ABC tehnike broj 612, veljača 2018. by Zoran Kušan

ISBN 1849-9791

Rubrike

I Arduino + Visualino I I SF priča I I Mala škola fotografije I

Izbor I 11. Robokup 2018. I I Foucaultovo njihalo I IZ grade Dubovca i starodobnih brodovaI Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

Prilog

I Ribarski ili vatrogasni brod - vitlo i vodeni top I I Košarica za voće I Broj 612 I Veljača / February 2018. I Godina LXII.

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

DRUŠTVENE MREŽE

Je li Facebooku odzvonilo?

U OVOM BROJU Je li Facebooku odzvonilo?. . . . . . . . . . . . . . 2 11. Robokup 2018. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Mali elektronički sklopovi (3) . . . . . . . . . . . . 6 Zašto Visualino?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Klinovi za učvršćivanje dijelova staza. . . . . 11 Zabijanje čavla. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM-nastavi – Fischertechnik (9) . . . . . 12 Pokal Turčan 2018. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

Facebook je i dalje najpopularnija društvena mreža u Sjedinjenim Državama, no populacija mlađa od 25 godina sve se više okreće mreži Snapchat, navodi eMarketer i predviđa nastavak pada korisnika Facebooka. U 2018. broj korisnika Facebooka u SAD-u trebao bi pasti za 5,6 posto u dobnoj skupni od 12 do 17 godina, odnosno za 5,8 posto u skupini između 18 i 24 godine. “Ovo je prvi put da eMarketer predviđa pad korištenja Facebooka kod mladih u dobi od 18 do 24 godine”, objavljeno je u ponedjeljak. Taj centar Predviđa da će u 2018. godini Facebook izgubiti 2 milijuna korisnika mlađih od 25 godina.

Na Facebooku starija populacija

Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Analiza fotografija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Tancho i Lois. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Radio, masovni medij. . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Igle. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Vitlo i vodeni top… . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Od znanstvene teorije do svjetske tvrtke i prozvoda. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 Foucaultovo njihalo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Zgrade Dubovca i starodobnih brodova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

Facebook, s druge strane, nastalja osvajati Nacrt u prilogu: stariju populaciju te ima postojan broj korisnika Ribarski ili vatrogasni brod - Vitlo i vodeni top od 169,5 milijuna. “Snapchat bi mogao privući i starije korisnike ako redizajnira svoju platforKošarica za voće mu i pojednostavi uporabu”, kaže Debra Aho Williamson, analitičarka eMarektera. Nedavno je Snapchat Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, uveo nekoliko noviteta kako P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; bi pojednostavio uporabu. No, Zagreb, Hrvatska/Croatia www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr “pitanje je hoće li mladi i dalje Za nakladnika: Ivan Vlainić “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Uredništvo: dr. sc. Zvonimir Jakobović, smatrati da je Snapchat cool ako Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini Miljenko Ožura, Emir Mahmutović, se njime počnu koristiti njihovi (10 brojeva godišnje) Denis Vincek, Paolo Zenzerović, Ivan Lučić, roditelji i djedovi i bake”, kaže Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Zoran Kušan Žiro-račun: Hrvatska zajednica tehničke kul Williamson te podsjeća: “Upravo Glavni urednik: Zoran Kušan ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 je to situacija s kojom se sada Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke DTP / Layout and design: Zoran Kušan suočava Facebook”. kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagrebačka Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 6 (612), veljača 2018. Školska godina 2017./2018. Naslovna stranica: 11. Robokup 2018. u Ivanić-Gradu

banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni Tisak: Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

11. Robokup 2018.

NATJECANJA Bojan Floriani

Robokup je ekipno natjecanje učenika viših razreda osnovnih škola iz elementarne robotike koje Hrvatska zajednica tehničke kulture organizira s ciljem popularizacije robotike i tehničke kulture u cjelini. Hrvatska zajednica tehničke kulture provodi Robokup u suradnji s Hrvatskim robotičkim savezom, županijskim i gradskim zajednicama tehničke kulture i osnovnim školama. Idejni pokretač Robokupa je Hrvoje Vrhovski iz Hrvatske zajednice tehničke kulture, a vizualni identitet osmislili su i donirali renomirani dizajneri Bruketa i Žinić. Prvi Robokup održan je 2008. godine u Zagrebu i zahvaljujući Hrvatskoj zajednici tehničke kulture održava se već jedanaest godina u neprekinutom nizu. Pripreme za Robokup Svakom Robokupu prethodi stručno usavršavanje namijenjeno mentorima koji tijekom školske godine pripremaju učenike za natjecanje. Stručna usavršavanja organizira i financira Hrvatska zajednica tehničke kulture, a održava ih svom Nacionalnom centru tehničke kulture u Kraljevici. Sudionici Robokupa Jedanaesti po redu Robokup održan je u OŠ Stjepana Basaričeka u Ivanić-Gradu, a okupio je više od 120 sudionika. Na 11. Robokupu natjecalo se dvadeset ekipa iz Hrvatske i dvije ekipe iz Bosne i Hercegovine, dakle ukupno 66 natjecatelja koje je pratilo 14 mentora.

Stručno usavršavanje mentora

ROBOKUP

27. siječnja 2018. OŠ Stjepana Basaričeka, Ivanić-Grad MINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA REPUBLIKE HRVATSKE

HRVATSKI ROBOTIČKI SAVEZ

Sadržaj natjecanja Robokup Natjecateljske ekipe svoje su znanje i vještine odmjerile rješavajući dva zadatka: Alarmni sustav i Robot pauk. Alarmni sustav trebalo je izraditi uporabom jednopolnih prekidača prema zadanoj shemi. Aktiviranjem alarma oglašava se zujalica. Robota pauka natjecatelji su morali složiti i programirati tijekom natjecanja. Robot pauk morao je prijeći zadanu stazu koja se sastojala od labirinta u prvom dijelu i puta označenog crnom crtom u drugom dijelu staze. Natjecatelji su ručno upravljali robotom vodeći ga kroz labirint, a put označen crnom crtom robot pauk morao je proći samostalno vođen programskim kodom koji su napisali natjecatelji. Priznanja i nagrade Hrvatska zajednica tehničke kulture osigurala je nagrade za sve sudionike Robokupa. Svi učenici i mentori nagrađeni su priznanjem za sudjelovanje i majicom Robokupa. Prve tri

Alarmni sustav

natjecateljske ekipe (učenici i njihovi mentori) osvojile su medalje i diplome, a mentorima ekipa uručene su plakete. Najuspješnija ekipa u ukupnom poretku nagrađena je Ljetnom školom tehničkih aktivnosti koja će se održati u Kraljevici tijekom ljetnih školskih praznika. Mentoru najuspješnije ekipe u ukupnom poretku dodijeljena je nagrada kojom će svoj daljnji rad s mladim robotičarima učiniti još kvalitetnijim i uspješnijim, a svakoj školi iz koje dolaze pobjedničke ekipe, Hrvatska zajednica tehničke kulture dodijelila je robotsku ruku kao nagradu i poticaj za daljnji rad. Pobjednici 11. Robokupa Prvo mjesto u ukupnom poretku na 11. Robokupu osvojili su natjecatelji iz Zajednice tehničke kulture Grada Siska: Lovro Hadžić, Matija Severović i Viktor Benedetti, predvođeni mentorom Ivanom Sablićem. RoboStart – popratne aktivnosti Robokupa Paralelna vožnja robotskih kolica jedna je od popratnih aktivnosti Robokupa, a namijenjena je najmlađim sudionicima: učenicima od 1. do

Paralelna vožnja robotskih kolica

Robot pauk slijedi crnu crtu

4. razreda osnovne škole i polaznicima dječjih vrtića. Najmlađi natjecatelji natječu se u vožnji robotskih kolica koja moraju provesti kroz zadani labirint. Radionica izrade robota Šaralice organizirana je za djecu s teškoćama. Hrvatska zajednica tehničke kulture veliku pozornost poklanja radu s djecom s teškoćama, intelektualnim i motoričkim smetnjama i mladima iz marginaliziranih skupina, pa surađuje s nadležnim udrugama i ustanoRobot Šaralica

Ime i prezime Lovro Nidogon Tin Kušar Ema Lesinger Lovro Hadžić Matija Severović Viktor Benedetti Matejas Abramović Mato Babić Domagoj Mendeš Dora Valjak Nina Malić Nikola Grdić Marko Dorotić Vito Karić Leon Madunović Lovro Hadžić Matija Severović Viktor Benedetti Lovro Hadžić Matija Severović Viktor Benedetti Dora Valjak Nina Malić Nikola Grdić Matejas Abramović Mato Babić Domagoj Mendeš

Osvojeno mjesto 1. mjesto - Logički sklopovi 1. mjesto - Logički sklopovi 1. mjesto - Logički sklopovi 2. mjesto - Logički sklopovi 2. mjesto - Logički sklopovi 2. mjesto - Logički sklopovi 3. mjesto - Logički sklopovi 3. mjesto - Logički sklopovi 3. mjesto - Logički sklopovi 1. mjesto - Robopauk 1. mjesto - Robopauk 1. mjesto - Robopauk 2. mjesto - Robopauk 2. mjesto - Robopauk 2. mjesto - Robopauk 3. mjesto - Robopauk 3. mjesto - Robopauk 3. mjesto - Robopauk 1. mjesto - Ukupni poredak 1. mjesto - Ukupni poredak 1. mjesto - Ukupni poredak 2. mjesto - Ukupni poredak 2. mjesto - Ukupni poredak 2. mjesto - Ukupni poredak 3. mjesto - Ukupni poredak 3. mjesto - Ukupni poredak 3. mjesto - Ukupni poredak

Mentor

Škola

Županija

Maja Mačinko Kovač

OŠ Eugena Kvaternika

Zagrebačka

Ivan Sablić

Zajednica tehničke kulture Grada Siska

Sisačko-moslavačka

Mateo Banović

JU 10. OŠ Bijela, Brčko distrikt Brčko distrikt, BIH

Josip Jurić

OŠ Gustava Krkleca

Grad Zagreb

Petar Dobrić

OŠ Julija Klovića

Grad Zagreb

Ivan Sablić

Zajednica tehničke kulture Grada Siska

Sisačko-moslavačka

Ivan Sablić

Zajednica tehničke kulture Grada Siska

Sisačko-moslavačka

Josip Jurić

OŠ Gustava Krkleca

Grad Zagreb

Mateo Banović

JU 10. OŠ Bijela, Brčko distrikt Brčko distrikt, BiH

Popis nagrađenih natjecateljskih ekipa

Pobjedničke ekipe Robokupa, zajednička fotografija s predsjednikom HZTK Ivanom Vlainićem

vama: Poliklinikom za rehabilitaciju slušanja i govora – SUVAG, Hrvatskom udrugom za Down sindrom, Centrima za odgoj i obrazovanje itd. Ove je godine radionica namijenjena djeci s teškoćama ostvarena u suradnji s Udrugom roditelja djece i osoba s invaliditetom “MALI PRINC” iz Ivanić-Grada. Na radionici su djeca imala priliku izraditi svoje vlastite male robote Šaralice, koji su se samostalno kretali po papiru, stvarajući šarene krugove. Djeca su pokazala veliko iznenađenje i zadivljeno su gledala svoje male robote koji crtaju umjesto njih. Polaznici radionice izradili su nešto novo, usvojili su nova znanja

iz područja robotike, imali su priliku razvijati i motoričke vještine i osjećaj samopouzdanja. Medijska popraćenost 11. Robokupa Uporan rad Hrvatske zajednice tehničke kulture popularizira i podiže javnu svijest o važnosti tehničke kulture, čemu doprinosi i zainteresiranost medija za ovo područje, pa su prilozi o 11. Robokupu našli svoje mjesto u programima Hrvatske radiotelevizije: u informativnoj emisiji Dnevnik, jutarnjoj mozaičkoj emisiji Dobro jutro Hrvatska, kao i u popularnoj TV-emisiji “Dobro jutro Zagrebe” koju emitira studio Z1.

Mali elektronički sklopovi (3) Vremenska sklopka

Želimo li da se neki uređaj sam isključi nakon isteka određenog vremena, potrebna nam je vremenska sklopka poput ove čija je shema prikazana na Slici 13. Ponovo ćemo kao aktivni element sklopke upotrijebiti jedno operacijsko pojačalo iz integriranih krugova TLC272 ili TL062, IC1a. Stanje tog operacijskog pojačala je određeno trenutnim vrijednostima napona u točkama A i B. (Svi naponi o kojima govorimo u ovom članku mjereni su prema “masi”, tj. referentnoj točki napona 0 V.) Na početku ćemo pretpostaviti da tipkalo T1 nije pritisnuto (sklopka nije zatvorena), kao i da otpornik R5 ne postoji. U takvim će uvjetima napon točke B biti 0 V, a napon točke A 2,5 V (napon točke A jednak je polovici napona napajanja, jer su otpori otpornika R3 i R4 jednaki). Kako je napon + ulaza operacijskog pojačala viši od napona njegovog - ulaza, njegov izlazni napon (napon točke C) poprimit će najvišu moguću vrijednost, 5 V. Pritisnemo li tipkalo T1, kondenzator C1 vrlo će se brzo isprazniti preko otpornika R1 i napon točke B “poskočit” će na 5 V. Sada je napon - ulaza operacijskog pojačala viši od napona njegovog + ulaza, pa će i operacijsko pojačalo promijeniti

Slika 13. Princip rada jednostavne vremenske sklopke

ELEKTRONIKA

stanje: njegov izlaz “ide” na 0 V i LE-dioda će zasvijetliti. U trenutku kada otpustimo tipkalo T1, naizgled se neće dogoditi nikakva promjena: LE-dioda će i dalje ostati svijetliti. Međutim, čim se kontakti tipkala otvore, kondenzator C1 počinje se puniti preko otpornika R2 i napon na njemu počinje rasti. Kako je + izvod kondenzatora spojen na +5 V, porast napona na kondenzatoru očituje se smanjenjem napona točke B. Otpor otpornika R2 je velik, pa se kondenzator polako puni i napon točke B polako se približava naponu točke A. U trenutku kada se napon točke B konačno spusti ispod napona točke A, IC1a će promijeniti stanje, njegov izlazni napon će ponovo postati 5 V i LE-dioda će se ugasiti. Sada ćemo pogledati, kakve promjene donosi prisutnost otpornika R5. Preko njega je ostvarena pozitivna povratna veza s izlaza na + ulaz operacijskog pojačala, koja će utjecati na napon točke A na sljedeći način: • kada je napon izlaznog priključka C 5 V, u točku A će preko R5 dotjecati neka struja pa će njen napon porasti na oko 3,3 V; • kada je napon izlaznog priključka C 0 V, iz točke A će preko R5 istjecati neka struja prema masi, pa će se njen napon smanjiti na oko 1,7 V.

Slika 14. Vremenska sklopka s mogućnošću ugađanja trajanja stanja “uključeno”

Posljedično, sklop više neće mijenjati stanje kada napon točke B bude oko 2,5 V, nego će se taj prag pomaknuti: • kada pritisnemo tipkalo T1, sklop će uključiti LE-diodu tek kada napon točke B poraste iznad 3,3 V; • kada otpustimo tipkalo T1, sklop će isključiti LE-diodu tek kada napon točke B padne ispod 1,7 V. Ta razlika u naponima kod kojih sklop mijenja stanje naziva se “histereza” i zbog nje će promjena stanja operacijskog pojačala biti brza i bez nestabilnosti. Više informacija o utjecaju povratne veze na pouzdanu promjenu stanja operacijskog pojačala potražite u prethodnom nastavku. Sklop koji smo opisali ima dva stanja: stabilno (kada izlazni napon = 5 V) i tzv. kvazistabilno (kada izlazni napon = 0 V). Sklop će se zadržati u stabilnom stanju dokle god ga ne poremetimo pritiskom na tipkalo T1. Sklop će se zadržati u kvazistabilnom stanju samo dok napon na kondenzatoru C1 dovoljno ne naraste, nakon čega će se sam vratiti u stabilno stanje. Sklopovi takvog ponašanja nazivaju se monostabili i koriste se u različitim uređajima. Postoje i posebni integrirani krugovi čija je to osnovna funkcija; kako bismo bolje upoznali način rada nekog monostabila, mi smo ga radije izveli s operacijskim pojačalom opće namjene.

Trajanje kvazistabilnog stanja određeno je kapacitetom kondenzatora C1 i otporom otpornika R2. Približno ga možemo odrediti pomoću formule sa Slike 13., a za vrijednosti koje smo koristili iznosit će oko 52 s. Ovdje ne možemo računati na neku veliku točnost, prvenstveno zbog tolerancije (rasipanja vrijednosti) kondenzatora C1. Želimo li postići vremena duža od nekoliko sekundi, moramo upotrijebiti elektrolitski kondenzator, a njihove tolerancije iznose i do 50%. Drugim riječima, naša će sklopka nakon pritiska na tipkalo možda ostati uključena samo 30, a možda čak 80 sekundi, iako smo mi proračunali vrijednosti komponenti za 52 s. Ovome problemu možemo doskočiti malom modifikacijom prikazanom na Slici 14. Otpornik R2 sada smo realizirali serijskim spojem fiksnog i promjenjivog otpornika pa ugađanjem položaja klizača promjenjivog otpornika možemo kompenzirati odstupanje kapaciteta kondenzatora C1 od nazivne vrijednosti. Tako ćemo, uz malo truda, moći postići trajanje stanja “uključeno” od “okruglih” 60 sekundi. Sklopu na Slici 14. dodali smo još i tranzistore Tr1 i Tr2 i time ga pretvorili u pravu sklopku s mogućnošću uključivanja trošila čija potrošnja ne prelazi 500 mA. Opis načina rada ovih tranzistora također potražite u prethodnom nastavku.

ARDUINO + VISUALINO

Zašto Visualino?

Slika 15. Provjera rada vremenske sklopke

Duža trajanja stanja “uključeno” postići ćemo povećanjem otpora otpornika R2 i kapaciteta kondenzatora C1. Kod otpornika nemamo baš puno slobodnog prostora; otpor možemo povećati na 2,2 MΩ, ali, zbog stabilnosti, ne preporučam više vrijednosti. S takvim otpornikom i kondenzatorom kapaciteta 470 µF dostići ćemo vrijeme od oko 20 minuta. Naravno, u prodaji postoje i elektrolitski kondenzatori znatno većih kapaciteta. Međutim, s tim ne možemo pretjerati: što je kapacitet kondenzatora veći, dimenzije mu također postaju veće, a kvaliteta se smanjuje – kondenzatori velikih kapaciteta imaju svoju primjenu, ali ne u sklopovima u kojima bi trebali precizno određivati trajanje nekog stanja. Zato, želimo li realizirati precizniju vremensku sklopku, kojoj uz to možemo jednostavno određivati trajanje stanja uključeno, rješenje moramo potražiti pomoću nekog drukčijeg sklopa. O tome više u sljedećem nastavku!

Tablica 2: Popis dijelova Oznaka IC1 Tr1 Tr2 R1 R2 R2a R2b R3-R5 R6 R7 C1 D1

Vrijednost Kom. TLC272 ili TL062 1 BC327-40 1 BC559 1 1 kΩ 1 1 MΩ 1 1 MΩ, trimer 1 560 kΩ 1 22 kΩ 6 1,5 kΩ 1 1 kΩ 1 47 µF 1 LE-dioda, 2 mA 1 Mr. sc. Vladimir Mitrović

U prošlim su nastavcima više-manje obrađene sve nožice Arduina. Slijede primjeri u kojima će biti prikazane dodatne mogućnosti programa Visualino. 2.0.3. Ponovite montažnu shemu iz prošlog nastavka Male škole programiranja. Spojite jednu LED-icu i jedan serijski otpornik od 220 Ω na 11. nožicu Arduina te jedan potenciometar od 10 kΩ na nožice 5V, GND i A0 Arduina (Slika 52.).

Slika 52. Montažna shema

2.0.4. Neka se zakretanjem klizača potenciometra R(A0) mijenja sjaj LED(11). Usto, neka se vrijednosti promjenljive “Potenciometar” prikazuju na monitoru Visualina. Upotrijebite “Serial PrintIn”.

Slika 53. Ovaj se blok nalazi u “Communication”

To je naredba za uspostavljanje serijske komunikacije radi čitanja podataka s Arduinove pločice te prikazivanja podataka na monitoru Visualina.

Lekcija 4.

3.0.1. Spojite jednu LED-icu i jedan serijski otpornik od 220 Ω na 11. nožicu Arduina te jedan fotootpornik s jednim otpornikom od 1000 Ω (1 kΩ) na nožice 5V, GND i A1 Arduina (Slika 57.).

Slika 54. Program

Napomena! U svrhu praćenja promjena na monitoru, trebate u Visualinu kliknuti na ikonu “Monitor” (Slika 55.).

Slika 57. Montažna shema Slika 55. Ikona “Monitor” (kod bijele strelice)

Otvara se prozor po kojemu se ispisuju brojevi dobiveni s Arduina (Slika 56.).

Fotootpornik ili LDR (Light Dependent Resistor): • kad je obasjan jarkom svjetlošću ima nizak otpor, reda nekoliko stotina Ω, • kad je u mraku ima vrlo visok otpor, reda nekoliko milijuna Ω, • i naravno, može poprimiti sve međuvrijednosti, a sve ovisi od količine vanjske svjetlosti. Na Slici 58. pogledajte električnu shemu spajanja.

Slika 56. Brojevni prikaz na monitoru Visualina

Radi vježbanja zakrećite osovinu potenciometra te na monitoru Visualina čitajte vrijednosti promjenljive. Isprobajte i grafički način prikazivanja. U tu svrhu na monitoru Visualina kliknite po programskoj tipki “Graph”.

Slika 58. Električna shema

Na Slici 59. vidljiv je fizički izgled fotootpornika i boje koda otpornika od 1000 Ω.

Slika 59. Fotootpornik LDR(A1) i otpornik R2 od 1000 Ω 5% (SMEĐA-CRNA-CRVENA-ZLATNA)

3.0.2. Neka se mijenja sjaj LED(11) ovisno o količini vanjske svjetloće koju prima fotootpornik LDR(A1). Neka se na monitoru ispiše tekst “FOTO-otpornik / 4 =”, a iza teksta neka se ispiše trenutna vrijednost promjenljive “FOTOotpornik” (Slika 62.). Upotrijebite “Serial Print”.

Slika 63. Ovaj se blok nalazi u “Zum bloqs”. To je osjetilo svjetlosti, u ovom slučaju fotootpornik

Vježbajte tako da fotootporniku prstom zaklanjate vanjsku svjetloću. 3.0.3. Neka se LED(11) upali svaki put kad svjetloća koju čita fotootpornik LDR(A1) oslabi ispod razine 100 i obrnuto, neka se LED(11) gasi svaki put kad vanjska svjetloća prijeđe razinu 100 (Slika 64.).

Slika 60. Ovaj se blok nalazi u “Communication”. To je naredba za uspostavljanje serijske komunikacije i pisanja po monitoru Visualina, a u sjedinjenju s naredbom “Serial PrintIn” sve se ispiše u jednom redu

Slika 61. Ovaj se blok nalazi u “Text”. Omogućava pisanje unutar navodnika (možete upisati jedno slovo ili jednu riječ ili cijelu rečenicu) Slika 64. Program

Vježbajte tako da fotootporniku prstom zaklanjate svjetloću. Vježbajte s promjenom razine koju čita fotootpornik LDR(A1), na primjer ugodite razinu na 150 ili 200. Marino Čikeš Slika 62. Program

POZIV NA PRETPLATU

Kako se pretplatiti na časopis ABC tehnike?

Poštovani čitatelji, nadamo se da će vas razveseliti činjenica kako ponovno izlazimo u tiskanom obliku, i to po popularnoj cijeni od 10 kn. Ponovo vas pozivamo da se pretplatite na časopis ABC tehnike. Privatne osobe uplaćuju unaprijed iznos od 100 kn za pretplatu. Virman popunjavate vašim podacima u rubriku uplatitelj. U rubriku primatelj: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, a u rubriku opis plaćanja: pretplata na ABC tehnike. Naš račun je IBAN: HR682360000-1101559470 (ZABA), a poziv na broj vaš OIB. Nakon uplate obavezno nam pošaljite kopiju uplatnice. Pravne osobe (škole, vrtići, tvrtke) šalju narudžbenicu te uplaćuju iznos na naš račun po primljenoj ponudi. Narudžba mora sadržavati naziv pravne osobe s adresom i OIB-om. Želimo vam puno uspjeha u radu i veselimo se ponovnom druženju s vama!

VRT, PARK, DVORIŠTE…

ISKUSTVA

Zabijanje čavla

Klinovi za učvršćivanje dijelova staza Vaše vrtne i dvorišne staze sastavljene i posložene od betonskih dijelova u različitim oblicima ili betonskim pločicama bit će urednije i ljepše ukoliko ih bočno učvrstite. Istina, postoji način pomoću rubnjaka – betonskih bočnih gredica koje se temelje betonskom blazinicom, pa čak i armiraju što iziskuje veće troškove i vještinu rada. Neki pribjegavaju ugradnji čelične vrpce od plosnatog profila, što je opet složen bravarski zahvat… To su trajna rješenja! Naše je rješenje učvršćenje pomoću bočnih klinova. Izrađeni su od plosnatog (flah) čelika presjeka 20 x 3 mm. Dužine 250–300 mm što ovisi o tlu. Pjeskovito ili zemljano – odnosno i od debljine pješčane (mulj) stazne podloge koja se postavlja radi lakšeg poravnanja površine i otjecanja vode. Predlažemo dva oblika klina: jednostavniji – samo skošen na jednom kraju ili zavarenog u obliku slova T što je malo složenije. Za izradu imajte ponešto bravarskog alata. Sve rubove zaoblite turpijom. Poštujte zaštitu na radu, pogotovo pri radu s električnim alatom! Pri postavljanju staze ne žurite! Ovakvu stazu, učvršćenu bočnim klinovima možete po volji seliti pa će vaš vrt ili dvorište imati uvijek nešto novo i zanimljivo. Miljenko OŽURA, prof.

Zabiti čavao, to “smislašima” ne predstavlja nikakav zahvat. Lupiš po čavlu i stvar je riješena. Pazi da se ne udariš po prstima! Jer to boli, a koji put za uspomenu ostane podlivena krv ispod nokta. A da to ne ide samo tako, možemo vidjeti na različitim “čavlarskim natjecanjima” gdje nije sve išlo tako lako, iako su nagrade bile primamljive. Čavli koje zabijate uvijek su skupi! Morate ih kupiti. Čekić možete izabrati ako u pravo vrijeme nastupate. No zar je zaista tako? I zabiti čavao traži vještinu! Odaberite čekić dovoljne mase za veličinu čavla. I zabijte ga. Možda vam se posreći. Čekić držite pri kraju drške “da ga ne zadavite”. Ukoliko je dio koji spajamo s drugim dijelom suviše debeo, poslužite se bušilicom i u njemu načinite odgovarajući provrt za debljinu vašeg čavla. Tako ćete izbjeći kalanje materijala i postići ćete vođenje čavla. Čavao možete namazati sapunom ili voskom. Nekada su tesari, da bi sastavljanje bilo sigurnije, čavle namakali u slanu vodu. Ima još fora s čavlima. (o)

Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM-nastavi – Fischertechnik (9) Razumijevanje i rješavanje svakodnevnih problemskih situacija približit će nas našem cilju: ovladavanje automatiziranim procesima i promišljanje različitih algoritamskih rješenja pri njihovom rješavanju. Prometne situacije u gradovima nužno iziskuju različita kompleksna prometna rješenja i predstavljaju velik izazov za inženjere prometa. Raskrižja putova moraju sigurno omogućiti nesmetano odvijanje prometa u kojem su sudionici pješaci, biciklisti, automobili, motocikli, tramvaji i autobusi. Zadatak_1: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) kojim omogućavamo kontrolu rada semafora (O1, O2, O3) uz pomoć jednog tipkala (I1). Pritskom tipkala (I1) program se izvršava zadanim redoslijedom pri čemu je intenzitet svjetlosti maksimalan (I=8).

STEM

3. Izmjerite i podesite duljinu vodiča radi veće urednosti uz svaku crvenu i zelenu žicu i postavite spojnice na njih. Obratite pažnju na boje svake crvene i zelene spojnice na ulaznim (I1) i izlaznim (O1, O2, O3) elementima i na sučelju. 4. Provjerite jeste li napravili sve priključke i pravilno povezali sa sučeljem (uključujući i napajanje). Nakon spajanja zadanih elemenata, potrebno je provjeriti rad svakog pojedinog elementa. 5. Uredno postavite žice u crvene držače prije nego ih provedete najkraćim putem do sučelja i spojite izvor napajanje sa sučeljem koje se starta pritiskom na prekidač ON/OFF.

Slika 1. Semafor FT

Sastavljanje modela semafora i povezivanje ulaznih i izlaznih elemenata s TXT-sučeljem pomoću Slike 1. i Slike 2. Sastavite model semafora u nekoliko koraka: 1. Započnite izradu modela crnom osnovnom jedinicom i dodajte joj blokove kao što je prikazano na Slici 1. Crvene držače u obliku potkove upotrijebite za uredno i pregledno držanje žica i provođenje do međusklopa. 2. Postavite na nosač od tri veća ugradbena bloka semafora tri lampice različitih boja: crvena (O1), žuta (O2), zelena (O3). Jedan izvod svake lampice povežite međusobno u seriju i povežite ih sa sučeljem na uzemljenje (┴). Izmjenični prekidač (I1) spojite na srednji (1) i prednji izvod (3).

Slika 2. Semafor, elementi FT

Programsko rješenje spremi kao Zadatak_1. Crveno (O1) svjetlo ima period koji svijetli sedam sekundi, žuto (O2) svijetli jednu sekundu, a zeleno (O3) svijetli šest sekundi. Početak programa čeka na ulazni signal, pritisak tipkala 1. U nastavku izvršavanja programa rad semafora odvija se neprekinuto u zadanim periodima. L/T FAZA VRIJEME(s) O1 CRVENA 6 O1,O2 CRVENA,ŽUTA 1 O3 ZELENA 6 O2 ŽUTA 1

Tablica prikazuje redoslijed i vrijeme uključivanja pojedinih lampica.

Slika 3. Semafor program

U pogramu smo upotrijebili novi element koji čeka signal na ulazu i pritiskom na tipkalo program nastavlja zadani slijed uključivanja i isključivanja lampica. Ovaj element sličan je radu elementa za pauzu.

Zadatak_2: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) kojim omogućavamo kontrolu rada semafora (O1, O2, O3) uz pomoć jednog tipkala (I1). Pritiskom tipkala (I1) program se izvršava zadanim redoslijedom pri čemu je intenzitet svjetlosti maksimalan (I=8). Programsko rješenje spremi kao Zadatak_2. Zeleno (O3) svjetlo svijetli sve dok ne pritisnemo tipkalo 1 koje čeka na ulazni signal (1). Nakon pritiska tipkala 1 zelena lampica svijetli dvije sekunde, nakon čega se isključuje i počinje svijetliti žuta (O2) na jednu sekundu. Proces se nastavlja uključivanjem crvene lampice koja se isključuje nakon sedam sekundi, žuta lampica svijetli jednu sekundu te se isključuju, a zeleno (O3) ponovno svijetli sve dok ponovno ne pritisnemo tipkalo 1. L/T FAZA VRIJEME(s) O3 ZELENA ∞ I1 Ulaz = 1 O3 ZELENA 2 O2 ŽUTA 1 O1 CRVENA 6 O1,O2 CRVENA, ŽUTA 1

Tablica prikazuje redoslijed i vrijeme uključivanja pojedinih lampica. Slika 4. T čekanje

U programu RoboPro postoje elementi koji čekaju ulazni signal prije izvršenja nastavka rada programa.

Slika 6. Semafor program T Slika 5. Elementi čekanja

Element koji čeka ulazni signal, prema statusu s lijeve strane, čeka dok se pojedini ulaz sučelja ne nađe u digitalnom stanju koji je zadan statusom prikazanim na pojedinom elementu. Kombinacije elemenata odluke mogu zamijeniti element čekanja na ulazni signal, čime dobivamo istu kontrolu upravljanja programom.

Zadatak_3: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) kojim ćeš osigurati upravljanje semaforom. Pritskom tipkala 1 program započinje provoditi kontrolu rada semafora po zadanom slijedu. Ovaj proces radi neprekidno dok ne pritisnemo tipkalo 2 i procevs se vraća na početak. Crveno lampica svijetli pet sekundi, žuto jednu sekundu te se istovremeno isključuju obje.

Zelena lampica svijetli pet sekundi, isključuje se i počinje svijetliti žuta jednu sekundu. Program radi neprekidno sve dok ne pritisnemo tipkalo 2. Spremi program kao Zadatak_3.

te ih spoji na izlaze O4 i O5 (semafor pješaci). Lampice međusobno poveži u seriju s jednim vodičem (zelena priključnica), te je spoji sa sučeljem u jednoj točki uzemljenja. Drugi vodič (crveni) spajaj po redu u izlaze O1 – O5. Tipkala poveži na ulaze I1, I2.

Slika 7. Semafor 2T FT

Uz pomoć Slike 7. sastavi model semafora i poveži ulazne i izlazne elemente s TXT- sučeljem. Potrebno je spojiti još jedno tipkalo na ulaz (I2) na postojeću konstrukciju i provjeriti rad svih elemenata semafora. L/T FAZA VRIJEME(s) I1 Ulaz = 1 O1 CRVENA 4 O1,O2 CRVENA,ŽUTA 1 O3 ZELENA 5 O2 ŽUTA 1 I2 Ulaz = 1 Tablica prikazuje redosljed i vrijeme uključivanja pojedinih lampica.

Slika 9. Semafor 2 FT

Slika 10. Semafor 2A FT

Pritiskom tipkala 1 program započinje provoditi kontrolu rada semafora po zadanom slijedu. Ovaj proces radi neprekidno dok ne pritisnemo tipkalo 2 i program prestane raditi.

Slika 8. Semafor program 2T

Zadatak_4: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) kojim ćeš osigurati upravljanje radom dva semafora koji kontroliraju prijelaz preko prometnice. Rad semafora omogućuje sigurno i neometano odvijanje prometa za pješake i vozila. Postojećoj konstrukciji dodaj dvije lampice

Slika 11. Semafor 2, elementi FT

Slika 12. Semafor 2, program

Semafor A upravlja promet vozilima, a semafor B pješacima i biciklistima. Pokretanjem programa započinje proces čekanja pritiska na tipkalo 1(I1 = 1). Rad oba semafora usklađen je, što je vidljivo iz tablice stanja i dijagrama tijeka programa. Ukupnim zbrojem vremena rada pojedinih lampica možemo izračunati ukupno vrijeme rada i koliko je vremena svaka lampica uključena ili isključena (vijek trajanja). Spremi program kao Zadatak_4. SEMAFOR A VOZILA FAZA ZELENA O3 ŽUTA O2 CRVENA O1 CRVENA O1 CRVENA O1 CRVENA, O1, O2 ŽUTA

SEMAFOR B PJEŠACI FAZA O4 CRVENA O4 CRVENA O4 CRVENA O5 ZELENA O4 CRVENA O4 CRVENA

uvijek crveno i vozilima zeleno svjetlo. Dolaskom pješaka do semafora, pješak pritiskom na tipkalo 2 pokreće promjenu faze rada semafora, te se vozačima uključuje crveno svjetlo, a pješacima zeleno u vremenskom intervalu od pet sekundi. Rad semafora uskladi kao i u prethodnom zadatku.

VRIJEME(s) 8 2 1 5 1 2

Zadatak_5: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) kojim ćeš osigurati upravljanje radom dva semafora koji kontroliraju prijelaz preko brze prometnice. Pritiskom na tipkalo 1 semafor radi u kontinuiranim fazama gdje je pješacima

Slika 13. Semafor 3 FT

Na postojeću konstrukciju postavi tipkalo 2 na stup semafora, tako da ga pješaci mogu pritisnuti u svakom trenutku (Slika 13.). Vodiče produži i uredno provedi od sučelja do lampica i tipkala. Spajanjem uzemljenja u jednu točku osiguraj serijskim spojem vodiča na lampicama oba semafora. Ovim pristupom smanjuješ broj vodiča i model je uredniji i pregledniji. Petar Dobrić, prof.

Pokal Turčan 2018. Kao i svake godine u to doba gospodin Janžekovič otvara sezonu dvoranskih natjecanja u zrakoplovnom modelarstvu organizacijom svog Pokala Turčan. Radi se o posebnom natjecanju koje se održava svake godine drugi ili treći vikend u siječnju u selu Markovci kraj Ptuja. Ove je godine održano 20. siječnja. Organizator je i sam modelar i priznati slovenski vinar, a cijelo je natjecanje promocija našeg modelarskog i njegovog vinarskog rada. Kako je obitelj Janžekovič organizator privatnog natjecanja i pravila su njihova. To daje dodatnu draž natjecanju jer obično svake godine vrijedi neko novo pravilo o broju i načinu bodovanja letova. Ove (a i prošle) godine princip je bio da se iz svake kategorije leti dva turnusa po dva leta, a bolji let iz svakog turnusa uzima se za konačan plasman. To je specifično i svi su se morali potruditi da ne naprave dva loša leta zaredom jer ispadaju iz igre za vrh liste. Dvorana je visine šest metara i svi su uglavnom morali paziti da ne udare u strop. Ujutro smo se skupili, otvorili natjecanje i dobili sasvim dovoljno vremena za trening. Kad je trening završio prvo smo krenuli s kategorijom papirnih aviona. Moram napomenuti da je natjecanje u papirnim avionima godinama tradicija u Markovcima, a neki su naši klubovi to preuzeli u protekle dvije godine kao potkategoriju radi omasovljenja natjecanja. Dakle, letjelo se papirnim avionima i postignuti su zapaženi rezultati. Ostvareni su letovi od 12 sekundi na maloj visini. Nakon dva kruga i 29 natjecatelja ukupni poredak bio je ovakav: 1. Peter Alič 2. Antonio Ozimec 3. Stane Fartelj

NATJECANJA

Iza redovnih papirnih aviona bila je menadžerska kategorija papirnih aviona. Pravila su bila ista, a natjecatelji su letjeli za posebna vina našeg organizatora. Tu se moglo dokupiti još dodatnih startova, a najbolji let iz turnusa uzimao se u obzir. Sudjelovalo je 14 natjecatelja, a poredak je bio sljedeći: 1. Peter Alič 2. Stane Fartelj 3. Damir Kosir Po završetku papirnih aviona natjecanje smo nastavili s kategorijom F1N 150. To su modeli raspona krila do 150 mm i startaju se jednostavnom praćkom. Sudjelovalo je 13 natjecatelja, a rezultati su bili sljedeći: 1. Damir Kosir 2. Igor Nišević 3. Alen Tucman I zadnja i najveća kategorija F1N je došla na red. To su modeli klizača koji se bacaju iz ruke, a nema ograničenja na raspon ni masu. Nastupilo je 10 natjecatelja, a rezultati su bili sljedeći: 1. Damir Kosir 2. Alen Tucman 3. Filip Glogoški Ovim natjecanjem otvorili smo sezonu 2018. Pobjednici su nagrađeni peharima i vinima, a natjecanje je završilo zajedničkim druženjem uz ručak. Igor Nišević

Piše: Borislav Božić, prof.

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE PORTRET u kućnom ambijentu Portret je jedno od vrlo zahtjevnih i čestih fotografskih područja rada. Ako ga radimo u stanu, kući, tj. zatvorenom prostoru s postojećom rasvjetom, onda nam treba malo iskustva i nekoliko pravila koja ćemo uvažavati. Svjetlo koje nam je na raspolaganju u stanu usmjereno je i kontrastno. To proizlazi iz toga što je izvor uglavnom kućna sijalica iz lustera s manje ili više difuzirajućim sjenilom. Bilo kako bilo, ono uvijek dolazi iz jednog smjera, rijeđe iz više njih, i zato je vrlo kontrastno. Na donjoj slici prikazano je ljudsko lice osvijetljeno jednim izvorom svjetla pod različitim kutom u krugu od 360 stupnjeva.

Fotografija desno prikazuje uobiča jenu scenu kuhinje ili dnevnoga borav ka. Osoba sjedi za stolom na kojem je uobičajeni inventar – vaza s cvijećem, čaša s pićem, a na zidu su slike. Cijela scena osvijetljena je lusterom koji je u središtu kadra. Svjetlo koje dolazi od lustera sasvim je korektno osvijetlilo zid u pozadini i površinu stola tako da je sadržaj vrlo čitljiv. Lice osobe samo je u prednjem dijelu osvijetljeno, a bočni dio osobe je u sjeni što ne znači da je loše. Naprotiv, ovakav nam raspored svjetla, s

obzirom na sadržaj scene, govori da je fotograf dobar poznavatelj i fotografije i njenih izražajnih sred stava. U psihološkom smislu ovako osvijetljena osoba, oslonjene glave na ruku, u zamišljenom položa ju, odražava njenu unutrašnju dra maturšku turbulenciju. Jedan izvor svjetla ne mora automatski značiti i lošu snimateljsku situaciju koja se vrlo kreativno može i treba isko risti. Sve ovisi o ostalom sadržaju i ambijentu, tj. u takvim je situa cijama najvažnije uskladiti točku snimanja u odnosu na izvor svjetla i zahvaćeni sadržaj fotografiranja. Vrlo često poželimo snimiti neko ga od naših ukućana pored prozora i to je klasičan primjer kada je dio lica i tijela okrenut prema prozoru jako osvijetljen, a drugi dio tijela je u dubokoj sjeni kako to pokazuje primjer lijevo gore od ovoga teksta. Vrlo jednostavno i lako možemo ovu zasjenjenu stranu lica rasvijet liti tako da dobijemo nešto detalja, a ne anemičnu i jednoličnu crnu plohu. Dovoljno je postaviti bijeli papir, bijelu plahtu, kuhinjsku alu -foliju na suprotnu stranu od čega će se svjetlo odbiti i rasvijetliti zasjenjen dio scene. Primjer pri mjene reflektirajuće plohe i njen učinak vidimo na fotografiji lijevo dolje. Reflektirajuće plohe različitih veličina, oblika i površina može mo nabaviti u bolje opskrbljenoj trgovini fotoopreme. Ako nemamo prave profesionalne reflektirajuće plohe, uvijek si možemo pomo ći bilo kakvom ravnom plohom koja odbija, reflektira svjetlo. Lijevo se na skici vidi veliko platno na stativu, a za brzo snimanje može nam pomoći netko od ukućana ili pomična vješalica za kapute itd.

POGLED UNATRAG YASHICA Tvrtka Yashica osnovana je u gradu Nagano u Japanu 1949. godine. Prvih godina proizvodila je mehanizme za satove i precizne mehaničke dijelove za fotoindustriju. U lipnju 1953. predstavili su svoj prvi srednjoformatni aparat Yashimaflex i od tada pa sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća proiz veli su ukupno 24 modela.

za snimanje na lajka format filmu. Jedan od najkvalitetnijih i najpo pularnijih modela iz ove serije aparata je Yashica Mat 124 G. Prvi modeli imali su objektiv od f 75 mm, a poslije se isporučivao objektiv f 80 mm F 3,5. Prvi aparati Yashica imali su fiksne objektive, a neki su kasniji modeli imali i mogućnost izmjene objektiva što je ove aparate uči nilo jako popularnima. Ovo su jedni od rijetkih dvookih aparata s izmjenjivim objektivima. Rado su ih koristili autori svih stvaralačkih platformi zbog njihove kvalitetne izrade, preciznosti i pouzdanosti u radu. Zatvarač je imao mogućnosti od B i od 1 sekunde pa do 1/500 sekunde. Neki modeli imali su ugrađen i svjetlomjer, što je još više olakšavalo rad. Kako bi ovaj aparat učinili što popular nijim i funkcionalnijim, konstruktori su izradili i adapter

Petar Trinajstić Rođen je u Vrbniku na otoku Krku 1946. godi ne. Tu je još kao učenik osnovne škole snimio svoje prve fotografije, ali je samu fotografiju bolje i više upoznao kao sred njoškolac. Njome se, ali i filmom, ozbiljnije počeo baviti kao student Visoke industrijsko-pedagoške škole u Rijeci. Tada film i fotografiju doživljava prije svega kao suvremeno nastavno sredstvo te snima ergodidaktičke filmove i serije dijapozitiva za nastavne potrebe. Radio je u Brodogradilištu 3. maj na poslovima programera i rukovoditelja Centra za obra zovanje kadrova te ga posebno zanima indu strijska fotografija. Za filmsko stvaralaštvo u eksperimentalnom, neprofesionalnom filmu dobiva stotinjak nagrada na filmskim festi valima u zemlji i inozemstvu. Za nemjerljiv doprinos filmskom stvaralaštvu Filmski savez Jugoslavije dodjeljuje mu najviše stručno zva

ANALIZA FOTOGRAFIJA

nje – Majstor filma. Od 1991. intenzivnije se posvetio fotografiji te objavljuje dvadesetak autorskih fotomonografija u kojima je autor koncepta, teksta, fotografija i dizajna. Dosad je realizirao stotinjak filmova, videoradova i prikaza prezentacija (slide show) te snimio milijun fotografija na filmskom materijalu i u digitalnom zapisu. Objavljeno mu je više tisuća fotografija u raznim publikacijama, knjigama, na plakatima, razglednicama itd. Svoje radove rijetko izlaže, ali je imao nekoli ko samostalnih izložbi u Rijeci, Zagrebu, Vrbniku, Puntu, Kastvu i neke su mu izložbe u cijelosti otkupljene. Gotovo da ne postoji zemlja svijeta u kojoj nema neke nje gove fotografije, film skog uratka ili knjige. Na Photodaysima 2010. pobjednik je službene natječajne kategorije Slobodna tema. Održao je i niz preda vanja o praksi i teoriji fotografije i umjetnosti. Živi i radi u Rijeci.

Tancho i Lois Shigeru je koi, japanski ukrasni šaran. Preciznije, on je tancho. Tijelo mu je bijelo, posuto crnim mrljama, kao od tinte. Na glavi ima okruglu crvenu mrlju, poput izlazećeg sunca na japanskoj zastavi. Shigeru lebdi nad ulicom, dugačak prema potrebi. Trenutno je dug pet metara. Dostojanstveno maše perajama i izvija se kroz noć, u kojoj se razlijevaju boje velegrada, pred skupinom školarki u bijelim košuljama i kariranim kratkim suknjama. Školarke se smiju dok se mrlje na Shigeruovom tijelu rastaču i mijenjaju i pretvaraju u reklamni slogan obližnje slastičarnice. Odjednom, ulicom urlaju motori i škripe gume. Iza ugla izlijeću dva automobila. Prvi je žuti taksi. Drugi je crna limuzina. Taksi je, naravno, sporiji i limuzina ga sustiže, ali s krova taksija, iz okretne kupole, po njoj raspali višecjevni top. Dvadesetmilimetarska zrna bubnjaju po limuzini, ali joj ne uspijevaju probiti oklop. Limuzina ne ostaje dužna. Pucaju po taksiju. Vozač u njemu spretan je i izbjegava zrna, a rafal uz prestravljenu vrisku i pljusak krvi što prska po zidu kosi školarke pred Shigeruom. Djevojčice, sve mrtve, ostaju ležati na asfaltu u lokvama krvi dok urlanje motora i škripa guma i pucnjava iz višecjevnih topova odlaze dalje ulicom. Shigeru ostaje nad tijelima. Lebdi nad njima i dalje polagano mašući perajama. U tom trenutku, prva školarka ustaje. Krv oko nje nestaje, kao voda kad hlapi na vrućini. Za njom se pridiže i druga školarka. U minutu-dvije, sve su školarke veselo na nogama, snježno čistih košuljica. Smiju se i mašu tanchou, i on ih uveseljava animacijom japanskih ždralova.

SF PRIČA

Školarke su NPC: Non-Player Characters – likovi kojima ne upravljaju igrači. Imaju umjetnu inteligenciju klase I. i služe da ginu što krvavije, kao nevine žrtve automobilskih potjera. Igrač u limuzini, zna Shigeru, zeznuo se: svaka školarka podosta je digi$-a penala. *** Lois vidi kako joj mušterija maše, pa staje. Ali čovjek u dugoj prozirnoj kabanici ne ulazi, već joj pruža paket. 100 somova digi$-a, ako stigne za pola sata u lučku četvrt. Lois se malo nećka.

Sigurno je neki mutež, a može čak biti i eksploziv. Ali 100 somova je 100 somova, a noć nije baš bila nešto i Lois odluči riskirati. Nije odmakla ni dva križanja, a u nju se slijeva zalijeće šleper. Samo pojasevi klase M i jastuci zadržavaju je u sjedalu. Jastuci se ispuhavaju i Lois uspijeva ovladati svojim žutim checkerom, toliko prerađenim da sumnja da bi ga u Checker Motorsu uopće prepoznali. A tek kad kamion završi s njom... Ali ni Lois nije veslo sisala. Dva višecijevna topa iskaču ispod krova i ona trese sve što ima po oklopljenom kamionu. Lois se uspijeva izvući i daje gas. Checker urla ulicom dok se za njom u potjeru postrojava još nekoliko taksija. Kao da su svi čuli kako vozi paket za sto somova digi$-a. A u ovoj igri, taksisti su pohlepna pasmina. Lois nabija sirene na sav glas. NPC-i bježe da spase žive glave i ona prolazi kroz nekoliko raskršća, uopće se ne obazirući na semafore i pješačke prijelaze i policijske sirene. Lois istresa za sobom pakete mina. Eksplozivni naboji prilično dobro odrađuju posao, pa nekoliko taksija ostaje za njom u plamenu. Lois prati navigaciju, lučka četvrt sve je bliže i ako ne bude iznenađenja, smiješi joj se bogata nagrada. *** Shigeru baš i nije ono što se čini da jest. U svakom slučaju, prekvalificiran je za svoj posao. Duga priča kako je završio na njemu. Posao mu je da bude reklamni tancho, da klizi gradom, među svim tim jarkim hologramima i blještavim šarenim reklamama što u svijetu igre gotovo pa dokidaju noć. On prolazi pored nage zamamne ljepotice što usamljene muškarce – igrače jednako kao i NPC-e – mami u luksuzni noćni klub. Skreće iz široke avenije u sporedne ulice, završava u mračnoj mreži uličica, uskih prolaza među kućama, prljavih veža po kojima plaze ugojeni štakori i NPC-pijanci i kriminalci nacerenih lica i s rukama u džepovima, stegnutih oko noževa i drški pištolja. Shigeru se diže i izvlači iz opasne četvrti. Odozgo vidi nekoliko taksista kako skupljaju mušterije po gradu. Vidi borbe – svaka mušterija gotovo sigurno znači borbu. Vidi lučku četvrt, dokove i brodove na vezu i dizalice osvijetljene svim duginim bojama. I bljeskove i tutnjavu eksplozija i sirene. Ozbiljna frka. Shigeru je znatiželjan. Šaranski život dosadan je i ozbiljna frka ponekad razbije monotoniju njegova postojanja.

*** Što je u tom paketu, pita se Lois. Zeleni taksi zabio se u nju i gura je, nabijenu na čelične profile, dok po njoj mlati mlatilicom: valjkom što se brzo okreće i vitla kuglama na lancima. Kugle bubnjaju po njoj, oklopljena karoserija drži, ali koliko će? A štete se samo zbrajaju, već ima preko 30 somova digi$-a za popravke, bez obzira na bonuse za protivnike koje je izbacila iz igre. Da izbaci paket, pustili bi je na miru. Ali ne može. Ako sad odustane, čeka je debeli minus. A onda po zelenom taksiju raspali protuoklopna raketa. On plamti dok se Lois skida s profila i mota volanom. Ne zna tko je ispalio raketu. Ni ne zanima je, zapravo. Zna da nije iz altruističkih pobuda: želio se samo riješiti konkurencije. Sljedećeg trena, pišti alarm! Dva projektila lete na nju. Hellfire, lasersko navođenje, vjerojatno iz drona. Lois puca iz proturaketnog sustava. Taksi joj okružuje plamen usmjerenih eksplozija, udarni val uništava oba projektila na sigurnoj udaljenosti. Nema vremena potražiti i dron, jedan se taksi zalijeće na nju odostraga i pili po njoj cirkularnom pilom. Zvuk nikako nije ugodan, ali Lois ne stigne razmišljati o tome. Daje gas, vrti volan, izvlači se ispod pile, juri među dizalice. Tri taksija ne skidaju joj se s vrata, a vidi i jednu crnu limuzinu prilično prijetećeg izgleda. Lois baca pogled na svoj račun. Gleda što bi mogla kupiti za ono digi$-a koje ima. Još streljiva? Svakako! Mine? Daj! Protutenkovski top sa samopunjačem? Nema kuda s njime, a i otišla bi u minus. Igra ne daje na kredit! Zrna bubnjaju po njoj, Lois diže oklopnu ploču iza stražnjeg stakla. Vrlo staromodno, ali ako je bilo dobro za Jamesa Bonda... Uzvraća paljbu i istovremeno povlači polugu i prska beton za sobom uljem. Žuti taksi nalijeće na klizavu masnu mrlju, gubi kontrolu i zabija se svom silinom u dizalicu. Lois osjeća zadovoljstvo kad vidi kako se lijepo zgužvao. Tko god bio vozač, za njega je Game Over! A zadovoljan je i njen račun. Rafali iz njenih višecjevnih topova komadaju još jedan taksi. Neka budala što se nije znala ni propisno oklopiti, zaključuje Lois, a htio bi s curom igrati mušku igru. Ništa, račun je još malo deblji. *** Shigeru gleda bitku u luci: kao da su se svi urotili protiv tog jednog taksija. On se osvrće po

okolici, uvjerava se da ga nitko ne vidi, da nitko neće primijetiti kako je nešto više do li reklamnog ukrasnog šarana. Shigeru, na prvi pogled tek NPC-koi, izlazi iz poprišta igre i ulazi iza scene, među podatke. Očitava broj taksija, broj licence i nalazi tko ga vozi. Nalazi sve o Lois i njenom računu i trenutnom poslu koji joj donosi toliko neprilika. Sviđa mu se djevojka. Odozgo, tek reklamni šaran, Shigeru vidi ono što Lois ne vidi dok crna limuzina uništava treći taksi i baca se u potjeru za njom. Shigeru vidi zasjedu. Oklopljeni kamionet naoružan do zuba, spreman da se zabije u nju i konačno probije njen već dobrano načet oklop i uzme joj paket i izbaci je iz igre. *** Lois psuje kad vidi lebdeći hologram slijeva, ogromnog bijelog šarana s crvenom mrljom na glavi, posutog crnim pjegama. Limuzina za njom uporna je, a djevojka nigdje ne vidi primatelja tog prokletog paketa, da ga se riješi i ide dalje. Stanje oklopa zabrinjava je. Streljivo je opet pri kraju. Motor se pregrijava. Šaran je riba. Šarani ne govore, osim možda u bajkama. Ali reklamni šaran može ispisati poruku na svome boku. Što šaran pred Lois upravo i čini. Iz limuzine pucaju na njega. Zaboravljaju da zrna ne škode hologramu. Upozorena, Lois grozničavo razmišlja što da radi. Ima samo jedan izbor, jedno oružje koje je čuvala upravo za ovakvu situaciju. Zna iza koje dizalice je čeka kamionet. Izvlači zadnje mrvice snage iz motora. Kamionet izlijeće iz zasjede i uz škripu guma baca se ravno na nju. Lois ga zalijeva plamenobacačem i skreće. Gume škripe. Plamteća crna masa je očeše, otkine joj stražnji desni blatobran, ali Lois se izvlači, a jureća buktinja čeono se sudara s limuzinom. Oba vozila eksplodiraju. Lois ostaje sama na doku. Sigurna je, smije izaći. Baca pogled na svog checkera i hvata je tuga kad vidi na što sliči. Osvrće se, ali nigdje ne vidi šarana. Zašto joj je pomogao? Ne stigne razmišljati o tome. Na dok stiže bijeli lincoln. Staje pored nje, spušta se zatamnjeni prozor. Lois predaje paket – nikad neće saznati što je u njemu – a na račun joj se slaže 100 000 digi$-a. Zajedno s bonusima za uništene neprijatelje, sasvim lijep posao.

Svejedno, dok sjeda da odveze svoju olupinu na popravak, Lois priželjkuje voziti bakice što odlaze unucima na rođendan. *** Lois skida slušalice i naočale za prividnu stvarnost. Trepće očima, osjeća ih kao da je netko usipao pijesak u njih. Konzola pred njom. Kutija s trećinom pizze. Prazne konzerve CrvenBika. Nered, kao i obično. Ali i, kad se sve zbroji i oduzme, 45 somova digi$-a. To ponekad uspije zgrnuti u tjedan dana, ako ne i dulje. Ali zašto joj je koi pomogao? A onda se sledi. Čula je za njih, naravno. Svi su čuli, nema tko nije. Igrači koji umru. Za koje nije samo Game Over, nego zapravo poginu u igri, dožive preopterećenje živčanog sustava, pa u stvarnosti završe u blaženom stanju mrkve, u nekoj bolnici, na aparatima. Nije igra uzalud bila zabranjena, dobro zna Lois. Ali nije to sve. Jer, čula je i druge priče. Na rubu nevjerojatnog. Urbane legende. Kako ti koji umru zapravo više nikad ne izađu iz igre, kako postanu NPC-i. Od običnih statista do... skoro duhova, likova koji postoje, ali nitko ne zna tko su zapravo i što rade i koji su im stvarni ciljevi. I što ako se jedan takav duh skriva kao reklamni hologram ukrasnog šarana što na svome boku crnom tintom ispisuje poruku o zasjedi? *** Lois zuri u zaslon svog računala. Pred njom je popis igrača. I među njima taj momak, Shigeru. Igrao je u parku. Prolaznici su ga zatekli kako leži pred klupom s koje se srušio. Nije reagirao na podražaje. Slina mu je curila niz bradu. Tri je godine već na aparatima. Igrao je pored jezera ispunjenog ukrasnim šaranima. Shigeru. Lois je gledala njegovu fotografiju na zaslonu. Spasio ju je, shvaća. Onaj kamionet bi je možda ubio. Ne, sigurno bi je ubio. Lois se zamisli. Na neki način, on je bio u igri, postoji u njoj. Sačuvan kao tancho, reklamni šaran. Što ako ga je ona mogla spasiti? Vratiti u stvarnost? Iz šarana u tijelo što je ležalo na aparatima u bolnici na drugom kraju svijeta? Odmor. Treba odmor. A onda će se vratiti u igru i pronaći šarana što se zove Shigeru. Aleksandar Žiljak

Radio, masovni medij Sedmi po redu Svjetski dan radija (eng. World Radio Day) obilježen je sredinom veljače ove godine. Spomen je to na početak emitiranja UN-ova radija koji je porukom: “Ovo su Ujedinjeni narodi. Obraćamo se ljudima svijeta”, započeo emitiranje 13. veljače 1946. iz New Yorka. Danas UN-ov radio emitira svoj program putem 600 postaja, na šest svjetskih jezika (arapski, kineski, engleski, francuski, ruski i španjolski), a vijesti i posebne programe na još šest jezika (portugalski, hindski, bengalski, urdski, indonezijski i svahili). Podizanje svijesti u javnosti i medijima o vrijednosti radija, poboljšanje međunarodne suradnje, osiguranje pristupa informacijama i slobode izražavanja putem radija neki su od ciljeva Svjetskog dana radija. Tema ovogodišnjeg sedmog po redu Svjetskog dana radija bila je Radio i sport. Usmjerena je na raznolikost u sportskom izvješćivanju (npr. promicanje tradicionalnih sportova i igara radi povezivanja ljudi s njihovom kulturnom baštinom kao što je primjerice u Hrvatskoj Sinjska alka – viteški turnir u Sinju), ravnopravnost spolova u sportskom izvještavanju (omjeri žena i muškaraca u sportu vrlo su nejednaki diljem svijeta te je iz tog razloga potrebno žurno smanjiti marginalizaciju žena unutar sportske sredine i povećati njihovo sudjelovanje u sportskim programima), te širenje mira i poticanje razvoja putem sporta (iskorištavanje

Slika 1. Britanska javna radiotelevizijska korporacija (BBC), jedna je od profesionalno najboljih radiotelevizijskih ustanova na svijetu. Danas odašilje programe na 42 jezika, a ima oko 140 milijuna slušatelja u svijetu

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

Slika 2. Svjetski dan radija obilježava se 13. veljače kao znak sjećanja na 1946. kada je u New Yorku osnovan radio Ujedinjenih naroda

Slika 3. Riječima: “Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb!” 15. svibnja 1926. emitiranje je započeo Radio Zagreb, današnji Hrvatski radio

sporta kao moćnog alata za jačanje društvenih veza i promicanje ideala mira, zajedništva, solidarnosti, nenasilja, tolerancije i prava). Koliko se daje važnosti obilježavanju Svjetskog dana radija govore i teme iz prethodnih godina: ravnopravnost spolova, sudjelovanje mladih, radio u izvanrednim situacijama i katastrofama, radio ste Vi i dr. Radio se razvio početkom XX. stoljeća, primjenom tehničkih inovacija na području radiodifuzije izumitelja Nikole Tesle, Guglielmoa Marconija i dr. 1909. u San Joséu u Kaliforniji zabilježeno je prvo radijsko emitiranje, a godinu dana poslije u New Yorku prvi prijenos uživo. 1920. u Pittsburghu započeo je rad prve svjetske komercijalne radijske postaje KDKA, a dvije godine poslije i Britanske javne radiotelevizijske korporacije (engl. British Broadcasting Corporation, akr. BBC) u Velikoj Britaniji. Riječima: “Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb!” 15. svibnja 1926. emitiranje je započeo i Radio Zagreb, današnji Hrvatski radio. U tome je trenutku još samo 10 europskih i ukupno 15 država imalo radijsku postaju. Danas HRT – Hrvatska radiotelevizija, kao neovisni javni medijski servis, obvezna je informirati javnost o radu državnih i javnih institucija te o svim temama bitnim za društvo, čuvati nacionalni identitet,

jezik i kulturu, poticati razvoj civilnoga društva i demokracije, promicati snošljivost i poštivanje različitosti, podržavati poduzetništvo i poticati solidarnost i humanizam. U prvoj polovici XX. stoljeća radio je postao, uz film, vodeći masovni medij, a ubrzo i sredstvo društvene mobilizacije i političke promidžbe, posebice u ratnim prilikama i totalitarnim režimima. Uživo izvještavanje s bojišnica tijekom rata i prijenos sportskih događaja, najpopularniji su radijski progarami. U Republici Hrvataskoj radio je imao vrlo važnu ulogu tijekom Domovinskog rata u informiranju javnosti o stanju na brojnim ratištima. Putem ovog masovnog medija zasnovanog na tehnološkom postupku prijenosa govora i zvuka putem radiovalova, vijesti su najbrže dolazile do većine hrvatskih građana, posebice do izoliranih područja i ranjivih skupina kao što su bili prognanici. Čuveni su bili izvještaji novinara Hrvatskog radija Siniše Glavaševića iz Vukovara. Njegovo hrabro, slikovito i objektivno izvještavanje i danas, četvrt stoljeća poslije, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. O važnosti radija, njegovom razvoju i izumiteljima svjedoče i brojne izdane marke: Amerikanac Norman Bel Geddes, zaslužan za obikovanje radija (SAD, 2011.), Radio slobodna Europa (Poljska, 2002.), 40 godina radija u Peruu (Peru, 2003.), 80. obljetnica radija (Belgija, 2005.), Svjetski dan radija (UN, 2013.), 90. obljetnica hrvatskog radija i 60. obljetnica hrvatske televizije, Guglielmo Marconi, talijanski izumitelj (Brazil, 1995.), Aleksandr Stepanovič Popov, ruski fizičar i konstruktor prve antene (Rusija 2009.) i dr.

Svečanosti sporta

Ovogodišnje XXIII. zimske olimpijske igre koje su se održale u južnokorejskom gradu Pjongčangu (PyeongChang) od 9. do 25. veljače 2018. godine istinski su potvrdile radio kao jedan od najmasovnijih medija. Pjongčang, 180 km istočno od Seula, tijekom Igara ugostio je oko 26 tisuća ljudi, od kojih oko šest tisuća sportaša iz 80 zemalja. Igre je “čuvao” prijatelj zaštitnik – bijeli tigar Suhorang – maskota Igara. Biatlon, bob, skeleton, curling, hokej na ledu, sanjkanje, umjetničko klizanje, brzo klizanje i brzo klizanje na kratke staze, alpsko skijanje, skijaško trčanje, akrobatsko skijanje, nordijska kombinacija, skijaški skokovi i snowboard bili su

Slika 4. Marke zadnjih pedesetak godina daju svoj doprinos prazniku svjetskog sporta – olimpijskim igrama

sportovi na programu ovogodišnjih igara o kojima su između inih medija izvještavali i radijski novinari. O ovom zimskom prazniku sporta svjedoče i poštanske marke izdane u povodu održavanja olimpijskih igara ili slavlja uspjeha pojedinih sportaša za svoju državu: XXII. zimske olimpijske igre u Sočiju (Kazahstan, 2015.), XXI. zimske olimSlika 5. Biatlon je jedna od “teh- pijske igre u ničkih” disciplina Zimskih olimpij- V a n c o u v e r u skih igara. Osim skijaškog trčanja ( A r m e n i j a , podrazumijeva i gađanje malokali2010.), XVI. zimbarskom puškom ske olimpijske igre u Albertvilleu (Hrvatska, 1992.), XIV. zimske olimpijske igre u Sarajevu (Ekvador, 1984), XII. zimske olimpijske igre u Innsbrucku 1974. (Austrija, 1975.) i dr. Ivo Aščić

Igle

VELIKI MALI IZUMI

Okruženi smo brojnim malim i jednostavnim stvarima za koje nam se čini da je potpuno normalno da postoje, da ih imamo i rabimo. Pri tome nam se čini kako nisu “neka velika mudrost” i da su ih ljudi imali i rabili od davnina. Ipak, bez njih bi nam život bio oskudan i u mnogim potrebama bi nam nedostajali. Takvi su izumi ipak nastali nečijom domišljatosti, trudom i radom te većinom postali opća svojina čovječanstva. Stoga bi ih trebalo nazivati velikim malim izumima, jer su većinom mali po tehničkoj izvedbi, a veliki po koristi koje od njih imamo na svakom koraku.

Obično šilo s drškom

Igla je jedan od najstarijih pribora i oruđa koja čovjek rabi. Nastala je vjerojatno odmah iza toljage, koplja, kamenoga noža i sjekire. Prvotne su igle bile zašiljeni dijelovi kosti, drva, roga ili riblje kosti i trnovi nekih biljaka. Iako su većinom tehnički jednostavne, raznolike se igle široko primjenjuju u kućanstvu, radionicama, strojevima te u medicinskom instrumentariju.

Vrste i izvedbe igala

Šilo je najstarija igla. Šilima se nešto probada, obično tkanina, koža, guma ili sintetika, da bi se

Pribadače s glavom

Obična sigurnica

kroz te otvore vezicama spajalo ili šilo, odakle im i naziv. Potrebno je u gotovo svakoj radionici, a osobito se rabi u kožarskoj tehnici i obućarstvu. Šilo je igla s jednim zašiljenim krajem, dok je drugi kraj učvršćen u prikladan, većinom drveni držak. Probada se rukom, a s čvršćim izvedbama i udarcima čekića. Pribadača, ili prema lat. fibula, igla je spajalica koja služi za oblikovanje tkanina ili kože kao odjeće ili za spajanje manjih površina u veće pri izradbi pokrivala za nadstrešnice ili šatore. Takve su igle većinom zašiljene na jednom vrhu, a drugi je tup, zaobljen ili u obliku glavice. Posebne pribadače služe za oblikovanje odjeće, pričvršćivanje ukrasa, znački, pokrivala glave, kose i sl. Sigurnica, razgovorno i ziherica (prema njem. Sicherheitsnadel: sigurna igla), znatno je složenija pribadača koja je oblikovana kao kopča. U njoj se šiljasti dio nakon pribadanja na neki način zatvara u ugrađeni štitnik. Često služi kao nosač ukrasa, tzv. broš (prema franc. broche: kopča). Šivaća igla tehnički je složena igla, jer je u njoj ugrađen otvor, tzv. ušica za udijevanje konca ili uzice. Ušica je uska, tek toliko da se u nju može udjenuti predviđeni konac ili uzica. Kako je to obično prilično teško, nastala je uzrečica za teško izvediv posao: “kao udjenuti konac u iglu”. Nekada se rabe i pomagala za udijevanje, načinjena od tanke žice ili lima. Od davnina su se šivaće igle izrađivale od kosti, drva, roga i ribljih kosti. Tek su u XIV. stoljeću čelične šivaće igle u Europu donijeli Arapi.

Šivaće igle

Igla u šivaćem stroju

Singerica s početka XX. stoljeća

Takve, ručno izrađene igle bile su rijetke i skupe. Strojno proizvođenje igala počelo je u Europi i Americi tek u XIX. stoljeću, a od tada se jeftine šivaće igle nalaze gotovo u svakom kućanstvu. Šivaća igla rabila se tisućama godina za naporno i dugotrajno ručno šivanje tkanina i kože. Tek je u XVIII. stoljeću konstruiran šivaći stroj, u kojem je posebna šivaća igla glavni radni dio. Tek je šivaći stroj omogućio brzo i lako šivanje, te znatno promijenio izradbu odjeće i drugih šivanih proizvoda. Općenito su se šivaći strojevi počeli upotrebljavati u tekstilnoj industriji tek početkom XIX. stoljeća, a u kućanstvima tek krajem XIX. stoljeća, često kao obvezni dio miraza ili dote. U nas su u prvoj polovici XX. stoljeća bili osobito popularni šivaći strojevi marke Singer, tzv. singerice. Tvornicu su 1851. godine osnovali u New Yorku Isaac Merrit Singer i Edward Clark pod nazivom I. M. Singer & Co, a ta tvornica radi i danas u SAD-u (Tennesse). Bili su toliko cijenjeni da se donedavno za nešto što izvrsno funkcionira rabio pridjevak “radi kao singerica!”. U Hrvatskoj je 1955. godine u Zadru osnovana Tvornica “Vlado Bagat”, koja je proizvodila popularne šivaće strojeve, tzv. bagatice. Tvornica je prestala s radom 2002. godine. Danas je tržište preplavljeno brojnim i raznolikim šivaćim strojevima raznih proizvođača. Pletaće igle velika su skupina posebnoga pribora za pletenje, razgovorno i štrikanje (prema njem. Stricken: od Strick: uže, konopac) tkanina od osnovnih niti pletenih raznim postupcima. Pletaće igle znatno su deblje i dulje od šivaćih igala. Izrađuju se od drva, metala, kostiju ili plastike. Igle za jednostavno pletenje imaju zašiljen

Bagatica iz 2. polovice XX. stoljeća

jedan ili oba kraja. Igle za kukičasto pletenje, tzv. kukičanje ili kačkanje, razgovorno i heklanje (prema njem. häkeln, od Haken: kvaka, kuka), imaju na jednom kraju kukicu kojom se zahvaća nit i provlači kroz već oblikovane omče. Igle za izradu čipki većinom imaju ušice ili kukice pri jednom kraju, a drugi je kraj usađen u držak. Ribarske igle služe za pletenje ili popravak ribarske mreže. Prema ostalim iglama su prilično velike, a obično u sebi imaju zamotak konca od prirodnih ili umjetnih niti za oblikovanje novih ili oštećenih oka mreže. Po tome više sliče čunku tkalačkog stana, jer se njima ne šije niti plete, nego se samo kroz očice mreže provlači i zavezuje nit, ali je tradicijski ostao naziv igla. Udarne igle strojni su dijelovi koji pod djelovanjem elastične opruge u nešto udaraju ili nešto probijaju. Važan su dio vatrenoga oružja, jer udarcem u upaljač pale eksplozivno punjenje u čahuri metka, bombe ili mine. Čačkalice su drvene ili plastične igle, zašiljene na oba kraja, koje ponajprije služe za uklanjanje ostataka hrane između zubi, odakle im i naziv. Prema arheološkim nalazima čačkalice su se rabile još u prapovijesti. Čačkalice služe i kao jednostavan jedaći pribor za usitnjene komadiće hrane ili tzv. brzu hranu te kao pomoćni pribor za šivanje umotanih dijelova hrane pri posebnom oblikovanju. Nešto veće drvene ili metalne igle, tzv. Štapići, služe za nabadanje komada hrane pri pečenju na vatri i sl., što sve već ulazi u kuharske vještine. Cjevaste igle služe za unos neke tekućine u ubodeno tijelo. Izrađene su kao zašiljene cjevčice koje izlaze iz nekoga spremnika. Najpoznatije

Udarna igla vatrenoga oružja

Par pletaćih igala u postupku pletenja

Igle za kukičanje i pletenje

su tzv. injekcijske igle (prema lat. iniectare: unijeti) kojima se unosi ljekovita ili hranjiva tekućina u tkivo ili krve žile ili se njome uzima krv iz krvožilnoga sustava radi laboratorijskih pretraga ili stvaranja zalihe krvi. Gramofonske igle služile su za prijenos mehaničkoga zapisa zvuka s fonografskog valjka ili Igla na medicinskoj injekcijskoj šprici

Igla za popravljanje ribarskih mreža s namotanom niti

Magnetska igla na kompasu

gramofonske ploče na mehaničku ili električnu zvučnicu. Bile su to posebno oblikovane čelične igle, čvrstoćom usklađene s mehaničkim nosačem zvuka. Pojavom magnetskoga, a potom i laserskoga snimanja i reprodukcije ploča, gramofonske su igle otišle u povijest. Pokazne igle kazaljke su mnogih analognih pokaznih i mjernih instrumenata (kompasa, električnih instrumenata, mehaničkih vaga, tlakomjera, analognih pokaznika na upravljačkim ploča-

ma vozila i dr.). U počecima takvih instrumenata to su stvarno bila igličasta tijela, a iako danas mnoge kazaljke više ne sliče iglama, naziv se zadržao. Zaključak Iako su igle tehnički vrlo jednostavne, do danas su ostale često rabljenim priborom u svakodnevnom životu i radionicama te kao važan strojni dio. Dr. sc. Zvonimir Jakobović

Vitlo i vodeni top…

RIBARSKI ILI VAROGASNI BROD

Nacrt u prilogu

6 7

7 6 6

4 1

Slika 1.

ø18

Motore s pripadajućim reduktorima (namije njenima za smanjenje okretaja i povećanje snage) kupili smo putem interneta. Dimenzije cjelokupnog sklopa su duljina 6 mm, širina 6 mm i visina 6 mm. Jedno vitlo namijenjeno je za spuštanje i podizanje kranova, a drugo za spuštanje i podizanje mreže. Motore smo smjestili jedan do drugog i cjelokupan sklop smjestili između kranova. Na Slici 1. Konstrukcija vitla vidite sve dijelove od kojih se sastoji konstrukcija vitla. Nakon izrezivanja svih pripadajućih dijelova od broja 1 do 7 i bušenja rupa, lijepit ćete sljedećim redom. Na postolje vitla (pozicija br. 1) zalijepite dno valjka (pozicija br. 2). Nakon toga zalijepite stražnju ploču (pozicija br. 5) i odmah zalijepite dio nazvan dno motora (pozicija br. 3). Prednja se ploča ne lijepi već se s dva vijka učvršćuje na postolje vitla. Na taj način moguće je ispravljanje manjih grešaka, a koje mogu utjecati na slobodno okretanje valjka. Kada su svi dijelovi zalijepljeni sve to obrusite i dotjerajte na zadane mjere. Nakon toga lijepite dijelove nosača motora i bočne nosače motora. Nakon lijepljenja kupljeni motori s reduktorom precizno sjedaju u za to pripremljene otvore. Nakon toga motore možete dodatno učvrstiti metalnim pločicama s gornje strane, na taj način da pločice postavite na bočne nosače motora i učvrstite ih manjim 6 vijcima.

Izrada vitla za ribarski brod

Valjke možete izraditi pomoću tokarskog stroja. Za njihovu izradu zatražite pomoć nekog iskusnijeg modelara ukoliko niste nikada radili s tokarskim strojem. Ukoliko ih niste u mogućnosti tako izraditi, predlažemo da valjke izradite od pet dijelova (tri prstena promjera 26 mm i debljine 4 mm i dva prstena promjera 18 mm i debljine 12 mm). Slijedeći ilstraciju na Slici 2. Valjak pažljivo lijepite prstene prikazanim redoslijedom.

I u ovom broju očekuje nas mnogo zahtjevnog rada oko izrade vitla za ribarski ili topa za vartogasni brod. Vjerujemo kako su vam naše dosadašnje upute pomogle izraditi vaše brodove.

Slika 2.

Bez obzira na koji način ste izradili valjke, ne zaboravite kroz sredinu valjaka izbušiti rupu promjera 4 mm. U rupu je potrebno pomoću dvokomponentnog ljepila zalijepiti osovinu (promjera 4 mm i duljine 60 mm). Za spoj osovine valjka i osovine reduktora upotrijebite kardane (Slika 3. Spoj vitla i reduktora). Kardane možete kupiti preko interneta ili ih uz pomoć nekog starijeg modelara sami izraditi. Uloga kardana je omogućivanje prijenosa rotacije osovine reduktora na vitlo. Također kardan sa slike omogućuje da sve manje greške u konstrukciji vitla (posebno postavljanje osi reduktora i osi vitla na istu os) ispravite i da ne dođe do pucanja prilikom opterećenja u radu. Kutiju za pokrivanje motora i reduktora izradit ćete vrlo jednostavno. Na Slici 5.

Slika 3.

Poklopac motora, vidljivo je od kojih se dijelova sastoji. Dijelove izrežite, obrusite i zalijepite slijedeći Sliku 5. Dosadašnje iskustvo sigurno će vam u tome pomoći. Kada se ljepilo osuši sve obrusite i dobro obojite lakom za drvo, jer će tijekom rada vitla biti izložena vodi, a to bi moglo pogubno djelovati Slika 4. na drvo. Vitla smjestite između kranova na palubi, učvrstite ih vijcima. Na kranu koji ste već prije izradili učvrstite koloture. Koloture možete pronaći u nekom od starih printera ili skenera. Na Slici 4. Konopci vidljivo je kako možete postaviti konopce za upravljanje kranovima i mrežom. Slijedeći ove upute izradili ste svoj ribarski brod. U jednom od sljedećih brojeva dat ćemo vam smjernice za izradu elektronskih sklopova

9 10

Slika 5.

kako biste mogli upravljati daljinskim upravljanjem vaš ribarski brod.

Izrada vodenog topa

Naš brod ima dva topa, jedan na krmenom dijelu broda i pramčani top. Pramčani top pokretan je i daljinski upravljiv. Top na krmenom dijelu nećemo opisivati, jer je identičan kao i pramčani top i vrlo ga je lako izraditi slijedeći upute za izradu pramčanog topa.

Na Slici 6. Vodeni top vidite kako treba izgledati gotov top spreman za ugradnju u trup. Vodeni top sastoji se od dva dijela međusobno povezana metalnom šipkom promjera 6 mm i duljine 105 mm. Ta metalna šipka omogućuje da se top može okretati oko svoje osovine. Okretanje se postiže pomoću servomotora. Također je pokretna i cijev topa i nju pokreće drugi servomotor. Na taj smo način omogućili da se topom može upravljati daljinskim upravljanjem. Prvo izradite postolje topa i mjesto za smještanje servomotora koji pokreće top oko osovi-

ø4

r=10

Slika 6.

ne. Izrežite postolje topa od šperploče debljine 6 mm. Nosač osovine izrađen je na tokarskom stroju, ali ga možete izraditi iz bloka lipe. Pazite da je rupa promjera 6 mm na točno određenom mjestu, jer to utječe na ugradnju u trup i potpunu funkcionalnost topa. Nakon toga pripremite dva nosača servomotora (pozicija br. 17) i vezni blok (pozicija br. 18). Zalijepite ih na predviđena mjesta na postolju topa. Sada pristupite izradi samog topa. Mi smo izradili top na tokarskom stroju pa je on izrađen od bloka drveta promjera 74 mm u skladu s dimenzijama na Slici 7. Vodeni top. U sredini sklopa potrebno je izbušiti rupu 6 mm i dubine 58 mm. U tu rupu ulazi metalna osovina promjera 6 mm. Na donjoj strani topa potrebno je zalijepiti dva nosača servomotora na točno predviđena mjesta. Nosače motora izradite od dva manja bloka lipe debljine 19 mm. Na Slici 7. Nosači servomotora (pogled s donje strane) vidljiva su dva otvora promjera 6 mm i pravokutnik. U otvor u sredini dolazi metalna osovina oko koje se top okreće, a kroz drugi otvor prolazi manja žica koja povezuje servomotor i cijev topa. Na poziciju pravokutnika

r=37 ø6

ø6

Slika 7.

dvokomponentnim ljepilom zalijepite metalnu pločicu u kojoj ćete probušiti otvor promjera 1 mm. U taj otvor stavit ćete komadić žice, a njezin drugi kraj postavit ćete u ruku servomotora koji je smješten na postolju topa. Taj motor, žica i pločica omogućavaju okretanje cjelokupnog topa oko metalne cijevi promjera 6 mm. Na nosače (pozicija br. 19) pričvrstite servomotor i povežite cijev topa i ruku servomotora manjom žicom. Time ste omogućili podizanje i spuštanje cijevi topa. Na cijev je potrebno učvrstiti metalnu cjevčicu koja će imati ulogu mlaznice. Vama i vašoj domišljatosti prepuštamo spajanje mlaznice i cjevi topa. Na mlaznicu je potrebno spojiti plastičnu cjevčicu koja povezuje pumpu za vodu smještenu u trupu. Cijev je potrebno provući kroz kružni R.b. Opis dio tijela topa. Ispred kabine na palubi 1. Postolje vitla potrebno je izrezati kvadrat- 2. Postolje valjka ni otvor 100 mm×100 mm. 3. Postolje motora Kroz taj otvor spustit ćete 4. Prednja ploča postolje topa i zalijepiti ga za trup broda. Kako biste 5. Zadnja ploča omogućili čvrst spoj trupa i 6. Bočni nosač motora postolja poslužite se letvi- 7. Nosač motora cama različitih debljina. 8. Valjak Nakon toga izrežite ploču 9. Bočne šperploče 120 mm×120 mm 10. Gornja i otvor promjera 76 mm. Tom pločom prekrit ćete otvor 11. Prednja koji je nastao na palubi pri 12. Zadnja ugradnji postolja topa. 13. Tijelo topa Kako bi vaš top imao 14. Cijev topa vodu, potrebno je još ugra15. Postolje topa diti vodenu pumpu u trup broda. Mi smo upotrijebi- 16. Nosač osovine li pumpu izvađenu iz auta 17. Nosači servomotora (pumpa za pranje stakla). 18. Vezni blok Kako pumpa radi na 12 V, mi 19. Osovine vitla ćemo ugraditi akumulator 20. Osovina topa

12 V i 7 Ah. Time ćemo osigurati dovoljno električne energije za napajanje svih potrošača. Kako bi pumpa mogla uzimati vodu za gašenje požara, na krmi ispred kormila ugradili smo cjevčicu. Pumpu i cjevčicu spojili smo plastičnim crijevom, mjesta spoja osigurali spojnicama. Kada ste sve ugradili, potrebno je unutrašnjost broda prelakirati s nekoliko slojeva vodootpornog laka. Pri lakiranju se služite zaštitinim sredstvima i slijedite upute proizvođača pri radu lakom. Uvijek imajte na umu kako ste u brod svjesno doveli vodu, pa ukoliko dođe do propuštanja vode iz neke od cijevi, moguću štetu umanjite kvalitetnim lakiranjem. Izrada topa, ugradnja servomotora, pumpe i cijevi vjerojatno je najzahtjevniji dio u dosadašnjem radu. Kako je ponekad teško riječima objasniti postupke u radu, a slika govori više od tisuću riječi, mi smo mnogo slika o izradi postavili na našu Facebook grupu. Kao i do sada sve nejasnoće, pitanja koja vam se nameću tijekom izrade možete slobodno postaviti na našu grupu na adresi Facebook grupe Brodomodel_vatrogasac_ribarski Miljenko Majstrović Popis dijelova vitla i vodenog topa

Materijal

Kom.

Šperploča 6 mm

Jelova letvica 12 mm

Letvica promjera 26 mm

Šperploča 3 mm

Blok lipe promjera 86 mm×D 110 mm,

Lipa D 115 mm×Š 10 mm×V 20 mm

Šperploča 3 mm

Lipa promjera 86 mm×D 110 mm

Lipa

Metalna žica promjera 4 mm

Metalna šipka promjera 6 mm i duljine 105 mm

Od znanstvene teorije do svjetske tvrtke i prozvoda Sustavno i dugotrajno vođenje robotičke kronike omogućava spajanje podataka koji se u prvi mah ne čine povezani. Potpuni uvid dobije se kad se zatvori krug saznanja koji vodi od nove znanstvene teorije (koju svi negiraju) preko pokretanja tvrtke (koja grca u novčanim teškoćama) do razvoja, proizvodnje i tržišnog uspjeha svjetskih razmjera s proizvodom koji je sinonim za servisnu robotiku i prodaje se u milijunskim količinama. Tako proizvod i tvrtka postaju potvrda i promotori znanstvenoga koncepta. Još je zanimljivije, s distance od nekoliko desetljeća, vidjeti kakva je bila recepcija tog razvoja i rada u Hrvatskoj. Danas se može dokumentirano potvrditi da je Hrvatsko društvo za robotiku (HDR), unatoč tada oskudnim podacima zaista u stopu pratilo događanja vezana uz okolnosti osnivanja američke tvrtke iRobot o čemu svjedoče programi rada škola robotike i nabava opreme. Za Državne škole praktične robotike započete 1999. godine HDR je 2000. godine od nje-

Početni Lego-model s kojim je Joseph Jones (gore) modelirao svoju ideju servisnog robotičkog usisavača iz 1988. godine (dolje). Lego-model nazvao je Rug Warrior i prikazao ga na Robotičkoj olimpijadi. Iz Lego-modela nastao je poznati edukacijski mobilni robot Rug Warrior, ali i robotički usisavač Roomba do sada prodan u 15 milijuna primjeraka.

SVIJET ROBOTIKE

mačke tvrtke Joker Robotics kupio dva primjerka edukacijskog mobilnog robota Rug Warrior Pro. Uz robote je nabavljena i knjiga Anite Flyn i Josepha Jonesa Mobile Robots: Inspiration to Implementation. Nakon proučavanja robota Rug Warrior zaključeno je da je preskup za masovniju primjenu (koštao je oko 3000 kn po komadu) kakva je bila zamišljena. HDR je na Državnim školama robotike uveo praksu ustupanja mobilnih robota polaznicima kako bi se širilo zanimanje za robotiku. Bilo je to prvi put da se u nekoj vrsti obrazovanja (osnovno, srednje i visoko školstvo) u Hrvatskoj koriste autonomni mobilni roboti čije upravljačke jedinice nisu bili interfejsi, tj. tijekom rada nisu bili povezani žično s računalom. Usput rečeno, u osmoškolskoj terminologiji u Hrvatskoj pogrešan pojam robotičkog interfejsa za robotički kontroler toliko se ukorijenio da se i danas (nepravilno) koristi. Do pokretanja Državnih škola robotike HDR-a robotika se u hrvatskim srednjim školama nije ni naslućivala, a na fakultetima se gotovo isključivo radilo na industrijskoj robotici. Mobilna robotika tretirana je kao sadržaj in status nascendi, a servisnu se robotiku držalo egzotičnim područjem. U programima osmogodišnjih škola kružio je pojam tzv. rull-based programiranih mobilnih robota izrađivanih po konceptu koji je mobilni robot shvaćao kao pokretno računalo. Jedan od dva nabavljena robota Rug Warrior s računalom ustupljen je laboratoriju za robotiku FER-a gdje je ostao dvije godine, ali nije imao znatnijeg utjecaja na recepciju i proučavanje reaktivne robotike. Drugi primjerak Rug Warriora zajedno s prvim izdanjem knjige Mobilni roboti: od inspiracije do implementacije, bio je u sklopu inicijative za osnivanje Udruge za robotiku Split 2000. godine poklonjen Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. U oba pokušaja da se u hrvatskim fakultetskim krugovima afirmira behavior-based robotika zaključeno je da je riječ o igračkama i da bi roboti trebali biti veći. Ocijenjeni su na isti način kako je 1991. godine u poslovnom krugu ocijenjen i njihov prototip sastavljen od Lego-kockica

Voditelj Praktikuma robotičke škole Hrvatskog društva za robotiku magistar elektrotehnike Ivan Ljubi (na slici lijevo) (u to vrijeme srednjoškolac, a poslije student FER-a) držao je behaviour-based (BB) koncept upravljanja i programiranje u Interaktivne C nerazumljivim za srednje škole pa su na kraju odabrani roboti Groe Bit tvrtke Paralela koji su masovnije korišteni sve do gašenja škole. Na slici desno prikazana je demonstracija rada reaktivnih robota: dva Rug Warriora i četiri Grow Bota na školi robotike u 1. tehničkoj školi Tesla 2000. godine. Zagrebački primjerak Rug Warriora (slika desno) danas je u robotičkoj muzejskoj zbirci Hrvatskog robotičkog saveza.

koji je istraživač na Massachusetts Institute of Technology Joseph Jones nazvao Rug Warrior, želeći ga pretvoriti u mobilni usisavač. Na kraju je Jones ipak uspio u svojoj nakani. Mobilni usisavač poznat po nazivu Roomba razvio je do proizvoda za tada tek pokrenutu tvrtku iRobot koju su kao start-up kompaniju pokrenuli njegovi kolege s MIT-a, zagovaratelji BB-koncepta upravljanja. Bila je to i prva robotička tvrtka koja se bavila razvojem i proizvodnjom isključivo mobilnih servisnih robota. Do kraja 2015. godine prodano je u cijelom svijetu oko 15 milijuna različitih inačica usisavača Roomba. Usporedno, Rug Warrior postao je jedan od najpoznatijih edukacijskih robota. Svojim dizajnom s prozirnim taktilnim oklopom naglasio je postojanje kontinuiteta s kibernetikom i kornjačama Waltera Graya iz pedesetih godina XX. st. Treba naglasiti da se povezanost između edukacijskog robota Rug Warrior i tvrtke iRobot nije ni naslućivala na našim prostorima. Bilo je to vrijeme samog početka intenzivnijeg korištenja interneta. Ali nije sve išlo ni brzo ni glatko. Jones je ideju jeftinog robota usisavača na reaktivnom konceptu predložio matičnoj tvrtki Denning Mobile Robotics gdje je, sa strojarom Jackom Shimekom konstrukcijski razrađivao mali robotički usisavač radnog naziva RoboBroom. Kompanija je prijedlog odbila s obrazloženjem da se Jones i Shimek zabavljaju igračkama, a da bi “pravi” roboti usi-

savači trebali biti veći i skuplji. Stoga je Jones 1992. godine bio posuđen tvrtki iRobot koju je vodio Colin Angle. Jonesov rad na malom robotu usisavaču pomogla je jedna japanska kompanija s 20 000 USD. Jones je bio prvi zaposlenik iRobota s punim radnim vremenom. Kada ih je napustio nakon 15 godina imali su 300 zaposlenih. Tvrtka iRobot autonoman usisavač Roomba stavila je na tržište 2002. godine po niskoj cijeni od 299 USD. Bilo je to gotovo godinu dana nakon što se na tržištu pojavio skupi Electroluxov Trilobit. Do danas je na tržištu opstala Roomba koja je i najvažniji proizvod iRobota. HDR je za potrebe Centra za praktičnu robotiku, koji je zamišljen i kao referentni robotički centar u kojem se neko vrijeme moglo vidjeti i iskušati tehnološki najvažnije robote, uvezao 2004. godine dvije Roombe još u vrijeme kada se nisu mogli nabaviti u Europi. Ukupna uvozna cijena s carinama bila je oko 3500 kn po robotu. Jedan robot je rastavljen radi prikaza njegove konstrukcije i načina proizvodnje. Oba primjerka Roombe iz prve serije u muzejskoj su zbirci današnjeg HROBOS-a. Složenija kineska replika Roombe sa stanicom za autonomno punjenje mogla se 2008. godine u Zagrebu nabaviti pod imenom Suspiro za manje od 1000 kn. Danas se najnovije verzije robota Roomba mogu nabaviti u Hrvatskoj u svakoj većoj prodavaonici usisavača po cijeni od oko 4000 kn.

Dva primjerka robotičkog usisavača Roomba američke tvrtke iRobot nabavilo je Hrvatsko društvo za robotiku 2004. godine. Dva primjerka usisavača "Roomba" američke tvrtke "iRobot"arhitekturi nabavilo Načelo rada Roomberobotičkog isto je kao i edukacijakog robota Rug Warrior (na slici desno). Radi se o supsumtivnoj uprav-je ljanja u kojoj se ponašanja stroja aktiviraju stanjem senzora koji su izravno povezani s motorima. Na slici u sredini prikazana Hrvatsko društvo za robotiku 2004. Načelo rada "Roombe" je kao(PHOTO) i edukacijakog je organizacija upravljanja s ponašanjem bijegagodine. (ESCAPE) od prepreke, zaobilaženja (AVOID)isto i fototaksije ili gibanja prema izvoru svjetla (npr. Far stanice za punjenje baterija). Početno stanje stroja slobodno je lutanje (CRUISE) po prostoru robota "Rugzaokupljen Warrior" slici desno). Radi supsumtivnoj upravljanja dok ne bude nekom(na senzorskom pobudom. U slučajuse da o se dva ili više ponašanjaarhitekturi pojave istovremeno o prednosti u odlučuje arbitrator. Rug Warrior i Roomba primjeri su robota za koje se ne može reći da su fiksno programirani, a u stanju kojemu ponašanja stroja aktiviraju stanjem senzora koji suZbog izravno povezani s motorima. su izvoditise korisne polove. Oni nisu automati u klasičnom smislu programiranosti. toga su bili revolucionarni proizvodi koji su donijeli i tržišnu dobit (shema iz knjige Anite Flyn i Josepha Jonesa Mobile Robots: Inspiration to Implementation). Na slici u sredini prikazana je organizacija upravljanja s ponašanjem bijega (ESCAPE) od prepreke , zaobilaženja (AVOID) i fototaksije (PHOTO) ili gibanja prema izvoru svjetla REFERENCE (RAZVOJNI PUT) TVRTKE iRobot (npr. Far stanice za punjenje baterija). stanjesponzori stroj jeimale slobodno lutanje (CRUISE) Robotičke kompanije koje nisu pokretaliPočetno veliki i bogati su velike početne poteškoće upo radu. Tvrtka nije bila izuzetak. Unekom vrijemesenzorskom kada se Jones kod njih zaposlio imali su da poteškoća prostoru dokiRobot ne bude zaokupljen pobudom. U slučaju se dvas iliisplaviše tom plaće i jedinom zaposleniku. Tim više, instruktivno je pogledati njihove reference od 1991. do danas. ponašanja pojave istovremeno o prednosti odlučuje2004.: ARBITRATOR. Rug Warrior i Roomba pobjeda na natječaju za razvoj malog vozila 2016.: Braava, robot za brisanje mrlja bez vozača (SUGV), a u stanju su izvoditi 2015.: Roomba 980 usisavač primjeri su robota za kojes inteligentnom se ne može reći da su fiksno programirani 2002.: robot usisavač Roomba; isporuka robota videonavigacijom i veza prema cloud-apliameričkoj vojsciZbog toga su bili upravljanje korisne kacijama polove.zaOni nisu automati u klasičnom smisluPackBot programiranosti. 2001.: PackBot, istraživao ruševine Trgovačkog 2014.: Scooba 450, robot za pranje poda centra nakoniz napada 2013.: Roomba 800, Ava 500 koji kolaborativni robot, i tržišnu dobit Anite Flyn i revolucionarni proizvodi su donijeli (shema knjige11. rujna 1998.: pobjeda na natječaju DARPA za taktičkog Mirra 530 robot za bazene;,prodano više od

mobilnog robota; kasniji Pack-Bot 10 milijuna kućnih robotaRobots :Inspiration to Implementation"). Joseph Jonesa "Mobile 1996.: razvoj robota Ariel za detekciju i uništavanje 2012.: preuzimanje tvrtke Evolution Robotics; isporučeno više od 5000 vojnih robota 2011.: Look, mali lagani UGV, Scooba 230 za pranje podova, Roomba 700 serija 2010.: proslava 20. godišnjice, pokroviteljstvo National Robotics Weekenda, nadzor naftnih mrlja u meksičkom zaljevu 2009.: edukacijska inicijativa SPARK 2008.: ulazak u maritimnu robotiku, komunikacijski taktički robot LANdroid 2007.: edukacijski robot Create; robot za čišćenje bazena Verro, robot za čišćenje oluka Looj 2006.: robot za skupljanje dlaka životinja Dirt Dog 2005.: servisni robot Scooba, robot za pranje podova; dionice tvrtke iRobot na NASDAQ burzi

mina 1991.: razvoj hodača Genghis za NASA-u, robota za istraživanje svemira 1990.: robotičari s MIT-a Colin Angle, Helen Greiner i Rodney Brooks osnovali tvrtku iRobot

Za edukacijske potrebe škole robotike prevedena je i vrlo instruktivna knjiga o Rug Warrioru. Nažalost danas se može konstatirati da behavior based koncept nije osobito zaživio u hrvatskim obrazovnim, posebice akademskim prostorima. Igor Ratković

Foucaultovo njihalo Krajem 2017. godine nova investicija stigla je u Tehnički muzej Nikola Tesla u Zagrebu. Riječ je o Foucaultovom njihalu koje vjerno dočarava rotaciju Zemlje oko svoje osi. Njihalo je nazvano prema francuskom fizičaru Leonu Foucaultu koji je 1851. godine zamislio i izveo pokus u pariškom Pantheonu kojim je dokazao kako se Zemlja okreće oko osi. Željezno-olovnu kuglu mase 28 kg objesio je na jedan kraj 67 metara duge žice dok je drugi kraj učvrstio za strop. Pomaknuvši taj sistem njihala iz ravnotežnog položaja i pustivši ga da se slobodno njiše, primijetio je da se ravnina gibanja njihala zakreće kroz vrijeme. Koji je uzrok promjene ravnine gibanja njihala čitatelj može saznati u ovome članku. Fizikalno se zakret ravnine gibanja njihala objašnjava na sljedeći način. Temeljno je svojstvo njihala zadržavanje ravnine njihanja dok na njega ne počne djelovati vanjska sila. U ovom konkretnom slučaju, ravnina njihanja mijenja se zato što na njega djeluju inercijalne sile koje se javljaju zato što Zemlja rotira oko osi i zato što se samo njihalo pokreće. Rotirajući sustav Zemlje neinercijalni je što dovodi do pojave centrifugalne i Coriolisove sile. I dok djelovanje centrifugalne sile najviše zamjećujemo na tijelima koja miruju dok se gibaju po kružnici, tako Coriolisova sila djeluje samo na tijela koja se k tome i gibaju u rotirajućem sustavu. Općepoznato je da zračne mase i morske struje skreću udesno na sjevernoj poluci gibajući se prema ekvatoru zato što dolaze u područje brže rotacije. Kad se njihalo njiše, ima relativnu brzinu v(r) prema Zemljinoj površini te na nj djeluje Coriolisova sila F (C) = 2*m*v(r)ω(z), pri čemu je ω(z) kutna brzina Zemljine rotacije, a m masa tijela u gibanju. Coriolisova sila uvijek je okomita na vektor kutne brzine rotacije Zemlje i vektor gibanja tijela te djeluje kao smetnja stacionarnom gibanju i zakreće ravninu njihanja. Ako ravninu njihanja postavimo na Zemljinom ekvatoru, neće dolaziti do zakreta ravnine njihanja. Coriolisova sila ovdje ne djeluje zato što je vektor gibanja njihala paralelan s vektorom kutne brzine Zemljine rotacije koja je uvijek paralelna osi rotacije, ako se njihalo njiše u

TEHNIČKI MUZEJ NIKOLA TESLA

smjeru sjever-jug. Produkt paralelnih vektora v(r)*ω(z) iz formule F (C) = 2*m*v(r)*ω(z) jednak je u ovom slučaju nuli zato što su oni međusobno paralelni. Vektori v(r)*ω(z) mogu na ekvatoru biti i okomiti, ako je smjer gibanja njihala v(r) istok-zapad, a tada Coriolisova sila djeluje točno prema središtu Zemlje ili na suprotnu stranu, od Zemlje. Kako bilo da bilo, Coriolisova sila na ekvatoru ne postoji što znači da neće dolaziti do zakreta ravnine njihanja. Drugim riječima, u kojoj god proizvoljnoj ravnini zanjišemo njihalo, ono će uvijek zadržati taj smjer gibanja. Ako krenemo prema sjeveru i postavimo ravninu njihanja negdje između ekvatora i sjevernog pola, pojavit će se razlika u vektorima smjera gibanja njihala i kutne brzine rotacije Zemlje što će dovesti do pojave Coriolisove sile koja će zakretati ravninu njihanja u smjeru kazaljke na satu. To je zato što na sjevernoj poluci Coriolisova sila zakreće mase u gibanju udesno, a na južnoj ulijevo, odnosno suprotno smjeru kazaljke na satu. Ukoliko bi njihalo zanjihali na sjevernom polu, tada bi se u jednom danu cijela Zemlja okrenula ispod njihala, učinak Coriolisove sile bio bi maksimalan, a zakret ravnine bi bio potpun i iznosio bi 360°. U ravnini okomitoj na ravninu njihanja ispod njihala ispisuje se zakret ravnine gibanja njihala, a brzina zakretanja ravnine njihala ω′ opisuje se relacijom: ω′ = ω′pol · sin φ, gdje je ω′pol brzina zakretanja ravnine na polu, a φ geografska širina mjesta na kojem se pokus izvodi.

MAKETE…

Zgrade Dubovca i starodobnih brodova Nakon što smo saznali nešto više o mehanizmu Foucaultovog njihala, ne bi trebao biti problem predvidjeti kako ono funkcionira u Tehničkom muzeju u Zagrebu. Zagreb se nalazi na geografskoj širini od φ = 45°49′ N. Ubacivši ovaj podatak u navedenu formulu ω′ = 360° * sin φ, tj. ω′ = 360° * sin (45°49′) dobit ćemo za vrijednost ω′ = 258°10′. Tražena vrijednost nam govori za koliko će se stupnjeva u jednom danu zakrenuti ravnina gibanja njihala. U jednom satu, ona će se zakrenuti za 10°45’ u smjeru kazaljke na satu. Posjetitelji muzeja to mogu sami vidjeti i izmjeriti. Mogućnosti njihala time nisu iscrpljene! Još je Galileo Galilei početkom XVII. stoljeća ustvrdio kako period njihala ne ovisi niti o masi njihala m niti o brzini kojom njihalo zanjišemo v(r), nego samo o duljini njihala l, kao i o vrijednosti ubrzanja sile teže g koja je manje-više jednaka na cijeloj Zemlji. Drugim riječima, koju god masu postavimo u kuglu na dnu njihala ili koliko god amplituda njihanja iznosila, vrijeme potrebno za kompletan njihaj, odnosno period T ostat će isto. Formula koju je Galilei iznašao je da je T=2 π √ (l/g), pri čemu je T period njihala, l duljina njihala, a g vrijednost ubrzanja sile teže. Stoga, ako mjerimo koliko je vremena potrebno njihalu za jedan period u ovom konkretnom slučaju, odnosno da napravi jedan potpuni njihaj, dobit ćemo vrijednost od 6 sekundi i 7 desetinki što odgovara duljini njihala od oko 11 metara, a što je ujedno i visina stropa muzeja. Na osnovi svega navedenoga možemo zaključiti kako se ravnina gibanja njihala mijenja zato što se ono nalazi u neinercijalnom sustavu rotirajuće Zemlje pri čemu se još i giba pod nekim kutom u odnosu na kutnu brzinu rotacije Zemlje te je stoga podložno utjecaju Coriolisove sile čiji je rezultat zakret ravnine gibanja njihala. Njihalo je ujedno i dokaz kako se Zemlja okreće i time “nevidljivim” silama mijenja temeljno svojstvo njihala da uvijek zadržava svoju ravninu njihanja Zvonimir Drvar

Malo Karlovčana zna da se naš poznati i uvijek nasmiješen gospodin Marijan SPAHIJA Piko (75), gotovo pedeset godina bavi intarzijom – slikama iz furnira, građevinama Dubovca i starodobnim brodovima. Sav radni vijek proveo je kao pivar podrumar. A za odmor živaca bila je strastvena ribičija i rad s drvom… Malena radionica prepuna je gotovih dijelova i modela. Tu se može pratiti i maketarska “moda” gradnje od paljenih šibica kojima se oblagala maketa pa do ozbiljnih zahvata. Alata i električnih modelarskih pomagala svugdje, jer kako kaže, gospodin Piko nema vremena za pospremanje. To je gubitak popodneva i koncentracije… Kutije pune furnira i letvica, nabavljenih tko još zna kada, samo čekaju nove zamisli i gradnje. Rado se prisjetio svojih početaka i prve izložbe u Pivovari 1968. godine. “Nabavka stručnih časopisa za brodomodelare postaje neizvjesna. Nabavljam ih svakojako! Časopis ABC tehnike pratim godinama. Sjećam se i kit-ponuda starodobnih brodova… Centra tehničke kulture Pula.” Nadajmo se dobrom zdravlju i volji pa će biti još maketa iz radionice gospodina Spahije. I svakako priređena izložba! Miljenko Ožura, prof.