ABC tehnike broj 607, rujan 2017. by Zoran Kušan

I Arduino + Visualino I I SF priča I I Mala škola fotografije I

ISSN 1849-9791

Rubrike

Izbor I FIRST® LEGO® League I I Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM nastavi I I Izvanzemaljci dolaze htjeli mi to ili ne I

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

Prilog

I Maketa Fordovog Modela T iz 1908. godine I I Model aviona F-100 Super Sabre I Robotika I Što roboti zaista mogu? I Broj 607 I Rujan / September 2017. I Godina LXI.

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

POZIV NA PRETPLATU

U OVOM BROJU Kako se pretplatiti

Kako se pretplatiti na časopis ABC tehnike?

na časopis ABC tehnike?. . . . . . . . . . . . . . . 2 FIRST® LEGO® League. . . . . . . . . . . . . . . 3 7. edukativna CB radionica. . . . . . . . . . . . . . 6 Model automobila Ford T . . . . . . . . . . . . . . . 8 Svjetlosna igračka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

Poštovani čitatelji, nadamo se da će vas razveseliti činjenica kako ponovno izlazimo u tiskanom obliku, i to po popularnoj cijeni od 10 kn. Ponovo vas pozivamo da se pretplatite na časopis ABC tehnike.

Zašto Visualino?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

Privatne osobe uplaćuju unaprijed iznos od 100 kn za pretplatu. Virman popunjavate vašim podacima u rubriku uplatitelj. U rubriku primatelj: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, a u rubriku opis plaćanja: pretplata na ABC tehnike. Naš račun je IBAN: HR682360000-1101559470 (ZABA), a poziv na broj vaš OIB. Nakon uplate obavezno nam pošaljite kopiju uplatnice.

Analiza fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

Pravne osobe (škole, vrtići, tvrtke) šalju narudžbenicu te uplaćuju iznos na naš račun po primljenoj ponudi. Narudžba mora sadržavati naziv pravne osobe s adresom i OIB-om. Želimo vam puno uspjeha u radu i veselimo se ponovnom druženju s vama!

Robotski modeli za učenje kroz igru (5). . . 14 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Q. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 “Na vama je da ga otkrijete”. . . . . . . . . . . . 24 Model aviona F-100 Super Sabre. . . . . . . . 26 Pisaljke i olovke (1) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Što roboti zaista mogu?. . . . . . . . . . . . . . . 32 Izvanzemaljci dolaze htjeli mi to ili ne. . . . . 34 Prva putnička kapsula Hyperloop. . . . . . . . 36 Nacrt u prilogu: Model automobila Ford T Model aviona F-100 Super Sabre

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska/Croatia Za nakladnika: Ivan Vlainić Uredništvo: dr. sc. Zvonimir Jakobović, Miljenko Ožura, Emir Mahmutović, Denis Vincek, Paolo Zenzerović, Ivan Lučić, Zoran Kušan Glavni urednik: Zoran Kušan DTP / Layout and design: Zoran Kušan Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 1 (607), rujan 2017. Školska godina 2017./2018. Naslovna stranica: STEM na Ljetnoj školi

tehničkih aktivnosti u NCTK Kraljevica 2017.

Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Žiro-račun: Hrvatska zajednica tehničke kul ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagrebačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni Tisak: Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

FIRST® LEGO® League FIRST® LEGO® League (FLL) (http://www. firstlegoleague.org/) je međunarodni, multidisciplinarni istraživački program koji želi u djeci probuditi znanstvenike koji će promišljati o problemima oko sebe i tražiti način kako ih riješiti. Promiče znatiželju, kreativnost, zajedničko učenje i timski rad. Osim toga, djeca kroz igru razvijaju i jačaju tehničku pismenost i logički način razmišljanja, moderne tehnologije koriste u humane svrhe, a kroz atraktivne robote koje moraju osmisliti na učinkovit i zabavan način uživaju u znanosti. Svake godine FLL ima drugu temu: Otpad, Učionice diljem svijeta, Divlja priroda, Rješenja za starije, Prehrana, Nanoizazov, Bez granica, Životinjski saveznici. Ovogodišnja tema je Živa voda, a Hrvatska je jedna od 88 država svijeta gdje se provodi ovaj program. Natjecanje kod nas organizira Hrvatski robotički savez. Jedan tim čini 3 do 10 članova, starosti između 9 i 16 godina, te 2 odrasla voditelja (mentora). Ekipa se može sastaviti unutar jedne škole, udruge, članovi ekipe mogu biti susjedi, članovi obitelji, djeca kolega s posla. Za ovu godinu predviđeno je sudjelovanje do 16 ekipa. Prijave su otvorene do sredine rujna. Krajem kolovoza se na svjetskoj razini objavljuju zadaci za predstojeću sezonu. Ekipe imaju oko 5 mjeseci za rješavanje postavljenih problema i pripremu u četiri jednakovrijedne kategorije: temeljne vrijednosti, projekt, dizajn robota i robotska igra. Na susretu uživo timovi prezentiraju svoje

POPULARIZACIJA ZNANOSTI

projekte, demonstriraju kako su usvojili temeljne vrijednosti, predstavljaju tehnički dizajn svojeg robota te rješavaju robotsku igru. Ocjenjivači i suci na temelju rezultata svakog tima u svim kategorijama biraju pobjednike. Kako je jedna od temeljnih vrijednosti ovog programa “Ono što otkrijemo je važnije od onoga što osvojimo”, ne objavljuju se bodovi i rang-liste po pojedinim kategorijama, nego svaki tim, nakon natjecanja, dobiva pismenu opisnu ocjenu, zapažanja i komentare na svoje nastupe. Ovakva povratna informacija pomaže timu pri boljoj pripremi za sljedeću sezonu, odnosno pri korištenju stečenih znanja u svakodnevnom životu. Program se sastoji od 4 jednakovrijedne kategorije. 1. Temeljne vrijednosti: • Mi smo tim. • Radimo tražeći rješenja uz vođenje naših voditelja i mentora. • Znamo da naši voditelji i mentori nemaju sve odgovore; učimo svi zajedno. • Poštujemo duh prijateljskog natjecanja. • Ono što otkrijemo važnije je od onoga što osvojimo. • Dijelimo svoja iskustva s drugima. • Pokazujemo blagotvoran profesionalizam (Gracious Professionalism®) i natjecateljsku suradnju (Coopertition®) u svemu što radimo. • ZABAVLJAMO SE!

Prezentacija temeljnih vrijednosti

Temeljne vrijednosti timovi pokazuju kroz posudbu robota drugim timovima, zajedničkim druženjem unutar jednog tima, ali i sa članovima drugog, uvažavanjem mišljenja svih članova tima, međusobnim pomaganjem ili pozitivnim stavom čak i kada posao krene loše. 2. Projekt Znanstveni projekt sastoji se od: • prepoznavanja problema koji okružuje tim, a tematski je vezan uz izazov sezone, • osmišljavanje rješenja koje rješava pronađeni problem te • dijeljenja svojeg problema i svojeg rješenja s drugima. Konkretno, to za ovu sezonu znači promišljanje o vodi. Ljudi koriste vodu svakodnevno, od neposrednog korištenja za piće, pranje, plivanje u bazenu do posrednog pri proizvodnji hrane, natapanja oranica, za proizvodnju energije. Projektni izazov ŽIVA VODASM je poboljšati načine na koje ljudi nalaze, prenose, koriste ili ispuštaju vodu. Od timova se traži da prepoznaju neki problem koji ih najviše zanima, iz njihove lokalne zajednice, a koji još uvijek nije riješen. Koristeći internet, knjige iz knjižnica i stručnjake koji se bave vodom pokušaju otkriti zašto taj problem još uvijek postoji, zašto postojeća rješenja nisu dovoljno dobra i što bi moglo biti unaprijeđeno. Kao konačan cilj sljedećeg koraka je osmisliti inovativno rješenje koje obogaćuje zajednicu poboljšavanjem nečeg što već postoji, korištenjem starog na nov način ili dizajniranjem nečeg potpuno novog. Jednom kada tim nađe rješenje odabranog problema, nema smisla držati ga za sebe. Timovi s veseljem predstavljaju svoje rješenje ljudima koji se bave prijenosom,

Prezentacija projekta

pročišćavanjem, prikupljanjem ili korištenjem vode, stručnjacima i ljudima koji su im pomogli pri prikupljanju informacija o problemu. Konačno predstavljanje se odvija za vrijeme susreta uživo (natjecanja), gdje timovi korištenjem postera, fotografija, prezentacija, modela, vizualnih pomagala, kostima, dramskih ulomaka itd. prezentiraju svoje ideje. U svijetu je bilo slučajeva kada su ideje predložene na natjecanju FIRST LEGO League zaživjele u obliku patenata ili start-upova. 3. Robotska igra Robotska igra uključuje osmišljavanje robota koristeći LEGO® MINDSTORMS® koji može riješiti što više zadanih misija. Misije su osmišljene tako da na kraju sučeljavanja mora biti vidljiv rezultat, a ponekad je zadana i metoda kojom treba riješiti neku misiju. Svaku misiju čine modeli Lego (preko 2000 kockica koje je potrebno sastaviti prema poznatim uputama), koji su raspoređeni na točno određenim lokacijama unutar oslikanog polja. Na primjer: robot treba premjestiti slomljenu cijev (u samoj sredini polja) i dovesti je u bazu (jugozapadni ugao polja). Na njeno mjesto treba donijeti novu cijev koja mora biti postavljena tako da je u potpunosti u ravnom kontaktu s podlogom. Članovi tima smiju dirati robot jedino kada se on nalazi u bazi, što znači da podizanje slomljene cijevi i namještanje nove cijevi na traženo mjesto robot mora učiniti autonomno. Ove godine ima 18 misija i timovi moraju napraviti pametnu strategiju koju od njih i kojim redom će rješavati, jer na samom natjecanju imaju samo 2,5 minute u koje robot mora osvojiti što više bodova.

griješi pri izvršavanju misija. Zaustavi se milimetar prekasno, zbog krivog osvjetljenja ne očita dobro boju na polju, neki otpali komad mu se nađe na putu i ne uspijeva pokazati sve funkcije koje je tim pripremio. Ipak, kako bi tim pokazao i te skrivene detalje, demonstrirao da su to stvarno radili članovi tima, a ne mentori, posebni ocjenjivači ocjenjuju dizajn robota. FLL je više od natjecanja. To je mjesto susreta i razmjene odličnih ideja rješavanja svjetskih problema na način kako ih mogu sagledati samo djeca!

Prezentacija projekta Slomljena cijev

Nova cijev

Misija mijenjanja slomljene cijevi novom cijevi

4. Dizajn robota Ponekad timovi osmisle zanimljiv robot, koriste mnogo senzora, sastave čvrstu konstrukciju, koriste matematiku, varijable i potprograme prilikom programiranja, ali robot jednostavno

Prezentacija robotskog dizajna

Kalendar:

• prijave do 15.9.2017. na adresi: https://www.superglavce.org/hr/prijava_fll#landing_marker • sastanak s voditeljima ekipa nakon zatvaranja prijava • natjecanje u Zagrebu: 3.2.2018. • regionalno natjecanje u Sloveniji: 10.3.2018. za tri prvoplasirane ekipe iz Hrvatske • svjetsko natjecanje u Detroitu, SAD, 25.-28.4.2018. Robotska igra

Polje za robotsku igru za sezonu 2017./2018.

HRVATSKI SAVEZ CB RADIOKLUBOVA

7. edukativna CB radionica Proglašenje pobjednika

Tko može sudjelovati:

• djeca i mladi između 9 i 16 godina (u sezoni ŽIVA VODA™ rođeni nakon 1.1.2002.) • ekipu čini između 3 i 10 članova • dvije odrasle osobe (učitelji, roditelji, studenti, profesori, aktivni umirovljenici). Vođa ekipe ne treba imati posebno tehničko predznanje, samo mora biti entuzijastičan za rad s djecom i mladima. Sadržajem će se baviti ekipa

Što je potrebno:

• Lego Mindstorms (EV3, NXT ili RCX) • prijenosno računalo s pristupom internetu • prostor za sastanke ekipe s postavljenim i raširenim FLL-poljem • aktualni FLL-set koji sadrži poligon, komplet posebnih kockica Lego (preko 2000 kockica za sastaviti), upute za sastavljanje (dostupno nakon prijave) • upute za pripremu projekta, upute za postavljanje polja, zadaci i pravila robotske igre na hrvatskom jeziku (dostupno nakon prijave) • priručnik za voditelja ekipe (dostupno nakon prijave) • regionalni partner je Zavod Super Glavce iz Slovenije: https://www.facebook.com/superglavce/ • Više o natjecanju: fll.si i https://www.facebook.com/ fll.slovenija/ • sve najnovije informacije pratite na: http://www. hrobos.hr • i na našim facebook-stranicama: https://www.facebook.com/hrobos/ • link za prijave: https://www.superglavce.org/hr/prijava_fll#landing_marker

Želite sudjelovati, a ne znate ništa o robotima Lego Mindstorms?

• čitajte ABC tehnike od broja 592 nadalje, testirajte opisane programe i kroz nekoliko sati ćete moći riješiti gotovo sve postavljene misije u robotskoj igri • http://abc-tehnike.hr/abc-tehnike-broj-592-veljaca2016-godine/ • http://abc-tehnike.hr/abc-tehnike-broj-605-svibanj2017-godine/ • http://abc-tehnike.hr/abc-tehnike-broj-606-lipanj2017-godine/

Dr. sc. Ana Sović Kržić

Volite li walkie talkie? Možda i imate vlastiti primjerak koji vam služi za različite svrhe u igri, planinarenju i poslu. Ako nemate, vjerojatno ste gledali filmove Povratak u budućnost ili Umri muški u kojima se pojavljuje komunikacija walkie talkiejima. Jednako tako, vatrogasci, policija, hitna služba ili piloti koriste walkie talkije, a u svojim vozilima imaju CB-radiostanice. Planinarima, ribarima, lovcima i drugim osobama čija se aktivnosti odvijaju na moru, u planinama ili šumi, CB-radiostanica i/ili walkie talkie obavezni su dio opreme. U Hrvatskoj je za pitanja walkie talkije i CB-radiokomunikacije zadužen naš savez – HSCB. Hrvatski savez CB radioklubova (HSCB) nacionalni je savez tehničke kulture u čijem se sastavu nalazi 8 CB-radioklubova diljem Republike Hrvatske (Croaticum, Zagreb; Krk, Omišalj; Lega, Osijek; Nova, Nova Kapela; Orios, Oriovac; Sokol, Požega; Split, Split; Zadar, Zadar). Članovi naših klubova, rabeći i štiteći CB- (tzv. građanski val) radijsku frekvenciju, organizirano ispituju i primjenjuju najsuvremenija tehnička rješenja na području elektronike i radio komunikacija. Potrebno je i posebno spomenuti obrazovno značenje CB-a, jer upoznavanjem s njim mnogi mladi ljudi počinju stjecati znanje o elektronici i radiokomunikacijama, što im može pomoći u školovanju i daljnjem životu. HSCB proteklih godina sve više svoj rad usmjerava animiranju djece i mladih kroz edukaciju i radionice. Tako s ponosom možemo reći da sve veći broj mlađe populacije prihvaća CB kao redovit oblik komunikacije. Najjednostavniji tipovi CB-stanica (ručni

vokci) koriste se za dječje igre te za komunikaciju u raznim hobijima. U novije doba, s obzirom na svoju veličinu i snagu, domet im je uvelike smanjen, ali uspješno zamjenjuju mobitele na manjoj udaljenosti. Stoga smo i dobili velike simpatije među mladima, a naročito zbog niske cijene nabave. Dakako, riječ je o uređajima koji se uspješno uvezuju s klasičnim CB-vokcem, tzv. PMR-om (UHF), koji radi na 446 MHz. HSCB je član Europske federacije CB saveza (ECBF) i koristi engleski naziv Croatian CB Association. Crikvenica i hoteli Ad Turres i Omorika na bazi punog pansiona bili su domaćini 7. edukativne CBradionice u organizaciji HSCB-a. Ove godine program se sastojao od simboličnih 7 radionica: orijentacija i komunikacija (Đuka Pelcl, predsjednik HSCB-a i nositelj područja Orijentacija i komunikacija u P kategoriji na Natjecanju mladih tehničara te član Državnog povjerenstva Natjecanja mladih tehničara), CB-radiokomunikacija (Tomislav Memedović, dopredsjednik HSCB-a, iskusni cebeaš i radioamater), aviomodelarstvo (Tomislav Pandurić, mag. educ. phys. et inf., učitelj informatike u OŠ Franje Krežme), 3D-printanje (Tomislav Pandurić), robotika (Tomislav Pandurić), let dronovima (Đuka Pelcl, Tomislav Pandurić), elektronika (Zvonimir Lapov Padovan, mag. edu. pol. et inf., suradnik u Nacionalnom centru tehničke kulture u Kraljevici). Uz edukatore, na školi su sudjelovale pedagoške voditeljice Alenka Šimić, prof., učiteljica savjetnica iz OŠ kneza Branimira u Donjem Muću koja predaje tehničku kulturu i informatiku i Kristina Panižić, mag. ing. techn. graph., učiteljica tehničke kulture u OŠ Slavka Kolara u Kravarskom, medicinska sestra Maja Tumbas iz Osijeka, maturanti Viktor Pelcl, Obrtnička škola u Požegi i Bruno Hac, Gimnazija Požega te tajnik HSCB-a Goran Đurđević, mag. hist. et archaeol. Na radionici Orijentacije i komunikacije učenici su naučili pravilno rukovati kompasom, osnovne topografske znakove te izračunavanje azimuta i kontraazimuta. Voditelj je pripremio skicu te su

učenici u dvorani prošli određivanje azimuta i strana svijeta u praksi. Odrađen je pripremni poligon u Crikvenici kao vježba za Krk. Središnja radionica bila je CB-radiokomunikacija na kojoj su prošli sljedeće: osnovne pojmove o CB-u, upoznavanje s međunarodnom abecedom, podizanje centra veze s antenskim stupom, spajanje agregata i uspostava CB- i PMR-veze. Učenici su dobili svoje CB-nadimke, odnosno imena koja će koristiti u CB-radiokomunikaciji. Edukator Tomislav Pandurić pripremio je i vodio radionicu aviomodelarstva. Učenici su prošli izradu i pripremu malih aviomodela Siki, a zatim je organizirano natjecanje u kojem su pokazali svoje vještine i sposobnosti u letovima (odnosno bacanju svojih modela) te je mjerena udaljenost do prvog dodira s tlom. Učenici su savladali 3D-printanje u programu 123D Design. Nakon upoznavanja s programom, učenici su radili privjeske po vlastitoj želji kao uspomenu s radionice koje će ponijeti kući. Radilo se na printerima Maylan M150 i Makeblock. Osim voditelja Tomislava Pandurića, značajan doprinos radionici dali su učenici asistenti Đurđica Pelcl, Filip Križanac i Luka Čučuković koji su podučavali svoje prijateljice i prijatelje. Na radionici robotike pod vodstvom Tomislava Pandurića učenici su programirali robotska kolica u programu Scratch da bi robotska kolica pratila liniju, senzorima otkrili drugog robota, a zatim su se roboti kretali do trećeg robota i zajedno došli do cilja. Budući da su dronovi važan dio budućih aktivnosti kroz suradnju s civilnom zaštitom i radom na području velikih nesreća, elementarnih nepogoda i katastrofa, pripremljena je i odrađena radionica letenja dronovima. Zadatak je bio proći poligon s tri zastavice pri čemu se kod posljednje treba napraviti krug dronom kako bi se na kraju spustilo na cilj. Korišteni su dronovi JJRC H31. Zadnja radionica održana je u Kraljevici u prostorijama Nacionalnog centra tehničke kulture. Vodio ju je Zvonimir Lapov Padovan te su učenici prošli osnove lemljenja na tiskanu pločicu. Predzadnjeg dana posjećen je Krk gdje je održana vježba na poluotoku Prniba uz veliku pomoć Marijana Magdića, člana Upravnog odbora HSCB-a i članova CBRK Krk. Učenici su podijeljeni u skupine do 6 članova koji su dobili zadatak orijentirati se na Prnibi pri čemu su morali prepoznati i pronaći određene topografske znakove, odrediti azimut i kretati se po određenim točkama kako bi prošli cijelu stazu. Na kontrolnim točkama upute pomoću PMR-stanica davali su im voditelji i edukatori.

NACRT U PRILOGU

Model automobila Ford T

Osim na radionicama, učenici su uživali u kupanju i aquaparku, zatim u adrenalinskom parku, šetnjama po Crikvenici, sportskim igrama (nogomet, košarka, odbojka, kajakaštvo). Rođendanskim tortama proslavili smo rođendane naših polaznika Luke Čučukovića i Filipa Jamuljaka te pedagoške voditeljice Kristine Panižić te im ovom prigodom čestitamo uz najljepše želje. Zahvaljujemo ljubaznom osoblju hotela Ad Turres i Omorika, vozačima i tvrtki APP d.d., članovima CBRK Krk, našim edukatorima, pedagoškim voditeljicama, liječničkoj službi, asistentima i članovima Saveza te cebeašima. Posebna zahvala ide svim našim polaznicama i polaznicima te njihovim roditeljima na povjerenju. Zahvala ide i našim polaznicima iz Crikvenice, Darde, Našica, Osijeka, Požege, Velike Gorice, Zadra i Zagreba: Filipu Alaberu, Klari Bogadi, Jakovu Bogadiju, Bruni Brekalu, Matku Bulfu, Luki Čučukoviću, Janu Ferenčiću, Roku Ferenčiću, Luki Franiću, Marinu Franiću, Ivoni Gašparović, Filipu Jamuljaku, Luki Kotorcu, Lei Kovačević, Alanu Kranjčecu, Filipu Križancu, Jurici Mandiću, Emi Mičević Marušić, Rebeki Mešter, Tei Mihalj, Marku Miličeviću, Luki Međugorcu, Dorianu Mutapčiću, Janu Petru Novincu, Đurđici Pelcl, Šimi Pešutu, Karlu Pipiniću, Luki Poliću, Mariji Poljak, Roku Puljašiću, Romanu Ragužu, Nicholle Ribarić, Matku Rončeviću, Marku Šariću, Robertu Šepčiću, Patriku Šimašeku, Pauli Škraljsky, Marku Šojatu, Klari Šolto Jurić, Dori Špoler, Eni Špoler, Dorianu Štrbi, Benjaminu Teskeri i Joni Važiću. Sve zainteresirane cebeaše i one koji će to tek postati pozivamo na 8. edukativnu CBradionicu u srpnju 2018. Za sve informacije o budućim aktivnostima uz internetsku stranicu www.hscb.hr javite se na hscb. savez@gmail.com, na telefon 01 4815 789 ili nas posjetite u Dalmatinskoj 12 u Zagrebu. Goran Đurđević

Prije nekoliko sam godina malo istraživao o automobilskoj industriji kroz povijest i pronašao ovaj popularni oldtimer koji je izrađen u više od 15 milijuna primjeraka. Ukratko, malo da se prisjetimo: Henry Ford osnovao je svoju tvornicu u Detroitu 1903. godine. Imao je zamisao o tome da stvori automobil jednostavne i brze izrade, učinkovit i jeftin, koji može svaka prosječna obitelj kupiti i ići s njime na izlete i obavljati vlastite potrebe (primjer za to bio je i Hitlerov VW Käfer ili poznatija “Buba” i ponos bivše jugoslavenske autoindustrije Zastava 101). Henry Ford prvi je u tvorničku proizvodnju uveo pokretnu traku kojom je smanjio vrijeme potrebno za izradu jednog automobila. Tako je svake 2-3 minute s trake Fordove tvornice izašao jedan Model T. Do prestanka proizvodnje napravljeno je preko 15 milijuna primjeraka. Nadahnut tim činjenicama, odlučio sam i sam probati napraviti maketu Modela T. Gledao sam slike na internetu i odabrao baš ovaj dizajn koji je vidljiv na slikama i u nacrtu kao najjednostavniji i s najmanje zakrivljenih površina. Uzeo sam jednu takvu sliku i u mjerilu sa slike prilagodio mjere maketi. Za izradu je potreban balzin furnir od 1 i 2 mm debljine, aluminijski lim od 0,4 mm debljine, cijanoakrilatno ljepilo, skalpel, ravnalo, prozir-

nica za grafoskop, bukova letvica za osovine, gumbi za farove, boje – crna za karoseriju i bakrena za hladnjak, bakrena žica od 1 mm promjera za dekoracije unutar automobila i nosač rezervnog kotača. Izrada: Nakon ocrtavanja, rezanja i obrade bridova pozicija, krećemo s pozicijom 1 (podvozje). Na širem dijelu potrebno je na krajevima povući crte 5 mm od lijevog i desnog ruba. Na te se crte lijepe pozicije 2, a na taj dio koji ostaje sa strane na kraju se lijepe blatobrani. Na zadnju stranu podvozja i pozicija 2 lijepi se pozicija 5. To je zadnji dio automobila s presjekom u obliku elipse koji predstvalja zadnji vjetrobran. Taj se dio mora zakriviti pri lijepljenju gledano s boka. Balza debljine 1 mm pogodna je za to, ali ako ide teže, može se namočiti vodom i lagano savijati dok ne dođe u željeni položaj. Zatim prelazimo na prednju masku automobila. Okomito na podvozje do samoga ruba lijepe se bočni dijelovi maske i prednji dio između njih. Na bočne dijelove (poz. 6) lijepe se pozicije 9 u produžetku. Na nacrtu je pozicija 6 iscrtana na jednom kraju, odnosno na tu crtu pod kutom lijepi se obrađena pozicija 9. Na pozicije 6 lijepe se pozicije 7 pod kutom tako da prate brid prednje maske i na njih se lijepi još jedna pozicija 6, tj. gornja površina prednje maske. Ona je također iscrtana i na nju se lijepi pozicija 4 koja se spaja i na pozicije 9. Ovo vam sve možda zvuči zbunjujuće, ali je sve lijepo nacrtano na detalju prednjeg dijela automobila. Ako vam je lakše, unutar prednjeg dijela možete sami napraviti potpornje da konstrukcija bude stabilna. Također možete ubaciti jednu letvicu na koju će ići gornji dio pozicije 4 i spajati obje pozicije 2. Nakon toga izradite pozicije 10, odnosno vrata. Njih možete s unutarnje strane pričvrstiti za pozicije 2 trakicama selotejpa, pa ih onda možete otvarati i zatvarati. Nakon toga

možete ukrasiti unutrašnjost dok još nije zatvorena sa svih strana. Možete nalijepiti komandnu ploču, volan od bakrene žice kao što sam ja na svojem, papučice za upravljanje (komad bakrene žice proširen na kraju udarcima čekićem), polugu mjenjača pomoću šibice ili pak sjedala. Moj model to sve sadrži i uz to ima svilena sjedala. Konstrukcija sjedala je napravljena od balze, presvučena svilom i napunjena vatom. Sve su to varijacije na temu, vama prepuštam uređenje samoga interijera. Kada je interijer dovršen, na auto se lijepi pozicija 3 – krov. Krov malo viri naprijed iznad prednjeg vjetrobrana. Time dobivate grubu konstrukciju cijeloga automobila. Sve bridove dobivene lijepljenjem oblikujte i obojite cijelu konstrukciju u crno. Prednji dio maske kod hladnjaka obojite u bakrenu boju. Kada je to gotovo nastavljamo s izradom vjetrobrana i prozora od prozirnice. Izrežite komade prozirnice tako da su malo veći od samoga otvora i nalijepite je, ali pažljivo s doziranjem cijanoakrilata jer može stvoriti fleke na prozirnici. Oko “staklenih” površina nalijepite lajsne od milimetarske balze širine 5 mm tako da to bude ljepše. Na početku teksta spomenuo sam mjesto za blatobrane. Od aluminijskog lima od 0,4 mm debljine izrežite blatobrane, tj. poziciju 13 i njezin osno simetrični lik. Zalijepite ih na predviđena mjesta na podvozje. Sada možete ukrasiti ostatak automobila. Pomoću gumba možete napraviti prednje i srednje farove. Naprijed možete nalijepiti štampani Fordov znak i na vrhu maske komad okrugle letvice kao čep od hladnjaka. Također možete od žice saviti i zalijepiti “kurblu”. Na stražnjem kraju auta možete od bakrene žice napraviti nosač rezervnog kotača kao što je vidljivo na slici. Kada je sve to gotovo možemo prijeći na prednji i zadnji most. Izrežite i obradite pozicije 11. U 10 primjeraka tako da dobijete 5 kotača (četiri osnovna i rezervni). Zbog svojstava balze teško je napraviti kotače bez malo domišljatosti. Svaki kotač napravljen je od dva sloja balze od 2 mm. Slojevi se lijepe jedan na drugi tako da im godovi stoje

10. LJETNA ŠKOLA

Svjetlosna igračka

pod kutom od 90 stupnjeva jedan na drugi tako da sprječavaju gibanje cijele strukture. Nakon lijepljenja iscrtajte pozicije i svaki dio koji se mora isjeći probušite svrdlom promjera 1 mm i te dijelove izrežite rezbarskom pilicom. Obradite kotače i zalijepite ih na pozicije 12 – osovine. Osovine ćemo za podvozje pričvrstiti imitacijom lisnatih opruga. Njih ćemo također izraditi od aluminijskog lima debljine 0,4 mm. Izrežite lim u trake širine 5 mm. Najduži dio bit će 70 mm dužine i svaki idući će biti 10 mm kraći. Za svaku oprugu napravite po 5 listova, savijte ih u polukrug tako da najduži list daje 60 mm širine na krajevima i zalijepite ih jedan na drugi. Savjet je da prije lijepljenja prebrusite malo lim tako da bude hrapav i bolje prione. Kad ste gotovi s time, zalijepite lisnate opruge za osovine i sve zajedno za podvozje automobila. Prednja se opruga lijepi 10 mm od početka podvozja, a zadnja 10 mm od kraja podvozja. Na kraju izrade predlažem da napravite ili kupite po mjeri staklenu kutiju za model radi očuvanja od neželjenog diranja i radi lakšega čišćenja prašine. Postolje napravite od drva i lagano selotejpom učvrstite model da je fiksan. Ako imate nekih pitanja u vezi izrade, odabira materijala ili dekoracije javite mi se na mail: in771247@gmail.com. Želim vam puno sreće i uspjeha u izradi! Igor Nišević

U 3. terminu ovogodišnje, 10. Ljetne škole tehničkih aktivnosti, 18 polaznika srednjoškolskog uzrasta izrađivalo je složenije projektne zadatke iz različitih područja tehnike: model hidraulične robotske ruke izrađen od šperploče i pokretan servomotorima, digitalni ručni sat, mobilni komunikacijski uređaj – Hazetekafon, svjetlosnu igračku te popularni fidget spinner, izrađen tehnologijom 3D-ispisa. Svi projekti, osim posljed-

Slika 1. Svjetlosna igračka

njeg, upravljani su mikroupravljačkim sklopom (mikrokontrolerom), pa je programiranju mikrokontrolera također posvećena dostojna pažnja. U ovom ćemo članku pojasniti izradu i programiranje svjetlosne igračke (Slika 1.). To je elektronički sklop koji se sastoji od mikrokontrolera i četiri višebojne svjetleće diode. Programiranjem mikrokontrolera postižu se različiti svjetlosni efekti pa je izrada igračke polaznike ljetne škole trebala zainteresirati za elektroniku i programiranje. Na radionici elektronike, polaznici su prema električnoj i montažnoj shemi zalemili potrebne elektroničke komponente na univerzalnu tiskanu pločicu. Slijedeći upute mentora, ispitali su funkcionalnost sklopa i ispravljali uočene greške. Rad na igrački je nastavljen na radionici programiranja mikrokontrolera, gdje su polaznici vidjeli nekoliko programskih primjera, a zatim dobili priliku programirati svjetlosnu igračku prema vlastitim zamislima.

Slika 2. Električna shema svjetlosne igračke

Električnu shemu svjetlosne igračke prikazuje Slika 2. Srce sklopa je mikrokontroler IC1 (ATtiny2313 ili ATtiny4313), koji upravlja radom četiriju trobojnih svjetlećih dioda, D1−D4. Predviđena je upotreba LE-dioda sa zajedničkom anodom (prilikom objašnjavanja programa objasnit ćemo kako prilagoditi program ako želite koristiti LE-diode sa zajedničkom katodom). Poželjno je nabaviti LE-diode koje imaju neprozirno (zamućeno) kućište, jer je na takvim diodama miješanje boja efektnije. Napomena: Kod četverobojnih LE-dioda najduži izvod je uvijek zajednička anoda (ili katoda), ali raspored izvoda pojedinih boja ovisi o tipu diode i može biti drukčiji od prikazanog na Slici 2. U projektu koji opisujemo to će biti nevažno. Kao izvor napajanja mogu se koristiti baterije napona 6−9 V. Potrošnja sklopa ne prelazi 10 mA, pa će kvalitetna alkalna baterija nazivnog napona 9 V potrajati 50-ak sati, a četiri alkalne baterije tipa AA ili AAA nekoliko puta duže. Moguće je upotrijebiti i mrežni adapter (ispravljač) izlaznog napona 5−12 V. Kakav god izvor napajanja upotrijebili, naponski stabilizator IC2 osigurava stabilni napon napajanja mikrokontrolerskog sklopa. Upotrijebljeni integrirani krug LP29505.0 radi ispravno i kad ulazni napon padne do samih 5 V, što je posebno važno koristimo li

baterijsko napajanje: bateriju će biti moguće bolje “iscijediti” i tako će potrajati duže. Konektor PROG služi za programiranje mikrokontrolera. U njega se priključuje USBASP ili sličan tip programatora (moguće je koristiti sve programatore koji imaju raspored priključaka poput onoga na shemi). Koristite li USBASP, svjetlosna igračka će preko njega dobiti potreban napon napajanja s USB-porta osobnog računala, pa baterije ili kakav drugi izvor neće biti potrebni. Elektroničke komponente svjetlosne igračke leme se na univerzalnu tiskanu pločicu s linijama, koju je prije samog lemljenja potrebno pripremiti. Na Slici 3. gore vidljive su potrebne dimenzije pločice (28 stupaca, 18 redaka) kao i na kojim mjestima vodove treba prerezati. Ti rezovi su označeni crvenim linijama, a najlakše ih je napraviti malom graverskom glodalicom ili, uz pažljivo rukovanje, oštrim nožićem ili skalpelom. Crtež na Slici 3. gore prikazuje donju stranu pločice (stranu s vodovima) pa su, da bismo to naglasili, brojčane oznake otisnute naopako. Komponente svjetlosne igračke leme se na tiskanu pločicu prema montažnoj shemi, prikazanoj na Slici 3. dolje i u sredini. Kako bi se lakše snalazili prilikom postavljanja komponenti, poželjno je flomasterom obilježiti mjesto na kojem će se nalaziti podnožje integriranog

Slika 4. Fotografija tiskane pločice sa strane vodova, nakon što su na nju polemljene komponente

komponenti ćete otkloniti pogledate li pažljivo fotografiju završenog uređaja na Slici 1. Sve vodove nakon lemljenja skratite na duljinu od 1 do 2 mm. Fotografija na Slici 4. pokazuje kako treba izgledati donja strana pločice nakon završenog lemljenja. Trobojne svjetleće diode svjetlosne igračke mogu svijetliti u 7 različitih boja, a također je moguće upravljati i intenzitetom odabrane boje svjetlosti. Kakav će svjetlosni efekt diode u konačnici proizvesti, ovisi samo o vještini i maštovitosti programera. A kako napisati program za mikrokontroler, naučit ćemo u sljedećem nastavku! Popis komponenti za svjetlosnu igračku Oznaka IC1

Slika 3. Priprema tiskane pločice (gore) i montažna shema (sredina, dolje)

kruga IC1 (samo podnožje lemimo kasnije). Najprije je potrebno zalemiti kratkospojnike, koji su na montažnoj shemi obojani plavom bojom. Za kratkospojnike koristimo odrezane izvode otpornika ili komadiće neizolirane bakrene žice slične debljine. Nakon kratkospojnika lemimo otpornike, zatim podnožje IC1, a na kraju na red dolaze ostale, više komponente. Posebno treba obratiti pažnju na orijentaciju integriranih krugova IC1 i IC2, elektrolitskih kondenzatora C1 i C2 te LE-dioda D1−D4. Odrezani dio kućišta LE-dioda treba biti okrenut od mikrokontrolera, prema rubu pločice, odnosno, najduži izvod LE-dioda treba biti treći, brojimo li od strane IC1. Eventualne nejasnoće o rasporedu i orijentaciji

IC2 D1-D4 R1-R4 R5-R7 C1 C2 C3 PROG S1

Komponenta Kom. Napomena ATtiny4313PU ili ATtinyDIP20, nika1 2313PU ko SMD! IC podnožje 20 pin 1 TO92, nikaLP 2950CZ-5 (5V 0,16A) 1 ko SMD! 4 izvoda RGB LED 5mm 4pin, zau jednom jednička anoda, mutno 4 redu! kućište 100 W 0,25 W ili 0,5 W, 5% 470 W 0,25 W ili 0,5 W, 5% 10 mF 25 V (ili više) 1 mF 25 V (ili više) 100 nF 50 V keramički RM 2.5 10 pin konektor (header) za flat kabel za tiskanu pločicu 2-pin igličasti konektor s kontaktnom kapicom

4 3 1 1 1 1 1

Mr. sc. Vladimir Mitrović

ARDUINO + VISUALINO

Zašto Visualino?

LEKCIJA 1. 0.0.1. Neka na Arduinovoj eksperimentalnoj pločici žmirka LED-ica “L”. (Pratite bijelu strelicu na Slici 1. gdje je ta LED-ica obilježena slovom L.) Metodom “zakači i potegni” posložite blokove kao na Slici 3.

Zato jer je za programiranje znatno jednostavniji od programa Arduino-IDE pa ga s lakoćom mogu koristiti i djeca mlađeg uzrasta (već od 4. razreda osnovne škole).

Slika 3.

Slika 4. Ova se naredba nalazi na radnoj površini. To je petlja za neprekidno ponavljanje. Sve što se kodira unutar petlje Loop bit će ponavljano u nedogled, odnosno sve dok je Arduinova eksperimentalna pločica priključena na napon napajanja.

Slika 1. Arduino UNO, pločica za eksperimentiranje

Početni uvjeti Za rad u programu Visualino najprije trebate instalirati program Arduino IDE (https://www. arduino.cc/en/main/software) s pripadajućim upravljačkim programima (device drivers), a potom Visualino (http://www.visualino.net/). Nakon instaliranja pokrenite program Visualino te u njemu dodajte putanju do programa Arduino IDE. Učinite to tako da iz padajućeg izbornika “File” izaberete “Preferences”, a zatim u skočnom prozoru “Dialog” kod “Arduino IDE Program Path” pronađete putanju do Arduino IDE (C:\Program Files\Arduino\Arduino.exe) i kliknete na “OK”. Priključite Arduinovu eksperimentalnu pločicu na računalo te ugodite potreban USB-ulaz i izaberite pločicu koju želite koristiti, kako je vidljivo na Slici 2.

Slika 5. Ovaj se blok nalazi u “Pin functions”. On proziva ugrađenu LED-icu “L”. Vi birate njezin status: ON/OFF.

Slika 6. Ovaj se blok nalazi u “Control”. To je vrijeme izraženo u milisekundama (1 sekunda = 1000 milisekundi). Program se unutar izabranog vremena ne izvodi. Po isteku vremena nastavlja se s izvođenjem programa. Slika 7. Ovaj se blok nalazi u “Math”. Vi upisujete željeno vrijeme.

Ubuduće, za brže pronalaženje blokova pratite boje pojedinih blokova! Također, za brže programiranje, dobro je znati da blokove možete umnožavati. U tu svrhu kliknite desnim klikom miša po bloku te iz padajućeg izbornika izaberite “Duplicate”:

Slika 2. U vašem slučaju USB ne mora biti na COM4

Odsad ćete, kod svakog pokretanja Visualina, nakon priključivanja Arduinove eksperimentalne pločice trebati nanovo izabrati i ugoditi taj USB-port. Započnite s programiranjem.

Slika 8.

Nastavak na 27. stranici

“STEM” U NASTAVI

Robotski modeli za učenje kroz igru (5) Nedavno smo naučili konstruirati jednostavan model robotskih kolica i upravljački sklop sa četiri izmjenična tipkala. Izrada i spajanje potrebnih elemenata Fischertehnik te upravljanje modelom robota omogućuje razvijanje osnovnih znanja i vještina kojima se koriste robotičari. Proširit ćemo naše iskustvo izradom sporijeg modela robotskog vozila pomoću zupčanika. Strojni element valjkasta ili stožasta oblika s ravnomjerno raspoređenim zupcima po obodu je zupčanik. Upotrebljavamo ih u paru ili kao kombinaciju više zupčanika učvršćenih u strojnom elementu – vratilu. Zupčanici omogućuju prijenos rotacijskoga gibanja i snage (okretni moment) između vratila pomoću zubaca. Zupčani prijenosnik omogućava interakciju dvaju ili više zupčanika ovisno o radu i funkciji nekog stroja. Vrste prijenosnika: • stalni prijenosni omjer (između pogonskog i radnog stroja), • promjenjivi prijenosni omjer (mjenjač brzina kod motornih vozila i alatnih strojeva). Model (sporih) robotskih kolica Želimo li usporiti brzinu vrtnje pogonskog dijela (kotača) robotskog vozila potrebno je reducirati broj okretaja pogonskog zupčanika (n1) uz pomoć broja okretaja gonjenog zupčanika (n2). Broj okretaja u minuti (oznaka: n, mjerna jedinica: [o/min]). Reduktor je strojni element koji mehaničkim prijenosom smanjuje brzinu vrtnje pogonskoga

Slika 1. Zupčani prijenos FT

Slika 2. Zupčani prijenos vratilo FT

Slika 3. Zupčani prijenos vratilo FT

vratila, uz konstantnu (stalnu) brzinu vrtnje elektromotora. Ugrađuje se između elektromotora i pogonskog dijela nekoga stroja ili vozila. Prijenos snage i gibanje omogućuju zupčanici pri čemu je prijenosni omjer veći od jedan. Brzina vrtnje (broj okretaja) smanjuje se, a zakretni moment se povećava. z1 - broj zubaca pogonskog (manjeg) zupčanika z2 - broj zubaca gonjenog (većeg) zupčanika n1 - broj okretaja pogonskog zupčanika [o/min] n2 - broj okretaja gonjenog zupčanika [o/min]

Slika 4. RK elementi FT

Primjer: Izračunaj prijenosni omjer između pogonskog i gonjenog zupčanika ako je z1 = 10, a z2 = 20. Ako je broj okretaja pogonskog zupčanika 20 [o/min], izračunaj koliki je broj okretaja gonjenog zupčanika u minuti. Postupak: Napišemo nepoznato i = ?, n2 = ?, uvrstimo u formulu i izračunamo. Reduktor – prijenosni omjer: i = z2 / z1, i = 20/10 = 2 Broj okretaja gonjenog zupčanika: i = n1 /n2, n2 = n1 / i n2 = 20[o/min] / 2 = 10[o/min].

Slika 5. RK1 FT

Slika 6. RK2 FT

Slika 7. RK3 FT

Slika 8. RK4 FT

Rješenje: Gonjeni zupčanik napravit će 10 okretaja u minuti što je dvostruko sporije od pogonskog zupčanika. Napomena: Obavezno uvrstiti u formulu mjerne jedinice. Zadatak 1: Izračunaj prijenosni omjer između pogonskog i gonjenog zupčanika ako je z1 = 20, a z2 = 30. Ako je broj okretaja pogonskog zupčanika 60 [o/min], izračunaj koliki je broj okretaja gonjenog zupčanika u minuti. Zadatak 2: Izračunaj prijenosni omjer između pogonskog i gonjenog zupčanika ako je z1 = 10, a z2 = 30. Ako je broj okretaja pogonskog zupčanika 45 [o/min], izračunaj koliki je broj okretaja gonjenog zupčanika u minuti. Konstrukcija robotskih kolica sa smanjenim brojem okretaja Popis potrebnih dijelova olakšava početak izrade konstrukcije. Povezivanje elemenata konstrukcije i njihovo spajanje s prijenosnim mehanizmom koji je postavljen u funkcionalnu cjelinu s elektromotorom. Prije spajanja potrebno je obratiti pozornost

Slika 11. Joystick1 FT

Slika 15. Joystick5 FT

Slika 12. Joystick2 FT

Slika 16. Joystick6 FT

Slika 9. RK5 FT

na položaj pogonskog mehanizma kod oba elektromotora u odnosu na mehanizam prijenosa.

Slika 10. Joystick elementi ft

Slika 13. Joystick3 FT

Slika 17. Joystick7 FT

Slika 14. Joystick4 FT

Slika 18. Joystick8 FT

Slika 19. Joystick9 FT

Slika 20. Joystick10 FT

Umetanjem gume na oplatu konstruirat ćemo kotač te ćemo ga povezati s maticom. Prije stezanja matice treba provući vratilo i namjestiti na prikladnu udaljenost. Stezanjem matice osiguravamo pomicanje i proklizavanje kotača na robotskim kolicima. Provlačenjem vratila kroz spojne konstrukcijske elemente koji imaju provrt u sredini, postavljanje zupčanika s maticom i njeno stezanje omogućava potpunu funkcionalnost između pogonskog, prijenosnog i gonjenog dijela modela robota. Povezivanje u kompaktnu funkcionalnu cjelinu pomoću spojnih i osnovnih konstrukcijskih elemenata. Sastavljanje pomoćnog kotača i njegovo postavljanje na stražnji kraj robotskih kolica dobar je početak za završnu provjeru rada sporijeg modela robota. Izrada i spajanje vodiča duljine 2 metra te povezivanje modela robotskih kolica s upravljačkim mehanizmom (joystick). Provjera smjera vrtnje oba elektromotora je obavezna prije pokretanja modela robota. Vještinu izrade vodiča pomoću alata i njihovo spajanje sa spojnicama naučili smo prilikom izrade različitih upravljačkih sklopova (joystick A i B) s dva i četiri izmjenična tipkala i baterijom. Upravljanje elektromotorima pomoću upravljačkog sklopa – joystick C Shema spajanja identična je kao i kod joysticka B čime je osigurana potpuna funcionalnost upravljačkog sklopa. Popis dijelova za upravljački sklop omogućava jednostavan postupak izrade konstrukcije. Osnovni elementi grade temelj konstrukcije. Izmjenična tipkala postavljamo u četverokut polegnuto i okrenuta prema unutra. Okrenemo konstrukciju, umetnemo dva spojna elementa te ih povežemo s držačem osovine.

Slika 21. Joystick11 FT

Na osovinu koja je smještena u središtu konstrukcije upravljačkog sklopa umetnemo element koji omogućava pritisak na svako izmjenično tipkalo. Pomicanje ovog elementa duž osovine onemogućavamo elementima za osiguranje. Na vrh postavljamo dva valjka koja nataknemo na osovinu, radi povećanja površine prihvata vrha osovine. Okrenemo i nataknemo krajnji element koji onemogućava kretanje osovine i dijelova natak nutih na nju. Izvor napajanja (bateriju) učvršćujemo osnovnim elementom s konstrukcijom upravljačkog sklopa. Vodič spajamo na izmjenična tipkala pazeći na boje: zelena spojnica je minus ( - ) pol napajanja, a crvena plus (+) pol napajanja. Unutrašnja strana svih izvoda (3) izmjeničnih tipkala spaja se na minus pol napajanja (baterije), a vanjski izvodi (2) na plus. Srednji izvodi (1) tipkala spajaju se na elektromotore robotskih kolica: dva lijeva tipkala (T1, T2) na lijevi elektromotor (EM1), a dva desna tipkala (T3, T4) na desni elektromotor (EM2). Princip rada: a) pritiskom na tipkala (T1 i T4) istovremeno, robot se kreće naprijed b) pritiskom na tipkala (T2 i T3) istovremeno, robot se kreće unatrag c) skretanje ulijevo, pritisak na tipkalo (T4 ili T2) d) skretanje udesno, pritisak na tipkalo (T1 ili T3). Napomena: Smjer vrtnje elektromotora provjeravamo na početku spajanja upravljačkog sklopa s robotskim kolicima. Petar Dobrić, prof.

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

MUNJE Nevrijeme, a posebno munje, vrlo su usko i specifično područje pejzažne fotografije. U zadnjih nekoliko godina među autorima je sve popularnije istraživanje i fotografiranje ovih incidentnih vremenskih pojava. Munja, kao prirodni fenomen i senzacija, u mnogih ljudi izaziva nelagodu, pa čak i strah zato što njene posljedice mogu biti vrlo ružne i tragične. Nemali je broj od nje izazvanih požara, a svjedoci smo i smrtnih slučajeva. Zbog tih munja i gromova u graditeljstvu se koriste i ugrađuju gromobrani. Ali munje, pored ovih iskustava s tragičnim posljedicama, u svojoj pojavnosti pružaju senzacionalne vizualne prizore tako da fotografi ne ostaju ravnodušni.

Autori koji se bave ovim fotografskim područjem redovito prate vremensku prognozu i čim je najava kakvog nevremena adrenalin raste, a oprema se provjerava i sprema za akciju. Kao za sve, tako i za fotografiranje nevremena i munja, postoje određena pravila koja trebamo usvojiti i primjenjivati, ali vrlo je bitno i iskustvo. Pravila su uvijek neka vrsta univerzalnih određenja pa je iskustvo važno kako bismo ih u svakoj novoj snimateljskoj situaciji mogli prilagoditi. Dakle, čim Vakula ili netko od njegovih najavi nevrijeme, oluju i gromove, spremamo opremu i odlazimo na teren tražeći poziciju za što bolji kadar. Munje možemo snimati i danju i noću. Doduše, noćne snimke su atraktivnije i mističnije. Konačan izgled fotografije neće samo odrediti oblik i karakter same munje već količina i karakter oblaka te dio zahvaćenog tla. Ono što možemo u startu kontrolirati je donji dio kadra u kojem je dio pejzaža ili panorame grada − ovisno gdje

fotografiramo. Kad smo taj donji dio kadra iskontrolirali, preostaje nam čekati sijevanja i “škljocati”. Prije prvih snimaka trebamo podesiti osnovne elemente fotografiranja. Osjetljivost ISO stavljamo na najmanju vrijednost koju naš aparat ima, a to je najčešće vrijednost 100. Ona ovisi o tome koristimo li kompaktni ili DSLR-aparat. Brzinu zatvarača podešavamo na najdužu koju naš aparat može. Preporučujem srednju vrijednost otvora objektiva 4 ili 5.6. Naravno da ovdje možete eksperimentirati jer različitim otvorima dobivat ćete u konačnici različite rezultate svojih fotografija. Najčešće na aparatima imate zoom objektiv i dobro ga je za ovu temu postaviti na širokokutnu opciju. Široki kut ima i veliku dubinsku oštrinu pa ćete time riješiti i problem fokusiranja. Fokusiranje ili izoštravanje prebacite na ručni mod jer je u ovakvim svjetlosnim incidentnim situacijama automatika “zbunjena i neće se snaći”. Kako bismo bili sigurni da ćemo uloviti munju, trebamo postaviti na uzastopno fotografiranje. Snimanje serije fotografija svojevrsna je garancija da će senzacija munje biti na na-

šoj snimci. S obzirom na to da se radi s dugim ekspozicijama, potrebno je imati pouzdan stativ i za našu opremu dobru zaštitu od kiše ako smo na otvorenom. Ovo su savjeti i preporuke za prve snimke, a samo iskustvo i eksperimenti svakako će dati i bolje rezultate. Na ovih nekoliko fotografija horizont je vrlo nizak. Logično, jer je naš interes na nebu, a ono može biti vrlo dinamično i dramaturški vrlo napeto; s oblacima, bez njih ili samo s munjom. Munja je osnovni smisao i dramaturška okosnica naše fotografije, ali će ipak ljepota fotografije u konačnici ovisiti o našem umijeću komponiranja.

POGLED UNATRAG AGFA KARAT Agfa-Gevaert je jedna od najuglednijih svjetskih tvrtki za proizvodnju fotografske opreme, pribora te potrošnog materijala. Osnovana je sredinom XIX. stoljeća (1867.) i u njemačko-belgijskom je vlasništvu. Između ostalog proizvodila je fotoaparate za široku upotrebu. Fotoaparat Agfa Karat, koji ovdje predstavljamo, je “mali dragulj” ove tvornice. Proizvodili su ga od sredine 30-ih pa sve do sredine 50-ih godina prošloga stoljeća. Ovaj model proizveden je 1937. godine. Spada u vrlo rijetke primjerke i ima visoku kolekcionarsku vrijednost. Malih je dimenzija i stane na dlan prosječne veličine. Prvi modeli koristili su posebne Agfine kasete za Lajka-film s 12 snimaka. Poslije Drugog rata svi proizvedeni modeli koristili su lajka-film sa standardnim kasetama. Kućište je metalno, vrlo čvrsto i djeluje kompaktno. Ploča s objektivom i većinom komandi montirana je na mali mijeh koji se uvlači u kućište. Pritiskom na jedan gumb na kućištu ploča s mijehom se oslobađa i pomoću ugrađene opruge izbacuje na

položaj za fotografiranje. Laganim i ravnomjernim pritiskom ploče, s objektivom se uvlači u tijelo i ugrađeni mehanizam drži tako sklopljen aparat. Ovaj model ima četiri brzine zatvarača: B, 1/25; 1/50 i 1/100. Objektiv je tipa anastigmat i ima sljedeće otvore zaslona ili blende: 6,3; 8; 11; 16 i 22, a žarišna duljina mu je 5 cm. Skala za izoštravanje gradirana je od 1,2 m zatim 1,5; 2; 3; 5 i 10 m te oznaka beskonačno. Na gornjoj je strani kućišta po sredini smješteno optičko tražilo, a lijevo od njega je mali prozorčić s brojačem napravljenih snimaka. Desno od tražila je kotačić za premotavanje filma. Ispred ovog kotačića je poluga za “okidanje”. Sve skupa vrlo racionalno raspoređene komande na malom prostoru.

Rebeka Legović

ANALIZA FOTOGRAFIJA

Rođena je u Rijeci 1980. godine. Završila je studij novinarstva u Trstu i sada radi kao novinarka na RTV-u Slovenije u Kopru. Fotografijom se intenzivno bavi nekoliko proteklih godina. Sudjelovala je na nekoliko međunarodnih izložbi i osvojila niz važnih nagrada. Pripada recentnoj grupi mlađih autora. Dvije teme dominiraju u njenom radu, i to akt i arhitektura. S posebnim likovnim senzibilitetom pristupa snimanom objektu. Scenu promatra više kao likovni aranžman, a ne puko fotografsko “škljocanje”. Cijela serija fotografskih slika Islamskog centra u Rijeci rađena je u duhu high keya. U ovom postupku fotografije su u opsegu svijetlih, jako svijetlosivih tonova, s minimalnim i u detaljima prisutnim tamnosivim i skoro crnim elementima. Fotografije rađene na ovaj način djeluju prozračno, lagano i u sebi imaju ljepotu poetičnosti i snagu kontemplativnosti. Fotografije Islamskog centra mogle bi nositi i potpis hommage Dušanu Džamonji, kiparu po čijem je idejnom projektu centar i izgrađen. Autorica nije prioritetno razmišljala niti o duhovnom sadržaju snimanih objekata, a niti o njihovim arhitektima, već je svoju fotografsku energiju usmjerila prema oblicima, prema formama u prostoru, prema svjetlu i karakteru svjetla u trenutku fotografiranja. U konačnici stvara kronike s nevjerojatnom tematskom čistoćom, jasnom kompozicijskom strukturom i istaknutim metaforičkim značenjem.

High key To je područje rada u fotografiji u kojem prevladavaju svijetli tonovi, tehnika visokih tonova. Dakle, na fotografiji nemamo tamnih partija, već visoke tonove, svijetlosive i bijele elemente kompozicije.

Q Ostatke prve žrtve našao je ranojutarnji jogger u parku: kao da su bili bačeni s visoka u grmlje, podalje od staza. Da trkač nije shvatio kako će zakasniti na posao, pa presjekao kroz šumu, možda nikad ne bi bili otkriveni. Kad su stigli, čak su i najokorjeliji forenzičari, kojima nikakvo ljudsko zlo nije bilo strano, jedva uspjeli zadržati svoje doručke gdje im je bilo mjesto. Hrpa kostiju u smrdljivoj žitkoj masi, prekrivenoj dlakama, iz kojih je stršao svod ljudske lubanje, utrpana je u vreću i otpremljena na sudsku patologiju prije no što ju je uspio vidjeti neki novinar. I drugu žrtvu gradske su vlasti uspjele sačuvati tajnom. I treću, čak i četvrtu. I još nekoliko njih. Stvar je pukla na osmoj dlakavoj hrpi, što je pljusnula s neba na glavni gradski trg, baš za vrijeme neke večernje predstave na otvorenom. *** “Potpišite ovdje, molim.” Policajac pokaže praznu crtu i Honey Hilger pokorno uzme pisaljku i potpiše se na zaslon. Glava joj je pucala, stvarno je bila pretjerala. Pa ju je onda, onako pijanu, pokupila redovna ophodnja. Ha, dogodi se čak i doktoricama znanosti! Srećom, Honey u alternativnim stanjima svijesti nije bila svadljiva, pa se izvukla samo s pijančevanjem na javnom mjestu: jedna noć pritvora i globa. “Jeste u redu”, pogleda policajac Honey. “Možete?” “Mogu li što”, upita ga ona. “Hodati po ravnoj crti”, nasmiješi joj se on. Honey ga pogleda iskosa. Htjela mu je nešto odbrusiti, a onda odluči da se ne pravi previše pametna. Nije u gradu bila kod kuće, nije dovoljno dobro poznavala ovdašnju policiju da bi znala na što će se naljutiti, a na što neće, i još s cijelom tom histerijom što se na ulicama mogla opipati kao da je neka stvar... “Hvala na brizi. U redu sam, pozorniče Spleit.” Ime mu je pročitala s ulaštene pločice na prsima. Spleit joj preda stvari i ona izađe iz ureda i pođe hodnikom prema izlazu iz postaje. Prolazila je

SF PRIČA pored nekog starog pijanca, kojeg su pozornici sputanih ruku posjeli na klupu u hodniku, neka pričeka svoj red. Zadah loše rakije obavije Honey,

iznova joj podižući mučninu. “Videl sam ga”, obrati se pijanac nikome određeno. A onda, kao da je postao svjestan Honey, nagne se prema njoj. Ona se odmakne od njega. “Videl sam ga! Niko mi ne vjeruje, a ja sam ga svojim očima videl!” Honey je htjela poći dalje. “Ko kača”, nije se zaustavljao pijanac. “S krilima! I oči kaj se žare, ko vatre paklenske!” Tada pozornici uhvate pijanca i podignu ga na noge. “Još i leti, je l’ tako”, rugao mu se jedan.

“Leti! Leti, neg kaj neg leti”, vikao je pijanac dok su ga vukli. A doktorica Honey Hilger ostala je stajati u hodniku i gledati za njim, pitajući se... *** Pozornik Spleit nemalo se začudio kad je po završetku smjene ugledao Honey Hilger kako ga čeka malo dalje od ulaza u postaju. Honey Hilger, osim što je bila nadaleko poznata arheologinja, bila je čuvena i po svojoj ljepoti. “Jeste li za kavu, pozorniče Spleit? Ja častim.” “Ako me hoćete podmititi”, pogleda je on sumnjičavo, “sad više nema potrebe.” “Zapravo...”, zastane Honey. “Trebam nekoga tko će me možda saslušati, a da me ne stjera u ludnicu.” *** “Dobro da ste se obratili meni”, promrmlja Spleit. Sjedili su u kutu zalogajnice, za stolom prepunim otisnutih fotografija. “Načelnik postaje svakako ne bi bio sretan da ste mu došli s vašom teorijom.” Spleit uzme jednu fotografiju sa stola. Prikazivala je djelomično iskopane fosilne ostatke zmijolikog stvorenja. Nedostajala je glava i dio repa te nekoliko vratnih kralješaka, kao i udovi, ali ipak se vidjelo gdje su mu bile stražnje noge, a gdje prednje. Paleontolog što je nasmijano klečao pored kostura davao je predodžbu o duljini stvorenja. Preko deset metara. “Samo, doktorice Hilger”, Spleit pogleda Honey, “meni je ovaj kostur dobro poznat. Eno ga u Prirodoslovnom muzeju, mome sinu je najdraži. Valjda dok ne iskopaju neki veći. Ne vidim u čemu je stvar.” “U tome, pozorniče Spleit”, Honey pokaže lopaticu na kosturu, “što je po nekim teorijama ovdje bilo krilo.” “I to piše na tabli pored kostura u muzeju! Te teorije smatraju se pogrešnima. Najblaže rečeno.” “Wote ne misle tako.” “Wote se nisu makli puno dalje od našeg kamenog doba”, primijeti Spleit. Wote su bili prastanovnici planeta. Smeđoputi, krupne glave s crnim očima, koščati, nešto nižeg rasta od prosječnog čovjeka, malobrojni i zaštićeni Konvencijama od štetnih utjecaja novopridošlih ljudi. Honey Hilger izvadi iz fascikla koji je imala još jednu fotografiju. “Ovo je malo prenapredno za kameno doba”, pruži je Spleitu preko stola. Prikazivala je staru tkaninu, boje pijeska, na kojoj je bilo izvezeno

stvorenje, poput onog čiji je kostur bio u muzeju. S krilima. I, činilo se, perjem. “Otkud vam ovo?” “Obredni rubac. Ja sam ga iskopala. S nalazišta Catay Wota, sloj IIa. Naselje od 58 zemljanih koliba, zatrpano 700 kilometara odavde, na sjever. Starost oko 1800 godina. Razlog zašto o tome niste ništa čuli je što materijal još nije obrađen i pripremljen za objavljivanje, a kamo li za izlaganje.” “Ovo”, Honey pokuca prstom po tkanini, “suvremeni Wote zovu Quatochacolonandawota. I boje ga se panično.” “A taj Quato-što-već -” “Nazovimo ga Q. Da ne lomimo jezik. U prijevodu znači ‘leteća zmija što ždere Wote’. Kostur koji vaš sinčić obožava star je 240 tisuća godina. Smatra se da su Q-ovi izumrli negdje u to vrijeme. Osim što ih se Wote još uvijek boje, a vezli su ih na obrednim rupcima prije nepune 2000 godina.” “I vi vjerujete da taj... Q... još uvijek živi? I ubija po gradu?” “Danas kad ste me otpustili, priveli su u postaju pijanca. Tvrdi da je vidio stvorenje koje opisom odgovara točno ovome. Naravno, nitko mu ne vjeruje, jer je pijanac.” Honey izvadi još jednu snimku. Pruži je Spleitu. “Ovo je gvalja jedne vrste sove. Znate što su sove?” Spleit kimne glavom. Korisno je imati pametnu djecu koja vole muzeje, pomisli Honey. Naravno, obišla je Prirodoslovni muzej i vidjela da imaju preparat sove. “Sove povrate takve gvalje. U njima su neprobavljivi dijelovi. Kosti. Perje. Dlaka. Ako ih rastvorite u vodi, možete točno vidjeti što neka sova jede.” “Ali”, Spleit će, “pa ovo je kao ostaci koje nalazimo.” “Samo s ljudskim kostima. I kosom”, kimne Honey. *** “Zašto mislite da će biti baš ovdje”, upita Spleit. Držao je pušku za suzbijanje nereda. U bubnju je bilo dvadeset granata kalibra 40 milimetara, punjenih omamljujućim plinom. U torbi je imao još jedan takav bubanj. I bubanj s razornim granatama. Za svaki slučaj, objasnio je Honey. “Rekla sam vam: pretpostavlja se da je Q živio na krškom tlu, visokim vapnenačkim kukovima

i grebenima okruženim šumom. Najbliže takvo stanište danas je Zapadna pustoš.” “To je drugi kraj kontinenta.” “I gotovo potpuno neistražen. Ali ako imate krila, onda teoretski možete doletjeti bilo kamo.” “Pa i u ovaj grad”, kimne Spleit. “A mjesto kukova -” “Imate nebodere. Okružene parkovima umjesto šuma.” Spleit se osvrne. Iako je bio dan, potkrovlje Trudeauvog tornja bilo je u polutami. Honey je pretpostavila da se Q krije baš tu. Spleitu se njezina logika činila ispravnom: samo su na planu grada ucrtali sva mjesta gdje su nađeni ostaci i onda potražili najvišu zgradu približno u sredini među njima. “Sad tiho”, prošapće Honey. “Ako je Q noćni lovac, onda je po danu možda trom i snen -” “Poput sove.” “Ali to ne znači da se neće smjesta probuditi ako nas čuje.” Prolazili su pored cijevi rashladnih i ventilacijskih sustava. Spleit je pokušavao očima prodrijeti u mračne kuteve. Bez obzira na duljinu, upozorila ga je doktorica Hilger, čudovište se možda moglo stisnuti u vrlo mali prostor. Honey mu pokaže prstom na masku oko vrata. Spleit kimne i njih dvoje navuku plinske maske na lica i zategnu remenje. U potkrovlju je bilo vruće, znoj im je probijao u graškama. Honey skine svoju pušku s ramena. Cjevovodi. Električni vodovi i snopovi svjetlovoda. Instalacijski ormarići. Ljestve na podu. Smotane folije, nekoliko kanti zaostalih za radnicima. Grančica na betonskom podu. Honey podigne ruku, Spleit se ukipi u mjestu. I on je primijetio grančicu. Što je tražila tu, u nikad uređenom potkrovlju, nakon što se investitor našao u problemima? Oboje su zagledali u kuteve, pod cijevi, bilo kuda gdje se tajanstveno čudovište moglo skrivati. Mali prostor, prisjeti se pozornik. A onda spazi jednu veću granu, tamo u kutu. Bilo je mračno, iza cijevi. Osjetio je kako se ježi. Što je bilo ono bijelo, pod hrpom grana? Gnijezdo, hrpa je mogla biti gnijezdo, ali što je to bilo pod njom? Kost! Bedrena, prepoznao ju je Spleit. Honey se bešumno šuljala uz njega, puške uperene u mrak. Bez riječi mu je prstom pokazala u tamu. Spleit se napregne, a onda ga je i on spazio.

Q! Bio je sklupčan u gnijezdu. Zmijoliko tijelo, na dugom vratu krupna glava sklopljenih očiju, kukasti kljun. Na sredini pernata krila, sklopljena, prekrivala su stražnje noge. Dugi rep. Prekriven perjem tamnosive boje. Činilo se kako drijema. Spleit pođe prema pernatoj zmiji. Mogla je biti i preko deset metara duga. On opsuje u sebi. Trebali su povesti još ljudi. Ali Honey je imala pravo: nitko mu ne bi vjerovao, nitko mu ne bi dao ljude. Morat će sami. U tom trenutku, jedno se krupno oko otvori! Spleit se ukipi. Honey do njega također. Hoće li ih -? Q zasikće i munjevito iskoči iz gnijezda, u hipu potpuno budan, i baci se prema njima. Razjapljene čeljusti, zubi, jezik, slina. Pakleni bljesak u oku, baš kako je pijanac rekao. Honey i Spleit raspale po nemani. Granate su letjele oko njega, udarale o cijevi, odbijale se, padale na tlo, ostavljajući za sobom dim. Q je urlao, okružen oblakom plina, mahao je krilima, izvijao se. A onda poleti naprijed, ravno na Honey i pozornika. Spleit odgurne doktoricu i sam se baci na nju. Q ih preskoči, bježeći od plina. Honey opsuje i zapuca za njim. Oboje su skočili na noge, potrčali za nemani, pucajući. Čula se lomljava stakla. Neman je razvalila jedan prozor, bacila se kroz njega van. Zamahnula je krilima da odleti, ali bila je omamljena, nije imala snage i strovalila se niz toranj, bijesno krešteći i lepećući krilima. Bespomoćno se okretala, da bi onda uz mukli prasak pala na pločnik pod tornjem. Honey i Spleit pogledali su kroz razbijeni prozor. Q je ležao, slomljen, dok je pored njega neka žena vrištala, poprskana krvlju. *** “Nisam htjela da tako završi”, procijedi Honey. Sjedila je sa Spleitom u onoj istoj zalogajnici, za onim istim stolom. Do njih bili su tuljci sa zahvalnicama i kutije s plaketama grada. Spleit je na prsima imao policijsku medalju za hrabrost. Jedva su se riješili gradonačelnika, načelnika policijske uprave, novinara... “Ni ja”, prizna Spleit. “No dobro, sigurno nije zadnji”, odmahne rukom Honey. “A i bilo bi teško s njime, ako se navikao na ljudsko meso.” “Sin me pita kad će ga preparirati”, nasmiješi se Spleit. “Mislim da će mu to odsad biti najdraži izložak u muzeju.” Aleksandar Žiljak

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

“Na vama je da ga otkrijete” Zbog svojega značenja za zemaljsku civilizaciju, astronomija kao jedna od najstarijih ljudskih djelatnosti i vrlo važno područje egzaktne prirodne znanosti prikazana je na velikom broju poštanskih maraka. Cilj je takvih maraka čim bolje informirati javnost o svim važnim otkrićima, pojavama na nebu, zaslužnim osobama i drugim tehničkim dostignućima povezanim s astronomijom: Galileo Galilei (1564.–1642.), prvi upotrijebio teleskop u astronomske svrhe, promatrajući kratere na Mjesecu, Saturnov prsten i pjege na Suncu (Bugarska 2014.); Saturn, šesti planet po udaljenosti od Sunca, vidljiv sa Zemlje prostim okom (Lihtenštajn 2004.); radioteleskop, astronomski uređaj za prihvaćanje i mjerenje jakosti svemirskih radiovalova (Španjolska 2007.); Englez Edmond Halley (1656.–1742.), otkrio vlastito gibanje zvijezda (Ascension 1986.); Ruđer Bošković (1711.–1787.), pronašao geometrijski postupak za određivanje staza kometa iz triju razmjerno bliskih položaja (Vatikan 2011.); Đuro Pilar (1846.–1893.),

Slika 1. Preko stotinu maraka na temu astronomije izdano je 2009. tijekom obilježavanja Svjetske godine astronomije pod geslom: Svemir “Na vama je da ga otrkijete”

Slika 2. Zahvaljujući dugom razvoju astronomije omogućeno je ispravno tumačenje prirodnih pojava te njihova uloga u svijetu koji nas okružuje

prvi profesor astronomije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1874. (Hrvatska); Englez William Herschel (1738.–1822.), izradio prve znanstvene slike o ustroju zvjezdanog sustava (Gabun 1981.); Isaac Newton (1642.–1717.), riješio pitanje o kretanju planeta i drugih nebeskih tijela (Velika Britanija 2010.) i dr. Astronomija proučava svemirska tijela, pojave u svemiru i njegov ustroj. U praktičnom smislu podrazumijeva pomoć ljudima diljem globusa shvatiti i otkriti naše mjesto u svemiru. Razvila se iz praktičnih potreba kao što je izrada kalendara, određivanje točnog vremena i položaja, orijentacija pri putovanju, osobito na moru i u zraku. Astronomijom su se već bavili stari Kinezi, Indijci, Babilonci, Egipćani i Grci. Zahvaljujući njihovim dostignućima ispravno se tumači dnevno i godišnje kretanje nebeskih tijela te zakonitosti kod nebeskih pojava. U srednjem vijeku nekoliko je velikih umova, poput Poljaka Nikole Kopernika (1473.–1543.) i Nijemca Jahanna Keplera (1571.–1630.), obilježilo suvremenu astronomiju. Početak moderne astronomije veže se za 1609. godinu kada je veliki talijanski i svjetski astronom Galileo Galilei prvi pogledao u nebo “pomoćnim okom”, teleskopom, čime je čovječanstvo počelo prodirati u područja svemira dotad skrivena ljudskom oku.

Posebice su interesantna poštanska izdanja iz 2009. godine kada su Međunarodni astronomski savez (The International Astronomic Union, IAU), autoritet u pitanju pronalaženja i imenovanja nebeskih tijela: zvijezda, planeta, asteroida i ostalih, te promidžbe astronomije u svim njezinim aspektima i Međunarodna organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization, UNESCO) proglasili 2009. Međunarodnom godinom astronomije (International Year of Astronomy – IYA). Zadatak maraka bio je pomoći IYA u približavanju svemira ljudima i popularizaciji astronomije, kao i upozoriti na nestajanje tamnog neba. Svjetska godina astronomije koja se obilježavala pod geslom: Svemir: “Na vama je da ga otkrijete” odabrana je i stoga što je nestao odnos čovjeka prema svemiru te je bio svojevrstan poziv ljudima da otkriju zvjezdarnice i teleskope te da se educiraju o štetnosti prekomjerne umjetne rasvjete, poznate pod pojmom svjetlosno onečišćenje. Između ostalih zanimljivih motiva, marke iz te godine prikazuju: dijelove svemira snimljene teleskopom Hubble (Hrvatska), zvjezdarnicu, astronomsku ustanovu opremljenu za znanstvena opažanja nebeskih objekata (Argentina); meridijanski krug, najvažniji instrument za određivanje koordinata zvijezda (Ukrajina); zvjezdarnicu Golorec (Slovenija) i dr. I Hrvatska se može pohvaliti dugom tradicijom astronomije. Najstariji hrvatski znanstvenik i filozof koji se bavio astronomijom bio je Herman Dalmatin u XII. stoljeću. U XVI. stoljeću

Slika 4. Zvjezdarnicu ili astronomski opservatorij u Breri kraj Milana osnovao je hrvatski znanstvenik Ruđer Bošković

o astronomiji su pisali Dubrovčani, književnik Nikola Nalješković i filozof Nikola Gučetić, dok je Splićanin Ivan Uremović napravio sinergiju europske i kineske astronomije. Marin Getaldić konstruirao je dalekozor sa sfernim zrcalima, a Ruđer Bošković osnovao je zvjezdarnicu u Breri, određivao geografske koordinate mjesta i pogreške sprava i motrenja. Godine 1874. osnovana je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu katedra astronomije, a prvi profesor bio je Đuro Pilar. Zvjezdarnica Hrvatskoga prirodoslovnog društva na Popovu tornju, obrambenoj kuli iz prve polovine XIII. stoljeća na zagrebačkom Gornjem gradu, utemeljena je 1903. godine. Tijekom više od 110 godina aktivnosti Zvjezdarnica je okupljalište stručnjaka i amatera koji rade na popularizaciji astronomije i astronautike, a danas i suvremene astrofizike i stjecište je astronoma amatera. Planetarij je u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu.

Origami Slika 3. Talijan Galileo Galilei bio je jedan od najvećih fizičara i astronoma. Prvi je upotrijebio teleskop, instrument za astronomsko promatranje i analiziranje elektromag netskoga zračenja dalekih objekata

Španjolci su sredinom ove godine prvi u svijetu izdali marku u bloku sa shematskim prikazom origamija (španj. papiroflexia), japanske tehnike ovijanja i presavijanja papira bez škara i ljepila. Uporabom ove tehnke od papira

NACRT U PRILOGU

Model aviona F-100 Super Sabre

Slika 5. Tehnika presavijanja i ovijanja papira bez uporabe škara i ljepila poznatija je pod nazivom origami

se mogu načiniti različiti oblici, poput cvijeća, predmeta, životinja ili arhitektonskih elemenata. Zanimljivost ovoga bloka je u tome da se može presavinuti u oblik leptir-kravate ili ptice te se kao takva nalijepiti na pošiljku i poslati na bilo koju adresu. Shema je napravljena tako da na “finalnom” origamiju bude vidljiva nominalna vrijednost, naziv države i logotip izdavača što su i najvažniji elementi koje poštanska marka treba sadržavati. Ovaj oblik origamija Španjolci su odabrali iz razloga što je origami leptir-kravata (španj. pajarita) prepoznatljiva u cijelome svijetu. Povezuje se s golubom pismonošom koji zauzima važno mjesto u povijesti prijenosa pošte. Zvuči pomalo čudno da origami potječe iz Kine iz I. ili II. stoljeća, odakle je u VI. stoljeću stigao u Japan gdje se integrirao u japansku kulturu, doživjevši svoj razvoj i uspon od XVII. stoljeća. Na početku, u ovoj umjetnosti moglo je uživati samo plemstvo zbog visoke cijene papira. U Europu je stigao preko karavanskog puta (tzv. put svile). Zahvaljujući Arapima, koji su od kineskih zarobljenika doznali tajnu proizvodnje papira, tehnika je prenesena u Europu, posebice od razdoblja križarskih ratova. Zbog masovne proizvodnje, papir je postao jeftin i lako dostupan. Prva radionica papira u Europi bila je otvorena u XII. stoljeću u Valenciji. Ipak, origami se tek u XX. stoljeću znatnije proširio Europom i SAD-om. Ivo Aščić

Avion F-100 Super Sabre bio je projektiran i izrađen u tvrtki North American Aviation kao borbeni avion, odnosno i u verziji kao bombarder. Njegov prvi let bio je 1953. godine, a 1979. povučen je iz službe i zamijenjen boljim avionima. Proizvodili su ga u periodu 1953.–1959. i tada su izrađena 2294 komada. Osnovni tehnički podaci: - broj članova posade 1 - dužina 15,2 m - raspon krila 11,81 m - visina 4,95 m - masa praznog aviona 9500 kg - masa s teretom 13 055 kg - najveća poletna masa 15 800 kg - motor pratt & whitney - najveća brzina 1390 km/h (mach 1,3) - dolet 3210 km - najveća visina leta 15 000 km Ovo će biti dovoljno našim mladim modelarima za upoznavanje s karakteristikama aviona, a sada pređimo na izradu. Potrebno je nabaviti bijeli depron (modelarski stiropor) debljine 3 mm i 6 mm. U nedostatku toga u velikim robnim kućama građevinskog materijala može se lako nabaviti zeleni stiropor debljine 6 mm koji se koristi kao podloga za parkete te bijeli stiropor fine strukture debljine 3 mm. Potrebna su i dva komadića modelarskog višeslojnog špera deblji-

visoki start. Pomoću praćke model se izbacuje u visinu i tada može preletjeti i do 30 m. Naravno, prethodno ga treba isprobati bacanjem iz ruke da leti u blagom padu. Manje korekcije putanje vrše se zakretanjem repnih površina i tu treba zatražiti savjet iskusnog modelara. Literatura: • Wikipedia (F-100) • Časopis RCR 5/2010 Bojan Zvonarević Aeroklub Slavonski Brod ne 1,0 mm za učvršćenje krila te akrilne boje po želji. Nacrt iz časopisa treba kopirati ili tiskati na formatu A3, ovisno o tome kako je časopis primljen. To je sada radni nacrt. Škarama treba izrezati konture srednjeg dijela trupa (poz. 1 na nacrtu), bočnih strana trupa (2), krila (3), horizontalnog repa (4) i vertikalnog repa (5). Krilo i repne horizontalne površine izrezati po dva puta. Repne površine se prije izrezivanja nacrtaju spojene, jer se i tako provlače kroz trup. Napadnu ivicu repnih površina treba zaobliti finim brusnim papirom, a izlazne ivice stanjiti. Krilo ima profil prikazan na detalju. Napadna ivica krila ima s donje strane pojačanje od balze debljine 1 mm (6). Da bi se dobilo da krila imaju V-oblik, i da bi taj spoj bio čvrst, lijeva i desna polovica krila spajaju se pomoću dva komada špera za modelarstvo (7). Izrezane dijelove se pomoću pribadača postavi na depron i ocrta. Slijedi rezanje skalpelom, probno sastavljanje i lijepljenje. Paziti da sve površine budu međusobno okomite ili paralelne. Težište bi trebalo biti na mjestu označenom s “T” na nacrtu. Kako bi se to postiglo, u nos modela dodajemo olovne kuglice ili matice i podloške, ovisno o tome što se ima na raspolaganju. Količina balasta se odredi pokusom. Na mjestu otvora u trupu zavjesi se pomoću tankog konca mala papirnata vrećica. U nju se dodaje balast, dok se istovremeno model drži s dva prsta tako da je oslonac na liniji težišta. U ovom slučaju bile su dovoljne dvije olovne kuglice promjera 5 mm. Masa modela, uključivo i balast je 2,5 dkg. Učvršćenja krila (7) treba pokriti komadićima papira dimenzije 40×40 mm, kako se ne bi vidjela. To treba napraviti prije bojanja modela. Na prednjoj strani trupa treba ulijepiti komadić štapića od ražnjića, što će služiti kao kuka za

ARDUINO + VISUALINO Nastavak sa 12. stranice Kad ste završili s programiranjem, na programskoj traci Visualina kliknite na ikonu “Upload”. Visualino će najprije provjeriti je li sve kako valja, odnosno jeste li učinili kakvu pogrešku u programiranju. Ako je sve u redu, vaš će se program proslijediti prema Arduino IDE. Arduino IDE će dobiveni program pretvoriti u strojni kôd te će ga poslati do Arduinove eksperimentalne pločice. Arduino IDE radi u pozadini tako da ga nećete vidjeti. Jedino što ćete vidjeti jest treperenje dviju LED-ica koje se nalaze ispod LED-ice “L” na Arduinovoj eksperimentalnoj pločici, a nazivaju se “TX” i “RX”. Njihovo treperenje označava prebacivanje programa. Kad se te LED-ice ugase učitani će se program automatski pokrenuti. Važno je napomenuti da se taj učitani program neće izgubiti kad Arduinovoj eksperimentalnoj pločici prekinete napajanje. Jedini način da učitani program izbrišete iz memorije Arduinove eksperimentalne pločice je da učitate novi program ili prazan program (na primjer prazne blokove Setup i Loop). Vježbajte tako da mijenjate vremena u blokovima Wait(ms). U ta dva bloka, vremena smiju biti i različita, na primjer u jedan blok upišite 500, a u drugi 1500. U sljedećem nastavku bit će obrađeni programi s kojima ćete pokretati i aktivirati razne elektroničke sklopove koje ćete sami graditi. Radi toga bit će vam potrebni, osim Arduinove eksperimentalne pločice, i eksperimentalna pločica na ubadanje, premosnice raznih boja te pokoji elektronički elementi kao LED-ice, otpornici, tranzistori i slično. Marino Čikeš

Pisaljke i olovke

VELIKI MALI IZUMI

Okruženi smo brojnim malim i jednostavnim stvarima, za koje nam se čini da je potpuno normalno da postoje, da ih imamo i rabimo. Pri tome nam se čini, kako nisu “neka velika mudrost” i da su ih ljudi imali i rabili od davnina. Ipak, bez njih bi nam život bio oskudan i u mnogim potrebama bi nam nedostajali. Takvi su izumi ipak nastali nečijom domišljatosti, trudom i radom te većinom postali opća svojina čovječanstva. Stoga bi ih trebalo nazivati velikim malim izumima, jer su većinom mali po tehničkoj izvedbi, a veliki po koristi koju od njih imamo na svakom koraku.

Pisaljke i olovke

Pisaljka, pisalo ili crtalo, općeniti nazivi pribora za pisanje ili crtanje. Posebno je pisaljka bio naziv kamenoga štapića kojim se pisalo na pločici od crnoga škriljca, a brisalo se mokrom spužvom. Takav se pribor za pisanje rabio u početnim razredima pučke ili osnovne škole sve do polovice XX. stoljeća. PRVOTNE PISALJKE Prvotne pisaljke bile su prilagođena priručna pomagala, kao što su kameni, koštani, rožnati, drveni ili metalni šiljci. Tako se grebanjem pisalo i crtalo po kori drveta, kostima, kamenu, keramici, a udubljivanjem po mokrim glinenim ili po voštanim pločicama. Pisalo se i crtalo pisaljkama koje ostavljaju trag na podlozi, kao što su pougljeni drveni štapići, štapići od krede, krhotine glinenih pečenih crepića, olovni ili srebrni štapići i dr. Uz

Rimske pločice premazane voskom po kojima se pisalo metalnim šiljkom

upotrebu bojila, od kojih će neka znatno poslije biti nazvana tintama, pisalo se i crtalo drvenim štapićima ili kistovima. Tako se i danas kaligrafski pišu kineska i japanska slova, iako ih u tome potiskuju suvremeni flomasteri. Drevna jednostavna pisaljka bio je kalamus (lat. calamus), zašiljeni štapić od tropske trske povijuše, kojom se pisalo stoljećima. Po njemu je za nesvjesnu pogrješku u pisanju nastala latinska uzrečica lapsus calami: pogrješka pisaljke. Danas se takva pogrješka pri strojnom ili računalnom pisanju naziva zatipkom ili razgovorno tipfelerom (prema njem. Tippfehler: pogrješka u tipkanju). Udubljivanjem šiljastom pisaljkom u mokru glinenu pločicu, koja se nakon zapisivanja sušila ili pekla, nastalo je u drevnoj Mezopotamiji klinasto pismo kojega su slova sastavljena od klinastih udubljenja.

Nekadašnja školska pločica od škriljca, po kojoj se pisalo pisaljkom od mekanoga kamena, a brisala se mokrom spužvicom

Glinena pločica s urezanim klinastim pismom

Gumena i plastična gumica za brisanje traga grafitne olovke

OLOVKE Olovka je jedna od najstarijih pisaljki koja se upotrebljava i danas. Razvijena je iz pisaljke s olovnim štapićem kojim se piše po bijeloj podlozi, koja se još prije pet tisuća godina rabila u drevnom Egiptu. U rimsko se doba nazivala stilos (prema lat. stilus plumbeus: olovni štapić). Potom se rabio štapić od slitine olova i cinka, a u XIII. stoljeću počeo se rabiti i srebrni štapić, osobito u olovkama za crtanje. Takva se pisaljka izrađivala lijevanjem rastaljenoga olova u šta-

Na nekim je olovkama gumica ugrađena na vrhu

Slog drvenih bojica

pić od trske, papirusa ili bambusa, ili se olovni štapić ulagalo u drveno držalo. Od tuda je potekao i naziv takve pisaljke u nekim jezicima: hrv. olovka, slov. svinčnik (svinec: olovo), polj. ołówek, njem. Bleistift: olovni štapić i dr. Engleski naziv za olovku lead pencil (prema lat. pencilius: čuperak, repić, kist) potječe od kista kojim se pisalo. Olovkom su se pisali i danas se pišu privremeni, kratkotrajni zapisi, koji se mogu i izbrisati, ili se crtaju likovni i tehnički crteži. Grafitna olovka pojavila se XVI. stoljeću, nakon što su u Engleskoj pronađeni veliki nalazi grafita. Olovni je štapić u pisaljki zamije njen grafitnim, koji na papiru ostavlja znatno crnji trag, ali je naziv olovka ostao u mnogim jezicima. Grafit je jedna od modifikacija olova, nazvan prema grč. grafein: pisati, upravo po tome što ostavlja crni trag na svijetloj podlozi. Taj štapić, koji je načinjen od smjese gline i olova u različitim omjerima naziva se srž, srce ili razgovorno mina olovke (prema franc. mine, od lat. minera: rudnik). Mina se pri pisanju haba, pa se drveno držalo mora rezanjem uklanjati, kaže se da se olovka šilji. To se obavlja nožem ili posebnom napravicom, tzv. šiljilom. Grafitnom olovkom napisani znakovi mogu se brisati posebnim brisalom tzv. gumicom od gume (prvotno od prirodnoga kaučuka), neke plastike, pa čak grudicom kruha. Olovke u boji, drvene bojice, školske bojice, razgovorno samo bojice, olovke su s minama u različitim bojama, u kojima je u srži grafit zamijenjen nekim bojilom. Rabe se i danas za crtanje, bojenje slika i crteža, ponajprije u dječjim slikovnicama i kao gotovo obavezni školski pribor. Njima lako rukuju i mala djeca, bezopasne su i praktične jer ne ostavljaju mrlje. Pojavile su se u XIX. stoljeću, a proteklih desetljeća potiskuju ih flomasteri u boji. Tintana olovka, razgovorno i tintenblaj olovka, kraće tintenblajka (prema njem. Tintenbleistift) ili kopirštift (njem. Kopierstift: olovka za kopiranje) olovka je u kojoj je u srži grafit zamijenjen nekim tiskarskim bojilom, većinom anilinskim, pa je njezin trag ljubičaste boje. Na tržište ih je 1875. godine prvo stavila njemačka tvornica olovaka Schwan. Trag tintane olovke ne može se s podloge izbrisati, a posebno je pojačan ako se ovlaži bilo vrh olovke pri pisanju, bilo naknadno ispis. Stoga se tintana olovka odmah počela rabiti

umjesto tinte za pisanje natpisa koji se ne mogu ili ne smiju izbrisati. Ubrzo je postala čak obvezna za pisanje poštanskih i željezničkih adresa, ispunjavanje novčanih obrazaca, voznih karata i drugih dokumenata. Tin tana olovka bila je gotovo statusni pribor poštara, blagajnika, konEduard Slavoljub Penkala, duktera, činovnika na šalterima, hrvatski mnogostrani izumitelj inkasatora i sličnih zanimanja. Rabila se sve do u drugu polovicu XX. stoljeća, kada ju je potisnula kemijska olovka. S tintanom olovkom moralo se oprezno rukovati, jer je lako ostavljala neizbrisive mrlje na odjeći ili drugim predmetima s kojima je došla u dodir. Grafitne olovke i olovke u boji izrađuju se s okruglim ili osmerokutnim presjekom, danas normiranih izmjera. Tintane su olovke bile redom okrugloga presjeka. Posebno veće olovke, često elipsoidnog presjeka, s debljom minom, rabe se za crtanje i označavanje u nekim obrtima, pa se po tome nazivaju stolarska olovka, bačvarska ili pintarska olovka i sl. Mehaničke olovke i tehničke olovke pisaljke su s minama u metalnoj cjevčici, koje većinom ne treba šiljiti, a konstruirane su još u XVIII. i XIX. stoljeću. Prvu opće uporabivu automatsku mehaničku olovku patentirao je 1906. godine hrvatski mnogostrani izumitelj Eduard Slavoljub Penkala1. Patent je prijavio prvo u 1 Eduard Slavoljub Penkala (1871.–1922.), poljskog podrijetla, rođen u gradiću Liptovský Mikuláš, tada u Mađarskoj, danas u Slovačkoj. Kao kemijski inženjer došao je 1900. godine u Zagreb na mjesto nadzornika mjera, gdje je proveo cijeli život. Pohrvatio se te si dodao i ime Slavoljub. Tvorac je osamdesetak izuma i inovacija od kojih je mnoge i patentirao: penkalu, nalivpero, deterdžent, termos-bocu, vagonsku kočnicu i dr., a konstruirao je i prvi hrvatski zrakoplov. (vidi: Boris Puhlovski, Penkala leti. Globus, Zagreb 1987.)

Prvotna penkala u dijelovima – vidi se i jahač, tzv. knips na poklopcu²

Budimpešti (jer Zagreb tada nije imao patentni ured), a potom u još dvanaest zemalja. Nazvao ju je prema svojem prezimenu penkalom. Ipak, i danas mnogi misle kako taj naziv potječe od engleske riječi pen: pero, pisati, prema kojemu je quill pen: gušće pero i pencil. Ubrzo je Slavoljub Penkala dobio stotinjak tisuća narudžbi iz cijeloga svijeta, pa je s braćom Edmundom i Gavrom Mosterom osnovao 1911. godine u Zagrebu tvrtku Penkala–Edmund Moster & Co, koja je s oko osam stotina zaposle-

Patentni nacrt penkale iz 1906. godine (s tekstom na mađarskom jeziku)³ � i � Preuzeto iz knjige Penkala leti.

Tehničke olovke različitih izvedbi i debljina mine

nika petnaestak godina bila jedna od najvećih tvornica pisaćega pribora u svijetu. Penkala se sastoji od cjevčice u kojoj je mina, mehanizma za potiskivanje mine te držala u kojem je sve to smješteno. Prve su penkale bile s grafitnom minom, a ubrzo su proizvedene i mine u bojama. Konstruirao je i dvostruku penkalu, na jednom je kraju bila crna mina, a na drugome crvena, što se u ono doba mnogo rabilo za ispravljanje tekstova u školi, potom u računovodstvu i sl. Penkala je, osobito u prvoj polovici XX. stoljeća znatno potisnula drvenu olovku iz mnogih uporaba, a naziv penkala je nekada bio istoznačnica za pisaljku općenito.

Zaštitni znak penkale

U drugoj su se polovici XX. stoljeća pojavile brojne mehaničke olovke, ponajprije za tehničko crtanje. Stoga se nazivaju tehničkim olovkama. Prvo su bile s minama promjera 0,9 mm ili 0,7 mm, koje su se šiljile brusnim papirom, a potom 0,5 mm i 0,3 mm, kakve se danas većinom rabe, koje zbog tanke mine ne treba niti šiljiti. Bista Eduarda Slavoljuba Penkale danas se nalazi u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu, spomen ploča na kući u kojoj je živio na adresi Trg kralja Tomislava 17 u Zagrebu, a njegovo ime nosila je i TOZ Penkala, Tvornica

Bista Slavoljuba Penkale ispred Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu

Nekada se pisalo na papirusu, pergamentu, keramičkim ili kamenim pločicama, a danas se gotovo isključivo piše na papiru, iznimno na nekim drugim podlogama (tekstil, plastika). Danas ljudi sve manje pišu tekstove rukom i nekom pisaljkom, ponajviše grafitnim ili kemijskim olovkama, iznimno nalivperima. To su obično rijetke kratke bilješke, potpisi dokumenata, ispunjavanje obrazaca i sl., te se još jedino opsežnije rukom piše u školi. Pisanje rukom i pisaljkama od kraja XIX. stoljeća sve više je zamjenjivano strojnim pisanjem preko tipkovnice na mehaničkim ili električnim pisaćim strojevima, a polovicom XX. stoljeća i dalekopisačima, tzv. teleprinterima. Nakon stoljeća pisaći su strojevi zamijenjeni računalima, a posljednjih godina i pametnim telefonima, a samo po potrebi uz ispis na papiru posebnim uređajima pisačima, tzv. printerima.

olovaka Zagreb d.d., osnovana 1937. godine, koja i danas proizvodi penkale i nalivpera. Držanje olovki. Olovke se, kao i drugi pisaći pribor drže u drvenim ili metalnim kutijama te kožnim, tkanenim ili plastičnim torbicama ili futrolama, koje se i danas nazivaju pernicama, što upućuje na to kako su se tako nekada držala pera za pisanje. Zanimljivo je kako je u nekim strukama (trgovci, blagajnici, obrtnici i dr.) donedavno bio običaj držanje olovke zataknute za uho “na sigurnome i uvijek pri ruci”. Tu je, danas već gotovo zaboravljenu pozu upotrijebio Penkala u reklami i kao zaštitni znak svoje penkale. Dr. sc. Zvonimir Jakobović

Što roboti zaista mogu?

Jednog jutra netko će pozvoniti. Pred vratima će biti robot koji će reći: “Ja sam umjetna inteligencija! Jeste li spremni za nas?” Vjerojatno se nitko tome ne bi iznenadio s obzirom na dugotrajnu i raznovrsnu mitologizaciju odnosa ljudi i robota. Poput one iz Zvjezdanih ratova. Ali ipak se to neće tako događati. Uostalom, svakodnevno nas uvjeravaju kako imamo pametne uređaje iako oni ništa ne razumiju.

Pod utjecajem medijskih kampanja u potrazi za senzacijama, ali i pod utjecajem stručnjaka (posebice znanstvenika) spremnih uvijek olako obećati svašta za vlastitih pet minuta javne pozornosti, mnogi ljudi zamišljaju da će robotika u njihov život ući iznenada i nenajavljeno. Pitanja poput: “Jesmo li spremni za robote?”, “Kada će ljudi postati roboti?” ili “Kada će roboti postati ljudi?” vrlo su česta ili su sve češća u svakodnevnoj komunikaciji. Otkuda potječu ta pitanja, tko su im tvorci i što se iza njih krije? U najvećoj mogućoj mjeri ona su posljedica matematiziranosti tehničke civilizacije i vjere da se sve može riješiti računanjem. Iskustvo robotike, više od bilo kojeg drugog, govori da je takav stav u najmanju ruku problematičan. Ipak postoje grupe koje su posvećene

Dvogodišnjak zna što su cipele i prepoznaje razlike u vrsti cipela iako neke od posebnih cipela nikada nije vidio i ne radi greške pri određenju kategorije objekata. Najnoviji roboti iz najnaprednijih instituta na svijetu ni početkom 2017. nisu znali što vide, a njihova sposobnost rukovanja objektima bila je ispod razine sposobnosti dvogodišnjaka. Čak i najbolji robotički vizualni sustavi još griješe pri određivanju razlika u objektima iste kategorije.

SVIJET ROBOTIKE

iščekivanju trenutka u kojem će računala nadmašiti ljude. Nazivaju se singularijanci: po točki singulariteta u kojoj će se snaga procesiranja ljudskog mozga i računala izjednačiti. Najpoznatiji od njih, Ray Kurzweil gotovo egzaktno predviđa da će se sigularitet dogoditi do 2030. godine. Servisnih robota, poput tzv. društvenih asistenata, svakako će biti sve više, a svi poznati strojevi proći će kroz fazu robotizacije koju prije svega treba shvatiti kao novu razinu u komunikaciji čovjek-stroj. Vrlo često se spominje i umjetna inteligencija i opasnosti koje od nje prijete iako nitko ne zna reći kako će ta inteligencija izgledati, kao ni susret s njom. Kakvo je istinsko stanje s mogućnostima robota kada se oni uspoređuju s ljudima? Istine radi tzv. unapređene proizvodnje u kojoj se rad-

Jezične sposobnosti četverogodišnjakinje takve su da je u stanju razgovarati i uz prisutnost različitih smetnji, poput grešaka u izgovoru s mumljanjem ili frfljanjem, s nepotpunim rečenicama na različitim dijalektima. Takve sposobnosti nedostupne su robotima.

nici masovno zamjenjuju robotima na neočekivanim poslovima zaista se doživljavaju kao šok iako su najavljivana. Radnik je u jednom času suočen sa strojevima koji rade ono za što je on mislio da oni nikada neće moći raditi. Pri tome rade to daleko jeftinije i neumorno. Ipak, kada bolje pogledate, to su vrlo jednostavni poslovi. Mozak je, smatraju robotičari koji nisu skloni senzacijama, zaista stroj, ali nije računalo. Računalo je samo jedna od prolaznih povijesnih metafora s kojima su se teorije uma objašnjavale javnosti i koja, kao ni one prethodne, nije izdržala provjeru vremena. U jednom periodu to je bio hidraulički stroj. René Descartes uveo je dualizam tijelo-um zastupajući stajalište da su mentalna stanja nefizička. Danas se smatra da je inteligencija neodvojiva od tijela. Od tada se izmijenilo mnoštvo metafora uma: relejna elektromehanička telefonska mreža, elektronič-

Šestogodišnje dijete ima vještinu rukovanja kojom može uhvatiti predmet koji nikad prije nije vidjelo, vezivati vezice na cipelama, podizati prstima tanke igraće karte s glatkog stola ili čak manipulirati objektima na neviđeno kad su u džepu ili u vreći do mjere da mogu reći o čemu je riječ. Današnji najsavršeniji manipulacijski roboti mogu to učiniti u ograničenom obliku ili na vrlo poseban način.

ko računalo, paralelni procesorski sustavi, World Wide Web. S današnjeg gledišta čini se začuđujuće da su 1966. godine neki pioniri umjetne inteligencije s vrhunskih istraživačkih ustanova u SAD-u zaista bili uvjereni da će trebati tri mjeseca ili jedan studentski rad da potpuno riješe problem prepoznavanja objekata. I danas se čuju slične neobjektivne procjene i olako obećana brzina. Jedan od razloga je raširena i nekritička uporaba pojmova “inteligentan” i “pametan” za strojeve i uređaje. Istraživanja iz osamdesetih godina pokazala su veliku važnost povezivanja umjetne inteligencije s tijelom. Pokazalo se da su vrlo jednostavna artificijelna stvorenja nalik insektima bila u stanju pronalaziti put kroz složen okoliš, da je njihov hod posljedica jednostavnih programa za upravljanje nogama i interakcije s okolinom. Jedno od najvećih otkrića tog vremena bilo je da

Osmogodišnje dijete ima sposobnost razlikovanja onoga što ono zna o nečemu i onoga što bi druga osoba mogla o tome znati. Ono, dakle, razmišlja o tome kako drugi um razmišlja: stvara teorije uma. Npr. ono vidi kako netko sprema čokoladu u ladicu. Netko drugi uzme čokoladu, ali on zna da onaj tko je spremio čokoladu misli da je ona još u ladici. Tu razinu percepcije na razini stvaranja teorije nema danas niti jedno računalo, a razvikane actroide Japanca Ishigure (lijevo) u odnosu na takve sposobnosti naprosto su smiješne.

ljudi na ljudski način saobraćaju s robotima čije je tijelo slično ljudskom. S obzirom na navedeno i dosadašnja iskustva, umjetna inteligencija sigurno neće preko noći preplaviti svijet, ali brzina usvajanja i širenja uporabnih sadržaja u sve brže dolazećim generacijama mobitelnih uređaja pokazuje moguće stope uspona. Nisu to eksplozije, ali ubrzani lokalni porast naše utopljenosti u svijet strojeva svakako jest. Slika recentnog trenda kolaboracijske robotike u svijetu primjene robota u industrijskoj proizvodnji svakako je instruktivna. Zamisao stroja suradnika za proizvodnom trakom kojega se radnik do njega na traci ne treba bojati i od kojega nije ograđen zaštitnom ogradom čini se privlačnom, prihvatljivom ili utješnom. Problem je dakako u ritmu koji nameću mašine pa će čovjek sa svojim fizičkim ograničenjima brzine pokreta, točnosti izvedbe ili tražene specijalizirane osjetljivosti biti istiskivan učinkovitijim “suradnikom”. Teško je, naime, pretpostaviti da će se ljudi odlučivati na razine kiborgizacije u kojima bi, recimo savršeni biološki manipulator s kojim su se rodili (koji tradicionalno zovemo ruka) zamjenjivali robotiziranim koji se može gibati brže. No ne treba isključiti mogućnost sinteze biološkog i strojnog s kojim se postiže tržišno ili egistencijalno isplativ kvalitativni skok. Mogući su čak i određeni trendovi estetskih miješanja stroja, čovjeka ili životinje. Primjer proširene ljudskosti je kada čovjek preko internetskog interfejsa biva povezan sa svijetom podataka na vrlo izravan fizički način zbog toga što mu to olakšava pristup i rad s podacima. Prvo iskorištenje takvih mogućnosti

ASTRONOMIJA

Konkurentna sposobnost robota u odnosu na ljude (slika lijevo) više je posljedica jednostavnosti poslova koje roboti preuzimaju nego inteligencije potrebne za njihovo obavljanje. Ali brzina i točnost manipulacija kao i danonoćna neumornost daju im nedostižnu prednost. Ono što vidi autonomni automobil (slika desno) daleko je siromašnije od onoga što vidi čovjek. Ali zbog toga se autonomni automobil oslanja na virtualne svjetove GPS-a i Googleovih mapa: cijeli jedan novi strukturirani svijet nalik industrijskoj hali stvoren je za tu slijepu mobilnu autonomnost.

vidljivo je u svijetu intelektualnog. Globalni trend koji je išao u prilog tome dogodio se u trenutku prve poplave u prodaji mobitela. Drugo je povezivanje mobitela s internetom. Treće je povezivanje računala na internetu u veće računalne i memorijske kapacitete tzv. – računalni oblak. Četvrto je stvaranje biološko-internetskog interfejsa čime je ostvarena mogućnost telemetrijskog nadzora ljudskih funkcija koje se postupno proširuju. Svaka zamjena organa umjetnim sustavom (umjetni vid, sluh, umjetna ruka) može osigurati posve nov, proširen, doživljaj svijeta. Ako npr. imate “prigrađenu” robotičku ruku (umjesto biološke) sposobnu da se brže giba od ljudske i običan mozak koji nije u stanju upravljati tom rukom u najbržem modu možete se priključiti na oblak i osigurati računalne resurse koji to mogu izvesti. Svaki umjetni senzorički sklop otvara mogućnost proširenja percepcije. Npr: zašto ne vidjeti u cjelokupnom rasponu spektra. Ali sve su to proširenja ljudskog. Nas zanima je li umjetna inteligencija među nama? Za sada je odgovor kategorično ne, ne i ne! Do sada se unatoč svim silnim globalnim nagomilanim računalnim kapacitetima unutar bitnih ljudskih životnih računalima podržavanih infrastruktura nije pojavilo nešto što nije bilo programirano. Unatoč tome sa strojevima koje nazivamo roboti ostvarujemo emocionalnu povezanost i to nema nikakve veze s njihovom pameću. Ali ni u takvom odnosu nema ništa novo. Sjetimo se samo emocionalnog odnosa prema životinjama kojima mnogi ne priznaju ni (evidentnu) pamet, a još manje svijest. Igor Ratković

Izvanzemaljci dolaze htjeli mi to ili ne Višestruki planetarni sustav oko bliskog crvenog patuljka U znanstvenom časopisu Nature objavljen je članak o otkriću najmanje sedam egzoplaneta oko male zvijezde, crvenog patuljka, udaljene 40 svjetlosnih godina od nas u zviježđu Vodenjaka. TRAPPIST-1 naziv je zvijezde oko koje se nalazi višestruki planetarni sustav. U ovom trenutku ovo je naš najbolji ulov po pitanju potrage za životom negdje u svemiru izjavio je BriceOlivier Demory, profesor s University of Bern’s Center for Space and Habitability, ujedno i jedan od autora spomenutog članka u časopisu Nature. Intenzivna istraživanja ovog planetarnog sustava unatrag godinu dana teleskopima sa Zemlje i iz svemira neupitno su dokazala postojanje najmanje sedam stjenovitih egzoplaneta nalik Zemlji, Marsu ili Veneri. Udaljenosti nekih od tih egzoplaneta od njihove matične zvijezde dozvoljavaju postojanje tekuće vode na površini. Uskoro ćemo biti u mogućnosti da novom generacijom zemaljskih i svemirskih teleskopa (James Webb Space Telescope) detaljno istražimo atmosferu tih nebeskih tijela i markiramo postoja-

nje primjerice ozona, ali i eventualnih znakova biološke aktivnosti na njima. S interpretacijom podataka u astrobiološkom smislu moramo biti jako oprezni, riječ je o udaljenim svjetovima i neke stvari ne moraju biti onakve kakve bismo očekivali, kaže Demory. TRAPPIST-1 sada se nalazi u fokusu astronomskih istraživanja. Cijela je priča otpočela prije godinu dana kada su oko ovog crvenog patuljka najprije otkrivena tri egzoplaneta, a zatim još četiri. Istraživanja su odradili teleskopi iz Čilea, Maroka, s Havaja, Tenerifa, iz JAR-u te svemirski teleskopi Spitzer i HST. Eventualno postojanje inteligentnog života na tehničkoj razini naše civilizacije prema riječima Petra Gljušćića (Astronomska udruga Vidulini) znači kako je čak i “primitivna” radiokomunikacija moguća gledano kroz vremensko razdoblje od dvije do tri generacije. Nekoliko stotina kandidata nalik na sustav TRAPPIST-1 čeka na skeniranja teleskopima diljem svijeta u idućim godinama. Prava uzbuđenja tek počinju, i to u našem bliskom zvjezdanom susjedstvu. Marino Tumpić

Prva putnička kapsula Hyperloop U budućnosti mogli bismo putovati od jednog do drugog grada skoro pa brzinom svjetlosti na velikim platformama unutar nešto većih cijevi. Prije više od tri godine Elon Musk svoj je dizajn za Hyperloop učinio open sourcem, futuristički oblik prijevoza koji putnike “ispaljuje” kroz niskotlačne cijevi na gotovo supersoničnoj brzini. Nedavno je jedna kompanija objavila prve detalje o tome kako bi Hyperloop “puščano zrno”, odnosno, putnička platforma, mogla izgledati. Hyperloop Transportation Technologies (HTT), jedna od dvije tvrtke koje ulažu znatne napore u to da mašta postane stvarnost (Hyperloop One je druga), otkrila je pojedinosti i dala uvid u izgled putničke kapsule. Pokazalo se da će ovo rješenje za putovanje budućnosti biti oko dva puta veće od transportnih sredstava za putovanje sadašnjosti i prošlosti. Dužinom od 30 metara, kapsula Hyperloop gotovo je dvostruko duža od newyorškog podzemnog vlaka. Kapsula će također biti 2,7 metara široka te težiti 20 tona, s kapacitetom za 28 do 40 putnika. Ako sve ovo zvuči previše obično, tu je još jedna važna osobina koja je čini revolucionarnom, a to je najveća brzina od 1 223 kilometra na sat. Čak ni najmoderniji japanski brzi vlak ne može postići tu brzinu. HTT je u promotivnom videu ukratko pokazao prototip prazne unutrašnjosti

TRANSPORT

kapsule i u njoj nekoliko inženjera koji se igraju Microsoftovim HoloLensom. Sve ovo djeluje pomalo kao prazna pozadina za neku SF-scenu. To je prva alfa verzija kapsule, a bit će moguće izvesti desetke, ako ne i stotine, inačica unutarnjeg dizajna. “Tražimo potpuno drugačiji koncept interijera koji nadilazi samo sjedenje. To će biti dio naših poboljšanih verzija u budućnosti”, kaže Ben Cooke, direktor komunikacija tvrtke Hyperloop Transportation Technologies. Naveo je da će u kapsuli biti i toalet, što znači da će donekle biti sigurno ustati i kretati se po kabini. No, ni riječi o tome kada, odnosno hoće li biti potrebno podesiti mobilne uređaje na “Hyperloop mode” tijekom putovanja. U HTT-u kažu da će svakih 40 sekundi s polaz ne stanice moći krenuti jedna kapsula, što znači da će dnevno biti moguće prevesti do 164 000 putnika. Na izgradnji i doradi kapsule radi se u HTT-ovom istraživačko-dizajnerskom centru u Toulouseu u Francuskoj, uz korištenje strukturalnih mješavina iz Carburesa, tvrtke specijalizirane za trupove aviona i svemirske letjelice. Budućnost brzog putovanja mogla bi stići prilično brzo. HTT kaže da će prva kapsula biti spremna za otkrivanje početkom 2018. godine. Izvor: www.cnet.com Eric Mack Unutrašnjost prototipa putničke kapsule Hyperloop, HTT