ISBN 0400-0315
Slika 3. Povijesni razvoj sata za buduće generacije čuva se u muzejima poput slovačkog iz 1780. godine
ljudi ili životinja, najčešće na zvonicima crkava ili javnih zgrada, i sl. Sredinom XIX. stoljeća razvila se industrijska proizvodnja satova, a jedno od novih središta urarske proizvodnje postao je SAD. Sredinom XX. stoljeća pojavio se električni, a nekoliko desetaka godina poslije i elektronički sat koji se odlikuje velikom točnošću te je iz toga razloga danas uobičajen prateći dio mnogih naprava i uređaja kao što su računala, telefoni, televizije, kućanski aparati i dr. Danas se s razvojem tehnike razvijaju sve složeniji i točniji satovi. Na brojnim primjercima maraka motivi satova, njihovih izumitelja te drugih povezanih zanimljivosti svjedoče o njegovom tehničkom razvoju i važnosti za čovječanstvo: čuveni sat na tornju Big Ben koji je u sastavu Westminsterske palače ‒ doma britanskog parlamenta u Londonu, star više od 160 godina najpoznatija je britanska znamenitost (Mađarska, 1966.); glasoviti satovi na tornju Zytglogge iz XVI. stoljeća u Bernu i željezničkom kolodvoru Kazanski u Moskvi uzeti su kao motivi zajedničkih izdanja, međusobne povezanosti Švicarske i Rusije 2014.; američki sat bendžo urara Simona Willarda ograničene proizvodnje (SAD, 2003.); nizozemski matematičar, fizičar i astronom Christiaan Huygens, konstruirao je 1674. sat pokretan oprugom s opružnim mehaničkim oscilatorom koji može raditi i u pokretu (Nizozemska, 1962.); najstariji sačuvani sat s pogonom na oprugu, rađen između 1429. i 1435., čuva se u Njemačkom nacionalnom muzeju u Nürnbergu (SR Njemačka, 1952.) i dr.
Njihova djela javnosti su dostupna u određenim muzejima, katedralama, na medijskim zapisima i sl., ali svakako najdostupnija su većini ljudi u obliku njihovih reprodukcija na poštanskim markama. Od sredine prošlog stoljeća redovito ih tiskaju brojne države svijeta radi dočaravanja božićnog ugođaja i pokazivanja lokalne i nacionalne tradicije. Između ostalog, s njih saznajemo naziv Božića, najpoznatijeg kršćanskog blagdana na različitim jezicima, npr. portugalskom (Natal), španjolskom (Navidad), engleskom (Christmas), francuskom (Noël), islandskom (Jól), njemačkom (Weihnachten), talijanskom (Natale), slovenskom (Božič), bugarskom (Koleda), grenlandskom (Jul) i dr. Markama su predstavljene neke najpoznatije božićne pjesme: Tiha noć, sveta noć, njem. Stille Nacht! Heilige Nacht Josepha Mohra iz 1816., uvrštena na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine, Austrija 2016.; notni zapis jedne od najstarijih hrvatskih božićnih pjesama Narodi nam se Kralj nebeski, BiH 2018.; božićne pripovijetke: Božićna pjesma, engl. A Christmas Carol, engleskog književnika Charlesa Dickensa iz 1843. Velika Britanija 1993.; božićne priče danskog književnika za djecu Hansa Christiana Andersena, Bahami 2005., božićni običaji poput koledara, ophodi skupine čestitara pjevača, Slovenija 2016. i sl. Za razliku od Božića koji je simbol obiteljskog okupljanja, Nova godina društveno se “dočekuje” na posebno pripremljenim plesnim zabavama (uz otkucavanje ponoći) u zatvorenim ili na otvorenim gradskim prostorima te na kućnim
Blagdansko ozračje
Već više od šesnaest stoljeća Božić je neiscrpno nadahnuće brojnim slikarima, književnicima, kiparima, glazbenicima i drugim umjetnicima.
4
Slika 4. Dječji doživljaj Božića na Falklanskim otocima, prekomorskom posjedu Velike Britanije od koje su udaljeni oko 15 tisuća kilometara
Sugestije iz svijeta budnosti unose snove u eksperimente MIT-ja
različita mjesta”, prisjetio se jedan sudionik. Drugi je spomenuo “drvo iz mog djetinjstva, iz mog dvorišta. Nikad ništa nije tražilo.” Ista je osoba, u kasnijim buđenjima, opisala “drveće koje se cijepa u mnoštvo dijelova” i “šaman, koji sjedi sa mnom pod stablom, govori mi da odem u Južnu Ameriku.” “Izvještaji o snovima sa svakim su buđenjem bili sve bizarniji i detaljniji, ali znanstvenici nisu razvili univerzalni sustav ocjenjivanja bizarnosti snova. Kad su ispitanici koristili Dormio, praćen je i prekinut njihov prijelaz u drugo stanje spavanja. To je spavača omelo u polulucidnom stanju, omogućujući promjenu sadržaja snova. Iako se neka sanjanja odvijaju tijekom hipnagogije, većina sanjanja događa se tijekom sna s brzim pokretima očiju (REM). Prije nego što mozak postigne REM-spavanje, on prolazi kroz tri faze ne-REM-spavanja. Prva je prijelaz iz budnosti u san, kada se odvija hipnagogija. Nakon toga slijedi lagani san, a zatim, napokon, duboki san, prema američkom Nacionalnom institutu za zdravstvo (NIH). Tijekom noći osoba prolazi nekoliko puta kroz cikluse REM i ne-REM-spavanja, kaže NIH. Snovi tijekom REM-spavanja mogu biti živopisni, bizarni ili intenzivni, a većinu vremena spavač će ih doživljavati pasivno. No, ponekad se osoba koja sanja može naći u lucidnom snu u kojem prepoznaje da sanja. U ovom neobičnom stanju svijesti spavač bi mogao manipulirati događajima u svom snu, prema Enciklopediji neuroznanosti (Elsevier Ltd., 2009). Takva su iskustva rijetka. U datoj će populaciji samo oko polovica ljudi ikad doživjeti lucidno sanjanje, prema knjizi Principi i praksa medicine spavanja (šesto izdanje, 2017.). Od tih osoba, oko 20 posto sanja lucidne snove par puta mjesečno, a oko 1 posto nekoliko puta tjedno.
6
Ali prekidajući hipnagogiju, autori studije pronašli su alternativni put pružanja spavačima mogućnosti oblikovanja sadržaja snova, kaže Tomás Vega, bivši istraživač postdiplomskog studija iz MIT-ove Fluid Interfaces grupe. Vega je suosnivač tvrtke Augmental Tech, tvrtke za izgradnju tehnologija koje se integriraju s ljudskim tijelom, a stvorio je pločicu i softver koji TDI koristi za snimanje različitih biosignala. Iako je Vega u početku mislio da se studije spavanja mogu provoditi samo sa skupom, glomaznom opremom u laboratorijskim uvjetima, shvatio je da se mogu koristiti i znatno jeftiniji uređaji. Testirao je Dormio na vlastitom mozgu tijekom spavanja, koristeći tehnologiju kako bi ubacio sugestiju o omiljenom filmu Willie Wonka i tvornica čokolade, uz zvučnu poruku radnika tvornice čokolade u filmu, Oompa Loompasa, dok pjeva svoju pjesmu. Pjevanje Oompa Loompasa doista se pojavilo u Veginom snu ‒ ali malo drugačije. “Počeo sam sanjati kako se nalazim pod slapom od čokolade, okružen Oompa Loompasom koji je pjevao “Oompa Loompa, doopity doo”. Međutim, Vega, koji ne podnosi laktozu, također je zamijetio da je vodopad bio napravljen od tamne čokolade. “Bio je to vodopad bez laktoze”, rekao je. “Dakle, je li moje znanje o netoleranciji na laktozu u mojoj svijesti ili u mojoj podsvijesti? Potaknuo sam ovaj sadržaj da se pojavi u mom snu, ali ipak su postojala neka ograničenja, poput: ‘Ne možeš sanjati o mliječnoj čokoladi jer će ti to naštetiti’”. Poput mnogih mehanizama koji kontroliraju spavanje i sanjanje koji nisu detaljno proučeni, prerano je reći kako bi sugeriranje sadržaja sna ili postizanje određenog stanja svijesti tijekom sanjanja moglo izravno koristiti spavaču, dodao je. “Svaka dobrobit za koju se pokaže da je u korelaciji sa sanjanjem zaslužuje eksperiment o tome može li se uzročno pokazati da dolazi od sanjanja”, kaže Haar Horowitz. “To se kreće od prošlog rada na noćnim morama i PTSP-u, pa do trenutnog rada na učenju jezika u snu ili kreativnosti i ‘eureka’ otkrićima u snovima.” Izvor: www.livescience.com Fotografija: (© Fluid Interfaces group, MIT Media Lab/Shutterstock) Snježana Krčmar
eksperimentalne pločice preporuka je da koristite pincete. Kratka povijest. Bilo je mnogo pokušaja da se napravi “univerzalna” pločica za eksperimentiranje. Šezdesetih godina prošloga stoljeća razne su tvrtke predlagale plastičnu pločicu sa zakovicama. Ožičenja i elektroničke elemente trebalo je lemiti. Nakon njih, na tržištu su se pojavile tiskane pločice s bakrenim trakama i s bakrenim krugovima. Mnoge su ih poznate svjetske tvrtke proizvodile, no brzo se ustanovilo da im korisnici nisu privrženi zbog činjenice da je u to vrijeme skupe elemente kao što su integrirani sklopovi, displeji, kvarcni kristali i slično trebalo lemiti, što je imalo za posljedicu da su tako korišteni elementi bili bez mogućnosti oporabe. Upiti za drugačijim sistemom stizali su iz eksperimentalnih laboratorija raznih tvrtki jer su im troškovi eksperimentiranja bili previsoki, ali i od amatera koji su se često susretali s neuspjelim pokušajima eksperimentiranja. Mnoge tvrtke i dalje su tražile prihvatljivo rješenje pa se tako “rodila” pločica sa spiralnim oprugama gdje nije trebalo lemiti, no ni to nije zadovoljavalo zbog toga što su takve pločice bile velike i unosile su nezanemarivo visoke parazitne (škodljive) kapacitete i induktivnosti. Konačno rješenje došlo je iz SAD-a, eksperimentalna pločica na ubadanje koju su nazvali Breadboard. Koje su joj vrline? 1. Ožičenja se rade s bilo kakvim žicama. 2. Skoro svi elektronički elementi mogu se umetnuti u rupice. 3. Nakon crtanja elektroničke sheme direktno se prelazi u realizaciju, bez ikakvih posebnih priprema. 4. Pločice su dugovječne. 5. Skidanje elemenata je lako i brzo. 6. Elementi se ne oštećuju.
7. Lako je pripremiti točke mjerenja (test point). 8. Uz znalačko spajanje zajedničke mase mogući su i eksperimenti kod kojih se premašuje 10 MHz frekvencije. 9. Velik je izbor prema veličini samih pločica. 10. … Svakako isprobajte eksperimentalnu pločicu na ubadanje pa prosudite sami.
Tipka (taster)
S tipkama ste se već susretali, naime na samoj pločici BBC micro:bita ugrađene su tri, A, B i reset. No poznajete li detalje? Tipka (engleski Push button switch) jednostavan je mehanizam za kontrolu uređaja, strojeva, procesa... Ima samo jedan položaj mirovanja (takozvani monostabil). Nakon aktiviranja, čim je tipka puštena, ugrađena opruga vraća tipku u početni položaj. Tipku često susrećemo u građevinarstvu, na primjer kod uključivanja stubišne rasvjete, kod aktiviranja kućnog zvona, prilikom pozivanja dizala, ali i u elektronici za tipkovnice računala, za tipkovnice nekih telefona, na kućanskim aparatima te u industriji na raznim strojevima… Postoje dvije vrste tipki, Normally open (uobičajeno otvorena), čim se pritisne zatvara strujni krug i Normally closed (uobičajeno zatvorena), čim se pritisne otvara strujni krug. Na Slici 14.3. prikazano je nekoliko tipki za različite primjene. Vi ćete u nastavku upoznati, a posliije koristiti uobičajeno otvorenu tipku za tiskanu pločicu. Iako ima četiri izvoda ugrađena je samo jedna tipka. Nije svejedno kako ćete tipku okrenuti prilikom sastavljanja strujnog kruga jer su prva dva, odnosno druga dva izvoda međusobno u električnoj vezi. Kako ne bi došlo do zabune proučite crtež na Slici 14.4.
Slika 14.3. Slijeva nadesno, industrijska tipka, tipka za stubišnu rasvjetu, tipka za ugradnju na komandnu ploču elektroničkog uređaja, tipka za tiskanu pločicu
8
Slika 14.4. Crveni izvodi su u međusobnoj električnoj vezi, isto tako i plavi što je vidljivo iz crteža tipke u presjeku. Desno je simbol koji se koristi u elektroničkim shemama
U tvorničkim specifikacijama za tipku sa slike navedene su sljedeće karakteristike: • maksimalna snaga: 1,2 W (50 mA, 24 V), • otpor izolacije: 100 MΩ kod ispitnog napona 100 V, • radna sila je u granicama između 1,86 N i 3,24 N, • prijelazni otpor kontakata: maksimalno 0,1 Ω, • raspon radne temperature: od -20 °C do +70 °C, • razmak između izvoda: 4,5 mm i 6,5 mm, • maksimalna debljina izvoda: 0,7 mm. Zaključak: Svi parametri, a posebno razmak i debljina izvoda, savršeno odgovaraju za primjenu na eksperimentalnoj pločici na ubadanje.
Slika 14.6. Montažna shema eksperimenta. Primijetite kôd na otporniku od 10 kΩ, SMEĐA-CRNA-NARANČASTA-ZLATNA
U MC E prepišite programski kôd sa Slike 14.7. te ga preuzmite i otpremite do pločice BBC micro:bita.
Eksperiment s tipkom
Prema elektroničkoj shemi sa Slike 14.5. i montažnoj shemi sa Slike 14.6. spojite tipku SW1 i otpornik R1 od 10 000 Ω na izvod P0 BBC micro:bita.
Slika 14.5. Elektronička shema eksperimenta s otpornikom “pull-down”
Slika 14.7. Ovaj je kôd potreban za ispitivanje funkcionalnosti sklopa s otpornikom “pull-down”
Za “pull-down” karakteristično je da se otpornik R1 spaja prema masi, a tipka SW1 prema pozitivnom polu napajanja. Što se time dobiva? Kad je tipka pritisnuta, do izvoda P0 pločice BBC micro:bita dolazi +3 V, a to je logička razina 1. Kad je tipka otpuštena, izvod P0 je preko otpornika R1 u spoju s masom, a to je logička razina 0.
Ako je sve kako valja na LED-matrici BBC micro:bita ispisuje se brojka nula koja ukazuje da tipka nije pritisnuta. Pritisnite tipku SW1, na LED-matrici ispisuje se brojka jedan koja ukazuje da je tipka pritisnuta. Pažnja! Nemojte brkati brojeve koji se prikazuju na LED-matrici s logičkim stanjima koja u određenom trenutku vladaju na izvodu P0.
9
Mobilna aplikacija
Pripremite mobilnu aplikaciju u kojoj će se mijenjati boja zaslona mobitela. Kad je tipka SW1 pritisnuta neka zaslon mobitela pocrveni, a kad je tipka otpuštena neka zaslon poplavi. Pokrenite MIT AI. Imenujte novi projekt, na primjer BBC_TIPKA. Do virtualnog mobitela dovucite potrebne elemente te im promijenite imena i pokoje svojstvo, prema popisu u nastavku. Screen1: Title “BBC tipka”. Dovucite “HorizontalScrollArrangement1”, a potom unutar njega dovucite četiri “Button”. Button1: Rename “Button1SKENIRAJ”; Text “Skeniraj”. Button2: Rename “Button2ZAUSTAVI”; Text “Zaustavi skeniranje”. Button3: Rename “Button3SPOJI”; Text “Spoji”. Button4: Rename “Button4ODVOJI”; Text “Odvoji”. Ispod “HorizontalScrollArrangement1” dovucite “Label1”: Text “Trenutno stanje: nije spojeno”. Ispod svega dovucite “ListView1”. Dovucite “Clock1”; kod “TimerInterval” upišite 100; uklonite kvačice s “TimerAlwaysFires” i s “TimerEnabled”. Učitajte ekstenzije za BluetoothLE i za Microbit. Do virtualnog zaslona dovucite BluetoothLE i Microbit_Io_Pin_Simple. Kod “Microbit_Io_Pin_Simple1” ugodite “BluetoothDevice” na BluetoothLE1.
Dodajte kôd za prozivanje i ugađanje izvoda P0 BBC micro:bita te dovucite blok za aktiviranje tajmera, Slika 14.9.
Slika 14.9. Ovaj kôd proziva i ugađa izvod P0 BBC micro:bita te pokreće tajmer
Tipka ima digitalne razine pa za P0 ugodite “analog” na “false”. Tipka dovodi signal na P0 pa ugodite “input” na “true”. Dovucite blokove za pokretanje periodičkog učitavanja podataka koji stižu s BBC micro:bita, Slika 14.10.
Slika 14.10. Ovim će se kodom 10 puta u sekundi čitati podaci koji pristižu s BBC micro:bita (jer ste prije, kod svojstva “TimerInterval” upisali 100 ms)
Primljene podatke treba pohraniti u memoriju, radi toga imenujte promjenljivu, na primjer PODACI_S_P0 te iz “Variables” dovucite i inicijalizirajte tako imenovanu promjenljivu, Slika 14.11.
Kodiranje
Iz ruksaka izvucite potrebne blokove, Slika 14.8.
Slika 14.8. Ovo je onaj uobičajeni, uvijek isti kôd za “Bluetooth” uparivanje
10
Slika 14.11. Ovu promjenljivu valja imenovati i dovući te inicijalizirati dopisivanjem početnog stanja 0
S BBC micro:bita dolazi lista koja sadrži dva podatka. Prvi podatak je takozvani Pin index, a to je broj izvoda (u ovom slučaju doći će 0 jer se koristi izvod P0). Drugi podatak je takozvani Pin data, a to je ono što vam treba (0 kad je tipka SW1 otpuštena i 1 kad je tipka SW1 pritisnuta). Dovucite potrebne blokove, Slika 14.12. Za izvlačenje podataka iz dobivene liste trebate blok “select list item list… index”.
Slika 14.12. Ovim se kodom mijenja boja zaslona mobitela svaki put kad se podaci u listi promjene
Slika 14.13. Ovo je kôd za odvajanje Bluetootha
Vama treba drugi podatak pa kod “index” morate upisati 2. Napomena, nemojte brkati ovaj indeks liste s imenom prvog podatka – Pin index. Blokove za razne boje potražite kod “Colors”. Dovršite kodiranje aplikacije dovlačenjem potrebnih blokova, Slika 14.13.
Slika 14.14. Ovaj programski kôd trebate za BBC micro:bit
To je sve. Otpremite i instalirajte aplikaciju na vaš mobitel te krenite s kodiranjem BBC micro:bita. Pokrenite MC E te imenujte projekt, na primjer “MobiTIPKA”. Učitajte ekstenziju za BluetoothLE. Prepišite program sa Slike 14.14. Program preuzmite i otpremite do BBC micro:bita. Izvedite “Bluetooth” uparivanje mobitela i BBC micro:bita. Na mobitelu pokrenite aplikaciju BBC_TIPKA te skenirajte, a potom se spojite s BBC micro:bitom. Pritisnite i držite tipku SW1. Ako je sve kako valja, zaslon mobitela će pocrveniti. Kad budete tipku SW1 otpustili, zaslon mobitela će poplaviti. Zadatak za samostalan rad: Mobilnoj aplikaciji dodajte potrebne elemente i blokove tako da se kod svakog pritiska tipke SW1 mobitel oglasi izgovaranjem rečenice na engleskom jeziku “The key is pressed” (izabran je engleski jer u popisu jezika za izgovaranje teksta nažalost nema hrvatskog) i neka dvije sekunde vibrira. Za ove ste vježbe trebali: • BBC micro:bit, • USB-kabel, • baterije, • mobitel (dlanovnik, tablet) sa sustavom Android, • eksperimentalnu pločicu na ubadanje, • spojne žice raznih boja s krokodil-štipaljkama i muškim nastavcima, 3 komada, • tipku za tiskanu pločicu, • otpornik 10 000 Ω. Marino Čikeš, prof.
11
njenog izvršenja, kursor ostaje u istom retku i stupcu koji slijedi nakon posljednjeg ispisanog znaka. Zbog toga, ako želimo nastaviti ispis u istom retku, ne moramo ponovo definirati položaj kursora. Nakon pozdravne poruke, drugi redak obrisat ćemo tako da ga prepišemo porukom koja sadrži 16 praznih mjesta (bjelina). Naravno, prije toga kursor ćemo postaviti na početak drugog retka. void setup() { pinMode(17, OUTPUT); digitalWrite(17, HIGH);
} Funkcija loop() koristi identični algoritam iz primjera Shield-A_8a i Shield-A_8b, s razlikom da umjesto Serial.print() i Serial.println() koristimo samo lcd.print() s obaveznim postavljanjem kursora na početak drugog retka. void loop() { int vrijednostPotenciometra = analogRead(A0); int napon = map(vrijednostPotenciometra, 0, 1023, 0 , 5000); lcd.setCursor(0, 1); lcd.print(„U = „); lcd.print(napon); lcd.print(„ mV „);
lcd.begin(16, 2); lcd.print(„*** Shield-A ***“); lcd.setCursor(0, 1); lcd.print(„* ABC tehnike *“); delay(5000); lcd.setCursor(0, 1); lcd.print(„ „); naredba CLS HOME U HOME L HOME T HOME F LOCATE y , x CURSOR ON/OFF DISPLAY ON/OFF LCD x SHIFTLCD LEFT/RIGHT
delay(100); } Napomena: Programi Shield-A_10.bas i Shield-A_10.ino mogu se besplatno dobiti od uredništva časopisa ABC tehnike. Vladimir Mitrović i Robert Sedak
opis Briše postojeći ispis na displeju, postavlja kursor na adresu 1, 1 (početak prvog retka) Postavlja kursor na adresu 1, 1 (početak prvog retka) Postavlja kursor na adresu 2, 1 (početak drugog retka) Postavlja kursor na adresu 3, 1 (početak trećeg retka) Postavlja kursor na adresu 4, 1 (početak četvrtog retka) Postavlja kursor na adresu y, x (y = redak, x = pozicija unutar retka) Uključuje/isključuje prikaz kursora Uključuje/isključuje prikaz na displeju Ispisuje sadržaj konstante ili varijable “x” počevši od trenutne pozicije kursora Pomiče sadržaj displeja jednu poziciju ulijevo/udesno
Tablica 1. Popis osnovnih Bascom-AVR naredbi za rad s AN-displejom
naredba begin() clear() home() setCursor(x,y) print() display() noDisplay() cursor() noCursor() scrollDisplayLeft() scrollDispplayRight()
opis Briše postojeći ispis na displeju, postavlja kursor na adresu 0, 0 (početak prvog retka) Postavlja kursor na adresu 0, 0 (početak prvog retka) Postavlja kursor na adresu y, x (y = redak, x = pozicija unutar retka) Ispisuje sadržaj na displeju Uključuje prikaz na displeju nakon isključivanja naredbom noDisplay() Isključuje prikaz na displeju Uključuje prikaz kursora Isključuje prikaz kursora Pomiče sadržaj displeja jednu poziciju ulijevo Pomiče sadržaj displeja jednu poziciju udesno
Tablica 2. Popis osnovnih funkcija klase LiquidCrystal naredbi za rad s AN-displejom
16
MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.
RASTER Raster je tehnika prevođenja višetonske slike u jednotonsku, koja pruža iluziju kao da promatramo višetonski original. Ova je tehnika rastera omogućila prenošenje fotografija, a i svih drugih slika u sustavu tiskarstva gdje je nanos boje kontinuiran i jednoličan. Sustav rastera se zasniva na finoj mreži horizontalnih i vertikalnih linija koje reproduciraju različitu količinu točkica, ovisno o svijetlim i tamnim segmentima višetonskoga predloška koji prosvjetljavamo. Tehnika rastera koristi se u tiskarskoj industriji, ali je koriste i dizajneri koji trebaju na neki od grafičkih proizvoda primijeniti sliku, a najčešće fotografiju. Primjenom i produkcijom fotografije s naglašenim rasterom postižemo poseban estetski dojam grafičkoga proizvoda.
Kako sam već prije napisao, Photoshop je u svoj sustav ugradio sve korisne fotografske i grafičke postupke iz analognog doba tako da ima i mogućnost rastera. Postupak je vrlo jednostavan. Doduše, traži nešto vježbe i osjećaja za vizualni materijal kojim manipuliramo.
Stalno spominjem Photoshop kao program u kojem radim primjere pojedinih vježbi, no nije nužno da imate taj koji se plaća. Sve se ovo može raditi i u besplatnom programu na internetu: https://www.photopea.com/. Dakle, važno je imati volju da nešto novo naučimo. I
ne samo da naučimo već i da istražujemo, otkrivamo i kreiramo. Da bismo napravili našu fotografiju u rasteru, najprije idemo u izbornik Filteri. Kada nam se otvori padajući
izbornik, otvaramo Color Halftone. U ovom alatu možemo birati veličinu radijusa točke u pikselima. Prva raster fotografija na prethodnoj stranici je u točkama 12 piksela, a radijus točke na lijevoj fotografiji od ovoga teksta je 48. Fotografija ispod je u 66 piksela. Različite veličine točaka daju različitu likovnost i estetski ugođaj našoj fotografiji. Na nama je da odlučimo što nam je najbolje. Kao što je napravljena ova crno-bijela fotografija, isto tako možemo napraviti i fotografiju u boji.
Ovo je grafički prikaz različitih uzoraka rastera
POGLED UNATRAG RASTER U ANALOGNOJ FOTOGRAFIJI Raster je kao metodologija prevođenja višetonske slike u jednotonsku olakšao i uveo revoluciju u tiskarstvu od 1880. godine. Ovu tehniku rastera izmislio je F. Talbot i prvu je rastersku sliku napravio 1852. godine. Postupak pravljenja rasterskih slika analognom tehnologijom nije kompliciran. Naravno, potrebna su osnovna znanja o kemijskoj obradi fotomaterijala. Polutonski negativ se stavljao u nosač negativa (crvenim označeno na aparatu za povećavanje), a ispod, na radnu ploču, grafički papir iznad kojeg je bila priljubljena raster folija ili staklo s rasterom. Prosvjetljavajući kroz raster, dobivali smo sliku, tj. fotografiju s mnoštvom točkica koje su svojom različitom gustoćom stvarale iluziju prostornosti, odnosno trodimenzionalnosti. Drugi način pravljenja rasterske slike bio je da se raster zajedno s negativom uloži u nosač i tako prosvijetli.
Neovisno o tome stavljali li raster uz negativ ili uz pozitiv, rezultat je uvijek isti. Za različite potrebe imali smo i različite finoće rastera. Ta se finoća mjeri brojem točkica na centimetru kvadratnom. Veličina i količina točkica po centimetru kvadratnom određivala je i postotak sivoga tona kako to pokazuje grafički uzorak lijevo na vrhu stranice.
ANALIZA FOTOGRAFIJA Jelena Ternovec Danas se fotografijom bave mnogi iz hobija. Imaju svoje osnovno zanimanje, a bavljenje njome im je lijep životni dodatak. Jedan dio njih ušli su u povijest fotografije kao relevantni autori. Rođena je 1976. godine u Rijeci. Dobivši na poklon kao osnovnoškolka fotoaparat Kodak Instamatic 133, opčarao ju je zvuk njegova okidača i od tada ne prestaje fotografirati. Ranih devedesetih pohađa fototečajeve u Domu mladih pod vodstvom Jakova Ključarića, a kasnije i radionice fotografije Ranka Dokmanovića. Većinu školske godine 1993./94. provodi sama u fotolaboratoriju školskih novina u sjevernom Teksasu. Mističnost i strast rada u laboratoriju toliko ju je opčinjavao da u kemijskoj obradi fotografije ne koristi štipaljke, već sve radi rukama kako bi što neposrednije osjetila i doživjela zadovoljstvo nastajanja fotografije. Kroz studije teologije, filozofije, filma, kazališta, novih medija, psihologije i alternativne terapije - od Rijeke, preko Venecije, Milana, Bologne, Haga, Londona i Zagreba - bavljenje fotografijom ostaje joj konstanta. Nakon aktivnosti u međunarodnom fotoklubu Images u Hagu, od 2015. redovno sudjeluje na natječajima i grupnim izložbama Fotokluba Rijeka. Dobitnica je prve nagrade na natječaju Fotografkinje 2016. i pohvale za fotografiju u sklopu natječaja “Treći element” 2017. Od 2015. članica je HDLU-a Rijeka. Živi u Amsterdamu.
“Jesam”, prizna Honey. U svojoj je karijeri doktorica Hilger u više navrata, prateći dostupne tragove, iščitavajući iz njih ono što nije nitko drugi, uz mnogo znanja, podosta truda i neustrašivosti, te uz ponešto sreće, otkrila blaga s kojima se malo što moglo mjeriti. “Ali ne mislim da u brodu ima zlata.” “Znaš što će se dogoditi kad se sjate za tobom? Kopači i novinari i snage sigurnosti i političari?” Honey Hilger ništa ne odgovori. Mogla je shvatiti Xarin strah. Njen je narod na ovom otoku živio mirnim životom, od onoga što su davale šume i more, podalje od svih previranja. A sad je Honey sve to mogla ugroziti. Ali kristalne su kugle na stupovima zazivale. Njihov zov bio je za nekog poput Honey neizdrživ. “Ne zanima te što znače kugle?”, upita ona Xaru. Žena je bacila još oljuštenih brašnjavki pod kamen. Zvuk struganja u krug ispunjavao je kolibu. Honey je znala da na otoku postoji pet vjetrenjača što melju brašnjavke. I još sedam bijelih, s po jednim krakom obojenim crno, na pučini, za struju. Ali domaće su žene najviše voljele brašno koje same samelju. Radile su od njega tanke pogače. Honey je mogla razumjeti njihov trud. Pogače pečene na ribljem ulju, kad upiju mirise mora, bile su izvrsne. “Ne zanima te jesu li možda prijetnja?” “Dosad nisu bile”, odvrati Xara. “Niti skrivaju li možda neka korisna znanja? Pa i blago, u krajnjoj liniji?” “Ako u njima ima išta korisnoga, drugi će nam to uzeti”, primijeti Xara glasom nekoga tko zna što govori. *** Piroge su bile na moru, možda dva kilometra od obale. Honey je vidjela svjetla njihovih fenjera. More je čak i tako daleko od obale bilo plitko, ne dublje od dvadesetak metara. Noć je bila tiha, osim valjanja niskih valova po plaži. Kristalne kugle na stupovima svijetlile su prigušenim plavičastim svjetlom. Dvadeset i šest kugli, na raznim visinama iznad vode. Što su točno predstavljale? Na to nije bilo odgovora ni u jednom tekstu o kuglama koji je Honey bila našla. Samo tlocrt i X u sredini. Ali, Honey je imala svoju teoriju. Bila je odjevena u laki skafander, pripijen uz tijelo. Lagana kaciga, maska na licu, uređaj za disanje na leđima. Mogla je u tom odijelu ron-
22
iti do stotinjak metara dubine, izdržati plamen dvadeset i pet minuta, hladnoću znatno dulje; preživjeti u otvorenom svemiru nekih pola sata. Honey opipa torbicu što joj je bila pričvršćena za pojas. Naslućivala je što X označava. Točku s koje će je kugle teleportirati nekuda. Nadala se, u skriveni brod. Honey odjednom osjeti kako nije sama. Okrenula se. Xara je bila odjevena u sličan laki skafander kao i Honey. Samo, dok je doktoričin bio bijel, njezin je bio crven. Odakle joj skafander, pitala se Honey. Nije zapravo o Xari ništa znala. “Poći ću s tobom”, reče Xara. To nije bila molba. “Može biti opasno”, odvrati Honey. “Još uvijek ne znam što sve ovo znači.” “Svejedno. Idem s tobom.” Honey samo kimne. Zapravo nije imala drugog izbora: nije si željela navući neprijateljstvo cijelog plemena na glavu. Xara dogazi kroz plitku vodu do nje. “Jesmo li sada na točki X?”, upita Xara. “Znaš, djeca se ovdje igraju, nije se nikad dogodilo da neko nestane.” “Zato jer nisu imala ovo”, nasmiješi se Honey i otvori torbicu na pojasu. Zagrabi šakom i iz nje izvadi 26 malih kuglica, ne većih od špekula. Bile su prozirne, kristalne. Honey uzme jednu špekulu i namjesti je iznad glave. Pustila ju je i špekula ostane u zraku, tamo gdje ju je doktorica postavila. “Što je to?”, začudi se Xara. “Ako su kugle na stupovima brava”, pogleda je Honey, “ovo je ključ. Trebalo mi je vremena dok nađem ove kuglice. U jednom od arhiva, u kutiji uz tekstove o ovom svijetu. Pojma nisam imala što su. Onda sam našla još jednu referencu: u drugom arhivu, preko pola galaktičkog kraka. Ali još uvijek nisam sigurna što će se dogoditi. Jezik je prastar, a prijevod na starokahtanski nepotpun. Možda i potpuno pogrešan. Još imaš vremena odustati.” “Ne”, procijedi Xara. Uzela je nekoliko špekula i postavila ih u zrak. Dvije minute kasnije, Honey i Xara stajale su okružene s 25 kuglica, u istom rasporedu kao i kugle. Honey je držala zadnju špekulu među prstima. Sagnula se i stavila ju je na njeno mjesto. U tom trenutku, bljesak i jedno ZZZAP! *** PRAS! Buka istisnutog zraka, bljesak od kojeg u očima ostaje užaren odsjaj.
Honey i Xara našle su se u polutami, okružene s 26 kugli što su lebdjele u zraku i svijetlile plavičasto. Crveni indikatori iscrtali su im se na unutrašnjosti vizira. “Zrak nije za disanje”, dobaci Xara. Honey pogleda popis plinova. Definitivno nije bio za disanje. Ispis s analizatora: činilo se da nije bilo mikroorganizama. Honey upali svjetla na kacigi. Bile su u ogromnoj kružnoj prostoriji nekih trideset metara u promjeru. Laser s vrha kacige počeo je šarati po zidovima i mapirati prostor. Honey primijeti male kuglice: visjele su u prostoru među kuglama, u istom rasporedu kao i špekule na plaži. “Dobro, barem imamo ključ.” Vrata. Otvorena. Prošle su kroz njih, ušle u tamni hodnik. Nije bilo svjetla. Honey povede niz hodnik. Laser je i dalje skenirao prostor, karta se iscrtavala kao AR-slika oko njih te memorirala. Honey uključi opciju označavanja puta. Nisu imale vremena lutati po olupini. Vrata. Očito klizna, zatvorena. Honey ugleda brave, ali nije znala može li ih otvoriti. Odluči da ni ne pokušava. “Idemo vidjeti što više možemo”, dobaci ona Xari. “Za sljedeći ulazak moramo uzeti veće zalihe zraka.” Hodnik je bio građen jednostavno, bez ukrasa. Tu i tamo, natpisi na zidovima. Honey uključi lingvočitač, ali nije prepoznao pismo. A onda je hodnik završavao pred velikim otvorenim vratima, što su vodila u crno. Honey i Xara se pogledaju. Doktorica oprezno prođe kroz vrata. Spremnici. Ležeći, prozirnih poklopaca, u tri reda. Svjetla s kaciga osvjetljavala su ih, mora da ih je bilo i preko sto u svakom redu. Laser je šarao po njima, praveći sliku prostora. Honey je s tjeskobom u grudima naslutila što je u spremnicima. Xara priđe prvom. Nagnula se nad njega. Kriknula prigušeno. Honey joj priskoči. Mumificirano stvorenje u kriospremniku bilo je slično golom čovjeku utoliko što je bilo visoko oko dva metra, imalo je dvije noge i dvije ruke i glavu među njima. Tu je sličnost prestajala. Isušeno lice bilo mu je kukcoliko, oči zaklonjene nekakvim vizirom. Spremnik je očito bio neaktivan. Xara podigne pogled. Pokazala je rukom prema zidu. “Pogledaj!” “Oružje”, promrsi Honey. Nizovi pušaka, uredno poredanih. Pod njima složeni oklopi i odore, baš
kako bi ih složila vojska na povečerju. “Ovo je spavaonica u vojarni.” “Što se dogodilo?” Honey krene do sljedećeg spremnika. I on je bio ugašen. I sljedeći i sljedeći, stotine mrtvih u stotinama mrtvih kriospremnika. Nisu izdržali tisućljeća. Honey nije mogla reći jesu li se gasili jedan po jedan, ili svi odjednom. “Brod mora da se srušio, možda pogođen. Potonuo je. Ali netko se ipak uspio izvući. Da imamo vremena, sigurno bismo otkrile kako manjka bar jedna spasilačka letjelica. Dakle, netko je izašao na površinu. Postavio je kugle -” “Brava za prolaz do broda i iz broda -” “Kojim su i vojnici mogli na površinu... U svakom slučaju, taj koji se izvukao, možda zapovjednik, postavio je bravu, a špekule ‒ ključ ‒ uzeo sa sobom. Nadao se vratiti. Ali nije nikad. U međuvremenu, spremnici su se pogasili.” “A vojnici poumirali.” “I od svega su ostala izvješća, u tko zna kojem i čijem prijepisu, po arhivama.” “Nitko ih nije došao spasiti”, odmahivala je Xara glavom. “Ne znamo što se točno dogodilo, kakva je bila vojna situacija. Možda su gubili rat. Možda nije ostao nitko da ih spašava.” “I što sada?”, upita Xara. “Ovo moramo prijaviti”, primijeti Honey. Uzela je jednu od puški. “A ovo ćemo ponijeti sa sobom. Da nam povjeruju.” Izašle su iz spavaonice, pošle hodnikom natrag, požurivane pokazivačima zraka. Vratile su se u kružnu prostoriju, stale među kuglice u zraku. ZZZAP! PRAS! Bile su opet na plaži, Honey je otkopčala svoju kacigu i udahnula zrak. Xara bez riječi počne skupljati špekule. Pogledala je Honey, na trenutak se doktorici učinilo da će zamahnuti i baciti ih u more. “To neće riješiti problem”, primijeti Honey. “Znam”, Xara joj snuždeno vrati špekule. “Ali dobro”, uzdahne ona. “Moglo bi biti i gore. Mogli su ostati živi.” Okrutno, upita se Honey. Možda. Ali, ništa nije znala o vojnicima, koliko su i čije krvi imali na rukama. Možda je Xara bila u pravu. Honey je ostala gledati za ženom koja je odlazila u šumu, ne osvrćući se. Aleksandar Žiljak
23
čivanja bušilice. Osovina elektromotora rotira se u oba smjera (cw, ccw) ovisno o programskom algoritmu koji određuje protok struje kroz elektromotor. Rotacija osovine elektromotora izvodi se kontinuirano uslijed povezanosti prijenosnog mehanizma (getribe) i elektromotora. Kružni spojni element omogućuje izmjenu svrdla i horizontalni pomak glave bušilice. Prostor za postavljanje elemenata spremnih za bušenje smješten je u podnožju radnog dijela na postolju bušilice. Napomena: Funkcionalnost modela uspinjače provjerite direktnim spajanjem izvora napajanja (baterija) na elektromotore. Promjenu smjera gibanja pokretnog dijela stupne bušilice postižemo promjenom polariteta (+, - i -, +) napajanja. Slika 21. konstrukcija R Slika 22. konstrukcija S Slika 23. konstrukcija Š Dva dodirna senzora (I3, I4) smještena na stupu definiraju granična mjesta i zaustavljaju bušilicu u krajnjem donjem i gornjem položaju. Ovime je osigurana potpuna kontrola kretanja bušilice po zubnoj letvi. Na lijevoj strani međusklopa smještena su dva dodirna senzora (I1, I2) koji upravljaju uključivanjem i isključivanjem bušilice. Napomena: Udaljenost i položaj senzora koji kontroliraju uključivanje i isključivanje određena je veličinom umetnutih spojnica vodiča. Slika 24. konstrukcija T Slika 25. konstrukcija U Postavljanje dvije lampice (O1, O2) na postolje nosača bušilice osigurava svjetlosnu signalizaciju tijekom rada stupne bušilice. Pozicija postolja za lampicu unutar kojeg je smještena lampica sa zaštitnom kapicom definirana je dobrom vidljivošću tijekom rada stupne bušilice. Krajnji gornji položaj određen je dodirnim senzorom (I4) koji, pritiskom na njega, ima ulogu trenutnog zaustavljanja pokretnog dijela stupne bušilice. Napomena: Dodirne senzore (tipkala) nužno je precizno postaviti pazeći na krajnji položaj (donji i gornji) radi sigurnosti i točnosti rada modela stupne bušilice. Slika 26. konstrukcija V Slika 27. konstrukcija Z Slika 28. konstrukcija X Dodirni senzori (tipkala) kojima upravljamo radom modela postavljeni su u podnožje stupne
26
bušilice s lijeve strane sučelja (međusklopa) radi jednostavnijeg povezivanja s izlazima (I1, I2). Slika 29. FT elementi 1 Slika 30. Stupna bušilica Konstrukcijski elementi osiguravaju stabilnost konstrukcije, omogućuju siguran i kontinuiran rad automatiziranog modela stupne bušilice. Sučelje umetnemo spajanjem na mali crveni spojni element u položaj koji omogućava jednostavno povezivanje s izvorom napajanja (baterija, U = 9 V). Napomena: Prije pokretanja provjerite sve spojene električne elemente, postavite izvor napajanja (bateriju) na podlogu i povežite sučelje s uredno složenim vodičima. Vodiče rasporedite pazeći na duljinu i spojite ih s ulazima i izlazima u utore redoslijedom spajanja. Ulazne i izlazne električne elemente povežite s međusklopom pazeći na boje spojnica. Uključite sučelje, pokrenite program RoboPro i testirajte spojene električne elemente pomoću alata za provjeru koji se nalazi u programu. Slika 31. TXT Spajanje FT-elemenata s TXT-sučeljem: • signalne lampice (indikatore) spajamo na izlaze (O1, O2), • elektromotor spajamo vodičima na izlaz (M2), • tipkala spajamo vodičima na ulaze (I1–I4). Napomena: Duljina vodiča sa spojnicama određena je položajem električnih elemenata i međusklopa. Pozicioniranje međusklopa u odnosu na model i izvor napajanja (baterija) određeno je ulazno/izlaznim elementima. Povezivanje međusklopa s električnim elementima modela određeno je spajanjem boja spojnica vodiča i njihovo uredno postavljanje između lampica, elektromotora, tipkala, međusklopa i baterije. Napomena: elektroničke elemente povezujemo prije spajanja izvora napajanja (baterije). Rad elektroničkih elemenata provjerava se prije izrade algoritma i programa pomoću alata Test: • povezivanje TXT-sučelja s računalom, ulaznim i izlaznim elementima, • provjeravanje komunikacije TXT-sučelja s računalom (USB, Bluetooth, Wi-Fi) i povezivanje s programom RoboPro, • provjeravanje ispravnog rada električnih elemenata: tipkala, lampica i elektromotora.
Tipkalo I1 0(off) 1(on) 0(off) 0(off)
I2 0(off) 0(off) 0(off) 1(on)
Motor M2 stop cw(dolje) ccw(gore) stop
Lampice O1 (z) 0(off) 1(on) 1(on) 0(off)
O2 (c) 1(on) 0(off) 0(off) 0(off)
Tipkalo I3(dole) 0(off) 1(on) 0(off) 0(off)
I4(gore) 0(off) 0(off) 1(on) 0(off)
Tablica istine ulaznih/izlaznih elemenata
Izrada algoritama i programskih rješenja Zadatak_1: Konstruiraj model stupne bušilice, napravi algoritam i program upravljanja. Aktiviranjem tipkala (I1) isključi se crvena lampica (O2), uključi se zelena lampica (O1) i elektromotor (M2) koji pokreće pogonski dio bušilice dok jedno od tipkala (I3 ili I4) nije aktivirano. Aktivacijom tipkala (I3, donji položaj) motor promijeni smjer vrtnje i bušilica se udaljava od podloge. Aktivacijom tipkala (I4, gornji položaj), lampice se isključe, motor se zaustavi (M2 = stop) na jednu sekundu, program čeka pritisak na glavno tipkalo (I2) koje prekida rad bušilice. Ako glavno tipkalo (I2) ne pritisnemo, program nastavlja rad, uključi crvenu lampicu (O2) i čeka aktivaciju tipkala (I1). Slika 32. FT1 program Pokretanjem programa bušilica je isključena, crvena lampica je uključena i zelena je isključena. Pritiskom tipkala (I1 = 1), program pokreće elektromotor i bušilica se giba u smjeru podloge (M2 = cw, dole). Program konstantno očitava i provjerava stanje na krajnjim tipkalima (I3 i I4). Kada tipkalo (I3 =1) detektira pritisak bušilica je u donjem položaju, zelena lampica je uključena, crvena isključena. Elektromotor mijenja smjer gibanja bušilice (M2 = ccw, gore) dok ne detektira pritisak na gornje tipkalo (I4 =1). Bušilica se zaustavi (M2 = stop) i isključi lampice u intervalu od jedne sekunde. Program provjerava stanje tipkala (I2), ako tipkalo nije pritisnuto program ponavlja zadane naredbe i bušilica nastavlja rad. Zadatak_2: Konstruiraj model stupne bušilice, napravi algoritam i program upravljanja kojim uključujemo bušilicu tipkalima (I1 i I2). Uključivanjem tipkala (I1 i I2) isključi se crvena lampica (O2), uključi se zelena lampica (O1) i elektromotor (M2) koji pokreće pogonski dio bušilice dok tipkalo (I3) nije aktivirano. Aktiviranjem tipkala (I3, donji položaj) motor promijeni smjer vrtnje i bušilica se giba i udaljava od podloge. Aktiviranjem tipkala (I4, gornji položaj), crvena lampica je uključena, zelena lampica je isključena i motor se zaustavi (M2 = stop). Program kontinuirano čeka
pritisak na tipkala (I1 i I2) i postupak bušenja se ponavlja. Slika 33. FT2 program Zadatak_3: Konstruiraj model stupne bušilice, napravi algoritam i program upravljanja kojim uključujemo bušilicu tipkalima (I1 i I2). Pokretanjem programa lampice i motor su isključeni. Aktiviranjem tipkala (I1 i I2), zelena lampica (O1) je uključena, crvena lampica (O2) je isključena i elektromotor (M2) se vrti u smjeru podloge. Aktiviranjem tipkala (I3, donji položaj), zelena lampica (O1) je isključena, crvena lampica (O2) je uključena, motor promijeni smjer vrtnje i bušilica se udaljava od podloge. Aktiviranjem tipkala (I4, gornji položaj) lampice i motor se isključe i program kontinuirano čeka pritisak na tipkala (I1 i I2). Slika 34. FT3 program Zadatak_4: Konstruiraj model stupne bušilice, napravi algoritam i program upravljanja kojim upravljamo tipkalima (I1 i I2). Pokretanjem, program kontinuirano provjerava koje je tipkalo aktivirano. Aktiviranjem tipkala (I1), postupak bušenja izvršava se pet puta i ponovno se provjerava stanje tipkala (I1 i I2). Aktiviranjem tipkala (I2), postupak bušenja se izvršava deset puta i ponovno se provjerava stanje tipkala (I1 i I2). Aktiviranjem tipkala (I1), zelena lampica (O1) je uključena, crvena lampica (O2) je isključena i elektromotor (M2) se vrti u smjeru podloge. Aktiviranjem tipkala (I3, donji položaj), zelena lampica (O1) je isključena, crvena lampica (O2) je uključena, motor promijeni smjer vrtnje i bušilica se udaljava od podloge. Aktiviranjem tipkala (I4, gornji položaj), zelena lampica (O1) je uključena, crvena lampica (O2) je isključena i elektromotor (M2) se vrti u smjeru podloge. Slika 35. FT4 program Napomena: Glavni program sadrži dva potprograma: 5_time i 10_time. Unutar potprograma se izvršavaju potprogrami koji upravljaju radom lampica: O1_on i O2_on. Potprogrami omogućuju bolju preglednost i olakšavaju kontrolu izvršavanja procedura zadanih u glavnom programu. Petar Dobrić, prof.
27
Povijesni mikroskop znamenite tvrtke Carl Zeiss (oko 1900. godine)
Dijelovi mikroskopa
Glavni dijelovi mikroskopa su mikroskopski stalak, cijev ili tubus, objektiv, okular, stolić za postavljanje preparata i sklop za osvjetljavanje. Objektiv mikroskopa je konvergentni optički sustav koji se sastoji od najmanje jedne leće male žarišne daljine. Suvremeni mikroskopi imaju objektive sastavljene od nekoliko leća, kojima se otklanjaju nedostaci pojedinačnih leća. Mikroskop obično ima nekoliko izmjenjivih objektiva, od kojih su neki predviđeni za uranjanje u imerzijsku tekućinu. Mnogi mikroskopi imaju više objektiva, koji su složeni u tzv. revolver, za jednostavno izmjenjivanje objektiva. Okular mikroskopa također je konvergentni sustav, sastavljen od nekoliko konvergentnih leća. Postoje monokularni mikroskopi za promatranje s jednim okom i biokularni mikroskopi za promatranje s dva oka. Prvi su mikroskopi povećavali sliku samo nekoliko desetaka puta, a suvremeni mikroskopi povećavaju sliku nekoliko stotina pa do tri tisuće puta.
Optička svojstva mikroskopa Glavna svojstva mikroskopa su:
Binokularni istraživački mikroskop
Školski mikroskop
Laboratorijski mikroskop
– linearno povećanje, omjer istovrsne izmjere slike b i promatranoga predmeta a, tj. m = b/a, – numerička apertura (lat. apertura: otvor) objektiva, određena izrazom AN = n · sin γ, (obično je napisana na okviru objektiva). – najmanja razlučivost, veličina određena izrazom d = 0,61 · λ/(n · sin γ) = 0,61 · λ/AN, gdje je λ valna duljina svjetlosti, n indeks loma tvari kroz koju se promatra, γ polovica vršnoga kuta svjetlosnog stošca iz točke promatranja, a AN numerička apertura objektiva, – moć razlučivanja, koja je recipročna vrijednost najmanje razlučivosti, tj. 1/d. Najmanja izmjera predmeta koji se može vidjeti običnim optičkim mikroskopom iznosi ~ 3 × 10–4 mm = 0,3 μm, a ultramikroskopom ~ 5 × 10–6 mm = 0,005 μm.
Vrste mikroskopa
Mikroskopi se ponajprije razlikuju prema primijenjenoj svjetlosti. Mikroskopi s običnom svjetlosti primjenjuju neizmijenjenu svjetlost umjetnih svjetlila. Mikroskopi s oblikovanom svjetlosti primjenjuju na neki način oblikovanu svjetlost ili primjenjuju neku svjetlosnu pojavu (interferencijski, polarizacijski, fluorescencijski,
Mikroskopski revolver s nizom objektiva
29
Imerzijski ultramikroskop
Vrh podmorničkog periskopa
Polemoskop s dva zrcala, preteča periskopa, za promatranje iz zaklona na bojištu
faznokontrastni, stereoskopski, invertni mikroskopi i ultramikroskopi) ili primjenjuju neka druga elektromagnetska zračenja (ultraljubičasti i rendgenski mikroskopi). Prema primjeni obično se razlikuju školski mikroskopi za poučavanje, laboratorijski mikroskopi za rutinski rad u biologiji, medicini, metalurgiji i dr., džepni mikroskopi za terenski rad te istraživački mikroskopi za posebna istraživanja.
Periskopi
Periskop (prema grč. peri: okolo, iza; + skopein: gledati) je optički instrument za promatranje oko, iza ili preko neke prepreke. Smatra se kako je 1637. godine Jan Heweliusz (lat. Johannes Hevelius; 1611.–1687.), poljski astronom, konstruktor velikog teleskopa i drugih optičkih naprava, izumio optičku napravu pod nazivom polemoskop (grč. polemos, lat. pollen: prah, brašno, pelud). Opisao ga je u svom djelu Selenographia sive Lunae Descriptio (Selenografija ili opis Mjeseca) iz 1647. godine. Potom je 1854. godine Hipolit Marié-Davy (1820.–1893.), francuski kemičar i izumitelj, konstruirao cijevni periskop za primjenu u mornarici. Periskop je cijev na čijim se krajevima nalaze ravna zrcala ili pravokutne prizme za reflektiranje svjetlosnoga mlaza pod pravim kutom.
Digitalni mikroskop s optoelektroničkim pokaznikom
Endoskop sa savitljivom cijevi
30
Promatranje kroz podmornički periskop
Periskopnost je razmak između ulazne zrake i izlazne zrake. Složeniji periskopi imaju između reflektirajućih sastavnica ugrađen i dalekozor, pa se periskop može smatrati i posebnim oblikom dalekozora s paralelnim pomakom između ulazne i izlazne zrake. Dalekozorskom se sustavu u složenijim periskopima može mijenjati povećanje i vidni kut. Periskop služi za zaobilazno promatranje oko prepreke, a vrlo je važno pomagalo osobito u vojnoj primjeni. Podmornički periskopi rabe se za promatranje morske površine i za ciljanje iz podmornice koja je uronjena tek ispod površine. Imaju periskopnost 6…15 m, ograničenu konstrukcijom periskopske cijevi koja mora izdržati vodeni tlak i gibanje kroz vodu kao i oplata podmornice. Periskopi za promatranje imaju obično širi vidni kut, uz povećanje 1,5…2 puta, a oni za ciljanje uži vidni kut, ali povećanje 6…10 puta. Kopneni periskopi služe za promatranje iz zaklona (rova, bunkera i sl.) ili iz oklopnih vozila, a periskopnost im je oko 0,75…3,5 m. U artiljeriji se upareni periskopi rabe kao daljinomjeri pri određivanju parametara artiljerijske vatre.
Endoskopi
Endoskop (grč. endon: unutrašnjost) je optički instrument za promatranje i snimanje unutrašnjosti tehničkih predmeta ili tijela ljudi i životinja, uz nikakvo ili najmanje moguće oštećenje tih objekata pri ulazu instrumenta. Sastoji se od svjetlovodne sonde, koja može biti kruta ili savitljiva, s nekoliko tisuća optičkih vlakana. Kroz optička vlakna osvjetljavaju se predmeti u unutrašnjosti i promatra njihova slika. Slika se može promatrati optičkim sustavima ili digitalno prijenosom do elektroničkih uređaja s optoelektroničkim pokaznicima. Medicinski endoskopi proteklih su desetljeća znatno olakšali medicinsku dijagnostiku i mnoge kirurške zahvate gotovo bez razaranja ili uz neznatna razaranja tkiva. Dr. sc. Zvonimir Jakobović
DVA PRIMJERA TRODIMENZIONALNOG OBLIKOVANJA. Početkom novog milenija zapaženo je u SAD-u da trodimenzionalno oblikovanje privlači u područje tehnike čak i one koji nisu bili skloni tehničkim zanimanjima. Konstruiranje, dizajn i umjetničko oblikovanje postaju bliski. Na slici lijevo je konj razvijen u projektu Robotičke alke. Iako je riječ o suvremenoj animiranoj tehničkoj konstrukciji, snažno je uočljiva umjetnička komponenta. Desno je hodač iz projekta TAUROS koji također osim konstrukcijskih ima i artističke vrijednosti.
cijskih vještina koristit će i umjetnička sredstva i tehnike ilustriranja, animacije, videografika, crtanja i izrade modela. Koncept STEAM spaja područja umjetničkog modeliranja i matematičkih i prirodoslovnih sadržaja iskorištavajući sinergiju miješanja pristupa. Uklanjaju se granice između umjetnosti modeliranja i matematičkog mišljenja. Takav holistički pristup pospješuje istovremeno korištenje obje strane mozga. Sve to vidljivo je u konceptu osnivanja kao i u aktivnostima CPR ‒ Zagreb u razdoblju od 2005. do 2012. U monografiji iz 2005. godine izdanoj povodom stogodišnjice Željezničke tehničke škole (ŽTŠ) u Zagrebu na stranici 63. navodi se da je “krajem ožujka 2005. ministar znanosti, obrazovanja i sporta dr. Dragan Primorac otvorio u
ŽTŠ-u u Zagrebu prvi Centar za praktičnu robotiku (CPR) u Hrvatskoj”. S vremenom smještaj u toj školi pokazao se dugoročno neodgovarajući i neodrživ pa je na zahtjev ŽTŠ-a 2014. godine CPR iseljen iz prostora škole. Danas se može reći da je taj projekt neformalnog obrazovanja povezan s praktičnim razvojem robotike imao sva obilježja onoga što se podrazumijeva pod konceptom STEAM. Pa i više od toga jer je nekim svojim projektima izravno spajao tradicionalno razdvojene kulture prirodoslovnog i humanizma što je jasno naznačeno na organizacijskoj shemi CPR-a. Zbog toga se, povodom petnaeste godišnjice osnutka te za sve razine hrvatskoga školstva (od osnovnog do visokog) u domaćim prilikama neobične “nstitucije” treba prisjetiti koncepta koji će s razvojem servisne i posebice
STREET ROBOTICS. Korištenje robotike za povijesnu evokaciju ROBOALKE trajalo je cijelo desetljeće i odvijalo se u svim gradovima gdje su zabilježeni srednjovjekovni turniri gađanja prstena. Posebno su bila privlačna događanja na ulicama. Na slici lijevo je Roboalka na Prokurativama u Splitu 2009., a na slici desno ispred starog grada Varaždina 2003.
32
socijalne robotike biti sve shvatljiviji i potrebniji. Srastanjem robotike sa svakodnevnim životom jačat će potreba za redefiniranjem tradicionalnih humanističkih vrijednosti. CPR je nastao ne temelju Studije izvodljivosti Igora Ratkovića “Centar za praktičnu robotiku” iz 2002. u kojoj je iznesena osnovna ideja stvaranja neprofitnog središta vezanog uz Državnu školu robotike, izvođenje praktikuma, ali i ukupnog sadržaja škole u koji se nastojalo (posredno i neposredno) uključiti što više općekulturnih (humanističkih i umjetničkih) sadržaja. Centar za praktičnu robotiku – Zagreb dobio je naziv prema američkom KISS Institute for Practical Robotics (KIPR), neprofitnoj organizaciji osnovanoj 1994. s ciljem osiguranja dugoročnih obrazovnih uvjeta u robotici za srednje i visoko školstvo. KISS je akronim od Keep It Simple, Stupid (Neka bude jednostavno, glupane!). Taj moto promovirao je osnivač KIPR-a David Miller nakon katarzičnog iskustva s razvojem robota za Mars SOJOURNER u NASA-i kada se pokazala sva snaga inženjerskog praktičnog pristupa.
Hrvatskoj su vrlo rijetki pojedinci (sredine da se i ne spominje) koji čak i danas doživljavaju robotiku kao područje ograničeno isključivo na tehniku. No u robotici postoji potreba za mnogim izvantehničkim sadržajima. Jedan od nužnih prikaz je povijesti robotike jer se stvara vremenski okvir svrhovitosti onoga što se izučava. CPR je uveo povijest robotike u svoje škole u vrijeme kada nije bilo interneta. U tom kontekstu ističe se u programskoj shemi CPR-a naznačen projekt “Tesla”. Zamišljen mnogo prije poplave projekata vezanih uz Nikolu Teslu popularizirao je teleprezentacije u kontekstu tek započetih robotskih misija na Marsu 1997. i virtualnu (daljinsku) prisutnost posredovanu strojem. Na taj projekt, s obzirom na sve šire korištenje globalnih komunikacijskih mreža, prirodno se veže inicijativa “Komiški robotički kalanko” u kojemu se tradicijska igračka male izolirane lokalne otočke sredine izrađivana postupkom bliskim suvremenoj reciklaži pokušava robotiziranjem revitalizirati, osuvremeniti i iskoristiti
TRI PRIMJERA UMJETNOSTI (ART). Naizgled suprotni i na prvi pogled neusporedivi po složenosti predstavljaju različite pristupe u gledanju na robotiku, čak i kada je tema ista. Omogućavaju potpuniju cjelinu shvaćanja svijeta. Na slici lijevo je kolaž robota sastavljenog od slika svakodnevnih uređaja i strojeva izrađen na likovnoj radionici OŠ Jelsa (Hvar). Dvije desne slike prikazuju različit tehnološki, ali i estetski pristup istoj temi. Tradicionalni brodić čiji trup je izrađen od limenke obrađen je i u funkcionalnom i u estetskom smislu vrlo različito. Model u sredini izradili su đaci OŠ Komiža koristeći kontroler od mobilnih edukacijskih robota. Pogon je diferencijalni s lopatama na rubu pogonskih kola izrađenih od CD-a. Model sasvim desno pogoni se veslima, a elementi mehanizma izrađeni su od plastike na 3D-štampaču domaće konstrukcije.
Osim očekivanih sadržaja poput Državne škole praktične robotike koji su krajem stoljeća predstavljali za hrvatske prilike vrlo moderan i cjelovit uvod u područje namjenskih računala i reaktivne (autonomne) robotike, CPR je u stvaranju radnih programa uvijek inzistirao na širem kontekstu njihovih shvaćanja. Nažalost, u
za povezivanje dvije prostorno vrlo udaljene zajednice: iseljeničke u Kaliforniji i domicilne u Komiži. Pri tome se za izradu koriste prvi 3D-štampači, a obrazovanje proširuje na srednjodalmatinske otočke škole robotike u okviru programa “Robotička regata”. Kroz likovno i literarno promišljanje robotike nastoji se
33
Krilo između traka lima
Na fotografiji se vidi kako ona izgleda. Dobije se vrlo lijepo izrađen proizvod. Evo i adrese: ww.banggood.com/Mini-Green-Backling-0,01gPocket-Digital-Scales. Slijedi nabavka materijala. Najbolje je koristiti depron debljine 3 mm, koji će se brušenjem stanjiti na 2 mm. Budući da sam potrošio svoje zalihe, nabavio sam stiropor debljine 3 mm, koji se postavlja ispod lamel-parketa kao zvučna izolacija. Balzu se može lako nabaviti u svakoj većoj trgovini građevinskog materijala, barem u mome gradu. Ili potražiti u lokalnom aeroklubu. Za lijepljenje sam koristio ljepilo za drvo i dvokomponentno epoxy ljepilo. Ako se u internetsku tražilicu upiše F1N glider, pojavit će se puno nacrta ovakvih jedrilica. Iz svega toga napravio sam nacrt koji vidite. Modele koji za trup imaju karbonsku cijev nisam uzeo u obzir zbog vjerojatne nemogućnosti nabavke za većinu modelara. Počnimo s izradom! Izrada trupa. Prema nacrtu od deprona debljine 6 mm ili dva sloja po 3 mm izreže se trup i postavi u vertikalni položaj između dvije vodilice. Na mjestu gdje će doći krilo treba odvijačem utisnuti depron u V-obliku koji odgovara V-obliku krila. Korisno je trup ojačati s obje strane depronom 2 mm, na 107 mm od nosa jedrilice, u dužini od cca 50 mm. Izrada krila. Trake balze debljine 2 mm zalijepe se na depron. Na mjestu spoja po čitavoj dužini zalijepi se s jedne strane selotejp. Krilo se preokrene i preklopi na mjestu selotejpa. I balza i depron namažu se ljepilom za drvo, i krilo se vrati u ravni položaj. Višak ljepila odmah se obriše salvetom. Krilo se optereti utezima i ostavi se preko noći sušiti. Ja sam radio tako da
sam zalijepio balzu od 2 mm i depron od 3 mm i vibracijskom brusilicom stanjio depron na 2 mm, a njegovu izlaznu ivicu na 0,8 mm. Kao šablona kod brušenja pomogle su trake lima debljine 2 i 0,8 mm. Ovakve trake mogu se naći u svakoj boljoj bravarskoj radionici. Savijeno krilo prema zakrivljenosti trupa i u V-oblik na sredini spoja neće se moći sastaviti. Kako bi se odredilo koliko krila treba urezati, od tankog kartona izrežu se dva segmenta krila u mjerilu 1:1, širine cca 100 mm. Na ulaznoj i izlaznoj ivici zalijepi se malo selotejpa. Ova se šablona sada postavi na trup. Dobro je imati pomoćnika. Označi se koliko kartona, odnosno deprona, treba izrezati. To je crtkana linija na nacrtu i detalj “A”. Ja sam dobio oko 1,5 mm na obje polovice krila. Slijedi lijepljenje polovica krila na trup. To neće biti moguće bez šablone, kako se vidi na
Digitalna vaga
fotografiji. U mjerilu 1:1 treba nacrtati obje polovice krila, s usponom od 90 mm na obje strane, u pogledu s prednje strane jedrilice. Onako kako je to na nacrtu u dnu. Na tome pomoćnom nacrtu od letvica balze složi se šablona. Šablonu se štipaljkama pričvrsti na polovice krila. Sve ovo postavi se na trup i privremeno pričvrsti modelarskim pribadačama. Pomoću dvokomponentnog ljepila krilo se zalijepi za trup i sve se ostavi preko noći. Treba paziti da trup stoji u svom stalku vertikalno, a vrhovi krila da budu jednako udaljeni od ravne podloge. Sljedeći dan se skine pomoćna šablona i odstrane pribadače te se preostala mjesta spoja popune ljepilom. Izrada repnih površina. Rade se od deprona koji se stanji na 2 mm, prema dimenzijama s
35
tra nismo mogli isprobati jedrilicu izvan našeg hangara, a hangar je bio prepun jedrilica. Na odlazak u neku sportsku dvoranu u ovo doba korona krize nismo niti pomišljali. Sve u svemu, skupljena su korisna iskustva i sljedeći model ove klase će, nadamo se, biti puno bolji. Letovi su bili oko 15 do 20 m, što nas je zadovoljilo. Bojan Zvonarević Aeroklub Slavonski Brod Spajanje polovica krila pomoću šablone
nacrta. Horizontalni i vertikalni dio zalijepe se na trup i međusobno. Treba paziti na vertikalnost i odnos prema krilu. Model se promatra s prednje strane i dok se ljepilo nije osušilo vrše se korekcije. Težište i probni let. Težište modela treba biti na 1/3 širine krila, kako je to prikazano na nacrtu. Za korekciju se koriste mali podlošci vijaka M3 ili komadići plastelina, ili mali vijci koji se uvrnu u nos jedrilice. Probni let treba vršiti u nekoj velikoj sportskoj dvorani. Model se prvo baca iz ruke s visine 1,5 do 1,8 m. Slijedi bacanje u vis. Kormilo smjera, vertikalni rep, treba postaviti tako da model leti u krugovima. Treba svakako konzultirati starije modelare! Oznake na nacrtu. Oznaka b2 znači balza debljine 2 mm, a oznaka d3 ili d2 znači debljina deprona u milimetrima. Koristan savjet. Epoxy ljepilo treba umiješati s tzv. “balonima” u omjeru 1:1. Radi se o sitnim kuglicama od bijele lagane mase slične depronu, koja se može nabaviti u velikim modelarskim trgovinama. Rezultat prvog pokusnog leta Za balast smo dodali vijak M3 x 20 mm. Zbog jakog vje-