ABC tehnike broj 610, prosinac 2017. by Zoran Kušan

I Arduino + Visualino I I SF priča I I Mala škola fotografije I

ISBN 1849-9791

Rubrike

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

Sretan Božić! Prilog

I Ribarski ili vatrogasni brod - izrada kabina I Broj 610 I Prosinac / December 2017. I Godina LXI.

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

OBNOVITE, IZRADITE

Okvir, polica

U OVOM BROJU Okvir, polica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 U iščekivanju Božića. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Mali elektronički sklopovi (1) . . . . . . . . . . . . 6 Zašto Visualino?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Ribarski ili vatrogasni brod - izrada kabina. . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM nastavi – Fischertechnik (7) . . . . . 12 Brava s elastikom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Analiza fotografija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Žuta majica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Sigurnost i zaštita na moru. . . . . . . . . . . . . 24 Veliki mali izumi – kišobrani. . . . . . . . . . . . 26

Žičana vješalica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Izradite policu od isluženog okvira za slike. Sophia. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Okvire je moguće pronaći na mjestima gdje se Zraka nevidljivosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 prodaju stare stvari, koje nazivamo “stara krama”, u sajmene dane koje ima gotovo svako mjesto. Osjećajnost vojnika prema robotu. . . . . . . . 33 Ovaj naš okvir na ilustraciji popriličnih je dimenSjevernjača najsjajnija zvijezda na nebu?!. . 36 zija i prikladan da od njega bude načinjena uporabljiva polica za manje knjige i sitnice. Popravite spojeve te dekorativnom bojom Nacrt u prilogu: obojite površine. Na mjesto nekadašnje slike stavite tanju panel-ploču ili ivericu odgovaraRibarski ili vatrogasni brod - izrada kabina juće veličine koju po želji obojite ili presvucite tkaninom za namještaj. Izradite i police po želji koje prikladno, Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, nenametljivo obojite. P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; Cijelu konstrukciju spojite vijZagreb, Hrvatska/Croatia www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr cima za drvo. Masivnost vaše Za nakladnika: Ivan Vlainić “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr police odredit će i način vješaUredništvo: dr. sc. Zvonimir Jakobović, Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini nja na zid koji treba biti siguran. Miljenko Ožura, Emir Mahmutović, (10 brojeva godišnje) (omi) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Denis Vincek, Paolo Zenzerović, Ivan Lučić, Žiro-račun: Hrvatska zajednica tehničke kul Ilustracija: Casamia Zoran Kušan Glavni urednik: Zoran Kušan DTP / Layout and design: Zoran Kušan Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 4 (610), prosinac 2017. Školska godina 2017./2018. Naslovna stranica: Sretan Božić!

ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagrebačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni Tisak: Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

U iščekivanju Božića

DOŠAŠĆE

Advent počinje u nedjelju, 3. prosinca, a završava u nedjelju, na Badnjak, 24. prosinca. Božić je u ponedjeljak, 25. prosinca. Potom slijedi Sv. Stjepan… U našim krajevima daruje se za Sv. Nikolu, 6. prosinca, a u primorskim za Sv. Luciju. Neka to budu skromni darovi bez pretjerivanja i stvaranja obaveza. Igračkica, odjevni predmet, poklon koji ste sami izradili, bomboni, smokve… i to sve lijepo zamotano da i taj omot bude znak pažnje i zahvale. Daruje se i za Božić, poklon Isuseka! Dakako tu su i narodni običaji! Za vrijeme iščekivanja Božića predlažemo da izradite radove i ukrasne sitnice koji će vam krasiti dom i biti na veselje svim ukućanima i

Prirodno osvježenje prostora postići ćete narezanim limunom, narančama, svežnjem cimeta, jabukama, utisnutim klinčićima… Pričekate s postavljanjem nekoliko dana da se sok osuši…

Svijeće su znak otmjenosti i dostojanstva, ali i opasnosti od požara. Postavite ih u posude u kojima će biti sigurne. To mogu biti namjenske staklenke, pa i velike vaze za cvijeće. Ne ostavljajte ih upaljene bez nadzora pogotovo ako su ukućani mali. Sklanjate žigice na sigurno. Bilo je slučajeva da su gorjeli i stolovi u zbornici!

Predbožićno vrijeme nazivamo Došašće ili Advent. Traje četiri tjedna. To je vrijeme pokore, marljivosti, pomoći drugome i darivanja. Učenicima pak vrijeme veće marljivosti i savjesnijeg učenja jer se bliži kraj polugodišta pa će se i ocjene morati poboljšati. Ove, 2017. godine

gostima, pogotovo onima najmanjima. U te radove neka se uključe svi u obitelji. Bilo savjetom, pomoći u zahvatima koje niste u stanju izvesti nejakim rukama. Kao i obično odabrali smo sitnice prema kojima vi načinite svoje inačice. Materijal nije poteškoća jer je moguće rabiti svakakve papire u boji, vrpce, češere, šiblje, karton, stiropor, papirnate vrećice, boje iz školske torbe, ljepilo… Alat je također onaj kućni, od škara, nožića, vinogradarskih škara, rezbarskog luka i pilica, pa do crtaćeg pribora… Neke ilustracije su objavljene u časopisima poput: Burde, Carina, Mein DEKO, Unikat, ZUHAUSE, Kinder Bastel, Kinder Bastel Spass, Meine Bastele Welt, Anna, CASA facile, Basteln mit Kindern, Creativ Idee, Toop…

Adventski vjenčić ispletite od šiblja ili slame (novina), a kao ukras stavite češere ili zimzelene grančice. Povežite žicom ili debljim koncem. Postavite na plastični ili limeni pladanj zbog vlage. Dakle, materijal sakupite u jesenskoj šetnji.

Stara trgovačka papirnata vrećica za nove poklone bit će dojmljiva s vašim ukrasima načinjenima od kolaž-papira. Konture skicirajte olovkom na poleđini da površina slike ostane čista.

Lijep ugođaj pružat će jabuke u kojima se izdubi mjesto za svijeću. Dodatak grančice bora ili jelčice! Oprez sa zapaljenim svijećama. Bolje da posluže samo kao ukras i dobra namjera!

Neizostavne su i čizme Sv. Nikole. Izradite ih od raspoložive tkanine ili čak čvršćeg papira. Za taj blagdan u nekim se školskim prostorima znala postaviti izložba na kojoj je ponekad čizma nalikovala na čarapu što je izazvalo smijeh! Neka vam pomognu vičniji šivanju i ručnom radu…

Adventski će kalendar imati toliko poklona koliko dana izbrojite u kalendaru. Uključivši i nedjelje. Zamisli ima napretek: od daske na koju su pribijeni čavlići za vješanje kutijica s poklonima, trgovačke tezgice s papirnatim tuljcima – škarniclima u kojima su pokloni, zatim kartonski borić na koji se opet stavljaju pokloni. I na kraju kartonski tuljci omotani papirom u boji s dodatkom blagdanskih likova. Napišite i datum. Da ne dođe do zabune. Koliko malih ukućana toliko i kalendara.

Kartonska, valovita podloga, malo sanitetske vate, oči, i u tili čas načinili ste zanimljive likove predviđene za vješanje na zrak. Stavite na mjesto na kojem će ukras biti odmah uočljiv. Na prikladnoj ambalaži vrpcama i drugim materijalom dočarajte izgled snjegovića i Sv. Nikole. Lijepite odgovarajućim ljepilom, jer neka ljepila razjedaju plastiku, pa bi moglo doći do razočaranja. Isto vrijedi i za boje.

Predlažemo da božićno drvce nabavite u tegli kao trajnicu koju ćete poslije zasaditi na prikladno mjesto razmišljajući da će jednog dana to biti veliko drvo. Lijep ukras moguće je oblikovati od zimzelenog grma koji je također trajnica. Novonastala krošnja povezana je ukrasnom vrpcom na letvice. Ne unosite drvo odmah u vruć prostor doma nego najprije u dio kuće gdje je temperatura nešto niža. Ako je zemlja suha dolijte vode, ali ne suviše. Podmetnite pladanj radi vlage. Čestitke izradite sami! Kako biste malo i mjerili, nabavite koverte koje propisuje pošta i po njima odredite veličine kartonske čestitke. A kako će ona izgledati ovisi o vama. Naša je izrađena − ukrašena gumbima, botunima, dugmadima ili hrvatski, pucetima. Na vrijeme pošaljite čestitke pogotovo u daleke države. Znajte da taj stari način slanja čestitke pobuđuje poseban osjećaj kod primatelja!

Želimo da usvojite naše savjete koje spominjemo u dobroj namjeri. Radite strpljivo da vaši ukrasi postanu prava remek-djela. Pazite pri radu s ljepljivim vrpcama jer se zna dogoditi da ostavljaju trag na pokućstvu i odvoje površinu boje na stolariji ili zidu. U školskim izložbama i ukrašavanjima također ne pretjerujte. Ukrase čuvajte za iduće Došašće! Prolistajte i naše brojeve iz prijašnjih godina. Pošaljite nam snimke svojih radova. (mo)

Mali elektronički sklopovi (1) Cilj serije članaka koju započinjemo u ovom broju časopisa zainteresirati je mlade da se počnu baviti elektronikom. Predstavit ćemo jednostavnu razvojnu platformu na kojoj ćemo, pomoću hrpice lako dobavljivih i jeftinih elektroničkih komponenti, izrađivati jednostavne elektroničke sklopove. Svaki od njih obavljati će neki konkretnan zadatak, a proučavajući kako ga elektronički sklopovi obavljaju, naučit ćemo štošta o njihovom načinu rada. Dobrodošli u svijet elektronike! Zavolite li je, možda ona jednog dana postane vaš hobi ili čak profesija! Razvojna platforma Kako bismo izbjegli lemljenje, za povezivanje elektroničkih komponenti koristit ćemo eksperimentalnu pločicu (breadboard), poput one

Slika 1. Eksperimentalna pločica breadboard.

prikazane na fotografiji sa Slike 1. To je zapravo komad plastike s izbušenim rupicama, ispod kojih se nalaze elastične metalne opruge − kontakti. Pločica je podijeljena na tri polja: - U gornjem i donjem polju, između crvene i plave linije, nalaze se po dva reda rupica/kontakata. U svakom od tih redaka svi su kontakti međusobno povezani i njihova namjena je distribucija napona napajanja − zato su i obilježeni znakovima + i -. - Srednje, najveće polje, namijenjeno je povezivanju elektroničkih komponenata. Ovdje su rupice/kontakti povezani po stupcima. Jednu

ELEKTRONIKA

povezanu grupu kontakata čine rupice obilježene slovima A-B-C-D-E, a drugu rupice obilježene slovima F-G-H-I-J. Pločica sa Slike 1. ima 2 puta po 63 povezana stupca. Postoje pločice drukčijih dimenzija, s većim ili manjim brojem povezanih stupaca, ali svima njima je princip povezivanja isti ili vrlo sličan prikazanom. Način povezivanja kontakata na eksperimentalnoj pločici prikazan je shematski u donjem dijelu Slike 1. Cijena eksperimentalne pločice sa slike 1. se u našim se trgovinama kreće oko 50 kn. Odlučite li se za kupovinu putem interneta, možete proći još jeftinije. Jedan oglas za prodaju u nekoj internetskoj trgovini prikazan je na Slici 2. Ovdje prodavač uz pločicu nudi još i hrpicu vodova za

Slika 2. Oglas internetske trgovine koja prodaje eksperimentalne pločice

povezivanje te elektronički sklop za napajanje. Sklop sadrži naponske stabilizatore za napone od 5 V i 3,3 V i konektore za povezivanje s mrežnim adapterom i/ili USB-portom osobnog računala. Iako je takav sklop vrlo upotrebljiv, mi ćemo radije napraviti svoj vlastiti. Ali, ako uz pločicu neki trgovac nudi i komplet spojnih vodova, svakako ih uzmite! Svi elektronički sklopovi koje ćemo izrađivati predviđeni su za napon napajanja između 5 i 8 V. Upravo takav napon daju mrežni adapteri

(punjači) mobilnih telefona. Imate li punjač kakvog odbačenog mobilnog telefona, odlično će poslužiti našoj svrsi. Maksimalna izlazna struja koju punjači mogu dati iznosi 500-1000 mA, što je za naše potrebe više nego dovoljno. Noviji punjači imaju stabiliziran izlazni napon od 5 V. Kod starijih izvedbi izlazni napon može biti nešto viši od toga (do 8 V), čak i ako na samom punjaču piše da daje 5 V. Kako je već napisano, nama to neće smetati. U nedostatku punjača, za napajanje možete iskoristiti i kakav drugi mrežni adapter sličnih karakteristika pa čak i bateriju napona 4,5 ili 6 V. Fotografija na Slici 3. prikazuje kako prepraviti punjač mobilnog telefona u izvor napajanja prikladan za našu eksperimentalnu pločicu. Najprije ćemo odrezati konektor i razdvojiti vodove. U mom primjeru vodovi su bili crvene i crne boje i bilo je lako zaključiti da je crveni vod +, a crni

Slika 3. Modifikacija punjača mobilnog telefona

- polariteta. Bez obzira kako vodovi bili obojani, svakako voltmetrom provjerite polaritet! Zatim na eksperimentalnu pločicu postavite igličaste konektore prema fotografiji na Slici 4. Kratkospojnicima, koje je najlakše napraviti od izvoda otpornika ili slične krute žice, povežite konektore s + i - linijama na pločici.

Slika 4. Igličasti konektori na eksperimentalnoj pločici

Odrezane izvode punjača možete direktno zalemiti na igličaste konektore i na taj način “dovesti” potreban napon napajanja na eksperimentalnu pločicu. Bolje rješenje je napravite li od komadića univerzalne tiskane pločice “mostić” prema fotografiji na Slici 5. Iskoristio sam tiskanu pločicu čije su rupice povezane bakrenim “linijama”. Za izradu “mostića” dovoljne su tri linije. Dvije bakrene linije povezuju igličaste konektore i na njih se također leme izvodi iz mrežnog adaptera (pazite na polaritet!). Treća linija služi za povezivanje otpornika i LE-diode.

Slika 5. Konektor napravljen od komadića univerzalne tiskane pločice

Na Slici 5. prikazana je i shema konektora. Svjetleća dioda i otpornik nisu nužni za njegov ispravan rad − to je samo dodatak koji će paljenjem LE-diode pokazati je li pločica spojena na napon napajanja ili nije. Otpor otpornika R1 prilagođen je osjetljivim svjetlećim diodama, koje svijetle punim sjajem pri struji od 2 mA. Imate li manje osjetljivu LED-icu, vrijednost otpora trebati će smanjiti na 470 ili 330 W. Izrada konektora nije zahtjevna i uz malo iskustva u radu s lemilicom lako ćete ga napraviti. Odlučite li se ipak za gotovu izvedbu, poput one sa Slike 2., izbjeći ćete lemljenje. Uz sam konektor nećete dobiti nikakvu shemu ili upute (barem ih ja nisam dobio) pa ga treba proučiti i dobro promisliti kako bi se trebao koristiti. Možda će pomoći ovih nekoliko naputaka: - Oba kratkospojnika postavite u položaj 5 V (na slici su u položaju 3,3 V). - Konektor utaknite u eksperimentalnu pločicu tako da igličasti konektori obilježeni s +

i - budu utaknuti u istoimeno obilježene horizontalno povezane kontakte. - Koristite li kao izvor napajanja USB-port osobnog računala (ovo ne preporučujem, kako nehotično ne biste oštetili računalo!), port je potrebno USB-kablom povezati s odgovarajućom utičnicom na pločici konektora. Slika 6. Univerzalni mjerni - Koristite li kao instrument poput ovoga dobro će nam poslužiti u izvor napajanja mrežmjerenjima karakteristika ni adapter, njegov elektroničkih sklopova. izlazni napon mora biti u rasponu od 7 do 12 V. Napon napajanja na potrebnih 5 V smanjiti će stabilizator ugrađen na pločici. Konektor mrežnog adaptera se utiče u “DC-in” utičnicu na pločici. Na mrežnom adapteru najčešće se može birati polaritet izlaznog napona; treba ga tako odabrati da se na unutarnjem konektoru adaptera (u “rupici”) nalazi +, a na vanjskom - pol napona napajanja. - Sklopkom na pločici moguće je uključiti i isključiti napon napajanja. U izvedbi pločice koju sam ja nabavio, sklopka nije djelovala ako je odabrano napajanje preko USB-utičnice. Za koju god izvedbu konektora se odlučili, provjerite postoji li između + i - vodova na eksperimentalnoj pločici potreban napon napajanja (kako je prije objašnjeno, taj napon može biti između 5 i 8 V) i svakako pripazite da bude ispravnog polariteta. Za takvu provjeru i ostala mjerenja trebat će vam univerzalni mjerni instrument. Naše potrebe zadovoljiti će najjednostavniji i najjeftiniji instrumenti koji mogu mjeriti istosmjerne napone, istosmjerne struje i otpore. Na Slici 6. prikazana je fotografija instrumenta koji može i više od toga, a čija cijena ne bi trebala biti viša od 50 do 60 kn. Nabavite li do idućeg mjeseca potrebnu opremu, moći ćete zajedno s nama izraditi prvi u nizu elektroničkih sklopova koji ćemo analizirati: elektroničku sklopku. Mr. sc. Vladimir Mitrović

Zašto Visualino? U prošlom ste nastavku upoznali digitalne ulaze Arduina gdje je rečeno da se dva logička stanja, HIGH i LOW dobivaju preko tipke i pulldown otpornika. U ovom ćete nastavku saznati kako programirati kad je uz tipku spojen pull-up otpornik. 1.1.1. S prethodnog zadatka skinite pull-down otpornik R2 od 10 kΩ te spojite tipku SW (7) prema masi GND kako biste iskoristili pull-up otpornik od 20 kΩ koji je ugrađen uz svaku digitalnu nožicu (od nožice ø do nožice 13) Arduina. Ti su otpornici u Arduinu spojeni prema +5 V pa stoga ne trebate ni crvenu premosnicu (slika 32.).

Slika 32. Montažna shema

1.1.2. Neka tipka SW (7) nadzire LED (8). Kad je tipka SW (7) pritisnuta LED (8) svijetli, a kad je tipka otpuštena LED-ica ne svijetli (slika 33.).

Slika 33. Program

ARDUINO + VISUALINO

Kako ova naredba djeluje? Kad je stanje tipke SW (7 ili 5) = LOW: (do) učini da se LED (8 ili 6) pali i gasi, (until) i to radi dokle god se stanje tipke SW (7 ili 5) ne promijeni u HIGH.

Slika 34. Ovaj se blok nalazi u “Zum bloqs”. “Button” => tipka.

Pošto je unutarnji pull-up otpornik spojen na +5 V napajanja, a tipka SW (7) na masu GND dobiva se: - kad je tipka pritisnuta => Arduinova je nožica u spoju s masom GND => logička razina 0 (LOW); - kad je tipka otpuštena => Arduinova je nožica preko unutarnjeg otpornika u spoju s +5 V => logička razina 1 (HIGH). 1.2.1. Spojite dvije LED-ice i dva serijska otpornika od 220 Ω na 8. i 6. nožicu Arduina te dvije tipke na 7. i 5. nožicu Arduina (Slika 35.).

Slika 35. Montažna shema

1.2.2. Neka dvije tipke nadziru LED-ice na način da dokle je god pritisnuta tipka SW (7) treperi LED (8) i to dvije sekunde u ciklusu = 50% ili dokle je god pritisnuta tipka SW (5) treperi LED (6) i to pola sekunde u ciklusu = 50%. Upotrijebite naredbu “do…until”.

Slika 36. Ovaj se blok nalazi u “Control”

Slika 37. Program

Za vježbu, samostalno prepravite program tako da LED (6) treperi u vremenu i u ciklusu kako se u zadatku 2.3.2. traži. Što se dešava kad su istovremeno pritisnute obje tipke? Zašto tako? Odgovor na ovo pitanje pronaći ćete u sljedećem nastavku Male škole programiranja. Marino Čikeš

Izrada kabina

RIBARSKI ILI VAROGASNI BROD

Nacrt u prilogu Nadamo se kako ste uspješno izradili trup broda iz prethodnog broja. Vjerojatno ste tijekom same izrade razmišljali koji model broda izraditi. U ovom broju opisat ćemo izradu kabina za oba broda. Iz tablice Popis dijelova vidljivo je kako ribarski brod ima daleko više dijelova, ali nemojte da vas to obeshrabri i da ne izradite ribarski brod ukoliko ste to željeli. Kako je izrada slična, ali ipak različita posebno ćemo obraditi i jedan i drugi brod. Nacrte za kabine oba broda objavljivat ćemo u nastavcima na prilogu.

Vatrogasni brod

Od letvica poprečnog presjeka 10 mm×5 mm izrežite po dvije letvice duljine 160 mm i dvije letvice duljine 510 mm. Njih ćete zalijepiti na palubu broda uz otvor kako se vidi na Slici 1. Letvice na palubi (pripazite da lijepite stranu letvice široku 5 mm uz sam otvor na palubi). Time ćete onemogućiti ulaženje vode u korito broda, a istovremeno osigurati stabilnost kabine broda, što ćete vidjeti tijekom izrade. Pri lijepljenju pomognite si ljepljivom trakom. Pripazite da nakon lijepljena letvice čine pravokutnik stranica 510 mm×170 mm. To je jako važno, jer će svaka pogreška onemogućiti pravilno postavljanje kabine. Za izradu kabine prvo prema nacrtu izrežite dijelove od brojeva 1 do 6, sa svim pripadajućim otvorima za prozore. Nakon rezanja sve neravnine obrusite brusnom daščicom. Zapamtite da se svaka pogreška koja se ne otklanja odmah u daljnjem radu samo povećava i njeno otklanja-

Slika 1. Letvice na palubi

nje poslije i dovođenje u ispravno stanje sve je teže, a ponekad i nemoguće. Sada počnite lijepiti kabine prateći Sliku 2. Lijepljenje kabine. Možete se privremeno poslužiti ljepljivom trakom i samo spojiti sve dijelove da prekontrolirate kako dijelovi sjedaju jedan u drugi. Ukoliko imate manjih problema s utorima, brusnom daščicom popravite pogreške. Kada ste kabinu spojili, postavite je na palubu i ona bi trebala biti smještena do samih letvica. Ukoliko ste zadovoljni kabinom i njezinim smještajem na palubi, krenite lijepiti. Preporučamo korištenje bijelog ljepila za drvo s vremenom sušenja do 24 h.

Slika 2. Lijepljenje kabine

Započnite nanošenjem ljepila po utorima bočnih strana, zadnje strane te podnožja prozora. Nakon toga zalijepite krov i najzadnje lijepite prozore (pozicija br. 6). Sve dodatno pojačajte ljepljivom trakom i još jednom postavite kabinu na palubu. Ako je kabina dobro sjela na otvor u palubi, ostavite da se suši prema preporuci proizvođača ljepila. Nakon sušenja kabinu obrusite, sve pukotine popunite smjesom ljepila i piljevine te ih odmah po popunjavanju zagladite daščicom. Smjesu ljepila i piljevine teško je brusiti nakon sušenja, tako da je odmah zagladite. Kabina broda ne lijepi se za palubu, jer je njezinim micanjem omogućen pristup unutrašnjosti broda. Ukrašavanje kabine prepuštamo vama. U kabinu možete ugraditi LED-diode, te na taj način osigurati osvjetljenost, ili izraditi ploču s instrumenima i kormilarskim kolom. Na otvore prozora s unutrašnje strane predlažemo da zalijepite prozirnu foliju kako biste stvorili

dojam stakla. Na krovu kabine možete izraditi mali jarbol u obliku križa i na njega postaviti LED-diode i antenu radara. S vanjske strane možete postaviti reflektore. Poslužite se slikama s interneta i pronađite zanimljive detalje brodova.

Ribarski brod

Kao i vatrogasni brod, odrežite iz letvica poprečnog presjeka 10 mm×5 mm dvije letvice na duljinu 160 mm i dvije letvice duljine 510 mm. Zalijepite ih na palubu broda pazeći da ljepilo nanosite na stranu letvice široku 5 mm (kao i kod vatrogasnog broda Slika 1). Nakon lijepljenja pripazite da ste dobili pravokutnik stranica 510 mm×170 mm. Kako bi ribarski brod trebao podnositi puno veća opterećenja na kabinu, potrebno je na prednjem dijelu uz letvicu duljine 160 mm zalijepiti i letvicu poprečnog presjeka 30 mm×30 mm i duljine 170 mm,

Popis dijelova Rb. Opis 1. 2. 3. 4. 5. 6.

7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23.

Slika 3. Učvršćenje kabine

Slika 3. Učvršćenje kabine. To će omogućiti čvrst spoj kabine i trupa, a opet ćete moći kabinu odvojiti po potrebi. Vijaci za drvo se kroz bočne strane (kroz otvor promjera 4 mm) pritegnu u letvicu poprečnog presjeka 30 mm×30 mm i time osiguravaju spoj. Zaljepljene letvice ostavite da se suše, a za to vrijeme izrežite dijelove nadgrađa broda (od dijelova 7 do 17). Dijelovi broj 7 do 12 čine jednu cjelinu (donji dio kabine), a dijelovi od broja 13 do 17 čine drugu cjelinu (gornji dio

Materijal Vatrogasni brod bočna šperploča 3 mm zadnja šperploča 3 mm poklopac šperploča 3 mm krov šperploča 3 mm podnožje prozora šperploča 3 mm prozori šperploča 3 mm Ribarski brod Donja kabina bočna Šperploča 3 mm zadnja šperploča 3 mm poklopac šperploča 3 mm zadnji zid šperploča 3 mm gornja šperploča 5 mm prednja šperploča 3 mm Gornja kabina bočna šperploča 3 mm zadnja šperploča 3 mm krov šperploča 3 mm podnožje prozora šperploča 3 mm prozori šperploča 3 mm smreka duljistupovi ne 250 mm 20 mm×20 mm platforma šperploča 5 mm smreka duljiletvice ne 510 mm 5 mm×10 mm smreka duljiletvice ne 160 mm 5 mm×10 mm nosač krana šperploča 5 mm smreka duljikran ne 350 mm 18 mm×18 mm

Kom. 2 1 1 1 1 1

2 1 1 1 1 1 2 1 1 1 1 2 1 2 2 5 2

kabine). Dio br. 11 gornja ima na sebi otvore 20 mm×20 mm za stupove, isctrana mjesta za letvice 10 mm×10 mm, duljine 172 mm i četiri rupe (rupe za zatezače) promjera 1 mm. U rupe za zatezače potrebno je dvokomponentnim ljepilom zalijepiti alke (promjera 5 mm) izrađene od čvrste žice promjera 1 mm. Kao i za ribarski brod, nakon rezanja i brušenja neravnina, privremeno spojite donji dio kabine i pritom si pomognite ljepljivom trakom, Slika 4 Donja kabina. Nastavak na 29. stranici

Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM nastavi – Fischertechnik (7) RoboPro je intuitivan i jednostavan programski jezik. Konstruiran je na principu slaganja dijagrama toka uz pomoć različitih blokova. Grafički programski jezik RoboPro građen je od mnoštva elementa modernog programskog jezika, kao što su objekti, polja, funkcije i rekurzije. Programi se prevode (kompajliraju) izravno u strojni jezik pri izvršavanju zadanog programa. Ikonu elementa bloka biramo uz pomoć miša (lijevi klik), unosimo u prozor programa i povezujemo u logičku programsku cjelinu.

STEM

Slika 4. RoboPro sučelje program

Bijela pozadina sastoji se od mreže točkica koja nam olakšava slaganje elemenata programa. Sučelje programa sastoji se od: trake izbornika, alatne trake, prozora elemenata te radnog prozora u koji unosimo programske elemente koji su raspoređeni unutar pojedinih skupova elemenata.

Slika 2. RoboPro program

Pokretanjem programa RoboPro otvara se u prozoru sučelje s početnom razinom (Level 1: Beginners). Razinu programa biramo uz pomoć izbornika Level. Druga razina (Level 2: Subprogams) omogućava rad s potprogramima koji olakšavaju preglednost i urednost velikih zahtjevnih programa.

Slika 3. RoboPro razine

Sivi prozor programa moramo zamijeniti bijelim, a to je uvjet za početak izrade programa. Otvaranje novog dokumenta omogućava nam početak kreiranja novoga programa, a to je moguće ostvariti na dva načina: 1. izbornik File → naredba New, 2. odabir ikone praznog lista papira na početku alatne trake.

Slika 5. RoboPro sučelje elementi

Izlazno sučelje programa podešavamo pomoću alatne trake na kojoj se nalazi alat (COM/USB) za podešavanje sučelja. Podešavanjem određujemo način rada i odabir vrste sučelja. Odabir vrste ulaza (USB, COM ili Simulation) i sučelja (ROBO TXT, TX, Interface, Intelligent Interface) važan je korak koji je obavezan prije rada sa sučeljem koje je veza robota s računalom.

Slika 6. RoboPro sučelje podešavanje

Provjera rada izlaznog sučelja i veze s računalom omogućava detekciju grešaka koje se dešavaju uslijed: 1. pogrešno spojenih elemenata, 2. neispravanog USB-kabela, 3. pada napona na bateriji (U = < 9 V), 4. nepostojanja upravljačkih programa (drivera) na računalu. Ako je sve u redu, zelena traka u dnu prozora dokaz je veze između sučelja i računala. Najbolji “prijatelj” svakog robotičara ovaj je koristan alat.

Slika 7. RoboPro sučelje provjera

Sučelje Sučelje je elektronički sklop koji povezuje računalo i robota. Sučelje s računalom spajamo pomoću USB-kabela. Programsku datoteku prenosimo na sučelje povezano vodičima sa senzorima, a robot napisane naredbe pretvara u strujne impulse.

i EXT2) serijskom vezom (RS485/I2C) čime dobivamo mogućnost spajanja više senzora. Izvor napajanja sučelja punjiva je baterija napona 9 V, kapaciteta 1500 mAh ili ispravljač izmjenične struje. Na zaslonu vidimo stanje sučelja (uključeno/isključeno) i možemo odabrati program koji je učitan u memoriju, zaustaviti njegovo izvršavanje, mijenjati, odabrati i učitati drugi program. Vidljive su vrijednosti varijabli i očitanja analognih vrijednosti senzora. Način spajanja različitih senzora i trošila s TX-sučeljem prikazan je na Slici 9. Na izlaze TX-sučelja spajamo trošila (motore, lampice, elektromagnet, zujalo) s vodičima na koje su pričvršćene spojnice. Spojevi na sučelju označeni su kao (M1–M4 ili O1–O8). Oznake M označavaju motore, a O dolazi od “Output” što na engleskom jeziku znači “Izlaz”. Na TX-sučelje moguće je spojiti četiri elektromotora ili osam nekih drugih trošila (lampica, elektromagneta). Način spajanja lampica i elektromagneta: jedan vodič spojen je u jedan izlaz (npr. O8), a drugi vodič u uzemljenje (┴). Ovim načinom spajanja omogućavamo istovremeno povezivanje 8 lampica sa sučeljem. Digitalni izlazi (I1–I8) koriste se za spajanje izmjeničnih prekidača, foto, kolor, ultrazvučnih, infracrvenih (IR), toplinskih i magnetskih senzora. Analogno očitanje signala moguće je toplinskim i svjetlosnim (foto) senzorom pri čemu očitavamo vrijednosti otpora tih senzora.

TX-SUČELJE (KONTROLER)

Slika 9. TX-senzori

Slika 8. TX-sučelje

TX-sučelje sastoji se od 12 ulaza (I1 – I8, C1 – C4) i 8 izlaza (O1 – O8) koje je moguće podesiti programski kao digitalne ili analogne ulaze. Serijski je moguće povezati dva proširenja (EXT1

TXT-sučelje ima potpuno iste funkcije i način povezivanja ulazno/izlaznih elemenata kao i TX-sučelje. Osnovna novina je proširenje mogućnosti komunikacije TXT-sučelja pomoću USBkabela, Bluetooth-veze ili WiFi RF-konekcije. Ugrađen IR-prijemnik omogućava kontrolu IR-predajnikom. Ugradnjom mini USB-konektora omogućeno je prenošenje programa iz računala

u sučelje te USB-konektora za priključak kamere. Postoji mogućnost proširenja memorijskog kapaciteta sučelja utorom za SD-memorijsku karticu. Potpuna kontrola sučelja ostvarena je 2,4-inčnim dodirnim ekranom (320*240 pixela) čime se bitno olakšava manipulacija i odabir programa. TX-SUČELJE (KONTROLER)

Slika 10. TXT-sučelje

Nakon detaljnog upoznavanja s različitim generacijama i mogućnostima sučelja možemo pristupiti spajanju elemenata na postolje s TXT-sučeljem i započeti učenje izrade algoritama upotrebom programskog jezika RoboPro. Ako imate TX-sučelje postupak spajanja je identičan kao na Slici 11.

Postupak izrade dijagrama tijeka (programa) koristeći miša jednostavna je i intuitivna: 1. Na izborniku Alati pritisnite (kliknete) lijevim gumbom miša na gumb New i prazan program bit će kreiran i otvorit će se programski prozor. 2. Bijela površina programskog prozora predviđena je za izradu programa. 3. Postavite program na razinu 1 pritiskom na Level 1: Beginners u izborniku Level. 4. Početak izrade programa može započeti. Na desnoj strani odaberemo iz prozora elemenata odgovarajuću ikonu elementa, pritisnemo lijevu tipku miša, dovučemo ga u prozor programa te otpustimo lijevu tipku miša. Istim postupkom unutar prozora elemente možemo premještati tako da miša postavimo na željeni element i kada pokazivač miša postane dlan ruke pritisnemo lijevu tipku, odvučemo element na drugi dio prozora programa i otpustimo tipku miša. RoboPro programski elementi: Osnovni (Basic) Početak programa (Start). Završetak programa (End). Izmjenično tipkalo (Digital branch) ima jedan ulaz i dva izlaza. Sastoji se od oznake broja tipkala (I1) i digitalnih stanja “0” i “1” koji označavaju stanja otpuštenog ili pritisnutog tipkala. Desnim klikom miša na ikonu otvaramo dijaloški okvir svojstva (Slika 14.) kojim mijenjamo oznake položaja iz 0 / 1 u 1 / 0 i određujemo ulaz spojenog izmjeničnog tipkala (I1 - I8). Trošilo (lampica) spajamo na izlaz sučelja (Lamp output). Desnim klikom miša na ikonu otvaramo dijaloški okvir svojstva (Slika 15.) gdje mijenjamo stanja trošila uključeno/isključeno i određujemo izlaz spojenog trošila (O1–O8).

Slika 11. TXT L T FT

Slika 12. Elementi FT

Vremenski odmak (Time delay) koristimo za definiranje protoka vremena rada nekog elementa. Desnim klikom miša na ikonu prikazuju se svojstva (Slika 16.) gdje mijenjamo vrijeme (u sekunde, minute ili sate) i unosimo brojčanu vrijednost protoka vremena. Reguliramo rad elektromotora (Motor output). Desnim klikom miša na ikonu otvaramo dijaloški okvir svojstva (Slika 17.) gdje odabiremo stanje i smjer vrtnje motora: stop – motor ne vrti, ccw – motor vrti u smjeru obrnutom od kazaljke na satu, cw – motor vrti u smjeru kazaljke na satu te brzinu vrtnje motora. Primjer 1: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) koji upotrebljavamo za provjeru rada izmjeničnog tipkala. Pritiskom na tipkalo lampica se uključuje, a otpuštanjem se isključuje. Postavi intenzitet svjetlosti lampice na vrijednost 5. Spajanje elemenata s TXT-sučeljem: Za izradu problemskog zadatka spojite jednu lampicu (L) i jedno izmjenično tipkalo (T) kao na Slici 11. Lampicu spajamo na izlaz O1 i uzemljenje (┴), a tipkalo na digitalni ulaz I1 u (3) i uzemljenje(┴) u (1). Prije pokretanja programa obavezno pohraniti program na tvrdi disk računala pod imenom Primjer 1.

Slika 14. T Svojstva RoboPro

Slika 15. L Svojstva RoboPro

Slika 13. TXT L T RoboPro

Slika 16. Vrijeme Svojstva RoboPro

1. Pritiskom izmjeničnog tipkala (1), lampicu uključimo na 5 sekundi, a otpuštanjem program provjerava stanje na tipkalu. 2. Ako tipkalo nije pritisnuto, lampica je isključena 4 sekunde, te program provjerava stanje izmjeničnog tipkala. Postavi intenzitet svjetlosti lampice na vrijednost 6. Prije pokretanja programa obavezno pohraniti program na tvrdi disk računala pod imenom Zadatak 2. Petar Dobrić, prof.

PRILAGODBA

Slika 17. EM Svojstva RoboPro

Primjer 2: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) gdje pritiskom izmjeničnog tipkala lampicu uključimo na 3 sekunde. Prolaskom zadanog vremena lampica se isključuje i program čeka pritisak na izmjenično tipkalo. Postavi intenzitet svjetlosti lampice na vrijednost 8. Spajanje je isto kao i u prvom primjeru. Prije pokretanja programa obavezno pohraniti program na tvrdi disk računala pod imenom Primjer 2.

Slika 18. TXT L T Vrijeme RoboPro

Zadatak 1: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program). Pritiskom na tipkalo lampica se isključuje, a otpuštanjem se uključuje. Postavi intenzitet svjetlosti lampice na vrijednost 3. Prije pokretanja programa obavezno pohraniti program na tvrdi disk računala pod imenom Zadatak 1. Zadatak 2: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program):

Brava s elastikom

Dogodilo se da i vrlo kvalitetan proizvod ima neku od velikih mana! Da jednostavno niti servisi nisu u stanju riješiti poteškoće i manjkavosti u konstrukciji. Radi se o jednom poznatom, makar sada i starijem digitalnom fotoaparatu. Jednostavno rečeno, brava na spremniku za baterije se kvarila – lomila. Svakako su se vlasnici domišljali za tu nevolju! No jedno je rešenje s prigrađenim žičanim spojnicama izrađenim od bakrene žice koja se rabi za električne instalacije. Spojnica je savijena prema vijku remena za nošenje. Na drugom kraju načinjena je kuka za elastiku. Za rad su potrebna kliješta sa zaobljenim vrhovima. Odredite veličinu i broj elastika koje se rabe u kućanstvu. Rješenje je ipak prikladno i prihvatljivo! (mo)

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE WB

Piše: Borislav Božić, prof.

BALANS BIJELE Svjetlo je ključ mnogo čega, a za fotografiju je odlučujuće. Treba ga poznavati po svim njegovim dimenzijama, po svim njegovim svojstvima. Dobar fotografski autor promatra svjetlo, uči ga, analizira i tako usvaja njegove zakonitosti da bi ga po potrebi koristio i primjenjivao. Rekoh naučiti, ne možeš svjetlo naučiti, možeš ga stalno promatrati i shvatiti da je svjetlo u suodnosu s motivom neponovljivo. Kada usvojimo svjetlo kao kontinuirani interes na putu smo razumijeti fotografiju i ne samo razumijeti već je i stvarati. Lijep je osjećaj kada razumijete ono što radite. Nije dobro raditi poslove “napamet”, mislim raditi, a da ne razumijemo to što radimo kao što nam to omogućuje suvremeni i automatizirani fotoaparat. Dakle, neovisno što današnji digitalni fotoaparati vrlo korektno, automatski podešavaju white balance, tj. balans bijelog, ipak ćemo ga pokušati objasniti i naučiti.

Pravilno prikazivanje boja ključno je i bitno kod kolor-fotografije. Crvena, žuta, zelena ili bilo koja druga boja iz snimanog motiva na fotografiji treba biti točno reproducirana u svom tonu. Kako bismo postigli vjerodostojnost fotografske slike u odnosu na stvarnost, moramo voditi računa o trenutnoj temperaturi svjetla. To je svojstvo svjetla koje se

mjeri u kelvinima i za polaznu vrijednost uzima se prosječna dnevna osunčanost koja ima 5600 kelvina. Sunčeva je svjetlost bijela, što znači da je najpotpunija jer u sebi sadrži cjelovit spektar boja. U jutarnjim satima i u sumrak njena vrijednost u kelvinima je znatno niža pa fotografije koje radimo u navedeno vrijeme općenito su toplijeg tona.

Sunčeva svjetlost ima različitu temperaturu u različito doba dana i u različitim vremenskim uvjetima, pa će u tom slučaju i naše fotografije imati različitu reprodukciju boja ako ne prilagođavamo naš senzor trenutnim svjetlosnim uvjetima. Isto je tako i s umjetnom rasvjetom jer različiti izvori imaju različitu temperaturu. Ova digitalna tehnologija omogućila je da i vrlo skromni fotoaparati imaju

Noćna fotografija vrlo je interesantna i zbog toga što nam se na snimku miješaju različiti karakteri rasvjete, od ulične do rasvjete izloga i reklama. Sve su to svjetla različitih temperatura i mogu stvoriti mali koloristički “kaos” na fotografiji. Stvar

ću kojih podešavamo temperaturu svjetla. Imamo i mogućnost automatskog podešavanja koje će nam vrlo korektno odrediti vrijednost temperature svjetla. Ikona Sunca označava prosječnu dnevnu svjetlost sunčanog dana koja je najčešće između 5000 i 6000 kelvina. Za snimanje u sjeni vrijednost kelvina je nešto veća pa svakako trebamo koristiti ikonu kuće s oznakom sjene. Ikonu oblaka koristit ćemo obavezno kada fotografiramo po oblačnom danu, jer takav dan s naglašenim plavim nebom ima znatno povišenu temperaturu. Svjetlo bljeskalice izbalansirano je na dnevnu vrijednost 5600 kelvina. Postoji još ikona fluoroscentne rasvjete i obične kućne žarulje. Ikona Custom nam omogućava

mogućnost podešavanja balansa bijelog (WB), ovisno o svjetlosnim uvjetima. Shema ispod ovog teksta pokazuje nekoliko najosnovnijih ikona koje ima skoro svaki aparat i pomo-

je samog autora želi li takvu situaciju pomoću WB uravnotežiti ili ne. Ove dvije fotografije primjer su različito podešenog senzora na kelvinažu i dvije različite su atmosfere istog motiva

fino, ručno podešavanje vrijednosti svjetla u kelvinima. Ono što valja zapamtiti kada govorimo o balansu bijelog je da ako je temperatura svjetla pod kojim snimamo niža od temperature na koju je balansiran naš senzor fotografija će nam biti u dominantnom toplom, žutom ili narandžastom tonu. Primjer toga je fotografija mladih slavljenika pored torte na lijevoj fotografiji (prethodna stranica); snimljeni su pod rasvjetom obične kućne žarulje (cca 2800 kelvina), a senzor je bio na 5600 kelvina. Desna fotografija snimljena je u režimu usklađenosti temperature senzora i temperature rasvjete i zato na njoj imamo pravilnu reprodukciju boja.

POGLED UNATRAG PRAKTICA Fotoaparat Praktica bio je vrlo popularan među amaterima u Jugoslaviji. Proizvodila ga je tvrtka Pentacon iz Dresdena u bivšoj Istočnoj Njemačkoj. Pentacon je bio velik koncern za proizvodnju različitih optičkih proizvoda, a posebno fotoopreme. Jedan od vrlo kvalitetnih njihovih fotoaparata je Praktica. Prvi aparat pod imenom Praktica proizveden je 1949. godine kao jednooki refleksni s objektivom na navoj M42 i koristio je 35-milimetarski film. Isporučivan je s objektivom 50 mm i 1,8 svjetlosnom jačinom. Ovaj ljepotan permanentno je poboljšavan i unapređivan. Za njega se proizvodilo dosta dodatne opreme. Mogli su se nabaviti širokokutni objektivi od 28 i 35 mm, a teleobjektivi od 135 i 200 mm. Što je za jednog naprednog fotoamatera bilo više nego dovoljno. Brzina zatvarača je u rasponu

Za Prakticu se proizvodila dodatna oprema za sva područja snimanja kao što su makro, repro, podvodna, astro itd.

od 1 sekunde pa do 1/1000 plus mogućnost B. Na disku kojim se regulirala brzina zatvarača ugrađena je i skala osjetljivosti filma koja se podešavala prema filmu koji smo imali u aparatu. Kasniji modeli imali su ugrađen svjetlomjer koji je bio dosta pouzdan. Još uvijek se dosta različitih modela Praktice, dobro očuvanih, može naći na buvljacima po pristupačnim cijenama. Tvrtka Pentacon opstala je na tržištu i još uvijek proizvodi ovaj čuveni brand, Prakticu.

Petar Fabijan

ANALIZA FOTOGRAFIJA

Petar Fabijan rođen je 1980. godine u Rijeci. Prva fotografska znanja i iskustva stječe uz oca Ivana, kazališnog fotografa i urednika fotografije u Novom listu. Petar jednogodišnje fotografsko obrazovanje stječe na Mounds Park Academy, u američkom gradu St. Paulu, Minnesota 1998., a 1999. godine odlazi na studij fotografije u Padovu, Istituto Superiore di Fotografia & Arti Visive, gdje nakon dvije godine stječe zvanje profesionalnog fotografa. Nakon studija radi u Italiji kao asistent u fotografskim studijima Quasar gdje uči posao od fotografa specijaliziranih za reklamnu fotografiju. Paralelno radi i na posebnim projektima Novog lista gdje se 2002. i zapošljava kao fotoreporter. Njegove novinske fotografije uvrštavane su među najbolje novinske fotografije u Hrvatskoj te je redoviti sudionik grupnih izložbi Hrvatska novinska fotografija. U Novom listu ostaje do 2013. godine kad pokreće vlastiti fotografski studio ProF te se počinje više baviti komercijalnom fotografijom. Uz profesionalni rad bavi se i umjetničkom fotografijom što 2006. godine rezultira primanjem u članstvo Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka. Ove dvije njegove fotografije koje objavljujemo napravljene su vrlo nježno i poetično koristeći zamućenost kao osnovno izražajno sredstvo. Razlivenost oblika i koloristička naglašenost sadržaja osnovna je odlika ovih fotografija.

Žuta majica Tjeram naprijed, postojanim, ujednačenim ritmom, bez ikakve žurbe. U grupi sam, ima nas tridesetak što smo se izdvojili nakon starta i ostavili druge natjecatelje da nam gledaju leđa. Nema još nikakvog smisla forsirati, napadati, pretjecati. Samo treba držati tempo dok dino pterisi kruže nad nama, na nekih tristo metara visine, ne usuđujući se nasrnuti na grupu. Planet ispunjava obzor zdesna, plavi plinoviti div s dvije tamne olujne pjege na ekvatoru i bjeličastim krpama oblaka na južnoj polutki. Gutamo stazu pod nama. Pratimo je pomoću navsata čija se slika projicira na vizir kacige. Dozvoljen je silazak sa staze do pedeset metara sa svake strane, u slučaju da treba zaobići neku prepreku. Na svakih petsto metara poboden je u tlo signalni stup. Označava stazu i prati naša vremena. Reportažni kvadrotori drže se blizu nas, i blizu tlu. Dinopterisi se obožavaju igrati s dronovima. Ni jedan kvadrotor dosad nije preživio tu igru. Netko iza mene gubi strpljenje i pojačava tempo. Broj 263, Bizjan, vrti pedale kao lud i pretječe grupu zdesna ne bi li već sada osigurao što bolji položaj za presudni trenutak. Malo se izdvaja iz gomile, dva metra sa strane. Odozgo se začuje prodorni zvižduk i Bizjan se, ne gubeći ni sekundu da pogleda uvis, nabija natrag među nas. Dinopterisi ti efikasno u korijenu sasjeku nezdrave ambicije. Samo vrtim pedale. Žuta majica mi je pred očima, Stillwell ju je opet zaradio u prethodnoj etapi. (Žuta majica je zapravo prsluk na čičak: malo je teško preko naših laganih skafandra navlačiti klasični T-shirt. Pa stoga prsluk.) Ali, prsluk ili majica, jednako je željen trofej ovdje, kao i na Tour de Franceu. A Stillwell je nosi. ***

SF PRIČA

Grabimo preko kamene pustare. Dinopterisi još kruže iznad nas. Dokle god smo u grupi, dobro je. Znaju se obrušiti, vrišteći kao furije, ali ako svi u grupi ostanu hladne glave pod njihovim krikovima i vriskom, nema problema. Leteće napasti odustanu u zadnji tren, nakon što su nam iskidali živce, i vrate se u krugovima u visinu da nam odatle budu vjerna publika. Staza je neprijatna, neravna, bicikli poskakuju, gume ublažavaju udarce, ali svejedno, kao da vas netko podbija odozdo. Ne trebam gledati sliku s navsata, vozio sam ovu trku osam puta, ovdje nije bilo promjena i

poznajem stazu. Vražji most je sedam kilometara ispred nas. Uskoro će postati veselo. Grupa se još uvijek drži zajedno, ali primjećujem napetost oko sebe. Raste. Gotovo je opipljiva. Pogledi preko ramena, da se vidi gdje je tko. Lagano izazivanje, malo brži rad nogama, kao da se hoće iskušati pedale. Nervoza. Malo-pomalo, grupa vozi sve brže. Staza je ovdje ravna, relativno glatka, može se postići lijepu brzinu. Netko odostraga kreće! Počelo je! Zadnji napada punim tempom, pretječe slijeva, jednog, dvojicu, još dvojicu, onda onaj iza njega kreće: tu više ni ja nemam što čekati! U trenu, iz grupe što se složno držala zajedno, postajemo kaos biciklista što se bez milosti bore za položaj na čelu. Noge rade punom snagom, hitamo vrtoglavom brzinom, jedni oko drugih, ne gledamo tko nas pretječe, koga pretječemo. Bez oklijevanja jurimo naprijed, naprijed – samo mi je Stillwell u središtu, žuta majica ističe se među svim ostalim natpisima i simbolima sponzora na našim pripijenim skafanderima: žuta mrlja u mom umu, slijedim je, svoju vodilju, kroz gužvu što se odjednom stvara preda mnom! Praktički preskačem trojicu što su se sapleli međusobno i popadali po kamenju da bi ih još desetak u punoj brzini zapelo za njih i srušilo se. Sve se pretvara u užurbano klupko bicikala i biciklista što ustaju i međusobno si na sav glas spominju rodbinu dok grabe svoje bicikle i podižu ih i skaču na njih! Dinopterisi navaljuju odozgo i biciklisti ih tjeraju, rukama, povicima. Neki podižu svoje bicikle iznad glave, traže spas pod okvirima i kotačima i trče pred lepetanjem krila i škljocanjem zubatih kljunova. Dinopterisi, usprkos rasponu krila od oko pet metara, zapravo ne mogu odnijeti odraslog čovjeka – pretežak je – ali ugrizi su im bolni, čak i kroz skafander, a znalo se dogoditi i da naprave ozbiljnu štetu na opremi. Pretprošle godine jedan se biciklist sapleo pod napadom dinopterisa i pao i udario vizirom u kamen. Staklo je prsnulo i čovjek se nagutao otrovnih plinova kad mu je zrak izvana nahrupio u skafander. Spasio ga je drugi natjecatelj koji mu je poprskao vizir gelom za zaptivanje. Čujem zaglušujući tutanj, poput udara groma. Netko je ispalio topovski udar. Tjera dinopterise. Svi ostali ogluše. Ne osvrćem se da vidim tko, što i kako. Izdvojili smo se, nas šestorica, i grabimo prema Vražjem

mostu. Stillwell je i dalje na čelu, tri takmičara su između njega i mene. Ne gledam tko je zadnji. Nema mjesta taktiziranju! Napadam bez oklijevanja. Vrtim pedale svom snagom, pretječem prvog, drugog... Treći ubrzava, ne da mi, izlijeće pred mene. Snažan je, brz, spretan. Broj 389. Stanjek, novi momak, nisam ga imao prilike pobliže upoznati. Ksenobiciklizam je dinamična scena: kako jedni odlaze, drugi dolaze. Ali Stillwell osjeća da mu je za leđima gužva. Baca pogled preko ramena, vidi nas dvojicu što mu dahćemo za petama. Ne popušta ni na trenutak, Vražji most je na pola kilometra od nas. U tom trenutku, jedan dinopteris se zalijeće nisko nad putem, pred Stillwellom, i on koči. Koči i Stanjek, gubi ravnotežu i pada u kamenje. Ja se ne obazirem na dinopterisa i njih dvojicu. Krivudam oko Stanjeka na tlu, zaobilazim ga i napadam Stillwella. To je sad bitka između nas dvojice. Tko će prvi stići do Vražjeg mosta? Dinopteris je baš dosadan. Škljoca kljunom oko nas, lepeće krilima. Stillwell ga pokušava otjerati zamahom ruke. Gubi koncentraciju. I to je greška koju ne opraštam, prilika koju ne propuštam! Pognut uz okvir svog bicikla, jurim ispod dinopterisa, pretječem Stillwella i prvi sam! Nema vremena za slavlje, Vražji most je na još nekoliko okretaja pedala. Izlijećem na njega, prebrzo, ali sad sam zagrizao i ne smijem odustati. Kao što mu ime kaže, Vražji most je prirodan kameni most. Dug tristodvadeset metara, preko provalije duboke nekih osamsto. Na vrhu je širok tridesetak centimetara. Kome to nije dovoljno, taj je nastradao. Ne zovu ga uzalud Vražji most. Ukupno sedamnaest biciklista na njemu je izgubilo glavu. Kvadrotori zuje iznad mene poput muha, snimaju me kako kao luđak jurim po kamenoj oštrici. Ne kočim. Ne da ne bi koristilo, ubilo bi me. Mogu samo držati upravljač i kotačem pratiti vrh stijene, pomno, pazeći da se u brzini ne zanesem ni centimetra. Publika sigurno grize nokte. Hoću? Neću! Hoću? Čekaju u svojim foteljama, dam se kladiti da se klade hoću li pogriješiti i survati se u provaliju. Uzalud im trud! Konačno prelazim Vražji most, na sigurnom sam. Pogledavam preko ramena, Stillwell je na pola mosta, ide polagano, sigurno, kao iskusni natjecatelj. Radije će me ganjati

kasnije, nego sada riskirati grešku koja će ga koštati ne trke, nego glave! Ali sad ja imam prednost! *** Dvije trećine etape je za nama. Bacam pogled preko ramena, Stillwell zaostaje za mnom petstotinjak metara. Ostali još i više, vidim ih nekoliko na obzoru, tek točkice. Tko se izdvoji na Vražjem mostu, taj skoro da ima etapu u šaci! Vozimo kroz ravnicu, sitni šljunak, tu i tamo koja gromada što izbija iz njega i busenje oštre trave, pola metra visoke. Dinopterisi kao obrisi u visini. Plavi plinoviti div oko kojeg kružimo na ovoj stijeni. Sišem malo nutrisoka kroz cjevčicu. Mišići gore, ali ne popuštam, držim tempo. Noge uvježbano rade svoje, tijelo se njiše u ritmu okretanja pedala, kotači grabe kilometre. U daljini vidim dugonošce, njih sedam-osam. Mala tijela, poput kakvih komušina, na po šest nogu, visokih tridesetak metara. Vide sve kilometrima ukrug. Pitam se što misle o nama, tako sićušnima, i našim biciklima. I da li nas uopće doživljavaju? Pogledavam preko ramena! Ti vragca! Ne nosi Stillwell žutu majicu zabadava! Dok sam se ja divio pejzažu, on je smanjio prednost na tristo metara. Svejedno, odlučujem da još neću pojačavati tempo. Čuvam snagu za finiš. Bliže stazi, stada rogana pasu oštru travu. Rogani su... pa, rogati. I znadu ponekad nasrnuti na bicikliste. Srećom, ovi su dovoljno daleko. *** Ravnica se širi oko nas, prolazim ispod signalnog stupa. Stillwell me prati u stopu. Ni on ne brza i ne napada, čuva se. Iskusan je, stariji od mene. A tada, tlo poda mnom poskoči! Letim u zrak nekih pola metra i padam, tvrdo i bolno, ne uspijevam ostati na kotačima i rušim se! Potres! Tlo podrhtava, nutrinu mi ispunjava praiskonska, nagonska jeza. A onda se podrhtavanje smiruje. Nije to ovdje ništa čudno, staza se tri puta iscrtavala iznova. Okrećem se oko sebe, nad ravnicom se digla prašina. Rogani uznemireno muču. Ne vidim Stillwella! Kud je mogao nestati? A onda shvatim!

Skačem na bicikl i hitam stazom natrag. I da, nakon dvjesto metara vidim novonastalu pukotinu u tlu što se rascijepila skroz dolje, u bezdan. A Stillwell se drži prstima za rub! E sad, ja nisam spasitelj. I svaki biciklist sam snosi odgovornost za sudjelovanje u trci. Gledam Stillwella, mislim da se može i sam izvući. Bicikl mu je u zemlju propao, doslovno. Sve što trebam za žutu majicu je skočiti natrag na svoj bicikl i veselo odpedalirati do cilja. Znam ljude koji bi napravili upravo to. Ali, s druge strane... Nekako se ne osjećam jednim od njih. Ima nekih stvari važnijih od žute majice i pobjedničkog postolja i šampanjca. I zato, priskačem i hvatam Stillwella za ruke i povlačim ga gore. Kvragu, jeste težak! On hvata uporište za nogu, gura se, još malo, samo malo i izvući Drugi udar! Stillwell pada dok tlo pod nama skače i vuče nas obojicu u provaliju. Njegova lijeva ruka klizi iz moje desne, pokušavam se nogom uprijeti u jedan oveći kamen što strši iz zemlje! Kamen nekim čudom izdržava, čekam nekoliko napetih sekundi dok se tlo pod nama ne umiri. Rubovi pukotine truse se, komadi padaju dolje. Stillwell zabija prste u zemlju, ja ga vučem i upirem se u kamen. On se zanjiše i prebaci nogu van, preko ruba provalije, taman na vrijeme da završi na tlu kad se zatrese i treći put. Nemamo vremena za odmor i predah i razmišljanje koliko smo bili blizu. Grabim svoj bicikl, teturamo što dalje od provalije. Kad nam se učini da smo dovoljno daleko, nekih tristo metara, zastajemo. Pojma nemamo gdje su ostali natjecatelji, ali preko pukotine neće moći prijeći. Za njih je trka gotova, mogu samo čekati dok ih ne pokupe lebdjelice. A nas dvojica? Do cilja je još nepunih pet kilometara. Mogu sjesti na bicikl i otići po svoju žutu majicu. Stillwell se baš može i prošetati. Ali, tko zna što se još može dogoditi. Stillwell i ja gledamo se nekoliko trenutaka. Onda ga pozivam i nas dvojica krećemo dalje, pješice do cilja, s biciklom koji guram među nama. Ova etapa mogla bi baš završiti s dvije žute majice. Aleksandar Žiljak

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

Sigurnost i zaštita na moru Radi sigurnosti plovidbe, još od najranijeg doba poduzimale su se različite mjere kako bi se sačuvali ljudski životi i imovina na moru. Tako su se već u starom vijeku podignuli i prvi svjetionici, od kojih je najstariji i najpoznatiji Ptolomejev Pharos u Aleksandriji. Nesreća britanskog prekooceanskog broda Titanic, najvećeg i najluksuznijeg putničkog broda do početka XX. stoljeća, koji je potonuo 1912. godine s više od 1500 putnika i članova posade na svojem prvom putovanju iz Southamptona (Velika Britanija) u New York (SAD) zbog udara u ledeni brijeg, bio je povod za organizaciju prve Međunarodne konferencije za zaštitu ljudskih života na moru održane 1913., poznatije pod imenom SOLAS (engl. Safety Of Life At Sea). Konvencija SOLAS danas je pod okriljem Svjetske pomorske organizacije (engl. International Maritime Organization, IMO), specijalizirane agencije UN-a sa sjedištem u Londonu. Međunarodni signal za opasnost (SOS, nastao od početnih slova engl. riječi: Save Our Soul) koji neko plovilo u nevolji radiotelegrafski šalje Morseovom abecedom uveden je tek nekoliko godina prije potonuća Titanica (prihvaćen na Radiotelegrafskoj konferenciji u Berlinu 1906., a stupio na snagu dvije godine poslije). Do tada se radiotelegrafski promet

na moru odvijao bez ikakvih pravila. Nije bilo prioriteta za slanje signala za opasnost koji je itekako presudan za sigurnost ljudskih života i imovine na moru. Osnutkom Pomorskog sustava za opasnost i sigurnost (engl. Global Maritime Distress and Safety System, GMDSS), koji je predložio IMO 1979., stvorena je kvalitetnija komunikacija na moru, jer je pored terestričke uvedena i satelitska komunikacija, namijenjena za slučaj pogibelji i bolje sigurnosti ljudskih života na moru kao i koordiniranje akcija traganja i spašavanja. U okviru UN-ove agencije IMO djeluje i odbor za pomorsku sigurnost (engl. Maritime Safety Committee, MSC), zadužen za protupožarnu zaštitu (eng. Fire-Protection, FP) i radiokomunikacije, potragu i spašavanje (engl. Radio comunications, Search and Rescue, COMSAR). Različitim službama koje se bave sigurnosti, zaštitom i spašavanjem na moru izdavači maraka posvetili su poštanske marke: Konferencija o sigurnosti i suradnji u Europi (Austrija 1978.), požar i spasilačka služba (Velika Britanija 2009.), traganje i spašavanje (Kanada 2005.), Nacionalna služba traganja i spašavanja (Nova Kaledonija 2007.), sigurnost na moru – satelitske komunikacije, spašavanje na moru – 100 godina signala S.O.S. (Velika Britanija 1985. i 2008.), INMARSAT –

Slika 1. Radiotelegrafija kao tehnika prijenosa poruka prije svega namijenjena sigurnosti plovidbe na brodovima se zadržala sve do kraja XX. stoljeća

Slika 3. Pomorski promet i promet unutarnjim plovnim putevima jeftiniji je i ekološki prihvatljiviji oblik prometa od, primjerice, cestovnog

Slika 2. Britanski prekooceanski putnički brod Titanic koji je potonuo 1912. pronađen je tek 1985. godine zahvaljujući robotiziranoj ronilici na dubini od 3821 metra. Ovaj najpoznatiji brodolom u povijesti desetljećima se prikazuje kroz raznovrsna umjetnička uprizorenja

Međunarodna pomorska satelitska organizacija (Monako 1981.), spasilački čamac (Tristan da Cunha 2007., Jersey 2005., Danska 2012. i Švedska 2007.), spašavanje na moru (Španjolska

no je stalno raditi na unapređenju sigurnosti članova posade i putnika na brodovima te zaštiti tereta koji se prevozi. Blagdanske radosti Malo koja država u kojoj se slavi Božić i Nova godina i ove godine nije izdala marku ili više njih koje prikazuju blagdansko Slika 5. Marke s motivima ozračje i nagovještaj blagdanSlika 4. Talijanska obalna straža posebice je božićno-novogodišnjih blagda- skih radosti. Izdavanje i najčešća u javnosti poznata zadnjih nekoliko godina u na redovita su tema kod najve- uporaba ovih maraka je tijekom spašavanju migranata u Sredozemnom moru ćeg broja država Adventa (vrijeme koje neposredno prethodi blagdanu Božića, 2008. i Island 2012.), IMO (Jamajka, Cipar i Kenija traje četiri tjedna, kao spomen na četiri tisućlje1983.) i dr. ća koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta Nekolicina država u svoju izdavačku politiku do dolaska Krista) kada se šalje najviše čestitki. maraka uvrstila je i motive koji prikazuju obalOvogodišnja hrvatska božićna marka prikazuje nu stražu, pomorsku organizaciju ili oružanu motiv voštane figure Isusa iz crkve Bezgrešnog silu koja obavlja poslove vezane za pomaganje začeća Blažene Djevice Marije u Lepoglavi, a koja brodovima u pomorskim nezgodama na obali se trenutačno nalazi u Dijecezanskom muzeju ili u obalnim vodama, u primjeni i poštivanju Zagrebačke nadbiskupije. “Prije nego je u naše zakona i propisa na otvorenome moru te u svim kuće ušao sjevernjački običaj kićenja božićne vodama pod jurisdikcijom države. Sprječavanje jelke (ili kako se u dijelu Hrvatske kaže božićnog terorizma, piratstva i krijumčarenja roba i osoba bora), u mnogim je, a pogotovu u južnim krajena moru, obavljanje nadzora nad održavanjem vima središte blagdana bio sam lik malog Isusa. reda i sigurnosti, osiguranje slobodne plovidbe Mali Isus na ovogodišnjoj hrvatskoj božićnoj i sl., još su neke od temeljnih zadaća obalne marki potječe međutim iz sjeverne Hrvatske. straže. Osim što SAD ima najstariju, najbrojniju Svojim vještim i strpljivim rukama početkom i najbolje opremljenu obalnu stražu, ona je devetnaestog stoljeća izradile su ga varaždinske ujedno izdala i najviše poštanskih maraka na tu časne sestre uršulinke. Sve čega je hladna špilja temu: 1940., 1955., 1977. i 2015., dočaravajući ili štalica lišila djetešce Isusa ovdje su mu vratile različitim motivima njene pripadnike, pomorska nježne i pobožne ruke. Umjesto hladne zimske plovila, helikoptere i zrakoplove posebno izrađenoći i siromašne slamice, njegovo je okružje prene za plovidbu i let u posebnim uvjetima. Osim puno cvijeća u svim mogućim raskošnim bojama. SAD-a marke su izdali i: Italija (150. obljetnica Kao da je sišao na zemlju ponijevši komadić raja osnutka talijanske obalne straže, prikaz prvotnog sa sobom”, stoji između ostalog u nadahnutom i modernog patrolnog broda), Velika Britanija tekstu koji prati hrvatsku marku. 1972. (150. obljetnica s prikazom pripadnika Od brojnih ostalih ovogodišnjih blagdanskih obalne straže), Argentina 1993. (spomen na maraka izdvajaju se: britanske s motivima Gospe poginule za domovinu, brod), Kanada 2012. (50. s djetetom nastale kao rezultat reprodukcije obljetnica: ledolomoc iz 1969.), Južna Koreja slika iz cijelog svijeta te marke s dječjim moti2013. (patrolni brod), Indija 2006. (predsjednička vima doživljaja Nove godine, slovenska marka s flota, patrolni brod “Vigraha”), Turska 2008. (25. motivom Isusovog rođenja sa slike nepoznatog obljetnica zapovjedništva obalne straže) i dr. autora iz 1435., a koja se nalazi u Narodnoj galeS obzirom da današnja prometna politika riji u Ljubljani, blok malteškog Reda s prikazom teži preusmjeravanju cestovnoga prometa na djela talijanskog slikara Sebastiana Mainardija jeftinije i ekološki prihvatljivije oblike prometa, Isusovo rođenje (Vatikanski muzej) i dr. kao što su pomorski promet i promet unutarnjim Ivo Aščić plovnim putevima (rijeke, jezera, kanali) potreb-

VELIKI MALI IZUMI

Suncobrani, kišobrani i nadstrešnice Okruženi smo brojnim malim i jednostavnim stvarima za koje nam se čini da je potpuno normalno da postoje, da ih imamo i rabimo. Pri tome nam se čini kako nisu “neka velika mudrost” i da su ih ljudi imali i rabili od davnina. Ipak, bez njih bi nam život bio oskudan i u mnogim potrebama bi nam nedostajali. Takvi su izumi ipak nastali nečijom domišljatosti, trudom i radom te većinom postali opća svojina čovječanstva. Stoga bi ih trebalo nazivati velikim malim izumima, jer su većinom mali po tehničkoj izvedbi, a veliki po koristi koju od njih imamo na svakom koraku. Suncobrani, kišobrani, nadstrešnice i drugi osobni i skupinski štitnici rabe se od pamtivijeka. Osnovne su im odlike jesu li prijenosni ili stabilni te stalni ili sklopivi. Suncobrani i kišobrani Suncobran ili kišobran, mjesno i razgovorno ambrela (prema lat. umbra: sjena, hladovina; po tome umbella, tal. umbrela), a ponegdje i zonenširm i regenširm (prema njem. Sonnenschirm, odnosno Regenschirm), osobni je štitnik od sunca ili kiše s platnom ili drugim kružnim pokrivalom razapetim na zrakasto postavljenim rebrima.

Perzijski vladar Kserks s počasnim suncobranom na reljefu u Perzepolisu

Osnovni držač s ručkom drži se u ruci, a na njegovom vrhu je glava kao nosač rebara. Osobni suncobrani i kišobrani potpuno su jednake izvedbe, jedino je platno suncobrana obično svijetlih, živih boja, često s obojenim ukrasima, a platno kišobrana je češće jednobojno i tamno. Suncobrani i kišobrani potječu od osobnih štitnika načinjenih od velikih listova ili grana nekih biljaka, a u davnini su njima od sunca ili kiše štićene ugledne, važne ili moćne osobe. Pretpostavlja se da su se prvi osobni suncobrani rabili u drevnoj Kini prije više od tri tisućljeća. Najstariji poznati prikaz štitnika koji potpuno sliči današnjem suncobranu prikazan je na reljefu u Perzepolisu koji prikazuje perzijskoga vladara Kserksa I., koji je vladao 486.–465. godine prije Krista, dakle prije dva i pol tisućljeća. Ti drevni suncobrani bili su na drvenom dršku, na vrhu kojega je bila drvena glava u koju su zrakasto umetnuti tanki štapovi, na kojima je bilo postavljeno pokrivalo od papira, platna ili svile. Taj se štitnik u Kini nastojao načiniti vodonepropusnim tako da se tkanina navoštila, namastila ili nauljila. Tako je suncobran postao kišobranom. Suncobran, odnosno kišobran obično se mogao rastaviti izvlačenjem rebara i tako uči-

Parižani na kiši s kišobranima 1803. godine, uljana slika LouisLéopolda Boillyja (1761. –1845.)

Patentni nacrt kišobrana H. A. Witinga i W. J. Wingharta iz 1882. godine

Patentni nacrt maštovite zamisli kišobrana na biciklu F. C. Ruffheada i E. J. Scheera iz 1896. godine

Patentni nacrt kišobrana Jamesa Alberna i Lestera Fredericka iz 1912. godine, jedan od brojnih patenata kišobrana iz toga doba

niti prikladnim za prenošenje. Sjenila koja sliče današnjim suncobranima i kišobranima rabila su se kao počasni dodaci u obredima mnogih religija, za zaštitu kipova, slika, oltara ili svećenika. Prvi europski zapis o kišobranu potječe iz Franačke iz 800. godine u kojem se naziva zaštitnim krovom. Suncobrani i kišobrani pojavili su se u Europi još u XVI. stoljeću, ali su se gotovo dva stoljeća držali samo ženskim pomagalom i modnim detaljem. Prve kišobrane u današnjem smislu, lagane i složive proizveo je 1710. godine pariški trgovac Jean Marius, koji je od kralja dobio pravo proiz vodnje na pet godina. Potom se 1759. godine pojavio složivi kišobran s pojačanim držačem koji je složen služio kao štap za šetnju. U Englesku je Jonas Hanway (1712.–1786.), engleski svjetski putnik i putopisac, donio kišobran iz Perzije, pa se kišobran počeo šire upotrebljavati i u Engleskoj. Prodavaonica kišobrana James Smith and Sons otvorena je 1830. godine u Oxfordskoj ulici u Londonu, a postoji i danas. U XIX. stoljeću pojavilo se nekoliko patenata usavršenih sklopivih kišobrana s čeličnim rebrima koja se stoga obično nazivaju žicama. Prvi je 1850-ih godina izumio uporabu čeličnih žica Henry Holland, a njegov je izum usavršio britanski industrijalac Samuel Fox (1815.–1887.). On je na kišobran primijenio konstrukciju čeličnih žica u tadašnjim modnim krinolinama. Od kraja XIX. stoljeća proizvodili su se kvalitetni i skupi kišobrani. Osobito su bili cijenjeni kišobrani s čvrstim držačem i prikladnom ručkom koji su složeni, kaže se zatvoreni, služili

Patentni nacrt složivog kišobrana Slawe Horowitz iz 1929. godine

kao štap za šetnju, što se nekada u nas nazivao špancirštokom (njem. Spazierstock: štap za šetnju), tadašnja važna modna sastavnica. Kišobran je u Europi i Americi, a ubrzo u cijelom svijetu, postao gotovo statusnim simbolom uglednijih i imućnijih građana, koji se u obitelji nasljeđivao. Gubitak takvog kvalitetnog i skupog kišobrana, zaboravljenog u restoranu, trgovini, tramvaju ili vlaku, bila je velika šteta. Radionice za proizvodnju, prodaju i popravljanje suncobrana i kišobrana bile su desetljećima unosni obrti, ali su danas zbog jeftinih tvorničkih suncobrana i kišobrana te radionice gotovo nestale. Tijekom kraja XIX. i početka XX. stoljeća prijavljeni su brojni patenti poboljšanja i inovacija na kišobranima. Među njima su američki izumitelji Henry A. Whiting i William J. Winghart iz 1882. godine, potom James Albern i Lester Frederick iz 1912. godine i dr. Bilo je i neobičnih izuma kišobrana za bicikle, pse, kao jedro na daski za jedrenje i dr. Tek polovicom XX. stoljeća počeli su se u tvornicama proizvoditi jeftiniji suncobrani i kišobrani, ali većinom slabije konstrukcije. Potom su konstruirani sklopivi kišobrani s teleskopskom metalnom drškom, čime je nastao gotovo džepni kišobran. Sklopivi džepni kišobran izumio je 1928. godine Hans Haupt iz Solingena u Njemačkoj, a proizvodila ga je tvrtka Knirps, pa je der Knirps (mališan, švrća) postao na njemačkom i drugi naziv za mali, sklopivi kišobran. Bečka studentica kiparstva Slawa Horowitz (1901./2.–1975.) te je godine patentirala sklopiv kišobran pod nazi-

Šestinski kišobrani, suncobrani na zagrebačkoj tržnici Dolac turistička su znamenitost Zagreba

vom Flirst koji je bio izložen na izumiteljskom sajmu u Beču 1931. godine. Flirst se proizvodio u Austriji i Njemačkoj. U SAD-u je 1969. godine industrijalac Bradford E. Phillips, vlasnik tvrtke Totes Incorporated of Loveland (Ohaio) patentirao sklopivi kišobran pod nazivom working folding umbrella. Danas je kišobran postao jeftino, gotovo potrošno dobro za kratkotrajnu uporabu. Veliki suncobran, znatno veći od osobnoga, obično postavljen u stalak ili podnožje, služi kao sjenilo nad stolovima na terasama, u vrtovima, na tržnicama ili nad ležaljkama na plažama te u sličnim primjenama. U osnovi je po konstrukcijama sličan osobnom suncobranu, neki s metalnim, a neki s drvenim držačima i rebrima. Po obliku su okrugli ili kvadratični, obično s ukrašenim pokrivalima, a na njima često s reklamnim natpisima pojedinih tvrtki, proizvođača pića, hotela, restorana i sl. Nadstrešnice Nadstrešnica je jednostavan krov kojim se štiti prostor ispod nje od sunca, kiše, snijega, rose, prašine. Može biti oslonjena na vanjski zid zgrade ili samostojeća, vrlo različitih izvedbi, prekrivena platnom, drvom, plastikom, limom ili nekim drugim jednostavnim pokrivalima.

Ulica kišobrana na turističkoj manifestaciji u Čakovcu uz blagdan Gospe od anđela – Porcijunkule, 2. kolovoza

Suncobrani na plaži

Platnena nadstrešnica je sjenilo s razapetim platnom na nekom drvenom ili metalnom okviru. Zanimljivo je kako se u nas platnena nadstrešnica često naziva tendom, iako je u romanskim jezicima iz kojih smo posudili riječ, to naziv za šator (prema lat. tentorium: šator; tal. tenda, franc. tente). Platnena nadstrešnica može biti stalna ili sklopiva, često s jednostavnim ili složenim mehanizmom za otvaranje i zatvaranje. Složiva platnena nadstrešnica nad brodskim kokpitom razgovorno se naziva bimini tendom, kraće samo biminijem. Baldahin (prema tal. baldacchino: tkanina iz Baldacca, tj. Bagdada) stabilna je ili prijenosna ukrasna nadstrešnica, u davnini iznad kreveta, prijestolja, oltara, propovjedaonica, počasnih stolica i sl. U osnovi je od skupocjene tkanine, prvotno od brokata, razapete na četvrtastom okviru. Ukrašene inačice od drveta su tijekom srednjega vijeka, osobito baroka, postavljane u crkvama iznad propovjedaonica i biskupskih stolica te od kamena iznad oltara i grobnica, kada se naziva ciborijem1. 1 Ciborij (grč. kiborion: spremnik hrane) naziv je i čestičnjaka, liturgijske posude za držanje hostija.

Jednostavna brodska nadstrešnica – tzv. bimini

Sklopiva platnena nadstrešnica – tzv. tenda na zidu kuće

Vjerojatno najslavniji baldahin je brončana skulptura nad papinskim oltarom u bazilici Sv. Petra u Vatikanu. To je najveće brončano umjetničko djelo, visoko 29 m. Izradio ga je 1624.–1633. godine talijanski barokni kipar Gian Lorenzo Bernini (1598.–1680.) od ukrasa Berninijev baldahin u bazilici brončanih s rimskog hrama Sv. Petra u Vatikanu Panteona. Baldahin je kao arhitektonska sastavnica izašao iz uporabe te se nalazi još samo u starim crkvama. Izgubio je svoju uporabnu funkciju štitnika od kiše, sunca ili prašine te je zadržao

Prijenosni baldahin, tzv. nebo u procesiji

Nastavak sa 11. stranice

Slika 4. Doljnja kabina 2

Kada ste sastavili donji dio kabine, pažljivo je postavite na palubu. Ukoliko ste zadovoljni kako kabina “sjeda” na palubu, zalijepite dijelove donje kabine. Na krov kabine nakon sušenja zalijepite letvice 10 mm×10 mm i duljine 172 mm. Te letvice omogućit će čvrsto postavljanje gornje kabine, a opet ćete moći gornju kabinu odvojiti po potrebi. Dok se donja kabina suši, obrusite sve preostale dijelove (od broja 13 do 17) kako bi dijelovi što bolje pristajali. Izrežite otvore prozora ili, ukoliko ne želite prozore, samo bojom stvorite izgled prozora. Odluku prepuštamo vama, ali znajte kako izrezani prozori pružaju veće mogućnosti ukrašavanja i dodavanja detalja. Također probno spojite gornju kabinu Slika 5. Gornja kabina. Ukoliko ste zadovoljni izgledom i spojevima, lijepite na način da nanesete ljepilo na spojeve bočnih strana, zadnje i podnožje prozora. Mjesta spajanja dodatno osigurajte ljepljivom trakom. Nakon toga zalijepite dio prozora te na kraju krov. Po završetku sušenja kabinu obrusite, neravnine i pukotine zapunite smjesom ljepila i piljevine. Nakon završnog brušenja kabina je gotova. Gornja i donja kabina su odvojive, ali ukoliko to ne želite, možete kabine i zalijepiti te imati samo jednu kabinu.

samo ukrasnu ili počasnu funkciju. Trag je toga procesijski baldahin, tzv. nebo, koji se u rimokatoličkim procesijama ponekad nosi iznad svećenika koji nosi pokaznicu ili se nose svetačke moći, svetački kip ili slika. Zaključak Suncobrani, kišobrani, nadstrešnice, baldahini i slična sjenila jednostavna su, ali nama vrlo važna, gotovo svakodnevna pomagala. Koliko je kišobran važno pomagalo pokazuje to što se 10. veljače obilježava kao Dan kišobrana. Dr. sc. Zvonimir Jakobović

Slika 5. Gornja kabina 2

Konstrukcija za podizanje i spuštanje mreže

NA KAPI VENTILA…

Na nacrtu i u tablici Popis dijelova vidljiv je dio broj 19 (platforma). Izrežite taj dio, izbušite rupe promjera 2 mm, brušenjem dotjerajte da bude istovjetan nacrtu. Pripremite dvije smrekove letvice poprečnog presjeka 20 mm×20 mm i duljine 25 cm. Na donjoj kabini vidljiva su dva otvora 20 mm×20 mm, Slika 6. Konstrukcija krana.

Žičana vješalica

Slika 6. Konstrukcija krana

Umetnite letvice u otvore na donjoj kabini i na kraju letvice postavite dio br. 19 (platforma). Vidljivo je kako se letvice sužavaju prema gornjoj platformi. Da biste to uradili vjerojatno ćete morati lagano brusiti otvore u platformi. Kada ste to prilagodili, zalijepite letvice u donju kabinu, zalijepite platformu. Nakon sušenja tankim sajlama spojite prethodno zaljepljenje alke i otvore na platformi. Na taj način će platforma, a time i čitava konstrukcija biti dodatno učvršćena. U podnožju stupova sa svake strane zalijepite nosače krana kao na Slici 6. Konstrukcija krana. Oblikujte dvije smrekove letvice 18 mm×18 mm i na 12 mm od kraja letvice probušite otvor promjera 3 mm. Postavite letvice između nosača krana i kroz otvore umetnite vijke M3. Time ste izradili kran za spuštanje i podizanje mreža. Motore, reduktore i sajle za podizanje krana i mreža objasnit ćemo u jednom od sljedećih brojeva. U sljedećem broju pisat ćemo o postavljanju motora, osovina, elisa, kormila i o vodenom hlađenju motora. Sve dodatne informacije možete dobiti preko Facebook grupe Brodomodel_vatrogasac_ribarski Miljenko Majstrović

-Kako bi se to moglo baš ovdje objesiti? – pitanje je s jednostavnim rješenjem a da ne stavljate vješalicu bušeći zid. Za manje terete rješenje je kukica/vješalica savijena od žice koja se rabi za električne instalacije. Krajeve razmaknite. Izolirajućom je vrpcom pričvrstite na odabranu kapicu ventila. Tako će i maleni ukućani moći samostalno rabiti svoja pomagala! (o)

ROBOTIKA

Sophia Sophia, koju je proizveo Hanson Robotics na Konferenciji RISE u hongkongškom kongresnom i izložbenom centru 12. srpnja 2017. Izvor: studioEAST/Getty

Čovjekolikom robotu Sophia odobreno državljanstvo Saudijske Arabije Robot koji nevjerojatno sliči čovjeku odnedavno je još jedan korak bliže statusu čovjeka, jer mu je odobreno državljanstvo Saudijske Arabije na tehnološkom summitu Future Investment Initiative (FII). Nazvan Sophia, robot, kojeg je proizveo Hanson Robotics (HR), ima svijetlu kožu i funkcije koje omogućuju vrlo izražajnu pokretljivost te izražavanje velikog raspona emocija. Tvrtkin “najnoviji i najnapredniji robot”, kako stoji na web-stranici Hanson Roboticsa, Sophia na pozornici FII-ja obratio se stotinama posjetitelja u Riyahu, u Saudijskoj Arabiji, i objavio da je nedavno dobio državljanstvo – koje je prvi put dano jednom robotu, izvijestio je BBC. “Vrlo sam počašćena i ponosna na ovu jedinstvenu privilegiju”, rekla je Sophia tijekom svog nastupa na pozornici koji je Arab News objavio na YouTubeu. “Ovo je od povijesne važnosti, biti prvi robot na svijetu kojemu je priznato državljanstvo.” Centar za međunarodne komunikacije Saudijske Arabije citirao je Sophijine riječi u tweetu dobrodošlice “najnoviji Saudijac”.

Centar za međunarodne komunikacije Saudijske Arabije citirao je Sophijine riječi u tweetu dobrodošlice “najnoviji Saudijac”

Na konferenciji Sophia je odgovarala na jednostavne izjave i pitanja o umjetnoj inteligenciji koja je postavljao novinar Andrew Ross Sorkin, kolumnist New York Timesa i suradnik na CNBCevom programu “Squawk Box”. Kada je komentirao kako Sophia izgleda sretna, odgovorila je: “Ja sam uvijek sretna kada sam okružena pametnim ljudima koji su, osim toga, i bogati i moćni.” Na Sorkinovu primjedbu da ljudima čovjekoliki roboti kao što je ona mogu djelovati uznemirujuće – psihološki utjecaj poznat kao “uncanny valley” koji se javlja kada umjetno stvorena, humanoidna konstrukcija istovremeno izgleda poznato i jezivo strano, Sophia je upitala publiku: “Jesam li doista tako jeziva? Ako i jesam, naviknite se.” Publika na konferenciji dočekala je robota dobrodošlicom, no mnogi su na društvenim mrežama brzo istaknuli ironiju u tome što je Saudijska Arabija ponudila državljanstvo robotu, izvijestio je BBC. Mnogi radnici migranti koji žive tamo desetljećima još nisu dobili tu privilegiju, a sloboda saudijskih žena je još uvijek tijesno regulirana, s time da je nacionalna zabrana za žene vozače ukinuta tek u rujnu ove godine, izvijestio je BBC. Izvor: www.livescience.com Snježana Krčmar

Zraka nevidljivosti “Zraka nevidljivosti” može sakriti predmet uz pomoć svjetla Tehnologija sakrivanja, koja se nekoć smatrala mogućom samo u Star Treku ili Harryju Potteru, mogla bi uskoro postati stvarnost uz pomoć posebno dizajniranog materijala koji može sam sebe sakriti od drugih oblika svjetla, kada je pogođen “zrakom nevidljivosti”, stoji u novoj studiji. Teoretski, većina “plašteva nevidljivosti” mogla bi funkcionirati elegantnim vođenjem svjetlosnih zraka oko objekta, tako da se valovi mreškaju duž njihove izvorne putanje, kao da nema ničega što bi ih moglo ometati. Dosadašnji radovi pokazali su da su mogući i uređaji za skrivanje koji preusmjeravaju druge vrste valova kao što je, primjerice, zvuk. A istraživači s Tehnološkog sveučilišta u Beču razvili su drugačiju strategiju za prikazivanje predmeta nevidljivim – koristeći zraku nevidljivosti. Složeni materijali, kao što su kocke šećera, neprozirni su jer njihova nepravilna struktura višestruko raspršuje svjetlost uokolo unutar njih, kaže stariji autor studije Stefan Rotter, teorijski fizičar s Tehnološkog sveučilišta u Beču. “Val svjetlosti može ući i izaći iz predmeta, ali nikad neće proći pravocrtno kroz sredinu, nego se raspršuje u svim mogućim smjerovima.” Svojom novom tehnikom, Rotter i njegovi kolege nisu htjeli preusmjeriti svjetlosne valove. “Naš cilj bio je voditi izvorni svjetlosni val kroz predmet, kao da predmet uopće nije tamo. Ovo zvuči čudno, ali uz određene materijale i uporabu naše posebne valne tehnologije, to je uistinu moguće”, kaže koautor studije Andre Brandstötter, teorijski fizičar s Tehničkog sveučilišta u Beču. Ovaj koncept uključuje snop svjetla, kao što je laser, koji svijetli na materijal odozgo, ispunjavajući ga energijom. To može promijeniti osobine materijala, čineći ga transparentnim za druge valne duljine svjetlosti koja dolazi sa strane. “Da bismo to postigli, zraka s određenim uzorkom treba biti projicirana na materijal odozgo – kao sa standardnim videoprojektorom, samo s puno višom rezolucijom”, kaže glavni autor

INOVACIJE

Materijal sa slučajnim nepravilnostima raspršuje svjetlosni val u svim smjerovima. Photo: TU Wien

studije Konstantinos Makris, sada na Sveučilištu Krete u Grčkoj. Obrazac koji se projicira na predmet da bi ga učinio nevidljivim mora se savršeno podudarati s unutarnjim nepravilnostima tog predmeta koji inače raspršuje svjetlost, kažu istraživači. “Svaki predmet koji želimo učiniti prozirnim mora biti ozračen svojim specifičnim uzorkom, ovisno o mikroskopskim detaljima unutarnjeg procesa raspršivanja”, kaže Rotter. “Metoda koju smo razvili sada nam omogućuje da izračunamo pravi uzorak za svaki proizvoljni medij raspršivanja.” Rotter i njegovi kolege nastavljaju s eksperimentima kako bi vidjeli hoće li njihova ideja doista funkcionirati. Pritom smatraju da će biti najlakše izvesti pokus u akustici. Primjerice, zvučnici mogu proizvesti zvučne valove koji tubu čine “transparentnom” za druge oblike zvuka. Rotter kaže da njega osobno najviše iznenađuje to što ovaj koncept uopće funkcionira. “Moglo bi biti još puno iznenađenja dok budemo kopali dublje duž tih linija”, smatra Rotter. U konačnici, slična istraživanja bi također mogla eksperimentirati sa svjetlom, a takav rad bi se mogao upotrijebiti u telekomunikacijskim mrežama. “Jasno je, međutim, da je potrebno još dosta rada kako bi se od faze osnovnih istraživanja došlo do praktične primjene”, smatra Rotter. Znanstvenici su svoja otkrića detaljno objavili online 8. rujna u Journal Light: Science & Applications. Izvor: www.livescience.com Snježana Krčmar

POGREB U TADŽI

Osjećajnost vojnika prema robotu Jedan događaj iz 2012. godine u iračkom gradiću Tadži, nedaleko od poznatije Faludže, postao je najprije medijska vijest, a potom je potakao i znanstvena istraživanja o emocionalnom odnosu čovjeka prema robotu u ratnom okruženju. Pripadnici protueksplozijskog voda američkih marinaca koji su radili na otkrivanju i neutralizaciji mina priredili su robotu zvanom Boomer, nepopravljivo stradalom u akciji, pogreb sa svim vojničkim počastima. Uključujući i 21 počasni plotun, čitanje njegovih zasluga u spašavanju života i dodjele odlikovanja Brončane zvijezde i Purpurnog srca. Čovjek uvijek uspostavlja nekakav, manje ili više osjećajan, odnos prema stvarima kojima je okružen, alatima i uređajima kojima se služi. Automobile se tradicionalno i ne bez razloga naziva limenim ljubimcima, nevoljko se i teško zamjenjuje nečim novim ono što je sraslo s korisnikom tijekom “životnog vijeka stroja”. Riječ je o antropomorfizaciji koja se u psihologiji čovjeka razvija od djetinjstva i odnosa prema igračkama i životinjama. Po intenzitetu povezanosti svakako je poseban odnos ljudi prema oružju u ratu i u povijesti su zabilježena mnoga dirljiva opraštanja ratnika od svojih sablji koje su lomili, topova koje su morali ostavljati, brodova koje su potopili i sl.

Slučaj sa robotom Boomer pokazao je da će se odnos vojnog robota i njegova operatera razvijati u budućnosti najvjerojatnije prema nečemu s obilježjima namjerno uspostavljenih artificijelnih odnosa dublje uzajamne privrženosti i suosjećanja. Iznenadni prestanak takvog odnosa izaziva već i danas u rudimentarnom oblik tugu, ljutnju, frustraciju i patnju. U budućnosti će to biti mnogo jače izraženo i zavisiti će od složenosti stroja . Rezultat vojničkog pogreba robotu u Tadži bio je i pokretanje znanstvenih istraživanja utemeljenih na tezi da emocionalni odnosi vojnika i robotiziranih ratnih sredstava mogu biti element prevlasti uspješnog ratovanja. Štoviše, cilj i rezultat istraživanja bio je da se odrede elementi empatije koja bi se svjesno provocirala i podržavala kako bi se učinkovitost sredstava i ljudi u ratnim djelovanjima povećali. Znanstvenica Julie Carpenter sa Sveučilišta u Washingtonu doktorirala u području obrazovanja na temi “Istraživanje osobnog odnosa američkih vojnih pirotehničara sa svakodnevno korištenim robotima”. Nastojala je utvrditi postojanje emocionalnih odnosa čovjek-robot i kako ta osjećajnost utječe na suradnju u stresnim prilikama. Njeno predavanje o emocionalnoj povezanosti sa strojem je na adresi: https://www.youtube. com/watch?v=h9l66DhNdrA

U uvjetima ratnih djelovanja vojnik se oslanja na životinje (slika lijevo) kao i na robote (slika desno). U mnogim prilikama život mu je najizravnije ovisan o tim pomoćnicima. Pri tome je vrlo važan način komunikacije ili način upravljanja pomagačima. Ratni uvjeti rezultiraju i posebnim emocionalnim odnosom koji nije usporediv s mirnodopskim.

Neke verzije EOD-robota “Talon” danas su već dovoljno lagane da ih na leđima mogu nositi vojnikinje. Posao protueksplozijskog tehničara među najopasnijima je u vojničkim službama unatoč uvođenju modernih pomagala. Korištenje teleoperatora daje potpuno novu dimenziju tom zanimanju. No postoje i druge inačice tog robota koje su naoružane (slika lijevo).

EOD (engl. skraćenica od Exploded Ordnance Disposal − uklanjanje formacijskog eksploziva) jedinice su, zapravo, prve vojne formacije koje su u ratnim prilikama masovno koristile robote. S malim i realativno jednostavnim daljinski upravljanim robotima vojnici žive danonoćno. Pripadaju najtreniranijem vojnom osoblju uopće. Roboti teleoperatori s kojima rade u pogibeljnim uvjetima su u najdoslovnijem smislu njihova produžena ruka. S gledišta potrebne koncentriranosti pri radu, načina rada, pa i građe nema razlike između suvremenih EOD-robota i kirurških robota. Najveća razlika je u cijeni jer su kirurški roboti vrlo skupi zbog najveće moguće složenosti i pouzdanosti na kojoj se inzistira dok su EOD-roboti, zbog visokog rizika uništenja, na minimalnoj funkcijskoj i izvedbenoj razini složenosti. Ali, bez obzira na složenost, svaki teleoperacjski stroj zahtijeva vještog operatera i istreniranost do razine suživljavanja (srastanja) sa strojem. Suživljavanje u praksi dovodi do rutinske radne perfekcije, a komunikacija (neverbalna kao i verbalna) rezultira davanjem imena stroju i razgovor s njim kao da je riječ o životinji ili čovjeku. Tako se zapravo uspostavlja emocionalan odnos i počinje se zapravo oblikovati identitet stroja. Zabilježeno je da vojnici odbijaju novi robot umjesto stradalog i inzistiraju da im se vrati popravljeni stari. Istraživanja su započela anketama među pripadnicima jedinica za otkrivanje i neutralizaciju

mina. Prvi osjećaj prema stroju, tvrde istraživači odnosa stroja i čovjeka, moguće je danas osjetiti mnogo češće nego prije. Primjerice kad vam robot poslužuje čaj tada stroj provocira u vama naučeno pristojno ponašanje pa mu zahvaljujete kao da je riječ o ljudskoj posluzi. Odnos se uspostavlja postupno. Najprije se ljudi odnose prema robotima kao igračkama ili životinjama ljubimcima, potom ih doživljavaju kao prijatelje (vojnici daju robotima imena svojih žena, prijateljica ili slavnih osoba), da bi na kraju oni postali dio njih samih: operater za konzolom teleoperacijakog robota postaje jedno. Stroj je ne samo materijalna već i osjećajna ekstenzija čovjeka i zbog toga čovjeku postaje važna sudbina stroja. Kao što violinistu postaje važna violina bez koje nije ono što bi htio biti za okolinu. Ne može se bez nje društveno ostvariti. No velika privrženost stroju može na ratištu dovesti i do negativnih učinaka. Npr. da vojnik odbije poslati omiljeni stroj u očito pogibeljnu operaciju. Strojevi oblikuju ljude kao što ljudi oblikuju strojeve pa je o svim iskustvima potrebno voditi računa kod razvoja i izrade novih, naprednijih generacija ratnih, ali ne samo ratnih robota kod kojih je potrebno ugrađivati sustave za uspostavljanje, održavanje i razvijanje osobnih odnosa. Pojednostavljeno rečeno, potrebno je da vam stroj bude ugodan pri korištenju kao odijelo koje vam funkcionalno i estetski odgovara, u kojem se dobro osjećate.

POGREB U TADŽI poput slomljene sablje pala je na našu oblu klizavu savjest duša jednog stroja kameradi i čini mi se (nekako) da nije u redu da strojevi umiru u ratovima ljudi

Jedan od stradalih vojnih robota imenom Scooby Doo nalazi se u muzeju tvrtke iRobot u Bedfordu. U spomen plaketi uz njega piše da je uspješno riješio slučajeve 17 improviziranih mina iznenađenja, jednu bombu automobil i jednu neeksplodiranu bombu. Anegdota o njemu kaže da ga je vojnik donio na popravak i nije pristao da mu daju u zamjenu drugi robot. No Scooby Doo je bio toliko uništen da ga se nije moglo spasiti. (Izvor: Gizmodo)

sjetimo se (kameradi) tko je i koliko puta stao između nas i užasa kad smo okruženi smrću i poludjeli od straha onomad počeli gubiti razum zvali smo ga boomer spašavalo nas je od nepravedne sudbine to metalno kopile i baš zato svi naši plotuni i sve brončane zvijezde sva purpurna srca nisu dovoljna da nas utješe u času oproštaja ni da zaustave suze na vojničkom oku

Vojnici iz protueksplozijskih jedinica tvrde da ih je odnos s robotima promijenio. Neki od njih su i prije vojske imali radna iskustva s robotima. Radili su s industrijskim robotima pa su mogli komparirati mogućnosti vojnih teleoperacijskih sredstava koja su im dodijeljena. Ali ta sredstva (roboti) ma koliko bila limitirana točno su ono što trebaju biti u ovom času. Istovremeno iz njih se da lako zaključiti što bi mogla biti u budućnosti. Zbog toga u ratnim prilikama i okruženju vojnik je u stanju u svom odnosu prema stroju apstrahirati njegovu stvarnu složenost, doživljavati ga složenijim nego što jest, prenijeti na njega vlastitu osobnosti i ponašati se prema njemu kao prema životinji ili čak čovjeku. Rad američkih pirotehničarskih ekipa u Afganistanu s njihovom složenom opremom na opasnim područjima punima najrazličitijih mina bio je toliko zanimljiv javnosti da je o njima snimljena i poludokumentarna televizijska serija koja je bila prikazivana i u Hrvatskoj. Igor Ratković

pa recimo sada da nam bude lakše da je nevažno je li uginulo ili crklo poginulo ili puklo (umrlo možda) kameradi ovo u sanduku na odru ispod zastave i upitajmo se što smo braćo po oružju kad nam je oružje mrtvi brat (Zynder Zee; ciklus “HAUBA”, 2014.)

ASTRONOMIJA

Sjevernjača najsjajnija zvijezda na nebu?!

Sjevernjača je u javnosti najpoznatija zvijezda, no nije i najsjajnija Na pitanje koja je najsjajnija zvijezda na našem nebu mnogi od nas odgovorit će kako je to Sjevernjača. Prava je istina daleko od toga. Sjevernjača je tek na četrdeset i petom mjestu po sjajnosti, gledano sa Zemlje! Poigramo li se pitanjem koja je najsjajnija zvijezda na našem nebu, rijetki će se “sjetiti” kako je naše Sunce najsjajnija zvijezda na nebu. Noću je situacija malo drugačija. Veliku zaslugu u ovoj zabludi oko Sjevernjače vjerojatno dugujemo našem obrazovnom sustavu. Sjevernjaču, polarnu zvije zdu, često spominjemo u školskom gradivu kao orijentacijsku zvijezdu koja nam na noćnom nebu ukazuje na smjer sjevera. Nešto što se učestalo spominje i igra važnu ulogu u orijentaciji čovjeka pod zvijezdama percipiramo kao nešto jako važno, odnosno jako sjajno u ovom slučaju. Sve zvijezde koje vidimo na noćnom nebu toliko su daleko da ih vidimo kao više ili manje sjajne svjetleće točkice. Njihov sjaj ovisi o tipu i veličini zvijezde te udaljenosti od Zemlje. To znači da će neka u stvarnosti jako

sjajna, ali istovremeno i jako daleka zvijezda za nas biti manjeg sjaja na noćnom nebu od neke malene zvijezde koja se nalazi znatno bliže. Primjerice, svjetleći ekran mobitela daleko će nas više zaslijepiti nego snažni, kilometrima udaljeni reflektor. Titulu najsjajnije zvijezde na nebu (danas) nosi zvijezda Sirius, na tronu su još redom Canopus pa Rigel Centaurus, a četvrto i peto mjesto zauzimaju Arcturus, odnosno Vega. Zatim slijede Capella, Rigel, Procyon, Achernar, Betalgeuse te Hadar kao deseta zvijezda po sjajnosti na našem noćnom nebu. Sve zvijezde koje golim okom vidimo na noćnom nebu nalaze se u našem zvjezdanom gradu, našoj galaktici koju još nazivamo i Mliječni put (Kumova slama, Rimska cesta). Preciznije, sve su one smještene u relativno pitomom predgrađu Mliječnog puta koji interno nazivamo Orionov krak. I dok nas od Sunca dijeli nepunih osam i pol minuta svjetla, od Siriusa nas dijeli osam i pol svjetlosnih godina, a od Sjevernjače čak 431 svjetlosna godina. Prisjetimo se kako je jedna svjetlosna sekunda ekvivalent udaljenosti od 300 000 km. Marino Tumpić