ABC tehnike 613, ožujak 2018.

I Arduino + Visualino I I SF priča I I Mala škola fotografije I

Sretan Uskrs!

ISBN 1849-9791

Rubrike

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

Izbor I Industrija, inovacije i infrastruktura I I Jedaći pribor I I Postolje za uskrsno jaje ili svijećnjakI

Prilog

I Jedrilica s pomičnim krilom I I Remorker i barža I Broj 613 I Ožujak / March 2018. I Godina LXII.

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

ČASOPISI

U OVOM BROJU Elektrostrojarski ABC . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Ukrasi, pisanice…. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Mali elektronički sklopovi (3) . . . . . . . . . . . . 6 Jedrilica s pomičnim krilom. . . . . . . . . . . . . 9 Zašto Visualino?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

Elektrostrojarski ABC

Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM-nastavi – Fischertechnik (10) . . . . 12 Remorker i barža . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Analiza fotografija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Toranj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Industrija, inovacije i infrastruktura. . . . . . . 24 Jedaći pribor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Postolje za uskrsno jaje ili svijećnjak. . . . . 29 Električni automobili. . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Zaista, što je umjetna inteligencija? . . . . . . 32 Googleovi Davidi protiv Mjesečeva Golijata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

Preteča našeg časopisa ABC tehnike je Nacrt u prilogu: Elektrostrojarski ABC, popularni jugoslavenski Jedrilica s pomičnim krilom časopis za tehniku i tehničku kulturu u izdanju Elektrostrojarskog saveza Hrvatske iz Zagreba.

Remorker i barža Prema podacima Knjižnica grada Zagreba početak izlaženja bio je 1. rujna 1953., a završetak ili kraj 4. prosinca Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, 1956. godine. Knjižnice raspokulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 P.p. 149, 10002 Za­greb, Hrvatska Zagreb, Hrvat­ska/Croatia telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; lažu svim brojevima, a pojedini Za nakladnika: Ivan Vlainić www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr primjerci mogu se nabaviti kupUredništvo: dr. sc. Zvonimir Jako­bović, “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr njom putem elektroničkih veza.

Miljen­ko Ožura, Emir Mahmutović, Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini Denis Vincek, Paolo Zenzerović, Ivan Lučić, Časopis ABC tehnike počeo je (10 brojeva godišnje) Zoran Kušan izlaziti 1. rujna 1957. godine Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Glavni urednik: Zoran Kušan Žiro-račun: Hrvat­ska zajednica tehničke kul­ i izlazi neprekidno gotovo 62 DTP / Layout and design: Zoran Kušan ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Lektura i korektura: Morana Kovač godine. U prosincu će izaći 620.

Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke Broj 7 (613), ožujak 2018. broj. Hvala svim suradnicima! (o) kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagre­bačka Školska godina 2017./2018.

Naslovna stranica: SRETAN USKRS! Snimite pisanice, za uspomenu. Pošaljite nam snimke svojih ukrasa. Rado ćemo ih objaviti i nagraditi. Prisjetite se drage igračke iz Zagorja i Marije Bistrice koju su bake znale donijet.(o)

banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni Tisak: Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

Ukrasi, pisanice…

Pilići na vezici. Veličinu odaberite sami (inačica ima promjer tijela 80 mm). Dopunite pletenicama od vune i obojenog perja. Tržište nudi i dosta ukrasa za takve radove. Oči možete nacrtati, a kljun izraditi od crvenog kolaža i zalijepiti.

Novih zamisli za izradu ukrasa i pisanica nikada dosta. Uz malo domišljatosti uključite se i vi svojim rješenjima koja će biti izuzetna i dopadljiva. Izrada pisanica seže u daleku prošlost, stoga pokušajte doznati dio povijesti u vašem zavičaju.

Pisanice imaju narodne poruke i životna značenja. Ponegdje su i dio natjecanja. I ukrasi u kući i na nošnjama također su dio tih običaja. Dakako, dio priprema i prikaza. Tako da uz sakralne motive nailazimo na umiljate janjčiće, piliće, ptičice, cvijeće…

Vrijeme iščekivanja Uskrsa naziva se Korizmom koja traje četrdeset dana. Ove, 2018. godine Korizma je započela na Čistu srijedu ili Pepelnicu 14. veljače. Veliki tjedan započinje nedjeljom zvanom Cvjetnica, 25. ožujka, a Uskrs je u nedjelju, 1. travnja. O datumima vezanim uz ovaj crkveni blagdan porazgovarajte s vjeroučiteljima, djedovima i bakama. Vrijeme Korizme provodi se u pokori, postu i odricanju, a učenici u većoj marljivosti, poslušnosti i dobrim djelima.

Valja popraviti i ocjene jer proljetni praznici u našim školama (2017./18.) započinju 29. ožujka (na Veliki četvrtak) i traju do 6. travnja (petak).

Ilustracije prikazuju radove koji su objavljeni i prikazani široj čitalačkoj publici. Prolistali smo časopise: Bunte Kreativideen, Bast-Sppas, Creativ Idee, Windov Color, Unikat, Basteln mit Herz, Basteln mit Kindern, Frohliche Bastelzeit,

SRETAN USKRS

Bastelwelt, Burda, Lea KREATIV, Meine Bastelwelt, Super BASTELSPASS… Ukrasi i pisanice mogu biti obiteljski rad i razonoda, pa uključite i one najmanje da svojim prilozima i pomoći upotpune važne zamisli i kreacije. Proteklih godina pojavljuju se velike pisanice, visine i preko metar. Izrađene kao podloga za umjetnička djela.

Za izradu su vam potrebni različiti papirnati materijali, ljepilo, boje, vrpce, uže u boji, ostaci omota od poklona… alat je kućni, od škara, nožića, igala, rašpica, brusnog papira i tko se još

Ukrase za prozor ili za prikladno mjesto, za nesmetano vješanje u stanu, moguće je “posložiti” lijepljenjem motiva na što tanji konac, žicu ili uže. Dodajte perlice ili puceta u raznim bojama. Rabite kolaž-papir i karton.

3

Dopadljive i uvijek neobične viseće motive nacrtajte bojama za staklo na prozirnim plastičnim folijama, “prozirnicama”, ili na površine prozirne plastične ambalaže. Po konturi pažljivo izrežite škarama ili skalpelom.

Pravila kako ukrasiti i načiniti pisanice nema. Suvremene boje i materijali daju veliku slobodu. Preporučamo uvrije­ žene postupke i zahvate. Kupovne su boje postojane stoga ih je teško ukloniti ili očistiti. Predlažemo da za takva bojanja imate prikladno posuđe koje čuvajte. Lijepu boju dobit ćete kuhanjem jaja u lupini luka. Za ukras će poslužiti listić prvog bilja ili povrća pričvršćen komadićem islužene modne čarape. Poslije takvu pisanicu možete doraditi struganjem oštrim vrhom ili glodalom na modelarskoj ručnoj bušilici.

4

Ukoliko ukrašavate pisanicu crtanjem vrućim voskom, tada jaja moraju biti kuhana i ohlađena. Vosak se stavlja kao grudica na vrh školskog pera ili vrh čavlića na držaču.

Plamenom svijeće zagrijava se vosak i povlače se željeni motivi po ljuski. Sa svijećom oprez! Izrada u više boja zahtijeva strpljivost i vještinu. Ukrašavaju se i ljuske iz kojih je ispuhan sadržaj. Grudicom plastelina ili gipsa zapunite rupicu da boja ne ulazi u šupljinu. Tako ukrašena jaja ili samo ljuske uronite žlicom u boju. Koliko dugo, vidjet ćete po primanju boje. Vosak se obriše vatom ili mekanom krpicom nakon sušenja boje. Pogađate, na mjestu gdje je bio vosak ostat će bjelina. Komadićem slanine namažite ljusku da se sjaji! Pokušajte saznati koji su najčešći motivi u vašem kraju! U nekim obiteljima posebno strpljivo ukrašene pisanice čuvaju se godinama ukoliko nisu imale početnih pukotina da u njih ne uđe zrak…

Ostaci laka za nokte dat će vam povoda za nove motive.

Neki umjetnici oblike šara nacrtaju kao predložak na papiru. Popravka nema pa vježbu izvedite s jednostavnijim motivima. Akrilne boje stvaraju nove mogućnosti.

Površina ljuske mora biti čista i odmašćena. Ako je potrebno, čišćenje izvedite brušenjem – poslužite se finom gradacijom brusnog papira. I flomasteri postaju moda! Pokušajte pisanice tokariti, a površinu ukrasiti kao svaku drvenu! Drvo mora biti bez pukotina, kvrga i špranja. Takve pisanice postale su suvenir u nekim krajevima.

Postanite mladi poduzetnik!

Pisanice koje su šuplje možete izložiti na prikladno odabranu grančicu koja je ostala od obrezivanja voćaka ili na već procvjetalu granu. Neke obitelji za tu namjenu ostavljaju grančicu masline ili ukrasa tipičnog za njihov kraj koji je donesen s mise na Cvjetnu nedjelju. Ljusku povežite kroz rupice ukrasnim užetom ili vrpcom. Ili od tanje žice izradite alčice čije krajeve umetnite u rupicu i bočno raširite. Potražite i naše prijašnje brojeve!

Zalijepljen pokoji detalj i docrtana sitnica dat će nov dopadljiv izgled. Rad mora biti uredan pa je zahvalan i za upoznavanje, recimo, s trenutnim ljepilima i materijalima koje rabite. Tržište nudi plastične ljuske. Zanimljive su jer postoji mogućnost da osim ukrašavanja prikladnim flomasterima i bojama za staklo možete umetnuti prikladan manji poklon.

Od kartona po želji izradite konturu “nacrta” jajeta.

Zalijepite je na kulinarski štapić i oslikajte. Još neobičniji šaroliki ukras načinite od šarolikog papira. Sastavite ga u hrbat šivanjem ili uredskom klamericom da se razlistava kao knjižica! Složite je na granu koju obojite bijelom temperom!

Dovoljno široke i dugačke vrpce izrezane od obojenog ili kolaž-papira postaju materijal za prikazane ukrase. Vrpca se na mjestima spajanja zarezuje do polovice širine, pa se dobije križni spoj… detalje zalijepite.

Evo ptičica i zečića. Malo razmislite o veličinama i načinu rada!

čega sjeti kao pomagala, da dalje ne nabrajamo.

Radite na pripremljenoj podlozi da ne oštetite ili zamažete stol. Pri radu pazite da se ne ubodete na škare i nožiće ili opečete pri kuhanju i bojanju jaja! U nekim krajevima pale se uskrsne vatre! Ne upuštajte se samostalno u te zahvate! Želimo uspješan i veseo rad! SRETAN USKRS! Miljenko Ožura, prof.

5

Mali elektronički sklopovi (3) U prošlom smo nastavku upoznali jednostavnu vremensku sklopku koja će nakon zadanog vremena isključiti napajani uređaj. Ujedno smo ustanovili i ograničenja promatranog sklopa. Želimo li realizirati precizniju sklopku, kojoj uz to možemo jednostavno određivati trajanje stanja “uključeno”, rješenje moramo potražiti na drukčiji način.

Monostabil, astabil, bistabil

Srce vremenske sklopke iz prošlog broja bio je sklop pod nazivom “monostabil” (Slike 13. i 14.).

U novoj, poboljšanoj izvedbi vremenske sklopke koristit ćemo sklopove sličnih naziva: “astabil” i “bistabil”. Upoznajmo najprije što i kako oni rade!

Slika 16. prikazuje shemu astabila izvedenog s operacijskim pojačalom TLC272 ili TL062. Napon + ulaza određen je vrijednostima otpornika R1–R3 i stanjem izlaznog priključka (točka C) operacijskog pojačala: - najniži mogući napon izlaznog priključka je 0 V, i tada će napon + ulaza biti oko 1,7 V; - najviši mogući napon izlaznog priključka jednak je naponu napajanja, 5 V, i tada će napon + ulaza biti oko 3,3 V; - za izlazne napone između 0 i 5 V napon + ulaza bit će negdje između 1,7 i 3,3 V. Pretpostavimo najprije da je kondenzator C1 prazan. Napon na njemu, ali i na - ulazu operacijskog pojačala, iznosi 0 V. Kako je napon + ulaza sigurno na višem nivou, operacijsko pojačalo postavit će svoj izlaz na najviši mogući napon, u

Slika 16. Astabil s operacijskim pojačalom

ELEKTRONIKA

ovom slučaju je to 5 V, a napon + ulaza dostići će 3,3 V. Ovakvo stanje zadržat će se dokle god je napon + ulaza viši od napona - ulaza. Međutim, kondenzator C1 puni se preko otpornika R4 i napon na njemu postupno raste. Operacijsko pojačalo promijenit će stanje u trenutku kada napon - ulaza postane viši od 3,3 V. Sada će izlazni napon pasti na 0 V, a napon + ulaza snizit će se do 1,7 V. Ni ovo stanje neće se zadržati, jer se sada kondenzator C1 počinje prazniti preko otpornika R4 pa će se i napon na njemu smanjivati. Čim napon na kondenzatoru i - ulazu padne ispod 1,7 V, izlaz operacijskog pojačala ponovo skače na 5 V. Zaključujemo: opisani sklop ima dva stanja, od kojih niti jedno nije stabilno – otuda i potječe i njegov naziv, astabil. Zbog neprestane izmjene stanja na izlazu C generirat će se pravokutni impulsi čija je frekvencija određena brzinom punjenja i pražnjenja kondenzatora C1. Formula za približni izračun frekvencije prikazana je na Slici 16. i za navedene vrijednosti komponenti C1 i R4 iznosi oko 1 Hz. Svjetleća dioda LED1 služi za provjeru rada astabila; ona će svojim žmirkanjem potvrditi da sklop radi kako je zamišljeno. LE-dioda će nam također poslužiti da izmjerimo frekvenciju oscilacija. Za to nam neće trebati skupocjen mjerni uređaj; uz malo strpljenja dostajat će štoperica iz vašeg mobilnog telefona.

Za početak, postavite klizač trimer-otpornika R4 u srednji položaj i izmjerite trajanje 10 ciklu-

Slika 17. Bistabil s operacijskim pojačalom

6

Slika 18. Vremenska sklopka s binarnim brojilom

sa “upaljena/ugašena” LE-diode. Pretpostavimo da ste izmjerili točno 8 sekundi; podijelite tu vrijed­nost s 10 pa ćete saznati da je trajanje jednog ciklusa T = 0,8 s. Iz ovoga računamo frekvenciju: Ta je frekvencija previsoka za željenih 1 Hz; malo povećajte otpor trimera R4 i ponavljajte postupak dok ne postignete željenu točnost.

Drugi sklop koji nam treba za preciznu vremensku sklopku je bistabil (Slika 17.). Iako je njegova shema na prvi pogled slična shemi astabila, uočimo kako kod bistabila nema kondenzatora, a na srednji izvod otporničkog djelila R6–R7 (točka B) sada je spojen - ulaz operacijskog pojačala. Potencijal točke B jednak je polovici napona napajanja i iznosi 2,5 V. Princip rada ovakvog bistabila vrlo je jednostavan: Pritisnemo li tipkalo T1, na + ulaz postavili smo 5 V pa će i izlazni priključak (točka C) trenutno poprimiti istu vrijednost. Tipkalo sada možemo i otpustiti, ali se ništa neće promijeniti: sklop će preko otpornika R8 i dalje držati + ulaz na naponu od 5 V i tako sam sebe održavati u postavljenom stanju.

Pritisnemo li tipkalo T2, na + ulaz smo postavili 0 V pa će i izlazni priključak (točka C) trenutno poprimiti istu vrijednost. Tipkalo sada možemo i otpustiti, ali se ništa neće promijeniti: sklop će preko otpornika R8 i dalje držati + ulaz na naponu od 0 V i tako sam sebe održavati u postavljenom stanju.

Uočavamo da sklop ima dva stabilna stanja (otuda naziv “bistabil”) i ostat će u stanju u koje ga postavimo dokle god to stanje “prisil-

no” ne promijenimo nekim utjecajem izvana.

Ulazi bistabila uobičajeno se zovu SET i RESET, pa smo i mi na shemi tipkala T1 i T2 obilježili takvim oznakama. SET postavlja bistabil u stanje logičke jedinice (“1”); u našem je to slučaju 5 V na izlaznom priključku. RESET postavlja bistabil u stanje logičke nule (“0”); u našem je to slučaju 0 V na izlaznom priključku. Promjenu stanja bistabila možemo pratiti promatranjem LE-diode koja će svijetliti samo kad je bistabil u stanju “1”.

Shema na Slici 18. pokazuje kako astabil i bistabil možemo objediniti u vremensku sklopku.

Dodali smo još integrirani krug IC2, binarno brojilo CD4020. Brojilo broji impulse koje generira astabil IC1a, a rezultat brojenja pojavljuje se na njegovim izlazima u obliku binarnog broja.

Brojilo broji pomoću niza od 14 djelila s faktorom 2, čiji su izlazi ujedno i izlazi integriranoga kruga. Mi ćemo koristiti samo dio tih izlaza, one koji su označeni oznakama “1m”, “2m”... “128m”.

Smisao tih oznaka je sljedeći: - na izlazu obilježenom “1m” izmjenjivat će se logička stanja “0” i “1” svake minute; - na izlazu obilježenom “2m” izmjenjivat će se logička stanja “0” i “1” svake dvije minute; - isto vrijedi i za sve ostale izlaze pa će se, konačno, na izlazu obilježenom “128m” izmjenjivati logička stanja “0” i “1” svakih 128 minuta; - početno logičko stanje na svim izlazima je “0”.

Kada uključimo napon napajanja, astabil IC1a počet će generirati pravokutni signal, a kondenzator C3 će “odglumiti” kratkotrajni kratki spoj i time postaviti bistabil IC1b u stanje “1”. Stanje logičke jedinice znači da je na izlazu IC1b 5 V.

7

Slika 19. Provjera rada vremenske sklopke s binarnim brojilom

Zbog toga tranzistori T1 i T2 neće voditi, na izlaznom priključku neće biti napona i LE-dioda neće svijetliti.

Izlaz bistabila IC1b povezan je i s ulazom RESET binarnog brojila. Dok je na tom ulazu “1”, brojilo je blokirano (ne broji), a na svim njegovim izlazima je logička nula (= 0 V). Ovo stanje zadržat će se dokle god ne pritisnemo tipkalo START. U tom će trenutku bistabil IC1b promijeniti stanje: napon na njegovom izlazu past će na 0 V, tranzistori T1 i T2 počet će voditi, uključit će se izlazni napon i LED1 će zasvijetliti.

Na ulazu RESET binarnog brojila pojavit će se “0” pa će brojilo početi brojati ulazne impulse.

Ovdje je sada ključno da barem jedna od sklopki S1–S8 bude uključena. Neka to bude sklopka S1, koja spaja katodu diode D1 s izlazom “1m”.

Tijekom prve minute potencijal točke “1m” bit će 0 V pa će dioda D1 voditi i “povući” točku X na oko 0,6 V. To nije dovoljan napon da bi dioda D9 mogla provesti, pa brojilo ne može utjecati na rad bistabila.

Po isteku te prve minute potencijal točke “1m”, a time i točke X, skočit će na 5 V. Dioda D9 provest će, a na + ulazu bistabila IC1b pojavit će se kratkotrajan pozitivni impuls koji će promijeniti njegovo stanje. Izlazni napon bistabila vraća se na 5 V, tranzistori prestaju voditi, izlazni se napon isključuje, a ulaz RESET ponovo blokira rad brojila i postavlja sve njegove izlaze u stanje nula.

Uključimo li više sklopki, npr. one prema oznakama “4m” i “16m”, brojilo će nakon starta brojati

8

dok oba izlaza ne budu postavljena u stanje “1”, dakle 20 minuta. Tako, uključenjem odgovarajuće kombinacije sklopki, određujemo trajanje stanja “uključeno” u rasponu od 1 do 255 minuta s korakom od po jedne minute. Kako bi vremenski intervali odgovarali označenim vrijednostima, potrebno je ugoditi trimer-otpornik R4 tako da izlazna frekvencija astabila IC1a bude točno 1,067 Hz. To ćemo najlakše napraviti ako sklopke S1–S8 postavimo u položaj “1m” i ugađamo R4 dok trajanje stanja “uključeno” ne bude što bliže jednoj minuti. Za točnost vremenske sklopke odgovorne su komponente C1 i R4. Zato C1 treba biti folijski kondenzator (nikako elektrolitski ili keramički), a R4 je najbolje izvesti kao serijski spoj fiksnog i preciznog višeokretnog (multiturn) promjenjivog otpornika.

Mr. sc. Vladimir Mitrović Oznaka IC1 IC2 Tr1 Tr2 D1-D10 R1-R3, R6, R7 R4a R4b R5 R8 R9 R10 C1 C2 C3 C4 LED1 START

Vrijednost TLC272 ili TL062 CD4020 BC327-40 BC559 1N4148 22 kΩ 470 kΩ 470 kΩ, precizni trimer otpornik 10 kΩ 100 kΩ 1 kΩ 1,5 kΩ 1 µF, folijski 220 nF 100 nF 47 µF LE-dioda, 2 mA tipkalo

Tablica 3: Popis dijelova

Kom. 1 2 1 1 10 5 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

Jedrilica s pomičnim krilom

Za razliku od svih modela jedrilica koji su zadnjih godina objavljeni u ovome časopisu, za ovaj model je karakteristično da se krilo može pomicati naprijed-nazad, tako da se može probnim letovima odrediti optimalno mjesto njegovog položaja i težišta. Time se postiže da je masa balasta manja, jedrilica je lakša i letovi su dulji.

Krilo se sastoji iz dva dijela (poz. 1 na nacrtu) koji se utaknu u utore na klizaču. Nagib krila prema ravnini trupa je 2°, odnosno prednji dio krila je za 2 mm povišen u odnosu na izlaznu ivicu. Izrađuje se od deprona debljine 6 mm, a može poslužiti i stiropor debljine 6 mm koji se koristi kao podloga za parkete. Krilo ima aerodinamičan profil, prema nacrtu, što se izrađuje pomoću brusnog papira.

Klizač je, u stvari, kutijasti nosač koji obuhvaća letvicu od balze 5×8 mm (6) i u koji se utakne krilo. Sastoji se od pozicija 8, 9 i 10. S prednje i zadnje strane su komadi (7) koji povezuju nosače krila (8). Sve ovo izrađuje se od modelarskog špera debljine 2 mm ili tanjeg. Prvo se međusobno zalijepe pozicije 9 i 10. Zatim se zalijepe donje polovice pozicije 8, ali se istovremeno na njih postave polovice krila pod kutom od 5°. Između krila i pozicije 8 treba postaviti malo celofana ili tankog najlona da se ova dva dijela ne zalijepe međusobno. Slijedi na isti način lijepljenje gornjih dijelova poz, 8 i prednjeg i zadnjeg dijela pozicije 7. Po mogućnosti klizač treba kliziti s malim zazorom po nosaču,

ZRAKOPLOVNO MODELARSTVO

Nacrt u prilogu

a njegov se položaj na određenom mjestu utvrdi pribadačom. Bočni dijelovi pozicije 9 imaju već spomenuti uspon od 2°.

Prednji dio trupa izrađuje se od deprona debljine 6 mm (4). S obje strane lijepe se identični komadi od modelarskog špera (5), čija je svrha mehanički ojačati nos jedrilice tako da ostaje čitav u slučajevima udara jedrilica u tlo.

Horizontalni rep (2) lijepi se na nosač (11) koji se izrađuje od špera 2 mm i čije su dimenzije 30×50 mm. Njegov položaj pokazan je na pogledu D-D. Vertikalni rep (3) lijepi se na horizontalni rep. I horizontalni i vertikalni rep imaju mogućnost zakretanja gore-dolje i lijevo-desno, tako da se po potrebi može prilagoditi putanja leta.

Prednji i zadnji dio modela povezuju letvice od balze 5×8 mm (6). Potreban balast u obliku olovnih kuglica ili matica postavlja se u nos jedrilice (12).

S donje strane trupa, malo ispred krila, nalazi se kuka za visoki start. Visoki start izvodi se praćkom. Modeli raspona 2 m i težine oko 1,5 kg se izbacuju se gumom u čijem je nastavku najlon.

Probni letovi modela trebaju odrediti može li se samo pomicanjem krila naprijed-nazad postići stabilan let. Meni je bilo potrebno 19 grama olova. Ukupna masa jedrilice je 52 grama. Za probne letove dobro je poslušati savjete iskusnog modelara.

Bojan Zvonarević Aeroklub Slavonski Brod

9

Zašto Visualino?

Lekcija 5.

Spojite jednu trobojnu (RGB) LED-icu s tri serijska otpornika od 220 Ω na 9., 10. i 11. nožicu Arduina (Slika 67.).

ARDUINO + VISUALINO

Neka se redom pale i gase crvena, plava i zelena LED-ica na način da svaka sjaji po jednu sekundu (Slika 68.).

Slika 65. Fizički izgled RGB LED-ice

Postoji RGB LED-ica sa zajedničkom katodom i RGB LED-ica sa zajedničkom anodom. Fizički izgledaju kao na Slici 65.

Slika 66. Simbol RGB LED-ice sa zajedničkom katodom

U ovom ćete primjeru koristiti RGB LED-icu sa zajedničkom katodom (Slika 66.), gdje je: 1 - najkraća nožica = anoda crvene LED-ice, 2 - NAJDUŽA NOŽICA = ZAJEDNIČKA KATODA, 3 - malo kraća od druge nožice = anoda plave LED-ice, 4 - malo kraća od treće nožice = anoda zelene LED-ice.

Slika 68. Program

Za vježbu promijenite redoslijed paljenja boja.

Na primjer, neka se redom pale i gase plava, crvena i zelena.

Miješanje boja (Slika 70.).

Slika 67. Montažna shema

Slika 69. Prikaz RGB-kompozicije

10

Miješanjem triju boja dobiva se svjetlost neke drugačije boje koja ovisi o intenzitetu sjajenja triju pojedinih boja (Slika 69.).

Slika 72. Električna shema

Slika 70. Program

Iz fizikalnih razloga u tvornici se proizvode RGB LED-ice u kojima su ugrađene po tri LED-ice, ali različitih električnih svojstava. Radi prilagodbe intenziteta svjetlosti za crvenu i plavu LED-icu u programu je ograničen sjaj na maksimalno 128.

Vježbajte s promjenom sjajenja boja triju LED-ica, na primjer od 0 do 50.

Bateriju ćete spojiti poslije, kad učitate potreban program.

VAŽNA NAPOMENA! NA ARDUINOVE NOŽICE NEMOJTE PRIKLJUČIVATI NAPONE KOJI SU VIŠI OD 5 VOLTI, JER BI NA ARDUINOVOJ PLOČICI MOGLO NEŠTO PREGORJETI, A TO NIKAKO NE ŽELITE! Izmjereni napon prikazivati na monitoru Visualina (Slika 73.).

Lekcija 6.

Prema električnoj shemi (Slika 72.) i montažnoj shemi (Slika 71.) spojite “pull-down” otpornik od 10 000 Ω (10 kΩ) na nožicu Arduina A0 i dvije žice (crvenu i zelenu) koje će poslužiti kao ticala za mjerenje istosmjernog napona do 5 V.

Slika 73. Program

Slika 74. “Float” je jedan od mogućih tipova iskazivanja promjenljive

Izaberite iskazivanje promjenljive tipa “Float” jer prikazuje promjenljivu koja uključuje decimalne brojeve.

Kod “AnalogRead” se za 5 V dobiva broj 1023 pa se iz toga da izračunati jedinična vrijednost napona koja iznosi => 5/1023=0,004887586.

Stoga izmjerenu vrijednost valja u programu pomnožiti s tom konstantom. Radi veće točnosti prikazanog mjerenja morate upisati sve decimale.

Vježbajte tako da mjerite napone raznih baterija od 1,5 V ili 3 V ili 4,5 V. U sljedećem nastavku Male škole programiranja bit će objašnjeno što trebate učiniti kako biste mjerili istosmjerne napone koji su viši od 5 V, a da pritom ne strada Arduinova pločica.

Marino Čikeš, prof.

Slika 71. Montažna shema

11

Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM-nastavi – Fischertechnik (10) Automatizirani procesi u našim gradovima i domovima osiguravaju manju potrošnju i uštedu električne energije pri čemu su na dobitku svi: priroda, društvo i cijeli naš planet Zemlja.

Ljudi uz pomoć tehnike stvaraju nove proizvode koji osiguravaju rad takvih tehničkih tvorevina, pronalaze nova algoritamska rješenja za njihovo učinkovito upravljanje i sigurnu primjenu u svakodnevnim aktivnostima.

Pametno i učinkovito upravljanje ograničenim energetskim resursima uz pomoć rasvjetnih uređaja progresivno donosi napredak u živote stanovnika XXI. stoljeća. Senzori su neizostavni dijelovi svakog automatiziranog procesa jer osiguravaju pravovremenu detekciju ulaznih informacija koje direktno utječu na rad svakog procesa.

STEM

bljava svjetlost za uključivanje i isključivanje strujnih krugova.

Zadatak_1: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) kojim omogućavamo kontrolu rada lampica (O1, O2) uz pomoć jednog fototranzistora (I1).

Slika 2. Fototranzistor 2L FT

Fototranzistor

Fototranzistor spajamo na digitalne ulaze (I1–I2) TXT-sučelja koji je povezan s računalom te ga programski pokrećemo.

Slika 1. Fototranzistor

Slika 3. FT elementi

Naravno, zapitali ste se kako se ulazna vrata u trgovačkom centru otvaraju automatski bez da morate pritisnuti tipkalo ili kako se uključuje sušilo za ruke poslije pranja u restoranu.

Za to se koristi svjetlosna prepreka koja se sastoji od izvora svjetlosti (odašiljača) i senzora (prijamnika). U sklopu konstrukcije koristi se lampica kao odašiljač svjetlosti i fototranzistor kao prijamnik svjetlosti. Fototranzistor upotre-

Spajanje elemenata s TXT-sučeljem: Za izradu problemskog zadatka spojite dvije lampice (O1, O2) i jedan fototranzistor (I1) kao na Slici 2.

Lampice spajamo jednim vodičem na izlaze O1 i O2, a drugim u uzemljenje (⟘). Fototranzistor spajamo jednim vodičem na digitalni ulaz I1 (crveno) i drugim u uzemljenje (⟘) zeleno).

Potrebno je paziti na poštivanje boja vodiča spojnica, urednost i dužinu vodiča.

Fototranzistor je elektronička sklopka koja reagira na svjetlost. Postoje dva moguća stanja fototranzistora: a) ako na njega dovedemo svjetlost strujni krug je zatvoren i struja teče kroz fototranzistor, b) ako na njega ne dovedemo svjetlost strujni krug je otvoren i struja ne teče kroz fototranzistor. Računalni program provjerava u kojem je stanju fototranzistor i izvršava daljnji tijek programa.

12

Programsko rješenje potrebno je pohraniti na tvrdi disk računala pod imenom Zadatak_1.

Zadatak_2: Nadogradi postojeći program tako da vrijeme isključivanja lampice postaviš na 1 sekundu (Slika 7.).

Slika 4. FT program

Elementi koje upotrebljavamo za spajanje s TXT-sučeljem identični su elementima izrađenog programa. Nalaze se u izborniku Program elements – Basic elements. Prenesimo program s računala na TXT-sučelje i isprobajmo kako radi.

Slika 7. FT programC

Programsko rješenje potrebno je pohraniti na tvrdi disk računala pod imenom Zadatak_2.

Prenesi program na TXT-sučelje i pokreni ga. Što vidiš? Objasni razliku između ova dva programa.

Zadatak_3: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) kojim omogućavamo kontrolu rada lampice (O2) uz pomoć jednog fototranzistora (I1) i lampice (O1) koja je stalno uključena.

Slika 5. FT program A

Kada osvjetlimo fototranzistor (I1=1) program uključuje lampicu (O1) pri čemu je intenzitet svjetlosti maksimalan (I=8). Sve dok fototranzistor nije osvijetljen (I1=0), program će uključivati lampicu (O2) na 0,3 sekunde i isključivati je.

Tromost oka ne primjećuje isključivanje lampice (O2) koja naizgled stalno svijetli. Uključivanjem simulatora vidimo tijek odvijanja programa kroz element odluke (fototranzistor) koji ima otvoreni strujni krug (I1=0).

Slika 8. FT program D

Spajanje elemenata s TXT-sučeljem je isto kao u Zadatku 1.

Slika 9. Fototranzistor 2L FT

13 Slika 6. FT program B

Slika 12. Semfor rasvjeta FT Slika 10. FT elementi

Ako fototranzistor nije osvijetljen (I1=0), program će uključivati lampicu (O2) i lampica stalno svijetli najvećim intenzitetom (I=8). Kada osvijetlimo fototranzistor (I1=1) lampicom (O1) program isključuje lampicu (O2). Prekinemo li izvor svjetlosti s fototranzistora, lampica (O2) ponovno svijetli. Proces se neprekidno ponavlja sve dok ne zaustavimo program.

Slika 11. FT program E

Sastavljanje modela semafora i povezivanje ulaznih i izlaznih elemenata s TXT-sučeljem pomoću slika 12. i 13. Sastavite model semafora u nekoliko koraka: 1. Započnite izradu modela s crnom osnovnom jedinicom i dodajte joj blokove kao što je prikazano na Slici 1. Crveni držač u obliku potkove upotrijebite za uredno i pregledno držanje žica i provođenje do međusklopa.

2. Postavite na nosač od tri veća ugradbena bloka semafora pet lampica različitih boja: crvena (O1), žuta (O2), zelena (O3), crvena (O4), zelena (O5) i bijela (O6) za uličnu rasvjetu. Jedan izvod svake lampice povežite međusobno u seriju i povežite ih na uzemljenje (⟘). Izmjenični prekidač (I1) spojite na priključna mjesta (1) i (3).

3. Izmjerite i podesite duljinu vodiča, postavite spojnice na njih. Obratite pažnju na boje svake crvene i zelene spojnice na ulaznim (I1–I3) i izlaznim (O1–O6) elementima i na sučelju.

Zadatak_4: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) kojim ćeš osigurati upravljanje radom raskršća gde se nalazi semafor za pješake, automobile i ulična rasvjeta. Rasvjeta smije raditi samo kada dnevna svjetlost ne obasjava fototranzistor (sumrak, noć).

Na konstrukciju postavi šest lampica te ih spoji na izlaze O1 do O6 (semafor pješaci, vozila i ulična rasvjeta). Sve lampice međusobno poveži u seriju s jednim vodičem (zelena priključnica), te je spoji sa sučeljem na uzemljenje. Druge vodiče (crvene) poveži na izlaze O1 do O3 (semafor vozila), O4 i O5 (semafor pješaci) te O6 rasvjeta.

Tipkala poveži na ulaze I1, I2 (upravljanje semaforima) i I3 (upravljanje rasvjetom).

Slika 13. FT elementi

14

Slika 14. Semafor rasvjeta program

4. Provjerite jeste li napravili sve priključke i pravilno povezali sa sučeljem (uključujući i napajanje). Nakon spajanja svih elemenata, potrebno je provjeriti rad svakog pojedinog elementa.

5. Uredno postavite žice u crvene držače te ih najkraćim putem do sučelja spojite na izvor napajanja sa sučeljem. Sučelje povežite s računalom i prenesite program u sučelje.

Program za rad semafora za vozila i pješake radi sinhronizirano pritiskom na tipkalo (I1) po zadanom programu.

Istovremeno se izvršavaju dva usporedna procesa gdje program provjerava stanje na tipkalima (I1 i I2) i fototranzistoru (I3) koji očitava količinu svjetlosti. Ako je dan, svjetlost obasjava fototranzistor (I3) i rasvjeta je isključena, lampica (O6) ne svijetli. Kada padne mrak lampica na

modelu ulične rasvjete uključuje se i osigurava bolju vidljivost.

Program RoboPro omogućuje istovremeno pokretanje usporednih procesa, jedan za rad semafora na raskižju i drugi za rad ulične rasvjete.

Napravite isti program, spremite ga na tvrdi disk i objasnite pojedine dijelove ovakvog programskog rješenja. Odspojite sučelje i pokrenite programsko rješenje modela pametne rasvjete koja usporedno radi s modelom semafora.

Zadatak_5: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) kojim ćeš osigurati upravljanje radom raskršća gdje se nalazi semafor za pješake i automobile kao u zadatku 4. Konstruiraj uličnu rasvjetu tako da na obje strane ceste postaviš rasvjetne stupove s lampicama i fototranzistorima (dodaj jedan rasvjetni stup).

Poveži uredno s vodičima lampice (O6 i O7) i fototranzistore (I3 i I4) sa sučeljem. Rasvjeta smije raditi samo kada dnevna svjetlost ne obasjava fototranzistor (sumrak, noć) samostalno svaka za sebe. Programsko rješenje pohrani na računalo, prebaci na sučelje i pokreni.

Objasni algoritam rada ovog složenog procesa pametnog automatiziranog modela raskršća s uličnom rasvjetom. Izmijeni redoslijed uključivanja semafora u noćni režim rada po svom redoslijedu. Spremi i pokreni svoje rješenje.

Petar Dobrić, prof.

POZIV NA PRETPLATU

Kako se pretplatiti na časopis ABC tehnike?

Poštovani čitatelji, nadamo se da će vas razveseliti činjenica kako ponovno izlazimo u tiskanom obliku, i to po popularnoj cijeni od 10 kn. Pono­vo vas pozivamo da se pretplatite na časopis ABC tehnike.

Privatne osobe uplaćuju unaprijed iznos od 100 kn za pretplatu. Virman popunjavate vašim podacima u rubriku uplatitelj. U rubriku primatelj: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, a u rubriku opis plaćanja: pretplata na ABC tehnike. Naš račun je IBAN: HR682360000-1101559470 (ZABA), a poziv na broj vaš OIB. Nakon uplate obavezno nam pošaljite kopiju uplatnice.

Pravne osobe (škole, vrtići, tvrtke) šalju narudžbenicu te uplaćuju iznos na naš račun po primljenoj ponudi. Narudžba mora sadržavati naziv pravne osobe s adresom i OIB-om. Želimo vam puno uspjeha u radu i veselimo se ponovnom druženju s vama!

15

Remorker i barža

BRODOMAKETARSTVO

Nacrt u prilogu

Ova dva mala modela remorkera i barže mogu se napraviti s osnovnim modelarskim alatom i od komada lamperije. Puno je jednostavnije izraditi ih od balze, ali taj materijal nije svakome dostupan. Osnovni alat su modelarska pilica, skalpel, brusni papir na komadu stiropora, dva trokuta, školski krivuljari i olovka.

Bojiti je najbolje akrilnim bojama, ali mogu se iskoristiti i bilo kakvi ostaci uljanih boja. Lijepi se običnim stolarskim ljepilom za drvo.

Prvo ćemo opisati izradu remorkera. Njegova širina je 48 mm, što nije slučajno, jer je to upravo širina lamperije kada se odrežu bočni utori.

Ako netko ima širu lamperiju ili neki veći komad letve ili daske, može proporcionalno povećati i širinu i dužinu oba modela. Dakle, ako nemate pri ruci lamperiju navedene širine, to nije razlog da odustanete od izrade modela.

Na odabrani materijal nacrta se kontura palube (poz. 1 na nacrtu) i izreže. Zatim se ovaj komad položi na drugi komad drva i ocrta se njegov obris te izreže. Tako se dobije i donji dio remorkera (2). Ova dva dijela međusobno se zalijepe i nakon sušenja obrade se brusnim papirom. Slijedi izrada kabine motornog prostora (3 i 4) te kabine kapetana (5). Dimnjak (6) se izradi od komadića okrugle letvice ili olovke, a nosač pozicionog svjetla (7) je komadić čačkalice. Da bi dimnjak bio čvršće spojen na kabinu, u kabini se izbuši rupa dubine cca 7 mm istog promjera koji ima dimnjak i on se u nju utakne i zalijepi.

16

Na krmenom dijelu se uvrne vijak s okom (8) koji služi za vezanje i tegljenje barže.

Barža se sastoji iz pramčanih i krmenih dijelova (9 i 10) i dna (11). Dimenzije i oblik su na nacrtu. Bočne strane (12) su od špera debljine 3 mm. Bočne strane imaju nadvišenje od 3 mm prema ravnini palube i zato se na oba kraja tovarnog prostora postavljaju pregrade (13).

Modeli su gotovi i slijedi bojanje. Kada se međusobno vežu, kao da remorker tegli baržu, dobije se realistična slika stvarne situacije u nekoj luci, odnosno lijepa igračka za mlađeg brata ili sestru u plićaku na pješčanoj plaži.

Literatura: Lochner, Schiffsmodelle selber bauen, Falken Verlag, 1986.

Bojan Zvonarević

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

PORTRETIRANJE na otvorenom prostoru I dalje ostajemo na temi portreta, ali sad ga snimamo na otvorenom prostoru. Uz postojeće dnevno svjetlo koristit ćemo i dosvjetljavajuće plohe te bljeskalicu. Koliko god u otvorenom prostoru imamo puno svjetla, ono često nije dobro raspoređeno i trebamo ga korigirati. Zbog toga koristimo spomenute dodatke kako bismo što pravilnije imali osvijetljeno fotografirano lice, a time i izražajniju fotografiju.

Fotografija desno i fotografija gore prikazuju dosvjetljavajuće plohe kojima usmjeravamo svjetlo na lica ovih mladih djevojaka. Ako je sunčan dan, onda je svjetlo kontrastno i usmjereno iz gornjeg rakursa, te u tom slučaju ovim plohama rasvjetljavamo neugodne sjene koje se pojavljuju ispod nosa, brade i očiju.

Dodavanjem svjetla na ovaj način uravnoteženije rasvjetljavamo i ističemo lice fotografirane osobe. Tih reflektirajućih ploha imamo različitih veličina – one manje za držanje u ruci i veće koje se montiraju na svoje okvire i stalke. Oblici su najčešće okrugli, ovalni i kvadratni. I njihove površine i boja su različiti.

Mogu biti bijele, sive, zlatne i srebrne, površina je najčešće glatka, a katkada može biti i lagano “izlomljena”, hrapava. Ti dodaci vrlo često se koriste kada se snimaju mali objekti u prirodi: cvijeće, leptiri, razne bube itd. Sve ove plohe napravljene su od tankog i laganog materijala s vrlo savitljivim okvirom. Spakirane, zauzimaju malo mjesta i vrlo lako stanu u našu fotografsku torbu.

Kada se snimaju velike produkcije, bilo reklama ili film, onda se na sceni montiraju velike, po nekoliko metara reflektirajuće plohe, kako bi dosvijetlile velik prostor ili velike objekte koji se pojavljuju u kadru. Na slici ispod primjer je radne atmosfere sa snimanja u zračnoj luci gdje se snima mnoštvo ljudi i rekviziti poput aviona, a vide se i dvije velike reflektirajuće plohe.

POGLED UNATRAG MINOLTA Minolta je japanski proizvođač fotoopreme, kopirnih aparata i drugih sličnih uređaja. Osnovana je u Osaki 1928. godine pod imenom Nichi-Doku Shashinki Shōten što znači japansko-njemački fotoaparati. Godine 1931. tvrtka je usvojila svoje sadašnje ime, akronim za “Mehanizam, instrumenti, optika i leće Tashime”. Ime MINOLTA se kao brend prvi put pojavilo 1933. na kameri koju su proizveli po uzoru na već poznati njemački fotoaparat Plaubel Makina.

Lijevo od ovog teksta slike su fotoaparata koji je Minolta proizvela 1936. godine pod imenom Minolta Six. Koristio je roll-film s mogućnošću snimanja negativa 6×6 cm i 4,5×6 cm. Ako smo željeli mijenjati format negativa, onda smo prije ulaganja novog filma trebali postaviti adapter za željeni format.

Objektiv se izvlačio iz tijela aparata pomoću tri kvadratna segmenta koja su izlazila jedan iz drugoga. Na vrhu tijela aparata postavljeno je sklopivo sportsko tražilo. Objektiv je anastigmat žarišne duljine od 80 mm i 4,5 svjetlosne jačine. Brzine zatvarača su: 1/5; 1/10; 1/25; 1/50; 1/100 i 1/200 i još ima mogućnost B i T. Vrlo je simpatičan, sklopiv mali aparat koji može stati u džep i još se uvijek može pronaći na tržištu rabljene opreme po povoljnoj cijeni.

Tvrtka je nakon osnivanja proizvela svoj prvi fotoaparat naziva Nifcarette (fotografija iznad teksta). To je bila kopija tadašnjih njemačkih fotoaparata na mijeh, formata negativa 6×9 cm, koji su snimali na roll-film. Prvi modeli fotoaparata koje su proizvodili bili su uglavnom kopije poznatih i provjernih njemačkih modela.

To je sasvim razumljivo jer je tvrtka osnovana njemačkojapanskim kapitalom. Valja svakako spomenuti i da su inženjeri Minolte prvi konstruirali sustav autofokusa i ugradili ga u fotoaparat. Minolta se 2003. godine spojila s Konikom i sada na tržištu nastupaju pod imenom Minolta-Konika.

Vladimir Guteša 1888. - 1960.

ANALIZA FOTOGRAFIJA

Rođen je i odrastao u Zagrebu. Već se kao mladi dječak jako zanima za fotografiju, a s 14 godina i snima svoju prvu fotografiju. Završio je trgovačku školu, ali je poslije radio i umirovljen je kao bankovni činovnik. Fotografiju ni u jednom trenutku nije napuštao i ta fotografska strast trajat će sve do smrti. Službenim fotografom Muzeja grada Zareba postaje 1953. godine. Ogromna mu je ostavština fotografije Zagreba, tj. njegovih ulica i života u prvoj polovini XX. stoljeća.

Sudjelovao je na niz fotografskih izložbi. Bio je aktivni član Fotokluba Zagreb, pa čak i njegov predsjednik 1936./37. godine. Živeći i odrastajući u Zagrebu, izuzetno ga je dobro poznavao i kroz svoj fotografski opus dokumentirao je njegov život, život njegovih ulica. Te fotografije danas ne promatramo samo kao dokumente vremena već i kao visoko estetski oblikovane fotografske slike.

Guteša je bio dobar poznavatelj tehnike i zanata, a isto tako je imao vrlo lijepo razvijen likovni senzibilitet.

Poznato je da se pored fotografije bavio i slikarstvom, a posebno je volio akvarel.

Ta njegova likvnost u fotografiji najviše dolazi do izražaja u vrlo skladnim i vješto odabranim kompozicijama. Izlagao je na mnogim izložbama nacionalnog i međunarodnog karaktera.

Spada u red važnih hrvatskih fotografa prve polovine XX. stoljeća.

Dolac, Zagreb, 1913

Degenova ulica, Zagreb 1910. godina

Toranj “Znaš li tko sam?”

Kassar je svoju satniju podijelio na tri dijela. Jedna grupa opkolila je selo s lijeve strane. Druga s desne. On sam ušao je s deset ljudi u selo, praznim uličicama – praćen bojažljivim pogledima kroz navučene žaluzine – stigao do seoskoga trga i zalupao šakom po vratima iscjeliteljice. Promatrao je krakove vjetroturbina kako se okreću dok je čekao da ona otvori vrata. Pustila ga je čekati. Mogao je i sam ući – u selu se nije kralo, a tamo gdje se ne krade ne trebaju ni ključevi – ali odlučio je poštivati seoske običaje. I sad je bio sam s njom u kući.

“Kassar”, odgovori Mboya, ne prestajući prosijavati sjemenke baije. “Plaćenik.”

“Da”, kimne Kassar. “Ratujem za novac.”

“Imaš li bolesnih?”, pogleda ga Mboya. “Ranjenih?”

“Nemam”, odmahne Kassar. “Čemu si onda došao?” Mboya se nije trudila sakriti kako je Kassar neželjen gost.

“Kažu da dobro poznaješ šumu.”

“Dobro kažu”, složi se Mboya.

“Kažu i da si bila u Tornju.”

“Ljudi svašta pričaju”, nasmiješi se Mboya. “I što treba, i što ne treba.”

“Je li istina?”

“Jeste.”

“Odvedi me do Tornja.”

Kassarovo lice bilo je bezizražajno, oči hladne, boje leda. Kratka plava kosa bila mu je mokra od znoja. Dan je bio vruć.

“Zašto bih?”

“Zato jer ‘ne’ nije odgovor.” Kassar pokaže palcem preko ramena. “Deset mojih ljudi je vani, pred kućom. Ostatak satnije opkolio je selo.”

Kassar je samo iznio činjenice. Nije prijetio.

Nije bilo potrebe. Mboya je znala za njegovu

SF PRIČA

nemilosrdnost. Brojna sela i gradovi ostali su za njim u plamenu.

“A ako te odvedem?”

“Neću dirati selo.”

Nije bilo potrebe da Mboya traži daljnja jamstva. Znala je i da je njegova riječ vrijedila. Oni koji su mu se predali, sačuvali su svoje živote. Često i puno više od toga. Kassar nije bio ludi ubojica. Kassar je bio hladnokrvan, proračunati zapovjednik. Zanimali su ga ciljevi, ne krv. Ako je svoje ciljeve mogao postići bez krvoprolića, utoliko bolje. Mboya ustane, prezuje se iz papuča u

21

čvrste cipele u kojima ide u šumu, prebaci preko sebe grimizni šal i uzme uvijek spremnu torbu s lijekovima i priborom. Htjela je poći u smočnicu, kad je Kassar zaustavi.

“Bit će obrok i za tebe, iscjeliteljice.” *** Šuma je bila kao obamrla pod podnevnom vrućinom. Visoka debela stabla završavala su krošnjama što kao da su dobro pazile da se međusobno ne dodiruju. Kassar pogleda uvis, u gotovo pa čipkastu mrežu grana i listova odijeljenih krošnji, tamnih naspram neba. Negdje odozgo, šumom se prolomi krik crne ogofije, poput podrugljivoga smijeha.

Kassarovi ljudi, njih deset, gazili su za iscjeliteljicom i njim. Šutjeli su, s puškama u rukama, spremni na sve. Nisu se obazirali na vrućinu i znoj što im je rosio čela pod crvenim beretkama. Svi su bili padobranci, najbolji među najboljima. Kassar ih je sam odabrao za ovaj zadatak.

“Idete li?”, dozove ga Mboya. Odmakla je dvadesetak koraka. Kassar opsuje u sebi. Na toj udaljenosti, da mu se nije javila, jedva da bi je više i otkrio. Dobro se skriva, pomisli on. Moram paziti na nju.

S druge strane, ljudi koje je ostavio oko sela imali su podrobne upute što da rade ako se žena vrati bez njega... *** Fam je bio ogroman. Kassar procijeni da je dug petnaestak metara od vrha njuške do kraja repa.

Vratom, leđima i repom išla su tri niza oštrih bodlji. Najdulje su bile duge skoro metar. Još nekoliko bodlji sa svake strane štitilo mu je kukove. I glava mu je bila oboružana bodljama, kao da je nosio kakvu smrtonosnu tijaru.

Gazio je dostojanstveno poput kralja šume, što je i bio.

“Mužjak?”, prošapće Kassar Mboyi u uho. Ona samo kimne glavom.

Fam podigne glavu, pomiriše zrak. Odjednom, kao da se uzbudio. Protresao je svim svojim bodljama, a onda je zaurlao, jednom, pa još jednom.

Zastao je, nagnuvši glavu, pažljivo osluškujući.

Kroz šumu dopro je daleki zov. Prodoran, ali toliko udaljen da su ga Mboya, Kassar i fam jedva čuli.

“To ženka doziva”, prošapće Mboya.

“Znam”, Kassar će. Ženke su držale područja koja bi odredile u međusobnim odmjeravanjima snaga, uglavnom obrednim. Stvarni sukob fami su izbjegavali: najvjerojatnije bi završio pogubno po oba suparnika. Mužjaci su se kretali kud su htjeli,

22

tražeći ženke spremne da prihvate partnera na tjedan ili dva.

Fam se ubrzo izgubio među golemim stablima i Kassar rukom pokaže svojim ljudima da idu dalje.

Mboya je ustala i povela ih. Kassar ju je gledao s divljenjem. Uistinu je poznavala šumu. U dva dana što su bili na maršu, provela ih je pored tri fama bez i najmanje nevolje. *** Potpornjak je bio poput 500 metara visokoga obeliska s elipsastim otvorom u gornjoj polovini.

Pri tlu bio je širok 100 metara i debeo 20. U otvoru je visjela prekinuta ovjesna užad. Pali kolovoz Kassar je mogao nazrijeti, mjestimice, gdje ga nije bilo prekrilo zelenilo.

“Cesta”, dobaci on Mboyi. Jedna od cesta, zapravo visećih nadvožnjaka što su vodili do Tornja.

Nijedan nije preživio rat. Ali, slijedeći ih, bilo je lakše gaziti prema Tornju. Kassar pođe dalje za Mboyom.

Pola sata poslije, ona zastane.

“Ovoga nije bilo ovdje prije tri dvomjeseca”, pokaže ona pred sebe. Olupinu sive bespilotne letjelice već su obrastale puzavice.

“Znam”, odgovori Kassar. “Jedan od tri drona koje sam izgubio dok sam pokušavao doletjeti do tornja da izvidim.”

“Elektronika ne radi oko Tornja”, promrmlja Mboya. “Mislila sam da to znaš.”

“Sad znam”, smrkne se Kassar. “Smatrao sam da su to samo bajke.”

“Nisu bajke. Elektromagnetni puls je.”

“To znači...”, pogleda Kassar Mboyu. Njene krup­ ne oči na licu boje čokolade bile su kao staklene.

Kassar u njoj nije mogao pročitati nikakvu emociju.

“To znači da je Toranj aktivan.” *** Pet dana marša i tri fama kasnije, Mboya, Kassar i njegovih deset vojnika stajali su na rubu šume. Pred njima prostirala se ravnica, krug trave promjera oko pet kilometara. U njegovu središtu, stajao je Toranj.

Dimenzije Tornja nisu bile zagonetka. Pri tlu mu je promjer bio dva kilometra. Bio je visok 30 kilometara. Sužavao se u šiljak, vrh mu se gubio u visini.

Toranj je izvana bio tamnosiv. Činilo se kako mu je oplata iz jednog komada: osim razjapljenih usta gdje su ceste ulazile u Toranj, s te udaljenosti nije se vidjelo nikakvih raspora, nikakvih šavova, prozora, ničega. Samo siva zakrivljena ploha što je išla od podnožja do vrha. Iz usta su niz strane

tornja visjeli pokidani ovjesi. Kolovozi i kabeli nazirali su se u visokoj travi.

“Kako to da do Tornja nije sve zaraslo?”, upita se Kassar.

“Nisam nikad brinula o tome”, odvrati Mboya.

“Toranj se zna brinuti za sebe.”

“Gdje si ušla?”

“Pođimo”, pozove ga Mboya i zakorači u travu.

Kassar ju je slijedio s nekom nejasnom strepnjom u prsima. *** U Toranj su ušli kroz vrata, visoka tri metra, što su se pod Mboyinim dlanom otvorila bez ikakva oklijevanja. Kad su odmakli u unutrašnjost Tornja, Kassarovi vojnici upalili su svjetleće štapiće.

Mliječna svjetlost kemijske reakcije razotkrila im je gusto isprepletenu mrežu cijevi što su, činilo se, odasvuda vodile svuda. Mboya ih povede do jedne od cijevi što se u spirali uzdizala u tamu.

“Za ovu znam da ide gore”, pozvala je Kassara.

U cijevi je bila neka vrsta pokretne trake. Kad su svi stupili na nju, ona je uz trzaj krenula i ponijela ih.

“Ne zanima te što tražim ovdje?”, upita Kassar.

“Ja znam pošto sam ja bila došla”, slegne ramenima Mboya. “Po znanja da budem bolja iscjeliteljica. Ti ćeš dobiti što ti želiš.”

“Ali zar te ne zanima?”

“Dobro”, okrene mu se Mboya. “Što želiš, Kassare?”

Plaćenikove se oči zažare. U tom trenutku, traka pod njima uspori, pa se uz trzaj zaustavi. Na cijevi se otvore vrata. Kassarovi ljudi se pogledaju. On im dade znak i oni, pušaka uperenih u tamu što su je razgrtali svjetleći štapići, uvježbano istrče van i zauzmu položaje u polukrugu oko izlaza iz cijevi. Za njima izađe Kassar. Tek kad se uvjerio da nema opasnosti, on rukom dade znak Mboyi da ga slijedi.

Koliko su mogli razabrati, cijev ih je iskrcala na široku platformu, čiji kraj nisu mogli vidjeti.

“Kuda sada?”, upita Kassar Mboyu. “Što želiš, Kassare? Sad je vrijeme da kažeš.”

Kassaru se učini kako je čuo nešto, kao tihe korake u tami. Nisu to bili ljudski koraci. Nisu bili ni roboti. Šape?, upita se on. Njegovi ljudi napeto su promatrali tamu, pokušavajući u njoj nešto razabrati.

Naravno da su imali opremu za noćno gledanje. I naravno, kad su je dolje, na ulazu, stavili na glave, da su ustanovili kako ne radi. Elektronika u Tornju ne radi. Toranj je aktivan. Nitko ne zna tko ga je sagradio, zašto i kada, ali još uvijek je aktivan. Pa

je, kad ih je uočio na čistini, opalio elektromag­ netski puls. Zgodno, pomisli plaćenik. “Što želiš?”, ponovi Mboya. Njen glas učini mu se strožim, opominjućim. “Bogatstvo? Slavu? Mir?” “Pobjedu!”, odvrati Kassar.

“Onda pobijedi!”, začuje se novi glas njemu iza leđa. Kassar se okrene. Njegovi ljudi ciljali su u priliku, na prvi pogled žensku, što je stajala dvadesetak metara od njih i zračila nekom plavičastom unutarnjom svjetlošću, kao da nije bila materijalna. Mboya klekne i ponikne čelom do tla, raširenih ruku.

Iz svjetla što je zračilo oko prilike izronile su zvijeri. Nisu bile tako velike, nisu bile ni bodljikave kao fam, ali Kassar pred tim iskeženim gubicama, pred tim čeljustima punim zuba – zuba za klanje, zuba za trganje, zuba za komadanje – osjeti nešto što već dugo nije. Strah. I još nešto što već dugo nije. Uzbuđenje. Ono pravo, slatko uzbuđenje pred nadolazeću bitku, kad je kocka bačena, kad se odlučuje o pobjedi ili porazu, o životu ili smrti.

Prokleti seljaci, pomisli on, trebao sam povesti sve svoje ljude. Ali, računao je, i njih deset trebalo je biti dovoljno. Bili su to dobri ljudi, vrhunski obučeni, pod najstrožom disciplinom, prekaljeni u bezbroj borbi. Ljudi što su znali biti jednake zvije­ ri kao i zvijeri pred njima. I Kassar potegne svoj automatski pištolj i nacilja prvu od zvijeri.

Nije stigao povući okidač. Nitko od njegovih ljudi nije stigao.

Zvijeri nisu potrčale. Nisu skočile. Jednostavno su se... munjevito translatirale iz svjetla oko ženske prilike do Kassara i njegovih vojnika, brže od misli, brže od otkucaja srca, treptaja oka.

Mboya je klečala raširenih ruku dok su oko nje odjekivali krici vojnika i režanje zvijeri i pucanje kosti i kidanje mesa. Krv je liptala posvuda.

Prskala je po njoj, ali ona se svejedno nije pomakla, ni malo, ni prst. Inače bi je zvijeri rastrgale, baš kao što su vojnike.

Kad je oko nje zavladala tama, svijetleće žene više nije bilo. Niti njezinih zvijeri. Mboya ustane, pođe prema još uvijek otvorenim vratima cijevi što će je sada vratiti natrag dolje. U daljini je čula urlik mlaznog motora. To je Toranj poslao letjelicu da uništi plaćenike oko Mboyinog sela.

Toranj uvijek ispunjava želje, toliko je Mboya znala. Svaku na svoj način.

Kassarova pobjeda značila bi mir. Pod njegovim uvjetima, ali mir.

A ima raznih vrsta mira. Svatko zasluži svoju.

Aleksandar Žiljak

23

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

Industrija, inovacije i infrastruktura Na sastanku o održivom razvoju, koji se održao u New Yorku 25. rujna 2015. godine, države članice Ujedinjenih naroda usvojile su Program održivog razvoja do 2030. godine. Program sadrži 17 Ciljeva održivog razvoja (engl. Sustainble Development Goals, SDGs) sa svrhom iskorjenjivanja siromaštva, borbe protiv neravnopravnosti i rješavanja pitanja klimatskih promjena. Ciljevi održivog razvoja, koji se nazivaju i globalnim ciljevima, nadogradnja su Milenijskim ciljevima razvoja (od 2000. do 2015.) koji su između ostalih razvojnih imperativa uspostavili i mjerljive, globalno dogovorene ciljeve za iskorjenjivanje siromaštva i gladi, sprečavanje smrtonosnih, ali izlječivih bolesti te stvaranje više obrazovnih mogućnosti za djecu. UN-ovi ciljevi odnose se na sve zemlje radi promoviranja mirnog i inkluzivnog društva, otvaranja boljih radnih mjesta i ekoloških izazova modernog vremena – osobito klimatskih promjena.

Deveti po redu globalni cilj je: Industrija, inovacije i infrastruktura. Podrazumijeva izgradnju izdržljive infrastrukture, promoviranje održive industrijalizacije i poticanje na inovativnost.

Održivo investiranje u infrastrukturu i inovacije ključan je pokretač gospodarskog rasta i razvoja.

S obzirom da više od polovice svjetske populacije danas živi u gradovima, masovni transport i obnovljivi energenti sve više dobivaju na važnosti, kao i rast novih gospodarskih grana, informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Tehnološki napredak također je važan za pronalaženje trajnih rješenja za ekonomske i ekološke izazove,

Slika 1. UN-ovi Ciljevi održivog razvoja do 2030. imaju zadatak uravnotežiti tri dimenzije održivog razvoja: ekonomsku, socijalnu i ekološku

24

kao što su otvaranje novih radnih mjesta i promoviranje energetske efikasnosti.

Promoviranje održivih gospodarskih grana i investicija u znanstvena istraSlika 2. Izgraditi izdržljivu infra- živanja i inovacistrukturu, promovirati održivu je predstavljaju industrijalizaciju i poticati ino- važne načine vativnost, zadatak je devetog poticanja održipo redu UN-ovog cilja održivog vog rasta. razvoja P r o g r a m Ujedinjenih naroda za razvoj (engl. United Nations Development Programme, UNDP), koordinator u provođenju zadanih ciljeva, između ostalih navodi sljedeće alarmantne podatke: više od četiri milijarde ljudi još uvijek nema pristup internetu, od čega njih 90 posto živi u zemljama u razvoju; oko 2,6 milijardi ljudi u zemljama u razvoju nema stalni pristup električnoj energiji; oko 1,2 milijarde ljudi nema pristup pouzdanim telefonskim uslugama.

Poštanske marke kao najrasprostranjeniji medij na svijetu i predmet sakupljanja znatno pridonose u promoviranju različitih UN-ovih globalnih projekata. U tome smislu prednjači Poštanska uprava Ujedinjenih naroda (engl. The United Nations Postal Administration, UNPA) koja izdaje međunarodno priznate poštanske marke u trima različitim valutama: švicarski franak, američki dolar i euro. Između ostalih globalnih tema, 2016. izdala je čak 51 marku na temu 17 ciljeva održivog razvoja, na trima različitim jezicima (engleskom, njemačkom i francuskom) i spomenutim valutama: Cilj 1: Svijet bez siromaštva; Cilj 2: Svijet bez gladi; Cilj 3: Zdravlje i blagostanje; Cilj 4: Kvalitetno obrazovanje; Cilj 5: Rodna ravnopravnost; Cilj 6: Čista voda i sanitarni uvjeti; Cilj 7: Pristupačna energija iz čistih izvora; Cilj 8: Dostojanstven rad i ekonomski rast; Cilj 9: Industrija, inovacije i infrastruktura; Cilj 10: Smanjenje nejednakosti; Cilj 11: Održivi gradovi

i zajednice; Cilj 12: Odgovorna potrošnja i proizvodnja; Cilj 13: Zaštita klime; Cilj 14: Očuvanje vodenog svijeta; Cilj 15: Očuvanje života na zemlji; Cilj 16: Mir, pravda i snažne institucije i Cilj 17: Partnerstvom do ciljeva. Vrijedne spomena marke UN-a su i one koje su se odnosile na milenijske ciljeve razvoja, Slika 3. Bez tehnologije i od 2000. do 2015. inovacija, industralizacija se kada su izdane 24 neće dogoditi, a bez nje nije različite marke, po moguć daljnji razvoj. Marka promovira Tehnološki park osam različitih na tri u Sofiji (Bugarska) osnovan jezika. Zbog repreradi poticanja poduzetniš- zentativnog izdavača tva i privatnih inicijativa na ovih maraka, većina području razvoja i visokih UN-ovih prigodnih tehnologija maraka već se prvih godina rasproda, uglavnom sakupljačima maraka.

Greške i u XXI. stoljeću

Malo kojeg filatelista greške na markama, pomno kontroliranim državnim simbolima, ostavljaju ravnodušnim. Razlog tome je njihova rijetkost te vrlo često i veća cijena na filatelističkom tržištu. Najnoviji takav primjer dolazi iz Luksemburga, relativno male europske države koja obuhvaća svega 2586 km² i u kojoj su službeni jezici francuski, njemački i luksemburški (narječje njemačkog jezika s francuskim i nizozemskim jezičnim elementima), te u kojoj živi oko 510 tisuća stanovnika. Najveći broj stanovnika koncentriran je na području glavnog i najvećeg grada Luxembourga (luks. Lëtzebuerg, njem. Luxemburg), gdje na površini od 350 km2 živi 160 tisuća stanovnika, čiji se broj u dnevnim migracijama povećava za 100 tisuća stanovnika koji dolaze na posao. U njemu se osim brojnih velikih korporacija, poput najveće svjetske internetske trgovine Amazona (sjedište za Europu), nalazi i sjedište Suda Europske unije, Europske investicijske banke i drugih ustanova Europske unije.

Slika 4. Još uvijek oko 2,6 milijardi ljudi u svijetu nema stalni pristup električnoj energiji

Na njihovim markama izdanima u seriji Europa – dvorci (utvrde) iz 2017. nedostaje oznaka naziva države, koja je sukladno Konvenciji Svjetske poštanske unije obvezna na svim markma osim onih Velike Britanije. Pogreška se dogodila kada je dizajner poslao grafičku pripremu marke u tisak, a da je naručitelj marke nije dobro prekontrolirao nakon probnog tiska. Marka je povučena iz prodaje tek nakon dva mjeseca, a nova s oznakom Luksemburga nije tiskana.

S luksemburških maraka vidljivo je kako je ova mala državica koja ima punu neovisnost od

Slika 5. Unatoč sofisticiranim tiskarskim tehnologijama, greške na markama se i danas događaju. Najnoviji primjer dolazi iz Luksemburga gdje na marki iz 2017. nedostaje naziv države

Bečkog kongresa 1815., ne računajući ratove, ukorak s drugim zapadnoeuropskim državama, s obzirom na veličinu teritorija i broj stanovnika.

U prilog tomu govori i podatak kako je u više navrata Luksemburg izdavao različite “tehničke” marke: puštanje u promet uspinjače Pfaffenthal – Kirchberg (2017.), 75. obljetnica elektrifikacije Luksemburga (2003.), most Victor-Bodson (2003.), Findel – nova zračna luka (2009.) i dr.

Ivo Aščić

25

Jedaći pribor

VELIKI MALI IZUMI

Okruženi smo brojnim malim i jednostavnim stvarima za koje nam se čini da je potpuno normalno da postoje, da ih imamo i rabimo. Pri tome nam se čini, kako nisu “neka velika mudrost” i da su ih ljudi imali i rabili od davnina. Ipak, bez njih bi nam život bio oskudan i u mnogim potrebama bi nam nedostajali. Takvi su izumi ipak nastali nečijom domišljatosti, trudom i radom te većinom postali opća svojina čovječanstva. Stoga bi ih trebalo nazivati velikim malim izumima, jer su većinom mali po tehničkoj izvedbi, a veliki po koristi koje od njih imamo na svakom koraku.

Jedaći pribor, razgovorno i beštek, escajg (prema njem. Besteck, Essbesteck, Esszeug, Tafelbesteck: pribor za jelo), ponajprije noževi, žlice i vilice, ali i druga pomagala za uzimanje hrane kojima se koristimo svakodnevno. Smatramo normalnim da se pri blagovanju nalaze na prostrtom stolu, a na putovanju makar “pri ruci”. Ipak, nije uvijek bilo tako. Ljudi su tisućljećima tekuću hranu i piće pili iz posuda, a čvršći su se komadi hrane, pa čak i kaše, unosili u usta rukama, služeći se možda nožem ili nekim štapićem. U nekim se kulturama obvezno jelo prinosi rukama, čak propisano desnom rukom, a u nekim, ponajprije u istočnoj Aziji posebnim štapićima.

Današnji jedaći pribor, na koji smo svi naučili i koji se proširio većim dijelom svijeta, naširoko se počeo rabiti ponajprije u Europi tek prije nekoliko stoljeća. Jedaći pribor danas se izrađuje od drva, metala ili plastike.

Noževi, žlice i vilice

Noževi, šiljasti i oštri, nekada su bili gotovo obvezni priručni pribor gotovo svakoga čovjeka.

U nekim su našim krajevima sklopivi poveliki noževi, obično obješeni o opasač, bili statusni znak domaćina ili domaćice, jer su oni njime za

Suvremeni nož u jedaćem priboru, jako različit od noža kao oruđa ili oružja

26

Koštane žlice – arheološki nalaz iz magdelenianske kulture u Francuskoj Žlice iz Pompeja u drevnom (starost 17 do 12 tisuća Rimu (Arheološki muzej u godina) Napulju)

Srednjovjekovne metalne žlice

Perzijske brončane vilice (VIII. stoljeće)

stolom rezali ponajprije kruh i meso, te ga dijelili ostalim ukućanima. Pri uzimanju jela, noževi su tisućljećima osim za rezanje, ponajprije mesa, povrća i voća, služili i za usitnjavanje hrane na veličinu zalogaja, koji su se po potrebi nabodeni na nož unosili u usta.

Nož kao oblik jedaćega pribora pojavio se u drevnom Rimu, koliko znamo još u prvom stoljeću prije Krista. Tek su se u novovjekovlju počeli izrađivati posebni namjenski noževi kao jedaći pribor u blagovaonicama, krčmama i sl. Takvi su noževi primjerene duljine, obvezno gotovo tupi, sa zaobljenim vrhom, tako da ne mogu poslužiti kao oružje u možebitnim sukobima.

Njihovi noževi bili su od željeza, koji su vremenom pri stajanju, a osobito u dodiru sa soli ili kiselom hranom oksidirali, pa su se morali povremeno čistiti finim pijeskom. Tek su se u XX. stoljeću počeli izrađivati noževi od nehrđajućeg čelika, koji se razgovorno nazivao rostfraj (njem.

Rostfrei: bez hrđe, nehrđajući).

Dršci su takvih noževa prvo bili drveni ili koštani, a danas gotovo redovito metalni. Kod skupljih izvedbi su i ukrasno oblikovani.

Nož jedaćega pribora osim za rezanje hrane služi i kao pomagalo za nametanje hrane na vilicu, za nanošenje namaza na krišku kruha i sl.

Danas se noževi jedaćega pribora izrađuju za općenitu uporabu te kao namjenski, na primjer za rasijecanje ribe, nanošenje namaza i dr. Žlice su jedaći pribor u obliku okrugle ili ovalne posudice s poduljim drškom. Služe za uzimanje tekuće ili kašaste hrane. Izrađuju se od drva, kosti, rogova, metala ili plastike.

Arheološki nalazi pokazuju da su se žlice rabile prije najmanje 17 tisuća godina. Znači da su tisućama godina uz noževe služile kao jedaći pribor ili kao pomagalo pri pripravljanju jela. Željezne, brončane, srebrne, pa i kositrene žlice, oblikovno slične današnjima, rabile su se još u drevnom Rimu.

Drvene žlice ukrasno izrezbarenih držaka obično su bile s različitim znakovima kako bi se prepoznalo koja je čija. Donedavno su se rabile na selu te kao obvezna oprema pastira jer se njima uzimalo žgance, kašu ili nadrobljeni kruh

Europska vilica s umjetnički rezbarenim drškom (XVII. stoljeće)

Kombinacija žlice i vilice za sladoled

Luksuzni putni slog jeda- Suvremeni slog jedaćega prićega pribora (Francuska, bora XVI. stoljeće)

u mlije­ku, nekada važna gotovo svakodnevna hrana u stočarskim krajevima. Drvene žlice zataknute za gredu na stijeni kolibe ili u otvore između kamena kažuna bile su obvezna oprema pastirskih nastambi.

U Europi su se žlice rabile sve od rimskoga doba. U XIX. stoljeću pojavile su se žlice različitih oblika i izmjera, većinom od kvalitetnijih materijala: čelika, srebra, aluminija ili plastike. U Aziji, u krajevima gdje se rabe štapići kao jedaći pribor, žlice su obično od keramike.

Veće polukuglaste žlice, tzv. zaimače, grabilice ili šeflje (prema njem. Schöpfenlöffel: žlica za grabljenje), palj (izvorno lopatica za izbacivanje vode iz plovila), kaciola (prema tal. cazuolo: zaimača), kutljača ili kutlača (prema grč. kotýle: zdjelica, što ima vjerojatno istu osnovu kao praslav. kot’l’: kotao), pribor su za grabljenje hrane ili vode iz većih posuda u tanjure, zdjelice ili lončiće. Ponegdje se nazivaju i sličnozvučnicom kuhača, iako je to ponajprije naziv pribora za miješanje jela pri kuhanju. Grabilice s rupicama, tzv. proboduše, služe za vađenje skuhane hrane iz vode u kojoj se kuhala. Žličice ili razgovorno kavene žličice manje su od “žlica za juhu”, a služe za uzimanje priloga, kolača, kompota i začina te za miješanje i uzimanje napitaka (kave, čaja, soka i dr.).

Vilice su jedaći pribor sa zupcima za nabadanje komadića hrane veličine zalogaja te za pridržavanje većih komada pri rezanju. Imaju tri do pet zubaca, slične su ribarskim ostima ili poljodjelskim vilama, odakle im i naziv. Suvremenim su vilicama paralelni zupci malo zaobljeni da posluže i za uzimanje guste kašaste hrane.

Pretpostavlja se da su se zašiljene rašljaste grane od davnina rabile za pridržavanje većih komada vrućega mesa pri rezanju. Vilice su pro-

Putni slog jedaćega pribora namijenjen izletnicima, putnicima, vojnicima i sl.

27

(školjki, puževa), kliješta i hvataljke za drobljenje oklopa ili ljuski i sl.

Stol s jedaćim priborom za razne namjene, postavljenim po određenoj etiketi

nađene u arheološkim nalazištima u Kini iz III. tisućljeća prije Krista.

Vilice slične današnjima rabile su se još u drevnom Egiptu, pa su se proširile na Bliski istok. U Europu, prvotno u Italiju, vilice su stigle iz Bizanta negdje još u X. stoljeću. Neobično je što stoljećima nisu bile dobro prihvaćene, čak su negdje i proganjane, jer su tadašnje ljude podsjećale na vražje vile, pa se smatralo da nisu primjerene jer jelo treba uzimati “prirodno” prstima!

Tek su se u XVII. i XVIII. stoljeću vilice iz Italije počele širiti u druge dijelove Europe, ponajprije na plemićkim, a postupno i na građanskim stolovima. Iz Europe su se proširile u tadašnje kolonije, a potom po cijelom svijetu.

Vilice se izrađuju kao i ostali jedaći pribor od drva ili metala, a danas i od plastike. U XX. stoljeću su se pojavile namjenske vilice različitih veličina za uzimanje kolača, voća, priloga, ribe i dr.

Veće vilice, obično samo s dva šiljka, rabe se za pridržavanje većih komada pečenoga mesa pri rezanju ili pri uzimanju iz veće posude.

Namjenski i dodatni pribor U literaturi se navodi tridesetak namjenskih pribora: za glavno jelo, za predjelo, za slastice, za kompote, za sladoled, za ribu itd., itd., što nadilazi opseg ovoga prikaza. Potom slijedi pribor prilagođen djeci, plastični pribor za jednokratnu uporabu, za bezopasnu uporabu, osobito u putničkim zrakoplovima, i dr.

Iznimno se kao jednokratni jedaći pribor rabe i drvene ili plastične čačkalice, obično za predjela u obliku mesnih narezaka, komadića tvrdoga sira, plodova i dr.

Osim redovitih žlica, vilica i noževa, iznimno se rabe i neki drugi, dodatni jedaći pribori, kao što su igle za vađenje morskih plodova iz oklopa

28

Slogovi pribora za jelo Danas se slogovi pribora za jelo obično sastoje od žlica, žličica, vilica makar dviju veličina te noževa. Na tržištu su obično pakirani po šest ili dvanaest komada (tuce, nekad uobičajena brojčana jedinica). Doskora su bili vrlo skupi pa su često služili kao svadbeni pokloni, osobito oni od kvalitetnog metala ili posrebreni. Danas je jedaći pribor općenito pristupačan i izborom i cijenama.

Postavljanje pribora za jelo na stolovima te uporaba pojedinih pribora obavlja se po određenim pravilima, koja se obično nazivaju etiketa ili stil. Razlikuju se brojna pravila: europska, američka, niz azijskih i mnogi drugi. Nekada su ta pravila bila vrlo stroga, učila su se u svakodnevnom građanskom odgoju, a nepridržavanje se smatralo nekulturom. Danas su ta pravila znatno pojednostavljena, nalaze se u priručnicima za postavljanje stola te uče u ugostiteljskim školama.

Štapići za jelo

Na Dalekom istoku za uzimanje jela rabi se od davnina par posebnih štapića, duljine oko 20 cm.

Izgleda da su se pojavili u Kini prije 6 tisućljeća, odakle su se proširili na susjedne zemlje, pa se obično nazivaju kineskim štapićima. To je vrlo jednostavan pribor, koji se uzimao prigodno, iz okruženja. Izrađeni su od drva, bambusa, iznimno od keramike, metala, skupocjeni i od žada, a danas od plastike. Postavljanje štapića na stol i njihova uporaba obavlja se po određenim pravilima, tzv. etiketama, ponekad uz određene obrede, različite u pojedinim zemljama, što se smatra oblikom kulturnoga ponašanja.

Uzimanje hrane kineskim štapićima

Vještim položajem u jednoj ruci štapićima se kao pincetom obuhvaćaju komadići hrane ili se rabe kao pomagalo pri uzimanju hrane iz zdjelice prislonjene na usnicu.

Jela namijenjena uzimanju štapićima su i posebno oblikovana u komadiće veličine zalogaja, a kašasta hrana tako da se oblikuje u grudice. Zapadnjacima je uzimanje hrane štapićima neobično, ali se uz malo dobre volje brzo nauči njihovo držanje i uporaba. U istočnjačkim restoranima po svijetu gosti koji se ne žele mučiti sa štapićima, obično na zahtjev, dobivaju i zapadnjački pribor za jelo: žlice, vilice i noževe.

Veći štapići rabe se kao kuhače pri pripravljanju i posluživanju hrane, ali se takvi štapići tada ne koriste za uzimanje hrane.

Štapići su znatno jednostavniji od zapadnjačkog pribora za jelo, ali kako su često samo za jednokratnu uporabu predstavljaju ekološki problem, jer se godišnje za njihovu izradbu posijeku milijuni stabala i baca milijarde tih štapića.

Zaključak

Kao što vidimo, pribor za jelo, koji svakodnevno rabimo pri uzimanju hrane, ima dugu povijest i put razvoja do oblika koji danas poznamo. Na njegov oblik i izgled kroz povijest su utjecali brojni tehničari i oblikovatelji, od radioničkoga sve do umjetničkog stvaranja. Uporaba jedaćega pribora propisana je određenim etiketama ili stilovima postavljanja stolova i uporabe.

Dr. sc. Zvonimir Jakobović

Postolje za uskrsno jaje ili svijećnjak Ovogodišnji uskrsni stol može biti malo drugačiji. Sami možete izraditi jedinstveno postolje za uskrsno jaje. Taj vam proizvod poslije može poslužiti i kao svijećnjak koji možete koristiti tijekom cijele godine. Crtež proizvoda nudi nam različite mogućnosti konačnog proizvoda, tako da u radu možemo biti kreativni i originalni.

Proizvod nije prezahtjevan, te ga mogu izraditi i malo starija djeca. Sigurno će biti oduševljeni radom i proizvodom.

Ako imate u radionici osnovni alat i pribor za obradu metala i poznajete osnovnu obradu

MODELARSTVO

lima, možete, kad pronađete materijal, započeti s radom.

Materijal Potreban vam je bakreni ili pocinčani lim (debljine od 0,5 do 0,8 mm).

Alati i pribor Za izradu trebate: iglu za crtanje, metalno ravnalo, škare za rezanje lima, pile i PVC-čekić.

Ovisno o željenoj obradi i izradi proizvoda, trebate različita kliješta – okrugla, špičasta ili kombinirana. Također vam trebaju i zaštitne rukavice.

Izrada Pripremite materijal, alat, pribor i zaštitne rukavice.

Uz pomoć metalnog ravnala i igle za crtanje precizno i ​​racionalno prenesite mjere na odabran materijal. (Slika 1.)

29

Koristeći škare za lim precizno i ​​pažljivo odrežite suvišni materijal. Koristite zaštitne rukavice, da se ne porežete na oštrim rubovima lima.

(Slika 2., Slika 3.)

tih načina. To vam omogućuje upotreba različitih kliješta. (Slika 6., Slika 7.)

Verzije Ovaj proizvod mogu izraditi stariji učenici osnovne škole. Mada ga izrađaju prema priloženim crtežima, postoji mnogo načina dorade kojima mogu izraditi različite unikatne proizvo-

Ako vam se pri rezanju limena ploča savine, pažljivo je ispravite PVC-čekićem na drvenoj podlozi. Pri tome pazite da ne oštetite površinu.

Pilom pobrusite oštre rubove koji su nastali rezanjem. (Slika 4.)

Četiri manja trokutasta dijela savijte jedan po jedan kombiniranim kliještima, savijajući ih ravnomjerno u istom smjeru. (Slika 5.)

Isto ponovite i s većim dijelovima, ali njih savijajte u suprotnom smjeru. Za savijanje koristite špičasta kliješta.

Na kraju se prepustite svojoj mašti i kreativnosti. Proizvod možete ukrasiti na mnogo različi-

30

de. Učenicima možemo dati mogućnost da sami, bez priloženih crteža, crtaju na materijal. Važno je samo materijal razdijeliti na paran broj istih dijelova i onda se mogu slobodno prepustiti stvaranju. Nekoliko ideja… (Slika 8.)

Metka Polović

Električni automobili

I Edison se bavio izazovima električnog automobila

JESTE LI ZNALI

Punionica akumulatora automobila na prijelazu XIX. na XX. stoljeće

Prvi električni automobil

Konstrukcija prvog pravog električnog automobila može se pripisati Robertu Andersonu između 1832. i 1839. godine. Razvoj je trajao do kraja stoljeća. Prvo upotrebljivo električno vozilo izradio je 1882. Englez Ayrton. Električni automobili našli su 1897. godine primjenu kao taksi vozila u New Yorku. Prvi brzinski rekord iznad 100 km/h postignut je 1899. godine i iznosio je 105,88 km/h. Osnovni nedostatak bila je težina vozila i akumulatori za spremanje električne energije.

Najveći uspjeh u gradnji električnih automobila u to doba imao je Nijemac Ferdinand Porsche.

Prvi automobili pojavili su se u lipnju 1898. na bečkim ulicama. Godine 1901. konstruirao je elektromotor od oko 9 kW koji se mogao smjestiti u glavu kotača. Porscheovi elektromobili, koje je izrađivao graditelj kočija Jakov Lohner u Beču, doživjeli su najveći uspjeh kao taksi vozila u Londonu. U to doba krenula je i masovna proizvodnja automobila pokretanih motorima s unutarnjim izgaranjem koji su u to vrijeme bili praktičniji za duža putovanja. Porsche je 1900. konstruirao prvi automobil na hibridni pogon –

kombinaciju električne struje i benzina, koji je dvije godine kasnije i serijski proizveden…

Ipak električna vozila i dalje su se zadržala sve do danas unutar tvornica, kao vozila transporta.

Na željezničkim postajama još uvijek uživamo gledajući takve inačice i vješto upravljanje prijevoza roba u skladišta.

Danas je znanost i tehnologija izrade napredovala pa se pojavljuju nove konstrukcije električnih putničkih i teretnih cestovnih automobila isplativih i s dovoljno energije. Gotovo za 800 km s jednim punjenjem. I u gradovima niču punionice za ta vozila što omogućuje sigurniji dolazak na željenu udaljenost. (o)

Električna vozila zadržala su se cijelo vrijeme unutar tvornica za prijevoz i vuču tereta radi pouzdanosti, čistoće i tihog rada…

Malo i reklamnih poruka za kupce

31

Zaista, što je umjetna inteligencija?

Prema jednoj definiciji robotika je sila (ostvarena) putem umjetne inteligencije. Definicija naglašava tjelesnost robota čije fizičke aktivnosti oblikuje i vodi inteligentna upravljačka jedinica. Ali što je umjetna inteligencija (UI; u hrvatskom se koristi i engleska skraćenica AI) danas?

Svjedočimo naglašenom optimizmu povezanom s najnovijim uspjesima u području UI-ja.

Zbog važnosti koja se pridaje umjetnoj inteligenciji čudno je kada se na jednom od brojnih stručnih skupova posvećenih njenim primjenama na pitanje što je zapravo UI vrlo ozbiljno odgovori da je to pitanje za milijun dolara.

Takav pitijski odgovor objašnjava se dvojako: nemogućnošću nabrajanja svega što je široka fronta četvrte industrijske revolucije zahvatila ili, vjerojatnije, zagonetkom samoučećih višeslojnih neuronskih mreža (Deep Learning NN) i njihovih skrivenih slojeva iz kojih je nemoguće egzaktno rekonstruirati kako se nešto naučilo. Treniranje neuronskih mreža intuitivan je postupak dotjerivanja sinaptičkih neuronskih veza. To je, dakako, valjan razlog za zabrinutost koju samo rijetki iskazuju u periodu najnovijeg globalnog zanosa umjetnom inteligencijom.

Povijest UI-ja bilježi od osnivanja nekoliko perioda hlađenja nakon velikog entuzijazma i olako danih znanstveničkih obećanja koja su tim “zimama UI-ja” prethodila. Tako se u SAD-u u političkim prilikama Hladnog rata iz polovice XX. st. pružala snažna novčana podrška projektu strojnog prevođenja s ruskog jezika. Obećani su rezultati u svega nekoliko godina. Kada su izostali, uslijedilo je ukidanje investicija. Nadalje, neuspjeh tzv. pete generacije računala iz 70-ih godina kao i izostanak očekivanih rezultata s ekspertnim sustavima bili su također razlozi za “upadanja” u razdoblja UI-zime. Rezultat najnovijeg optimizma je neizvjestan. (Izvor: Milner Strategic Marketing Ltd.)

32

SVIJET ROBOTIKE

Dakako, umjetna inteligencija ima svoju (klasičnu) definiciju. McCarthy, jedan od četiri pokretača (A. Newell, H. Simons, J. McCarthy, M. Minsky) tog područja 1956. godine kaže da je to “proučavanje strukture informacije i strukture rješavanja problema nezavisno od primjene i nezavisno od toga kakav je način njene realizacije kod ljudi i životinja”. Sukladno tome, UI se bavio strojnim prevođenjem, prepoznavanjem uzoraka (vizualnih, govornih ili slušnih), ali i navigacijom u prostoru te donošenjem autonomnih odluka na temelju prepoznavanja stanja okoline. Ipak, glavni opći cilj svih aktivnosti vezanih uz UI bio je i ostao kako naučiti stroj, brzo i efikasno, učiti.

UI je ogromno istraživačko-razvojno područje.

Očituje se to, primjerice, i u Russel–Norvigovom priručniku UI-ja Artificial Inteligence: A Modern Aproach čije treće izdanje premašuje tisuću stranica. Ta veličina svjedoči ponajprije o brojnosti različitih pristupa rješavanju pojedinih problema, o velikim očekivanjima. UI je u svojoj polustoljetnoj povijesti prolazio kroz više perioda ushita i precjenjivanja nakon čega su slijedila poricanja i podcjenjivanja u periodima poznatih pod nazivom “zime” UI-ja (engl. AI “winters”).

Stoga su i danas, unatoč globalnom optimizmu, prisutne sumnje i oprez u procjenama onoga što će se dogoditi. Jer samo desetak godina prije u izvještajima o UI-ju prevladavao je oprez, a obećanja o očekivanim prodorima su se ironizirala. Što se s UI-jem dogodilo da su se promijenili pogledi i predviđanja njegovih tržišnih uspjeha?

Najveći uspjesi dogodili su se u području novih tehnika treninga višeslojnih neuronskih mreža, ali su oni usko povezani i s komunikacijskim tehnikama, povećanjem računalne snage i formiranjem velikih baza podataka. Umjetne neuronske mreže koje su, također, kroz povijest UI-ja imale razdoblja poricanja i obnove postale su glavno područje istraživanja UI-ja. One su dio konektivističkog koncepta koji se povijesno razvio iz teorija kaosa i dinamičkih sustava.

Jedna karakteristična postavka te teorije kaže da je sposobnost učenja artificijelnih objekata (sustava) nešto što se podrazumijeva. Strojevi

Računalo AlphaGo pobijedilo je 2017. kineskog prvaka u staroj kineskoj igri go za koju se smatralo da će predstavljati nesavladiv problem za strojeve. Go je, za razliku od šaha koji je racionalistički kombinatoran, intuitivna igra. Računalo Deep Blue je 1997. pobijedilo svjetskog šahovskog prvaka. Širenje kombinacija u šahu može se pratiti preko drveta grananja. Sirova snaga računanja je presudna kod studija varijanti poteza i strategija dobitinih kombinacija. Način na koji je stroj naučio pobjeđivati u igri go sasvim se razlikuje od onog kod šaha. Strojni igrač igre go nije čak ni programiran. Neuronska mreža je trenirana u procesu učenja kroz igru s drugom neuronskom mrežom. Na kraju tog procesa nitko ne zna kako taj pobjednički program izgleda.

upravljani neuronskim mrežama mogu učiti. I to lako.

U povijesti UI-ja daleko utjecajniji i stariji bio je simbolistički koncept po kojemu je inteligencija obrada matematičkih simbola. Ta dva koncepta nisu se samo razlikovala po oblikovanju softvera. Hardver strojeva je također koncepcijski različit. Konvencionalna monoprocesorska računala sa slijednim procesom obrade podataka od vrha prema dnu odgovarala su postavkama simboličkog UI-ja. Hardver za neuronske mreže ima uzor u biološkim mozgovima. Neuronske mreže još su uvijek programske simulacije na klasičnom računalu. Mnoštvo umjetnih neurona povezano u neuronsku mrežu obrađuju podatke.

Konektivistički model učenja, uveden je 2005. godine (Siemens), iako je perceptron (Rosenblatt) kao elementarno neuronsko računalo poznat još od 1958. godine. Za njega je karakteristično da strukturu mreže (način povezanosti i čvrstinu povezanosti neurona) stavlja ispred sadržaja.

Od sadržaja znanja u mrežama važniji je način kako je to znanje povezano ili umreženo. Dok se simbolički sustavi temelje na dobroj reprezentaciji (sadržaju tzv. fraimova), umjetne neuronske mreže temelje se na povezanosti umjetnih neurona kao elementarnih jedinica učenja.

Simbolički UI dobar je za rješavanje logičkih problema poput dokazivanja matematičkih teorema, igranja šaha ili stvaranje ekspertnih sustava. Ograničenja tog pristupa vidljiva su u

zadacima koji nemaju diskretna rješenja kakvo je strojno prevođenje i prepoznavanje uzoraka.

Povijesni odnos UI-ja i robotike pun je dvojbenosti i nejasnoća. U enciklopedijskim i pregledima UI-ja robotika se često predstavlja kao dio povijesti UI-ja. S druge strane i povijest robotike navodi mnoga postignuća UI-ja kao dio robotike, ali ih je zbog svojih temeljnih razlika u odnosu na računala ponekad kritizirala i dovodila u pitanje. Jer iako bi se sve o robotu trebalo ticati inteligencije, postoji mnoštvo stvari vezanih uz mehaniku robota koje se ne moraju vezivati uz UI, posebice klasičan tzv. “dobar stari UI” (engl.

GOFAI - Good Old Fashion AI).

Za robotiku je razvoj umjetne inteligencije od ključne važnosti zbog povećanja autonomnosti i sposobnost učenja stroja. Može se reći da su koncepti UI-ja kao i razvoj računala snažno utjecali na razvoj robotike. Zapravo su se pojedine teorije nastojale dokazati upravo kroz primjenu u robotici. Posebice se to odnosi na, kroz povijest UI-ja, od “main stream” istraživača preferiranu simbolističku paradigmu uma.

Tako je i pokus prvog autonomnog mobilnog robota Shakey (1966.–1972.) trebao potvrditi primjenjivost simbolističkog koncepta UI-ja u navigaciji autonomnog stroja. Korištenjem, primjerice, jednog od univerzalnih modula General Problem Solvera (jednog od ključnih paketa klasičnog UI-ja) i modula planera gibanja STRIP “Shakey” je prepoznavati objekte, planirati gibanje i kretati se autonomno prostorom s ciljem

33

Marvin Mynski (slika lijevo) jedan od pionira UI-ja bio je veliki zagovornik simbolističkog koncepta razvoja UI-ja. Smatra se da je njegova kritika perceptrona, tj. konekcionističkog koncepta neuronskih mreža, izravno utjecala na gašenje zanimanja za to područje. U njegovoj knjizi Društvo uma dvije slike prepoznavanja jabuke slikovito objašnjavaju razliku između dva koncepta.

Do prepoznavanja SIMBOLIČKE JABUKE (slika desno) dolazi se lako preko drveta traženja u kojemu su sadržani razumljivi atributi “frejma” JABUKA, a jasni su i putevi (grane) kojim se dolazi do zaključka. Učenje je eksplicitno i omogućuje praćenje svake faze procesa učenja. KONEKTIVISTIČKA JABUKA (slika u sredini) mreža je umjetnih neurona povezanih u sinapsama različitih numeričkih vrijednosti koje stroj u procesu implicitnog treniranja ili samoučenja prilagođava kako bi prepoznao jabuku. Iz prikazanih brojki težine sinaptičkih veza teško bi se moglo zaključiti da je riječ o jabuci. Mynski je bio mišljenja da je problem s čovjekovim umom upravo u tome što u njemu prevladava iracionalna intuitivna sposobnost.

ostvarenja nekog zadatka. Međutim, pripremljeni scenski uvjeti objekata u obliku pravilnih geometrijskih likova, pažljivo postavljeno osvjetljenje bili su dokaz da se takva spora matematizirana “inteligencija” ne može nositi s dinamičnim okolišem u kojemu se sve brzo mijenja i ništa nije pravilno. Mnoga “univerzalna rješenja” UI-ja, poput logičkog zaključivanja i donošenja odluka, uspješna na razini apstraktnih primjena, bila su neuspješna u robotici.

Zbog toga su problemi autonomne navigacije i komunikacije sa strojem u realnom svijetu postali važna mjesta u umjetnoj inteligenciji.

Ipak, najvažnije univerzalno pitanje vezano uz robote i UI je sposobnost i način njihova učenja.

Konektivistički koncept, za razliku od simboličkog, koji se koncentrirao na reprezentaciju svijeta u kojem stroj djeluje, usredotočen je na problem učenja ili, korektnije, treniranja neuronskih mreža koje su kroz njihovu višeslojnu inačicu poznatu pod nazivom Deep Learning Neural Network polučile takve uspjehe da se danas pojam UI gotovo poistovjećuje s njima.

Uspjesi u UI imat će izravnog utjecaja na robotiku jer se mogu praktično primijeniti na mnoga područja poput vizualnog prepoznavanja uzoraka verbalne komunikacije sa strojem i sl.

U odgovoru na pitanje što je UI danas prevladava stav o postojanju više rješenja i pristupa te potrebi sinteze simbolističkog i konektivističkog

ODNOS ROBOTIKE I UMJETNE INTELIGENCIJE. Jedan od “slavnih” sukoba različitih koncepata UI-ja na području robotike dogodio se početkom 90-ih godina na projektu slanja robota na Mars. Lijevo je jednotonski ispitni model Robby (slika lijevo) iz 1990. čija se autonomnost temeljila na klasičnom simboličnom konceptu UI-ja, a na slici desno je Rocky 4 (1992.) jedan od mnogih laganih prototipova mase od svega desetak kilograma izveden iz bihevioralnog koncepta UI-ja.

34

U ranim danima istraživanja umjetne inteligencije (UI) istraživači su se nadali da će napori izgradnje UI-ja dovesti i do razumijevanja načela koja su u podlozi inteligenecije, a možda i načina rada ljudskog mozga. No možda će rezultat biti da na kraju vjerojatno nećemo znati kako radi ni mozak ni umjetna inteligencija.

(Michael Nielsen u knjizi Neural Network and Deep Learning iz 2017.)

koncepta. UI nije sadržan u jednoj formuli ili teoriji i to će na kraju rezultirati i mnoštvom posebnih rješenja pojedinačnog problema. Poslovni analitičari zaključuju da će se UI izravno potvrđivati kroz niz izoliranih tržišno uspješnih proiz­ voda čiji će sumarni uspjeh govoriti i o uspjehu cijelog područja. Odnos čovjeka i autonomnog stroja dvosmjeran je i disruptivan (rušilački, razarajući) proces u kojemu će stroj mijenjati čovjeka i njegov svijet u istoj mjeri koliko će i čovjek mijenjati stroj. To će biti posljedice razvoja UI-ja i robotike.

Igor Ratković

NEMOGUĆA MISIJA

Googleovi Davidi protiv Mjesečeva Golijata Pobjednici bez Pobjednika Fondacija Google Lunar XPrize (GLXP) objavila je kako pet pobjedničkih timova, finalista međunarodnog natjecanja u osvajanju Mjeseca, prema svemu sudeći ne mogu na vrijeme odraditi završnu utakmicu (slijetanje robota na Mjesečevo tlo) te se stoga nagrada u iznosu od 30 milijuna USD neće dodijeliti. Nakon zahtjevnih deset godina rada i višestrukih eliminacijskih utakmica u finalu GLXP-a od početnih stotinu i šest timova ostalo je svega njih pet! Američki Moon Express, izraelski SpaceIL, indijski Team Indus, japanski HAKUTO i međunarodni TEAM SYNERGY MOON (sa sastavnicom Astronomska udruga Vidulini u Republici Hrvatskoj). GLXP završno će priopćenje i odluku objaviti po isteku krajnjeg roka natjecanja, nakon 31. ožujka ove godine. Znači li ovo kraj za Googleovu utrku ka Mjesecu?

Gledano s financijsko-regulatorne strane – DA, s organizacijsko-tehničke strane – NE. Fondacija Google Lunar XPrize ostaje aktivna i nakon isteka krajnjeg roka natjecanja. Što nam to govori?

Proteklih mjeseci, a posebice proteklih tjedana i dana obavljene su mnogobrojne konzultacije između finalista i GLXP-a. Nakon što je postalo izvjesno da raketa Electron neće na vrijeme biti spremna za put k Mjesecu otpale su šanse američkog tima za pobjedu. Ne tako davni tehnički problemi i kašnjenje SpaceX-ovih raketa Falcon i pored potpisanog ugovora o lansiranju (te izostanak drugog lansirnog igrača) prizem­ ljili su izraelsku ekipu. I jedni i drugi na put k Mjesecu uložili su gotovo dvije stotine milijuna

USD. Indijci i Japanci nakon utrošenih pedesetak milijuna USD u posljednjim su trenucima utak­ mice već viđeni kao pobjednici u zajedničkoj misiji na Mjesec. Sve dok im početkom siječnja ISRO (Indijska nacionalna svemirska agencija) jednostrano nije otkazala dogovoreno lansiranje čime su i oni ispali iz utrke. InterOrbitalove rakete klase Neptun zasigurno su najinovativnije kako po modularnom pristupu gradnji rakete i konstrukciji raketnog motora tako i po lansirnom silosu (lansirnoj rampi) za lansiranje s morske površine. Zahtjevna testiranja i usvajanje tehnologija uzela su vremenski danak, a time i mogućnost da TEAM SYNERGY MOON (TSM) pobijedi u utrci do kraja ožujka. Imajući sve ovo u vidu, za zajedničkim stolom, petero finalista i Google, Fondacije GLXP dogovorili su usuglašeno priopćenje za javnost i medije u kojem petero finalista ostaje bez krajnjeg pobjednika, a glavna se nagrada neće dodijeliti. Kada bi svaki natječaj XPrize imao apsolutnog pobjednika to bi značilo da naše ciljeve nismo postavili dovoljno visoko, izjavili su direktori fondacije GLXP Peter H. Diamandis i Marcus Shingles u potpisu GLXP-ova priopćenja za medije, dodajući kako su ponosni na sve timove od onih s početka utrke, a posebice na petero finalista koji su bez gotovo ikakve državne potpore izdržali deset godina ubitačnog tempa na putu k Mjesecu. Diljem svijeta u novu svemirsku utrku koju je GLXP pokrenuo 2007. godine uloženo je kroz sve timove na ovaj ili onaj način gotovo pola milijarde USD. Stotine, pa i tisuće ljudi direktno je kroz razne vidove

35

suradnje radilo na Googleovoj “nemogućoj misiji” u kojoj mali privatni David(i) zasad nisu pobijedili velike državne Golijate. Svega je šest velikih svemirskih agencija do sada uspjelo ostvariti misije k Mjesecu (Rusija, SAD, Kina, Indija, Japan, EU). Nakon svega, četiri od pet finalista završavaju svoje programe za put k Mjesecu, neki će ih obustaviti u cijelosti ili segmentima, drugi modificirati, treći (poput nekih timova koji nisu dospjeli u finale) udružuju/pridružuju se novim projektima, a jedino TEAM SYNERGY MOON sa svojom ekipom iz cijelog svijeta, pridruženim timovima koji su stali u polufinalu (Team Stellar, Omega Envoy, SpaceMeta i IndependenceX) te Astronomskom udrugom Vidulini nastavlja put k Mjesecu.

CNN se uspio dokopati parcijalne povjerljive dokumentacije te objavio, a što su prenijeli i drugi svjetski mediji, kako TSM do kraja godine namjerava realizirati “nemoguću misiju” na Mjesec, prekasno za dobivanje trideset milijuna USD, ali u duhu GLXP-ove nove svemirske ere – svemira dostupnog svakome. Diamandis i Shingles u svojem službenom priopćenju najavNebojša Stanojević, direktor TEAM SYNERGY MOONA Kada smo prije deset godina krenuli s TEAM SYNERGY MOONOM u natjecanje fondacije Google Lunar XPrize malo je tko vjerovao da se tako nešto može realizirati. Naš ključ uspjeha bio je i ostaje sinergija umova iz cijelog svijeta. Mjesec je samo jedna stepenica u našim daljnjim nastojanjima. Stepenica od koje ne odustajemo, već gradimo mostove pomoću kojih svijet pretvaramo u bolje mjesto u svemiru. Neki ljudi odlaze na spavanje kako bi sanjali, mi se budimo i snove pretvaramo u stvarnost. Aktualna objava Googleove fondacije GLXP tek je tračak vidljive svemirske sante koju s Googleom i ekipama cijelog svijeta dogovaramo za nastavak priče koji slije­di. U međuvremenu pričekajmo kraj ožujka za završnu objavu GLXP-a.

ljuju kako će Googleova fondacija i nadalje (nefinancijski) podržavati nastojanja koja su u duhu GLXP-a, što može rezultirati novim nazivnikom utrke s uključivanjem novih pokrovitelja, globalnom promocijom, ali i na razne druge načine. U vrijeme kada je GLXP nastao priča o robotičkoj misiji na Mjesecu realiziranoj od strane malih privatnih timova činila se kao jako daleka znanstvena fantastika. Deset godina poslije, danas, na nekoliko malih privatnih raketnih rampi diljem svijeta obavljena su ili se obavljaju testiranja nevelikih, ali ozbiljnih raketa spremnih da u bližoj budućnosti u svemir ponesu letjelice, landere, rovere k drugim svjetovima. Da kreiraju svemir kakav početkom tisućljeća nismo mogli ni zamisliti. Petero pobjednika, petero finalista GLXP-ove svemirske odiseje uz Googleovu podršku i vlastiti rad te edukativno-popularizatorsko djelovanje stotinama milijuna ljudi širom planeta dali su novu sliku svijeta.

Marino Tumpić, predsjednik Astronomske udruge Vidulini Svijet kakav danas poznajemo i živimo prije samo desetak godina nije postojao.

Privatne rakete i svemirski brodovi koji sigurno lete u svemir i vraćaju se natrag kako bi se ponovo koristili, korak do svemirskog turizma, društvene mreže… bile su nam daleko poput komunikatora (mobitela) u prvim Zvjezdanim stazama. Danas su takvi komunikatori u realnom životu muzejski eksponati. Astronomska udruga Vidulini kao hrvatski reprezent TEAM SYNERGY MOONA zajedno s timovima iz cijelog svijeta sudionik je kreiranja budućnosti i svijeta kakav nas očekuje u idućim godinama.

Izdržati sve ove godine na osobnoj, financijskoj, tehničkoj razini, biti među pet finalista, pet pobjednika Google Lunar XPrizea za sve nas u Vidulinima predstavlja izniman uspjeh kojeg danas (vjerojatno) nismo ni svjesni u cijelosti.