ABC tehnike broj 611, siječanj 2018. by Zoran Kušan

I Arduino + Visualino I I SF priča I I Mala škola fotografije I

Sretna nova 2018.

ISBN 1849-9791

Rubrike

Izbor I 130 godina Srednje strukovne škole Samobor I I Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM nastavi I I Mali elektronički sklopovi I

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

Prilog

I Ribarski ili vatrogasni brod - nosač motora, kormilo I I Pladanj za Valentinovo I Broj 611 I Siječanj / January 2018. I Godina LXII.

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

NATJECANJA

U OVOM BROJU 130 godina Srednje strukovne škole Samobor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Mali elektronički sklopovi (2) . . . . . . . . . . . . 6 Zašto Visualino?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Igrača konzola iz Karlovca . . . . . . . . . . . . . 11 Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM-nastavi – Fischertechnik (8) . . . . . 12 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

11. Robokup 2018.

Analiza fotografija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Savršen dan. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Sportovi na vodi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

U osnovnoj školi Stjepana Basaričeka u IvanićKrplje, skije, saonice i sanjke. . . . . . . . . . . 26 Gradu održan je 11. Robokup Hrvatske zajednice Nosač motora, kormilo…. . . . . . . . . . . . . . 29 tehničke kulture RWE omogućio bežični internet 11. Robokup okupio je 63 učenika osnovnih škola s područja Republike Hrvatske i Bosne i u Tehničkom muzeju Nikola Tesla. . . . . . . . 31 Hercegovine koji su odmjerili snage u rješavanju Stanje i trendovi u svjetskoj robotici. . . . . . 32 praktičnih zadataka u elementarnoj robotici! Pomrčine Mjeseca i Sunca u 2018. . . . . . . 35 Nakon prigodnog programa kojim su nas pozdravili domaćini i organizatori, natjecatelji su Već korištena raketa i svemirski brod prionuli na rješavanje zadataka! ponovno poletjeli u svemir. . . . . . . . . . . . . 36 U drugom dijelu natjecanja, najmlađi su se okušali u paralelnoj vožnji robotskih kolica i izradi robota šaralica, dok su stariji natjecatelji Nacrt u prilogu: vrijedno radili na izradi konstrukcije Robopauka. Ribarski ili vatrogasni brod - Nosač motora, Hrvatska zajednica tehničke kulture osigurala kormilo je bogate nagrade za prvoplasirane natjecatelje na ovogodišnjem natjecanju. Pladanj za Valentinovo Ukupni pobjednici 11. Robokupa su ekipa ZTK Grada Siska u sastavu: Lovro Hadžić, Matija Severović i Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, Viktor Benedetti, pod vodstvom P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; mentora Ivana Sablića koje će Zagreb, Hrvatska/Croatia www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr HZTK nagraditi sudjelovanjem u Za nakladnika: Ivan Vlainić “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Uredništvo: dr. sc. Zvonimir Jakobović, Ljetnoj školi tehničkih aktivnoIzlazi jedanput na mjesec u školskoj godini Miljenko Ožura, Emir Mahmutović, sti u Nacionalnom centru teh(10 brojeva godišnje) Denis Vincek, Paolo Zenzerović, Ivan Lučić, ničke kulture! Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Zoran Kušan Žiro-račun: Hrvatska zajednica tehničke kul Hvala svima na sudjelovanju i Glavni urednik: Zoran Kušan ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 vidimo se sljedeće godine. BT DTP / Layout and design: Zoran Kušan Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 5 (611), siječanj 2018. Školska godina 2017./2018. Naslovna stranica: Sretna nova 2018. godina!, uz članak “Krplje, skije, saonice i sanjke”

Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagrebačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni Tisak: Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

130 godina Srednje strukovne škole Samobor

OBLJETNICE

Od poznate šegrtske škole do perjanice hrvatskog inovatorstva mladih Za Srednju strukovnu školu iz Samobora slobodno se može reći da je perjanica hrvatskoga inovatorstva, a tu titulu daju joj mladi inovatori pa se time lokalna sredina može posebno ponositi. Dokaz je to da se s mladima odlično radi u školskom sustavu, u sklopu redovite nastave, ali još više u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima. Svoj golem prinos tu daju pedagozi tehničke kulture koji su u sustav Hrvatske zajednice tehničke kulture uključeni kroz Društvo pedagoga tehničke kulture i informatike grada Samobora. Dokaz je to da je HZTK postalo i pozicionirao se kao važna ustanova koja sinergijski djeluje s nastavnim planovima i programima koje propisuje Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a dokaz tome su postignuća mladih inovatora i dokaz je opstojnost te škole koja je utemeljena prije točno 130 godina. Ne trebamo odmah u daleku prošlost. Vratimo se tek godinu dana unazad, u 2017. godinu. Učenici Martin Sokolović, Lovro Stipanović i Josip Oroz (Lovro i Josip sada su studenti) pod vodstvom mentora Ivana Vlainića, koji je već treću godinu na čelu Hrvatske zajednice tehničke kulture, krovne organizacije tehničke kulture u Hrvatskoj, postigli su vrhunski uspjeh. Vlainić

Župan zagrebačke županije mr. sc. Stjepan Kožić, Lovro Stipanović, Josip Oroz, Ivan Vlainić, Martin Sokolović

Domaće i međunarodne medalje i odličja koje je osvojio rad 3D “Znanstvena podmornica”s

ima iza sebe bezbroj “utakmica” kao mentor učenicima i jedan od čelnih ljudi spomenutog društva koje okuplja entuzijaste i ljubitelje tehničke kulture koji slobodno vrijeme daruju mladim ljudima i potiču ih na kreativno razmišljanje – i to sve volonterski – pa uspjeh njegovih učenika nije neočekivan. Vlainić i njegovi kolege nisu nikakva konkurencija sustavu, oni rade zajedno sa sustavom i međusobno se nadopunjuju. Sve to prepoznao je i ravnatelj Srednje strukovne škole Samobor profesor Davor Škiljan, koji s potpunim povjerenjem u školi stvara predispozicije, odnosno materijalno-tehničke uvjete za rad, pa nije ni čudo da u ove zimske dane, kada mrak padne već u 17 sati, nekad i do kasno u noć u Srednjoj strukovnoj školi u Samoboru u osvijetljenim učionicama mentori s učenicima rade osmišljavajući nove inovacije. A o tim inovacijama – govore rezultati. Zlatna medalja stigla je u 2017. za njihovu inovaciju, 3D-znanstvenu podmornicu najprije sa Smotre inovacija Inventum iz Iloka. Da je riječ o nečemu što je u 2017. “zatreslo” svijet inovacija, govore i zlato s Međužupanijske smotre inovacija u Ivanić-Gradu, pa prvo mjesto na Državnoj smotri radova na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva i, kao kruna u domaćim okvirima – ali kruna međunarodnoga sjaja, medalja na Međunarodnoj izložbi inovacija ARCA u Zagrebu. “Da bi se stekao dojam da je inovatorstvo među mladima u Hrvatskoj nešto što privlači

Ravnatelj škole Davor Škiljan, župan mr. sc. Stjepan Kožić, Lovro Stipanović, Josip Oroz, Martin Sokolović, Ivan Vlainić

veći broj zainteresiranih, ali isto tako da se spozna vrijednost prvog mjesta osvojenog na FER-u, govori podatak da je ono osvojeno u konkurenciji od 68 radova učenika iz cijele Republike Hrvatske”, s neskrivenim ponosom govori Ivan Vlainić. Ponosan, no istodobno samozatajan kao i svi veliki učitelji, predsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture nije nam ipak sve rekao. Kao domoljub, Vlainić stavlja naglasak na domaće, hrvatski brend ARCA-u, no valja naglasiti da je 3D-znanstvena podmornica njegovih učenika osvojila zlatnu medalju i u inozemstvu. I to ne bilo gdje. Na međunarodnoj smotri inovacija IENA 2017., održanoj od 2. do 5. studenoga 2017., u konkurenciji od više od 800 radova iz 31 zemlje svijeta, učenici Srednje strukovne škole Samobor i članovi Društva pedagoga tehničke kulture i informatike grada Samobora dobili su potvrdu kvalitete svoje inovacije i u inozemstvu. Vratili smo se samo u prošlu, 2017. godinu. No, današnja Srednja strukovna škola Samobor, nastavnik Ivan Vlainić i njegovi kolege pokazuju svojim uspjesima da su uspješni baštinici prve šegrtske škole u Samoboru, prednika današnje Srednje strukovne škole. Upravo 15. prosinca svečano je proslavljena 130. obljetnica škole koja je preživjela šest državnih sustava, razne načine financiranja. No, od tog 9. siječnja 1887. kada je osnovana u doba Khuen-Héderváryja, škola u gradu Samoboru bila je i do dandanas je ostala poznata po jednom – odgaja i obrazuje

vrsne samoborske majstore i obrtnike, svjetski poznate inovatore te ugledne gospodarstvenike. “Zahvaljujući Zagrebačkoj županiji kao osnivaču, ali i Gradu Samoboru koji su prepoznali važnost strukovnog obrazovanja i sustavno financijski podupiru rad naše Srednje strukovne škole, ona je danas jedna od rijetkih, a u nekim segmentima i jedina škola koja sama stvara jedinstvene programe te tako pridonosi cjelovitoj kurikularnoj reformi koja najnovijim tehnologijama sustavno oprema radionice pa se tako svojom polivalentnošću i uspjesima svojih učenika izdiže daleko iznad državnog prosjeka, ali i puno šire”, istaknuo je na svečanosti ravnatelj škole Davor Škiljan. Škola, vidjelo se na proslavi 130. rođendana, odlično surađuje s lokalnom zajednicom, pa je tako u ime Grada Samobora posebno priznanje u povodu velike obljetnice ravnatelju Davoru Škiljanu uručio predsjednik Gradskog vijeća Grada Samobora Miran Šoić, a nazočnima se obratio i dugogodišnji župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić, koji je čestitao ravnatelju, profesorima i učenicima na svim uspjesima, kao i na svemu što svojim prepoznatljivim radom čine za doprinos gospodarstva Samobora, Zagrebačke županije i cijele Republike Hrvatske. A o tome kako se kontinuirano stvarno radilo u tom 130-godišnjem razdoblju mogli bismo ispisati cijeli ovaj broj ABC tehnike! Neka se ne naljute svi oni učenici koji su s Vlainićem i njegovim kolegama kao mentorima osvajali bronce, srebra ili zlata – a potonjih odličja najvećeg sjaja ipak je bilo najviše – u bivšoj državi te poglavito danas u neovisnoj Republici Hrvatskoj i u inozemstvu, no na ovome mjestu spomenut ćemo jednog učenika, Matu Rimca.

Mate Rimac, tvorac prvog električnog superautomobila, nekadašnji učenik škole

Danas poznati inovator i gospodarstvenik Mate Rimac bio je na svečanoj proslavi u svojoj nekadašnjoj srednjoj školi i prisjetio se školskih dana i svoje prve nagrade za inovaciju koja ga je vinula u svijet inovatorstva. Na podršci je zahvalio svom nekadašnjem mentoru Ivanu Vlainiću te ravnatelju škole Davoru Škiljanu jer, kako je kazao Rimac, on se nikada sam ne bi prijavio na natjecanje jer nije bio odličan učenik, ali je oduvijek imao želju za stvaranjem i radom. Potom su uslijedila sudjelovanja na sajmovima diljem svijeta, a danas, desetak godina poslije, u školu u kojoj je sve počelo, Rimac je došao iz tvrtke koja zapošljava 300 ljudi. “Toga vjerojatno ne bi bilo da nisam dobio priliku za stvaranje inovacija i na tome ću uvijek biti zahvalan profesoru Vlainiću i Srednjoj strukovnoj školi Samobor”, rekao je Mate Rimac. Objasnio je kako je potrebno da u Hrvatskoj bude što više ovakvih škola kao što je samoborska srednja škola te da bude što više takvih učitelja i pregalaca u tehničkoj kulturi kao što je Ivan Vlainić jer danas su, naglasio je, u biznisu u Hrvatskoj ljudi jedini ograničavajući čimbenik. “Ljudi iz Hrvatske odlaze, mi radimo na tome da ih u tome spriječimo i da vratimo te ljude. Imamo i mnogo stranaca koje zapošljavamo. Pokušavamo svijetu pokazati da je Hrvatska mjesto u kojem se može biti vrhunski i konkurentan u industriji koja je najkompetitivnija na svijetu, u kojoj dominiraju tvrtke koje imaju na tisuće zaposlenika i zarađuju više nego što čitava Hrvatska ima BDP-a”, rekao je Mate Rimac. Iz tih razloga, kaže Mate Rimac, plan mu je u budućnosti pokrenuti i ojačati suradnju sa Srednjom strukovnom školom Samobor koju danas pohađa 437 učenika.

Ravnatelj Škole Davor Škiljan i predsjednik Gradskog vije ća grada Samobora Miran Šoić

Željko Brodar i Boris Žerjav, donatori materijala za elektro punionicu automobila ispred škole, župan mr. sc. Stjepan Kožić i ravnatelj škole Davor Škiljan

“Neki dogovori već postoje s profesorom Vlainićem, a plan je da se učenicima pomogne izraditi električni auto. Cilj je prije svega obrazovati ljude koji mogu stvarati nove vrijednosti u Hrvatskoj i koji će osnovati vlastite tvrtke te stvarati i kreirati vlastita radna mjesta. Sve to ne bi bilo moguće bez profesora koji ne rade samo posao opisan u kurikulumu nego mnogo više od toga. Jedan od njih je profesor Vlainić i da nije bilo njega tada, ne bi bilo ni naše tvrtke od 300 ljudi u Svetoj Nedelji niti ovakvih rezultata. Mi, koji smo sve to prošli, nakon škole moramo svoje iskustvo dijeliti s drugima da bismo poboljšali stvari”, rekao je Mate Rimac na proslavi 130. rođendana Srednje strukovne škole Samobor te zahvalio Vlainiću i ravnatelju Davoru Škiljanu. U neformalnom razgovoru nakon svečanosti stekao se dojam da to nisu puste riječi i da će to biti vjerojatno prije nego što većina nas misli. Jer, kad se spoje sustav te udruge s entuzijastima u tehničkoj kulturi i poduzetnik kojega su oba ta segmenta stvorila i koji je spreman nesebično dijeliti svoje znanje, razvidno je da će se Rimčeve riječi vrlo brzo ostvariti. U tome će sigurno nezaobilaznu ulogu odigrati i njegov nastavnik i predsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture Ivan Vlainić, koji u samoborskoj Srednjoj strukovnoj školi slovi kao, čuli smo, stožerni čovjek na radionicama za mehatroniku, elektrotehniku i računalstvo. Denis Vincek

Mali elektronički sklopovi (2) Ako ste pripremili svoj razvojni sustav prema opisu u prošlom broju, spremni smo za izradu prvog elektroničkog sklopa: elektroničke sklopke “ON/OFF”. Takva sklopka potrebna je na svakom elektroničkom uređaju kako bi se on mogao uključiti, odnosno isključiti. Na starijim uređajima, poput ovog ljepotana sa Slike 7., tu su ulogu vršile mehaničke sklopke koje su prekidale dovod električne energije.

Slika 7. Mehanička sklopka ON/OFF služi za uključivanje i isključivanje uređaja

U novijim uređajima filozofija se dosta promijenila: projektanti takvih uređaja i u stanju “isključeno” ostavljaju dio sklopovlja pod naponom (standby), kako bi se uređaj mogao uključiti daljinskim upravljačem ili pak laganim pritiskom na tipku za uključenje. Takva tipka nekad je mehanička (pri dodiru se čuje i osjeti “klik”), a nekad se radi o senzoru koji reagira na dodir (Slika 8.). Kakva god izvedba sklopke bila, ona

Slika 8. Na novijim uređajima sklopke za uključivanje i isključivanje najčešće su tipkala koja utječu na stanje elektroničke sklopke

nikad ne prekida glavni strujni krug nego utječe na stanje elektroničkog sklopa (elektroničke sklopke), koji onda upravlja dovodom električne energije u “glavne sklopove” uređaja. U ovom članku naučit ćemo kako takva elektronička sklopka može izgledati i kako radi. Elektronička sklopka Shema jedne elektroničke sklopke prikazana je na Slici 9. Osnovni je element operacijsko pojačalo IC1a koje se nalazi u spoju komparatora. Naziv dolazi od načina na koji sklop radi: on uspoređuje napone na ulaznim priključcima i rezultat usporedbe signalizira izlaznim naponom. Kako simbol pokazuje, operacijsko pojačalo ima dva ulaza (+ i -) te jedan izlaz (1). Ovi su priključci na shemi naglašeni točkama A, B i C. Napon izlaznog priključka ovisi o naponima dovedenim na ulaze operacijskog pojačala: - Ako je + priključak na višem potencijalu (višem naponu) od - priključka, napon izlaznog priključka bit će viši od polovine napona napajanja. - Ako je + priključak na nižem potencijalu (nižem naponu) od - priključka, napon izlaznog priključka bit će niži od polovine napona napajanja. Kako pojačalo ima vrlo veliko pojačanje, već vrlo mala naponska razlika između ulaznih priključaka postavit će izlazni priključak u jedno od krajnjih stanja, na 0 V ili 5 V. Ovdje smo pretpostavili da je napon napajanja 5 V i da imamo idealno operacijsko pojačalo. Kod stvarnog operacijskog pojačala, dogodit će se manja odstupanja

Slika 9. Shema elektroničke sklopke s integriranim krugom TLC272 (TL062)

ELEKTRONIKA

od navedenih vrijednosti izlaznih napona, ali to neće utjecati na rad elektroničke sklopke. Operacijska pojačala elementi su opće namjene pa način rada elektroničkog sklopa nije određen karakteristikama samog operacijskog pojačala, nego elementima oko njega. U analizi sklopa sa Slike 9. pretpostavimo najprije da ne postoji otpornik R5 te da je tipkalo T1 otvoreno. Kako su otpori otpornika R1-R4 jednaki, naponi točaka A i B također će biti jednaki i iznosit će točno pola napona napajanja, 2,5 V. U takvoj situaciji, kada nema razlike napona između + i - ulaza operacijskog pojačala, nemoguće je predvidjeti napon njegovog izlaznog priključka, odnosno točke C. U stvarnosti, otpori “jednakih” otpornika uvijek se malo razlikuju pa stoga niti naponi točaka A i B neće biti potpuno jednaki. Pretpostavimo da je napon točke A malo viši od napona točke B, bit će dovoljna i razlika od tek nekoliko mV. Svojim velikim pojačanjem, operacijsko pojačalo multiplicirat će ovu razliku i postaviti izlazni priključak na najviši napon na koji može, na 5 V. Isto tako, ako je napon točke A samo malo niži od napona točke B, izlazni napon operacijskog pojačala bit će 0 V. Niti jedno od ovih stanja nije potpuno stabilno. Zamislimo neku smetnju koja će samo malo poremetiti napone ulaznih priključaka: operacijsko pojačalo će je jako pojačati i napon izlaznog priključka će nekontrolirano “skakutati” između 0 i 5 V. Otpornik R5 sprječava takvo ponašanje. Preko njega se ostvaruje “povratna veza” s izlaza na + ulaz, koja osigurava da sklop zadrži stanje u koje je postavljen. Ako je ulazni napon točke A, kako smo pretpostavili, tek malo viši od napona točke B, izlazni napon će biti 5 V pa će preko otpornika R5 poteći neka struja prema točki A. Drugim riječima, mogli bismo reći kako su u tom slučaju R3 i R5 paralelno spojeni. Zbog toga će napon točke A porasti na 2/3 napona napajanja, tj. na oko 3,3 V, dok točka B ostaje na svojih 2,5 V. Nastala je znatnija naponska razlika među potencijalima točaka A i B pa je ovakvo stanje sklopa stabilno. Pretpostavimo sada suprotnu situaciju u kojoj je napon točke A tek malo niži od napona točke B. Izlazni napon operacijskog pojačala sada će biti 0 V pa će preko otpornika R5 poteći neka struja iz točke A prema masi (masom nazivamo referentni napon, najčešće je to 0 V). Drugim riječima, mogli bismo reći kako su u ovom slučaju

R4 i R5 paralelno spojeni. Zbog toga će se napon točke A sniziti na 1/3 napona napajanja, tj. na oko 1,7 V, dok točka B i dalje ostaje na svojih 2,5 V. Ponovo je nastala znatnija naponska razlika među potencijalima točaka A i B pa je i ovakvo stanje sklopa stabilno. Zaključujemo kako sklop sa Slike 9. ima dva stabilna stanja: jedno u kojem je izlazni napon operacijskog pojačala 5 V i drugo, kada je taj napon 0 V. Prijelaz iz jednog u drugo stanje postižemo kratkotrajnom promjenom potencijala ulaznih priključaka operacijskog pojačala, a postignuto stanje onda pojačalo samo osigurava povratnom vezom ostvarenom preko otpornika R5. Sada još samo moramo pronaći jednostavan način za promjenu stanja. Tome će poslužiti tipkalo T1 i kondenzator C1. Evo kako prebacivanje stanja radi: Kondenzator C1 je preko otpornika R6 povezan na izlaz operacijskog pojačala, pa je napon kondenzatora u svakom trenutku jednak izlaz nom naponu. Konkretno, ako je izlazni napon 5 V, i napon na kondenzatoru će također biti 5 V. Zatvorimo li kratkotrajno tipkalo T1, isti napon će se pojaviti u točki B. U tom trenutku će potencijal točke A (= 3,3 V) biti niži od potencijala točke B (= 5 V) pa će operacijsko pojačalo promijeniti stanje i izlazni napon će postati 0 V. Pritom će se i napon na kondenzatoru promijeniti, ali to više nije bitno: povratna veza preko otpornika R5 zadržat će komparator u novom stanju. To novo stanje podrazumijeva da će se, čim otvorimo tipkalo, kondenzator preko otpornika R6 potpuno isprazniti i napon na njemu će pasti na 0 V. Zatvorimo li sada ponovo kratkotrajno tipkalo T1, potencijal točke B past će na 0 V, potencijal točke A (= 1,7 V) bit će viši od njega i sklopka će opet promijeniti stanje: izlazni napon će “poskočiti” na 5 V. Ovdje moramo naglasiti da operacijsko pojačalo mijenja stanje u trenutku kada zatvorimo tipkalo T1. Dugotrajno držanje tipkala zatvorenim neće utjecati na ponovnu promjenu stanja, jer se kondenzator brzo “izbije” i poprimi napon oko 2,5 V, koji uobičajeno vlada u točki B. To je osigurano i izborom otpornika R6, čiji je otpor znatno veći od otpora ostalih otpornika. Zbog toga je utjecaj tog otpornika na rad sklopa, tijekom vremena u kojem je tipkalo T1 zatvoreno, zanemariv.

Kako bismo mogli pratiti promjenu stanja operacijskog pojačala, dodali smo svjetleću diodu D1. Ona će zasvijetliti kada izlazni napon bude 0 V, a ugasit će se kada je izlazni napon 5 V. Pritiscima na tipkalo T1 LED-icu ćemo naizmjenično paliti i gasiti. Želimo li opisani sklop iskoristiti kao elektroničku sklopku, dovoljno je dodati dva tranzistora prema shemi sa Slike 10. Ovdje tranzistor Tr1 igra ulogu sklopke, dok Tr2 ima ulogu

Slika 10. “Pravu” elektroničku sklopku dobit ćemo ako sklopu sa Slike 9. dodamo još dva tranzistora

strujnog pojačala – on osigurava da Tr1 ne optereti previše izlaz operacijskog pojačala. Kada je izlazni napon operacijskog pojačala 5 V, Tr1 je u zapiranju (ne vodi struju, sklopka je otvorena). Kada je izlazni napon operacijskog pojačala 0 V, Tr1 je u zasićenu (u stanju vođenja, sklopka je zatvorena). LED-ica D1 ponovo pokazuje je li sklopka uključena ili nije. Na izlaz možemo spojiti i neki drugi elektronički sklop i pritiscima na tipkalo T1 naizmjenično ga uključivati i isključivati, kako se to radi i u “pravim” uređajima, poput TV-prijamnika ili mobitela. Sklop sa Slike 10. može dati izlazne struje do 500 mA; za veće struje treba umjesto BC327 upotrijebiti neki snažan tranzistor ili relej. Želite li provjeriti radi li zaista elektronička sklopka tako kako je opisano, izradite je na eksperimentalnoj pločici (Slike 11. i 12.). Kao komparator IC1a možete upotrijebiti dva integrirana kruga, TLC272 ili TL062. Svaki od njih sadrži po dva operacijska pojačala, od kojih koristimo samo jedno (pogledajte skicu na Slici 9. desno). Drugo će nam možda zatrebati u nekom od sljedećih projekata... Napomena: Na “pravom” sklopu također ćete moći izmjeriti jesu li naponi u pojedinim točkama zaista onakvi kako smo predvidjeli. Normalno je očekivati manja odstupanja; npr., napon izlaznog priključka operacijskog pojačala neće u potpunosti moći dosegnuti navedene vrijednosti, 0 i 5 V, nego će im se samo približiti. Ako se napon napajanja razlikuje od 5 V, i svi drugi naponi će se razlikovati od navedenih, a sklop će opet raditi dobro. Mr. sc. Vladimir Mitrović

Slika 11., Slika 12. Elektronička sklopka na eksperimen talnoj pločici

Oznaka IC1 Tr1 Tr2 R1-R5 R6 R7 R8 C1 D1

Vrijednost TLC272 ili TL062 BC327-40 BC559 22 kΩ 47 kΩ 1,5 kΩ 1 kΩ 220 nF LE-dioda, 2 mA

Tablica 1: Popis dijelova

Kom. 1 1 1 5 1 1 1 1 1

Zašto Visualino? U prošlim ste nastavcima upoznali digitalne ulaze Arduina. Naučili ste kako se upotrebljavaju otpornici “pull-down” i “pull-up”. Nakon što ste sagradili i ispitali sklop s dvije LED-ice i dvije tipke, na kraju lekcije u prošlom nastavku postavljeno je pitanje: Što se dešava kad su istovremeno pritisnute obje tipke? Zašto tako? Odgovor je jednostavan. Pogledajte u prošlom nastavku program sa Slike 37. Primijetite na koji se način odvija program unutar petlje. Najprije se provjerava tipka SW(7), a potom tipka SW(5). Iz tog razloga kad istovremeno pritisnete obje tipke uvijek žmirka LED(8) jer je prva u nizu. 1.3.1. Spojite jednu LED-icu i jedan serijski otpornik od 220 Ω na 11. nožicu Arduina.

ARDUINO + VISUALINO

Dva krajnja stanja su: - 0 => što odgovara digitalnom stanju LOW, - 255 => što odgovara digitalnom stanju HIGH, ali moguća su i sva druga stanja između 0 i 255. 1.3.2. Neka se LED(11) usporeno pali:

Slika 39. Program

Slika 40. Ovaj se blok nalazi u “Pin functions”. Proziva analogni izlaz na Arduinovoj nožici koja nosi oznaku ~.

1.3.3. “Fading” – blijeđenje ili izbljeđivanje sjaja LED(11).

Slika 38. Montažna shema

PWM – “Pulse Width Modulation” (modulacija širine impulsa). U ovom ćete primjeru PWM koristiti za povećavanje i smanjivanje sjaja LED-ice. Samo je neke izlaze Arduina moguće ugoditi na tu analognu funkciju. To su nožice 11, 10, 9, 6, 5 i 3. Na Arduinovoj su pločici ove nožice označene znakom ~.

Slika 41. Program

1.4.1. Spojite dvije žute LED-ice i dva serijska otpornika od 220 Ω na 11. i 9. nožicu Arduina te jednu crvenu LED-icu i jedan serijski otpornik od 220 Ω na 10. nožicu Arduina.

Lekcija 3. 2.0.1. Spojite jednu LED-icu i jedan serijski otpornik od 220 Ω na 11. nožicu Arduina te jedan potenciometar od 10 000 Ω (10k Ω) na nožice 5V, GND i A0 Arduina.

Slika 42. Montažna shema

1.4.2. Simuliranje treperenja vatre. Upotrijebite naredbu “Random between”. Slika 45. Montažna shema Slika 43. Ovaj se blok nalazi u “Math”

“Random between 0 and 255” generirat će jedan slučajan broj u rasponu od 0 do 255, a “Random between 0 and 100” generirat će jedan slučajan broj u rasponu od 0 do 100 i tako dalje.

Na Arduinovoj pločici postoji šest analogno-digitalnih pretvornika: A0, A1, A2, A3, A4 i A5. To su ustvari analogni ulazi koji čitaju vrijednosti od 0 V do 5 V (volti). Analogne se vrijednosti pretvaraju u 1024 različita binarna broja, od 0 do 1023. Razlika između dva susjedna binarna broja jednaka je analognoj vrijednosti od 4,8 mV (milivolti), a to je ujedno i najniža vrijednost napona koju Arduinovi analogni ulazi mogu razlučiti.

Slika 44. Program

Vježbajte s promjenom trajanja vremena kod naredbe Wait (ms), na primjer generirajte slučajne brojeve od 100 do 250.

Slika 46. Potenciometar

Potenciometar priključen na napon od 5 V daje na srednjoj nožici (klizaču) bilo koji napon u rasponu od 0 V do 5 V ovisno o položaju klizača. Pogledajte Sliku 47.

MLADI PODUZETNICI

Slika 47. Elektronička shema

2.0.2. Neka se zakretanjem klizača potenciometra R(A0) mijenja sjaj LED(11).

Slika 48. Program

Slika 49. Ovaj se blok nalazi u “Math”. Omogućava raču nanje

Slika 50. Ovaj blok nalazi se u “Pin functions”. Proziva određenu nožicu analogno-digitalnog pretvornika s Arduinove eksperimentalne pločice

Slika 51. Ovaj se blok nalazi u “Zum bloqs”. “Potentiometer” => potenciometar

Igrača konzola iz Karlovca Lijepe ponude od renomiranih svjetskih tvrtki dobio je nedavno Karlovčanin Albert GAJŠAK za svoju inovaciju – igraču konzolu. Hvale vrijedan projekt nudi niz mogućnosti početnicima u radu od sastavljanja – programiranja do igre. “Sve je počelo u karlovačkoj Zajednici tehničke kulture, u prizemlju zgrade u kojoj stanujem, kamo me je odveo ga otac Zoran, inače predavač na Tehničkoj školi u Karlovcu, odveo kada sam imao 11 godina. On se bavio fotografijom, a ja sam pokraj njega radio neke svoje stvari; nešto sam slagao, projektirao, lemio, sastavljao. Tata mi je puno toga objasnio, a ostalo sam naučio sam, preko interneta i to je najveća prednost koji mladi danas imaju u odnosu na prijašnje generacije.” Izjavio je 19. godišnji Albert.. MO

Napomena! Rekli smo da se vrijednosti s potenciometra pretvaraju u 1024 različita binarna broja, a u prošloj je lekciji rečeno da AnalogWrite prihvaća 256 binarna broja. Radi te razlike treba pročitanu vrijednost promjenljive “Potenciometar” podijeliti sa 4. Ovime su više-manje obrađene sve nožice Arduina. U sljedećim će nastavcima Male škole programiranja biti prikazani razni primjeri njihova korištenja. Marino Čikeš, prof.

Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM-nastavi – Fischertechnik (8) Nastavak savladavanja različitih izazovnih problemskih zadataka: konstruiranje, povezivanje (ožičavanje) i izrada algoritamskih rješenja uz pomoć programskog jezika RoboPro sljedeći je neizostavan korak u razvoju svakog robotičara. Zadatak_1: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) koji prikazuje rad logičkog sklopa “NE”. Lampica svijetli sve dok tipkalo nije pritis nuto i pritiskom na tipkalo lampica ne svijetli. Intenzitet svjetlosti lampice je maksimalan, vrijednost 8. Iz tablice stanja vidljivo je kako radi logički sklop “NE”. Tablica stanja za logički sklop “NE” I1 O1 0 1 1 0

STEM

i jedno izmjenično tipkalo (I1) kao na Slici 1. Lampicu spajamo jednim vodičem na izlaz O1 i drugim u uzemljenje (⊥). Tipkalo spajamo jednim vodičem na digitalni ulaz I1 u (3) i drugim u uzemljenje (⊥) u (1). Programsko rješenje potrebno je pohraniti na tvrdi disk računala pod imenom Zadatak_1. Elementi koje upotrebljavamo za spajanje s TXT-sučeljem identični su elementima izrađenog programa. Prenesimo program s računala na TXT-sučelje i isprobajmo kako radi.

Slika 1. NOT Fischertechnik Slika 3. Program NOT Fischertechnik

Slika 2. Elementi NOT Fischertechnik

Spajanje elemenata s TXT-sučeljem: Za izradu problemskog zadatka spojite jednu lampicu (O1)

Na početku programa postavili smo element odluke tipkalo (I1) koji je građen od jedne ulazne i dvije izlazne grane. Program provjerava stanje tipkala i ako nismo pritisnuli tipkalo (0), program nastavlja izvršenje, uključuje (1) lampicu O1 (Slika 4.) i lampica svijetli. U slučaju da pritisnemo (1) tipkalo I1, program prolazi drugom granom, isključuje (0) lampicu O1 (Slika 5.), lampica ne svijetli. Tablica stanja je potpuno zadovoljena. Ako nemamo dijelove za spajanje ili nemamo dovoljno vremena za spajanje hardvera, programsko rješenje možemo provjeriti pomoću alata za testiranje sučelja (interfacea) koji je smješten na alatnoj traci programa RoboPro. Postupak testiranja je jednostavan: 1. Podesimo način rada bez sučelja (Simulation),

Slika 4. Test 1 NOT Fischertechnik

Slika 5. Test 2 NOT Fischertechnik

2. Pokrenemo alat (Test Interface) za testiranje rada sučelja i spojenih elemenata, 3. Pokrenemo izvršavanje programa alatom (Start program) i 4. Mijenjamo ulazne veličine, uključujemo i isključujemo tipkala (I1, I2) i pratimo tok provedbe programa. Ako program izvršava zahtjeve iz pripadajuće tablice stanja, programsko rješenje je dobro. Napomena: Moguće je dobiti različita programska rješenja za iste zadatke. Zadatak_2: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) koji prikazuje rad logičkog sklopa “I”. Spajanje je identično kao u Zadatku_1 uz dodatak još jednog izmjeničnog tipkala koje spajamo sa sučeljem na ulaz I2.

Struja će poteći i lampica će zasvijetliti samo kada su oba tipkala (I1, I2) pritisnuta (1). U svim drugim slučajevima, lampica ne svijetli (0). Intenzitet svjetlosti lampice je maksimalan, vrijednost 8. Tablica stanja za logički sklop “I” I1 I2 O1 0 0 0 0 1 0 1 0 0 1 1 1 Spajanje elemenata s TXT-sučeljem: Za izradu problemskog zadatka spojite jednu lampicu (O1) i dva izmjenična tipkala (I1, I2) kao na Slici 6. Lampicu spajamo jednim vodičem na izlaz O1 i drugim u uzemljenje (⊥). Tipkala spajamo vodi-

Slika 6. AND Fischertechnik

čima na digitalne ulaze I1 i I2 u (3) i drugim u uzemljenje (⊥) u (1). Potrebno je paziti na redoslijed spajanja dvaju tipkala, kao i na raspored elemenata na ploči za spajanje u odnosu na sučelje i izvor napajanja. Urednost i preglednost izrade ožičenja olakšava kontrolu, otkrivanje i otklanjanje mogućih kvarova.

Programsko rješenje potrebno je pohraniti na tvrdi disk računala pod imenom Zadatak_2. Elementi koje upotrebljavamo za spajanje s TXT-sučeljem identični su elementima izrađenog programa. Prenesimo program s računala na TXT-sučelje i isprobajmo kako radi. (Vidi Slika 8. Test AND) Napomena: Ako imate TX-sučelje ili starije generacije postupak spajanja je identičan za sve zadatke. Zadatak_3: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) koji prikazuje rad logičkog sklopa “ILI”. Spajanje elemenata identično je kao u Zadatku_2 i ne moramo ništa mijenjati.

Slika 9. OR Fischertechnik

Promotrimo li tablicu stanja za logički sklop “ILI”, vidimo da postoje četiri moguća stanja na izlazu. Lampica ne svijetli jedino onda kada oba tipkala (I1, I2) nisu pritisnuta (0). U svim ostalim slučajevima lampica (O1) svijetli (1). Intenzitet svjetlosti lampice je maksimalan, vrijednost 8. Tablica stanja za logički sklop “ILI” I1 I2 O1 0 0 0 0 1 1 1 0 1 1 1 1

Slika 7. Program AND Fischertechnik

Slika 8. Test AND Fischertechnik

Zadatak_4: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) kojim omogućavamo potpunu kontrolu dviju lampica (O1, O2) uz pomoć dva tipkala (I1, I2). Pritiskom na tipkalo 1 pali se narančasta lampica (O1), a pritiskom na tipkalo 2 pali se plava lampica (O2). Proces je moguće ponavljati, a intenzitet svjetlosti lampice je maksimalan.

Slika 10. Program OR Fischertechnik

Programsko rješenje potrebno je pohraniti na tvrdi disk računala pod imenom Zadatak_3. Možemo iskoristiti kod programskog rješenja prijašnjeg zadatka gdje moramo promijeniti stanja lampica prema tablici stanja. Prenesimo program s računala na TXT-sučelje i isprobajmo kako radi.

Slika 13. 2L 2T Fischertechnik

Spajanje elemenata s TXT-sučeljem: Za izradu problemskog zadatka spojite narančastu lampicu na izlaz (O1), plavu lampicu na izlaz (O2), dva izmjenična tipkala na ulaze (I1, I2) kao na Slici 13.

Slika 11. Test 2 OR Fischertechnik

Slika 12. Test 3 OR Fischertechnik

Slika 14. Program 2L 2T Fischertechnik Slika 16. SEMAFOR elementi Fischertechnik

Programsko rješenje potrebno je pohraniti na tvrdi disk računala pod imenom Zadatak_4. Zadatak_5: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) kojim osiguravamo upravljanje i kontrolu rada semafora. Pritskom tipkala 1 program se izvršava zadanim redoslijedom, a pritisnemo li tipkalo 2 program završava s radom.

Slika 15. SEMAFOR Fischertechnik

Crveno (O1) i zeleno (O3) svjetlo imaju period koji svijetli četiri sekunde, a žuti (O2) period svijetli jednu sekundu. Crvenu žarulju spoji na O1, žutu lampicu spoji na O2, zelenu lampicu spoji na O3. Tipkala spoji na ulaze I1 i I2. Programsko rješenje spremi kao Zadatak_5. Nakon spajanja zadanih elemenata, potrebno je provjeriti rad svakg pojedinog elementa. Nakon ovog koraka pristupamo izradi programa po zadanim uvjetima našeg zadatka. Početak programa čeka na pritisak tipkala 1. Nastavak programa zahtijeva precizno zadati pojedine periode rada semafora. Lampice crvena i žuta moraju biti usklađene pravilnim ritmom. Da bismo ostvarili rad crvenog svjetla od 4 sekunde, moramo programski odrediti na početku crveno svjetlo 3 sekunde i zbrojiti dodatno crveno sa žutim svjetlom 1 sekundu. Završetak programa omogućen je pritiskom na izmjenično tipkalo 2. Ako nije tipkalo 2 pritisnuto, program nastavlja rad u zadanom modu.

Slika 17. Program SEMAFOR

Zadatak_6: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) kojim ćeš osigurati upravljanje i kontrolu rada semafora poslije 16 sati. Pritskom tipkala 1 program se izvršava u poslijepodnevnom modu zadanim redosljedom. Pritisnemo li tipkalo 2 program započinje jutarnji ritam rada koji je identičan kao u prethodnom zadatku 5, kao i spajanje zadanih elemenata. Poslijepodnevni ritam definiran je tako da crveno svjetlo radi 5 sekundi, žuto 2 sekunde, zeleno 10 sekundi. Spremi program kao Zadatak_6. Prebaci program na TXT-sučelje i provjeri radi li ispravno prema zadanim uvjetima. Petar Dobrić, prof.

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

UMJETNA RASVJETA obična kućna žarulja Nastavljamo priču o svjetlu, i to o onom koje nam daje obična kućna žarulja. Te žarulje, najčešće kruškaste, imaju različitu temperaturu, ovisno o jačini. Žarulja od 40 W ima temperaturu 2600 kelvina, od 75 W 2800, a od 100 W ima 2900 kelvina i tako sve do 3200 kelvina. Dakle, ako snimamo motive u kući, najprije trebamo u programu aparata namjestiti “white balance” na ikonicu žarulje ili sami regulirati vrijednost kelvina na vrijednost sijalice pod kojom snimamo. Pored kruškastih žarulja imamo i druge vrste svjetla, npr. fluorescentno, a ono ima drugačiju temperaturu i o tome trebamo voditi računa. Ako nam se različita svjetla u istoj sceni miješaju, odlučit ćemo se za ono koje je dominantno.

Prostor našega stana i sve što je u njemu bezgraničan je izvor motiva za fotografiranje. Vrlo rijetko fotografiramo prostor koji nas svakodnevno okružuje – kao, to nam je i suviše poznato i tu nema ništa zanimljivo za foto-

grafiranje. To je pogrešan način razmišljanja i trebamo razmišljati sasvim drugačije. Nema toga što nije zanimljivo za fotografiranje, samo je stvar kako to radimo. Dakle, pitanje je kako, a ne što fotografirati. Upravo je ovo

način za vježbanje našeg oka za uočavanje i izdvajanje bitnoga iz vizualne stvarnosti koja nas okružuje. Ako tom izoštravanju oka pridodamo i suvislo korištenje odgovarajućega objektiva, sigurno ćemo iz toga uobičajenoga i svakodnevnoga miljea izvući motive koji će

fotografski zablistati. Ovakvim načinom rada potvrdit ćete svoju originalnost i kreativnost. Kako se kaže, od jutra pa do mraka trebamo promatrani svijet pretvarati u fotografije.

Fotografija uredno posloženih čaša s čipkastom podlogom i zdjela voća na prethodnoj stranici, autorice Elme Duić dobar je primjer sa svakodnevnim motivima koji su tu oko nas i koje s lakoćom pretvaramo u fotografije vrijedne pažnje.

Naš prostor dnevnoga dobar su primjer domišljatosti fotografa koji je s malo truda boravka, kuhinje ili radne napravio portrete dragih ukućana. sobe može doista biti fotografski poligon za eksperimente. To je prilika da bez žurbe ili ikakvoga izvanjskog pritiska na miru režiramo scenu i snimimo je. Pomoću priručnoga inventara – stolne lampe, tableta ili mobitela režirat ćemo svjetlo i napraviti impresivnu fotografiju. Ova dva portreta

POGLED UNATRAG PENTACON SIX Evo još jednog ljepotana tvrtke Pentacon iz Dresdena. U prošlom broju predstavio sam Prakticu, a u ovom broju predstavljam fotoaparat PENTACON SIX s veličinom negativa 6x6 cm. Imao je sve performanse profesionalnoga aparata, a po cijeni su ga mogli kupiti i autori sa skromnijim budžetom. Aparat je dosta robusne izrade pa je trebalo snage i spretnosti za rukovanje njime. Prostor za mjesto penta prizme mogao se mijenjati pa se po potrebi montiralo šaht-tražilo. Poklopci šaht-tražila, kada su otvoreni, služe kao sportsko tražilo, a na njegovom manjem dijelu montirano je i povećalo koje je olakšavalo preciznost izoštravanja slike. Srednje formatni fotoaparat proizvodio se od 1956. do 1992. godine u nekoliko modela, ali svi su koristili roll-film oznake 120 ili 220. Po dodatnoj opremi koja se proizvodila za njega bio je u profesionalnom statusu. Cijeli koncept aparata zasnivao se na dizajnu jednookih refleksnih fotoaparata za lajka-film. Aparat se isporučivao s kvalitetnim standardnim objektivom Carl Zeiss, 80 mm sa svjetlosnom jačinom 2,8. Blenda je bila u rasponu od rečene 2,8 pa do 22, a brzina zatvarača od 1 sekunde pa do 1 tisućinke uz obavezni B. Za aparat su se proizvodili i kvalitetni širokokutni objektivi od 50 mm, teleobjektiv od 120 mm. S ovako velikim negativom i kvalitetnom optikom bio je omiljen i kod profesionalaca za snimanje reklamne fotografije, a i kod amatera jer je veličina negativa osiguravala kvalitetna i velika povećanja. U zadnje modele bio je ugrađen i svjetlomjer što ga je činilo još pouzdanijim i traženijim aparatom.

Istog Duško Žorž

ANALIZA FOTOGRAFIJA

Završio je školu za fotografe u Rijeci i uz oca Bogomira usavršava zanat u obiteljskom fotostudiju “Foto Belveder” u Rijeci. Već 1961. godine u Zagrebu izlaže kao član Foto kluba “Color” svoju prvu fotografiju. Uz rad u fotostudiju aktivno izlaže na izložbama umjetničke fotografije i do sada je izlagao na više od 400 skupnih i 40 samostalnih izložbi. Fotografije su mu bile izložene u Argentini, Austriji, Bugarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Francuskoj, Italiji, Koreji, Mozambiku, Sloveniji i Švedskoj. Članom Hrvatskog društva likovnih umjetnika postaje 1990. i od tada redovito sudjeluje u njegovu izlagačkom programu. Fotografije su mu objavljene u mnogim stručnim publikacijama, knjigama, katalozima i prospektima.

Uz fotografiju aktivno se bavi i snimanjem dokumentarnih filmova. Pet godina surađuje kao snimatelj na HTV-u, a devet godina predaje Fotografiju kao učitelj praktične nastave na Prirodoslovno-grafičkoj školi u Rijeci. Stalni je suradnik u muzejima i drugim kulturnim ustanovama u Rijeci. Izvrstan je poznavatelj fotografskoga zanata što mu je olakšalo ostvarivanje fotografskih ideja u doba analogne fotografije. U svom radu puno je eksperimentirao, istraživao i propitivao medij fotografije iz čega su proizašli projekti doslikavane i kolažirane fotografije. Živi i radi u Rijeci s vrlo dinamičnom izlagačkom aktivnošću.

Savršen dan Bio je sunčan, praznični dan. Tina i Jon iskrali su se iz svojih kuća – da nikoga ne probude – rano ujutro i našli se – po dogovoru – u šumarku na izlazu iz sela. Poljubili su se u dubokoj sjeni starih kvrgavih stabala i onda, držeći se, pohitali preko livade, kroz travu do pojasa i crveno, bijelo, žuto i plavo cvijeće u kojem su mirisali kasno ljeto, jarko sunce i nadolazeće kiše, do puta što je vodio u gradić i na sajam. *** Kad su stigli na sajam dočekale su ih tezge prepune sočnih slasnih plodova i mirisnih sireva na grubim prostirkama i još toplog kruha i slatkog peciva u košarama, tako hrskavog pod zubima. Vesele prodavačice mahale su im i dozivale ih neka kupe nešto, žongleri i akrobati pokazivali su okupljenoj masi svoje vještine s loptama i čunjevima i na trampolinima. Tina i Jon probijali su se kroz mnoštvo, zastajali bi pred tezgama, divili se izvođačima, plesali na podiju podig nutom nasred sajmišta, pod zelenim i zlatnim zastavama kasnog ljeta. Kasnije, zapuhani, oznojeni pod toplim suncem, navalili su na peciva i zapržene kobasice i hladne sokove. Punih trbuha, gledali su razdraganu masu kako se giba, poput trave koju povija vjetar. Vesela glazba zvala ih je iznova na ples i plesali su, Tina i Jon, smijali se, radovali plodnom ljetu i suncu i vjetru što je šuštao u krošnjama i šaputao u travi i ugodno rashlađivao zagrijana tijela. Tako je već došlo predvečerje. Tina i Jon šetali su sajmom, u koji se već uvlačio smiraj nakon cijelog dana veselja. “Pogledaj”, pokaže Jon veliki šator. “Pokretne slike!” “Ne znam kad sam ih zadnji put gledala”, usklikne Tina. Dotrčali su do plakata. Bila je to jedna od onih predstava koje su zvali predstave iz budućno-

SF PRIČA

sti. Na plakatu, odvratno je čudovište raširenih udova i razjapljenih slinavih čeljusti prijetilo mladoj djevojci. Iz daljine, u pomoć joj je pristizao hrabri zvjezdoplovac, tjeran kroz studeni svemir raketama na leđima. Tina i Jon se pogledaju. Jon posegne u džep, ostalo im je taman za ulaznice i grickalice. Trenutak kasnije, stajali su u redu pred blagajnom, tek malom tezgom na ulazu u šator, ispunjen sklopivim drvenim stolcima. *** Dok je predstava završila, nad gradić se već navukla večer. Tina i Jon pošli su putem kući: čekalo ih je dosta pješačenja, ali nisu marili. Bili

su mladi i veseli i ugodno siti, umova još ispunjenih šarenilom pokretnih slika. “Čudovište je baš bilo strašno”, primijeti Tina, toliko da razbije tišinu noći. Sajam je već bio daleko za njima, utonuo u mrak. “Ne boj se”, reče Jon. “Ako se pojavi, ja ću te spasiti.” “Ti?”, nasmije se Tina. “A zašto bih ja morala biti ta koju će napasti čudovište?”, zadirkivala ga je. “Zašto ne bih ja spašavala tebe?” “Ti mene?”, smijao se Jon. Nadvio se nad Tinu. “A što ako sam ja čudovište?” Tina se nasmijala i potrčala putem. Jon je trčao za njom. Smijali su se i vriskali i konačno ju je Jon sustigao i uhvatio i oboje su završili u visokoj travi i pali su, radosni, u travu, jedno drugome u zagrljaj. *** Kasnije, kad je vjetar otpuhao znoj s isprepletenih tijela, Tina se zagledala u nebo posuto bezbrojnim zvijezdama. “Što gledaš?”, tiho je upita Jon, grickajući stabljiku trave. Uvijek je pred tolikim zvijezdama osjećao neki nejasan nespokoj. Bio je svjestan beskraja nad sobom i to je činilo da se osjeća beznačajan, sićušan pred tolikim udaljenostima. “Pitam se ima li gore koga?”, prošapće Tina. “Poput nas?”, pogleda Jon u zvijezde. Jedna padalica ostavila je oštar jarki rez za sobom prije no što je utrnula. “Da i ne”, odvrati Tina. “Da i ne?” “Da poput nas, utoliko što misle i vesele se i vole. I ne poput nas, jer ne moraju izgledati kao mi. Tko zna, možda su sličniji onom strašnom čudovištu iz predstave.” Jon ništa ne odgovori. Gledao je zvijezde, daleke, treperave, hladne točkice svjetla. Divovske vrele kugle, znao je iz škole, što bljuju energiju u svemir, energiju što znači život, ljubav, radost. “Znaš”, pogleda on Tinu. “Mislim da gore mora biti nekoga poput nas. Toliko zvijezda, toliko planeta... Siguran sam da na mnogo njih baš sada, u ovom trenutku, dvoje poput nas leži u travi i gleda zvijezde i pita se ima li gore koga?” “Ti to mene...?”, Tina se uspravi i pogleda Jona, koji se jedva suzdržavao da ne prasne u smijeh, a onda skoči i obuhvati ga nogama i poljubi, radosna, puna želje da se još jednom s njim povalja u travi.

Odjednom, nebom se prolomi dubok prasak, poput kakvoga groma. Preplašeni, Tina i Jon pogledaju uvis. Plameni trag parao je zvjezdani svod prema njima. Od njega se odvojilo nekoliko plamičaka, da bi odmah utrnuli. Tina krikne: trag ih tutnjeći preleti, nisko, sasvim nisko, pa se sruši uz još jedan gromoglasan prasak. “Pao je u močvarama!”, skoči Jon na noge, grabeći odjeću. “Požuri!”, pogleda on Tinu. Trenutak kasnije, trčali su kroz livadu prema močvarama, nepogrešivo vođeni treperavim sjajem vatri. *** Lica su im bila osvijetljena vatrama što su gorjele posvuda uz rub vode. Jedno stablo ležalo je prelomljeno. Otkinuti komadi... nečega... žarili su se, zagrijani trenjem kroz zrak. “Što je to?”, tiho će Jon. Pred njima, u plitkoj vodi zarasloj u busenje močvarnih trava, bio je sivi elipsoid, zabijen u mekano tlo, išaran crnim tragovima, vreo. Oko njega šištalo je i kovitlala se para. “Nije meteor”, odmahne glavom Tina. “Prepravilan je i ima te oznake... i pogledaj ove komade okolo... kao da su nekakva krilca!” “Nekakva zvjezdana lađa. Ali izgleda prenapredna da bi bila neka naša kapsula”, složi se Jon. Već dva desetljeća, njihovi su znanstvenici lansirali zvjezdoplovce u okruglim i konusnim kapsulama. Jon je znao kako je ‘zvjezdoplovac’ bio pomalo ambiciozan naziv: putnici bi se redovito vraćali za nekoliko dana, nakon što bi malo kružili u orbiti. Jon zakorači naprijed. Vrelina se jedva dala podnijeti. “Pazi!”, uhvati ga Tina. “Znaš da okolo ima živog blata!” Osvrnula se oko sebe. Ugledala je jednu odlomljenu granu, podigla je i otkinula s nje manje grančice. “Probaj tlo pred sobom!” Jon uzme granu, zabode je u vlažnu zemlju, napravi oprezan korak prema vreloj olupini. U tom trenutku, uz prasak, s tijela olupine odskoči poklopac. Eksplozivni naboj odbacio ga je visoko i on padne negdje u travu iza njih. Tina i Jon napeto se pogledaju. “Netko je unutra”, prošapće Jon sa strepnjom. Radije bi da nije bio u pravu. “Netko tko se pitao ima li koga gore”, procijedi Tina. Srce joj je obuzela zebnja. Dobila je odgovor koji je tražila.

“Zašto ne izlazi?”, upita Jon. Stezao je granu, ne više kao pipalicu za gaženje po podmukloj močvari, već kao oružje. “Možda je povrijeđen.” Odjednom, kroz otvor se promoli... ud. Mogao je biti samo ud. Neobičan, u nekakvom zaštitnom odijelu, poput kraće šipke koja završava... hvataljkom, pomisli Tina. Jon čvršće stegne granu. Tina ga uhvati svojim krakom i privuče sebi. Stvor se izvukao iz letjelice, preko vrele oplate, i pljusnuo u vodu. Digao se i zateturao kroz paru prema njima. Tina i Jon ustuknu. Stvor iskorači na obalu, pred njih, pa zastane. Neobičan je, pomisli Tina. Imao je dvije noge, baš kao i oni, svaka sa zglobom na sredini. I dva uda, za razliku od njihova četiri. I glavu, pod kacigom. Stvor podigne zaštitni vizir. Tina i Jon mogli su mu vidjeti lice. Blijede kože, samo s dva oka, s okomitim grebenom (nos, shvati Tina) i vodoravnim usnim otvorom pod njim. “Nije kao mi”, skoro će razočarano Jon. “Ali nije ni kao ono čudovište iz predstave”, primijeti Tina s nemalim olakšanjem. Tuđinski zvjezdoplovac stajao je i gledao Tinu i Jona, oboje pomalo zdepastih tijela na dvije stupaste noge, s četiri kraka što su završavala u malim pipcima, poput mekanih prstiju. Glave su im bile pomalo slične zvjezdoplovčevoj, ali s dva velika oka i dva manja, s malim nosom i ustima pod njim. Koža im je bila svijetlozelena, posuta tamnim mrljicama po tjemenu i zatiljku. Zvjezdoplovac se nije micao. Promatrao je Tinu i Jona. Tina i Jon promatrali su njega. Kao da nitko od njih troje nije znao što učiniti. “Ne izgleda povrijeđen”, primijeti tiho Jon. “Ne izgleda ni kao da će nas napasti i pojesti”, ponada se Tina. Da nema zaštitnog odijela, nagađala je, tuđinac bi mogao biti prilično brz u kretnjama i trku. “Da ga odvedemo starješinama?”, predloži Jon. “Sigurno su i drugi vidjeli gdje se srušio”, osvrne se za sobom Tina. “Mislim da će uskoro doći netko iz sela. I redarstvo iz gradića.” “Imaš pravo”, složi se Jon. “Najbolje da pričekamo ovdje.” “Ako on bude htio čekati”, promrmlja Tina. Tuđinski zvjezdoplovac napravi nekoliko koraka, tek da se malo udalji od vode. Tina i Jon odskoče. Za svaki slučaj.

Tini se učini da kroz pucketanje vatri i šištanje pare čuje tiho brujanje. Postajalo je sve glasnije. “Čuješ?”, povuče ona Jona krakom. “Već netko dolazi. Redarstvo, možda.” “Što misliš, što će učiniti?”, upita Tina. Jon samo slegne ramenima. “Valjda će ga odvesti. Negdje na sigurno.” U tom trenutku, novi prasak, visoko iznad i iza njih. Zvjezdoplovac podigne pogled. I Tina i Jon pogledaju uvis. Zvuk motora približavao se putem. Odozgo je prema njima silazila druga letjelica. Činila se slična ovoj što se srušila, ali veća. Tina i Jon gledali su je kako se približava. Bila je brza, klizala je kroz zrak, nošena njima nepoznatom silom, bez krila kao na zrakoplovu i vidljivih motora. U nekoliko treptaja oka, letjelica se zaustavila nad njima. Bila je barem pet put dulja od elipsoida zabijenog u močvaru. Tina i Jon stajali su ukipljeni pod njom. A onda se na njenom trbuhu otvori otvor i iz njega se spuste uprtači i pojas na čeličnom užetu. Zvjezdoplovac se opaše, još jednom pogleda Tinu i Jona, pa im mahne prije no što ga je uže povuklo u letjelicu. Tina i Jon uzvrate mu pozdravom, a onda se otvor zatvori, letjelica ubrza i izgubi se u visini. Ostali su sami. Čuli su vozilo redarstva kako juri putem. “Bolje da nas ne vide ovdje”, dobaci Tina. “Da, cijela noć na postaji baš bi nam pokvarila dan”, složi se Jon. Nisu više čekali. Uskoro su se izgubili u tami, slijedeći samo njima poznate puteljke što vode među livadama i šumarcima do sela. U šumarku pored sela što je bilo na nogama, prije no što će se – koristeći uzbunu – neprimjetno odšuljati svatko svojoj kući, poljubili su se za rastanak. “Hvala ti”, šapnula je Tina. Nije mogla znati hoće li više ikada vidjeti zvjezdoplovca ili njegove drugove. Ali nadala se da hoće. Nisu bili sami u svemiru, i nadala se – ne, bila je sigurna – kako će ih uskoro povezivati nešto više od slučaja, tehničkog kvara, kratkotrajnog susreta na mjestu udesa. I tko zna, možda dvoudi zvjezdoplovci nisu bili jedini, možda će uskoro nebo nad njima biti išarano s tko zna koliko zvjezdanih lađa. “Ovo je bio savršen dan.” Aleksandar Žiljak

Sportovi na vodi

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

Vrlo važnu ulogu u promoviranju sporta imaju članice Hrvatske zajednice tehničke kulture kao što su Hrvatski ronilački savez, Hrvatski jedriličarski savez i Hrvatski kajakaški savez. Po njihovom nazivu zamjetno je kako je njihov rad usmjeren na vodene sportove. No, vratimo se u povijest! Više tisuća godina stari spomenici o sportu, pronađeni na grčkom otoku Kreti, svjedoče o tradiciji tjelovježbenih aktivnosti. U početku, ova pojava s natjecateljskim duhom uglavnom je imala vojni karakter. Krajem XVIII. i u prvoj polovici XIX. stoljeća započeo je proces masovnijeg bavljenja sportom prije svega zahvaljujući povlaštenim društvenim slojevima koji su imali dovoljno slobodnog vremena za vježbanje pojedinih sportskih disciplina i građanstva koje je oponašalo plemiće te počelo uviđati važnost sporta za čovjekovo zdravlje. Sportska natjecanja posebice su došla do izražaja nakon obnove olimpijskih igara započetih još 776. godine prije Krista te nastanka sportskih klubova i međunarodnih sportskih udruženja. Sport je danas popularna i raširena pojava i sastavni dio kulture modernog društva. Oduvijek je imao veliko ekonomsko i političko značenje, od antičkih igara kada su se prekidali ratovi pa sve do današnjih dana kada se sportom promiču države ili se od njega ostvaruju veliki financijski rezultati. Među brojnim sportskim granama posebice su interesantni sportovi na vodi ili u njoj: plivanje, skokovi u vodu, ronjenje, vaterpolo,

Slika 1. Hrvatski jedriličarski savez član je Međunarodne jedriličarske federacije (engl. International Sailing Federation, ISAF) koja je osnovana u Parizu 1907.

skijanje na vodi, surfing, veslanje, kajakaštvo, jedrenje, motonautika, rafting i sportski ribolov. Korištenje vode radi održavanja tjelesne kondicije i boljeg snalaženja u različitim životnim situacijama također ima dugu tradiciju: arheološki nalazi pokazuju kako je plivanje bilo poznato u Egiptu još 2500 godina prije Krista; jahanje na valovima (surfing) poznato je još od prije 3000 godina u zapadnoj Polineziji; vještine skokova u vodu vuku korijene još iz antičkog doba i sl. Zahvaljujući hrvatskim sudentima na europskim sveučilištima, pomorcima i drugim sportskim entuzijastima, većina sportova na vodi nakon svoje početne primjene u svijetu (najviše u Engleskoj) vrlo je brzo našla svoje poklonike i na području današnje Hrvatske: skokovi u vodu spominju se početkom XX. stoljeća kada se uglavnom skakalo i treniralo na rijekama; Veslačko društvo Sava u Zagrebu utemeljeno je 1875., pedesetak godina nakon što je u engles kom gradiću Henleyju na rijeci Temzi održana prva regata; prva vaterpolska utakmica odigrana je na splitskim Bačvicama 1908. (u Engleskoj 1869., a od 1900. na programu je olimpijskih igara); prvo jedriličarsko društvo u Hrvatskoj utemeljeno je u Krku 1876. (u Irskoj 1720.), prvi klub za motonautiku i skijanje na vodi Chromos osnovan je 1969. (u SAD-u 1929.); u Opatiji su 1895. organizirane prve plivačke priredbe, a 1920. na maksimirskom jezeru u Zagrebu održano je prvo međunarodno plivačko natjecanje u Hrvatskoj (u švedskom gradu Upsali osnovano je prvo pli-

Slika 2. Podvodna orijentacija jedna je od niza djelatnosti Hrvatskog ronilačkog saveza, članice HZTK-a

vačko društvo 1796.) i sl. Danas se vodenim sportovima bave Slika 3. Iako se prvi kajak spominje brojni rekreana dalekom sjeveru 1556., sportska tivci i profesinatjecanja u kajaku i kanuu na mirnim onalni sportaši. i divljim vodama nastala su u Engleskoj Z a h v a l j u j u ć i tek potkraj XIX. stoljeća svojoj raznolikosti, vodeni sportovi danas su nezaobilazni i u turističkoj ponudi Hrvatske, a brojni sportaši svojim uspjesima promiču Hrvatsku (Hrvatska vaterpolska reprezentacija je na Olimpijskim igrama 1996. i 2016. osvojila srebrnu, a 2012. zlatnu medalju. Europski je prvak postala 2010., a 2007. svjetski prvak; u kajakaštvu Matija Ljubek osvojio je brojna odličja na različitim međunarodnim natjecanjima; Sanja Jovanović nekoliko je puta obarala svjetski rekord u plivanju; jedriličari Šime Fantela i Igor Marenić osvojili su zlatnu medalju u dvojcu (klasa 470) na zadnjim olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. i dr.). Danas se o vodenim sportovima s jasno definiranim pravilima brinu različite svjetske, kontinentalne i nacionalne organizacije kao što su: Međunarodni veslački savez (Fédération Internationale des Sociétés d’Aviron, FISA); Europska plivačka federacija (Ligue européene de natation, LEN); Međunarodni plivački savez (Fédération Internationale de Natation Amateur, FINA); spomenute članice HZTK-a koje okupljaju više od 350 udruga i dr. Radi dodatne popularizacije vodenih sportova u Fort Lauderdaleu, na Floridi (SAD) 1965. osnovana je Kuća slavnih u vodenim sportovima. U njoj se nalazi i daljinsko plivanje, sportska manifestacija s otoka Hvara, poznatija pod nazivom Faros maraton.

Vijeće Europske unije

Ovogodišnje predsjedanje Vijećem Europske unije (engl. Council of the European Union), od siječnja do lipnja, Bugarska je obilježila prigodnom markom. Jedan od njihovih glavnih ciljeva bit će usredočen na Zapadni Balkan te budućnost kohezijske politike nakon 2020. Od srpnja do kraja godine predsjedanje će biti povjereno Austriji. Prošlogodišnje predsjedanje Vijećem Europske unije, od srpnja do prosinca, Estonija je također obilježila prigodnom markom. Ona se usredotočila na nekoliko ključnih područja

Slika 4. Od siječnja do lipnja Bugarska pred sjeda Vijećem Europske unije, institucije koja predstavlja vlade država članica

Slika 5. Estonsko predsje danje u Vijeću Europske unije u drugoj polovici 2017. imalo je za cilj skre nuti pozornost na nove informatičke mogućno sti u obavljanju svako dnevnih administrativnih poslova

važnih za Europsku uniju kao što su: čist okoliš, sigurnost, korištenje inovativnih tehnologija za gospodarski razvoj i sl. I Maltežani su svoje predsjedanje u prvoj polovici 2017. obilježili markom izdanom u bloku. Osim službenog logotipa malteškog predsjedanja vijećem EU-a koji prikazuje stilizirani malteški križ, na bloku su prikazane i zastave svih članica Europske unije, među njima i hrvatska trobojnica s grbom. Predsjedanje u Vijeću Europske unije, tijelu u kojem države članice izravno ostvaruju svoje interese, mijenja se dva puta godišnje prema unaprijed utvrđenom redoslijedu rotiranja država članica. Sukladno odluci Vijeća EU-a, Hrvatska će predsjedavati od siječnja do lipnja 2020. Vijeće EU-a je institucija koja predstavlja vlade država članica i jedna je od dviju institucija koje predstavljaju zakonodavnu vlast u EU-u. U njemu se nacionalni resorni ministri iz svih zemalja EU-a sastaju kako bi donosili zakone i uskladili politike iz različitih područja poput prometa, obrazovanja, poljoprivrede i financija. Kada Vijeće zasjeda u sastavu šefova država ili vlada, može donositi najviše političke odluke. Da je predsjedanje Vijećem EU-a čast i obveza, svjedoče i brojne marke europskih država koje su predsjedale Vijećem: Italija 2003. i 2014., Slovenija 2008., Poljska i Mađarska 2011. Cipar i Andora 2012., Slovačka 2016. Ove marke će u doglednoj budućnosti biti vrlo važni izvori informacija za učenje o povijesti Europske unije. Ivo Aščić

VELIKI MALI IZUMI

Krplje, skije, saonice i sanjke Okruženi smo brojnim malim i jednostavnim stvarima za koje nam se čini da je potpuno normalno da postoje, da ih imamo i rabimo. Pri tome nam se čini, kako nisu “neka velika mudrost” i da su ih ljudi imali i rabili od davnina. Ipak, bez njih bi nam život bio oskudan i u mnogim potrebama bi nam nedostajali. Takvi su izumi ipak nastali nečijom domišljatosti, trudom i radom te većinom postali opća svojina čovječanstva. Stoga bi ih trebalo nazivati velikim malim izumima, jer su većinom mali po tehničkoj izvedbi, a veliki po koristi koju od njih imamo na svakom koraku. Za hodanje i vožnju po snježnim površinama od davnina se rabe pomagala i vozila kao što su razni oblici krplja, skija, saonica i sanjki.

Danas krplje gotovo jedino rabe planinari, gorska služba spašavanja, lovci i specijalne vojne jedinice. Većinom su ih iz uporabe potisnule skije za hodanje.

Skije

Skije (staronorveški skið: daska; iz kojega su u raznim inačicama ušle u mnoge jezike), pomagalo za hodanje, klizanje ili vožnju po snijegu ili vodi. Skije su nastale u polarnim krajevima Europe prije nekih 8 000 do 6 000 godina, vjerojatno razvojem iz drvenih krplji. Prvotno su to bile samo ravne, uglađene daske, a ubrzo im je prednji dio savijen prema gore da bi se izbjeglo ubadanje u snijeg. Skije su se od toga vremena znatno usavršile.

Krplje

Krplje su već gotovo zaboravljeno pomagalo za hodanje po mekoj podlozi. U osnovi to je proširen potplat obuće, koji sprječava propadanje pri kretanju po mekoj podlozi kao što je snijeg ili močvarno tlo. Načinjene su od prepletenoga granja, kore drveta, dasaka te kožnih ili teks tilnih vrpci unutar drvenoga okvira i sl. Mogu biti jednake za obje noge, a mogu biti različite. Vezanjem se pričvršćuju za obuću. Snježne su se krplje rabile od davnina pri pješačenju u snježnim krajevima Europe, Azije i Amerike, osobito u lovu, skupljanju ogrjeva i sl. Obuća Ötzija ili Ledenoga čovjeka, prije više od pet tisuća godina, bila je u obliku krplji.

Ilustracija skijanja u Laponiji iz sredine XVIII. stoljeća

Prvak sportskog skijanja Mathias Zdarsky pokazuje alpsko skijanje 1905. godi ne

Skije su važna pomagala za putovanje po snježnom krajoliku. U nekim zanimanjima, kao što su lovci, šumari, vojnici, spašavatelji i slično, skije su čest pribor. Ipak, one su najviše poznate kao sportski rekvizit u rekreativnom i natjecateljskom sportu. Uz skije se gotovo redovito rabi štap ili dva štapa za odguravanje. Osim od drveta danas se skije većinom izrađuju od raznih sintetskih materijala, obično laminiranjem, s pojačanim metalnim rubovima.

Jednostavne krplje načinjene od pri ručnoga materijala Krplje na nogama planinara

Izložba raznih tipova suvremenih skija

Vez je važan dio skija za spajanje skija na obuću. Prve vezove u današnjem smislu konstruirao je 1860. godine norveški sportaš i izumitelj Sondre Norheim (1825.–1897.). To su bili vezovi od šiblja, kojim je cijela obuća pričvršćena na skije. Time je omogućeno i skakanje sa skijama, pa je time počeo skijaški sport u današnjem smislu. Potom su se desetljećima rabili vezovi od kožnoga remenja. Za skijanje se obuva posebne pojačane čizme, tzv. pancerice, koje osiguravaju gležanj od uganuća u slučaju pada. Suvremeni vezovi pričvršćuju pancerice na skije, a osiguravaju izbacivanjem pancerica u slučaju okretanja. Danas su vezovi dosegli gotovo savršenstvo. Skije se razlikuju za pojedine primjene i sportske discipline. Nordijsko skijanje ili skijaško trčanje sportska je disciplina koja se razvila iz najstarije uporabe skija hodanjem po ravnim površinama, uz otiskivanje štapovima. Vezovi skija za nordijsko skijanje omogućavaju skijašu podizanje pete.

Nordijsko skijanje ili skijaško trčanje

Alpsko skijanje

Alpsko skijanje je disciplina spuštanja po snježnim padinama. Nju je uobličio češko-austrijski pionir skijanja Mathias Zdarsky (1856.–1940.) polovicom XIX. stoljeća. Unutar te discipline razlikuju se posebne inačice: spust i razni slalomi (norv. slalåm: krivudavi trag po snježnoj padini), što je vožnja između postavljenoga niza stupića, tzv. vrata. Na skijama za alpsko skijanje vez učvršćuje cijelo stopalo za skiju. Skijaški skokovi su sportska disciplina na skijaškim skakaonicama na kojima nakon ubrzanja na uobličenoj padini, tzv. rampi, skijaš nastoji preskočiti što veću udaljenost. Vezovi na skijama za skokove omogućavaju skijašu podizanje pete. Sva tri vida skijaškoga sporta danas su uz rekreacijski sport i olimpijske discipline. Rekreacijsko skijanje posljednjih se desetljeća toliko proširilo da današnji naraštaji podrazumijevaju kako se zimski odmor provodi

Vez za skije

na skijanju, a skijaška natjecanja, sve do olimpijskih, danas su jedna od najpopularnijih. Monoskije su naziv za jednu široku skiju koja se rabi za posebne oblike skijanja i skijaških skokova. Pod skijama se danas ponajprije misli na skije za snijeg, a za druge se podrobno navodi: skije

Skijaški skok

Skijanje na vodi

za vodu te rijetku primjenu posebnih skija za pijesak i travu. Pri skijanju na vodi skijaša užetom vuče brzo plovilo, obično gliser, uz brzinu veću od 12 čvorova (oko 22 km/h).

Saonice i sanjke

Saonice su bile prvotno “vozilo” za prijevoz tereta: ulovljenih životinja, ogrjeva, građevnog materijala i dr., pa i ljudi kada nisu sposobni hodati. Razvile su se od grane s krošnjom, koju su po ravnom i donekle kliskom tlu vukli prvo ljudi, a potom tegleće životinje. U povijesnom razvoju granu je zamijenilo obrađeno drvo, ubrzo razvijeno u obliku jednog ili dvaju salinaca, podvoznika ili klizaljki, na kojima se nalazi osnova ili kutija. Salinci saonica po izvedbi su često slični skijama.

Stare saonice za prijevoz tereta, ponajprije drva

idilična predodžba nekadašnje vožnje po snijegu, uz gotovo obvezan zveket praporaca i zvonaca na konjskoj opremi. Zaprežne saonice nezaobilazno su vozilo Svetoga Nikole, Djeda Božićnjaka ili Djeda Mraza, kako se već gdje naziva te likove iz dječjega svijeta. Motorne saonice upravljiva su vozila, danas većinom zamjena za tradicijske zaprežne saonice koje su u polarnim krajevima nekada vukli sobovi ili psi. Strojne ili brodske saonice, koje klize po podlozi koja se naziva saonik, dijelovi su i nekih strojeva te podloga brodova u brodogradilištima, preko kojih pri porinuću brod klizi po saoniku. Sanjke, ponegdje i rodle (prema njem. Rodel) razvijene su iz saonica, a postale su gotovo obvezna dječja igračka na snježnim površinama.

Zaprežne saonice, kakve se već sve rjeđe Klasične dječje drvene sanjke vide

Do izuma kotača saonice su se rabile još u drevnim civilizacijama, ponajprije za prijevoz tereta, za tegljenje u stepama i pustinjama. Do danas su se zadržale za tegljenje i vožnju po snježnoj ili zaleđenoj površini. Manje saonice koje su vukli ljudi služile su donedavno kao priručno pomagalo za prijevoz tereta: ogrjevnog drveta, životinja, vreća s namirnicama i sl. Zaprežne saonice za snijeg, koje su vukli konji, a u polarnim krajevima sobovi ili psi, bile su do pojave motornih vozila u zimskim uvjetima zamjena za zaprežna kola te vrlo važno prometalo po snijegu. Današnji prijevoz po putevima i cestama očiš ćenima od snijega potisnuo je zaprežne saonice iz uporabe. Kao prometalo mogu se još samo iznimno vidjeti u seoskom turizmu. Današnjim su naraštajima zaprežne saonice ostale samo kao

Zimske igre u krajevima koji obiluju snijegom nezamislive su bez nekog oblika sanjki. Prvotno su sanjke bile od drva, a danas često od plastike ili metala, vrlo različitih oblika i izvedbi, od oponašanja saonica za vuču ili upravljanje, do plas tičnih tanjura s rukohvatima kojima se spušta niz snježnu padinu. Od takvih su se sanjki razvile sportske sanjke za snježne sportove, ponajprije bob koji se pojavio u Švicarskoj u XIX. stoljeću. Danas se sportsko sanjkanje razvilo do olimpijskih disciplina.

Zaključak

Kada rabimo skije, saonice ili sanjke u današnjim sportskim disciplinama, teško je zamisliti da su se one razvile iz vrlo jednostavnih priručnih pomagala za hodanje ili vožnju po snježnim površinama. Dr. sc. Zvonimir Jakobović

Nosač motora, kormilo…

RIBARSKI ILI VAROGASNI BROD

Nacrt u prilogu Vjerujemo kako ste zadovoljni dosadašnjim radom, našim savjetima i vašim brodom. U ovom broju opisat ćemo kako ćete izraditi nosač motora, vodeno hlađenje motora i kormilo. Time će brod biti spreman za plovidbu. Sve ostale nadogradnje koje ćemo opisati u sljedećim brojevima, samo će pridonijeti potpunoj funkcionalnosti broda. Prvo što morate odrediti je koji motor ćete koristiti. U našoj modelarskoj radionici opredijelili smo se za DC-motor 12 V. Promjer motora je 27 mm, duljine 38 mm. Promjer osovine motora je 2,3 mm i duljina 10 mm. Uz motor potrebno je imati osovinu promjera 3 mm i ukupne duljine 157 mm, jedan kardan za spoj motora i osovine, cjevčicu unutarnjeg promjera 3 mm i duljine 116 mm, te nekoliko manjih komada šperploče debljine 3 mm. Na Slici 1. Motor na nosaču vidljivo je kako bi vaš finalni proizvod trebao izgledati. Kako biste to postigli, slijedite naše upute. U prvom broju ABC tehnike u kojem smo opisivali izradu trupa broda, naznačili smo kako se krmeni dio kobilice sastavlja od četiri dijela. Kada pogledate kobilicu vidljiv je jedan otvor namijenjen za pogonsku osovinu. U njega je potrebno postaviti cjevčicu unutrašnjeg promjera 3 mm, a vanjskog 4 mm. Trebate izrezati dvije cjevčice duljine 98 mm i 40 mm. Dulja cjevčica poslužit će kao ležište osovine za elisu, a kraća kao ležište osovine kormila. Okruglom turpijom

Slika 1. Motor na nosaču

Slika 2. Nosač motora

prilagodite otvor kako biste cjevčicu bez savijanja mogli postaviti u trup. Za lijepljenje obiju cjevčica koristite dvokomponentno epoksidno ljepilo koje možete kupiti u našim dućanima. Prije lijepljenja prvo na cjevčicama označite flomasterom liniju na 10 mm od kraja cjevčice. Ta je linija oznaka do koje ćete cjevčicu umetnuti u trup (ona će ostati s vanjske strane trupa broda). Umiješajte dvokomponentno ljepilo pažljivo slijedeći upute proizvođača o sigurnosti pri korištenju. Nakon toga otvore cjevčica (s neoznačene strane) zatvorite selotejpom ili nekom drugom ljepljivom trakom. Umetnite ljepilo u otvor na trupu i pažljivo umetnite cjevčicu u trup s vanjske strane trupa. Kada ste cjevčicu umetnuli do oznake, preostalim ljepilom namažite otvor i cjevčicu (s vanjske i unutrašnje strane trupa) kako bi mjesto spoja postalo vodonepropusno. Nakon sušenja s vanjske strane trupa vidljivo je samo 10 mm cjevčice. Sada pristupite izradi osovine motora. Osovina motora s jedne strane mora imati navoj M3 u duljini od 30 mm. Pomoću matica M3 učvrstit ćete elisu promjera 30 mm.

Izrada nosača motora

Prvo na šperploču debljine 3 mm, nacrtajte dijelove iz tablice Popis dijelova od rednog broja 1. do 4. Pripazite na izradu utora kako bi se svi dijelovi precizno uklopili u cjelinu. Nakon piljenja svih dijelova, brusnom daščicom doradite sve bridove kako bi se pri lijepljenju svi dijelovi uklopili u jednu cjelinu – Slika 2. Nosač motora. Preciznost lijepljenja ovog nosača utječe na položaj motora, a samim time i na odnos osovina motora i pogonske osovine. Nakon lijepljenja brušenjem zakosite donje bridove na bočnim nosačima (pozicija br. 1.). To morate učiniti kako biste bočne nosače precizno zalijepili na oplatu broda. Točna pozicija nosača motora prikazana je na Slici 3. Položaj cjevčica (uz rebro br. 3). Nosač motora prije lijepljenja postavite na za njega predviđeno mjesto, pregledajte sve spojeve nosača i trupa broda (nalijeganje prednjeg donjeg dijela uz rebro br. 3) i bočnih strana nosača uz oplatu broda. Ukoliko vaši spojevi nisu precizni, odnosno nosač motora “pleše” na predviđenoj poziciji, sva mjesta spajanja dodatno

8 7 5 9

Slika 3. Položaj cijevčica

pojačajte umetanjem komadića furnira. Time ste postavili nosač motora. U nosač umetnite motor i pričvrstite ga vijcima. Sada možete u cjevčicu postaviti osovinu s elisom, a na drugi kraj postavite kardan u koji ćete umetnuti osovinu motora. Na taj način uradili ste kvalitetan pogonski sklop broda.

Izrada kormila

U kobilici trupa s donje strane od kraja kobilice na udaljenosti od 25 mm probušite rupu promjera 4 mm, pri tome pazeći na okomitost rupe u odnosu na kobilicu. Slijedeći upute proizvođača dvokomponentnog ljepila kao i upute za lijepljenje nosača osovine, zalijepite cjevčicu. Nemojte zaboraviti označiti 10 mm na jednom od krajeva i zatvoriti suprotni otvor ljepljivom trakom. Viškom ljepila zapunite sve prazinine nastale između cjevčice i kobilice. Osovina kormila izrađuje se od prokrom žice promjera 3 mm i duljine od 117 mm. Kormilo se može izraditi na dva načina, lemljenjem lima na osovinu ili međusobnim lijepljenjem dviju ploča šperploče debljine 3 mm oko osovine i brušenjem kako

biste dobili oblik i profil kormila. Sami izaberite svoje kormilo, a dimenzije kormila su širina 34 mm i duljina 60 mm. Za spoj osovine kormila i servomotora poslužite se čahurastim stezaljkama koje koriste električari u svome radu. Pažljivo odvojite jednu stezaljku i skinite plastiku. Ostat će samo metalna čahura s dva vijka. Na bočnu stranu zalemite metalnu pločicu duljine 30 mm i širine 5 mm. Na jednom kraju probušite u pločici nekoliko rupa promjera 1 mm u koje ćete poslije postaviti metalnu žicu koja povezuje kormilo i servomotor. Gotovu spojnicu možete vidjeti na Slici 4. Čahurasta stezaljka. Kako servomotora ima različitih dimenzija, predlažemo da sami osmislite nosač prema dimenzijama svog servomotora. Nosač zalijepite u blizini rebra br. 2. Pripazite da pri lijepljenju nosač servomotora bude postavljen tako da žica za spoj servomotora i kormila bude paralelna s kobilicom trupa. Na taj način osigurat ćete najveću preciznost upravljanja brodom.

Vodeno hlađenje motora

Uslijed rada motora dolazi do njegovog zagrijavanja. Višak topline trebalo bi odvesti od motora, a to je najjednostavnije učiniti na sljedeći način. U dućanima za dijelove za centralno grijanja kupite bakrenu cjevčicu vanjskog promjera 4 mm i unutrašnjeg 2 mm i duljine oko 80 cm.

Slika 6. Izlazna cjevčica

Slika 4. Čahurasta stezaljka

Obavezno napomenite kako trebate mekšu cjevčicu. Kako ćete oko motora morati namotati četiri namotaja, trebat ćete barem 60 cm cjevčice. Cjevčicu namatajte čvrsto oko motora (između motora i cjevčice ne smije biti praznog prosotra, cjevčica mora čvrsto dodirivati motor. Zatražite pomoć starijih, jer od ovoga ovisi kakvo halađenje će motor imati. Kada je cjevčica namotana ona se treba postaviti na motor (izgled cjevčice vidite na Slici 1.).

Slika 5. Iza elise

Rb. Naziv

Materijal

1. Bočni nosač

Kom.

Šperploča 3 mm

2. Prednji donji nosač Šperploča 3 mm

3. Prednji gornji nosač Šperploča 3 mm

Između rebara br. 2. i br. 3. postavlja se kraća bakrena cjevčica (izlaz 4. Zadnji donji nosač Šperploča 3 mm 1 na). Za njenu montažu 5. Pogonska osovina Prokrom žica promjera 3 mm i duljina 157 mm 1 probušite trup na 2 mm 6. Metalna cjevčica Unutrašnji promjer 3 mm i duljine 98 mm 1 ispod palube i zalijepite dvokomponentnim 7. Metalna cjevčica Unutrašnji promjer 3 mm i duljine 40 mm 1 ljepilom cjevčicu i trup. 8. Osovina kormila Prokrom žica promjera 3 mm i duljina 117 mm 1 Također ispod palube 9. Kormilo Lim ili šperploča širine 34 mm i duljina 60 mm 1 zalijepite komadić drva 10. Čahurasta stezaljka Unutrašnji promjer 3 mm 1 kroz koji će prolaziti izlazna cjevčica (na 11. Ulazna cjevčica Vanjski promjer 4 mm i duljine 120 mm 1 taj ćete način dodatno 12. Izlazna cjevčica Vanjski promjer 4 mm i duljine 55 mm 1 učvrstiti izlazne cjevčiMetalna bakrena cjevčica ce). Sve to je vidljivo na 13. Hladnjak motora 1 vanjski promjer 4 mm i duljine 600 mm Slici 6. Izlazna cjevčica. Popis dijelova Nadamo se kako su ove upute dovoljne da izdradite brodomodel i Kako bi motor dobivao vodu za hlađenje, u osjetite zadovoljstvo izrađivanja i napredovanja. vodenu struju iza elise postavlja se ulazna cjevS ovim vaš brod može početi ploviti, a u slječica. Jedan njezin kraj odrezan je pod kutom 45˚, dećim nastavcima opisivat ćemo kako izraditi a drugi kraj povezujemo pomoću gumene cjevvodene topove, kranove za ribarski brod i mreže. čice s bakrenom spiralom na motoru. Na Slici 5. Sve dodatne informacije možete dobiti preko Iza elise vidljiv je položaj otvora ulazne cjevčice Facebook grupe Brodomodel_vatrogasac_ribaru odnosu na elisu. Na taj način pri radu motora ski, (https://www.facebook.com/groups/1913795 vodena struja koju stvara elisa manjim dijelom 555532843/?source=create_flow) ulazi u cjevčicu, te na taj način odlazi do motora, Miljenko Majstrović kruži oko njega, hladi ga i izlazi izvan broda.

RWE omogućio bežični internet u Tehničkom muzeju Nikola Tesla Tehnički muzej “Nikola Tesla” i tvrtka RWE Hrvatska, kao njegov glavni sponzor nastavljaju zajedničku suradnju kroz ponudu besplatnog internetskog pristupa (WiFi) posjetiteljima, kako bi modernizirali jedan od najposjećenijih muzeja u Hrvatskoj. Trogodišnja sponzorska suradnja do sada je rezultirala ugradnjom grijanja u Kabinetu Nikole Tesle kako bi se svim posjetiteljima omogućilo ugodnije praćenje prezentacije o izumima velikog znanstvenika te instaliranjem vanjskog informativnog interaktivnog ekrana koji posjetiteljima nudi informacije o Muzeju i aktualnim događanjima na pet svjetskih jezika, a sada i pokrivenošću bežičnim internetom. Novim sponzorstvom u iznosu od 110 tisuća kuna tvrtka RWE Hrvatska omogućila je ugradnju WiFi-u mreže koja će besplatno biti na raspo-

ZANIMLJIVOSTI

laganju posjetiteljima, a ujedno će omogućiti Muzeju i uvođenje dodatnih interaktivnih sadržaja. Treba napomenuti da su upravo istraživanja Nikole Tesle rezultirala otkrićem osnovnih principa radiotehnike, odnosno danas sveprisutnog bežičnog prijenosa podataka. Nakon uređenja dvorišta Muzeja, koje je upravo u tijeku, zahvaljujući sponzoru RWE-u bit će postavljene i četiri “pametne klupe” tipa STEORA, inovacije proizvedene u hrvatskoj tvrtki InClude. Mario Zrna

Stanje i trendovi u svjetskoj robotici

Krajem 2017. objavljena su obrađena statistička kretanja za 2016. godinu s procjenama razvoja do 2020. godine. Godišnji izvještaji IFR-a postaju sve važniji u razdoblju u kojem robotika ima vidljivo jak utjecaj na oblikovanje privrednih, tehničkih, ali i opće društvenih sfera života, poput obrazovanja.

Znati što proizvoditi, što tržište traži ili kakvi su razvojni i proizvodni trendovi najvažniji su preduvjeti opstanka na globalnom tržištu. Upravo zbog povećanja poslovne, ali i opće informiranosti Međunarodna federacija za robotiku (International Federation of Robotics – IFR) objavljuje dva godišnjaka sa statističkom obradom tržišnih i razvojnih kretanja u svjetskoj robotici. Točni statistički pokazatelji jedina su čvrsta točka od koje se može poći u analizama postojećeg stanja robotike i predviđanjima nadolazećega. Oni su od prvorazredne važnosti i za objektivne procjene stanja na tržištu rada. Prema izvještaju World Robotics Industrial Robots 2017 sa statistikom proizvodnje i prodaje industrijskih robota Azija je u 2016. godini bila

najveće svjetsko tržište industrijske robotike, a zabilježila je i najveći rast. Prednjači Kina koja je broj jedan na svjetskom tržištu. Svega pet zema lja (Kina, Južna Koreja, Japan, SAD i Njemačka) predstavlja 74% svjetskog tržišta industrijske robotike. Od toga čak 30% otpada na Kinu koja je instalirala 87 000 industrijskih robota što je jednako Europi i SAD-u zajedno (97 300 jedinica). U odnosu na 2015. broj instaliranih industrijskih robota u regiji Azija/Australija u 2016. povećao se za 21%, u SAD-u za 16%, dok je u Europi rast bio svega 8%. Ukupan broj industrijskih robota u uporabi na kraju 2016. godine u cijelom svijetu bio je 1 828 000 jedinica. Do kraja 2017. očekivani broj je oko dva milijuna. S procijenjenom prosječnom stopom godišnjeg rasta od 14% na kraju 2020. godine taj broj trebao bi biti veći od tri milijuna. Najvažnije obilježje tržišta industrijske robotike na kraju 2016. godine kontinuiran je i ubrzan rast. Tržište je poraslo za 16%, a broj novih industrijskih robota povećan je za rekordnih 294 312 jedinica. Za usporedbu prosječan godišnji rast između 2011. i 2016. bio je 12%. U odnosu na 2011. godinu godišnji porast nabave robota povećan je za 84%. Sve su to podaci koji govore u prilog perspektivnosti robotike. Glavni korisnik industrijskih robota još uvijek je automobilska industrija s 35% udjela u ukup noj raspodjeli, ali je njen rast od 6% skroman i pokazuje zasićenost tržišta. Slijedi je električna i elektronička industrija koja je koncentrirana

Svjetsku industrijsku robotiku karakterizira ubrzanje rasta s godišnjom stopom rasta od 16% i dominacijom Dalekog istoka u robotizaciji. I nadalje se šire prostori primjene robota: na slici lijevo je dvoručni robot Yaskawa zaposlen u štampariji, a na slici desno robotska ruka radi na pakiranju sira u sirani. (Izvor IFR)

TRENDOVI RAZVOJA INDUSTRIJSKE ROBOTIKE • Povezivanje stvarnih tvornica s virtualnom stvarnosti u okviru koncepta Četvrte industrij ske revolucije (Industry 4.0). • Nastavit će se razvoj kolaborativne roboti ke uz širenje primjene interneta robotičkih stvari (IoRT – Internet of Robotic Thing) uz pojačanje uzajamnog strojnog učenja (M2M – Machine to Machine Learning). • Povećano korištenje manjih robota u malim i srednjim tvrtkama s pojednostavljenim nači nom učenja kroz primjene gotovih aplikacija. • Širit će se izmjena podataka među robotima čije će upravljačke jedinice koristiti tehnologiju oblaka u procesima učenja. • Kina će ostati glavni pokretač rasta robotičkog tržišta. • Istočna tržišta nastavit će znatno rasti. • Sjeverna Amerika bilježit će znatan porast ro botizacije u nastojanju da se uhvati priključak s vodećim tržištima. • Ubrzavajući rast robotičkog tržišta u Središ njoj i Istočnoj Europi. • Kontinuirani rast robotičkog tržišta u Zapad noj Europi. u Aziji s 31% udjela, ali je njen rast iznosio 41%, pa se smatra i glavnim pokretačem rasta robotičkog tržišta Kine, Japana i Južne Koreje. Novčana vrijednost svjetskog tržišta industrijske robotike porasla je u 2016. za 18% na iznos od 13,1 milijardu USD. Sa softverom, periferijom i sistem-inženjeringom vrijednost tržišta je 40 milijardi USD. Prosječna svjetska gustoća industrijskih robota (broj robota na 10 000 zaposlenih u proiz

vodnoj industriji) iznosila je na kraju 2016. godine 74. Najveća je u Južnoj Koreji koja ima 630 instaliranih robota na 10 000 zaposlenih u proizvodnoj industriji. Očekivano je ta gustoća najveća u automobilskoj industriji, a u Južnoj Koreji je zabilježen i njen rekordan iznos od 2 145 robota. Za usporedbu u 2009. ta gustoća je iznosila 1057 robota. Izuzetno snažno roboti ziranje korejske autoindustrije objašnjava se njenim ulaskom u serijsku proizvodnju elektroautomobila. I u SAD-u automobilska industrija ima najveću gustoću instaliranih robota. S 1261 robotom na 10 000 zaposlenih SAD je na drugom mjestu u svijetu po gustoći robota u automobilskoj industriji. Još od 2010. godine u SAD-u je primjetan trend povećane robotizacije čime se želi ojačati snaga proizvođača u natjecanju s prekomorskim tržištima s jeftinom radnom snagom i vratiti proizvodnju američkih tvrtki u SAD. Broj instaliranih robota u SAD-u iznosio je 31 400 jedinica i imao je u 2016. godišnji rast od 14%. Zanimljivo je da SAD nije proizvođač industrijskih robota, a većina robota u SAD-u proiz vedena je u Japanu, Koreji i Europi. Njemačka je najveće robotičko tržište u Europi i peto po veličini u svijetu. U Njemačkoj je 2017. godine prodano 20 039 industrijskih robota ili 36% od ukupne tržišne ponude u Europi. Godišnjak World Robotics Service Robots 2017 obrađuje statistički 2016. godinu u području servisne robotike. Pojam servisni robot obuhvaća profesionalne servisne robote te osobne (kućne) servisne robote. Pojam profesionalni servisni roboti obuhvaća dostavne (logističke), obrambene (vojne), poljoprivredne (pretežno za mužnju krava), reklamne

InduSoft Web Studio (slika lijevo) je s Kawasaki Robotics načinio demoaplikaciju softvera IoRT (Internet of Robotic Thing) koji omogućava uspostavljanje komunikacije među robotima i drugim industrijskim kapacitetima. Očekivanja su velika. U jednoj zamisli tzv. poizvodnje na zahtjev strojevi bi na temelju dobivenih podataka s tržišta trebali sami organizirati i obaviti proizvodnju.

TRŽIŠTE I TREND RASTA SERVISNE ROBOTIKE PROFESIONALNI SERVISNI ROBOTI: 2016.: 59 700 jedinica, porast od +24% 2017.: 78 700 jedinica, porast od +17% 2018.–2020.: 397 000 jedinica, rast 20%–25% godišnje SERVISNI ROBOTI ZA KUĆNE POSLOVE: 2016.: 4,7 milijuna jedinica, porast od 25% 2017.: 6,1 milijun jedinica, porast od 30% 2018.–2020.: 32,4 milijuna jedinica, rast 30%–35% godišnje SERVISNI ROBOTI ZA ZABAVU: 2016.: 2,1 milijun, +22% 2017.: 2,6 milijuna jedinica, +22% 2018.–2020.: 10,5 milijuna, godišnji rast izme đu 20%–25% i oglasne (public relation) robote, aktivne ljudske egzoskelete kao i medicinske robote. U 2016. godini prodano je 24% više profesionalnih servisnih robota nego u 2015. godini, a vrijednost tržišta bila je 4,7 milijardi USD što je odgovaralo povećanju od svega 2% u odnosu na prethodnu godinu. Razlog je smanjena prodaja visoko vrijednih vojnih robota. Za razliku od industrijske robotike, gdje je očita prevlast Azije, u servisnoj robotici prisutna je podjela interesa. U profesionalnoj servisnoj robotici izrazita je prednost Europe i Amerike: iz Amerike dolazi 54% od svih jedinica, 27% ih dolazi iz Europe, a iz Azije samo 19%. Amerika proizvodi 81% svih svjetskih logističkih robota. Europa s 91% svjetske proizvodnje prednjači u poljoprivrednoj robotici. U medicinskoj robotici Europa proizvodi 52%, a Amerika 46%. Samo 4% od osobnih/kućnih dolazi iz Europe, ali je porast u 2016. bio znatnih 29%. S druge strane 60%

Broj Start-up kompanija za profesionalnu servisnu robo tiku po područjima u svijetu pokazuje da su Europa i Amerika usmjerene prema servisnoj robotici za razliku od industrijske robotike gdje dominira Azija. (prema podaci ma IFR World Robotic 2017.)

zabavnih robota dolazi iz Azije i Australije, dok ih 29% dolazi iz Europe. Iz Azije dolazi čak 94% robota za pomoć starijima i hendikepiranima. Zanimljivo je da je u 2016. pao broj autonomnih automobila. Servisna robotika imat će u razdoblju od 2018. i 2020. prosječan rast od 20% do 25% kada će dosegnuti prihod od 19 milijardi USD. Trenutno najprisutniji trend u razvoju robotike je sve naglašenija težnja prema usvajanju postavki koncepta “Industry 4.0” koji podrazumijeva povezivanja stvarnih tvornica s prividnom stvarnošću u okviru globalizacijske proizvodnje. Globalni cilj ovog trenda je povezati u mrežu tvornice u kojima su povezani međusobno svi strojevi i uređaji. Takvi visoko senzorirani i preko interneta umreženi sustavi u mogućnosti su koristiti ili nuditi različite vrste servisa koji prikupljaju, obrađuju i raspoređuju podatke po mreži robota na različitim lokacijama. To ubrzava standardizaciju, optimizaciju i unifikaciju procedura, povećava autonomnost strojeva, a dovodi i do novih odnosa između proizvođača opreme i njezinih korisnika. Igor Ratković

Izrazito povećanje prodaje od 133% zabilježili su u 2016. roboti za informiranje i obavještavanje (tzv. �ublic �elation). Riječ je teleprezentacijskim strojevima za, primjerice, daljinske (virtualne) mobilne obilaske muzeja, samoposlugu i sl. Veličina tržišta ovih robota procjenjuje se na 119 milijuna USD. Predviđa se da će ih se prodati oko 66 000 u razdoblju između 2018. i 2020. Njihova pojava temelji se na razvoju komunikacijskih tehnologija i interneta (IoT-Internet of Thing) čime se stvara most između realnih institucija i virtualnog svijeta. 34

Pomrčine Mjeseca i Sunca u 2018. Kakve nas pomrčine očekuju ove godine Tijekom ove godine sa Zemlje će biti vidljivo pet pomrčina, dvije potpune pomrčine Mjeseca i tri djelomične pomrčine Sunca. Nažalost, samo je jedna od njih vrijedna spomena za opažače iz naših krajeva. Zadnjeg dana siječnja (31.1.2018.) od 11:51 do 17:08 dogodit će se potpuna pomrčina Mjeseca. Kako je Mjesec u to vrijeme ispod linije horizonta, ona neće biti vidljiva iz Istre. Ipak, zadnje trenutke pomrčine Mjeseca Zemljinom polusjenom vidjet će svi oni koji se nalaze istočno od linije Slunj–Knin–Split. U ovoj će pomrčini uživati svi koji se zateknu na Grenlandu, Pacifiku, u sjevernoj Americi, Australiji te cijeloj Aziji. Petnaest dana poslije (15.2.2018.)

od 19:55 do 23:47 dogodit će se prva od tri ovogodišnje djelomične pomrčine Sunca. Ova pomrčina nije vidljiva iz naših krajeva, Sunce je ispod horizonta, a nebeska mehanika razveselit će samo krajnji jug planeta; Antartika, Čile, Argentina, Urugvaj i Brazil te dijelovi Atlantika

ASTRONOMIJA

i Pacifika lokacije su odakle će ona biti vidljiva. Pet mjeseci poslije, sredinom ljeta (13.7.2018.) slijedi druga djelomična pomrčina Sunca u vremenu od 3:48 do 6:13. Bit će vidljiva samo s dijela južne obale Australije, u vodama dvaju oceana i dijela sjeverne obale Antartike. Kako se pomrčine Mjeseca i Sunca uvijek događaju u paru, s vremenskim razmakom od petnaest dana, napokon dolazimo do potpune pomrčine Mjeseca u noći s 27. na 28. srpnja koja će gotovo u cijelosti biti vidljiva iz naših krajeva. Propustit ćemo samo početak pomrčine, ali će zato izlazak već dijelom pomračenog Mjeseca biti pravi “bonus” za opažače. Pomrčina počinje 27. srpnja u 19:14, a završava 28. srpnja u 1:28. Posluže li nas tada vremenske prilike, bit će to savršena ljetna večer uz poneku zvijezdu padalicu, pomrčinu Mjeseca i ugodno društvo na obali mora. Nebeska mehanika pobrinula se za prve dvije stvari… Rekli smo kako se pomrčine događaju u paru, no ponekad se događaju i tri zaredom što je upravo slučaj ovog ljeta. Posljednja ovogodišnja pomrčina, djelomična pomrčina Sunca, dogodit će se 11. kolovoza u vremenu od 10:02 do 13.30. Nije vidljiva iz naših krajeva već samo iz nordijskih zemalja, Mongolije, Kazahstana, središnjeg i sjevernog dijela Rusije, Kine, s krajnjeg sjevera Kanade te s Grenlanda. Pomrčine Mjeseca vidljive su golim okom i nema nikakve opasnosti za njihovo opažanje na takav način dalekozorom, teleskopom ili pak za njihovo fotografiranje. Pomrčine Sunca smiju se opažati samo uz upotrebu zaštitnih filtara zbog opasnosti od trajnog oštećenja vida. Pripremite na vrijeme vaše mjesto i društvo pod zvjezdanim nebom za predstojeću, ljetnu, potpunu pomrčinu Mjeseca. Marino Tumpić

PRVI PUT U POVIJESTI ASTRONAUTIKE

Već korištena raketa i svemirski brod ponovno poletjeli u svemir Petak, 15. prosinca 2017. godine ostat će upamćen kao dan kada su prvi put u povijesti astronautike neka raketa i svemirski brod, već korišteni u svemirskoj misiji, ponovno (zajedno) poletjeli u svemir. S raketodroma na Floridi toga je dana u 16:36 (15:36 GMT) na novu misiju opskrbe Međunarodne svemirske postaje ponovo poletio prvi stupanj SpaceX-ove rakete Falcon, već korišten u sličnoj misiji CRS-11 tijekom lipnja ove godine. Bespilotni svemirski brod Dragon već je letio ka ISS-u tijekom 2015. godine. Prvi stupanj Falcona uspješno je obavio svoju zadaću i spustio se na “Landing Zone 1” nedaleko mjesta lansiranja te će se ponovo koristiti u nekoj od sljedećih misija. Bilo je to četvrto po redu ponovno korištenje prvog stupnja Falcona, prvo za potrebe NASA-e. SpaceX je do sada “spasio” dvadeset prvih stupnjeva Falcona. No priča sa svemirskim brodom sasvim je drugačija. Dragon je bespilotni svemirski brod i na Međunarodnu svemirsku postaju doprema preko 2 200 kg korisnog tereta za potrebe operativnosti ISS-a i astronauta koji na njoj žive i rade. Pristajanje Dragona na ISS uspješno je odrađeno uz pomoć kanadske robotičke ruke u nedjelju (17. prosinca) nešto prije podneva. Ekstremni uvjeti koje svemirski brod proživljava u misiji, zajedno s vraćanjem na Zemlju izrazito su tehnički zahtjevni i za jednu jedinu misiju a kamoli za

višestruko korištenje. Prisjetimo se kako je dosad samo umirovljeni sustav “space shuttle” u većem dijelu bio višestruko korišten, ali se tu radilo o drugačijoj koncepciji, a cijela je stvar bila enormno skupa. SpaceX je u nešto više od petnaest godina od početnika postao respektabilna, vodeća privatna svemirska tvrtka s planovima na ivici znanstvene fantastike. Kada smo prije devet godina pisali o prvom letu privatne rakete SpaceX-a (Falcon 1) u svemir malo je tko tada mogao očekivati ono što smo najavili. Nova era u svemirskim istraživanjima danas je stvarnost. Marino Tumpić