Očuvanje mentalnog zdravlja u ozračju pandemije

Impresum

Nakladnik: Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije

Urednički savjet: Berta Bacinger Klobučarić Diana Uvodić-Đurić Marina Payerl-Pal

Autori: Berta Bacinger Klobučarić, prof. psihologije, Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije, Djelatnost za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti Diana Uvodić-Đurić, dr. med., spec. školske medicine, subspecijalist alkoholizma i drugih ovisnosti-adiktolog, Zavod za javno zdravstvo, Djelatnost za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti Prim. Marina Payerl-Pal, dr. med., specijalist kliničke mikrobiologije s parazitologijom, Ravnateljica Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije Ivona Orlović, dr. med., specijalizantica psihijatrije, Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije, Djelatnost za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti

Oblikovanje: Dvije lije

Čakovec, 2020.

Sadržaj: 1.

Predgovor: Virus koji mijenja budućnost

5

2. Što je mentalno zdravlje?

6

3.

7

Trebamo li se bojati?

4. Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba neizvjesnosti?

8

5.

9

Usamljenost uzrokovana Covid-om 19

6. Korona usamljenost

10

7. Suočavanje s korona-depresijom

11

8. Upravljanje tjeskobom

12

9. Suočavanje s panikom zbog pandemije

13

10. Neke smjernice u provođenju mjere „Ostani doma“

14

11. Ostati povezan u vrijeme socijalne izolacije

15

12. Ekran umjesto učitelja

16

13. Relaksacija mozga za učenike

17

14. Kratka škola opuštanja – vježbe

19

15. Briga o mentalnom zdravlju na radnom mjestu

22

16. Povratak u „normalno“ nakon pandemije koronavirusa

23

17. Kriva je korona?

24

18. Svjetski dan mentalnog zdravlja – 10. listopad

25

19. NISI SAM/A – nazovi telefonski broj za pružanje psihosocijalne podrške 099 222 1 888

26

20. Mindfulness vježba disanja

27

21. Igrice za opuštanje i iskrice za promišljanje

28

22. Priča

31

Virus koji mijenja budućnost

Tijekom svog odrastanja i školovanja imala sam prilike čuti, čitati i učiti o strahotama i pustošenjima koje su tijekom povijesti iza sebe ostavljale epidemije uzrokovane različitim mikroorganizmima poput Pasteurellae pestis, virusa influenzae ili Mycobacterium tuberculosis značajno oblikujući budućnost ljudske civilizacije.

Vjerujem da većina nas nije niti slutila da bi se nešto slično moglo dogoditi za vrijeme našeg radnog i životnog vijeka.

Ipak, pojavio se SARS-CoV-2 virus (Severe Acute Respiratory Syndrome Coronavirus 2), ovijeni RNA virus koji pripada obitelji Coronaviridae, već poznatoj od ranije. Taj srednje veliki „novi“ koronavirus, sedmi po redu koji se nastojao udomaćiti u ljudskoj populaciji, upleo se u život svakog od nas.

Dotadašnji, ustaljeni način organizacije života i rada u svakom segmentu društva, pa tako i u zdravstvenom sustavu, posljednjih mjeseci je u potpunosti promijenjen, a svi prioriteti su usmjereni prema otkrivanju i kontroliranju širenja virusa.

Međimurska županija, najsjevernija, po kvadraturi najmanja, ali najgušće naseljena županija u Hrvatskoj, od samog je početka borbe s pandemijom uzrokovanom SARS-CoV-2 virusom usmjerila sve svoje stručne, ljudske i institucionalne kapacitete u organizaciju, nadzor i sprečavanje širenja koronavirusa.

Pod vodstvom Županijskog stožera civilne zaštite okupljeni su čelnici svih zdravstenih ustanova, službi i institucija na području županije s ciljem što bolje i efikasnije organizacije u borbi protiv pandemije.

Sve zdravstvene ustanove prilagodile su svoj rad aktualnim potrebama, a u planiranju, pripremi i prenošenju informacija i uputa istaknula se nezamjenjiva uloga Zavoda za javno

zdravstvo Međimurske županije u čijem su sastavu epidemiološka i mikrobiološka struka koje su u cijeloj Hrvatskoj preuzele zadaću glavnih nositelja stručnih aktivnosti u kontroliranju pandemije. Međutim, i ostale djelatnosti unutar Zavoda aktivno su se uključile u različite vidove pomoći i stručnog rada. Nedugo nakon stupanja na snagu mjera socijalnog fizičkog distanciranja, prepoznata je važnost zaštite mentalnog zdravlja našeg stanovništva te je otvorena telefonska linija za pružanje psihosocijalne pomoći i podrške organizirana od strane Djelatnosti za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti Zavoda, kako bi se pomoglo svim preplašenim i usamljenim osobama u jeku pandemije. Stručnjaci iste djelatnosti redovno pišu kolumnu u lokalnim novinama namijenjenu građanstvu za lakše savladavanje brojnih strahova i neizvjesnosti vezanih uz epidemiju, a tekstovi na tu temu redovito se objavljuju i na web stranici i Facebook profilu naše ustanove.

Ova je publikacija nastojanje da se zabilježi jedan isječak u vremenu pandemije i ljudske povijesti borbe s uzročnicima bolesti, uz nastojanje da se istakne važnost zaštite mentalnog zdravlja koje je često zanemareno u vrijeme velikih prirodnih i drugih ugroza.

Poštovani i dragi čitatelji, nadam se da ćete u našim tekstovima pronaći korisne informacije koje će vam pomoći da se lakše nosite s izazovima pandemijskog vremena i sa svim promjenama koje nam „novo normalno“ kontinuirano nameće.

Prim. Marina Payerl-Pal, dr. med.specijalist kliničke mikrobiologije s parazitologijom Ravnateljica Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije

5

Što je mentalno zdravlje?

Mentalno zdravlje uključuje našu emocionalnu, psihološku i socijalnu dobrobit. Postoje mnogi opisi i mnoge definicije mentalnog zdravlja, no najšire je prihvaćena, ali i najsveobuhvatnije tumači pojam mentalnog zdravlja, definicija Svjetske zdravstvene organizacije, prema kojoj je „mentalno zdravlje stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i sposoban je pridonositi svojoj zajednici.“ Drugim riječima, mentalno zdravlje utječe na to kako postupamo, kako mislimo i osjećamo, kako se odnosimo prema drugima i komuniciramo jedni s drugima, kako radimo, zarađujemo za život, donosimo odluke i uživamo u životu. Također je ključno za to kako se nosimo sa stresom i pritiscima. Mentalno zdravlje je važno u svakoj životnoj fazi, od djetinjstva i adolescencije do odrasle dobi. Važno je i iz razloga jer nema zdravlja bez mentalnog zdravlja, naime, mentalno je zdravlje sastavna i bitna komponenta općeg zdravlja.

Visoke razine mentalnog zdravlja povezane su s boljom produktivnošću, učinkovitijim učenjem, kreativnošću, pozitivnijem raspoloženjem, samopouzdanjem, prosocijalnijim ponašanjem, s pozitivnim socijalnim odnosima te s poboljšanim fizičkim zdravljem. Suprotno tome, problemi mentalnog zdravlja, kao što su depresije, anksioznost, psihičke bolesti i drugo, nepovoljno utječu na svakodnevno funkcioniranje, radnu sposobnost, na odnose s drugima i pridonose lošem tjelesnom zdravlju. Zapravo sàmo mentalno zdravlje predstavlja kontinuum od potpunog izostanka mentalnog zdravlja (drugim riječima: bolest) do optimalnog mentalnog zdravlja.

Stanje mentalnog zdravlja je složeno. Činjenica da netko nema mentalno-zdravstvene probleme ne mora nužno značiti da njegovo svakodnevno funkcioniranje cvjeta. Isto tako, moguće je dijagnosticirati poremećaj mentalnog zdravlja dok se osoba istovremeno osjeća dobro u mnogim aspektima života.

Niz socijalnih, psiholoških i bioloških čimbenika određuje razinu mentalnog zdravlja osobe u bilo kojem trenutku. Na primjer, nasilje ili kontinuirani financijski pritisci su rizici za mentalno zdravlje. Loše mentalno zdravlje također je povezano sa stresnim radnim uvjetima, socijalnom isključenošću, nezdravim načinom života, tjelesnim bolestima.

6

Kako prepoznati probleme mentalnog zdravlja, bilo kod sebe bilo kod nekog drugog? Ovo su najčešći pokazatelji: • Promjene apetita (prejedanje ili odbijanje hrane) • Problemi spavanja • Povlačenje od ljudi i od uobičajenih aktivnosti • Osjećaj manjka energije • Osjećaj besmisla i beznađa, kao da ništa nije važno • Neobjašnjivi tjelesni bolovi • Pušenje ili pijenje alkohola više nego u ranijim periodima • Zaboravljivost • Osjećaji stalne ljutnje, uznemirenosti, zabrinutosti • Česte svađe s obitelji i prijateljima, ili čak tučnjave • Razmišljanje osobe da našteti sebi ili drugima • Nemogućnost obavljanja svakodnevnih zadataka poput brige o djeci ili odlaska na posao ili u školu.

Postoje neke strategije samopomoći koje uključuju kvalitetan odmor odnosno održavanje higijene spavanja, zdravu prehranu, prakticiranje raznih načina opuštanja (tehnike opuštanja, glazba, kupka…), traženje podrške, tjelovježbu, prakticiranje aktivnosti koje nas vesele, bavljenje hobijima…

No ako problemi ne prolaze ili pak se intenziviraju, potrebno je potražiti pomoć stručnjaka.

Mi sami možemo štititi vlastitu psihičku dobrobit ako u svoju svakodnevnicu uključimo neke radnje koje mogu puno značiti u očuvanju mentalnog zdravlja. To znači činiti zdrave životne izbore, izdvajati vrijeme za sebe, izdvajati vrijeme za opuštanje, smijanje i zabavu. Nadalje, načini održavanja pozitivnog mentalnog zdravlja uključuju: • Povezivati se s drugima, s članovima obitelji, prijateljima, razvijati dobre odnose na poslu i u školi • Tjelesno se redovno angažirati • Ostati pozitivan • Pomagati drugima • Dovoljno spavati • Izbjegavati alkohol i cigarete • Učiti i razvijati vještine suočavanja sa stresorima • Širiti svoje obzore i biti otvoren za nova iskustva: pročitati nešto novo, otići na mjesta (muzej, galerija, grad, planina…) dosad neposjećena, učiti neke nove vještine (upis na tečaj stranih jezika, tečaj kulinarstva….).

Zdravim životnim stilom svatko može povećati svoje

ukupno zadovoljstvo i sreću, smanjiti stres i tjeskobu te razvijati svoje potencijale.

Promicanje i zaštita mentalnog zdravlja, kao i prevencija poremećaja mentalnog zdravlja, temelj su očuvanja i unapređenja kvalitete života pojedinaca, obitelji i zajednice, čime se osnažuje društvo u cjelini. Stoga je očuvanje mentalnog zdravlja vitalna briga svakog od nas.

Berta Bacinger Klobučarić, prof. psihologije

Trebamo li se bojati?

Epidemija COVID – 19 glavna je tema posljednjih tjedana.

Uzrokovana je novim koronavirusom koji je otkriven u Kini krajem 2019. godine, a nazvan je SARS-CoV-2. Pripada skupini virusa koji odavno cirkuliraju među životinjama te rijetko prelaze na ljude, ali nakon što se to dogodi, mogu se prenositi s čovjeka na čovjeka.

Trenutno dostupni podaci upućuju da se ovaj virus relativno brzo i lako širi među ljudima. Procjenjuje se da jedna oboljela osoba u prosjeku zarazi dvije do tri osjetljive osobe.

Virus se prenosi kihanjem i kašljanjem (kapljičnim putem) te indirektno preko kontaminiranih ruku. Smatra se da virus može preživjeti nekoliko sati izvan tijela na vanjskim površinama koje su došle u doticaj s izlučevinama zaražene osobe.

U tijelo ulazi kroz usta, nos ili oči.

U ovom času znanstvene spoznaje kažu da je vrijeme inkubacije (vrijeme između izlaganja virusu i pojave simptoma) od 2 do14 dana. Oboljela osoba ima simptome slične onima kod gripe, a u vrijeme izraženih simptoma je najzaraznija, ali pretpostavlja se da se bolest prenosi i u fazi prije pojave simptoma.

Prema dosadašnjim zabilježenim slučajevima bolesti, infekcija COVID-19 u oko 80% slučajeva uzrokuje blagu bolest (bez pneumonije ili blagu upalu pluća) i većina oboljelih se oporavlja; 14% ima težu bolest, a 6% ima teški oblik bolesti (www.hzjz.hr). Najteži oblici bolesti, među kojima su i oni sa smrtnim ishodom, bilježe se među starijim osobama te osobama opterećenim nekim kroničnim bolestima (bolesti srca i krvnih žila, povišeni tlak, šećerna bolest, maligne bolesti, astma i druge bolesti dišnog sustava).

Najčešći simptomi bolesti su povišena temperatura, kašalj, otežano disanje, bolovi u mišićima te jaki umor. Kod nekih se osoba bolest komplicira, javlja se teška upala pluća, sepsa i septički šok, uz rizik smrtnog ishoda.

Sve ovo, uz spoznaju da ne postoji specifični lijek, kao ni cjepivo protiv ove infekcije, neminovno stvara osjećaj nelagode i straha kod ljudi. Zabrinutost se javlja i zbog masovne histerije, pustošenja zaliha u dućanima, apokaliptičnih objava neodgovornih pojedinaca na društvenim mrežama. Nesigurnost nam pojačavaju i glasine o sve češćem neuvažavanju preporuka stručnjaka od strane osoba identificiranih kao 7

mogućih nositelja virusa i njihovog izbjegavanja provođenja mjere samoizolacije, kako ne bi prenijeli bolest drugim osobama. Bezrazložan i pretjerani strah nimalo ne pomaže da se ne zarazimo i ne obolimo. Što pomaže?

Od svih preventivnih mjera najvažnija mjera je redovito pranje i dezinfekcija ruku. To je najbrži, najjednostavniji i najjeftiniji način suzbijanja infekcija. Ruke je obavezno prati prije pripreme hrane, njege ili hranjenja djeteta, dodirivanja nosa, usta ili očiju, te prije kontakta s bolesnikom. Također je obavezno ruke prati poslije korištenja WC-a, dodirivanja životinja, kontakta s bolesnikom, brisanja nosa, kašljanja, dodirivanja predmeta kontaminiranih tjelesnim izlučevinama, izvođenja radova u domaćinstvu ili na poslu, kao i uvijek kada nam se čini da su nam ruke prljave. Pravilno pranje ruku podrazumijeva korištenje tople vode i sapuna te temeljito trljanje svih dijelova ruke najmanje 20 sekundi, a dezinfekcija se vrši sredstvom koje sadrži najmanje 60% alkohola. Važno je izbjegavati dodirivanje lica, usta i očiju nečistim rukama, a u vrijeme epidemije izbjegavati i grljenje, rukovanje i ljubljenje pri društvenim kontaktima, te boravak u gužvi, zatvorenim prostorima s puno ljudi, a sve preporuke se posebno odnose na starije osobe i oboljele od neke kronične bolesti. I nemojte podlijegati zabludama koje se šire u vrijeme epidemije. Ne postoji čudesna juha koja štiti od zaraze, kao ni čudesna otopina za grgljanje ili ispiranje nosa ili usta koja uništava virus. Ni čarobne tabletice s vitaminima ili bez njih, neće biti same po sebi učinkovite. Alkohol je dobar kao sastavni dio sredstava za dezinfekciju, ali ispijanje alkoholnih pića neće nas dezinficirati iznutra i spriječiti zarazu. Dapače, obilaženje kafića ili dućana u potrazi za alkoholom ili cigaretama, dodatno nas izlaže riziku infekcije.

Umjesto toga, potrudimo se u ovim danima pojačane pobuđenosti i stresa poštovati preporuke stručnjaka o izbjegavanju odlaženja na sva mjesta na kojima naša nazočnost nije neophodna. Provedimo vrijeme kvalitetno u krugu svoje obitelji. Na taj način štitimo sebe, kao i one koji su podložniji riziku.

Tekst pripremila: Diana Uvodić-Đurić, dr. med.

Tekst objavljen 20.03.2020. u Međimurskim novinama

8

Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba neizvjesnosti?

S obzirom na trenutnu situaciju uzrokovanu pandemijom coronavirusa te neophodne preventivne mjere kao što su ograničenje kretanja i socijalna izolacija, a uz neizvjesnost koju nosi svaki novi dan, sasvim je normalna prisutnost zabrinutosti i anksioznosti kod svakog pojedinca. Dok svi nastojimo zaštiti naše fizičko zdravlje važno je voditi brigu i o našem psihičkom zdravlju, posebno u ovim izvanrednim okolnostima. Da bi se spriječilo širenje Coronavirusa (Covid-19), nedvojbeno, uz povećane higijenske navike, najbolja i jedina ispravna mjera je izbjegavanje socijalnih kontakata te izolacija. Iako se radi o velikoj promjeni našeg ponašanja, navika i životnih aktivnosti, koju nismo tražili ili sami izabrali, nije nužno da ta promjena mora biti loše iskustvo. Važno je da svi, kao pojedinci, preuzmemo na sebe svoj dio odgovornosti poštujući propisane mjere kako bi zaštitili sebe i one u nepovoljnijem položaju, što znači, svaki pojedinac je važan i može pridonijeti zajednici. Što nam može pomoći? Obratiti pažnju na izvor i pouzdanost informacija koje svakako valja ograničiti, jer nam pouzdane informacije omogućuju više kontrole nad situacijom, a što ujedno smanjuje nastanak straha i panike. Slušanje pouzdanih izvora informacija pridonosi osjećaju sigurnosti u kriznim situacijama. Povremene pauze od informacija također dobro dođu. Trebamo imati na umu da različito reagiramo i imamo različite psihičke obrambene mehanizme, od negiranja do preplavljenosti strahom. Važno je prepoznati kako se osjećamo i znati da je to u redu, ukoliko pritom poštujemo pravila koja nam trenutna situacija nameće. S obzirom na navedene okolnosti sasvim je normalna pojava povećane količine stresa kao i povećan osjećaj straha i zabrinutost za vlastito zdravlje i zdravlje svojih najmilijih, poteškoće sa spavanjem te pogoršanje kroničnih zdravstvenih problema.

Na žalost neke stvari u životu ne možemo kontrolirati, ali možemo kontrolirati našu rekciju na njih što nam može pomoći u smanjenju straha i tjeskobe te njihovih negativnih posljedica. U kriznim razdobljima preporuča se koliko je to moguće održavati svakodnevnu rutinu u smislu dovoljnog sna, hidracije, uravnoteženih obroka te je u ovom slučaju moguće i raditi stvari za koje inače ne bismo imali vremena,

poput razgovora s bliskim osobama zahvaljujući raspoloživoj tehnologiji. Razgovor pomaže, znamo da nismo sami, a ujedno smo i podrška jedni drugima, što nam daje određenu dozu stabilnosti. Dakako da osjećaj bespomoćnosti može biti prisutan, ali biti će utoliko manji ako nastojimo misli fokusirati na nešto drugo, bilo to posao koji ipak treba obaviti od doma ili savladavanje neke nove vještine. Zahvaljujući tehnologiji puno toga nam je dostupno iz udobnosti našeg doma.

Meditacija ili vježbanje naravno pomažu i mogu pozitivno utjecati na misli, ali i smanjiti napetost. Ovo je vrijeme za stati i razmisliti, sjetiti se što nam je važno, razmisliti o načinima koji su nama ponaosob korisni za prevladati nepogodne životne periode. U svakom slučaju učimo. Jedna opširna lekcija u kojoj je uloga svakog pojedinca bitna. Izazov. Rad na strpljenju, odgovornosti, zahvalnosti i senzibilnosti za drugoga.

Prepustiti se sredstvima ovisnosti poput alkohola i droga, kako bi se izbjegla anksioznost ili dosada, svakako ne bi trebala biti opcija, jer tražeći kratkoročnu ugodu ili rješenje nanosimo štetu sebi, ali i drugima i stvaramo dugoročno velike probleme.

Treba imati na umu da je sve prolazno, svaki trenutak, više ili manje povoljan za nas. Ukoliko, unatoč svim naporima, primjetite da otežano funkcionirate ili se ne možete nositi s težinom tjeskobe, tuge, straha ili ljutnje, potrebno je kontaktirati stručnjaka za mentalno zdravlje radi podrške i pomoći.

Tekst pripremila: Ivona Orlović, dr. med.

Tekst objavljen 27.03.2020. u Međimurskim novinama

Usamljenost uzrokovana Covid-om 19 U vrijeme kada nam je socijalna povezanost najpotrebnija,ono što je važno i poželjno je držanje distance, kako bi zaštitili sebe, i druge. Što nam onda preostaje? Ograničiti ovu bazičnu ljudsku potrebu na nekoliko članova obitelji, od kojih smo moguće i udaljeni pa odnos održavamo virtualno, ili smo sami. Sami sa sobom, izolirani. Zvuči li nam to strašno ili umirujuće? Ovo pitanje osobito tišti stariju populaciju od kojih pojedini nemaju podršku rodbine ili obitelji. Ipak, usamljenost ne bira pa može utjecati na ljude svih dobnih skupina, posebno ako im je određena samoizolacija. Neizvjesnost trenutne situacije može biti uzrok straha od napuštenosti i samoće, što može odvesti u anksioznost i depresiju.

S druge strane osoba može osjećati kako je napokon vrijeme za upoznavanje sebe, jer tko zna kada će se svijet opet ovoliko usporiti za dopustiti sebi imati vremena za sebe. Različite su vrste svakodnevnih manjih interakcija o kojima inače ne razmišljamo, a koje trenutno nisu moguće, poput čavrljanja na tržnici ili kupnje kave. Činjenica je da najčešće počnemo cijeniti stvari onda kada iste nisu moguće.

Zaštita od potencijalne infekcije Covid-om 19 tako što je omogućena dostava namirnica i lijekova, telefonska psihosocijalna podrška te pravovremene i točne informacije pruža na neki način sigurnost da nitko ne mora biti sam niti se osjećati napuštenim. Svrha socijalne distance, pa i izolacije je zaštiti osjetljivije pojedince te spriječiti prekapacitiranost zdravstvenog sustava. Međutim, imavši ovu činjenicu na pameti, to nije uvijek lako. Osjećaj usamljenosti naglašava svijest o odijeljenosti od drugih, a svi povremeno imamo takav osjećaj. Onda kada takvi osjećaji traju dulje vrijeme pojedinac može utjehu potražiti u alkoholu, sredstvima za smirenje ili nekoj drugoj tvari, kako bi ublažio patnju. Ovaj oblik samoliječenja trenutno prekida bol, ali je dugoročno pogoršava uvlačeći se u druge životne pore. Osim toga, može pogoršati obiteljske odnose do razine da isti postanu neizdrživi.

Sjetimo se da je ova situacija ma koliko ona bila teško podnošljiva, ipak prolazna. Samoća može biti neizdrživa, a može biti prihvatljiva, ovisno o našoj percepciji.

Održavanje fizičke distance, ne znači da ona mora biti i psihička, odnosno emocionalna. Moguće je održavati socijalne 9

kontakte telefonom ili putem različitih virtualnih puteva koji su omogućeni. Pitanje je koliko se želimo i možemo prilagoditi?

Briga o mislima i emocijama, svakodnevno obavljanje malih stvari, strpljenje u iščekivanju dana kada će ovaj period biti iza nas, napokon, svrha svega je učenje, učimo bivati, u raznim situacijama pa i sami sa sobom.

Ukoliko usamljenost izaziva puno više straha i napetosti nego je to moguće podnijeti, dostupna je telefonska psihološka pomoć. Moguće je razgovarati s nekim o tome kako se osjećamo, treba imati na umu da zapravo nismo sami, globalno gledajući, trenutno je cijeli svijet u vrlo sličnoj situaciji i većinu brinu slične brige, a to je na neki način i utješno jer je opet u pitanju grupa. Kojoj temeljno i pripadamo.

Tekst pripremila: Ivona Orlović, dr.med Tekst objavljen 17.04.2020. u Međimurskim novinama

10

Korona usamljenost Unatrag nekoliko mjeseci u naše je živote ušla prijetnja zaraze novim koronavirusom nazvanim SARS-CoV-2.

Pojavom prvih zaraženih osoba u našoj zemlji epidemija COVID-19 postala je naša svakodnevica i značajno nam promijenila uobičajeni način života.

Uznemirujući prizori iz krajeva teško pogođenih ovom bolešću, uz spoznaju da ne postoji specifični lijek, kao ni cjepivo protiv ove infekcije, neminovno su stvorili osjećaj nelagode i straha kod ljudi. Preporučene su preventivne mjere poput redovitog pranja i dezinfekcije ruku, što je najbrži, najjednostavniji i najjeftiniji način suzbijanja infekcija. Naglašavana je i važnost izbjegavanja dodirivanja lica, usta i očiju nečistim rukama, te izbjegavanje grljenja, rukovanja i ljubljenja pri društvenim kontaktima, boravka u gužvi, zatvorenim prostorima s puno ljudi, a sve preporuke su se posebno odnosile na starije osobe i oboljele od neke kronične bolesti. Kako se situacija „zaoštravala“, pojačavale su se i mjere, te se sve više počela spominjati važnost fizičkog distanciranja od drugih ljudi, uz dobro nam poznati slogan „Ostanimo doma“. Sve češće se spominjao i termin samoizolacija, kao mjera nužna za osobe koje su bile u kontaktu sa zaraženom osobom ili su se vratile iz neke strane zemlje.

Osobe koje žive same ovim su mjerama doista bile dovedene u situaciju prave samoće, jer nije bilo preporučljivo odlaženje u posjete i druženja, trebalo je izbjegavati sve odlaske iz kuće, osim onih neophodnih zbog nabave hrane, lijekova i sl.

Samoća nije isto što i usamljenost, ali može utjecati na javljanje ili pojačavanje tog osjećaja pa ne čudi što je posljednjih mjeseci sve više onih koji izraženije pate od te neugodne emocije.

Rijetke su osobe koje se nikada u životu nisu osjećale usamljeno. Unatoč tome što oko nas može biti puno ljudi, pa i onih poznatih, ili čak bliskih, ponekad se možemo osjećati potpuno sami. To nam obično dodatno stvara loše osjećaje odbačenosti, razočarenja, tuge, nerazumijevanja, itd. Ukoliko takav osjećaj potraje, počinje nam predstavljati problem.

Usamljenost je emocija koju sačinjavaju osjećaji praznine i potpune samoće. Ona nije nužno definirana i fizičkom osamljenošću, ali ju fizička osama može potaknuti. Naravno da ponekad ljudi mogu biti fizički daleko od drugih ljudi, ali ako u sebi osjećaju bliskost i emocionalnu povezanost, istu

mogu realizirati kroz misli ili nekim drugim oblikom virtualne povezanosti. Biti će sami, ali se neće tako osjećati. S radošću će čekati neki telefonski poziv, pismo ili neki drugi način kontakta s dragim ljudima. Međutim, većini je ljudi ipak ljepše kad oko sebe imaju druge ljude.

Postoje, naravno, i oni koji se zbog strukture svoje ličnosti, svojih pogleda na život, načina funkcioniranja i razmišljanja, cijeli život osjećaju malo drugačiji od ostalih i na neki su način usamljeni. Mnogi nauče dobro nositi tu svoju usamljenost, sami, ili kroz neki oblik psihoterapije ili socioterapije i nemaju zbog toga većih emocionalnih problema. Usamljenost međutim može nastati i kao posljedica nekog događaja ili neke novonastale situacije u životu: bolesti, preseljenja, gubitka posla, umirovljenja, smrti bliske osobe, razvoda braka, prekida emocionalne veze, prirodnih katastrofa, itd. Ona je česta pratiteljica u životu starijih osoba, a nije rijetka ni u braku i drugim oblicima partnerskih veza u kojima nedostaje smislena komunikacija i pokazivanje ljubavi i pažnje prema partneru. Osjećaj usamljenosti obično se razvija postepeno i nije nimalo ugodan, a može biti uvod u razvoj depresije ili nekog drugog psihičkog poremećaja.

Situacija s pandemijom novog korona virusa potaknula je osjećaj usamljenosti, kao i druge neugodne psihičke senzacije poput fobija, anksioznosti ili depresivnosti kod mnogih osjetljivih osoba. Sjetimo se zato da preporuka fizičkog distanciranja, koja je i dalje na snazi, unatoč popuštanju mjera, ne znači i socijalnu distancu. Virus se ne širi telefoniranjem, druženjem preko društvenih mreža ili drugim elektroničkim načinima kontakta. Istina je da ništa ne može zamijeniti kontakte uživo, ono što poručujemo svojim pogledom i osmijehom. Nastojmo zato naša druženja prilagoditi novonastaloj situaciji. Iskoristimo dolazak proljeća, mogućnost boravka na otvorenom uz poštivanje preporuka izbjegavanja stvaranja gužve. Sjetimo se onih koji su i prije ove situacije bili sami i željni razgovora s dragim osobama te im omogućimo da podijele s nama svoje strahove i brige. One pak, koji su doista sami i nemaju nikoga tko im može u ovoj situaciji pomoći, pozivamo da koriste neki oblik psihosocijalne i humanitarne podrške te kontaktiraju stručnjake preko ponuđenih telefonskih linija (099 222 1 888) ili drugih mogućnosti kontakta.

Tekst pripremila: Diana Uvodić-Đurić, dr. med.

Tekst objavljen 15.05.2020. u Međimurskim novinama

Suočavanje s korona-depresijom Globalna zdravstvena kriza nametnula je potrebu za značajnim i višerazinskim prilagodbama naših života, koje činimo zbog izvanrednih sigurnosnih mjera uspostavljenih da bi se spriječilo širenje korona virusa. To je duboko utjecalo na način na koji smo počeli doživljavati svijet i našu svakodnevicu.

Propisana socijalna distanca tjera nas da se suzdržavamo od onoga što nam je svojstveno kao ljudskim bićima, a to je druženje, točnije – neposredno druženje. U pretpandemijskom svijetu uživali smo određenu razinu povjerenja jednih u druge i mnoge smo stvari uzimali zdravo za gotovo. Mogli smo upoznavati ljude bez ograničenja, ostvarivati bliske kontakte npr. plesom, putovati gotovo bez ograničenja… Postupno ćemo se vratiti ranije uspostavljenim obrascima ponašanja, ali s nekim novim saznanjima, stavovima i načinima funkcioniranja. Ponovno dobivanje povjerenja, a i uspostava fizičke bliskosti, zahtijevaju vrijeme. Pored toga razvili smo neke nove potrebe i navike. Evidentirano je da je zahvaljujući zarazi osviještenost o mjerama osobne i javne higijene narasla; novonastale higijenske navike mogle bi se zadržati nakon ukidanja mjera, što će dovesti do općenito boljih zdravstvenih ishoda. Mnogi će nastaviti pomagati starijim osobama, odnosno ljubazno se ophoditi prema kroničnim bolesnicima.

Neki će možda uspostaviti nove stilove življenja, npr. preseliti u ruralne krajeve jer, kako su gradovi u središtu ove pandemije, gustoća naseljenosti odjednom je postala manje atraktivna.

Međutim, pandemija je značajan psihološki stres, kako za pojedince tako i za zajednice, koji može imati psihološke posljedice. Strahovi od zaraze, bolesti i smrti, neizvjesnost budućnosti, gubitak posla, izolacija, socijalna distanciranost i promjene u svakodnevnom životu, ograničavanje aktivnosti i smanjenje ugodnih događaja …. Sve su to psihološka opterećenja i potencijalni izvori psiholoških tegoba. Recimo, dvaput ćemo razmisliti prije nego što negdje odemo ili se s nekim sretnemo, što je čimbenik rizika za razvoj socijalne anksioznosti.

Primarna strategija za smanjenje širenja virusa – dugotrajna socijalna izolacija – dodaje još jedan sloj rizika. Ljudi nisu „programirani“ za dugotrajno suočavanje sa socijalnom 11

uskraćenošću, koja može rezultirati intenzivnim doživljajem usamljenosti. A poznato je da usamljenost rađa depresiju.

Nije neuobičajeno da se depresijom reagira na ovakvu prijetnju kao što je pandemija.

Komponente depresije su nam poznate: tuga, osjećaji nedostatka energije i praznine, iscrpljenost, beznadežnost, gubitak interesa… Ali obično se simptomi prirodno smanjuju tijekom vremena, jer većina ljudi je prilično otporna, čak i oni koji se trenutno osjećaju nelagodno. Mnogi ljudi imaju dobre mehanizme suočavanja koji im mogu pomoći, poput socijalne potpore ili tjelovježbe.

Međutim, ponekad se simptomi depresije ne poboljšavaju s vremenom.

Biti depresivan i osjećati se loše, bezvoljno, očajno ili bezizlazno, nije nimalo ugodno. Onaj koji osjeća takvu patnju želi je se riješiti što prije. Kao dobar izbor nekima se tada učini alkohol te posegnu za njime. Lako je dostupan i brzo djeluje, podiže raspoloženje i uklanja tugu. No znamo da takva metoda „liječenja“ donosi mnogostruku štetu: pored neposrednih problema opijanja (poremećeni motorika, govor, percepcija i pamćenje, mučnina…), postoji mogućnost razvoja navike pijenja, a potom i opasnost za razvoj ovisnosti o alkoholu. A problemima u ovisnosti nema kraja.

Možemo se podsjetiti nekih dobrih načina na koje se osoba koju muči depresija može osloniti kako bi si pomogla.

Važno je potražiti podršku i pomoć bliskih osoba; druženja djeluju kao melem za nepovoljno psihičko stanje. Pomaže i bavljenje aktivnostima u kojima uživamo (hobiji), pružanje prilike samom sebi za novim saznanjima (čitanje ili gledanje na TV-u novih sadržaja), te mnogi načini opuštanja. Nikako ne bi trebalo zaboraviti dovoljno spavati (san je osnova stabilnog raspoloženja), pravilno se hraniti, te redovito prakticirati tjelesnu rekreaciju.

Međutim, ako uobičajene strategije samopomoći ne funkcioniraju te ako su i dalje prisutni simptomi koji ometaju svakodnevni život (npr. nemogućnost odrađivanja poslova ili teškoće spavanja), onda je vrijedno potražiti pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje preko postojećih telefonskih linija, primjerice 099 222 1 888.

Tekst pripremila: Berta Bacinger Klobučarić, psihologinja Tekst objavljen 22.05.2020. u Međimurskim novinama

12

Upravljanje tjeskobom U vrijeme pandemije virusa COVID-19 mnogi osjećaju nelagodu. Donedavni ritam života potpuno je izmijenjen, ograničeni smo u realizaciji željenih, ali i mnogih potrebnih aktivnosti, a neke do jučer normalne i uobičajene stvari danas su pogrešne. Na vijestima slušamo o širenju koronavirusa te brinemo hoćemo li učiniti dovoljno da zaštitimo sebe i druge, hoćemo li izgubiti prihod, što sve možemo očekivati kroz neko dugoročno vrijeme…

Rasprostranjenost koronavirusa i pozicija neizvjesnosti stvaraju veliki pritisak, i to su veliki okidači tjeskobe i straha.

Za neke je ovakva situacija i zastrašujuća, javljaju se nervoza, nemir, problemi spavanja, poremećaj apetita, teškoće koncentracije, osjećaj stalnog grča u želucu, razdražljivost, napetost u mišićima i slično. Sve to simptomi su tjeskobe, i to su potpuno normalne ljudske reakcije na potpuno nenormalnu situaciju.

Strah i tjeskoba su dijelovi zdravog procesa prilagođavanja koji nam omogućuju da se nosimo s nečim što smatramo ugrožavajućim. U normalnim vremenima, dok nas snađe nevolja i u situacijama stresa i bojazni, obično se priklonimo bliskoj osobi kako bismo se međusobno podržali razgovorom, zagrljajima, rukom pomoći, šalicom kave / čaja. Ili tjeskobu razgradimo pojačanim tjelesnim angažiranjem te odemo u teretanu ili na bazen.

Ovaj put je drugačije, jer naši uobičajeni načini suočavanja sa stresom nisu nam dostupni. Stoga pronalazimo, razvijamo i potičemo drugačije strategije kako bismo umanjili utjecaj neizvjesnih vremena, te kako bismo držali tjeskobu pod nadzorom.

Možemo prakticirati tehnike opuštanja i smirivanja, već prema vlastitim preferencijama. Različiti će se ljudi opuštati na različite načine, u okvirima trenutno mogućeg. Nekima pomažu i čine zadovoljstvo tople kupke u kadi ili pak topli tuš – voda ima blagotvorni učinak na naše emocionalno stanje.

Mogu se prakticirati različite vježbe meditacija i dubokog polaganog disanja, na način da sami reguliramo disanje do što ugodnije razine.

Možemo provoditi vrijeme radeći stvari u kojima uživamo – to može uključivati čitanje, kuhanje, druge hobije.

Znamo da tjelesno angažiranje smiruje napetost u tijelu i da to pridonosi smirivanju napetosti u mislima. Sad kad ne možemo u teretanu, možemo raditi jednostavne vježbe u stanu ili šetati po dvorištu. I malo svakodnevnog vježbanja je dovoljno.

Izvršavanje zadataka poput čišćenja ormara ili garaže može biti korisno jer nam odvraća pažnju od zabrinutih misli.

Ako se nađemo u poziciji da nas zabrinjavajuće misli preplave, dovoljno je potražiti nekoliko stvari u svom domu koje nas čine da se osjećamo sigurno – skupina obiteljskih fotografija, vrt u dvorištu, nešto što nam je važno i blisko. Time se stavljamo u poziciju ‘psihološkog uzemljenja’ (kontrole) što smanjuje zabrinutost.

Predlaže se pronaći način kako se nasmijati, jer humor je dobar mehanizam za suočavanje u kriznim vremenima: pronaći izvore koji su smiješni, npr. filmovi ili TV emisije ili čitanje viceva.

Ostati povezan s drugim ljudima nije samo lijepa stvar, već je to zapravo važno za našu mentalnu dobrobit, stoga je potrebno redovito javljati se prijateljima, članovima rodbine i drugima.

Nije nevažno voditi osnovnu brigu o zdravoj i uravnoteženoj prehrani, što je potrebno radi jačanje imunološkog sustava – važnog čimbenika u borbi protiv virusa. Pored toga, posljednjih godina znanstvenici upućuju na neke namirnice koje zbog svog nutritivnog sastava pomažu u smanjenju tjeskobe, npr. pileće i pureće bijelo meso, banane, citrusi, borovnice, čaj (zeleni, kamilica), maslac od kikirikija, jaja, grčki jogurt, tamna čokolada.

Faktor koji smanjuje anksioznost je osjećaj kontrole nad onim na što možemo utjecati. Trenutno na mnoge stvari ne možemo utjecati ali možemo na naše odabire, koji neka idu u pametnom pravcu. Primjerice: ostati doma, a također i izbjegavati negativne utjecaje na naše tijelo, kao što su pušenje i pijenje alkohola.

Nekima će se alkohol činiti kao dobro sredstvo opuštanja, ali ne zaboravimo koliko alkohol tijelu donosi štete. Narušava ono što nam je u sadašnjim vremenima iznimno važno, a to su svi organski sustavi koji su nam u borbi protiv bolesti potrebni u zdravom stanju.

Tekst priredila: Berta Bacinger Klobučarić, prof. psihologije Tekst objavljen 10.04.2020. u Međimurskim novinama

Suočavanje s panikom zbog pandemije Zbog pandemije koronavirusne infekcije, COVID-19, mnogi se ljudi osjećaju anksiozno. Određena razina tjeskobe je normalna, dapače, potiče nas na promišljanje, planiranje i rješavanje problema. No visoka razina anksioznosti lako može prijeći u panični oblik.

U trenutnoj situaciji s koronavirusom, anksioznost potiče prevenciju i oprez u ponašanju. Međutim, naši zabrinuti umovi lako mogu precijeniti stvarnu prijetnju i podcijeniti vlastitu sposobnost da se suočimo s ovom situacijom.

Ekstremna anksioznost može postati koronavirusna panika.

Kad smo u stanju panike, patimo, stresiramo sebe i ljude oko sebe i vjerojatnije je da ćemo pogriješiti i uključiti se u neracionalne odluke i ponašanje. Panika može stvoriti nove probleme, poput prekomjerne i nepotrebne kupnje, koja može dovesti do nedostatka zaštitnih maski i sredstava za dezinfekciju, te pustošenja polica u dućanima. Prevelika anksioznost jedne osobe utječe na ljude u okružju i može stvoriti emocionalnu zarazu i širiti paniku.

Primamljivo je stalno provjeravati aktualno stanje o rasprostranjenosti virusa, ali prečesta provjera može nas držati u eskaliranom, nezdravom stanju tjeskobe. Fokusiranje na katastrofalne misli i predviđanja, posebno s obzirom na primjere u društvenim medijima, može potaknuti panične osjećaje.

Poželjno je i potrebno informirati se, ali preporučljivo je držati se pouzdanih izvora informacija, kao i informirati se o ključnim sigurnosnim mjerama opreza. Tjeskobu možemo smanjiti smanjujući rizike poduzimanjem razumnih mjera opreza. Potrebno je slijediti sigurnosne savjete Svjetske zdravstvene organizacije i preporuke Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, poput učestalog pranja ruku, redovitog spavanja i brige o svom imunološkom sustavu. To se posebno odnosi na skupinu ljudi koji su rizični za zarazu. Priprema plana za budućnost, poput minimiziranja izloženosti velikim gužvama, ima smisla i može pomoći u smanjenju anksioznosti.

Tekst pripremila: Berta Bacinger Klobučarić, prof. psihologije Tekst objavljen 17.03.2020. u Varaždinskim vijestima

13

Neke smjernice u provođenju mjere Ostani doma U cilju smanjenja širenje virusa COVID-19, jedna od ključnih mjera je minimaliziranje kontakata među ljudima i ostajanje kod kuće. U današnjim vremenima je izolacija od drugih ljudi stvarno važno zaštitno zdravstveno pitanje, jer to je učinkovita mjera borbe protiv pandemije. Stoga je iznimno važno poštivati ovu odredbu.

No, preporuke glede izbjegavanja druženja mnogi dočekuju s tjeskobom i nelagodom, i zatvoreni kod kuće suočavaju se s nizom neugodnih misli i emocija, osobito osobe koje se moraju pridržavati mjere samoizolacije. Uputno je slijediti neke smjernice kako bismo što lakše i bezbolnije prebrodili ovakvu situaciju.

Ostajanje u kući ne znači i propuštanje druženja s drugim ljudima – s rodbinom, prijateljima, susjedima, kolegama.

Zahvaljujući raspoloživoj tehnologiji moguće je ostvarivati kontakte na daljinu umjesto stvarne društvene povezanosti.

Telefonski pozivi, slanje poruka i e-pošte, videopozivi i drugo mogu nam nadoknaditi nedostatak osobnog kontakta. Dapače, to je i uputno zbog ugodnog provođenja vremena, ali i preporučljivo je razgovarati s ljudima u koje imamo povjerenja radi dijeljenja osjećaja i briga te radi podrške.

Postoje još neke jednostavne stvari koje mogu pomoći u stanjima frustracije zbog ovakvih okolnosti.

Predlaže se što je moguće više održavati dnevnu rutinu, poput ustajanja ujutro u isto vrijeme, rituala održavanja jutarnje higijene i bavljenja svim uobičajenim aktivnostima.

Rutina općenito daje predvidivost što pridonosi osjećaju sigurnosti i očuvanju osjećaja normalnosti, i s druge strane sprečava ili barem umanjuje razvoj osjećaja neizvjesnosti.

Kao samopomoć, jedna od važnijih metoda jest zauzimanje pozitivnog stava. Iako to može zvučati kao klišê, zaista pomaže. Pri tome ne valja biti nerealan te zanemarivati rizik, već je uputno podsjetiti se da je ovakva situacija samo privremena i da stanje izolacije u kojemu smo se zatekli neće biti trajno. Također korisno je prisjetiti se prevazilaženja problema u drugim teškim situacijama, što nas može uvjeriti da ćemo se uspjeti nositi i s ovom situacijom.

U suočavanju s izolacijom od drugih ljudi može pomoći igra s kućnim ljubimcima. Iako Svjetska zdravstvena organizacija 14

govori da psi ne mogu dobiti koronavirus, valja zadržati oprez i ipak se suzdržavati od maženja s ljubimcem. Naravno, uvijek je važno oprati ruke nakon kontakta s njima. I baš kao što treba osigurati dovoljno zaliha hrane i ostalih potrepština za sebe i obitelj, treba opskrbiti i kućne ljubimce.

Ne treba zaboraviti da sunce i danje svjetlo pomažu pozitivnijem raspoloženju. Stoga je dobro držati prozore otvorenima i radi puštanja svježeg zraka i ulaska prirodne sunčeve svjetlosti. Imate li balkon ili terasu, izađite povremeno.

Ako imate dvorište izađite i hodajte, makar samo 15 minuta. Poznato je da fizičko angažiranje potiče dobro mentalno stanje, pomaže u smanjenju stresa i negativnih emocionalnih stanja. Vježbati možemo i unutar 4 zida, ne treba nam otmjena oprema ili puno vremena. Samo treba utkati vježbu u svoju svakodnevicu. Npr. kod gledanja TV emisije, za vrijeme reklama možemo raditi čučnjeve, istezati se, raditi jednostavne vježbe ili slično. Jer i malo kretanja je važno.

Tretirajte izolaciju kao priliku da radite one stvari u kojima uživate i za koje obično nemate vremena, poput čitanja, enigmatike, pletenja. Naučite nešto novo, započnite s novim hobijima (u skladu sa situacijom). Posadite sjemenke paprike skupljene od ručka ili sjemenke kivija i pratite hoće li rasti.

Obavite neke poslove kod kuće koje odavno planirate. Važno je vrijeme provesti na konstruktivan način.

Važno je biti informiran o kretanju virusa, ali i povremeno se odmarati od vijesti i društvenih medija jer često slušanje o pandemiji može biti uznemirujuće. Koronavirus je stvorio neizvjesna vremena u kojima bi se neki mogli naći u iskušenju da svoje brige utope u alkoholu. Alkohol svakako ne bi trebao biti opcija jer tražeći kratkoročnu ugodu, nanosimo si štetu. Konzumiranje prevelikih količina alkohola moglo bi oštetiti imunološke stanice u plućima i gornjem dišnom sustavu, što zauzvrat može povećati rizik od razvoja respiratornih tegoba, a da ne spominjemo povećanu podložnost virusima.

Tekst pripremila: Berta Bacinger Klobučarić, prof. psihologije Tekst objavljen 03.04.2020. u Međimurskim novinama

Ostati povezan u vrijeme socijalne izolacije Odavno već znamo da su socijalne veze zaštitni čimbenici za zdravlje – i mentalno i tjelesno, dok je socijalna izolacija rizična za zdravlje. Međutim, u vrijeme pandemije virusa COVID-19 znamo da ćemo se držati podalje od drugih kako bismo umanjili širenje virusa, odnosno da je socijalno distanciranje učinkovit način zaštite zdravlja javnosti. Mjera socijalnog distanciranja otkazala je velike društvene događaje, ali isto tako su i manje grupe i organizacije također pokrenule otkazivanje događaja i redovnih aktivnosti. Mjesta okupljanja ljudi su zatvorena (ugostiteljski objekti, škole…). Mnoga poduzeća koja imaju kapacitet za to tražila su od svog osoblja da rade kod kuće. Prakticiranje socijalnog distanciranja rezultira manjim socijalnim interakcijama, što potencijalno povećava rizik od samoće. Ali ljudi su društvena bića. Od povijesti do danas živjeli smo u skupinama – u selima, zajednicama i obiteljskim jedinicama. Socijalno povezivanje važno je zbog doživljaja prihvaćenosti i pripadanja, zbog podrške i širenja pozitivnog raspoloženja. Socijalna pak izolacija negativno utječe na zdravlje, može dovesti do osjećaja usamljenosti ili negativnog samopoštovanja i povezana je s razvojem depresije. Dugoročno gledano, mogao bi se povećati rizik od kolektivnog osjećaja samoće u zajednici.

Rasprostranjenost koronavirusa i pozicija neizvjesnosti stvaraju kod ljudi veliki pritisak, i to su veliki okidači tjeskobe i stresa. Znamo da socijalna podrška može pomoći ne samo u smanjenju usamljenosti već i poboljšati našu sposobnost suočavanja sa stresom. Stoga je važno ostati povezan – redovito se javljati prijateljima, članovima rodbine, kolegama…

Iako ne možemo zamijeniti vrijednost osobnih interakcija licem u lice, u ovim sadašnjim okolnostima možemo biti fleksibilni. Možemo razmisliti o tome kako komunicirati s drugima bez ugrožavanja osobnog zdravlja a i zdravlja drugih.

Oslonimo se na raspoloživu tehnologiju da bismo ostali u kontaktu. Već puno znače telefonski pozivi, poruke, pisanje mejlova. Ako postoje mogućnosti i aplikacije na pametnim telefonima, tabletima i računalima, predlažu se videopozivi (gledanje bliskog lica može pomoći jačanju odnosa i smanjenju nelagodnih emocija) ili grupni pozivi (druženjem u grupi šire se pozitivna raspoloženja, lakše se dijele iskustva, savjeti…). Druženje s prijateljima često rezultira razmjenom

pozitivnih ideja i obnovom starih sjećanja, što uklanja nepovoljna emocionalna stanja.

Možemo li razgovarati sa svojim susjedima preko ograde dvorišta ili preko balkona?

Svakako treba iskoristiti vrijeme povezujući se s ljudima s kojima živimo, s članovima naše obitelji. Ovo vrijeme može se iskoristiti za poboljšanje postojećih odnosa, za prakticiranje niza aktivnosti koje možemo raditi zajednički – od kuhanja, preko nekih kreativnih aktivnosti, do društvenih igara. I razgovarajmo, razgovori nas dodatno povezuju. Ovo je prilika za širi spektar tema razgovora, ne svodeći ga samo na puku telegafsku razmjenu informacija i na odgojne replike prema djeci.

Nisu samo obitelj i prijatelji oni koji trebaju podršku, već i drugi ljudi u zajednici. Ljudi koji su socijalno ugroženi, poput starijih i samih, vjerojatno će se teže nositi s ovim neizvjesnim razdobljem. Možemo li starije ljude opremiti tehnologijom, ili ako je imaju naučiti ih kako koristiti svoje uređaje? Možemo li pokazati svoju podršku i pomoći ljudima koji možda nemaju pristup internetu ili koji ne mogu koristiti internet za on-line kupnju? Pokazivanje istinskog interesa za druge i ljubaznosti prema drugima ne samo da njima pomaže, već također može povećati naš osjećaj svrhe i vrijednosti, poboljšavajući vlastitu psihičku dobrobit. U ovakvim vremenima od presudne je važnosti da se podržavamo i pokazujemo suosjećanje s onima kojima je to potrebno. Ovo je zajedničko iskustvo koje je stresno za sve. Stoga razmislite i budite kreativni da biste uvidjeli kako možete pomoći da smanjite ne samo širenje virusa COVID-19, već i njegove socijalne i psihološke učinke.

Tekst pripremila: Berta Bacinger Klobučarić, prof. psihologije Tekst objavljen u e-priručniku Koronavirus i mentalno zdravlje: psihološki aspekti, savjeti i preporuke u izdanju Hrvatske psihološke komore

15

Ekran umjesto učitelja Aktualna situacija s koronavirusom unijela je brojne promjene u naše živote.Jedna od najvećih promjena dogodila se 16.3.2020. kada je obustavljena nastava u školama i počela se odvijati nastava na daljinu. Očekivano, mnogi su bili pomalo skeptični kako će to izgledati i hoće li biti ostvarivo. Pri tome se više dvojilo o tehničkim uvjetima i mogućnostima, kao i o potencijalnoj spremnosti učiteljske struke da odgovori ovom izazovu i prelasku na jedan potpuno drugačiji način komuniciranja s učenicima, drugačiji način poučavanja.

Ipak, većina se, što se tiče tehničkog dijela provedbe, brže ili sporije prilagodila. Započele su svakodnevne lekcije preko televizora ili računala, uglavnom, sve se prenosi i događa preko nekog ekrana. Rekli bismo, super, pa naša su djeca majstori na mobitelima i računalima i jedva će dočekati da dosadnu školsku ploču i učiteljeve lekcije zamijene modernom tehnologijom. I prevarili bismo se, jer već nakon nekoliko dana, mnogi roditelji referiraju brojne probleme s kojima se susreću podržavajući djecu u odrađivanju školskih obaveza. Naravno, razlikuju se ti problemi i prepreke ovisno o tome radi li se o djetetu mlađeg ili starijeg školskog uzrasta, osnovnoškolcu ili srednjoškolcu, ali svima je zajedničko to da jedva čekaju da počne „prava škola“ i da se vrate u svoje školske klupe.

Socijalna izolacija nametnuta epidemiološkim mjerama, koje su u ovom času procijenjene kao neophodne, značajno utječe na djecu i mlade. Izostanak druženja s vršnjacima, kao i odlaska na vannastavne sportske ili druge aktivnosti, dugi boravak u zatvorenom prostoru, prepuštenost samom sebi uz često, nekompetentnu ili nedovoljnu pomoć obitelji u savladavanju školskog gradiva, opterećuje školsko dijete, bez obzira u kojoj je razvojnoj dobi. Sve navedeno teško pada i odraslima, a djeci uskraćuje ono što je osnovno i važno za njihov rast i fizički i psihički razvoj, a to je druženje s vršnjacima, kretanje, organizirana druženja i zabave, doza slobode primjerena dobi potrebna za osamostaljivanje. Pridružimo li tome zabrinuta lica roditelja, djeda i baka zbog oblaka prijetnje zarazom i obolijevanjem koji se nadvio nad naše obitelji, stalno bombardiranje nerijetko zastrašujućim vijestima i prizorima, a koje često zaboravimo djeci objasniti i time smanjiti njihov strah, postat će nam jasnije koliko je ova situacija djeci opterećujuća.

16

Što pomaže? Važno je razumjeti da naša djeca nisu samo nijemi svjedoci ovih zbivanja, poput dijelova namještaja, cvijeća u vazi ili slika na zidovima. Oni su, jednako kao i odrasli članovi obitelji, sudionici u svemu što sačinjava dinamiku i funkcioniranje obitelji, toliko promijenjenu ovom pandemijom. Zbog toga su razgovori roditelja i djece o ovoj situaciji izuzetno potrebni. Ovisno o dobi djeteta, na primjeren način im treba objasniti o kakvoj bolesti se radi, kako se bolest širi i zbog čega je važno pridržavanje propisanih mjera. Starija djeca imat će više pitanja o virusu, a ne treba nas iznenaditi ni to da na neka pitanja svog adolescenta možda ne budemo odmah znali odgovor. Budimo odgovorni i svojim primjerom pokažimo djeci da je važno ne izlaziti bez potrebe i ne izlagati se suvišnim socijalnim kontaktima. Ukoliko pozivamo svoje prijatelje na druženje k sebi, djeca će teško moći razumjeti zašto su njima zabranjena druženja na igralištu ili kod nekog prijatelja doma. Dobro je ograničiti praćenje informacija o pandemiji na način da se vijesti o njoj ne vrte cijeli dan na ekranima u kući, nego da se odredi vrijeme u kojem će se obitelj informirati o aktualnoj situaciji i mjerama koje su trenutno na snazi. Umjesto opsesivnog „šopanja“ vijestima o COVID-u 19, bolje je slušati glazbu, pogledati zajedno dobar film ili se baviti nekim hobijem.

Dobro je imati kontrolu nad boravkom djece pred ekranima i također ga vremenski ograničiti na periode koji su nužno potrebni. Uz praćenje nastave na daljinu, rješavanja školskih zadataka i perioda virtualnih druženja s vršnjacima i prijateljima, dio djece će slobodno vrijeme ispunjavati i računalnim igricama. Kad to sve zbrojimo, dobit ćemo jako puno sati provedenih u virtualnom svijetu. Nastojmo djecu „odvlačiti“ od svih takvih nepotrebnih aktivnosti na način da im nudimo obiteljska druženja kroz igranje društvenih igara, razgovore, zajedničko kuhanje pospremanje, planiranje ili slično. Osobnim primjerom pokažimo im važnost pravilne prehrane, izbjegavajući pretjerivanja sa slatkišima, sokovima, alkoholom itd. U okvirima mogućega probajmo se pokrenuti i igrati se s djecom u pokretu. Uključimo se i pomozimo djeci oko školskih zadataka. To se posebno odnosi na djecu mlađeg školskog uzrasta te na djecu s teškoćama u razvoju i teškoćama u učenju. Važno je održati dobru komunikaciju s njihovim učiteljima, kao i stručnim suradnicima škole, ukoliko primijetimo da dijete teže podnosi ovu situaciju. Ukoliko

niste sigurni da ste u stanju sami pomoći djetetu, na raspolaganju su vam i stručnjaci za zaštitu mentalnog zdravlja, kao i nadležni školski liječnici u Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije.

Tekst pripremila: Diana Uvodić-Đurić, dr. med.

Tekst objavljen 24.04.2020. u Međimurskim novinama

Relaksacija mozga za učenike U vrijeme kad je zbog sprečavanja širenja koronavirusa potrebno održavati socijalnu udaljenost i izbjegavati sva grupiranja, školski sustav se prilagodio organiziranjem nastave na daljinu. Ista se provodi praćenjem programa Hrvatske televizije za učenike od 1. do 4. razreda osnovnih škola, a za više razrede OŠ i za srednje škole organizirano je online praćenje nastave. Takav pristup omogućava svim učenicima cjeloviti nastavak školovanja i potpuno sudjelovanje u nastavi.

Očekivanja od strane nastavnika i dalje su na visokoj razini: pripremaju učenike za ovladavanje predviđenim školskim programom.

Dosadašnje iskustvo pokazalo je niz dobrih strana odvijanja nastave na daljinu. Učenici grade i jačaju sposobnost samoupravljanja vremenom, razvijaju samostalnost, i drugo.

No s druge strane takav oblik nastave ima i svojih nedostataka, primjerice, potrebna je pouzdana i moderna tehnološka infrastruktura i dobra informatička pismenost – što je kod mnogih nedostatno.

Iskustva mnogih govore i o velikoj količini vremena koju djeca provode pred ekranima. Praćenje nastave iziskuje sjedenje pred TV ekranom ili monitorom računala ili tableta, a slobodne sate djeca i mladi provode ponovo pred ekranima – igre na računalu, na mobitelu, tabletu, konzolama, ćaskanje putem društvenih mreža, gledanje filmova i serija na TV programu…

U takvim okolnostima stalne vezanosti uz ekrane, potrebno je raditi češće i kratke ali konstruktivne pauze. Pauze mogu uključivati razne tipove aktivnosti, od tjelesnih do opuštajućih (tihih) aktivnosti, a određeni vid radnji je koristan i potreban jer služi „punjenju mozga“. To su aktivnosti koje pomažu u otklanjanju zamora, pomiču fokus te osvježavaju mozak kad postane preopterećen. Niže u tekstu nudimo razne prijedloge za realiziranje upravo takvih pauzi. Neki su prijedlozi vezani uz tjelesno angažiranje, neki usmjeravaju pažnju, neki opuštaju.

Tjelovježba povećava dotok krvi u mozak, što pomaže u očuvanju pažnje i budnosti. Također tjelovježba smanjuje stres olakšavajući usredotočenje na važne zadatke. Osobito vježbe visokog intenziteta (malo napornije vježbe) mogu pomoći djeci za samoregulaciju i za zadovoljavanje senzornih potreba.

17

Opuštajuće i mirne aktivnosti mogu imati slične prednosti: „treniraju“ pažnju i mogu pomoći djeci da nauče samoregulaciju emocija. Ujedno mogu pokazati djeci da postoje načini na koje mogu raditi na izazovima i ostati motivirani.

Dodatno, mozak je moguće preusmjeravati na pozitivno razmišljanje. Ako pomognemo djeci da razmišljaju pozitivno, treniramo njihov mozak da gleda sa svijetle strane, time jačaju psihološku otpornost i općenito su sretnija i zadovoljnija, te se lakše nose sa izazovima i zadacima.

Svi prijedlozi koje nudimo su jednostavni i kratki, neki su zadaci striktni i vrlo specifični, a neki omogućavaju učenicima da razmišljaju izvan dosadašnjih okvira (dosadašnjih načina). Ukupno smanjuju stres te povećavaju pažnju i produktivnost; unose raznolikost što pridonosi inicijativi, višoj razini općeg angažmana i motiviranosti; dovode do većeg zadovoljstva samim sobom, što pomaže da efikasnije uče i nauče.

Svaki prijedlog na karticama ima različitu radnju koja se može izvesti s minimalno rekvizita i u malo prostora (u sobi).

Svi. Ako se isprintaju i izrežu, mogu se staviti u staklenu posudu ili neku kutiju te ih dijete može naslijepo vaditi i izvršiti zadatak. Za neke zadatke potrebna je štoperica ili odrasla osoba koja će mjeriti vrijeme.

Naravno, za sve predložene aktivnosti moguće su varijacije, prema željama i mogućnostima, a kreativnost je također dobrodošla.

Tekst pripremila: Berta Bacinger Klobučarić, prof. psihologije Tekst objavljen u e-priručniku Koronavirus i mentalno zdravlje: psihološki aspekti, savjeti i preporuke u izdanju Hrvatske psihološke komore

Izvori korišteni u iznošenju i osmišljavanju zadataka: http://www.petica.hr/novosti/vjezbajmo-za-pet/ https://alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/hiperaktivnost https://brain-breaks.com/ Milanović, M. i sur. (2015). Rescur: na valovima – kurikul otpornosti za predškolsku i osnovnoškolsku dob, Priručnik za odgojitelj(ic)e, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

18

KRATKA ŠKOLA OPUŠTANJA - VJEŽBE Skakući na jednoj nozi 15 sekundi.

Potom 15 sekundi skakući na drugoj nozi. Pri tome pokušaj da se ne pridržavaš rukom ni za što.

Stani uspravno, presavini se u struku, drži nožne prste 10 sekundi i potom se uspravi.

Ponovi 3 puta.

Hodaj kao robot 2 minute.

Jednu minutu pravi se da skijaš slalom.

Pretvaraj se da hodaš u pretijesnim cipelama i da imaš žuljeve, hodaj tako 2 minute

Napravi 7 čučnjeva.

Pauziraj jednu minutu i ponovi 7 čučnjeva.

Pravi se da bereš jabuke koje vise sa stabla.

Naberi 3 kilograma jabuka.

HODAJ 2 MINUTE KAO DA U BUCAMA GAZIŠ KROZ VISOKE NANOSE SNIJEGA.

Uzmi dvije loptice i žongliraj njima.

Radi to dok ne uvježbaš vještinu.

Pravi pokrete kao da plivaš, paralelno hodajući po sobi - 1 minutu.

Pravi se da si u usta utrpao 10 žvakača.

Pola minute pravi se da ih žvačeš.

2 minute hodaj po sobi ukrug na nožnim prstima.

Hodaj kao pingvin 2 minute.

Skači sunožno. Napravi 10 skokova.

Trči na mjestu pola minute.

Pravi se da prelaziš potok po plićaku.

STAVI KNjIGU NA GLAVU I HODAJ TAKO ŠTO DUŽE MOŽEŠ BEZ DA TI KNjIGA PADNE S GLAVE.

Pravi se da hodaš po vrelom pijesku na plaži.

Hodaj tako jednu minutu.

Stoj uspravno. Desnim dlanom dodirni lijevo rame, potom lijevo koljeno, potom nožne prste lijeve noge.

Uspravi se. Lijevim dlanom dodirni desno rame, potom desno koljeno, potom nožne prste desne noge.

Uspravi se. Ponovi 4 puta.

19

20

Hodaj kao mjesečar po sobi 1 minutu, žmireći ili stavi povez preko očiju, ruku ispruženih naprijed, naravno bez da išta srušiš

Pravi se da si vanzemaljac, upravo sletio na zemlju.

Hodaj po sobi i čudi se svemu - tako radi 2 minute.

Pretraživanje sobe Imenuj sve što je u sobi zeleno… kockasto… mekano… veličine poput oraha ili manje…

Hodaj kao medo 2 minute (rukama i nogama na podu, polako se kreći ljuljajući se s lijevo na desno)

Vježba disanja „Slušanje valova“ Pokrij uši dlanovima. Polako udahni zrak kroz nos, potom ga polako kroz usta ispuhuj.

Pri tome zamisli da si u moru i da te valovi kotrljaju.

Slušaj zvukove koje proizvodi tvoje polagano disanje uz zamišljanje kao da si u moru.

Vrući kakao / čaj Zamisli da držiš šalicu vrućeg finog napitka u rukama.

Primakni „šalicu“ licu. Polako udahni zrak, kao da udišeš miris napitka. Uživaj u mirisu.

Potom se pravi da ćeš ohladiti napitak, te polako ispuhuj zrak prema „šalici“. Ponovi.

Skači kao žaba 1 minutu.

Hodaj kao rak 2 minute (pazi, oni se kreću bočno).

Kao planina Stoj uspravno, čvrsto. Raširi ruke od tijela, u stranu, ili visoko u zrak.

Tako stoj neko vrijeme. Zamisli da si planina.

Gledanje disanja Legni na pod / krevet. Stavi neki predmet na trbuh (laganu knjigu, ili plišanu igračku…).

Polagano udišući i izdišući zrak, promatraj kako se predmet na tvom trbuhu diže i spušta.

A-B-C po sobi Gledaj oko sebe i pronađi predmete koji počinju na slova redom po abecedi. Prvo imenuj nešto što vidiš što započinje s A, zatim započinje na B, C i tako dalje.

Završi rečenice: „Danas je … (dan u tjednu) „Vrijeme je … „Na sebi nosim…. „Osjećam se…

Vježba disanja „Balon“ Zamisli svoj želudac kao balon.

Udahni polako i duboko, zamijeti kako se tvoj želudac puni i kako raste.

Izdahni zrak, zamijeti kako se želudac smanjuje kao da se balon ispuhuje.

Ja sam stablo Zamisli da si stablo. Pomisli: „Čvrsto sam zasađen.

Osjećam kako su mi noge ukorijenjene na zemlji.

Osjećam kako mi se nožni prsti povezuju sa zemljom.

Leđa su mi snažno deblo koje mi pomaže da se osjećam stabilno. Ruke su mi grane. Osjećam kako posežu uvis.“ Ovo je vježba usmjeravanja pažnje

Sretni trenuci Sjeti što ti se danas sve lijepo dogodilo.

To ne moraju biti velike stvari, mogu biti sitnice.

Sitnice ne treba zanemariti.

To su mali trenuci pozitivnosti.

Pozitivne stvari o sebi Napiši 3 stvari u kojima si dobar (aktivnosti, vrline), ili u kojima si postigao uspjeh, što si dobro uradio danas / jučer / proteklih dana…

Igra tišine Sjedni udobno, zaklopi oči i budi u tišini jednu minutu.

Opazi koje sve zvukove možeš čuti.

TRAG RUKE UZMI PAPIR I OLOVKU. STAVI RAŠIRENI DLAN NA PAPIR. OLOVKOM PRATI DLAN PAPIRU, DOK GA NE ISCRTAŠ. MOŽEŠ OBOJATI.

Fokus objekta Uzmi neki predmet u ruku (olovka, snježna kugla, figurica s police…), usmjeri se na taj predmet.

Uoči boje, oblike, površine. Kako se osjeća u ruci? Je li hladno, toplo…? Kako se osjeća kad ga stisneš?

Miriši li? Primijeti sve što se o predmetu može primijetiti. Dovoljno je primijetiti da možeš držati predmet u svojim rukama i usmjeriti se na njega svim svojim osjetilima.

Usmjeravanje na disanje: PČELICA Sjedni udobno. Duboko i polagano udahni kroz nos pa izdahni što dulje tako da pritom ispuštaš zvuk poput zujanja pčelice „zzzzzz”. Možeš ispuštati i druge zvukove, poput „ššššššš”, „hmmmmm” i slično.

Možeš pri tome zatvoriti oči i prstima začepiti uši.

Ponovi onoliko puta koliko želiš.

LAKAT - KOLjENO Dodirni lakat desne ruke s visoko podignutim koljenom lijeve noge, potom dodirni lakat lijeve ruke s visoko podignutim koljenom desne noge, i tako naizmjence 2 minute.

JUMPING JACK Skoči s raznoženjem (šireći noge u stranu), te istovremeno odručenjem (šireći i ruke u stranu).

Sljedeći skok napravi uz skupljene ruke uz tijelo i sastavljene noge. Ponavljaj skokove naizmjence 1 minutu.

NAPIŠI 3 STVARI KOJE TE UVIJEK RAZVESELE.

Napiši tri stvari / događaja / osobe koji ti izmame osmijeh.

21

Briga o mentalnom zdravlju na radnom mjestu Posao nam predstavlja značajan dio života. To je mjesto na kojem provodimo velik dio svog vremena, gdje ostvarujemo svoja primanja, gdje često sklapamo prijateljstva. Okolnosti tijekom radnog vijeka su dinamične: mijenjaju se poslovi i radna mjesta, pozicija, kolege, visina primanja, priznanja, itd.

Pojava koronavirusa dovela je pak do dodatnih, i to ogromnih promjena, više neizvjesnosti i novih problema za mnoge.

U ovoj zdravstvenoj krizi neki ljudi rade kod kuće – ako to dozvoljavaju organizacijske okolnosti i tip posla. No, mnogi su morali nastaviti raditi na svom radnom mjestu.

Određeni poslovi zahtijevaju od ljudi da budu prisutni na svom radnom mjestu, i oni ulaze u svojevrsnu definiciju ‘nužnog’, poput zdravstvenih radnika, ljekarnika, policije, vatrogasaca, prodavača, prijevoznika, radnika u proizvodnji, vodoinstalatera, i slično.

U takvim okolnostima radni se svijet prilagodio novom stanju pridržavajući se propisanih mjera sprečavanja širenja virusa. To uključuje pažljive higijenske mjere (često pratnje ruku sapunom, korištenje sredstava za dezinfekciju, kihanje i kašljanje u lakat ili rupčić koji se baca, često čišćenje i dezinficiranje predmeta i površina koje se redovito dodiruju) i socijalno distanciranje (održavanje udaljenosti od 2 metra između ljudi).

Međutim važno je voditi brigu i o mentalnom zdravlju zaposlenika. Sve su to radnici koji najvjerojatnije nisu nikada doživjeli ovu razinu stresa ili zdravstvenog rizika dok su na poslu. Mnogi su zabrinuti da su boravkom na radnom mjestu izloženiji virusu. Vrijeme zabrinutosti i neizvjesnosti spojilo se s potpuno novom rutinom, te je razumljivo da osjećaju tjeskobu i proživljavaju stres. Važno je biti svjestan da stres – i osjećaji povezani s njim – često dovode do slabije koncentracije i rastresenosti, te time vezano i do slabije učinkovitosti, što je sasvim razumljivo i očekivano.

Nepovoljno je što je stres dodatni zdravstveni problem koji utječe na imunološki sustav. Ujedno je manja vjerojatnost da će osoba s visokom razinom stresa dobro brinuti o sebi, npr. vježbati ili zdravo se hraniti, čime je podložnija virusu.

Stoga je jednako važno, kao i upravljanje fizičkim zdravljem, upravljanje mentalnim zdravljem. Kad govorimo o brizi o mentalnom zdravlju na radnom mjestu, to podrazumijeva 22

korištenje nekih korisnih strategija. Primjerice važno je osiguravati dovoljno pauzi tijekom radnog dana: svakako polusatna pauza (za užinu ili ručak), ali i povremene pet-minutne stanke, jer i nekoliko minuta može biti dovoljno za smanjenje stresa. Uputno je za to vrijeme malo prošetati ili razgibati se, koliko to okolnosti i radno mjesto dozvoljavaju. Također je važno i dovoljno odmora između smjena odnosno između radnih dana, što znači dovoljno sna: spavanje je bitno za naše mentalno zdravlje, bez dobrog sna naše duševno zdravlje pati i naša koncentracija ide nizbrdo. Potom konzumiranje dovoljno i zdrave hrane. Ono što jedemo može utjecati na to kako se osjećamo – i odmah ali i dugoročno. Dobro je unaprijed planirati obroke na poslu kako bi se na vrijeme učinio odabir zdravih opcija, ili donošenje hrane iz kuće; svakako uključiti orašaste plodove, povrće i voće. Znamo da su nam za psihičku dobrobit važni druženje i podrška bliskih osoba, te se svakako predlaže biti u stalnom kontaktu s obitelji i prijateljima. No za socijalnu podršku dobro je obratiti se i kolegama – kolege na poslu vjerojatno će imati slične doživljaje i osjećaje zbog sličnih iskustava. Razgovor o vlastitim osjećajima može pomoći održati dobro mentalno zdravlje zbog dijeljenja briga, i to nije znak slabosti, već naprotiv, način brige za sebe.

Iako je vruća tema razgovora na poslu vjerojatno virus, bilo bi uputno smanjiti količine takvih tema jer priče o rasprostranjenosti virusa i nepovoljnim slučajevima mogu pojačavati anksioznost. Iako je COVID-19 jedinstven i novi scenarij za radnike, usprkos tome mogu se u suočavanju s tjeskobom koristiti strategije koje su ranije u prošlosti služile za upravljanje nekim stresnim vremenima; one i sada mogu biti korisne. I na kraju ističemo kako je važno izbjegavati korištenje beskorisnih strategija suočavanja poput upotrebe duhana, alkohola ili drugih droga. Dugoročno to može pogoršati mentalno i fizičko blagostanje osobe. Neki piju kako bi se na taj način suočili sa strahom ili stresom, ali učinak je samo privremen. što će povećati osjećaj tjeskobe u dugoročnom razdoblju.

Ako ste ‘nužni’ radnik koji dolazi na posao tijekom epidemije, hvala vam na svemu što ste činili i činite u našim zajednicama.

Tekst pripremila: Berta Bacinger Klobučarić, prof. psihologije Tekst objavljen 30.04.2020. u Međimurskim novinama

Povratak u „normalno“ nakon pandemije koronavirusa Bismo li ikad pomislili da prijetnja „nevidljivom“ virusnom česticom može okupirati naše misaone procese? Kakve posljedice pritom ostavi ova svakodnevna preokupacija na mentalno zdravlje? Koliko nas je zapravo bilo ili još uvijek je strah zaraze? Stigmatiziramo li pritom one za koje znamo da su preboljeli ovaj virus ili bili u samoizolaciji?

Sve su ovo pitanja koja se nameću dok trenutno prolazimo kroz fazu popuštanja mjera donesenih s ciljem smanjenja širenja zaraze i povećanja preživljavanja. Budućnost vezana uz ovaj segment čini se još uvijek neizvjesnom, pri čemu valja imati na umu da to nije ništa neuobičajeno jer je budućnost gotovo uvijek nepoznanica. Pritom je koronavirus utjecao na isprobavanje novih načina svakodnevnog funkcioniranja. Digitalno doba je omogućilo da se život ne zaustavi sasvim, primjerice, nastava u školama i fakultetima se preselila on-line, kao i poslovni sastanci ili različiti drugi organizacijski sustavi koji sasvim dobro funkcioniraju u datim okolnostima.

Treba li i može li život biti isti kao što je bio ranije?

Ono što svakako preostaje je ponovno suočavanje sa svakodnevnicom, pri čemu pojedinci još neko vrijeme mogu imati probleme sa spavanjem, noćne more, osjećati se nervozno, anksiozno ili ljutito. Navedeno je moguće objasniti našom vlastitom interpretacijom zbivanja vezanih uz Covid19, u kakvoj okolini živimo, koliko smo osjetljivi na stres te koliki su financijski pritisci koji nas opterećuju.

To što se život polako vraća na ono o čemu već imamo znanje i na što smo navikli, ne znači još uvijek da trebamo biti manje oprezni i ne poštovati higijenske mjere kao i one o socijalnom distanciranju. Ipak, važnost socijalne podrške ostaje osnovni alat za preživljavanje postupnog ukidanja mjera kao i za uklanjanje stigme koja se stvara oko osoba u bilo kakvom doticaju s koronavirusom. Između ostalog, ovo je prilika za otvorenu komunikaciju o poteškoćama vezanim uz mentalno zdravlje, što bi značilo da je u redu reći da nam odlazak u trgovinu predstavlja stresnu situaciju kao što je predstavlja odlazak na posao, tržnicu ili školu. Jer nikad nismo bili u ovakvoj situaciji, pri čemu je ono kako se osjećamo ispravno jer nemamo ranije stečeno iskustvo o pandemiji.

Takvo iskustvo nas povezuje. Izvlači nas iz komforne zone i propituje za što smo sposobni. Za relativno brzu prilagodbu na nepoznatu situaciju. Osim toga, ljudi s ranijim problemima mentalnog zdravlja su na neki način dobili priliku biti shvaćeni. Jer nije to tako strano i ne događa se nekom drugom. Može se dogoditi svima.

Važnost socijalne podrške kao i dosta dobri mehanizmi suočavanja kod mnogih ljudi ublažuju ovakva nepredvidljiva razdoblja, pa čak i ako se radi samo o nelagodi, a i pomažu pri povratku svakodnevnim obavezama.

Međutim, takvi mehanizmi mogu zakazati, pri čemu zabrinutost onemogućava funkcioniranje. Simptomi poput anksioznosti, napetosti, nemira, problemi sa spavanjem ili neobjašnjive reakcije ljutnje počnu ometati svakodnevni život (nemogućnost obavljanja posla, nemogućnost uživanja, spavanja...). U ovom slučaju je potrebno potražiti pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje kako bi se prevenirale daljnje posljedice.

Tekst pripremila: Ivona Orlović, dr.med.

Tekst objavljen 08.05.2020. u Međimurskim novinama

23

Kriva je korona?

Napokon se vraćamo starim navikama i ulazimo u „novu normalu“. Nakon višetjednog izbjegavanja i odlaganja nekadašnje rutine, postaju nam dostupne stvari i događanja kojih smo se manje ili više zaželjeli. Većina je nastavila uobičajenim ritmom odlaziti na posao, dio djece se vratio u vrtiće i školu, veselimo se izletima, obiteljskim i prijateljskim okupljanjima.

Još uvijek je „u zraku“ blaga napetost zbog vijesti o lošim ishodima epidemije u nekim dijelovima svijeta i upozorenja stručnjaka da još uvijek nije sve prošlo i da se ne trebamo potpuno opustiti, da i dalje „budemo odgovorni“, ali s dolaskom lijepog vremena i približavanjem ljeta, kao da je to ipak manje prisutno u našoj svijesti.

Sve češće su prilike za susrete, a na tim susretima se nerijetko toči i nudi alkohol. Što je bilo s pijenjem alkohola u doba korone, jesmo li i toga bili uskraćeni? Odgovor ovisi o tome kakav smo inače odnos s alkoholom imali, više ili manje „prijateljski“. Tko nije imao problem s alkoholom, nije osjetio razliku, za razliku od onih koji su pili redovito i često.

Osobe koje su u vremenu prije epidemije novog koronavirusa imale naviku svakodnevnog druženja u kafićima i ispijanja određenih količina alkohola, ali još uvijek nisu razvile ovisnost, dobile su priliku da prestankom takvih okupljanja, sagledaju tu svoju naviku, izračunaju koliko su njome potrošili novaca, tj. koliko su u vremenu socijalnog distanciranja, uštedjeli. Dobili su priliku shvatiti da alkohol nije neophodan i da se bez njega može. Nadajmo se da će neke ta spoznaja motivirati da prestanu s običajem svakodnevnog pijenja.

Na žalost, jedan je dio ljudi iskoristio ovu epidemiju kao razlog za još intenzivnije pijenje. Tjeskoba koju je poticala neizvjesnost i nesigurnost vezana za moguće posljedice novog virusa, kao da je pozivala na pijenje. Alkohol je naime staro i prokušano sredstvo kojim se smanjuje napetost, smiruju strahovi i podiže raspoloženje. A epidemija je mnogima na žalost, donijela brojne realne probleme. Mnogi su ostali bez posla, mnogima su umanjeni prihodi, planovi koji su se kovali prije početka epidemije mnogima su pali u vodu, te je nekima i to bio razlog za dublje zavirivanje u čašu.

Kako je epidemija utjecala na ovisnike o alkoholu?

Osobe s razvijenom ovisnošću o alkoholu koje su polako postale svjesne svog problema, dobile su priliku pokušati 24

uspostaviti apstinenciju, u uvjetima koji su im onemogućavali druženje sa starim društvom, odlaske u kafiće, pa čak je i odlazak u dućan radi kupnje alkoholnih pića bio na neki način otežan. Ukoliko su se u početku uspostavljanja apstinencije od alkohola posavjetovali sa stručnjakom i dobili jasne upute, imaju veće šanse riješiti svoj problem.

Međutim, veći dio ovisnika nastavio je „igrati po svojim pravilima“. Pravi alkoholičar se svakodnevno susreće s preprekama i zabranama vezano uz nabavu i korištenje alkohola.

Većina njih svu svoju inteligenciju i snalažljivost kroz dugi period alkoholizma usmjerava ka tome kako doći do pića. U izmišljanju razloga, zaobilaženju zabrana, laganju i varanju obitelji i suradnika na poslu i kreiranju prilika za pijenje vremenom postanu pravi „genijalci“. Za njih su „korona kriza“ i teškoće u nabavi alkohola koje je ona donijela, bile mačji kašalj. Unatoč preporukama koje su nas upućivale da ostanemo doma, u krugu svojih obitelji, da izbjegavamo nepotrebne odlaske u dućane i bilo gdje drugo, oni su našli načina nabaviti alkohol i uloviti momente ili sate koje su potrošili na pijenje. Nerijetko im je prijetnja zarazom i teškom bolešću bila samo razlog da sebi daju dozvolu za još intenzivnije pijenje. Jer „Tko zna, možda se sutra razbolim i umrem, pa čemu da se onda mučim biti trijezan...“?

A većini alkoholičara u fazi uznapredovalog alkoholizma više ni ne treba vanjski razlog. Ovisnost podržavana apstinencijskim sindromom (znakovima ustezanja), sama je sebi dovoljan razlog za ponavljanim pijenjem. Svakom je alkoholičaru na prvom mjestu njegova težnja da se dočepa pića koje će mu smanjiti drhtanje ruku, mučninu i bolove u želucu, bez toga ne može normalno profunkcionirati. A prva čaša traži drugu, druga treću, a poslije više nije ni važno, ne broji se...

Stoga je alkoholičaru svejedno koja se vrsta prijetnje ili životnog problema nad njega nadvila, njegova ovisnost traži svoje. Ne treba zato tražiti krivca za pijenje u izvanjskim okolnostima i problemima, jer njih će uvijek biti. Umjesto toga, težnje i napore bi trebalo usmjeriti ka traženju rješenja i pomoći stručnjaka, jer je to jedino što u bilo kojim okolnostima i situacijama.

Tekst pripremila: Diana Uvodić-Đurić, dr. med.

Tekst objavljen 05.06.2020. u Međimurskim novinama

Svjetski dan mentalnog zdravlja – 10. listopad Od 1992. godine 10. listopad se obilježava kao Svjetski dan mentalnog zdravlja na poticaj Svjetske federacije za mentalno zdravlje (World Federation for Mental Health – WFMH) u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (World Health Organization – WHO), s ciljem pobuđivanja cjelokupne javnosti o važnosti dobrog mentalnog zdravlja, a ujedno i unapređivanja skrbi o osobama s duševnim poremećajima i bolestima.

Mentalno zdravlje važan je sastavni dio općeg zdravlja.

Ono uvjetuje naše osjećaje, način na koji pristupamo svijetu i događanjima oko sebe te način na koji razmišljamo. Pomaže nam komunicirati i graditi dobre odnose s drugim osobama.

Osoba dobrog mentalnog zdravlja samopouzdana je i sigurna u sebe, zadovoljna je samom sobom i svojim postignućima, sposobna iskoristiti svoje potencijale, u stanju je nositi se s dobrim i lošim emocijama i ima adekvatne načine za rješavanje svakodnevnih problema.

Međutim, vrijeme pandemije virusa COVID-19 nelagodno je i stresogeno svima (ili gotovo svima). Rasprostranjenost virusa i pozicija neizvjesnosti stvaraju veliki pritisak, i to su okidači nesigurnosti, tjeskobe i straha. Mnogima je mentalno zdravlje narušeno, dok onima koji su slabijeg mentalnog zdravlja takva situacija pogoršava stanje. Javljaju se nervoza, nemir, problemi spavanja, poremećaj apetita, teškoće koncentracije, osjećaj stalnog grča u želucu, razdražljivost, napetost u mišićima i slično. Sve to su okidači za razvoj poremećaja mentalnog zdravlja, odnosno mentalnih bolesti.

Dok nastojimo, u ovim izvanrednim okolnostima, zaštiti naše fizičko zdravlje, važno je voditi brigu i o našem psihičkom zdravlju. Preporuča se koliko je to moguće održavati zdrave svakodnevne rutine u smislu dovoljnog sna, hidracije, uravnoteženih obroka. U rutine uvesti omiljene načine opuštanja koje, kao i prakticiranje redovite tjelovježbe, pomažu i mogu pozitivno utjecati na misli, ali i smanjiti napetost. Vrijeme je za razmisliti i sjetiti se što nam je važno, raditi na strpljenju, odgovornosti, zahvalnosti i senzibilnosti za drugoga. Pomaže i prisjetiti se aktivnosti u kojima uživamo i što češće ih upražnjavati (čitanje, slušanje omiljene glazbe, gledanje filmova, bavljenje nekim hobijem, itd.). S problemima se suočiti, ne gurati ih pod tepih, također je nužno za dobro

mentalno zdravlje. Jedna od važnijih preporuka je povezivanje i druženje s ljudima koji nas uveseljavaju, umiruju i naprosto nam „čine dobro“, jer se nakon druženja s njima osjećamo ispunjeno i zadovoljno. Razgovor pomaže, znamo da nismo sami, a ujedno dijeljenje problema i pomaganje jedan drugomu ispunjava i čini život kvalitetnijim te nam daje određenu dozu stabilnosti.

Nikako se ne preporuča korištenje alkohola ili nekih drugih psihoaktivnih sredstava kako bi se izbjegla anksioznost i na brzinu postiglo dobro raspoloženje. Tražeći kratkoročnu ugodu ili rješenje nanosimo štetu sebi, ali i drugima, te dugoročno stvaramo velike probleme.

Važno je moći „pogledati u sebe“, prepoznati stanja koja nas čine nezadovoljnima i nemirnima, ne doživljavati ih kao dio sebe, nego poraditi na tome da se tih stanja riješimo.

Sami, ukoliko je to moguće, ili uz pomoć stručnjaka. Također, potrebno je kontaktirati stručnjaka za mentalno zdravlje radi podrške i pomoći ne uspijete li prije nabrojenim načinima poboljšati svoje mentalno zdravlje.

Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana mentalnog zdravlja je „Mentalno zdravlje za sve“, što znači da nikome ne smije biti uskraćena pomoć i zaštita mentalnog zdravlja, bio on bogat ili siromašan i bez obzira gdje živi. Svatko od nas može činjenjem nekog dobrog djela pomoći potrebitoj osobi, bilo pružanjem podrške putem razgovora, bilo nekom praktičnom pomoći (prevesti nekoga automobilom, donirati…). Možemo se senzibilizirati za probleme drugih, činiti dobra djela, ne okretati glavu od bespomoćnih. Time, svjesni da činimo dobro drugima, podižemo i vlastito zadovoljstvo.

Obaveza je i nadležnih institucija i stručnjaka baviti se posljedicama pandemije na mentalno zdravlje jer se svi, cijeli svijet bori s trenutnom zdravstvenom nuždom. Telefonska linija Djelatnosti za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti pri Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije – 099 222 1 888 – otvorena je za sve. Mentalno zdravlje moramo i možemo pretvoriti u stvarnost za sve.

Tekst priredila: Berta Bacinger Klobučarić, prof. psihologije Tekst objavljen 09.10.2020. u Međimurskim novinama

25

NISI SAM/A – nazovi telefonski broj za pružanje psihosocijalne podrške 099 222 1 888 U jeku smo krize uzrokovane epidemijom koronavirusa.

Radi se o novom virusu i oboljenju o kojem, unatoč iskustvima svih zemalja koje se s njim suočavaju, ipak još ne znamo sve. Ta činjenica sama po sebi izaziva nelagodu i strah, a kod pojedinaca može izazvati prave panične reakcije.

Ne pomaže ni činjenica da u toj vrsti nedoumice i iščekivanju nečega lošega živimo već nekoliko mjeseci, kao ni to da nitko sa sigurnošću ne može prognozirati kada će ovoj situaciji doći kraj. Od prvih naznaka prijetnje širenja koronavirusa, u našoj su se zemlji propisivale i provodile mjere za njegovo suzbijanje. Obzirom da još uvijek ne postoji ciljani lijek, kao ni cjepivo, osnovni način suzbijanja širenja ove infekcije su higijenske mjere, posebno pranje ruku te pridržavanje fizičke distance. Provedbom epidemioloških mjera jedan je dio našeg stanovništva nakon kontakta sa zaraženom osobom, „stavljen“ je u mjeru samoizolacije s napomenom važnosti izbjegavanja svih socijalnih kontakata uživo. Ujedno, svima nama je preporučeno izbjegavati veća okupljanja.

Svim ovim doista važnim i potrebnim mjerama zajedničko je da ograničavaju ljude u ostvarivanju načina komunikacije koje inače preporučujemo kao izuzetno važne za dobro fizičko, ali i psihičko zdravlje. Svjesni smo toga koliko nam znači nečiji zagrljaj, druženje, smijeh, igra ili ples. Naviknuti smo, kad nam je teško, nazvati dobrog prijatelja, otići s njim na kavu, opustiti se i prenijeti mu dio svojih strahova i problema. Pojedini su bili skloniji prakticirati neki oblik tjelesne aktivnosti, sami ili u društvu, a sada se i toga moramo u nekoj mjeri odreći.

Ipak, neke se aktivnosti mogu provoditi i u krugu svoje obitelji, u svom domu. Zajedničko obiteljsko druženje uz društvene igre, slušanje glazbe, gledanje filmova, pa i kuhanje ili pospremanje, također pomažu da vrijeme brže prođe i da nismo cijelo vrijeme okupirani lošim vijestima.

Razgovor pomaže. Iznošenje svojih briga i strahova nekome kome smo značajni i tko nas „čuje“ i razumije, dovodi do olakšanja.

Stručnjaci za mentalno zdravlje iz relevantnih institucija i organizacija – Klinika za psihijatriju Vrapče, Referentni centar Ministarstva zdravstva za psihosocijalne metode, Hrvatsko 26

društvo za kliničku psihijatriju Hrvatskog liječničkog zbora, Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti NZJZ „Dr. Andrija Štampar“ i Hrvatski zavod za javno zdravstvo – osmislili su i izradili Program očuvanja mentalnog zdravlja borbom protiv negativnih utjecaja tjeskobe i stresa.

Program uključuje niz korisnih i praktičnih vještina, svima dostupnih, za mogućnost upravljanja osobnom psihičkom dobrobiti u ovim vremenima. Program se sastoji od niza preporuka i savjeta zauzimanja za sebe učenjem razmišljanja na učinkovitiji način, zaustavljanjem uznemirujućih misli koje potiču tjeskobu, osnaživanjem i opuštanjem. Preporuke omogućavaju promjene u nekoliko područja mentalnog funkcioniranja, pri čemu svako područje ima pozitivan utjecaj na ostala. Ciljevi su postići realna razmišljanja koja će dovesti do olakšavajućih emocija te uravnoteženog gledanja na pozitivne i negativne događaje.

Program se sastoji od: • Uputa za vježbe disanja • Preporuka za suočavanje sa stresom • Uputa za progresivnu mišićnu relaksaciju • Načina prevladavanja uznemirujućih misli • Preporuka za slušanje glazbe za opuštanje i poboljšanje spavanja Sve upute mogu se naći putem poveznica na web stranicama institucija čiji stručnjaci su sudjelovali u njihovoj izradi: www.bolnica-vrapce.hr www.stampar.hr www.hzjz.hr Ukoliko ipak, uz sve dobre preporuke ne uspijevate sami izaći na kraj s tjeskobom ili drugim teškoćama mentalnog zdravlja, pozivamo vas da se posavjetujete s našim stručnjacima pozivom na telefonski broj 099 222 1 888. Razgovor sa stručnom osobom pomaže smanjiti razinu strepnje i nesigurnosti, tjeskobe i straha, a onima koji su prešli granicu stanja u kojoj je takav vid pomoći dostatan, savjetovat će se načini za ostvarivanje druge razine psihološke pomoći ili liječenja.

Tekst pripremile: Diana Uvodić-Đurić, dr. med., Berta Bacinger Klobučarić, prof. psihologije, Ivona Orlović, dr. med.

Objavljeno na web stranici Zavoda za javno zdravstvo Međimurske Županije 30.03.2020. g.

Mindfulness vježba disanja Iako ima stvari koje ne možemo kontrolirati, postoje aktivnosti koje možemo poduzeti da nas ojačaju, poboljšaju našu psihičku dobrobit, da unaprijede naše odnose, pa čak i naš imuno sistem. Potrebno je biti svjestan sebe i prihvatiti sebe bez osuđivanja. Ključno pri tome je osvještavanje zbivanja u našim mislima – to donosi precizniju percepciju vlastitih mentalnih reakcija, dovodi do većeg osjećaja kontrole, i u konačnici otpornost, smirivanje i snagu. U tu svrhu pomaže Mindfulness vježba disanja. Ta je vježba svojevrsno treniranje uma, namjerno usmjeravanje pozornosti, podizanje razine svjesnosti o onome što se događa u trenutku, poklanjanje fokusa unutarnjim procesima. Traje 1 minutu a provodi se putem ‘5 dahova’.

UPUTA: Sjednite uspravno, opustite tijelo, stavite ruke u krilo. Ako vam se sviđa, zatvorite oči.

Ako vam tijekom vježbe pažnja odluta, samo je vratite natrag, i vratite natrag vaše senzacije i reakcije na disanje.

—- Udahnite polako i duboko, osjetite kako udah širi (puni) prsa i pluća i trbušnu šupljinu.

Polako izdišite, osjetite trbušnu šupljinu kako se uvlači. Slijedite dah koji napušta pluća i prolazi kroz nos.

—- Udahnite, osjećajući kako dah šiti pluća i prsa i trbušnu šupljinu. Izdahnite, osjećajući kako se prazni trbuh, i paralelno kako se ramena opuštaju. Slijedite dah koji napušta pluća i prolazi kroz nos.

—- Udahnite, pratite kako se šire prsa i pluća i trbušna šupljina. Ponovo osjetite, dok izdišete, senzacije u tijelu. Osjetite opuštenost i toplinu.

—- Udahnite, osjećajući kako se opuštaju lice i čeljust. Izdahnite, osjećajući sve senzacije i tijelo sve više i još više opuštenim.

—- Zadnji udah, mislimo na opušteno udisanje. Izdahnite, osjećajući senzacije u tijelu. Osjetite da vam je tijelo još više opušteno kako otvarate oči.

Ova je vježba posebna vrsta pažnje i usmjerenosti.

Pomaže pri suočavanju sa stresom. Korisna je i za ‘uzemljenje’ – što znači ojačavanje dodira s realitetom: biti ovdje i sada.

Preuzeto od: Dr. Dacher Keltner, professor of psychology at the University of California, Berkeley, dostupno na https://my.happify.com/hd/a-psychologists-2-minute-breathing-practice-can-help-you-find-calm/?et=2f25b051-1cf3-42f2-b469-16121f677cd2

27

KRIŽALJKA – za opuštanje i mentalno razgibavanje 1. Jedan od rekvizita zaštite od zaraze, tj. osobna zaštitna oprema, stavlja se na lice, preko ustiju i nosa.

2. Sredstvo za higijenu, za čišćenje ruku kad voda i sapun nisu pri ruci.

3. Pojam koji označava trenutnu svakodnevnicu na koju se privikavamo u doba pandemije.

4. Mjerni instrument za mjerenje temperature tijela.

5. Širenje zarazne bolesti u širokim geografskim regijama, globalnih razmjera.

6. Ustanova za liječenje bolesnika.

7. Nemogućnost spavanja, ili nedovoljno spavanje, često kod zabrinutih osoba.

8. Uobičajeni naziv novog virusa koji hara svijetom.

9. Odsustvo bolesti.

10. Udaljenost ili razmak među ljudima, sada aktualno kao mjera sprečavanja zaraze.

11. Emocionalno stanje spokoja, opuštenost, staloženost, duševni mir 12. Pozitivan osjećaj kao odgovor na iskazanu dobrobit, nakon dobro učinjenog djela, za pažnju ili uslugu prema nama.

13. Najmanja zarazna čestica; najmanji poznati mikoorganizam.

14. Automatski, prirodni refleks koji pomaže da se iz dišnih putova izbace strane čestice i mikroorganizmi; česti simptom kod obolijevanja od COVID-19.

15. Liječnik koji prati epidemiološku sliku stanovništva.

U označenim poljima, čitano odozgora prema dolje, dobiti ćete pojam kojim se bavimo u ovoj brošuri.

1.

2.

Z 3.

4.

N

–

5.

N

D

6.

7.

S

8.

9.

10.

11.

S

M 12.

R 13.

14.

15.

28

C E H

T S

ZA NAJMLAĐE Ucrtaj djeci siguran put do škole.

29

ISKRICE ZA PROMIŠLJANJA (citati i mudre riječi)

„Kad gledam svijet, pesimističan sam, ali kad pogledam ljude, optimističan sam.“ Carl Rogers (američki psiholog, 20. st.)

„Kad naiđeš na nešto dobro, podijeli to s drugima.

Na taj se način dobro širi do najudaljenijih kutaka svijeta.“ Forest Carter ( američki romanopisac)

„Ne dolaze sve oluje kako bi uzdrmale tvoj život. Neke dolaze kako bi očistile tvoj put.“ Paulo Coelho (brazilski romanopisac)

„Smijeh je sredstvo za smirenje bez negativnih efekata.“ Arnold H. Glasow (američki biznismen, 20.st.)

„Znam da neću spasiti svijet, možda niti one koje poznajem, ali ipak moram početi.“ Majka Tereza

„Jednog će dana sve imati savršeni smisao.

Do tada se samo nasmiješi, čak i kada ti teku suze, te se stalno podsjećaj da se sve događa s razlogom.“

„Nevidljiva je stvarnost mnogo zanimljivija od vidljive.

Nju ne možeš spoznati proračunatim razumom.

Za to postoje oči srca.“ Phil Bosmans (belgijski katolički svećenik i pisac, 20.-21. st.)

Paulo Coelho (brazilski romanopisac)

„Budi hrabar. Pokušaj.

Ništa ne može nadomjestiti iskustvo.“ Paulo Coelho (brazilski romanopisac)

„Prema sreći se trebamo odnositi kao prema zdravlju; uživajmo u njoj kad je dobra, i budimo strpljivi kad je loša.“ François de La Rochefoucauld (francuski pisac, 17. st.)

„Zdravlje nije sve, ali bez zdravlja, sve je ništa.“ Schopenhauer (njemački filozof, 18.-19. st.)

„Zdrav stav je zarazan, ali nemoj čekati da ti ga neko prenese – ti budi prenosilac.“ Tom Stoppard (britanski dramski pisac i scenarist) 30

„Jedna mala pozitivna misao ujutro može ti promijeniti cijeli dan.“ „Uvijek je pravo vrijeme za dobre odluke.“ „Grli zahvalno i toplo.

Pokloni osmijeh.

Zapleši ponosno.

Uživaj u sreći.“ - misli učenika srednjih škola Međimurske županije –

Raj ili Pakao (Paulo Coelho) Jedan čovjek, njegov konj i pas koračali su nekim putem. Dok su prolazili pokraj jednog velikog stabla, pogodio ih je grom i ubio ih na mjestu. Putnik nije primijetio da je napustio ovaj svijet i nastavio je hodati zajedno sa svojim pratiteljima. (Ponekad umrlima treba vremena da shvate da se nalaze u novim uvjetima.) Dugo su hodali, popeli su se na neki brežuljak, sunce je pržilo, a oni su bili oznojeni i žedni.

Na jednoj okuci ugledaše veličanstvena kamena vrata koja su vodila na trg popločan zlatom, a nasred trga se uzdizala fontana iz koje je tekla voda. Putnik se obrati čovjeku koji je stražario pred vratima: „Dobar dan.“ „Dobar dan“ odgovori stražar. „Koje je ovo mjesto, toliko je lijepo?“ – upita putnik. „Ovo je nebo“ reče mu stražar. „Baš dobro što smo stigli na nebo, jako smo žedni!“ „Slobodno uđite i napijte se vode“ – stražar je pokazao na fontanu. „I moj konj i pas su žedni.“ „Žao mi je“, reče stražar, „ali ovdje je zabranjen ulaz životinjama“. Čovjek je bio jako razočaran, bio je jako žedan, ali bilo mu je žao njegovih prijatelja i nije htio prihvatiti da se samo on napije. Zahvalio se stražaru i nastavio put. Kada su prošli preko jednog brežuljka, putnik i njegove životinje stigoše do nekog mjesta gdje su stajala stara vrata koja su vodila do zemljane staze uokvirene drvećem. U sjenci stabala ležao je čovjek sa šeširom i vjerojatno drijemao. „Dobar dan“ reče putnik. Čovjek samo klimnu glavom. „Ja, moj konj i moj pas smo jako žedni“.“ „Ovdje je jedan izvor među stijenama” reče čovjek pokazujući to mjesto. I doda: „Pijte koliko god želite“. Čovjek, konj i pas približiše se izvoru i napiše se vode. Putnik se nije zaboravio zahvaliti. „Vratite se kad god želite“, reče čovjek. „A kako se zove ovo mjesto?“ „ Nebo.“ „Nebo? Ali stražar ispred kamenih vrata je rekao da je ono tamo nebo. „ „Ono tamo nije nebo, ono je pakao“. Putnik ostane zbunjen. „Trebali biste zabraniti onima tamo da koriste vaše ime! Jer takva laž stvara veliku zbrku!“ „Ma nikako. U stvari, samo nam čine uslugu. Jer tamo se zadržavaju svi oni kojima nije stalo do toga što će morati napustiti svoje najbolje prijatelje.“ odgovori stražar.

Pouka iz priče glasi: ne napuštaj nikad svoje prijatelje!

Zato što: Pronaći prijatelja je Milost, imati prijatelja je Dar, sačuvati prijatelja je Vrlina, biti nečiji prijatelj je čast.

U ovim vremenima neizvjesnosti i prilagođavanja novim pravilima života posebno je važno voditi brigu o dragim ljudima, truditi se održavati primjerene socijalne kontakte i pokušati zadržati bliskost koja nam je važna za dobro i zdravo mentalno funkcioniranje.

31

Ova brošura nastala je povodom obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja 10. listopada 2020. godine s temom: „Mentalno zdravlje za sve“.

Tiskanje je omogućilo Ministarstvo zdravstva RH u okviru projekta „Imaj vupeža – projekt usmjeren zaštiti mentalnog zdravlja, prevenciji i izvanbolničkom liječenju ovisnosti u Međimurskoj županiji“.