ABC tehnike broj 604, travanj 2017. godine

I Mala škola programiranja I I SF priča I I Mala škola fotografije I

ISSN 0400-0315

Rubrike

Izbor I Robot LEGO MINDSTORMS EV3 I I Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM nastavi I I Svjetionici I Prilog

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

I Motorni čamac za početnike I I Model motornog zmaja I

Broj 604 I Travanj / April 2017. I Godina LXI.

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

NATJECANJE MLADIH TEHNIČARA

U OVOM BROJU Motorni čamac za početnike. . . . . . . . . . . . . 3 Izradimo hologram! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Robot Lego Mindstorms EV3 (13) . . . . . . . . 6 Diskontni račun i mjenice. . . . . . . . . . . . . . . 9 Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM nastavi – Fischertechnik (2) . . . . . 12

Primošten 2017.

Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Analiza fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Bombarder. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Svjetionici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Mjerila električnih veličina – galvanometri i ampermetri. . . . . . 28 Kako se pretplatiti na časopis ABC tehnike?. . . . . . . . . . . . . . 31 Robotika i gubitak zaposlenja čovjeka . . . . 32 Model motornog zmaja. . . . . . . . . . . . . . . . 35

Nacrt u prilogu: Motorni čamac za početnike Model motornog zmaja

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvat­ska/Croatia Uredništvo: dr. sc. Zvonimir Jako­bović, Miljen­ko Ožura, Emir Mahmutović, Denis Vincek, Paolo Zenzerović, Ivan Lučić, Zoran Kušan Glavni urednik: Zoran Kušan DTP / Layout and design: Zoran Kušan Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 8 (604), travanj 2017. Školska godina 2016./2017.

Naslovna stranica: 59. državno natjecanje

mladih tehničara Republike Hrvatske odžano je u Primoštenu. Snimila: Biljana Trifunović

Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Za­greb, Hrvatska telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Žiro-račun: Hrvat­ska zajednica tehničke kul­ ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagre­bačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni Tisak: Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

BRODOMODELARSTVO

Motorni čamac za početnike

Nacrt u prilogu površini s unutrašnje strane trupa zalijepit će se šper (2) na koji će se poslije lijepiti nosači za rudo kormila (23), nosač elektromotora (10, 11 i 12) i graničnici (8 i 9) za držanje kabine (5, 6 i 7). S vanjske strane dna postavlja se komad špera (3) na koji će se zalijepiti kobilica (4).

Ova kobilica nije neophodna, njena svrha je zaštiti propeler (13) u slučaju da brodić plovi u plitkoj vodi. Komadi (2 i 3) međusobno se spajaju s četiri vijka M3×15 (27). Kobilica je iz dva dijela, koji se lijepe s donje i gornje strane ležaja (16) osovine propelera (15).

Izrada modela predviđena je za naše najmlađe modelare kojima je to prvi model s elektromotorom kao izvorom propulzije.

Elektromotor se može naći u svakoj staroj igrački, propeler se radi od tankog lima, osovina propelera je žbica za bicikl promjera 3 mm. Trup je kutija od soka, takozvani tetrapak, volumena 2 l. Šper je od gajbi za voće s tržnice. Potrebno je još malo uljane boje, ljepilo za drvo i univerzalno ljepilo za brtvljenje prolaza osovine propelera kroz trup. Od alata je potreban skalpel, modelarska pilica, malo brusnog papira, trokuti…

Počnimo s izradom. Tetrapak volumena 2 l prereže se podužno tako da se dobije “trup” visine 30 mm (poz. 1 na nacrtu). Po čitavoj

Propeler (13) se reže iz aluminijskog lima debljine 0,5 mm ili onoga što se ima pri ruci.

Na limu se prvo označi os propelera tako da se lim probije čavlom debljine 3 mm. Sada se nacrtaju dva krila propelera, prema detalju na nacrtu, i izrežu škarama za lim ili nekim starim škarama ako je lim dovoljno tanak. Osovina propelera je od žbice za bicikl, koje se prodaju u više debljina. Mi ćemo koristiti žbicu debljine 3 mm, koja na jednoj strani ima navoj M3. Ovo je praktično, jer je lako naći matice M3, dok su one manje rijetke i ne prodaju se u trgovinama. Dužina osovine propelera je oko 130 mm. Ležaj osovine (16) je cjevčica od mesinga promjera malo većeg od osovine, odnosno ø4×0,4 mm. Gornji kraj ovog ležaja mora biti viši od očekivanog nivoa vode. Propeler (3) se

3

na svoju osovinu pričvrsti pomoću dvije matice (14), svaka s jedne njegove strane. Osovina propelera i osovina elektromotora spajaju se pomoću gumice za ventile gume za bicikl (17).

Kut osovine prema horizontalnoj ravnini je 20°. Oslonce elektromotora izradimo prema raspoloživom motoru (18), odnosno izmjeri se njegov promjer i to je promjer oslonaca.

Dva oslonca (10) lijepe se na nosač (11), koji dva vertikalna i kosa nosača (12) drže na osnovnoj ploči (2) u dnu modela. Treba paziti da os motora i os propelera budu u istoj liniji. Manje odstupanje kompenzirat će se spojkom (17). Motor se za svoj oslonac pričvr-

4

sti pomoću gumice ili se zalijepi kao što sam ja napravio.

Kormilo (19) se radi iz dva komada špera debljine 3 mm, u koje se prije lijepljenja utakne dio žbice za bicikle (20). Navoj je s gornje strane i na njega će se privrnuti rudo kormila (23), koje se izradi od komadića letvice. Ležaj osovine kormila (21) je opet od mesingane cjevčice ili u nedostatku toga od neke plastične cjevčice odgovarajućeg promjera. Podloška (22) smanjuje trenje u osloncu. Ovaj ležaj se pomoću odstojnika (24) i nosača (25) te kontra pločice (26) pričvrsti na krmeni dio trupa.

Komade (25 i 26) međusobno se pričvrsti vijcima M3×15 (27). Rudo kormila u željenom položaju pridržava oslanjanje na vertikalnu ploču (28) koja se zalijepi na osnovnu ploču (2). Za pojačanje spoja služi dio (29). Kabina je kutijastog oblika s bočnim i prednjim prozorima, koje se izreže i s unutrašnje se strane zalijepi prozirna folija. Kabina se utakne između vodilica (8 i 9) i lako se može vaditi.

Nosač baterije (4×1,5 V) je opet dio izvađen iz neke stare igračke, koje se na buvljacima prodaju za standardnih pet kuna. Napomena, ako vidite na buvljaku da iz neke djelomično potrgane igračke viri antena, odmah je kupite za pet kuna, rastavite i imat ćete elektromotor, nosač baterije i prekidač, a ako je igračka kompliciranija, i zupčani prijenos, a možda i drugi elektromotor.

Prekidač je na spoju baterije i elektromotora. Spojeve treba zalemiti, za što treba potražiti pomoć starijih. Ozbiljnije zainteresiran mladi modelar nabavit će lemilicu i žicu za lemljenje i tako početi opremati svoju malu modelarsku radionicu.

Model se drži na stalku (30 i 31). Za puštanje u vodu treba izabrati neko malo jezero ili baru bez šiblja. Kormilo se podesi u položaj da malo skreće ulijevo ili udesno, tako da se vratit na obalu. Ako je obala mjestimično nepristupačna zbog bilo kojeg razloga, praktično je ponijeti ribarski štap za vađenje modela iz vode. Sve dijelove od špera treba prije sastavljanja premazati uljanom bojom, tako da su vodootporni. Urednik će sigurno objaviti fotografiju vašeg brodića, ako mu je pošaljete.

Bojan Zvonarević, dipl. ing. brodogradnje

Izradimo hologram!

IDEJE

Slika 1.

Slika 2.

Za izradu holograma potrebni su: • prozirna plastična folija, naprimjer sa starog zidnog kalendara • komad čvršćeg papira • vodootporni flomaster • skalpel ili škare • selotejp • smartphone

Izrada počinje tako da se na čvrstom papiru nacrta trapez sa Slike 1. i izreže ga se. Trapez sada služi kao šablona za izradu četiri identična trapeza od plastične folije. Trapez se položi na foliju i njegova se kontura nacrta na foliju pomoću vodootpornog flomastera.

Kose stranice trapeza AC i BD međusobno se lijepe selotejpom i tako se dobije krnja piramida. Posao je gotov i sada slijedi gledanje holograma.

Potreban je smartphone s pristupom internetu. Na Youtube se upiše pojam “Hologram videos” i odmah će se pojaviti razne pokretne sličice, koje su podesne za naš hologram.

Prozirnu piramidu okrene se naopako i užim se otvorom postavi u centar prikazanih sličica Slika 2. Pritisne se tipka “Play”. Gledano sa strane vidi se hologram, koji se prividno kreće u prostoru. Efekt će biti još bolji ako se sve gleda u zamračenom prostoru.

Bojan Zvonarević

5

ROBOTIKA

Robot Lego Mindstorms EV3 (13) U kompletu Lego Mindstorms EV3 home nalazi se i infracrveni daljinski upravljač. U ovom ćemo broju pogledati kako upravljati robotom pomoću daljinskog upravljača.

Daljinski upravljač na sebi ima 5 programabilnih tipki (na slici označene crvenim brojevima 1, 2, 3, 4 i 9) te sklopku za izbor jednog od četiri kanala. U svakom od njenih četiri položaja, tipkama se mogu dati drugačije funkcije.

Daljinski ima i zelenu LED koja pokazuje aktivnost upravljača. Kako bi radio, potrebne su dvije AAA-baterije. Ukoliko se daljinski ne koristi jedan sat, automatski se gasi. Njime se može upravljati na udaljenosti od maksimalno 2 metra.

Kako bi daljinski radio, na robotu mora biti ugrađen prijemnik - infracrveni senzor (oči koje smo već koristili). Port na koji je on spojen (ovdje je to port broj 4) bit će port koji ćemo upisati pri programiranju upravljača.

Napiši program koji će voziti robot ravno sve dok se ne pritisne lijeva tipka daljinskog upravljača (tipka označena brojem 1), tada neka skrene lijevo.

RJEŠENJE: Reakciju na daljinski upravljač dobit ćemo koristeći narančastu naredbu Wait, opcija Infrared Sensor  Compare  Remote.

Ovaj infracrveni senzor već smo koristili, ali u opciji Proximity kada smo mjerili udaljenost od neke prepreke. U gornjem desnom uglu upisujemo port na koji je spojen infracrveni senzor (oči).

Opcije ove naredbe su: Channel i Set of Remote Buttons IDs. Odabir kanala (Channel) mora odgovarati izabranom kanalu na daljinskom upravljaču. Npr. ako u programu izabere-

6

te kanal broj 4, na daljinskom morate sklopku za izbor kanala postaviti u položaj 4 kako bi robot izvršio zadatak koji ste mu namijenili.

Nakon odabira kanala, odabire se tipka koju se želi programirati. Ukoliko želite da robot reagira pritiskom na jednu tipku, morate odabrati brojeve 1, 2, 3, 4 ili 9, prema brojevima na slici daljinskog upravljača. Odabirom nekog od ostalih brojeva možete zadati radnje koje će se izvršiti pritiskom po dvije tipke istovremeno.

U ovom izazovu zadano je da robot mora voziti ravno (Move Steering, On, brzina 50), sve dok se ne pritisne tipka 1 u prvom kanalu.

Tada robot skreće lijevo (Move Tank, brzine 50 i -50, 1 okretaj motora).

Dakle, u opciji Compare, odabiremo što će raditi ukoliko je neka tipka pritisnuta, a što ukoliko nije. U opciji Measure, odabiremo što će raditi za sve moguće slučajeve pritisnutih tipki.

Napiši program koji će voziti robot ravno sve dok se ne pritisne lijeva tipka daljinskog upravljača (tipka označena brojem 1), tada neka skrene lijevo. Kada se pritisne desna tipka (tipka broj 3) neka skrene desno.

RJEŠENJE: Kako bi robot različito reagirao pritiskom na različite tipke, koristimo narančastu naredbu Switch i postavljamo je u mod: Infrared Sensor  Measure  Remote. Na taj nam se način otvaraju mogućnosti dodavanja radnje za sve kombinacije tipki. Ovdje je postavljeno da pritiskom na tipku 1 skreće lijevo, a pritiskom na tipku 3 skreće desno (Move Tank, brzine -50 i 50, 1 okretaj motora).

Pogledajmo koja je razlika ukoliko se naredba Wait koristi u modu Infrared Sensor  Compare  Remote. Prema slici, tada možemo izabrati tipku na koju želimo reagirati. Izvršit će se naredbe koje su pod opcijom “kvačica”.

Ukoliko tipka nije pritisnuta, izvršit će se naredbe pod opcijom “križić”.

Vratimo se na originalni program u modu Measure. Radi li robot ispravno? Pokretanjem ćete primijetiti kako se robot vrlo kratko vozi ravno naprijed i odmah prelazi na skretanje ulijevo, čak i ako nije pritisnuta tipka. Razlog je u tome što je ta opcija naredbe Switch obilježena točkicom pored izbora tipke. Kako bismo popravili ponašanje robota, moramo dodati naredbu Wait prije Switch, postaviti kanal 1 te odabrati sve tipke na koje želimo reagirati: tipke 1 i 3. Pokretanjem ovakvog programa, robot će voziti ravno sve dok se ne pritisne bilo koja od tipki 1 ili 3.

Omogući daljinsko upravljanje robota. Neka robot zauvijek vozi i mijenja smjer: tipkom 1 neka skreće lijevo, tipkom 3 neka skreće desno.

RJEŠENJE: Jedina razlika u odnosu na prošli program je uvođenje petlje (Loop) koja se ponavlja beskonačno puta.

7

tipke 2 dizat će štapić, dok će pritiskom tipke 4 spuštati štapić. Cilj je pogoditi u sridu. Ukoliko nemate na što objesiti alku, za vježbu možete uzeti figuricu iz 600. broja i pomoću daljinskog upravljača pokušati uhvatiti figuricu i dignuti je u zrak.

Promijeni prošli program tako da se vožnja robota gasi pritiskom tipke 9.

RJEŠENJE: Program je vrlo sličan prošlome, no sada naredba Wait  Infrared Sensor  Compare  Remote u izborniku tipki dobiva još i tipku broj 9.

Naredba Loop se iz beskonačne petlje mijenja u Infrared Sensor  Remote. Ovim odabirom otvaraju nam se opcije izbora kanala (Channel) i izbora tipke na koju želimo da se petlja prekine (Set of Remote Buttons IDs).

Podesimo kanal 1 i tipku 9. Nakon izlaska iz petlje zadana je naredba koja zaustavlja motore i robot.

Napravite robot koji igra alku.

RJEŠENJE: Na robot ugradite mehanizam sa štapićem (kao iz broja 600, ali ovaj put upotrije­ bite dulji štapić). Ponašanje robota možemo ovako opisati: pritiskom tipke 1 robot skreće lijevo, pritiskom tipke 3 skreće desno. Pritiskom

8

Programski, razlika od prethodnog izazova je dodavanje akcija ukoliko se pritisnu tipke 2 i 4.

Tipka 2 diže štapić, dok ga tipka 4 spušta. Štapić je spojen na srednji motor, na port D. Svakim pritiskom tipke, štapić će se spustiti ili dignuti za 10 stupnjeva motora. Na taj način moći ćemo precizno ciljati.

Kako bismo omogućili ove dodatne opcije, moramo tipke 2 i 4 dodati u naredbu Wait. Isto tako ih moramo dodati u naredbu Switch zajedno s akcijama: Medium Motor, brzina -50 ili 50, 10 stupnjeva motora.

Dr. sc. Ana Sović Kržić

MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA

Diskontni račun i mjenice Postoje situacije kad dužnik želi iz nekog razloga platiti beskamatni dug i prije isteka roka. Ako dužnik želi namiriti dug prije dogovorenog vremena, tada mu vjerovnik može dati neki popust koji se zove diskont.

Pretpostavimo da za neku isporučenu robu dužnik mora platiti vjerovniku 5000 € poslije 5 godina bez kamata. Ako dužnik u dogovoru s vjerovnikom odmah isplati svoj dug, 5 godina prije isteka roka, nije pravedno da plati 5000 €, jer bi vjerovnik tada mogao uložiti taj iznos u banku i na njega dobiti kamate te bi imao nakon 5 godina mnogo veći iznos novca nego što mu pripada. Jasno je da iznos od 5000 € nije početna već konačna glavnica.

Znači, treba izračunati početnu glavnicu koja se u ovom slučaju zove diskontna glavnica.

Diskontna glavnica računa se prema dogovorenoj godišnjoj kamatnoj stopi.

Program 1.

Primjer 1. Kolika je diskontna glavnica u navedenom slučaju ako se dužnik dogovorio s vjerovnikom da mu na robu koju kupuje da popust s godišnjom kamatnom stopom od 6% zato što će ga odmah isplatiti?

Pogledajmo kako ćemo to izračunati bez programa.

100 € uz 6% naraste u 5 godina na 130 € X €uz 6% naraste u 5 godina na 5000 € ------------------------------------------------130×X = 100×5000 X = (100×5000)/130=500000/130=3846 € Ako dužnik odmah plati robu koju bi beskamatno morao platiti poslije 5 godina u visini od 5000 €, platit će 3846 €, znači dobit će diskont od 1154 €.

Preraditi formulu u oblik podesan za programiranje ne bi vam trebao biti problem. Za one kojima je to problem neka prostudiraju programsko rješenje:

9

Rješenje Problema 1.

Ali trgovci uobičajeno daju diskont na kraće vremensko razdoblje koje može biti u mjesecima ili danima. Njima je najvažnije prodati robu što brže i naplatiti svoje potraživanje kako bi dobivenim novcem mogli kupovati novu robu i tako zarađivati. Pogledajmo kako izgleda program za računanje diskonta u mjesecima i danima. Uobičajeno je da tvrtka ispostavi fakturu i navede kamatnu stopu po kojoj će obračunati diskont ukoliko se pristupi prijevremenom plaćanju.

Program 3.

Uočite razliku između Programa 1., Programa 2. i Programa 3. Opet je razlika samo u formuli. Kad se radi s danima, umjesto 100 za godine i 1 200 za mjesece u formuli imamo 36 500. Ovo je također poznato iz prijašnjih primjera, ali malo ponavljanja nikad nije loše.

Pogledajmo sada nekoliko zanimljivih primjera.

Diskontni račun često se zove i račun mjenice. Mjenica je vrijednosni papir na određeni iznos novca koji onome tko ga ima daje za pravo da iznos na mjenici naplati od osobe koja je na njoj naznačena – dužnika. Ovdje se može pojaviti problem mjenice bez založnog pokrića s ciljem neopravdanog bogaćenja.

Naravno, to je kažnjivo i imatelj mjenice koju ne može naplatiti od dužnika po isteku roka ima pravo podnijeti tužbu u roku od 3 godine od prestanka mjenične obveze. Imatelj mjenice može se tada namiriti iz zaloga imovine osobe ili tvrtke koja je izdala mjenicu.

Program 2.

Uočite razliku između Programa 1. i Programa 2., razlika je samo u formuli. Kad se radi s mjesecima umjesto 100 imamo 12×100=1200. Ovo nam je već poznato iz prijašnjih primjera.

10

Kupovinom mjenica na tržištu kapitala (burzi) možemo zaraditi uz određeni rizik da mjenicu nećemo moći naplatiti. Za razliku od mjenice, dionice su vrijednosni papiri koji predstavljaju vlasnički udjel u temeljnom kapitalu, a nji-

Program 3.

hovom kupovinom možemo ostvariti znatnu novčanu dobit ili dividendu (profit).

Primjer 2. Ako se dug od 12 000 kn koji dospijeva 30. listopada želi podmiriti 30. rujna iste godine, s kojim iznosom će to biti podmireno s godišnjom kamatnom stopom od 6%?

Rješenje 2. koristimo Program 3.

Dug će biti podmiren 30 dana prije dospije­ ća s diskontnom glavnicom od 11 942 kn.

Primjer 3. Mjenica glasi na 10 000 kn i dospijeva na naplatu 1. rujna 2017. godine. Ako godišnja kamata iznosi 5,75%, kolika je vrijednost mjenice na dan 1. lipnja 2017. godine?

Rješenje 3.

Broj dana između navedenih datuma je 92.

Diskontna vrijednost glavnice iznosi 9 857,14 kn zahvaljujući diskontu od 142,86 kn koji se odbija od nominalne vrijednosti mjenice koja iznosi 10 000 kn.

Primjer 4. Kupcu je dospjela faktura od 18 700 kn koja dospijeva na naplatu 18. prosinca.

Koliki će iznos platiti ako fakturu podmiri 3. rujna tekuće godine? Kamatnjak je 9,25 na godišnjoj razini.

Broj dana između dva datuma je 107.

Diskont je oko 500 kn pa je za taj iznos umanjena konačna vrijednost fakturirane glavnice.

Damir Čović, prof.

11

Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM nastavi – Fischertechnik (2) Automatizirane uređaje koje svakodnevno upotrebljavamo doživljavamo kao normalan proces. Uporaba, promatranje i razumijevanje tih procesa pomiče granice i omogućuje potpunu kontrolu kao i razvoj kognitivnih i finomotoričkih sposobnosti.

Pokretanjem školskih robotskih modela učenici usvajaju osnovne principe kojima upravljamo različitim električnim uređajima, žaruljicama, elektromotorima, zujalima, elektromagnetima i ostalim senzorima.

Uključivanje i isključivanje svakodnevan je proces koji svakodnevno upotrebljavamo pri upravljanju strujnim krugovima.

Strujni krugovi Strujni krug sustav je povezanih električnih ili elektroničkih elemenata u jedinstveni uređaj kojim teče električna struja. Povežemo li dvjema spojnim žicama polove na bateriji sa žaruljicom dobit ćemo jednostavni strujni krug. Struja prolazi od izvora napajanja preko vodiča koji služe kao prijenosnici energije do trošila (žaruljica).

Slika1. Strujni krug-shema

Prikazanim strujnim krugom ne teče električna struja, a to vidimo po položaju prekidača koji pokazuje da je vodič u prekidu.

Ako kao trošilo upotrijebimo žaruljicu, ona će zasvijetliti tek kad pritisnemo prekidač koji će

12

STEM

zatvoriti strujni krug. Otpuštanjem prekidača žaruljica neće svijetliti.

Upravljanje je osigurano pritiskom na tipkalo koje služi za uključivanje i isključivanje žaruljice. Ovisno o položaju tipkala otvaramo i zatvaramo strujni krug bez potrebe fizičkog iskopčavanja i ukopčavanja spojnih žica (vodiča). Pritisnemo li tipkalo zatvaramo strujni krug i žaruljica počinje svijetliti jer je zatvorenim strujnim krugom potekla struja. Žaruljica svijetli ukoliko je strujni krug zatvoren. Žaruljica iz baterije dobiva električnu energiju koju pretvara u svjetlost i toplinu. Budući da žaruljica troši električnu energiju pretvarajući je u svjetlosnu i toplinsku energiju nazivamo je trošilo. Što će se dogoditi ako odvojimo vodič od baterije i žaruljice? Žaruljica će se ugasiti. Strujni krug bit će otvoren i kroz njega neće prolaziti struja.

Spajanje strujnog kruga Strujne krugove možemo sastaviti od konstrukcijskih elemenata Fischertechnik.

Spajanje elemenata izvodimo u tri osnovna koraka: • spajanje elemenata počinjemo od vodiča koji se spaja s izvorom električnog napona, najprije spajamo sve serijski vezane električne elemente završno s vodičem koji spajamo s izvorom električnog napona, • nakon toga potrebno je spojiti paralelno vezane električne elemente, • na kraju priključujemo strujni krug na izvor električnog napona (bateriju).

Završetkom rada najprije isključujemo strujni krug s izvora napajanja (baterije) i tek onda rastavljamo ostale elemente.

Spajanje pojedinih elemenata strujnog kruga s pripremljenim vodičima na postolju zahtijeva točnost, urednost i preciznost.

4. Vodiči - materijali koji dobro provode električnu energiju(struju).

Slika 2. Strujni krug Fischer Technik

Jednostavan strujni krug sastoji se od električnih elemenata: 1. Izvor napajanja (baterija)

2. Trošilo (žaruljica)

Izmjenični prekidač (tipkalo) Na shemi tipkala Fischertechnik možemo vidjeti da su u početnom položaju (u kojem tipkalo nije pritisnuto), unutar tipkala spojeni kontakti 1 i 2. Pritisnemo li tipkalo, sklopka koja je spojena na kontakt 1 prebaci se iz položaja 2 u položaj 3. Tipkalo ima dva stanja preko kojih se u određenom trenutku zatvara strujni krug. Zbog takvog načina rada u kojem se stanja mogu izmjenjivati tipkalo nazivamo izmjenično. Način i redosljed spajanja tipkala ovisi o funkciji modela.

Slika 3. Izmjenično tipkalo kontakti Slika 4. Izmjenično tipkalo priključnice

3. Prekidač (tipkalo)

Slika 5.

Izmjenično tipkalo shema spoja

Spojimo li vodiče na kontakte 1 i 3 unutar tipkala strujni krug bit će otvoren tipkalo nije pritisnuto (slika 4). Kada u strujni krug uz tipkalo i izvor napajanja stavimo i žaruljicu (trošilo) ona neće svijetliti. Pritiskom na tipkalo - žaruljica svijetli.

Drugi način spajanja vodiča na kontakte 1 i 2 unutar tipkala drži strujni krug zatvoren bez da je pritisnuto tipkalo. Žaruljica svijetli i pritiskom na tipkalo žaruljica prestaje svijetliti.

Serijski spoj tipkala (logički sklop “I”) Tipkala spajamo serijski tako da povežemo dvije priključnice tipkala unakrsno (priključnicu 1 prvog tipkala na priključnicu 3 drugog tipkala te priključnicu 3 prvog tipkala na pri-

13

ključnicu 1 drugog tipkala). Ako imamo obična tipkala koja imaju 2 pola, spojimo međusobno suprotne polove kao na slici.

tranog strujnog kruga. Oznaka “0” označava stanje kada tipkalo nije pritisnuto, a oznaka “1“ označava stanje kada je tipkalo pritisnuto. Žaruljica svijetli jedino onda kada su oba tipkala u stanju “1”, tj. pritisnuta. U svim ostalim slučajevima žaruljica je ugašena.

Serijski spoj žaruljica Sastavit ćemo strujni krug s dvije serijski spojene žaruljice i jednim tipkalom.

Slika 6. Serijski 2T L strujni krug-shema

Logički sklop “I” podrazumijeva da impulse dobivamo ukoliko su oba stanja u jedinici. U ovom slučaju ako oba tipkala pritisnemo, ona su u stanju jedinica te je strujni krug zatvoren.

U serijskom spoju električne komponente spajaju se redom, jedna za drugom tako da svim komponentama teče ista struja. Kod serijskog spoja tipkala strujni je krug zatvoren i žaruljica svijetli ukoliko su oba tipkala u stanju “1”, tj. ukoliko su pritisnuta. Ako bilo koje tipkalo nije pritisnuto, žaruljica neće svijetliti.

Tablica stanja za logički sklop “I”

B 0 1 0 1

Iz sheme je vidljivo da je strujni krug otvoren i žaruljice neće svijetliti. Pritiskom na tipkalo žaruljicama će proteći struja i one će zasvijetliti slabije.

Slika 9. Strujni krug T 2L Fischer Technik Strujni krug serijski spojenih žaruljica složen pomoću Fischertechnik elemenata.

Slika 7. Strujni krug 2T L Fischer Technik

A 0 0 1 1

Slika 8. Serijski T 2L strujni krug-shema

L 0 0 0 1

Tablica stanja pokazuje izlazne vrijednosti koje ovise o ulaznim vrijednostima proma-

14

Zašto je potrebno razumijeti i znati upravljati različitim strujnim krugovima?

Princip upravljanja osnovnim električnim strujnim krugovima važan je u robotici radi lakšeg razumijevanja logičkih sklopova.

Logički sklopovi su osnovne komponente koje grade sva današnja računala na kojima se zasniva rad robota i automatiziranih procesa.

Osnovne logične sklopove I, ILI i NE možemo jednostavno zorno prikazati i objasniti električnim shemama strujnih krugova.

Petar Dobrić, prof.

Energija “crnog zlata” Čitava jedna povijest i razvoj naftnog gospodarstva, od bušotina, prerade, transporta do prodaje i primjene naftnih derivata prikazana je na brojnim poštanskim markama koje su izdale različite poštanske uprave diljem svije­ ta. Čovjek je ovu tekućinu od svijetložute do tamnosmeđe boje i posebna mirisa koju još nazivaju “crnim zlatom” koristio gotovo prije nekoliko tisućljeća prije Krista. Babilonci su je koristili kao premaz za zaštitu drvenih konstrukcija, Egipćani su štitili zidove od vlage i koristili su naftu kao lijek za rane, a u Kini su je koristili za rasvjetu.

Moderna proizvodnja nafte, tekućeg goriva nastalog razgradnjom biljnih i životinjskih organizama započinje 1859. godine u SAD-u, što se uzima početkom energetske revolucije i početkom iskorištavanja nafte iz njezinih ležišta duboko ispod Zemljine kore, do kojih se dolazi bušenjem tla. Sirova nafta u rafinerijama se prerađuje u benzin, dizel, loživo ulje, laki mazut za brodove i teški mazut za termoelektrane. Iz nafte, neobnovljivog izvora energije također se proizvode umjetna gnojiva, lijekovi, plastični materijali i dr. Nafta danas zadovoljava više od 40 posto energetskih potreba.

Većina država ipak izdaje “naftaške” marke s motivima koji su bitni za njihovo područje.

Najčešća izdanja Slika 1. Moderna proizvodnja naftaških maraka nafte započinje 1859. godine dolaze iz Latniske u SAD-u, što se uzima počet- i Južne Amerike te kom energetske revolucije i zemalja Bliskog početkom iskorištavanja nafte istoka i bivšeg iz njezinih ležišta duboko ispod Zemljine kore

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

Slika 2. Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC), međunarodna je organizacija osnovana radi usklađivanja naftnih politika te osiguravanja tehničke i ekonomske pomoći državama članicama

SSSR-a, odnosno najvećih proizvođača “crnog zlata”.

Prva poštanska marka iz ovoga područja bila je azerbajdžanska iz 1919. godine na kojoj je prikazan bušaći toranj. Kolumbijske poštanske marke iz 1932. i 1935. godine također prikazuju visoke čelične rešetkaste konstrukcije, a ona iz 1956. godine prikazuje naftna polja Catatumbo u provinciji Norte de Santander. Bolivija 1956. godine izdaje marku s bušačkim postrojenjima u naftnom polju Villa Montes. Peru 1937. godine također tiska marku s bušaćim tornjevima i izvorima na naftnom polju Talara. Brazil izdaje dvije marke 1941. i 1942. godine, a Argentina tri s naftnim poljima Tierra del Fuego.

SAD kao treća zemlja po količini proizvedene nafte u svijetu, u povodu 100 godina naftne industrije u Americi, 1959. godine izdala je prigodnu marku u nakladi od čak 120 milijuna. Motiv na marki nominalne vrijednosti četiri centa prikazuje bušaći toranj. Sakupljači ovih poštanskih maraka će primjerice naučiti o tankerskom prijevozu nafte koji je prikazan na poljskoj marki iz 1961. godine, polaganju cijevi za transport nafte putem mreže cjevovoda Družba na čehoslovačkim markama iz 1975. godine, preradi nafte u rafineriji Porto

15

na portugalskoj marki iz 1970. godine, istraživanju i proizvodnji nafte i plina iz mora na markama UAE-a iz 1976. godine, austrijskim nafSlika 3. Hrvatski graver Zlatko Jakuš tnim poljima pripremio je za tisak švedsku marku na temu patenti: “Petrolejsko kuhalo” Zistersdorf na njihovoj iz 1892. prvoj “naftnoj” marki iz 1947. godine, 30. obljetnici OPEC-a na sudanskoj marki iz 2006. godine, 4. geološkom kongresu zemalja Latinske Amerike na marki Trinidad i Tobago iz 1979. godine ili novim naftnim poljima u moru koje prikazuje norveški prigodni žig iz 1995. godine, odnosno Svjetskom i europskom prvenstvu u motokrosu u Jastrebarskom u lipnju 2008. godine, čiji žig prikazuje i naše nafno poduzeće – INA-u.

Zanimljiva, vrlo rijetka, ali i skupa poštanska marka koja se nalazi u prodaji s temom naftnog polja je ona Njemačke pošte iz II. svjetskog rata koja se tiskala za okupirano područje Poljske. Motiv na marki, prikazuje naftna polja Boryslaw istočno od Krakova.

Marka je tiskana u Beču 10. svibnja 1944. godine te zbog otvaranja novih ratnih frontova i “prioritetnijih” pošiljaka na istočnom bojištu nije bila puštena u promet. Jedan od najpoznatijih svjetskih gravera, Karl Friedrich Wilhelm Seizinger, koji je i dizajnirao ovu marku, živo je i radio u Zagrebu tijekom rata.

Kada je u pitanju naftna industrija, zanimljiva je s povijesnog stajališta i naftaška taksena marka. Takve marke bile su namijenjene za plaćanje određenih državnih pristojbi, odnos­ no za naplatu poreza. Neke od poznatijih su kanadske marke Gas Inspection, koje su bile u uporabi krajem XIX. i početkom XX. stoljeća. Marke su izdavane za potrebe kanadskog operatora za distribuciju plina i nafte, koji

16

ih je koristio za naplatu različitih pristojbi.

Zanimljivo je da su te pristojbene marke za potrebe naplate, tiskane u različitim nominalnim vrijednostima, bile perforirane i imale su zaštitu protiv krivotvorenja.

Esperanto Prema broju izdanih maraka u svijetu na temu međunarodnog planskog jezika esperanta, zaključuje se kako je ovaj jezik zaživio i postao značajan u međunarodnom sporazumijevanju. Naziv mu potječe od pseudonima Doktoro Esperanto (doktor koji se nada) poljskog liječnika i poliglota Lazara Ludviga Zamenhofa iz 1887. godine. Ideja je bila pridonijeti što jednostavnijem i što demokratičnijem komuniciranju, omogućujući brzo učenje i usvajanje neutralnog jezika, kao i sporazumije­vanje na ravnopravnoj osnovi među ljudima s različitih govornih područja,

Slika 4. Ideja o nastanku međunarodnog planskog jezika esperanta potječe od poljskog liječnika i poliglota Lazara Ludviga Zamenhofa iz 1887. godine

eliminirajući na taj način razlike između tzv. “malih” i “velikih” jezika.

O jezičnom se razvoju ovoga jezika brine Esperantska akademija, koja je u stotinjak godina prihvatila iz prakse mnoge nove korije­ ne, pa se njima tvori već gotovo 100 tisuća riječi. Danas se oko milijun ljudi bolje ili lošije služi esperantom. Dobar dio njih uključen je u najrazličitije esperantske organizacije.

Sjedište Svjetskog saveza esperantista je u Rotterdamu. Svjetski savez esperantista danas nastavak an 21. stranici

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

MOTIV Vrlo često su mladi fotografski autori u nedoumici što fotografirati, što odabrati kao predmet interesa, što fotografijom zabilježiti, a da poslije i mi sami i drugi promatrači naših fotografija budu zadovoljni. Ova je neodlučnost obično posljedica niza mogućnosti koje nam se nude u svakodnevnom okruženju.

Doista može biti zbunjujuće bogatstvo motiva i sadržaja kojima smo okruženi pa nas ta raskoš načas može i dezorijentirati. S malo napora i kreativne odlučnosti, te uporne vježbe, vrlo brzo ćemo moći razaznavati posebnosti i u sadržaju i u izgledu naše okoline. Nije dobro ako autor nasumice “škljoca” s mišlju da će u programu poslije obraditi i izdvojiti što je dobro. Ovakav način rada nam govori da on nema jasnu viziju, a niti definiran interes za pojedinu temu i onda “svaštari” po principu da će možda biti nešto dobro, a ako ne, snimat će dalje. Takav način razmišlja­ nja nije dobar. Uvijek nas nešto više zanima od nečega drugoga i po tom principu treba postupati. Objektiv našega aparata treba usmjeriti prema onomu što nam je blisko, što razumijemo i onda to fotografski istražujemo. Nije dovoljno napraviti jedan, dva ili tri snimka odabrane teme, već valja svaku temu istraživati sa znatno više fotografija. Fotografija iznad ovoga teksta jedna je u nizu fotografija kojima autor istražuje grad. Istraživanje grada u ovoj je seriji fotografija duboko subjektivno. Autor želi istražiti temu usamljenosti i otuđenosti čovjeka u kontekstu svekolike ponude gradskoga života i smišljeno bira kadrove pojedinaca ili manjih grupa na praz­

temi i o stvarnom izgledu motiva, katkada je bolje i djelotvornije pokazati dobro obrađenu crno­ bijelu fotografiju negoli originalnu snimku u boji.

Naravno, ovdje treba biti pažljiv pri odluci ­ boja ili crno­bijela. Prvo je pitanje je li u našemu motivu boja bitna i ako jest, onda uređujemo fotografiju tako da istaknemo tu bitnost. Ako boja ne igra neku važnu sadržajnu ili kompozicijsku ulogu, onda svakako fotografiju za konačno pokazivanje uređujemo kao crno­bije­ li rad. U ovomu je prilogu nekoliko primjera iz gradske sredine, nekoliko iz seoskoga ambijenta, ali odabrani motivi i način na koji su snimljeni govore o jednoj te istoj temi. Samoća ili usamljenost prisutna je u svim i vremenskim, i društvenim, i prostornim situacijama. Naravno, svatko bira teme i motive prema vlastitom osjećanju i to je dobar put za oblikovanje svoje vlastitosti. nim gradskim trgovima i ulicama. Snimka sama po sebi nije dovoljna, već autor, kako bi naglasio problem usamljenosti pojedinca u suvremenom društvu, najčešće fotografije prebacuje u crno­ ­bijeli registar. Svođenje slike na crno­bijele i sive tonove još više pojačava i izražava temu kojom se bavi. Dakle, nije dovoljno samo odabrati motiv, ma koliko je i to važno, već je bitno kako ćemo u konačnici prezentirati tu fotografiju. Ovisno o

POGLED UNATRAG TACNE I OSTALI SITNI LABORATORIJSKI PRIBOR Dakle, za rad u laboratoriju analogne fotografije treba nam niz sitnih potrepština kako bismo mogli točno i precizno obraditi fotomaterijal - neovisno je li to film ili fotopapir.

Kemikalije za obradu fotomaterijala trebaju biti određene temperature jer je materijal proizveden i tako napravljen da optimalne rezultate daje kada se proces obrade odvija upravo pod tom predviđenom temperaturom. Za crno­bijeli materijal to je najčešće 21 celzijev stupanj. Naravno, možemo materijal obrađivati i pod drugom temperaturom, ali u tom slučaju razultat će biti drugačiji. Za kontrolu temperature kemikalija koristimo toplomjere različitih oblika, a ovisno o tomu mjerimo li temperaturu u tacni ili u dozi za razvijanje filma. Tacne za razvijanje fotopapira trebaju biti u različitim bojama kako ne bismo zamijenili kemikalije koje su u njima. I štipaljke za manipuliranje s fotopapirom također trebaju biti u boji kako bismo u poluumraku laboratorija uvijek znali kamo koja štipaljka pripada. Obavezno moramo imati manje i veće mjerne posude: jednu manju cca 100 ml i jednu veću cca 1000 ml kako bismo mogli precizno i točno mjeriti količine kemikalija koje nam trebaju. Svakako je neophodan i lijevak radi lakšeg izlijevanja i vraćanja kemikalija u boce. I oni trebaju biti u boji kako bismo znali koji pripada kojoj kemikaliji.

Oto Hohnjec 1920.—1962.

ANALIZA FOTOGRAFIJA

Rođen je 1920. godine. S dvadeset godina dolazi u Fotoklub Zagreb i od tog trenutka kreće njegova briljantna fotografska karijera koja traje do tragične smrti 1962. godine. U dvadesetak godina intenzivnoga fotografskog stvaralaštva stvorio je impozantan opus od kojeg je malo sačuvano u arhivu Fotokluba Zagreb.

Oto je karijeru počeo uoči Drugoga svjetskog rata. Neovisno o nadolazećim teškim vremenima u Fotoklubu Zagreb sreće važne i već afirmirane autore od kojih uči i usvaja bitna obilježja Zagrebačke škole fotografije. Sa svojim prvim radovima pokazuje raskoš svoga likovnog i fotografskog talenta. Nakon rat nastavlja svoj fotografski rad snimajući prizore i motive i iz grada i sa sela s podjednakom strašću i interesom.

Kao autor koji razumije osnovne sastavnice fotografske slike vodi računa o karakteru svjetla te s velikom osjetljivošću gradi kompoziciju fotografske slike. Dakle, izuzetno poznavanje optike i tehničke obrade fotomaterijala usklađuje s fotografiranim sadržajem, tako da njegove fotografije odišu rijetko viđenom usklađenošću kompozicijskih elemenata, uravnoteženošću rasvijetljenih i zasjenjenih dijelova slike.

Fotografije lijevo gore “Između svjetla i sjene” izvrsno oslikava autorsku sveukupnost stvaranja; rasvijetljeni dio uličice kakvoga dalmatinskog ili otočnoga gradića. Ključna točka ili element fotografije je starica s teretom na glavi koja hoda od snimatelja prema dubini kadra, a njena sjena svojim smjerom prati dijagonalu uličice. Ta se kompozicijska dosljednost ili posvećenost tako dobro očitava i na donjoj fotografiji ”Orač” gdje se zmijoliki put proteže po dubini kadra držeći na okupu sve elemente fotografirane scene. Prostorna komunikacija orača u prvom planu i kuće u zadnjem, kompozicijski su akcenti i ljepota ove fotografije.

Nastavak sa 16. stranice.

Slika 5. Svjetski kongres eperantista održava se svake godine, a zadnji 101. bio je u Slovačkoj 2016.

ima više od 90 zemalja članica sa svih kontinenata. Kongresi esperantista održavaju se svake godine, osim za svjetskih ratova. U Zagrebu je 1953. održan 38., a 2001. 86. kongres. U Hrvatskoj esperantisti organizirano djeluju od 1907. godine. Preveli su i objavili više desetaka knjiga, predstavljajući hrvatske vrijednosti drugim narodima. Esperanto ima priznat status u UNESCO-u, a i važnu ulogu u literaturi.

Ivo Aščić

Bombarder Bombarder je bio jarki odsjaj sunca na ulaštenom metalu, visoko na azurnom nebu bez oblačka, nečujan, ogroman, veličanstven i užasavajući istovremeno. Tasha Hadjor pratila ga je pogledom dok se nije izgubio. Njoj iza leđa, zov roga s osmatračnice, dug, dubok, znak za kraj uzbune.

Maljčići su skakali na noge, izvlačili se iz jaraka, hvatali pobacane torbe i vreće i prtili ih na ramena. Jedan je uhvatio uže kozolike životinje što je spokojno brstila trnoviti grm uz put. Životinja je bila upregnuta u mala kola s dva kotača. Uskoro se promet seoskim putem nastavio kao da se ništa nije dogodilo, kao da im nije nad glavama upravo preletio avion naoružan s nekoliko desetaka atomskih bombi. *** “Sto dvadeset i šest godina, kažete”, upita Tasha seoskog starjožu, pogurena u kućici od blata, prekrivenoj slamnatim krovom. On kimne svojom čupavom glavom, rukom baci još jednu cjepanicu u vatru. U ovom selu pokoji maljčik još je govorio linguu. Ali bilo je sela gdje je univerzalni jezik bio zaboravljen, napušten u godinama poslije atomskog rata što je uništio civilizaciju, a preživjele ostavio na milost i nemilost bombarderima.

“Toliko ovaj kruži”, potvrdi starjoža. Bio je pogrbljen, to ga je činilo još sićušnijim. Njegova unuka zibala je bebu, muž joj je bio u šumi. “Dvije bombe je bacio, tako mi je rekao djed. Vidjeli su bljeskove u daljini. Imali ste sreće da ste sletjeli

SF PRIČA

dok je bio na drugom kraju svijeta.”

Tasha je bila prvo ljudsko biće što je stiglo na planet nakon što su ga izaslanstva Konvencija napustila uoči rata. A ni to nije bilo baš planirano. I sad je ostala zarobljena s pokvarenim brodom: tahionski signal za pomoć nije smjela poslati. Ako bi mu bombarder otkrio ishodište, a bila je velika vjerojatnost da bi, svima bi im preostalo samo tući rekorde u maratonu prije no što nad mirnom krajinom nikne atomska gljiva.

“Ima ih li još?”

“Ovaj je zadnji”, odmahne starjoža glavom.

“Koliko znamo, sedamnaest ih je preživjelo rat.

Padali su jedan po jedan. Ovaj još kruži.” *** Tasha je sjedila u travi na vrhu brda i gledala ruševine grada na obzoru. U sredini grada, znala je, bio je krater staklenoga dna. Atomski rat bio je kratak i razoran. Dva dana nakon njegova početka, civilizacije na planetu više nije bilo. Srećom, za to je bio dovoljan tek manji dio sveukupnog atomskog arsenala. Kad više nije ostao nitko

21

tko bi izdavao zapovijedi i pritiskao tipke, rat je stao. Sam od sebe. Preživjeli su počeli ispočetka, podalje od kratera u velegradovima, u mreži sela što su nicala i propadala, u gladi i nasilju i boleštinama, i opet nicala dok se zajednica nije konačno ustalila.

Ali svaki pokušaj stvarne obnove sprečavali su bombarderi.

Krstarili su nad planetom, tjerani atomskim reaktorima, ogromne letjelice bez posada, vođene umjetnim inteligencijama, načičkane radarima i opremom za elektronsko i optičko izviđanje.

Svaka naoružana atomskim bombama i projektilima raznih snaga, spremna zamesti svaki trag da se civilizacija opet diže iz pepela.

I zato maljčići žive u malim selima, uz mala polja i livade, na rubovima šuma. I imaju straže koje osmatraju nebo ne bi li ugledale bombardera kako nailazi i dale uzbunu. Našto bi maljčići smjesta pobjegli u zaklone, navukli na sebe maskirne mreže, zavukli se u podrast ili pod krošnje stabala.

Dok bombarderi sa svojim bombama ne bi otišli dalje, u vječitoj potrazi za ciljem koji još treba bombardirati.

Nakon rata ostalo ih je sedamnaest. Nakon više od 120 godina, ostao je još samo jedan.

Sasvim dovoljan da cijeli planet drži tehnološki u zemaljskom ranom srednjem vijeku. *** Nakon tri dana proučavanja baza podataka u svome brodu, prekrivenom maskirnom mrežom i nabacanim granama i lišćem, svih sustava prebačenih na potajni način rada, Tasha Hadjor imala je plan. Ili barem skicu plana.

Iz spremišta na brodu izvukla je monocikl, precizno balansirano vozilo s jednim kotačem.

Starjoža se potrudio da krene ospkrbljena svime što će joj trebati. Oprostio se s njom kao da je više nikad neće vidjeti. I vjerojatno je bio sretan kad se odvezla sjevernim putem, neka ode što dalje od njegova sela, prije no što na sve njih navuče gnjev bombardera.

Tashi je na monociklu trebalo petnaest dana kroz ostatke civilizacije da stigne do Središnjeg platoa. Klonila se sela koliko je mogla, ali svejedno ponegdje nije mogla izbjeći začuđene poglede maljčika pored kojih bi samo prozujala, ne zaustavljajući se, ne zadržavajući se. Maljčići

22

što su obrađivali polja, izvlačili drva iz šume, napasali sitnu rogatu stoku, živjeli svoje maljčičke živote u sjeni atomskog uništenja.

Tri je puta Tasha skakala s monocikla i vukla ga u zaklon, pod krošnje, u jarak, pod prelomljeni nadvožnjak. Bombarder bi samo nastavio svoj let, ne bi se okrenuo da izvidi, ne bi bacio bombu.

Tasha je bila jedna, sama. Nije bila vojska, nije bila grad. Nije bila prijetnja.

Jednom je naišla na zaboravljeno bojište.

Oklopna vozila, tenkovi, topovi. Zaboravljeni, zarasli, zahrđali. Maljčići su ih izbjegavali: unutra je bilo opasnih stvari.

Središnji plato zauzimao je veći dio Sjevernog kontinenta, golema polupustinja i pustinja, kroz koju je vijugalo nekoliko rijeka što su izvirale u planinama na jugu.

A jedna od tih rijeka kroz milijune je godina izdubila kanjon, skoro tisuću metara dubok na najdubljem dijelu.

Tasha se prisjeti karte. Tri velika grada uz rubove Platoa bila su razorena. I mnoštvo manjih.

Ali, uz rijeke su bili sustavi navodnjavanja i mnoštvo manjih sela uz poljoprivredne površine.

Bila je pitala starjožu, znao je za ta sela. Ali, rekao joj je, koliko su mu glasa donosili putnici sa sjevera, sve to propalo je zajedno sa civilizacijom. Kanali i sela i njive napušteni su da ih zatrpa pijesak i zaraste škrta polupustinjska šikara. Starac je imao pravo, mogla se Tasha i sama uvjeriti. Ali, nju nisu zanimala sela. Zanimao ju je jedan mali aerodrom, za sportsku i poljoprivrednu avijaciju, koga je našla na predratnim kartama. I zanimali su je krilogušteri, što su klizili nečujno na svojim krilima, dvadesetak metara raspona, nad pustinjom. *** Sjena kriloguštera prebriše preko piste zametene pijeskom. Tasha podigne pogled, životinja je bila poput malog aviona, sive boje, svijetlih letnih opni, kljunate glave, bezubih čeljusti. Na nebu ih je bilo još, Tasha na brzinu izbroji dvadeset i tri kriloguštera. Neki su bili nisko, drugi su se jedva vidjeli naspram oblaka.

Poput malih aviona. Naprimjer, lovačkih.

A ipak, bombarderi ih očito nisu napadali, inače ih ne bi bilo. Što znači da su umjetne inteligencije u njima bile programirane da ih

ne smatraju ciljem. Atomska bomba preskupa je igračka da je se potroši na leteće životinje.

Baš kao što je Tasha i očekivala.

I baš kao što se i nadala, u napuštenom hangaru zatekla je i jedrilicu s pomoćnim motorom. *** Pet je dana Tasha prilagođavala jedrilicu.

Motor je proradio čim ga je spojila na svoj monocikl. Veći problem bio je preurediti pilotsku kabinu za nekoga njezine visine, skoro upola višu od prosječnog maljčika. Ali, konačno, pomirivši se da će letjeti u otvorenoj kabini, mogla je sjesti u jedrilicu i njom upravljati. Trebalo je još samo neke prilagodbe.

Ujutro šestog dana, poletjela je i uhvatila visinu i onda ugasila motor i sklopila propeler i stala zajedno s krilogušterima tražiti uzlazne zračne struje. Uskoro je bila dio jata, što se širilo iz kanjona - gdje su leteće životinje gnijezdile - na sve strane, stotinama kilometara daleko, u potrazi za oskudnim plijenom na otvorenoj ravnici.

Tri dana kasnije, odsjaj na ulaštenom metalu najavio joj je dolazak bombardera. *** Kao što je Tasha i očekivala, let jedrilicom u jatu kriloguštera omogućio joj je da se popne do bombardera. Blještava grdosija nije obraćala pažnju na leteća stvorenja, a ona su joj se, zauzvrat, sklanjala s puta. Jedna jedrilica prošla je nezapažena, registrirana kao tek još jedan krilogušter. Umjetne inteligencije imaju svoja ograničenja.

Bombarder je bio ogroman, raspona krila nekih stotinjak metara. Debelo krilo bilo je istovremeno i trup, a samo je dvostruki rep nosio okomite i vodoravni stabilizator. Letjelicu je tjeralo dvanaest potisnih dvostrukih propelera, pogonjenih električnom strujom iz reaktorskoturbinskog bloka negdje u trupu. Tasha je vidjela kondenzatorska polja na krilu. Antene su stršale posvuda. Bombarder je bio načičkan kupolama s laserskim topovima. Ni jedan se nije okrenuo prema jedrilici. Tasha se spusti nekoliko desetaka metara, pazeći da baš ne izgleda da odmjerava bombarder. Vidjela je odozdo poklopce spremišta za bombe. I još laserskih topova i antena.

Bombarder je zapravo bio leteća utvrda. Spor u nadmoćnoj veličanstvenosti. Tu i tamo, Tashino pažljivo oko moglo je zamijetiti tragove vreme-

na. Ali, znala je, grdosija je mogla terorizirati planet još godinama. Ostali su popadali zbog ratnih djelovanja, kvarova, u olujama. Ovaj je još bio u službi, gonjen programima, iako već odavno nije bilo nikoga tko bi mu zapovjedao.

Na trenutak, Tashi bi žao letjelice, same, napuštene da kruži iznad razorenog svijeta. Jedrilica je imala radio, pitala se bi li mogla uspostaviti vezu i nagovoriti umjetnu inteligenciju da sleti.

Ali, onda se sjeti starjožinih riječi. Bacila je barem dvije bombe.

I stoga Tasha upali motor i popne se, uvis, i još, još, iznad bombardera što još nije uočio neobično ponašanje svoga pratitelja. Digla se nekoliko stotina metara nad tromim zračnim čudovištem i onda, stegnuvši zube, potjerala upravljačku palicu naprijed.

Njezina jedrilica baci se u obrušavanje. Ovo je bio nezgodan dio plana. Krilogušteri su je uspjeli sakriti pred bombarderovim senzorima.

Ali uništenje čudovišta bilo je problem. A jedino čega se Tasha mogla sjetiti bio je taran, namjerni sudar.

U tom trenutku, dok joj je neman bila sve bliža, ona primijeti kako se nekoliko laserskih topova podiže i okreće prema njoj. Jedrilica je dobivala na brzini, Tasha se nije dala smesti laserskim zrakama što su šarale po njezinoj jedrilici, zagrijavale je, počele je rezati. Ona se okrene naglavačke, otkopča svoj pojas i na pedesetak metara od letjelice ispadne iz kabine. Slobodno padajući, prozuji tik do bombarderovog repa.

U istom trenutku, jedrilica udari u bombarder.

Raspala se, bila bi samo skliznula s krila i nikom ništa da nisu eksplodirale dvije granate, koje je Tasha izvukla iz tenka, oštećenog na bojištu pored kojeg je bila prošla, i pričvrstila pod krila.

Dvije detonacije zagrmjele su vedrim nebom.

Lim oplate otkinuo se s oštećenog krila, a onda je krilo puklo!

Prelomljenog krila, bombarder se nagnuo na stranu i zaronio nosom prema pustari, praćen Tashinim pogledom. Padao je i padao i konačno udario u tlo i raspao se i onda se, tek olupina, smirio u oblaku prašine. Nekoć zračni silnik, ležao je slomljen dok se Tasha polako padobranom spuštala da nogama dotakne razoreni svijet, što je sad dobio priliku za novi početak.

Aleksandar Žiljak

23

Svjetionici

TEHNIČKE TVOREVINE

Crtež Aleksandrijskog svjetionika uz opis na arapskom jeziku u knjizi Sedam svjetskih čuda, objavljenoj u drugoj polovini XIV. stoljeća

U vremenima kada su mornari položaj svoga broda određivali skromnim tehničkim pomagalima ili promatrajući položaj zvijezda i planeta na nebu, teško je bilo predvidjeti nailaze li na kakvu hrid, pličinu, greben, otočić, istureno kopno... Oduvijek je bilo izuzetno važno sigurno se približiti nekom otoku, sidrištu ili uploviti u luku, a da to ne ovisi o pukoj sreći. Otkad pomorci plove morima i oceanima, njihovi vjerni pomagači su − svjetionici (lanterne), čija pomoć poglavito dolazi do izražaja za loša, odnosno olujna vremena.

Pod svjetionikom najčešće podrazumijevamo čvrstu građevinu, odnosno zgradu sa zidanim ili čeličnim tornjem (kulom), na čijem se vrhu nalazi svjetlo koje žmirka u pravilnim, strogo definiranim razmacima. Možemo reći da je svjetionik jedno od pomorskih svje-

24

tala koja pomorcima služe za orijentaciju danju i noću. Ostala pomorska svjetla su svjetleće i signalne oznake i plutače. Jedno takvo naše pomorsko svjetlo opasnoga imena, Pličina paklena, izgrađeno 1912. godine, još uvijek strši iz plićaka (stoji na podvodnoj stijeni) nedaleko od Umaga. To je betonski krnji stožac s metalnim nastavkom crvene boje na čijem se vrhu (10 m) nalazi svjetlo.

Takvih i sličnih svjetala ima posvuda. Važno je naglasiti da za postavljanje bilo kojeg svjetla postoje pravila. Svako od njih je evidentirano i ima svoj broj, a nalazi se u publikaciji Admiralty Lists of Lights and Fog Signals koju svake godine obnavlja Britanski hidrografski ured (The United Kingdom Hydrographic Office).

Naša Pličina paklena označena je kao E2644.

Bez stalnoga su nadzora obalna i lučka svjetla te svjetleće oznake i plutače.

Noću, kada brod s pučine prilazi kopnu ili otoku, svjetionik je prva vidljiva čvrsta orijentacijska točka. Svaki svjetionik emitira svjetlo koje je karakteristično za njega, pa posada plovila lako odredi o kojoj se lanterni radi i kuda nakon toga treba poći. Katkada se na mjestima gdje nije moguće izgraditi svjetionik nalaze usidreni, stalno nadzirani brodovi svjetionici. Prvi takav brod bio je usidren 1732. godine na ušću londonske rijeke Temze (Thames).

Brod svjetionik usidren na ušću rijeke Temze

Pličina paklena ispred Umaga

Ipak, ovdje će biti riječi o onim pravim lanternama koje se sastoje od kamenih zdanja s uočljivom kulom s koje se širi svjetlo. U takvim objektima najčešće se nalaze prostori za svjetioničare ili oni borave u zgradi uz toranj. Udaljenost s koje svjetlost svjetionika može biti opažena ovisi o geografskoj vidljivosti i dometu njegova svjetla. Geografska vidljivost, zbog zaobljenosti Zemlje, ovisi o visini svjetiljke, pa se svjetionici grade visoko iznad mora na brijegu ili su svjetiljke smještene na spomenutim visokim tornjevima ili pak na rubnim dijelovima kopna, otvorenim k moru. Svjetlosni domet ovisi o jakosti izvora svjetlosti, a kreće se od par pa do nekoliko desetaka milja.

Prvi svjetionici Prvi svjetionik o kojem postoje pisani tragovi je Aleksandrijski svjetionik, sagrađen u Egiptu, u III. st. pr. Kr. na otočiću (sada poluotoku) Faru (grčki Pharos), odnosno, na ulazu u aleksandrijsku luku. Bio je posvećen bogovima spasiteljima pomoraca. Zbog visine tornja (između 120 i 135 metara) dugo godina bio

Svjetionik Zaglav

je jedno od sedam svjetskih čuda. Svjetlo je nastajalo paljenjem smolastoga drva i mineralnih ulja, vidjelo se iz daljine od čak 50 km!

Bio je to rezultat pojačanja golemih konkavnih metalnih zrcala, koja je, navodno, izumio Arhimed, grčki fizičar, astronom i jedan od najvećih matematičara starog vijeka. Važnost ovog svjetionika bila je izuzetna. Njegova skica je u II. stoljeću čak otisnuta na tadašnjem kovanom novcu. Tisuću i dvjesto godina (!) nakon gradnje, par snažnih potresa znatno je oštetilo ovu lanternu, koja je nekoliko stoljeća bila najviša građevina koju je čovjek učinio svojim rukama. Poslije je na tom mjestu, od njegovih kamenih ostataka, izgrađena utvrda Qaitbay.

Svjetionik Palagruža

Gotovo svaka luka na Sredozemlju imala je u rimsko doba svjetionik, a u srednjem vijeku ovo pravilo koje je omogućavalo sigurniju plovidbu, prošireno je i na druga pomorska područja u Europi. Na vrhu kule su i dalje palili drva, ugljen u željeznim košarama, pa voštanice, svjetiljke na ulje, petrolej, rasvjetni plin, acetilen, petrolejske pare, dakle, sve ono što na neki način stvara nadaleko vidljivo svjetlo. Suvremeni svjetionici imaju svjetiljke s jakom električnom žaruljom čije je svjetlo prema horizontu usmjereno snažnim sustavom rotirajućih leća.

Rekli smo da pomorci razlikuju jedan svjetionik od drugoga, po svjetlima koja su različite boje, načinu i trajanju bljeska. Za maglovita

25

Sustav leća i zrcala na Palagruži: Ogromni svjetlosni uređaj na visini od 126 metara nad morem. Za razliku od uobičajenih, promjera najviše do 1 m, ovaj je dva puta veći. Čovjek je malen naspram njega. Svjetioničarska kula ima dva velika kata; na prvom je mehanizam koji pokreće ovaj stroj, a na posljednjem sam stroj i golema stakla u dva reda. Domet ovoga svjetla je 35 nautičkih milja ili oko 65 km!

vremena daju se s nekih svjetionika zvučni signali pneumatskom sirenom (nautofon), zvonom, rogom, zviždaljkom ili radijskim uređajem. Zateknete li se tijekom guste magle pored našeg najsjevernijeg svjetionika, onoga kod istarske Savudrije, iznenadit će vas prodoran, duboki zvuk kojim se ova lanterna oglašava, ulijeva sigurnost kazujući moreplovcima da se ne primiči preblizu.

Na našem području prva planska gradnja svjetionika započinje 1818. godine kada je izgrađena spomenuta Savudrija. Za njom su slijedili uzbudljivi svjetionik Porer (1833.,

26

hrid pred rtom Premantura u Istri), ponosna Struga (1839., na sredini južne strane otoka Lastova), elegantni Veli Rat (1849., sjeverozapadni rt Dugog otoka), Sveti Ivan na pučini (1853., na istoimenoj hridi zapadno od Istre), divlja Palagruža (1875., na vrhu otoka Vela Palagruža, na sredini Jadranskog mora, između talijanske i hrvatske obale), pitoma Peneda (1877., na južnom rtu otoka Veliki Brijuni), usamljeni Sušac (1878., na vrhu otočića Sušca, na sredini Jadranskog mora, istočno od otoka Lastova), zanimljiva Pločica (1887., na istoimenom otočiću, u sredini Korčulanskog kanala) i drugi. Godine 1867. razrađena je studija za uređenje plovnih putova, prema kojoj su se poslije na hrvatskoj obali gradili svjetionici.

Do početka I. svjetskog rata bilo je 66 nadziranih (dakle, s posadom) svjetionika, te 136 obalnih i 247 lučkih svjetala.

Tko pali svjetlo na svjetioniku?

Bez sudjelovanja svjetioničara prije nije bilo ni svjetla na lanterni. Ovaj odgovoran posao bio je prepušten njenoj posadi koja je skrbila o ispravnosti rada svjetla. I ne samo o tome. Brinula je o cijelom objektu koji je najčešće bio izložen soli donesenoj kapljicama mora za ružna vremena. Život na svjetioniku nije jednostavan. Mada su često na njemu zajedno samo dvije osobe (nerijetko, bračni par), nije lako izdržati par mjeseci na malom prostoru, otoku... O kreativnosti svakog od

Mnogi se dive ljepoti naših lanterni. U nekoliko navrata izašla je serija poštanskih maraka čiji su motivi upravo ti kameni čuvari našega mora, otoka i obale

članova posade, njegovoj umješnosti u svladavanju tjeskobe koja vas obuzme nakon što ste danima na otoku, a oko vas more te psihofizičkoj kondiciji, ovisi kako ćete se nositi sa svim nedaćama. Sva ljepota boravka za vrijeme lijepa vremena brzo nestane nakon što olujni vjetar danima udara po oknima unoseći kišu i more u lanternu, a noću se ne može spavati od zvukova koji se šire kroz unutrašnjost, od prizemlja pa do vrha kule...

Mnogi naši svjetionici su bez posade.

Svjetioničare je zamijenila automatika kori„Te noći olujno jugo dizalo je valove oko Porera od pet metara. Počinjala je najgora noć u 80 godina svjetioničara. More je na trenutke gutalo čitavu hrid od 80 metara na kojoj se dizala lanterna, a valovi su prodirali u dvorište kuće. Lupanje prozora i zaglušujuća škripa škura ne prestaje. Strah da će more krenuti u kuću. Začula se škripa željeza, savila se dizalica od deset metara. Nevera je iščupala čamac koji je visio s dizalice i bacio ga na vrata kuće. Svjetioničari su ostali zarobljeni. Valovi su se digli na preko sedam metara, a poneki bi se visok kao trokatnica razbio o svjetionik.

Poletjela je i druga brodica. Razbila se o zid, škure su popustile, načela se vrata. More je krenulo u prizemlje. A noć je još mlada. Trojica svjetioničara potrčala su u lanternu sa strahom da će more razbiti i lanternu. Popeli su se na kulu od 35 metara. Posada jedva spašava uređaje. Naredna tri dana vrtjeli su ferale, na kraju i ručno jer su znali da će se bez njihova svjetla mnogi mornari izgubiti u dubinama mora...“ (Iz dokumentarnog filma Legende svjetlosti)

steći energiju pospremljenu u akumulatore, koju su prikupili sunčevi kolektori. Ne smije se dogoditi da na lanterni nestane struje. Od 46 naših pravih svjetionika, njih 17 i danas (uz automatiku) ima posadu koja se izmjenjuje svakih nekoliko mjeseci. Riječ je o lanternama koje, kao čuvari hrvatskih granica, stoje na našim isturenim otocima i hridima, gdje je nazočnost svjetioničara potrebna i iz sigurnosnih razloga. Mada su mnogi od svjetionika izgrađeni prije više od sto godina, na onima koji su u dobrom stanju nalaze se sobe koje možete unajmiti za odmor. Nezaboravni su boravci na Velom Ratu, Sušcu ili Palagruži, gdje se čovjek, pobjegavši od svakodnevice osjeća kao suvremeni Robinzon. Na žalost, s njih 29 je otišla posada, a zgrade sada tužno stoje s čvrsto zaključanim vratima i zatvorenim škurama. Takvi su svjetionici Zaglav (1876., na otočiću Zaglav, na sredini zapadne strane otoka Cresa i Kvarnera) i Trstenik (1873., na otočiću Trsteniku, istočno od otoka Cresa)...

Sve su naše lanterne građene od kamena i niti jedna nije replika druge. Svaka je lijepa i opasna na svoj način. More i sol neprestano grizu jedinu lanternu kovanu od željeza i spojenu zakovicama, baš kao što je bio građen i Titanic. Na Sestricama u Kornatskom arhipelagu gordo stoji taj željezni čuvar života i svakih 20 godina mora ga se bojiti. I tako već punih 140 godina.

Bez obzira ima li posade u njima ili ne, oni i dalje ostaju dio vrijedne kulturne baštine i svjedoci jednog vremena.

Amanita

27

MJERILA Mjerila električnih veličina – galvanometri i ampermetri Mjerila električnih veličina ponajprije služe za mjerenje tih veličina u elektrotehnici i elektronici, ali i kao pokaznici brojnih drugih električnih i elektroničkih mjernih uređaja. U osnovi su to većinom mjerila jakosti električne struje, prilagođena i za mjerenje drugih električnih veličina (napona, otpora), ali i neelektričnih mjernih veličina (mehaničkih, fotometrijskih, kemijskih i dr.). Pri tome su im pokaznici umjereni u pripadnim mjernim veličinama i njihovim jedinicama.

Stoga se može reći kako su to danas najviše uporabljivani mjerni instrumenti. Na ovom će se mjestu opisati samo osnovne izvedbe mjerila električne struje.

Mjerila električnih veličina ili električni mjerni instrumenti uređaji su za mjerenje raznih električnih veličina, ponajprije struje, napona i otpora, potom kapaciteta, induktivnosti, energije, snage, frekvencije i dr. Često se nazivaju prema mjernoj jedinici, na primjer ampermetar, voltmetar, ommetar, vatmetar, vatsatmetar i dr., pa podrobnije i prema decimalnim višekratnicima ili nižekratnicima, na primjer miliampermetar, mikroampermetar, kilovoltmetar, kilovatsatmetar i dr.

Po izvedbi se osnivaju na nekoj električnoj pojavi kao električni ili na elektroničkom sklopu kao elektronički, a obradba i pokazivanje im može biti analogno ili digitalno.

Mjerila električne struje Mjerilima električne struje odgovarao bi naziv strujomjer (kako je to na primjer u njemačkom Strommessgerät, Strommesser), ali stoga što se od početaka elektrifikacije električna energija razgovorno naziva strujom (“nema struje”, “poskupila struja” itd.), u hrvatskom je strujomjerom svojedobno nazvano mjerilo električne energije (vatsatmetar, odnosno kilovatsatmetar).

Najčešće mjerena veličina je električna struja, a po njoj se obično zaključuje na druge

28

Načelo opažanja električne struje po zakretanju magnetske igle (ilustracija iz knjige: Oton Kučera, Crte o magnetizmu i elektricitetu. Matica hrvatska, Zagreb 1891.)

veličine: električni napon, električni otpor, električnu snagu i dr.

Električna struja ili jakost električne struje (znakovi I, i) je mjerna veličina koja opisuje tok elektriciteta, omjer je električnoga naboja Q koji protječe presjekom vodiča i trajanja t, tj.: I = Q/t. Posebne se struje posebno označavaju: npr. izmjenična i trenutačna struja i, vršna vrijednost izmjenične struje î, efektivna

Povijesni galvanoskop (ilustracija iz knjige: Oton Kučera i dr., Noviji električni pojavi i izumi. Matica hrvatska, Zagreb 1910.)

struja I, Ief, i dr. Mjerna je jedinica električne struje amper.

Amper (znak A) je jedinica jakosti električne struje, osnovna SI-jedinica, definiran silom između dvaju vodiča kojima teče struja.

Definicija glasi: Amper je jakost stalne električne struje koja bi, tekući dvama usporednim, neizmjerno dugačkim ravnim vodičima, zanemarivo malena kružnoga presjeka, razmaknutima u praznini jedan metar, proizvela među tim vodičima silu od 2 × 10–7 njutna po metru njihove duljine. Nazvan je po francuskom fizičaru i matematičaru Andrèu Marieu Ampèreu (1775.−1836.), jednom od prvih istraživača električnih pojava, koji je postavio teoriju elektromagnetizma.

Strujni mjerni instrumenti Ampermetar je mjerni instrument za mjerenje jakosti električne struje. Ako su umjereni u nekom decimalnom nižekratniku ampera nazivaju se miliampermetrima ili mikroampermetrima. Mjerni instrumenti koji mjere jakost električne struje povijesno se nazivaju i galvanometrima. Osim za mjerenje jakosti električne struje umjereni u drugim veličinama rabe se kao voltmetri, ommetri, vatmetri i dr.

Prve instrumente za opažanje električne struje nazivalo se galvanoskopima, a prva mjerila galvanometrima, što se u nekim primjenama zadržalo do našeg vremena. Ti nazivi potječu od pokušaja s početka XIX. stoljeća

Jedan od prvih galvanometara sa zakretnom zavojnicom (Jacques-Arsène DʼArsonval, kraj XIX. st.)

Zakretna zavojnica unutar stalnoga magneta sa željeznim valjkom za ujednačavanje magnetskoga polja (Jacques-Arsène DʼArsonval i Edvard Weston, oko 1900. godine)

da se elektrostatičke pojave nazivaju elektricitetom, a elektrodinamičke galvanizmom1.

Od tuda potječu nazivi koji se i danas rabe: galvanska struja za istosmjernu struju, galvanoskop, galvanometar, galvanizacija, galvanoplastika i dr.

Galvanoskop je prvi pokaznik električne struje koji se osnivao na pojavi da električna struja uzrokujući magnetsko polje zakreće magnetsku iglu kompasa u blizini. Tu je pojavu prvi uočio 1820. godine danski fizičar Hans Christian Oersted (1777.–1851.). Galvanoskop se sastojao od zavojnice unutar koje je obješena magnetska igla, obično povezana s kazaljkom na nekoj ljestvici. Ako je ljestvica umjerena u nekim mjernim jedinicama električne struje, instrument se nazivao galvanometrom.

Potom je naziv galvanometar pridružen vrlo preciznim mjerilima istosmjerne električne struje koji se rabe u mjernim laboratorijima, a mjere vrlo slabe struje (do 10−12 A).

Ampermetar, odnosno galvanometar uključuje se u strujni krug, dakle serijski sa sastavnicom u kojoj se želi izmjeriti jakost električne struje. Ako je ampermetar predviđen za više područja, mjerenje se uvijek počinje s područjem koje je više od očekivane jakosti struje.

1 Luigi Galvani (1737.–1798.), talijanski liječnik i fizičar koji je trzanje žabljih krakova pri dodiru s metalom pripisao “životnom elektricitetu”. Alessandro Volta (1745.– 1827.) je na temelju te elektrokemijske pojave konstruirao prvi stalni kemijski izvor električne struje (galvanski članak, Voltin članak).

29

Školski ampermetar s kotvom od mekog željeza (početak XX. st.)

Analogni električni mjerni instrumenti Mjerila električne struje obično se općenito naziva mjernim instrumentima, a podrobniji naziv će dobiti prema mjernoj veličini (struja, napon, otpor i dr.) ili mjernoj jedinici (amper, volt, om i dr.) u kojoj je umjerena ljestvica ili koju pokazuje brojčani pokaznik (displej).

Brojne su izvedbe električnih mjernih instrumenata, od kojih svaka ima neke prednosti u primjeni, a ovdje će biti opisani samo glavni.

Po izvedbi su većinom smješteni u okrugla ili četvrtasta kućišta s jednom providnom stranicom, ispod koje se vidi ljestvica s kazaljkom ili brojčani pokaznik. Uz ljestvicu je obično označena mjerna jedinica, znak izvedbe, vrsta struje koju mjeri i neki drugi važniji podaci.

Izrađuju se kao samostojeći instrumenti ili kao ugradbeni instrumenti.

Klasični laboratorijski galvanometar sa zrcalom uz ljestvicu, namijenjeno očitavanju položaja kazaljke pod ispravnim kutom

30

Instrument s pomičnim magnetom sastoji se od zavojnice i u njoj prikladno obješenoga magneta na koji je učvršćena kazaljka. Radi na načelu kao prvotni galvanometri, pa može mjeriti samo istosmjernu struju.

Ugradbeni ampermetar za Instrument s izmjeničnu struju s mekim pomičnim mekim željezom željezom po izvedbi je sličan onom s magnetom, samo kako je zakretanje ovisno o efektivnoj vrijednosti, a ne o smjeru struje, služi za mjerenje istosmjerne i izmjenične struje.

Instrument sa zagrijanom žicom osniva se na istezanju vodiča uslijed zagrijavanja pri prolazu električne struje. Kako je zagrijavanje ovisno o efektivnoj vrijednosti, a ne o smjeru struje, služi za mjerenje istosmjerne i izmjenične struje, a osobito je prikladan za mjerenje izmjeničnih struja viših frekvencija. Služi za grublja mjerenja.

Instrument sa zakretnom zavojnicom sastoji se od stalnoga magneta, zakretne zavojnice između njegovih polova, opruga za držanje zavojnice u početnom položaju (koje istodobno služe i kao električne spojnice zavojnice), kazaljke i ljestvice. Pri prolasku struje kroz zavojnicu, ona se uslijed uzajamnog djelovanja nastaloga magnetskog polja i magnetskoga polja stalnoga magneta zakreće, što se očituje zakretanjem kazaljke na ljestvici.

Mjeri samo istosmjernu struju, a za mjerenje izmjenične struje u instrument je ugrađen ispravljač, obično u mosnom spoju četiriju dioda. Izrađuje Samostojeći ampermetar za dva mjerse kao vrlo pre- na područja

cizan instrument i jedan je od najpouzdanijih analognih električnih instrumenata.

Elektronički mjerni instrumenti su pojačala koja omogućavaju mjerenje vrlo malih električnih veličina. U počecima su to bili vrlo složeni instrumenti, koje je valjalo pri svakom uključivanju umjeravati nekim etalonima.

Pojavom operacijskih pojačala prije pedesetak godina ti su instrumenti postali vrlo jednostavni i pouzdani. Električne se veličine mogu mjeriti i na nekim drugim elektroničkim uređajima, kao što je to osciloskop.

Nul-instrument: galvanometar za pokazivanje neke naponske ravnoteže nultom strujom (na primjer u mjernom mostu)

Digitalni električni mjerni instrumenti Digitalni mjerni instrumenti su elektronički uređaji u području digitalne tehnike. Analogne električne veličine se na njihovu ulazu analogno-digitalnim pretvornikom (ADC, prema engl. analog-to-digital converter) pretvaraju u

Digitalni ampermetar

digitalne veličine, a nakon obradbe (pojačavanja, uspoređivanja i dr.) na izlazu se pokazuju na brojčanom pokazniku ili se digitalno-analognim pretvornikom (DAC, prema engl. digital-to-analog converter) pretvaraju u analogne veličine te prikazuju na nekom analognom instrumentu s ljestvicom.

Za takvo je mjerenje prikladan električni napon, pa se za mjerenje drugih električnih veličina one ponajprije prevode u pripadni napon. Tako se za mjerenje struje ona propušta kroz određeni otpornik. Po Ohmovu zakonu ona uzrokuje određeni pad napona, koji se digitalno mjeri, a na izlazu je pretvornik izmjerenoga napona umjeren u pripadajućoj jakosti struje.

Uporaba Pri uporabi mjerila električnih veličina valja ponajprije proučiti njegov opis i upute za rad.

Potom treba odabrati vrstu mjerene veličine i mjerno područje unutar kojega se pretpostavlja vrijednost mjerene veličine. Uključivanjem veličine veće od odabranoga područja obično uzrokuje oštećenje mjernoga instrumenta. Uz svu jednostavnost uporabe suvremenih mjernih instrumenata ipak su potrebni znanje mjernih postupaka i vještina uporabe instrumenata.

Dr. sc. Zvonimir Jakobović

SVIJET ROBOTIKE

Robotika i gubitak zaposlenja čovjeka Stavljanje problema robotike na dnevni red rasprava u Parlamentu Europske unije posljedica je tehnoloških promjena i njihova izravnog utjecaja na područje ljudskog rada. Nije riječ o nečemu neočekivanom. Već 1995. godine, pored drugih, i poznati futurist i ekolog J. Rifkin u djelu znakovita naslova Kraj rada predviđao je pad zaposlenosti zbog automatizacije. Konkretne brojke s tržišta pokazivale su već tada da se nešto događa s odnosom proizvodnosti i zaposlenosti kao dva usko povezana tržišna čimbenika: veću proizvodnju prati povećanje broja radnih mjesta i obrnuto. Veća proizvodnost znači i veće bogatstvo države, ali i pojedinaca, što se vidi kroz veći prosječni bruto društveni prihod – BDP. Početkom XX. st. u visoko industrijalizi-

ranim državama postaje sve vidljiviji fenomen “odspajanja” proizvodnosti od zaposlenosti.

Proizvodnost je rasla dok je zaposlenost padala. Fenomen se povezuje s kompjuterizacijom društva, automatizacijom i robotikom.

Povećava se i rizik nestajanja zaposlenja za ljude, procjena brzine njihova nestajanja se povećava. Tako je 2004. godine predviđano da je zanimanje vozača automobila vještina za čiju će robotizaciju trebati desetljeća da bi već 2010. godine Google objavio kako su razvijeni autonomni automobili za čiju se tržišnu uporabu traže zakonska pravila. Neki analitičari procjenjuju da će u “drugom razdoblju strojeva” čija su obilježja autonomne tvornice, autonomni servisni roboti, 3D-štampanje itd. milijuni ljudi ostati bez posla.

Na gornjem dijagramu prikazan je nikad prije zabilježen odnos zaposlenosti i proizvodnosti: dok zaposlenost pada, proizvodnost raste jer su proizvodnju od ljudi preuzeli strojevi.

Razlika se vremenom povećava.

Na donjem dijagramu prikazano je odstupanje državnog bruto društvenog proizvoda (BDP) i obiteljskih prihoda. Vidljivo je da država postaje sve bogatija, dok pojedinci relativno osiromašuju zbog gubitka radnih mjesta.

32

Nisu ugroženi samo jednostavni manualni jeve izvodili nekoliko jednostavnih specijalii administrativni poslovi već i složeniji umni stičkih operacija. te rukotvorni postupci i procedure. Pojedine Sredinom XX. stoljeća započinje automavlade shvatile su tu najavu ozbiljno pa su u tizacija proizvodnje, a posljednjih desetljeća nekoliko država (Finska, Indija...) pokrenuti XX. stoljeća, s pojavom robotike, postaje sve pokusni projekti isplate tzv. temeljnog dohotuočljivije smanjenje uloge čovjeka u masovka koji je svojevrsno obeštećenje zbog tehnonoj serijskoj industrijskoj proizvodnji. Ponavlja loške nezaposlenosti. U filozofsko-sociološse povijest životinja koje je iz poljoprivrede kom prostoru intenzivirana je šira društvena uklonio traktor. Čovjeka iz masovne proizvodrasprava o zastarjelosti čovjeka, budućnosti nje uklanjaju automatski strojevi i roboti koji ljudskog rada itd. preuzimaju i neke složenije poslove.

U ekonomskoj povijesti svijeta zabilježena Tercijarna djelatnost (servisi) bili su sve su razdoblja velikih prevrata koja su rezultivažniji u zapošljavanju i činili su se nedorala dramatičnim događanjima na tržištu rada, dirljivom ljudskom aktivnošću. Sve do pojaa imala su i presudne utjecaje i na povijest ve robota kao univerzalnih (višenamjenskih) čovječanstva u cjelini. Industrijska revolucija strojeva koji rade jednostavne pokrete čovjeka bila je nešto nikad prije zabilježeno u povijesti na proizvodnim vrpcama. Početak XXI. stoljeća rada. obilježen je snažnom afirmacijom servisne Masovno uvođenje strojeva dovelo je do preustrojavanja na tržištu rada, pa je npr. poljoprivreda s milijunima zaposlenih ljudi i životinja postajala neperspektivna.

Slijedila je migracija sa sela u gradove, iz zemljoradnje u industriju.

U razvijenim zemljama 2% do 3% zaposlenih u poljoprivredi korištenjem strojeva zadovoljava potrebe stanovništva države za prehrambenim proizvodima. Uvođenje stroja za branje pamuka promijenilo je robovlasničke odnose u SAD-u. Životinje za transport, pokretači alata i naprava poput konja, mula ili volova odjednom su postale zastarjele. Industrija je od zanimanja univerzalnog manualnog zanatlije Dijagram vjerojatnosti i razmjera zamjene ljudi strojevima po zaposlenjima ili izložes poznavanjem obavlja- nosti ljudskih zanimanja “kompjuterizaciji”. Najveća vjerojatnost uvođenja strojeva je nja mnoštva zadataka u području servisnih zanimanja, prodaje, uredskih i administrativnih poslova, dok su stvarala priučene radnike zanimanja najmanjeg rizika zdravstvo, obrazovanje, menadžment, inženjerstvo, znanost...

Izvor: Frey i Osborne (2013), The Future of Employment: How Susceptible are Jobs to koji su, opslužujući stro- Computerization? University of Oxford.

33

nama ima ustaljen godišnji rast od oko 10%), pokazuje početke eksponencijalnog rasta.

Tehnološki prodori stavili su temu ugroženosti ljudskog rada u fokus šire javnosti i visoke politike pa je primjerice i Europski parlament raspravljao o stvaranju pravnog statusa robota, odnosno uvođenja posebnih taksi za posjednike robota.

Prema citiranosti najveću uznemirenost pobudila je studija C. B. Freya i M. A. Osborna (skraćeno FO-studija) iz 2013. godine s naslovom Budućnost zapošljavanja: koliko su zapoIako se najčešće smatra kako su riziku od robotizacije slenja podložna kompjuterizaciji?. Studija ananajviše izloženi jednostavni poslovi poput montaže i sortiranja ili dostave i posluživanja, i mnoga druga složenija lizira oko 97% zanimanja (oko 145 milijuna) zanimanja danas se mogu automatizirati zbog isplativosti. zaposlenih u SAD-u. Zanimalo ih je koliko (slika dolje). od 702 odabrana zanimanja u budućnosti podložno kompjuterizaciji. Pojam kompjuterizacija podrazumijeva dva široka područja: strojno učenje (engl. Machin Learning – ML) koje obuhvaća računalnu statistiku, strojni vid, pretraživanje podataka i tzv. umjetnu inteligenciju i robotiku za područje manulanog rada u industriji i servisima. Izvođači studije zatražili su od istraživača Odjela znanstvenog inženjerstva Sveučilišta u Oxfordu da procjene koja je zanimanja moguće automatizirati. robotike (u okviru tzv. mobilne robotike) koja Na temelju procjene mogućnosti automatiza(za razliku od industrijske robotike koja godicije 632 zanimanja svrstana su u tri kategorije vjerojatnosti njihove automatizacije: nizak rizik (manji od 30%), srednji rizik (30–70%) i visok rizik (>70%) zanimanja. FO-studija zaključila je da je čak 47% zanimanja u SAD-u izloženo visokom riziku od kompjuterizacije, tj. da se u razdoblju od jednog ili dva desetljeća može očekivati da se u tim zanimanjima ljudi zamjene strojevima. Tu studiju slijedile su i druge studije.

Studija Arntz-Gregory iz 2016. godine pokazuje daleko manje postotke poslova izloženih Pajarinen i Rouvinen visokom riziku od kompjuterizacije u zemljama OECD-a. U SAD-u je taj postotak 12%, a (2014.) procjenjuju prosječni u 21 zemlji OECD-a tek 9%. Izvor: Arntz, M., T. Gregory and U. Zierahn (2016), udio poslova podložnih The Risk of Automation for Jobs in OECD Countries: A ComparativeAnalysis, OECD Social, automatizaciji u Finskoj Employment and Migration Working Papers, No. 189, OECD Publishing, Paris.

34

na oko 35%, Brzeski-Burk (2015.) procjenjuje za Njemačku oko 59%, dok Bowlesova studija iz 2014. za cijelu Europu procjenjuje visoki rizik u rasponu od 45% do 60%.

Mnogi sumnjaju u korektnost rezultata FO-studije, korištene metode i predviđanja pa je ona predmet učestalih analiza, rasprava i revizija. Opsežna “kontra-studija“ provedena je za područje OECD-a (Organisation for Economic Cooperation and Development).

Studija M. Arntza i T. Gregoryja s naslovom Rizik automatizacije za poslove u zemljama OECD-a: komparativna analiza iz 2016. ne analizira mogućnost automatizacije cijelih zanimanja (koja obuhvaćaju mnoštvo zadataka s različitom težinom automatizacije) već točno određene zadatke pojedinog zanimanja (engl. task-based). Nadalje, oni drže pogrešnim preslikavanja tržišta rada SAD-a na npr. europske zemlje gdje su uvjeti posve drugačiji. Takvim pristupom došli su do manje dramatičnih postotaka rizičnih poslova. Tako za razliku od OF-studije OECD-studija tvrdi da je u SAD-u samo 9% poslova s visokim rizikom od automatizacije. Studija navodi i neke od razloga zbog kojih ne bi trebalo doći do posebice brzog nestajanja određenih ljudskih zanimanja.

Da stvari s robotikom nisu tako dramatične u realizaciji pokazuje i istraživanje Graetza i Michaelsa (2015.) o korištenju industrijskih robota u 17 zemalja koje nije pokazalo nikakav uticaj na ukupne radne sate na sektorskoj razini. Korištenje tehnologije koja štedi rad nije reduciralo potrebe za radom. Ukupno, oni su pronašli da je kompjuterizacija u stvari generirala 11,6 milijuna poslova u 27 europskih zemalja između 1999. i 2010. godine.

Iako je robotički izazov ljudskom radu zaista prisutan, treba se složiti s G. Prattom koji kaže da će “specijalizirani roboti poboljšati izvođenje dobro definiranih zadataka, ali u realnom svijetu ima daleko više problema koje tek treba riješiti nego načina koji su nam sada poznati kako ih riješiti”. Mediji su najčešće neobrazovani i željni senzacija, a znanstvenici, da bi povećali vlastitu važnost, skloni precjenjivati doseg novih tehnologija.

Igor Ratković

ZRAKOPLOVNO MODELARSTVO

Nacrt u prilogu

Model motornog zmaja Poticaj za izradu ovoga modela pronašao sam u češkom modelarskom časopisu RCR 6/2010 autora Ive Prokopa, gdje je objavljena fotografija zmaja. Uz dosta skica i proračuna napravio sam nacrt. Izradu ovoga modela mogu započeti samo iskusni modelari. S obzirom da nisam bio siguran koji kut pada motora je optimalan, napravio sam nosač elektromotora s mogućnošću odabira ovoga kuta između 5° i 10°. Više o padu i otklonu motora može se pročitati u časopisu ABC tehnike br. 535 od svibnja 2010. godine.

Snagu motora odredio sam na osnovi iskustva s modelima slične površine krila. Tip motora je Turnigy Aerodrive D 2822/14 1450 KV, najveće snage 160 W, i u tvrtki Hobby King može se nabaviti za 9,6 USD. Baterija je LiPo 2S-1100 mAh. Regulator BEC je za snagu struje od 30 A, iste tvrtke. Ploha krila zmaja (poz. 7 na nacrtu) pričvršćena je pomoću dva vijka na vertikalne nosače (2), odnosno, ona je demontažna. Vrhovi krila vežu se čvrstim koncem (6) za osnovni nosač (1). Ovaj nosač nosi elektromotor, bateriju (17), dva serva (13

35

se od letvica 4 x 4 mm i obostrano se oblažu balza-furnirom 1 mm.

Platno krila reže se prema detalju na nacrtu. Tu se vidi da je kut ovoga platna 90°, dok je kut između letvica koje nose platno 80°.

Težište modela trebalo bi biti između dvije strelice na nacrtu i ono ovisi o masi motora, baterije, krila i repnih površina. Ne može se unaprijed za neki model reći gdje bi ono točno trebalo biti, nego se određuje probnim letovima. i 14), prijamnik (15), regler (16), kotače (19) promjera 60 mm i zadnji oslonac (20).

Kotače nosi čelična žica promjera 3 mm (18). Razmak kotača trebao bi biti oko 200 mm. Svatko može raspored prilagoditi svome modelu. Platno krila (7) postavlja se na letvice 4 x 4 mm (3) koje u uglovima imaju pojačanja (4). Krilo se pomoću vijaka M3 x 15 (5) pričvršćuje za vertikalne nosače (2). Ove vertikalne nosače i s donje strane treba vijcima pričvrstiti za osnovni nosač.

Zakretni nosač elektromotora pokazan je na detalju A. Sastoji se od kutije od špera 3 mm (8 i 9), koja rotira u zglobu oko vijka M3 x 20 s maticom i podloškom (10). Nosač spomenutog elektromotora (11) vijcima (12) se pričvrsti na šper (8). Repne površine rade

Kao platno za krilo zmaja koristio sam laganu tkaninu jedne stare trenirke. Nekoliko fotografija pojasnit će izradu i pokazati gotov zmaj. Trajanje leta sa spomenutom baterijom je oko 15 minuta.

Bojan Zvonarević Aeroklub Slavonski Brod