monociklom u zaklon iza tenka. Što je to bilo? Tko je pucao?

Pregledavala je tlo pred Maticom pri najvećem zoomu. Ništa. Nitko se nije micao. Nitko se nije skrivao. Čekala je pola sata. Sat. Osmatrala, nadajući se da je strpljivija od onog drugog. Zar je neki robot zaostao nakon bitke? Koliko je znala, sve su preživjele osobne matrice bile povađene. Ali, u bici je bilo bespovratno uništeno tri i pol milijuna robota i kiborga. Može li itko jamčiti da nekoga nisu previdjeli?

S druge strane, pomisli ona, tajanstveni strijelac zapravo ju je spasio.

I tako se Honey polako i pažljivo, spremna na podmuklosti, izvuče iz zaklona. Ništa se nije dogodilo. Ona konačno zajaše monocikl i krene prema Matici. *** Honey u podnožju Matice konačno shvati tko je ubio glavosječu. Nekoliko topova na trupu bilo

je upereno u nju. Sišla je s monocikla. Topovi su je pratili, ali nisu pucali dok je Honey tražila stare instalacije: cijevi koje bi je najlakše odvele kroz zdrobljenu konstrukciju u utrobu olupine.

Našla je prekinute rashladne cijevi, tri metra promjera. Opasala se pojasevima za penjanje, provjerila opremu. Bacila je zadnji pogled na monocikl što ju je čekao. Na topove uperene u nju.

Matica je još aktivna, zaključila je.

Zašto ju je izbavila od glavosječe? *** Zapovjedni most bio je razoren. Odatle je Veliki nadadmiral Corasonskog Carstva Qordon III. zapovjedao moćnom armadom koju su Guineveri uništili. Tijela corasonskih časnika bila su još uvijek vezana u sjedalima, spojena kablovima s razvaljenim konzolama. Glave su im bile otvorene, ležišta za čipove osobnih matrica prazna: Guineveri nisu ništa ostavili za sobom.

Honey razbaca po podu nekoliko mehabuba.

Zaškljocale su, ispružile noge i potrčale, osvjetljavajući pred sobom put u mračne kuteve mosta.

I sama je zagledala za njima. A onda joj jedna buba zapišti kad je otkrila uprogramirani oblik.

Honey pohita do nje, klekne, pogleda pod otkinute čelične grede i ploče i zdrobljene konzole s elektronikom i nasmiješi se. Lakše nego se nadala!

Palica je sjajila u svjetlu. Honey posegne za njom, dohvati je vrhovima prstiju, privuče i podigne s tla. Razgledala ju je: jednostavan metalni cilindar, ulašten, tek s ugraviranim grbom Carstva i posvetom. Corasonski kolekcionar, koji je skupljao časničke palice iz Guineverskog rata, obećao joj je lijepu nagradu ako se probije u Maticu i donese je.

Odjednom ruševni most obasja treperavo plavičasto svjetlo. Honey se okrene, pred njom stajao je hologram. Sjajan robotski torzo. Svjetleće oči u glavi bez lica. Veliki nadadmiral osobno, prepoznala ga je po oznakama na prsima. On pokaže rukom prema palici. Negdje u brodu, nešto je još uvijek radilo. Nešto ju je izbavilo, tamo u ravnici. Pustilo je u Maticu. I sad joj je projiciralo hologram Qordona III. Nadadmiral pokaže u drugi kut mosta, pod hrpu popadalih konzola pod gredama. Honey ode do nje, sagne se, pogleda. Tijelo. Otvorene glave.

Posvijetlila je, torzo je bio pritisnut, ali učinilo joj se da vidi nadadmiralske zvjezdice.

Shvatila je. “Želite da ga izvučem odavde”, upita Honey na lingvi. Corasoni su govorili lingvu.

“Da”, odvrati mehanički glas iz nekog preživjelog zvučnika. “Molim”, dodao je nakon stanke.

Honey uzdahne. Mogla je. Imala je laserski rezač.

“Molim”, ponovi Matica. Hologram ju je bezizražajno promatrao. *** Dva sata kasnije, tijelo Velikog nadadmirala Qordona III. bilo je slobodno. Ulubljeno gdje se na njega bila srušila čelična greda, ali slobodno.

“Palica”, progovori Matica. “Grb Carstva.

Pritisnite ga. Molim.” “Što će se dogoditi”, upita Honey.

“Molim”, samo ponovi Matica.

E sad, Honey se smatrala inteligentnom. A uz inteligenciju ide i znatiželja. Pa ona, ne obazirući se na izreku kako znatiželja radi ružne stvari mačkama (ubija ih), pritisne palcem grb. I on se, na njezino iznenađenje, ulegne. A vrh palice rastvori se. Honey u njoj ugleda čip na nosaču.

Osobna matrica! Nadadmiralova! Pričuvna.

Nije joj više trebalo govoriti što se to od nje traži. Ali, trenutak prije no što će iz palice uzeti čip i utaknuti ga u robotsku glavu, ona zastane.

“Rat je gotov”, reče ona srušenome mostu oko sebe. Hologramu. Matici. “Čujete li me?”

Tišina. Minutu. Dvije.

“Rat je gotov”, progovori konačno Matica.

“Obećajem. Molim.”

Honey umetne čip i zatvori poklopac na glavi.

Odmakne se. Nakon možda pola minute, nadadmiralove oči zasvijetle. On podigne ruke, ogleda svoje dlanove. Pa pomakne noge. I onda ustane i osvrne se oko sebe. Pognuo je glavu. Honey je naslućivala kako se prisjeća poraza, posljednjih trenutaka prije no što će svoju svijest iskopirati u palicu.

Gledala ga je kako iz zatiljka izvlači kabel i spaja ga na priključak na jednoj konzoli. Trenutak kasnije, hologram se utrne. Honey je shvatila što se dogodilo. Presnimio je u sebe svijest Matice, svijest što je bdjela nad njime kroz sva ova stoljeća i čekala nekoga da ga ponovno oživi.

A onda Veliki nadadmiral pogleda Honey.

“Rat je gotov.” Honey kimne. Vratio joj je palicu, nagradu za njen trud. “Neka bude mir. Vrijeme je za poći kući.”

Aleksandar Žiljak

23

Putovanje svemirom

Slika 1. Prvo tijelo u svemiru izrađeno ljudskom rukom bio je ruski satelit Sputnik 1, lansiran u orbitu Zemlje 4. listopada 1957. Satelit je bio kuglasta oblika, mase 84 kg i opremljen s četiri antene te radioodašiljačem

Prikazom satelita, automatskih svemirskih letjelica bez posade, na poštanskim markama – veleposlanicima država, koji se kao umjetna nebeska tijela gibaju u orbiti oko Zemlje, nekoga drugog planeta ili nebeskoga tijela, potvrđuje se njihova važnost u razvoju različitih ljudskih djelatnosti. Putovanje svemirom započelo je 4. listopada 1957. godine kada je lansiran ruski satelit Sputnik 1. Već sljedeće godine SAD je lansirao satelit Explorer 1, a desetak godina poslije dogodilo se i prvo čovjekovo spuštanje na Mjesec, čime je označena jedna nova era u povijesti tehničkih dostignuća. Satelit se lansira uz pomoć rakete nosača, raketoplana ili drugoga pogonskog sustava, a zahvaljujući kozmičkoj brzini omogućeno mu je da se bez daljnjega pogona giba stalnom orbitom sve dok ga sudari s česticama prašine ili plinova ne uspore. Izvori elekrične energije odabiru se u skladu s energetskim potrebama i predviđenim vijekom satelita, a on može biti od nekoliko dana do više desetaka godina. Tako su primjerice za satelite duljeg radnog vijeka uobičajeni izvori sunčane baterije upotpunjeni akumulatorima za razdoblje dok se sateliti nalaze u Zemljinoj sjeni. Komunikacija sa satelitima održava se radijskim, a u novije vrijeme i laserskim primopredajnicima. Danas se sateliti koriste za različite namjene: u kartografi-

24

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

ji, meteorologiji, geofizici, geodeziji, poljoprivredi, šumarstvu, telekomunikacijama, pomorstvu, ekologiji, vojsci itd.

Zbirke “satelitskih” maraka i filatelističkih proizvoda male su slikovite enciklopedije iz kojih se gotovo sve može saznati o: ruskom satelitu Sputnik 1, kao prvom ljudskom rukom izrađenom tijelu u svemiru (Solomonski otoci, 2012., Rumunjska, 2007.), Hermanu Potočniku, slovenskom sručnjaku rođenom u Puli, zaslužnom u razvoju astronautike na početku XX. stoljeća (Austrija, 1992.), prvom talijanskom satelitu u svemiru S. Marco 1 iz 1964. (Italija, 2014.), Juriju Gagarinu, ruskom kozmonautu i prvom čovjeku koji je letio svemirom 1961. (Tanzanija, 2009.), popularnom američkom znanstveno-fantastičnom filmu Ratovi zvijezda (engl. Star Wars) iz 1977. inspiriranom istraživanjem svemira (SAD, 2007.), 50. obljetnici lansiranja prvog australskog satelita WRESAT-a (Australija, 2017), komunikacijskom satelitu INTELSAT (Kazahstan, 2003.), prvom živom biću u svemiru, psu Lajki u sovjetskoj svemirskoj letjelici Sputnik 2, 3. studenog 1957.

(Mađarska, 2007.), prvom litvanSlika 2. Rečenica “Ovo je malen korak skom satelitu za čovjeka, ali velik za čovječanstvo” (Litva, koju su izgovorili američki astronauti LitSat-1 prvom 1969. nakon spuštanja na Mjesec, 2014.), satedovoljno govori o važnosti svemirskih iranskom istraživanja litu SAFIR OMID (Iran, 2009.), vijetnamskom satelitu VINASAT-1 (Vijetnam, 2008.) i dr.

Zbog velike važnosti istraživanja svemira, a u cilju stalne promidžbe i predstavljanja javnosti, Eurposka udruga poštanskih operatora (PostEurop) sredinom 1991. godine predloži-

Slika 3. Umjetni sateliti, kao složeni konstrukcijski sklopovi primjenjuju se u različitim područjima kao što su kartografija, meteorologija, geofizika, geodezija, poljoprivreda, ekologija i sl.

la je svojim članicama izdavanje maraka na temu europskog zračnog prostora. Čak 83 marke 40 država prikazuju umjetna tijela u svemiru.

U ovome projektu nije sudjelovala Republika Hrvatska koja je izdala svoju prvu marku u rujnu iste godine, čak mjesec dana prije proglašenja neovisnosti 8. listopada 1991.

Od prijenosa roba do razmjene tehničkih dostignuća UN je u ovogodšnjoj seriji maraka pod nazivom Svjetska baština, prikazao na šest maraka reprezentativne motive na Putu svile, povije­snom trgovačkom karavanskom putu između Dalekog istoka i Europe. Razlog tomu je promocija jednog od najznačajnijih projekata Svjetske turističke organizacije (World Tourism Organisation, UNWTO), vodeće međunarodne organizacije u području turizma i putovanja. Put svile se od

Slika 4. Put svile uspostavljen u I. stoljeću prije Krista radi trgovine između kineskih vladara i Rimskoga Carstva danas se nalazi na UNESCO-vom popisu kulturne nematerijalne baštine

2014. nalazi na UNESCO-voj reprezentativnoj listi kulturne nematerijalne baštine, a brojne građevine i prirodno naslijeđe na 12.000 km dugom putu već su otprije na UNESCO-vom popisu.

Cilj ovih maraka s prikazom tabriškog bazara u sjeverozapadnom Iranu, povijesnog centra u gradu Bukhara u Uzbekistanu, staroga grada Kunya-Urgench u Turkmenistanu, planine Sulejman-Too u Kirgistanu, grada Safranbola u Tuskoj i špilje Longmen u Kini, podići je svijest o turističkom razvoju područja kroz koje put prolazi te zaštitita prirodnih i kulturnih dobara. Među 33 države koje su se uključile u UNWTO-projekt nalazi se i Hrvatska, a Dubrovnik je grad koji se najčešće spominje.

Slika 5. Papir koji se prvi put spominje 105. godine u Kini, u Europu je dospio zahvaljujući trgovačkom karavanskom Putu svile

Put svile, uspostavljen je u I. stoljeću prije Krista, radi trgovine između kineskih vladara i Rimskoga Carstva. Naziv je dobio po svili koja se proizvodila u strogoj tajnosti više od dva tisućljeća na carskim dvorovima u Kini. Zbog svoje nepoznanice i kvalitete, svila je postala pojam ekskluzivnog i skupocjenog materijala u koji su se odijevali carevi, kraljevi i plemstvo.

Osim razmjene trgovačkih dobara kao što su zlato, začini, staklo i sl., ovim putom odvijao se i prijenos vijesti o drugim religijama, diplomatski kontakti te razmjena brojnih tehničkih dostignuća među različitim civilizacijama. Između ostalih izuma, s Istoka je u XIII. stoljeću putom svile u Europu ušao barut, najstariji eksploziv koji se lako zapali, brzo izgara i razvija plinove velike razorne moći. Da se radi o zahtjevnom putu koji je prolazio kroz pustinje, preko planina i rijeka,

25

ugroženom ratnim i pljačkaškim djelovanjem, govori podatak kako je putovanje tzv. Putem svile trajalo i po nekoliko godina. O tome svjedoči istraživač i putopisac Marco Polo, prema nekim izvorima rođen na Korčuli, koji je od Italije do današnjeg Pekinga putovao čak četiri godine, od 1271. do 1275.

Pojava Osmanlija koji su ugrožavali trgovačke putove prema Istoku, otkrivanje novih putova prema Istoku (prije svega prema Indiji) i završetak procesa kolonizacije svijeta te industrijska revolucija bili su neki od razloga za nazadovanje ove tradicionalne karavanske trgovine.

Ivo Aščić Slika 1. Brodovi

NACRT U PRILOGU

Ribarski ili vatrogasni brod U ovom broju časopisa pripremili smo za vas nacrt trupa broda. Na Slici 1. Brodovi vidljivo je kako se radi o dvije vrste brodova, vatrogasnom i ribarskom brodu. Trup je jednostavan za izraditi i isti je za oba broda.

Naš vatrogasni brod bit će u konačnici opremljen uređajem za radioupravljanje te će, pored motorom za kretanje i kormilom, biti opremljen i pumpom za vodu kako bi se iz njegovog pramčanog topa mogla prskati voda i gasiti vatra na drugim plovilima. Uz to vodenim topom moći će se i upravljati po pravcu i po visini.

Ribarski brod također će biti opremljen uređajem za daljinsko upravljanje te će imati dvije mreže koje će moći spuštati u vodu i podizanjem ih vraćati na palubu.

Kako izrada tih dodatnih dijelova iziskuje dosta objašnjenja i nacrta, želja nam je da izradu oba broda omogućimo kroz seriju članaka i nacrta koje ćemo objavljivati u sljedećim brojevima ABC tehnike tijekom ove školske godine.

U ovom broju časopisa opisat ćemo samo izradu trupa, te se stoga ne trebate odmah opredije-

26

liti koji brod želite raditi. U sljedećim brojevima opisat ćemo izradu nadgrađa oba broda (kabine i ograde), ugradnju motora s pripadajućim sustavom vodenog hlađenja i kormila, izradu vodenih topova, ugradnju vodenih pumpi, nosivu konstrukciju za upravljanje mrežom za ribarski brod te elektronske sklopove koji su potrebni za upravljanje.

Izrada trupa Trup broda dugačak je 90 cm, širok 28 cm, a visok 16 cm. Sva rebra su prikazana u mjerilu 1:1 i izrađuju se od šperploče 3 mm. Predlažemo vam da nacrt umnožite na fotokopirnom stroju.

Rebra je potrebno samo precrtati na šperploču i izrezati rezbarskim lukom ili nekom drugom modelarskom pilom.

Svih devet dijelova kobilice izrađuje se od šperploče debljine 3 mm. Zadnji i prednji dio kobilice prikazani su u mjerilu 1:1 ili 1:2, a srednji dio dugačak je 38 cm i 42 cm te je prikazan

Slika 2. Lijepljenje kobilice

Popis dijelova trupa brodomodela R.br.

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

9a.

10.

10a.

11.

11a.

12.

13.

14.

Opis Zadnje rebro Rebro Rebro Rebro Rebro Rebro Rebro Rebro Zadnji dio kobilice Zadnji dio kobilice Središnji dio kobilice Središnji dio kobilice Prednji dio kobilice Prednji dio kobilice Paluba Oplata Dno krme

Materijal Šperploča 3 mm Šperploča 3 mm Šperploča 3 mm Šperploča 3 mm Šperploča 3 mm Šperploča 3 mm Šperploča 3 mm Šperploča 3 mm Šperploča 3 mm Šperploča 3 mm Šperploča 3 mm Šperploča 3 mm Šperploča 3 mm Šperploča 3 mm Šperploča 3 mm Furnir 1,4 mm Šperploča 3 mm

Br. kom.

1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 1 2 1 2 1

u mjerilu 1:2. Na Slici 2. Lijepljenje kobilice vidljivo je kako ćete spajati dijelove zadnjeg dijela kobilice (9 i 9a). Na isti način spaja se srednji (10 i 10a) i prednji dio kobilice (11 i 11a). Nakon spajanja zadnjeg dijela kobilice (9 i 9a) nastaje otvor kvadratnog presjeka u koji ćete naknadno ugraditi cjevčicu za pogon broda, ali o tome u nekom drugom broju našeg časopisa. Sada spojite zadnji, srednji i prednji dio kobilice u jednu cjelinu. Kontrolirajte da je donji dio kobilice potpuno ravan (pomognite si bilo velikim ravnalom ili npr. libelom). Nakon sušenja dobit ćete kobilicu debljine 9 cm i izuzetne čvrstoće. Sada provjerite kako rebra pristaju na odgovarajuća mjesta u kobilici. Svaku nepravilnost popravite brušenjem. U ovoj fazi izrade potrebna je velika preciznost, jer svaka, pa i mala nepravilnost donijet će vam probleme pri lijepljenju oplate, a rezultat će biti izbočenje oplate na jednoj strani broda i ulegnuće na drugoj.

Paluba broda nacrtana je u mjerilu 1:4, te ju je potrebno uvećati četiri puta i nacrtati na ploči špreploče 3 mm. Vidljivi su utori u koje ulaze rebra, kao i otvor na palubi. Nakon izrezivanja palube, utora za rebra i otvora na palubi provjerite kako svako rebro pristaje na njemu zadanoj poziciji. Kada ste provjerili sva rebra na palubi, probno spojite trup na sljedeći način: Postavite palubu na ravnu plohu, umetnite rebra u pripadajuće otvore i umetnite kobilicu u rebra. Provjerite jesu li sva rebra okomita na palubu i kobilicu. To je zadnja provjera gdje još možete popraviti svaku nepravilnost.

2

Lijepite tako da položite palubu na ravnu ploču i počnite lijepiti rebra na njihove pozicije u palubi. Nakon toga namažite ljepilom sve utore na rebrima gdje dolazi kobilica.

Umetnite kobilicu u rebra, provjerite okomitost svakog rebra u odnosu na palubu i kobilicu. Ostavite da se suši po preporuci proizvođača ljepila.

Nakon sušenja, obrusite sve spojeve i na taj način pripremite trup za oblaganje oplate. Zbog zakrivljenosti pramca nemoguće je obložiti pramac samo furnirom, te ćete njega popuniti letvicama balze kako se vidi na Slici 3. Obrada pramca. Balzu zalijepite na način da lijepite letvicu do letvice. Nakon sušenja oblikujte pramac skalpelom i brusnim papirom (skinite višak balze). Sada krenite s oblaganjem dna trupa. Preporučamo furnir

Slika 3. Obrada pramca

debljine minimalno 1,4 mm. Furnir prislonite uz rebro br. 3 i izmjerite duljinu do rebra br. 8. Kada ste izrezali furnir na željene dimenzije krenite s lijepljenjem. Prislonite furnir i učvrstite ga ljepljivom trakom i pribadačama. Nakon sušenja izbrusite višak furnira (furnir ne smije izvirivati izvan rebra, jer će smetati pri lijepljenju bočnih strana furnirom).

Između rebara 1 i 2 potrebno je ulijepiti dijelove (u tablici pod red. br. 14. Dno krme).

Njih ćete izrezati iz šperploče 3 mm dimenzija 97 mm×135 mm te ih zalijepiti između navedenih rebara.

Izrada bočnih strana broda započinje crtanjem na furniru. Na furnir stavite brod (bočnom stranom) i olovkom iscrtajte oblik. Izrežite furnir i lijepite na sljedeći način: Nanesite ljepilo na

27

VELIKI MALI IZUMI

Pera, kemijske olovke i flomasteri Slika br. 4. Presavijanje oplate.

rebra br. 3, 4 i 5 te na rub palube do rebra 5.

Učvrstite furnir ljepljivom trakom i pribadačama.

Tek kada se ljepilo osuši nanesite ljepilo na preostala rebra. Započnite lijepljenje furnira po rebrima br. 6, 7 i 8. Bilo bi dobro da vam manji dio furnira (oko 5 mm) naliježe na letvice od balze na pramcu i tako ga učvrstite.

Nakon toga lijepite furnir između rebara br.

2 i 3 (donji dio trupa broda). Prislonite furnir na rebra br. 2 i 3 te iscrtajte oblik koji ćete izrezati.

Nanesite ljepilo na rebra i prislonite furnir prvo na rebro br. 2, učvrstite ga ljepljivom trakom i pribadačam, nakon toga ga pažljivo savijajte prema rebru br. 3 i to smjerom od kobilice prema vanjskom dijelu broda. Slika br. 4. Presavijanje oplate.

Nakon sušenja izbrusite trup, sve nastale otvore popunite furnirom, letvicama ili kitom napravljenim od ljepila i piljevine. Nakon brušenja trup bi trebao biti potpuno gladak i spreman za daljnu obradu. Trup možete kaširati papirom i ljepilom ili presvući staklenim platnom i premazati epoksidnom ili poliuretanskom smolom.

Za taj postupak premazivanja smolama trebate zatražiti pomoć starijih i iskusnjih, jer se radi o zahtjevnim postupcima i štetnim za zdravlje ukoliko ne koristite zaštitna sredstva.

Time je trup završen i spreman za ugradnju pogonskog sklopa s hlađenjem te kormila.

U jednom od sljedećih brojeva bit će objašnjena izrada kabina, a vi odaberite koji brod želite izrađivati. Sve dodatne informacije možete dobiti preko Facebook grupe Brodomodel_vatrogasac_ribarski https://www.facebook.com/groups/19137955 55532843/?source=create_flow Miljenko Majstrović

28

Okruženi smo brojnim malim i jednostavnim stvarima, za koje nam se čini da je potpuno normalno da postoje, da ih imamo i rabimo. Pri tome nam se čini, kako nisu “neka velika mudrost” i da su ih ljudi imali i rabili od davnina. Ipak, bez njih bi nam život bio oskudan i u mnogim potrebama bi nam nedostajali. Takvi su izumi ipak nastali nečijom domišljatosti, trudom i radom te većinom postali opća svojina čovječanstva. Stoga bi ih trebalo nazivati velikim malim izumima, jer su većinom mali po tehničkoj izvedbi, a veliki po koristi koje od njih imamo na svakom koraku.

Pera, kemijske olovke i flomasteri su pisaljke s kojima se piše nekom vrstom otopine bojila, tzv. tintom (tal. tinta: boja). Zapisi takvih pisaljki ne mogu se brisati, pa se možebitni popravci obavljaju prekrivanjem pogrešno napisanoga znaka nekim sredstvom, tzv. korektorom. Pisaljkama s tintom ili bojilima općenito se pišu trajni tekstovi, pa su se tako stoljećima pisali raznim vrstama pera, a danas i kemijskim olovkama.

PERA Pera i tinte oduvijek su se rabili za pisanje tekstova koji trebaju biti trajni. Kroz više od jednoga i pol tisućljeća perima i tintama pisali su se važni tekstovi, kao što su sve do izuma tiska rukopisne knjige, potom razni dokumenti, zemljišne knjige, darovnice, povelje, bule, ugovori, knjige rođenih i umrlih i dr. Perom i tintom napisani su mnogi važni dokumenti, kao Zašiljeno guščje pero s tintarnicom što su, na primjer tzv. zlatne bule i statuti slobodnih kraljevskih gradova, američka Deklaracija o neovisnosti, međunarod-

na Konvencija o metru i dr. I danas se tako potpisuju važni dokumenti, poslovni i međunarodni ugovori i sl. Tek su se posljednjih desetljeća za potpisivanje počele rabiti i kemijske olovke.

Učenjak šilji vrh pera – nizo- U doba uporabe zemski slikar Gerrit Dou (1613.– pera za pisanje 1675.) rabila se tzv. tintarnica, posebno oblikovana bočica ili posudica za držanje tinte.

stavna i svima dostupna guščja pera, sve dok se početkom XIX. stoljeća nisu pojavila čelična pera. Metalnim perima piše se uz povremeno umakanje u tintu, jednako kao s guščjim perima.

Britanski izumitelj i poduzetnik John Michell iz Birminghama 1822. godine počeo je proizvoditi čelična pera koja su bila samo zaobljena, a njihov je šiljak bio zarezan. Na nekim je perima na početku razreza bio okrugli otvor u kojem se kapilarno zadržavala tinta. Ubrzo su čelična pera različitih oblika počela potiskivati stara guščja pera, da bi ih u drugoj polovici XIX. stoljeća potpuno potisnula. Konstruirana su brojna metalna pera, različitih veličina i debljina vrha, namjenska za pisanje tankih ili debelih crta, tehničko i likovno crtanje i dr.

Ptičja pera, najčešće guščja pera, ali i pera iz krila drugih velikih ptica (vrana, labudova i dr.) pojavila su se kao pisaljke u VI. stoljeću.

Zašiljeno pero, uzdužno razrezano po sredini šiljka služi kao spremnik tekuće tinte, a pri pisanju laganim pritiskom na podlogu razrez se širi i kapilarno prenosi tintu na podlogu. Pero se povremeno puni umakanjem u tintu, a jedno punjenje je obično dostatno za crtu od nekoliko centimetara, dakle nekoliko napisanih slova. Na sličan se način piše zarezanom cjevčicom trske, uglavnom na Dalekom istoku. Kao tinta rabila se otopina čađe s nešto ljepila (tutkala), potom sipino crnilo, a tek od XIX. stoljeća kemijska bojila, kada su se osim crne pojavile i tinte u boji: plava, crvena i zelena. Nožić za obrađivanje ptičjega pera nazivao se perorezom1 (engl. penknife, njem.

Federmeser).

Guščjim se perom pisalo gotovo tisuću i pol godina, sve do u drugu polovicu XIX. stoljeća, pa je ono postalo i znakom pisanja te dalo naziv novijim pisaljkama.

Nalivpero (njem. Füllfeder, engl. fountain pen) pisaljka je s metalnim perom i spremnikom tinte koja postupno izlazi u pero. Različita nalivpera pojavila su se početkom XIX. stoljeća. Čini se kako je prvi patent Čelično pero u držalu za nalivpero prijavio u Francuskoj 25. svibnja 1827. godine rumunjski inženjer i izumitelj Petrache Poenar ili Poyenar (1799.–1875.), a u literaturi se navode brojni izumitelji, patenti i proizvođači. Među njima su američki izumitelji M. Klein i Henry W. Wynne koji su 1867. godine patentirali nalivpero sa spremnikom tinte u držalu, a potom američki izumitelj Levis Edison Vaterman (1837.–1891.) s patentom iz 1884. godine i dr.

Nalivpera su postupno zamjenjivala čelična pera, sve do u drugu polovicu XX. stoljeća.

Prvotno su nalivpera bila vrlo skupa, ona najskuplja sa zlatnim perima, vrhovima od iridija i sličnim usavršavanjima. Stoga je nalivpero još polovicom XX. stoljeća bilo, slično kao džepni ili ručni sat, gotovo statusni simbol imućnoga čovjeka. Nalivpera su se poklanjala kao vrijedan poklon za godišnjice, krizmu, maturu, diplomu.

Punila su se najboljim tintama, a povremeno prala punjenjem vode.

Nalivpera su imala i svojih nedostataka. Iz nalivpera u džepu je znala iscuriti tinta. Slavoljub

Metalna pera su metalne cjevčice sa zarezanim šiljkom kojim se oponašaju ptičja pera.

Takve su se bakrene pisaljke rabile još u rimsko doba. U XVII. i XVIII. stoljeću pojedinačno su se izrađivala bakrena, srebrna ili zlatna pera, a u literaturi se nalaze nasumični zapisi o takvim perima. Ta pera nisu uspjela potisnuti jedno1 Po jednim izvorima naziv perorez (engl. penknife, njem.

Federmeser) potječe od zarezivanja guščjega pera, a po drugima je to sklopiv džepni nožić kojega sječivo drži elastična opruga, tzv. pero.

29

Poenareov patent nalivpera iz 1827. godine

Penkala taj je nedostatak prvo riješio konstrukcijom jahača, tzv. knipsa (njem. knipsen: škljocnuti, okinuti), kojim se nalivpero u uspravnom položaju objesilo na džep, a ubrzo je knips ugradio i na svoju penkalu. Danas je knips sastavni dio mnogih tehničkih i kemijskih olovaka, nalivpera, ali i drugih priručnih pomagala (džepnih izvijača, ispitivača faznoPatentni nacrt nalivpera M. ga vodiča i dr.).

Kleina i H. W. Wynnea iz 1867. Slavoljub Penkala godine je nakon 1907. godine izumio nalivpero sa spiralnim spremištem iz kojega je tinta postupno istjecala u pero, potom nalivpero s krutom tintom, koja se postupno otapala tek pri pisanju. Taj je patent preuzela poznata njemačka tvrtka Pelikan.

Sredinom XX. stoljeća konstruirana su nalivpera koja umjesto pera imaju cjevčicu s pomičnim šiljkom ili kuglicom na vrhu. Bila su vrlo cijenjena i skupa, ali nisu potisnula pera. Ipak poslužila su kao osnova za konstruiranje kemijske olovke.

KEMIJSKE OLOVKE Kemijska olovka, bolje bi bilo kemijska pisaljka, razgovorno samo kemijska, suvremena je pisaljka koja se pojavila početkom XX. stoljeća, a u nas je došla 1950-ih godina i gotovo potpuno potisnula nalivpero.

Različito se naziva na različitim jezicima: engl. ballpoint pen, ball pen (razgovorno i biro, prema

30

Patentni nacrt nalivpera L. E. Watermana iz 1884. godine

izumitelju Biróu), njem. Kugelschreiber, Kugelstift (razgovorno Tintenkuli i Kuli, prema proizvodu tvrtke Rotring iz 1928. godine), tal. penna a sfera ili biro itd.

Iako se u crtežima Galilea Galileija (1564.– 1642.) nalazi pisalo s kuglicom, prvo crtalo s kuglicom patentirao je 1888. godine američki izumitelj John Jacob Loud (1844.–1916.), namije­ njeno crtanju po koži pri krojenju. Sličnu je pisaljku 1906. godine patentirao i Slavoljub Penkala.

Kemijsku olovku u današnjem smislu patentirao je 1938. godine mađarski novinski nakladnik László József Biró (1899.–1985.), pod nazivom Fountain Pen for Pulpink Ink, što je poslije skraćeno na Ball Pen: kuglasta olovka. Patent je otkupio britanski poduzetnik Henry George Martin, koji je 1944. godine osnovao prvu tvornicu kemijskih olovaka.

Kemijska olovka sastoji se od cjevčice koja je spremnik tamnoplave ili crne pastaste tinte te kuglice na vrhu cjevčice koja se pri pisanju slobodno okreće i prenosi tintu na podlogu.

Pastasta tinta sadrži otapalo koje se u dodiru sa zrakom trenutačno suši, pa se pri pisanju ne razmazuje. Napisani tekst prvim kemijskim olovkama znao je za nekoliko mjeseci blijediti, no ubrzo su izumljene bolje pastaste tinte s trajnim tragovima.

Prvotne su se kemijske olovke nakon potroška tinte punile u radionicama za održavanje nalivpera, što je bilo vrlo nepraktično. Danas se Penkalina penkala i nalivpero većinom rabe kao prikladan Iz njih je znala poklon iscuriti tinta, pa tako uprljati ruku, pernicu ili džep. Ubrzo su olovke zbog masovne proizvodnje 1960-ih godina postale tako jeftine da ih se više ne isplati puniti, nego se kad prestanu pisati baca i uzima nova.

Danas je kemijska olovka najviše rabljena pisaljka, a grafitne olovke i nalivpera ostali su samo za posebne namjene.

FLOMASTERI Flomasteri i markeri posebne su pisaljke tintama, s vrhovima od filca, porozne keramike ili plastike vrlo različitih debljina, pa po tome i tragova koje ostavljaju na podlozi. Služe za pisanje ili obilježavanje teksta ili za crtanje. Hrvatski su nazivi pisaljke prema američkoj tvrtki Flo-Master, odnosno prema namjeni za markiranje, tj. obilježavanje teksta ili dijelova crteža.

U svijetu se rabe vrlo različiti nazivi za pisaljke namijenjene pisanju ili obilježavanju, različiti čak u jednakim jezicima u više zemalja ili u različitim strukama. U njemačkom je to za pisaljku Filzschreiber ili Filzstift, razgovorno samo Filzer, a za obilježivalo Fasermaler, Textmarker ili Leuchtstift, pa i neki drugi. Jednostavno, treba u dotičnoj zemlji poslušati kako ih tamošnji ljudi nazivaju.

Prvi je marker patentirao 1910. godine američki izumitelj Lee Newman pod nazivom felttipped marking pen: obilježavajuće pero s filcanim vrhom, a potom 1926. godine američki izumitelj Benjamin Paskach, pod nazivom fountain

Kemijska olovka u dijelovima

Paskachov patentni nacrt za marker iz 1926. godine

paintbrush: nalivajući crtaći kist. Te su pisaljke, točnije crtala bili ponajprije namijenjeni crtanju i pisanju na plakatima, posterima i sl.

Ipak, takve pisaljke nisu ušle u široku uporabu dok 1952. godine nije američki izumitelj Sidney N. Rosenthal (1907.–1979.) konstruirao pisaljku pod nazivom Magic Marker: čarobna pisaljka.

Nakon toga su se flomasteri i markeri, uz mnoge izmjene i poboljšanja, počeli proizvoditi u mnogim zemljama, te su ubrzo osvojili cijeli svijet.

Proizvode se raznih debljina vrha, raznih boja brzosušeće tinte na osnovi toluena ili ksilena, za razne namjene, predviđeni za glatku podlogu, ponajprije papir.

Danas su nam flomasteri i markeri uobičajena pomagala za pisanje debljih slova i brojki, obilježavanje dijelova teksta ili crteža i za crtanje. ******************* Danas ljudi sve manje pišu tekstove rukom i nekom pisaljkom, ponajviše grafitnim ili kemijskim olovkama, iznimno nalivperima. To su obično rijetke kratke bilješke, potpisi dokumenata, ispunjavanje obrazaca i sl., te se još jedino opsežnije rukom piše u školi. Pisanje rukom i pisaljkama od kraja XX. stoljeća sve više je zamjenjivano strojnim pisanjem preko tipkovni-

31

ce na mehaničkim ili električnim pisaćim strojevima, a polovicom XX. stoljeća i dalekopisačima, tzv. teleprinterima. Nakon stoljeća pisaći su strojevi zamijenjeni računalima, a posljednjih godina i pametnim telefonima, a samo po potrebi uz ispis na papiru posebnim uređajima pisačima, tzv. printerima.

Dr. sc. Zvonimir Jakobović

Vrh markera

IFR robot godine - hotelski dostavljač Hotelski robot dostavljač Realy proglašen je na tradicionalnoj godišnjoj izložbi inovacija i poduzetništva u robotici i automatici za robota godine. To je najprestižnija “stručna” svjetska nagrada iz robotike jer su joj pokrovitelji International Federation of Robotics (IFR) i IEEE Robotics and Automation Society (IEEE/RAS).

Realy je proizvod američke tvrtke Savioke.

U tehničkom opisu navodi se da je to prvi autonoman dostavljač po hotelima, uredima, bolnicama i logističkim centrima jer se pouzdano i sigurno kreće među ljudima po nepredefiniranim putanjama. Ima više načina komunikacije s okolinom i ljudima, samostalno poziva i koristi lift.

Nagrade koje dodjeljuju IFR i IEEE/RAS usmjerene su primarno poticanju razvoja robota i propagiranju tržišta skretanjem pozornosti potencijalnih proizvođača na perspektivna područja, a u 2017. godini skreće se pozornost na jedno od najpropulzivnijih područja servisne robotike, na

SVIJET ROBOTIKE

robote za unutarnje (engl. indoor robots) komercijalne prostore. Na porast njihove uporabe utječe nekoliko čimbenika, a najvažniji je promjena samih zatvorenih prostora zbog njihove sve veće infrastrukturne opremljenosti te sve raširenije uporabe smartfona.

Na jednoj strani korištenja dostavnih indoor robota su industrijski i skladišni prostori koji se sve više prilagođavaju za potpunu automatiziranu i robotiziranu dostavu. Naizgled mali detalj poput sve raširenijeg uklanjanja invalidskih barijera u javnim komercijalnim prostorima pogoduje širenju uporabe robota smanjujući njihovu složenost, cijenu izrade i korištenje. Na drugoj su strani osobni prostori, poput kuća i stanova, u kojima je korištenje dostavnih robota minimalno, a glavni razlog je velika šarolikost tih prostora, tj. nestrukturiranost. Stoga je u osobnim prostorima teško očekivati skoriju masov-

Dostavni hotelski robot Relay komunicira s klijentima preko dodirnog zaslona, pametnim telefonom i govorom, tj. zvukovima.

Slično suvremenim “cobotima” poruke prenosi i preko slikovnih (facijalnih) poruka na zaslonu. Uglavnom dostavlja sitnije predmete u kutiji ispod poklopca na vrhu.

32

Hotelski robot dostavljač pripada grupi autonomnih servisnih robota (profesionalni mobilni roboti) za uporabu u komercijalnim zatvorenim prostorima. Njihova moguća opća namjena je dvojaka: prijenos materijala u tvornicama i skladištima ili poslovi usluga u privatnim kućama.

Navedene vrste su na suprotnim stranama po strukturiranosti (uređenosti) prostora u kojem djeluju: tvornice su najuređenije, dok su osobni stambeni prostori najneuređeniji.

niju uporabu sustava složenijih od dosadašnjih kućnih usisavača.

Između te dvije krajnosti po stupnju uređenosti postoji ogromna tržišna niša za razvoj i uvođenje dostavnih robota u komercijalne prostore hotela, ureda, banaka, škola, domova, robnih kuća i prodajnih centara te muzeja koji su sve uređeniji i standardniji. To je razlog zašto se proteklih godina povećavaju privatna ulaganja kao i broj tvrtki usredotočenih na razvoj i proizvodnju robota za unutarnje komercijalne prostore.

Izbor hotela (i to posebice vrlo visokih kategorija) za ispitivanja prvih primjena još od 2014. godine razumljiv je jer su to vrlo uređene sredine s razvijenom komunikacijskom infrastrukturom.

Dostavljač Realy dostavlja volumenom i masom manje pakete. Najprije je korišten u hotelima (hotelskoj industriji), a potom je primjena proširena na apartmane i stambene zgrade. U razdoblju uvođenja u primjenu dostavni roboti tvrtke Savioke obavili su u SAD-u, Aziji i na Srednjem istoku više od 100 000 dostava.

Roboti se načelno ne kupuju već iznajmljuju po cijeni od 2000 USD mjesečno što uključuje i njihov servis.

Daljnji razvoj dostavnih robota za unutarnje prostore znatno ovisi o napretku u jednom od fundamentalnih robotičkih problema poznatom pod engleskom skraćenicom SLAM (od Simultaneous Localization and Mapping) kojom se opisuje jedna od tehničkih osobina dostavnih

robota: istovremeno utvrđivanje gdje se robot nalazi i izrada unutarnje (statičke ili dinamičke) mape prostora na temelju koje se stroj autonomno ugiba. Taj problem se intenzivno istražuje još od 1998. godine i smatra se da nije pronađeno zadovoljavajuće rješenje. Naime, dok GPS omogućava neograničeno određivanje pozicije s točnošću do najviše 2 m i roboti na temelju nje određuju grubu mapu terena, ta je tehnika neprimjenjiva u unutarnjim prostorima gdje su GPS signali nedostupni.

Jedna od najzastupljenijih klasičnih tehnika lokalizacije, Wi-Fi-tehnika bazira se na postavljanju brojnih bežičnih lokalizacijskih točaka (engl. access points) po mapiranom radnom prostoru s kojima je robot bežično povezan i na temelju triangulacije određuje svoj položaj. Za refleksne aktivnosti koriste se tehnike projiciranja laserskog traka ispred robota i njegova snimanja kamerom – LIDAR kao i drugi sustavi koji daju sliku prostora s podacima o udaljenostima (stereoskopske kamere, sonari). Pri tome presudnu ulogu mogu imati potrebni ili zahtijevani računalni kapaciteti (npr. upotreba grafičkih procesora za obradu slika) koji će određivati i točnost i ponovljivost mehanike. U primjenama robota

Od 2010. godine bilježe se sve veća ulaganja u “venture” fondove vezane uz robotku. U razdoblju od šest godina ulaganje je povećano deset puta s daljnjom tendencijom rasta. Ulaže se u robotiziranu logistiku (dostavni roboti), robotičku zaštitu objekata, robotičke ruke za proizvodnju, zdravstvene i kirurške robote, dronove, robotizaciju poljoprivrede i autonomna vozila. Venture fondovi nastaju ulaganjem privatnog poduzetničkog kapitala, a namijenjeni su financiranju visoko rizičnih inovacija i novih (start-up) tvrtki sa snažnim potencijalom rasta. Odraz su povjerenja ulagača u neko novo područje ili kompaniju, a očekivanja su visoka povratna dobit za uloženo.

33

HelpMate iz 1994. godine na slici desno bio je daleki prethodnik dostavnih robota u bolnicama. Koristio se za raznošenje lijekova, laboratorijske opreme, nalaza i sl. Pri gibanju koristio je Wi-Fi-lokalizaciju uz klasičnu odometriju, drži se zidova prostorija uz memoriranu mapu prostora, a koristio je i posebne pozicijske markere po prostoru. Vrata i liftove prepoznavao je očitavanjem njihove oznake i stanja. Napredak u korištenju dostavnih robota po bolnicama oslanja se na razvoj komunikacijskih sredstava i sve veću tehnologiziranost bolničkih sredina. Autonomni robot TUG (slika lijevo) nova je generacija dostavljača opreme, materijala i kliničkih sredstva unutar bolnice i laboratorija. Naglašava se lakoća njegova korištenja, komunikacija preko mobitela i sl. Nakon što memorira kartu svog radnog prostora može ga se jednostavnim komandama na njegovom dodirnom zaslonu uputiti na jedan ili više ciljeva. Za izbjegavanje prepreka koristi laserski skener.

u unutarnjim prostorima traži se i povećana točnost.

Postoje mnogobrojna algoritamska rješenja koja se temelje na korištenju radiovalova, zvučnih (sonari), optičkih, infracrvenih ili radarskih signala, magnetskih i inercijalnih senzora.

Intenzivno korištenje i povećanje funkcionalnih mogućnosti mobilnih telefona kao prijenosnih informacijskih, komunikacijskih i navigacijskih uređaja dovelo je do razmatranja njihova korištenja u području određivanja pozicija i navi-

Potraga za tehnologijom mapiranja prostora i lokalizacija robota u unutarnjim prostorima – SLAM (od Simultaneous Localization and Mapping) koja će biti usporediva s GPS-om često se uspoređuje s potragom za svetim gralom.

Na lijevoj slici je mapa prostora koja se može dobiti očitavanjem deformacija u zemaljskom magnetskom polju izazvanog zidovima i materijalima građevina u prostoru. To je tehnika kojom se služe ptice za vrlo točna određivanja svojih staništa i gnijezda. No što je zanimljivo za tehnologiju komercijalnog naziva ATLAS je da za izradu mapa i lokalizaciju nisu potrebne intervencije s dodatnom opremom, smart mobitel sa svojom senzorikom je dovoljan.

34

gacije robota u unutarnjim prostorima, ali i do proširivanja robotičkih usluga koje se oslanjaju na industriju web-servisa.

Poslodavci po hotelima smatraju kako su ljudi dostavljači nedovoljno zaposleni, kako ih mnogobrojne dostave prekidaju u obavljanju drugih poslova (npr. pranju prozora) i u tome vide prostor stavljanja u promet robota koji bi trebali donijeti zaradu. To otvara prostor proširenja robotičke industrije u koju se ulaže, ali i ukidanje nekih radnih mjesta.

Vrlo često se u popularnoj literaturi i medijima robotima hotelskim dostavljačima tepa da su robotički butleri. Engleska imenica butler označava zanimanje s mnoštvom obveza: od posluživanja hrane i pića do čuvanja srebrnine.

On nije sluga u tradicionalnom smislu riječi već vrsta pobočnika, na stalnoj usluzi u različitim zadacima: od fizičkih zadataka do ćaskanja.

Prema tome, moderni robot dostavljač samo je ograničeni asistent gostima, ali omogućava stalno dostupnu, brzu, točnu i apersonalnu dostavu traženog u sobu.

Danas su dostavni roboti još uvijek otmjena i skupa atrakcija i senzacija po ekskluzivnim američkim i singapurskim hotelima. Širenje njhove uporabe, čemu će doprinijeti i ovogodišnja IFR-nagrada, dovest će do povećane standardizacije i unifikacije, tj. industrijalizacije usluga hotela, bolnica i stambenih prostora, pa i cijelih gradskih kvartova u beskrajnoj potrazi za što jeftinijom civilizacijom.

Igor Ratković

ASTRONOMIJA

Veliko finale letjelice Cassini Svemirske letjelice u današnje vrijeme nisu nikakva novost. Posebno mjesto među njima zauzima Cassini, svemirska letjelica koja je kružila posljednjih 13 godina oko planeta Saturna i njegovih satelita te na Zemlju poslala vrijedne podatke. 15. rujna letjelica je završila svoju misiju zabijanjem u planet i taljenjem u njegovoj atmosferi. Stoga je ovaj članak posvećen pregledu najzanimljivijeg što nam je Cassini poslao na Zemlju iz oko milijardu i 400 milijuna km udaljenog planeta Saturna unazad zadnjih 13 godina. Sama misija je zajednički projekt NASA-e, Europske svemirske agencije (ESA) i Talijanske svemirske agencije.

Letjelica je lansirana ujesen 1997. godine te je kako bi uopće došla do Saturna morala prvo iskoristiti gravitaciju Venere i Zemlje koje su joj tzv. gravitacijskom praćkom dale dovoljno energije da krene na put u vanjski dio Sunčevog sustava. U Saturnovu orbitu Cassini je ušao 1. srpnja 2004. što je izazvalo ogromno oduševljenje u NASA-i. Prvotna Cassinijeva misija trebala je trajati četiri godine, no misija se kroz vrijeme produljila do 13 godina. Letjelica je nazvana po velikom francusko-talijanskom astronomu Giovanniju Domenicu Cassiniju. Bila je opremljena tadašnjom najnovijom tehnologijom poput teleskopa koji su podešeni za točno određena područja zračenja, spektroskopa, interferometara, raznih kamera, radara, magneto-

Titanova površina

Gejziri na Enceladu

metra itd. Pogonila se pomoću solarnih panela i radio­aktivnog plutonija koji svojim raspadanjem proizvodi dovoljno energije kako bi instrumenti mogli raditi. Tijekom putovanja letjelice do Saturna veliku većinu vremena instrumenti su proveli u fazi hibernacije. Letjelica je sa sobom ponijela i sondu Huygens koju je 2005. spustila na satelit Titan koja je tako postala prvi i zasad jedini rover napravljen ljudskom rukom koji se spustio na neko tijelo u vanjskom dijelu Sunčevog sustava. Sonda je na Zemlju poslala zanimljive slike Titanove površine. Mogle su se nazrijeti rijeke, jezera, oceani i planine građeni od tekućih i krutih ugljikovodika na temperaturama između -170 i -200 stupnjeva. Zaključak je kako na Titanu postoji atmosferski ciklus kao i na Zemlji. Padaju metanske kiše, kroz planine se spuštaju potoci od tekućih ugljikovodika… Sonda nije uspjela pronaći nikakve tragove života, iako je Titan jedno od potencijalnih mjesta za život zbog svojih sličnosti sa Zemljom, pogotovo zato što mu je atmosfera građena gotovo u potpunosti od dušika što ga čini jedinim planetarnim satelitom koji je uopće ima.

Kružeći oko Saturna, Cassini je tako nebrojeno puta prošao pokraj mnogih satelita, pri čemu valja naglasiti da ih je sedam i imenovao. Najvažniji su bili prolasci pokraj satelita Encelada koji pokazuje hidrotermalnu aktivnost te na površini ima gejzire. Cassini je čak jednom prilikom prošao kroz čestice koje je gejzir izbacio uvis te ih prikupio i analizirao. Utvrđeno je kako ispod debele smrznute površine postoji ocean

35

Satelit Daphnis u pukotini između prstenova

tekuće vode koji postoji zato što Saturn svojim plimnim silama steže i rasteže satelit koji se pritom zagrijava čime omogućava da voda bude u tekućem stanju, a smrznuti je pak pokrov štiti od vakuuma svemira. To plimno rastezanje Encelada za posljedicu ima i hidrotermalnu aktivnost koja se očituje u pojavama poput gejzira na površini, a čime se oslobađa višak topline iz unutrašnjosti tijela.

Cassini je na Zemlju poslao zanimljive slike još jednog Saturnovog satelita, Japeta koji pokazuje vrlo neobičnu površinu. Naime, jedna strana je bijela, a druga tamna, dok se sredinom satelita proteže uzvisina koja ga opasuje po liniji ekvatora. Smatra se da razlike u boji potječu od različitog zagrijavanja površine, ovisno o izmjenama dana i noći. Pritom, kada je toplije, led s površine okrenute Suncu sublimira i premješta se na noćnu, hladniju stranu i zabjeljuje je, dok dnevna strana ostaje tamna. Neobično ekvatorijalno uzvišenje vjerojatno je posljedica naglog Japetovog hlađenja prilikom formiranja samog satelita pri čemu se masa spuštala s polova u područje brže rotacije, prema ekvatoru gdje se skrutnula u obliku uzvišenja.

Cassini je vrijedne podatke poslao i obilazeći sam Saturn. Saznali smo više o samoj površini planeta na kojem se javljaju atmosferski poremećaji kao i na Zemlji, a sam planet ima vrlo jako magnetsko polje. Os magnetskog polja praktički je poravnana s osi rotacije što je jedinstven primjer u Sunčevom sustavu. Još se ne može objasniti zašto je to tako, a samo postojanje polja uzrokovano je metalnim vodikom u jezgri koji se tu skrutnuo zahvaljujući ogromnom tlaku u središtu planeta.

Letjelica je ipak najljepše fotografije poslala snimajući Saturnove prstenove. Mnogo toga se saznalo o njima o čemu se prije slanja misije moglo samo maštati. Uočene su mnogobrojne

pukotine koje odjeljuju prstenove, a u nekima od njih se nalaze sateliti koji su svojim gravitacijskim učinkom jednostavno očistili sebi putanju oko Saturna. Ne samo to, već ti isti sateliti rade nabore na rubovima prstenova što je objašnjeno istim gravitacijskim poremećajima. Cassini nam je pomogao i da shvatimo samu prirodu prstenova. Oni nisu kontinuirani nego su sačinjeni od čestica leda, stijena i prašine veličine od par milimetara do par metara, debljine od ponegdje samo 10 m, a vjerojatno su nastali tako što je Saturn svojim plimnim rastezanjem jednostavno u fragmente smrskao male satelite koji su mu se odveć približili.

Misija je potrajala dovoljno dugo da promatra promjenu godišnjih doba na Saturnu. Naime, njegova os rotacije nagnuta je slično kao i Zemljina na ravninu u kojoj se on okreće oko Sunca te se stoga javljaju godišnja doba. Saturnov obilazak

Saturnovi prstenovi

oko Sunca traje skoro 30 zemaljskih godina, pa jedno godišnje doba traje malo više od 7 godina.

Tako je u vrijeme dolaska Cassinija sjeverni pol bio u mraku zbog zime, a kroz tih 13 godina je došlo proljeće pa se lijepo mogao vidjeti osvjetljen sjeverni pol. Isto tako, Cassini je uočio i pojavu polarne svjetlosti, za što se smatralo da se javlja samo na Zemlji. No, očito se i na Saturnu događa interakcija čestica solarnog vjetra s magnetosferom.

Nebrojena je količina podataka koje je Cassini snimio i uzorkovao te poslao na Zemlju. Analiza će potrajati još godinama. Kako se ne planira nikakva nova misija na Saturn u idućim godinama, Cassinijeve slike dugo će ostati najbolji način za upoznati ovaj prekrasan prstenasti planet.

Zvonimir Drvar