2 minute read

Mala škola fotografije

Piše: Borislav Božić, prof.

HDR FOTOGRAFIJA drugi dio

Advertisement

Ovdje će biti pokazan jedan od pseudopostupaka HDR-a kako bi se dobila što korektnija vidljivost svih detalja po cijelom prostoru kadra. Doduše, različiti su putevi dolaska do dobrih rezultata, ako ne do najboljih, onda makar približno dobrih. U analogno vrijeme autori su se dovijali na različite načine, ali uvijek s dugotrajnim i neizvjesnim postupcima razvijanja filma i izrada kopija u polumračnom laboratoriju. Naravno, uz tehničku preciznost i radnu disciplinu kemijske obrade filma i fotopapira dobivali su se sjajni rezultati. Danas je to znatno lakši posao jer nam ove naknadne mogućnosti korekcije ekspozicije omogućavaju različiti programi za obradu fotografija u ugodnoj atmosferi dnevnoga boravka ili profesionalnoga studija. Mi u našim primjerima koristimo svemogući Photoshop, pa krenimo redom.

Pred nama su dvije fotografije i niti jedna nije u dobroj ekspoziciji da bismo po cijeloj površini kadra mogli pročitati sve detalje. Svjetlosni uvjeti prilikom fotografiranja bili su takvi da je bilo nemoguće ujednačiti ekspoziciju prednjega i zadnjega plana te su zato urađene dvije fotografije ‒ jedna s podeksponiranim prednjim planom, a druga s preeksponiranim zadnjim planom. Da bismo sada iz ovih dviju fotografija napravili koliko-toliko korektnu fotografiju, pokušat ćemo ih spojiti u jednu pomoću Photoshopa. U

otvorenom programu Photoshopa biramo na gornjem izborniku kategoriju File i kada nam se otvori prozorčić, biramo Automate pa zatim u novom prozoru aktiviramo Merge to HDR Pro (označeno žutim na prvoj slici desno). Aktiviranjem Merge to HDR Pro otvara se prozor preko kojega ćemo otvoriti željene fotografije za obradu (druga i treća fotografija desno). Kada smo pozvali željene fotografije u Photoshop (četvrta slika desno), vide se njihova imena (šifre) u prozorčiću. Tada samo stisnemo opciju OK i naše će se dvije odabrane fotografije različitih ekspozicija automatski spojiti u jednu fotografiju s najboljom srednjom ekspozicijom (fotografija ispod ovoga teksta). Na ovoj novoj fotografiji sada su nam raspoznatljivi i prednji i zadnji plan, a Photoshop još tu daje mogućnost za korekcije ili njeno poboljšanje. Ovi alati vidljivi su na petoj slici desno od ovoga teksta.

Uspoređujući dvije početne fotografije s ovom završnom u kojoj su integrirane obje, uočavamo ogromnu razliku. Ova završna ima ujednačenu tonsku skalu po cijeloj dubini kadra za razliku od originala gdje je kontrast prednjega i zadnjega plana izuzetno velik.

This article is from: