SVIMA KOJI SU VOLJELI I IZGUBILI: Ljubav je bitka. Treba je osvojiti. "Ljubav je krhka. Ljubav se lako može razbiti. Ljubav nije uvijek savršena. I ponekad čini pogreške Kad je sve uništeno, sve se čini izgubljeno. Jedini način da ljubav vratiš i oživiš jest da je osvojiš." OSVOJI LJUBAV
Ljubav se dogodi u hipu. U jednome času, tvoje je srce tvoje, a već u sljedećem pripada nekome kome ga nikad nisi namjeravala dati. Bez prijelaznog razdoblja. Bez ikakve zasluge s njegove strane. Samo budalasto povjerenje i nada u sretnu budućnost i emotivnu ispunjenost. Ma koliko se svi mi nadali sretnom svršetku, ţivot tako ne funkcionira. Ljubav je bezobzirna. To sam morala naučiti na teţak način u obliku zelenookog, grešno privlačnog, metar i devedeset dva visokog boga seksa. Jetta Mayfielda. Bio je to moj prvi i jedini pohod na ljubav i druga najveća pogreška u ţivotu.
JETT Uredi tvrtke Mayfield Realties nalazili su se na šezdesetom katu Trumpova tornja u poslovnom dijelu New York Cityja. Malo nakon osam ujutro, Jett Mayfield sjedio je za svojim radnim stolom s pogledom na prometnu ulicu u podnoţju. Ljudi i ţuti taksiji izgledali su kao mravi u stalnom pokretu: uvijek uţurbani, uvijek napeti. Kao i taj grad, i Jett je nekoć brujao ţivotom - ili svojim bivšim tumačenjem ţivota: ţivi teško, radi još teţe. Dok nije upoznao nju. Brooke Stewart imala je nešto što je promijenilo nešto u njemu. Nisu to bile njezine predivne oči boje kestena ili kretnje - samouvjerene, ali suzdrţane. Obratila mu se na jednoj dubljoj razini, dodirnuvši nešto što je dotad drţao nedodirljivim. Iako, prvotna mu je namjera bila drugačija. Planirao je navesti ju da se zaljubi u njega, ne riječima, nego djelima i seksom, gomilom ovog potonjeg, jer je ţelio nešto što je ona imala. Ne za sebe, nego za muškarca i tvrtku kojima je sve dugovao. Ali događaji su nekoliko puta skrenuli smjerom koji nije očekivao. Kad se plan izjalovio, ona je nestala. Kao sjena koja pripada prošlosti: nestala, ali nije zaboravljena. Proteklih sat vremena zurio je u svoj mobitel osjećajući se kao spetljano klupko bijesa i frustracije. I novog bola, zbog kojeg se još gadnije rasrdio. Kako je glupo od nje što je samo otišla ne saslušavši ga. Kako je glupo od nje što je isključila mobitel pa sad ne moţe do nje. Ma koliko je puta nazvao i ma koliko joj SMS-ova poslao, Jett je nagonski znao da nijedan od tih poziva i nijedna od tih poruka nisu došli do nje jer da jesu, osjetila bi njegovu agoniju. Osjetila bi koliko je vaţno da sasluša što joj on ima reći. Nije riječ o njegovim osjećajima. Jebeš njih. Morao joj je reći nešto drugo; nešto zbog čega noću nije mogao usnuti od stalne brige za nju, za njih, za sve u što vjeruje. A ako su njegove sumnje istinite, tad su jedno drugome potrebni koliko im je potreban i zrak za disanje. - Gospodine Mayfield... Jette? - Na vratima se pojavila Emmina glava, prenuvši ga iz razmišljanja. Dočekao ju je mrštenjem. Nepristojnost mu nije bila svojstvena, ali cura je bila recepcionarka privremeno unaprijeđena u njegovu osobnu asistenticu dok ne pronađe nekog prikladnijeg. Kao takva, još nije bila naviknuta na njegove mušice, između ostalog i na to da ga ne uznemiruje kad on to ne ţeli. Razrogačivši oči kao lane zabljesnuto automobilskim svjetlima, nije pokazivala da će u dogledno vrijeme prijeći na stvar i zatim ponovno odjebati i ostaviti ga tami koja mu je zamagljivala misli i neobičnom bolu u prsima. Nestrpljivo je uzdahnuo. - Što je? Činilo se da se Emmi vratila moć govora, ali u očima joj se i nadalje zrcalila neodlučnost. Jett je volio da njegovi djelatnici budu takvi. Čak i kad misle da je pravi gad, napornije rade da mu ugode. - Netko vas je došao posjetiti. Rekla sam mu da ste zaposleni i da dogovori sastanak, ali ne ţeli otići. Ovdje je već pola sata. - Emmine riječi stuštile su se na njega kao vodopad. Razabrao je samo da ga je neki tip došao posjetiti, a on za to nije raspoloţen. - Reci mu da nisam slobodan. - Kaţe da je vaţno. Svi to uvijek kaţu. - Tad mu reci da si me obavijestila i da sam ti izričito rekao da sam zauzet. Emmine su se oči dodatno razrogačile, ako je to uopće bilo moguće. Izbezumljenim je pogledom preplašeno preletjela preko njega. Očito je ţeljela sačuvati posao, ali činilo se da ju
je taj posjetitelj plašio i više od mogućnosti da ozlovolji Jetta. Imao je dvije opcije: poslati curu natrag u njezin ured i izloţiti se opasnosti da se ona ponovno vrati i prekine njegovo opsjednuto mozganje o Brooke, ili se pozabaviti posjetiteljem. Na kraju je zaključio da je druga opcija mrvicu privlačnija. - Uvedi ga. Izraz Emmina lica smjesta se opustio i gotovo je odskakutala iz njegova ureda. Zlovoljan, Jett se zavalio na stolicu i počeo masirati sljepoočice ne bi li se riješio sve bolnijeg pulsiranja negdje u dubini glave. Da zna gdje je Brooke, ne bi se morao baviti ovim sranjem, i svi i sve drugo jednostavno bi se moglo jebati. Ali ovako kako jest, mora sačuvati privid normalnosti prije no što situacija posve izmakne kontroli. -Jette, kompa. - Poznati glas koji se začuo s vrata prenuo je Jetta natrag u stvarnost. Pogledao je svog dugogodišnjeg prijatelja i nešto od teţine koja ga je pritiskala raspršilo se. Kao i obično, Kenny je uspio zaobići sva pravila odijevanja i izgledao je kao da se sprema u bar - ili zatvor - a ne u ured glavne face u poslovanju nekretninama te godine. Rasparane traperice, crna majica kratkih rukava, tetovirane nadlaktice i obrva s pirsingom. S druge strane, i Jett se godinama tako odijevao, minus pirsing, prije no što je Kennyjev razuzdani stil ţivota zamijenio očevim poslom. Još uvijek je imao tetovaţe i gotovo izblijedjele oţiljke kojima je to mogao dokazati. Jett je zatvorio vrata, nakratko zamijetivši znatiţeljne poglede svojih djelatnika upućene i njemu i Kennyju. Vjerojatno su se pitali što muškarac kao Kenny radi u jednoj od najuspješnijih tvrtki u poslovanju nekretninama, na sastanku s ni više ni manje nego njezinim glavnim direktorom. Njegovi djelatnici ne poznaju pravog Jetta. Nitko ga ne poznaje. Da ga poznaju, pobjegli bi. Svi osim Brooke. Ona je osjetila njegovu tamnu stranu i svejedno se zaljubila u njega. - Rekao si da ţeliš razgovarati i da je hitno - započeo je Kenny čim je Jett spustio rolete zaštitivši ih od znatiţeljnih pogleda. - Nisam rekao ovdje. Kenny je slegnuo ramenima i skljokao se na Jettovu stolicu podbočivši se nogama o stol od ulaštene hrastovine, vješto ignorirajući smeđe koţne kauče blizu vrata, izabrane upravo za takve prilike. Jett se namrštio, ali nije komentirao. - Pretpostavio sam da me trebaš i da znaš što radiš - nastavio je Kenny. - Trebao si odrediti mjesto. Nisam ja kriv što si neoprezan, buraz. Jebemu. U pravu je, naravno, ali ta spoznaja nije spriječila Jetta da ga prostrijeli pogledom. Kako bi sakrio ljutnju, iz staklene boce na stoliću za kavu natočio je dvije čaše double malt whiskeya i jednu gurnuo Kennyju. - Rano je jutro - zamijetio je Kenny, zamjetno nestrpljivo grabeći čašu. - Koga je briga? - Shvaćam. Whiskey je imao okus skupog meda. Mrvicu presladak, s primjesom dima i zemlje. Mrzio ga je, ali to je bilo piće koje se njegovim klijentima najviše sviđalo pa je u uredu uvijek imao dostupnu bocu. U pet godina koliko je radio u Mayfield Realtiesu nijednom ga nije okusio - do danas. - Trebam te da mi nekoga pronađeš jer je moj privatni istraţitelj nesposoban, a ti si jedina osoba kojoj vjerujem - rekao je Jett, jedva zamjećujući prijateljevu napola punu čašu. Kenny nije ni trepnuo. - Koliko je hitno? - Najhitnije. - Dobar komad, a ne moţeš doći do njezinog broja? - nacerio se Kenny. Nije ni slutio koliko je blizu istine. - Nešto takvo - suho je zamijetio Jett vadeći smeđu omotnicu iz ormarića i
dobacujući je Kennyju. - Ovdje je sve što trebaš znati o njoj. I moraš mi još nešto nabaviti. Kenny je izvio obrve prelistavajući sadrţaj omotnice i pojedinosti o Brooke. Pogled mu je ostao prikovan uz Brookeino usnulo lice i valovitu kosu rasutu po jastuku kao aureola. Ta je fotografija snimljena Jettovim mobitelom u njegovu raskošnom stanu na Manhattanu zadnjega dana koji su proveli zajedno. Jett je sjedio na stolici sučelice krevetu s nebnicom i dvojio bi li joj istresao svoju tajnu jer mu se ona povjerila nekoliko dana prije i ispričala mu o svojoj bolnoj prošlosti i zašto ne ţeli vezu. Osjećao je da joj duguje istinu, ali je na kraju odlučio ne pokvariti taj trenutak. To je bila velika pogreška, jer već u sljedećem času posvadili su se i ona je otišla. Nestala bez traga. A on joj nije imao prilike objasniti. - Hej, jesi li ovdje? - upitao je Kenny, promatrajući Jetta, procjenjujući ga. - Zašto je otišla? - Ne znam. Pitaj me nešto drugo! -Jett je iskrivio lice i napunio im čaše. Iskapio je zlatnu tekućinu u jednom gutljaju, a Kenny je samo zurio u svoju čašu, ne dodirnuvši je. Whiskey je ţario Jettovo grlo i vjerojatno mu poremetio mozak. Ljepota zaborava. Ne uspije lije pronaći, tad je to stanje kojemu teţi. Kenny je samo odmahnuo glavom i pokazao na sad zatvorenu omotnicu, naizgled posve ravnodušan. - Zgodna je. - Oduvijek je bio vješt u negovorenju onoga što misli. Zahvaljujući tome nije se uvaljivao u nevolje - za razliku od Jetta. - Da. - Kad si je zadnji put vidio? - Prije dvadeset i četiri sata. Kennyjevo toboţnje mrštenje jedva je sakrilo zametak sarkastičnog osmijeha. - To je stvarno davno. Jett je bio svjestan kako zvuči. Kao očajnik. Ali nije mario. - Ozbiljan sam. - Glas mu je bio hladan. Čak i prijeteći. Nije volio da mu se ljudi izruguju. - Moram je pronaći. Imaš nešto protiv? - Isuse. Čovječe, što ti se dogodilo? - Zajebao sam. I to gadno. Ne bih te zvao da nije vaţno. Kenny se zavalio na naslon stolice. Nije se činilo da ga Jettov ispad i najmanje smeta - ostali su prijatelji i kroz gora sranja no što je ovo. - Imaš li ikakvu predodţbu gdje bi mogla biti? Kod prijatelja? Obitelji? Bivšeg ili tajnog dečka? - upitao je Kenny. Da imam, ne bih ovdje tratio vrijeme s tobom, bih li? -Ja sam bio tajni dečko. - Jett je brzo provukao prste kroz tamnu kosu pokušavajući smiriti ljutnju. Nema svrhe iskaljivati se na ljudima oko sebe. Oni nisu ništa krivi. - Pokušao sam nazvati njezinu majku koja nije zvučala naročito zabrinuto, ali je tvrdila da nema pojma gdje je ona - nastavio je Jett. - Cimerica je otišla s njom pa mogu samo pretpostaviti da su obje nekamo otputovale. Detektiv i njegova ekipa nazvali su sve hotele u drţavi New York. - Jett se namrštio sjetivši se toga. Nije profesionalac, ali čak i on zna da nijedna ţena i njezina najbolja prijateljica ne bi otišle iz svog udobnog stana i uzele hotelsku sobu bez ikakvog razloga. Traćenje dragocjenih sati. - Mogu samo pretpostaviti da je s prijateljičinom obitelji. - Je li tvoj tip provjerio promet na kreditnim karticama? Jett je kimnuo. - Zadnji je put karticu koristila u nekoj trgovini mješovitom robom u svom kvartu. - Što mi moţeš reći o prijateljici? Jett je mrko odmahnuo glavom, dajući na znanje da je to slijepa ulica. - O njoj ništa ne znam. Samo da je i njezin mobitel isključen. Kenny je kimnuo i uslijedila je kratka šutnja. Jettovo srce zalupalo je milijun milja na sat, iako nije znao je li to od količine alkohola koja mu je tekla kroz krv ili od ozbiljnosti
situacije. - Moţda je otišla u inozemstvo - nakon nekog vremena nastavio je Kenny. I Jettu je to palo na pamet, ali je brzo odbacio tu mogućnost. - Kako bi platila put bez kreditne kartice? Trebam te da dublje pročačkaš. - Pogledao je Kennyja koji je šutio i kojemu se nezadovoljstvo jasno vidjelo na namrštenom čelu. - Više se ne bavim time, Jette. To znaš. - Ne bih to traţio od tebe da nije vaţno - šapnuo je Jett. - Ti si mi najbolji prijatelj i za tebe bih, buraz, sve učinio. Ali zadnji sam se put jedva izvukao, Zavjetovao sam se da ću se kloniti sranja. Kennyjevo se oklijevanje odraţavalo u njegovim tamnim očima i Jett je načas bio siguran da će ga prijatelj ostaviti na cjedilu. No tad je Kenny pogledao Jetta i Jett je znao da je pobijedio. - Sviđa ti se ta ţenska, zar ne? - upitao je Kenny. - Više no što ţelim priznati. - To je bila istina. - Tad ću to učiniti. Samo obećaj da ćeš mi čuvati leđa pokucaju li mi neki ljudi na vrata. Jett se je nasmiješio i po prvi put od svađe s Brooke osjetio oduševljenje. Nadu. Jer Kenny je uvijek znao što treba učiniti. Nije bio bez razloga jedan od najopasnijih hakera. - Hvala, čovječe. Cijenim to. - Nazvat ću te kad budem imao neki trag. - Kenny je ustao, a Jett ga ispratio do vrata. U 11:45, zaslon mobitela ţivnuo je zazujavši brojem nepoznatog pozivatelja. Jett je prethodna dva sata zaglavio na nekom sastanku, jedva obraćajući pozornost očevu beskonačnom trabunjanju o nekoliko novih akvizicija i zaradi koju tvrtki mogu donijeti. Ispričao se i izjurio iz prostorije, priljubivši mobitel uz uho, ali ne govoreći dok nije stigao do muškog zahoda. Blagi miris ruţa prostrujao je pokraj njega dok je zavirivao u sve pregratke, provjeravajući jesu li prazni. - Ukrcala se u avion za Europu - rekao je Kenny umjesto uvoda. Zar je privatnom detektivu promaknula transakcija na kreditnoj kartici? - Čekaj dok ne čuješ sljedeći dio - nastavio je Kenny. - Jesi li siguran da si joj ti bio jedini tajni dečko? Jer izgleda da je karte platio netko drugi. Brooke nije takva. Ali, poznaje li je on doista? - Tko? - Jettov je glas bio hladan kao led. - Ken Clarkson. Tip je odvjetnik iz Londona. Vlasnik uspješne tvrtke. Neoţenjen. Zašto je dovraga morao znati taj zadnji dio? Bi li se trebao osjećati bolje zbog činjenice da se Brooke moţda viđa s neoţenjenim muškarcem? Kad su se upoznali i zašto mu je vjerovala dovoljno da dopusti jednom neznancu da je otpravi na odmor? Da joj moţda nije neki bivši? -Jette? - U Kennyjevu se glasu osjećala neka napetost. Ali ne od brige, to nikako. Prije se činilo da se zabavlja. - Daj mi sekundu. Pritisak iza Jettovih očiju pojačao se od pomisli na Brooke u zagrljaju drugog muškarca koji uzima ono što je trebalo biti njegovo. Ovlaţio je dlan hladnom vodom i prešao njime po grozničavo toplu vratu. Hladna voda dovoljno mu je skrenula misli da se lakše pribere u maglici koja mu je proţela mozak. Tad je počeo zbrajati dva i dva. Odvjetnik. Plaćene karte. Europa. - Kamo je točno otišla? - Da provjerim. - Zvuk prelistavanja papira čuo se niz liniju čas prije no što je Kenny rekao: - Na neko mjesto po imenu Bellagio. Nikad čuo za njega. Pronašao ju je u... Bellagiu - u Italiji. Jebemu!
To nije dobro. Na ljestvici od jedan do deset, ovo je stotka. Katastrofa. - Kad? - Sinoć. Sletjela je jutros. Jettovo srce malo je jače zalupalo. Ukrca li se odmah u zrakoplov, ondje će biti za osam sati. Pravi ga posao tek čeka, ali njega to nije brinulo. Nikad ga nije plašilo dati sve od sebe bilo na poslu ili u osvajanju neke ţene. Brinulo ga je da je moţda zakasnio. Morao je doći do nje, i to brzo. - Da ti saznam više o tom odvjetniku? - upitao je Kenny. -Još mi nešto treba. -Jett je zašutio osvrćući se oko sebe i provjeravajući da ga nitko ne prisluškuje. Zahod je još uvijek bio prazan, ali on je svejedno spustio glas kako bi bio siguran. - Pronađi mi trgovca oruţjem u Bellagiu. Stanka, pa: - Nećeš je valjda ubiti? Ili onog odvjetnika? - Osjetio je Kennyjevu sumnju. Koji mu je kurac? Jett je u ţivotu učinio mnogo gluposti, ali nikad nije bio ni najmanje sklon nauditi nekoj ţeni. Duboko je udahnuo kako bi primirio valove srdţbe koji su ga potresali. - Samo mi pronađi odgovarajućeg tipa, Kenny. - Samo sam... - Nemoj - prekinuo ga je Jett. Nije imao vremena za pitanja. Dan odmiče, a on mora dati da mu pripreme tvrtkin mlaţnjak. - Samo učini kako sam ti rekao. Očev sastanak još uvijek je bio u punom jeku kad se Jett vratio u prostoriju. Nije ţelio tratiti dodatno vrijeme, ali kao glavni direktor nije mogao samo otići ništa ne rekavši - ili neopaţen. To ne bi bilo dobro za njegov ugled. Kad se smjestio natrag na svoju stolicu, pogled Roberta Mayfielda zaustavio se na njemu i starije izvio obrve. Nije mu se sviđala pomisao da bi nešto drugo moglo biti vaţnije. Jett je na blok s tvrtkinim logotipom načrčkao "poslovni sastanak u Europi - presudno" i gurnuo ga preko stola ocu. Pokazujući Emmi da mu priđe, rekao joj je da ode po njegove stvari, nazove tvrtkina pilota i otkaţe sve njegove sastanke do kraja tjedna. Odvezao se kući preodjenuti i uzeti putovnicu, i zatim krenuo ravno u zračnu luku iz koje će ga tvrtkin privatni mlaţnjak odvesti do mjesta koje je nedavno posjetio. S njom.
Ljubav se dogodi u hipu. U jednome času, tvoje je srce tvoje, a već u sljedećem pripada nekome I kome ga nikad nisi namjeravala dati. Bez prijelaznog razdoblja. Bez ikakve zasluge s njegove Z-j strane. Samo budalasto povjerenje i nada u sretnu budućnost i emotivnu ispunjenost. Ma koliko se svi mi nadali sretnom svršetku, ţivot tako ne funkcionira. Ljubav je bezobzirna. To sam morala naučiti na teţak način u obliku zelenookog, grešno privlačnog, metar i devedeset dva visokog boga seksa. Jetta. Bio je to moj prvi i jedini pohod na ljubav i druga najveća pogreška u ţivotu. Kiselo sam se nacerila namještajući sunčane naočale kako moja najbolja prijateljica Sylvie ne bi opazila izdajničke znakove u mojim očima. Bog zna da sam zbog Jetta prolila već dovoljno suza. Čovjek bi pomislio da su dosad već sve presahnule. Malo sutra. Činilo se da ih je još nešto ostalo, ţeljela ja to ili ne. Shvatila sam ne samo da ljubav moţe narasti u odsutnosti voljene osobe, nego i da jednako tako raste i bol zbog slomljena srca. Zapravo, to je bilo smiješno jer nisam mogla dokučiti zašto sam uopće zavoljela Jetta. Zbog njegova fenomenalnog izgleda? Ili zbog toga kako sam se uz njega osjećala? Zbog seksa? On to ni u kom slučaju nije zavrijedio. Jedva je bilo deset ujutro, ali sunce je već bilo visoko i kupalo blještavilom zgradu zračne luke Malpensa. Znala sam da će dan biti vruć, što me nije čudilo s obzirom da smo najednom od najljepših i najskupljih mjesta za odmor u Italiji. - Daj da ti pomognem - odlučno je rekla Sylvie, grabeći mi kovčeg iz ruke prije no što sam uspjela prosvjedovati. Nijemo sam gledala kako ga ubacuje u prtljaţnik taksija, ne obazirući se na nespretne pokušaje taksista da joj pomogne. Zadnja dva dana zaštitnički se i briţno ponašala prema meni, od trenutka kad je stvar s Jettom puknula. Iz petnih se ţila trudila pomoći mi da "preţivim" oluju koja je bjesnila u mom srcu. U zadnjih četrdeset osam sati, posluţivala me je i masirala, očetkala mi kosu, spakirala torbu i našminkala me. Granicu sam povukla kad je predloţila da će me nahraniti i nositi. Sylvie je oduvijek bila dobra prijateljica, ali briţnost joj nije dolazila spontano. Stoga me je njezina nenadana pozornost nasmrt preplašila. Nisam znala bih li pobjegla od nje ili je zagrlila. - Hej, Brooke? - Sylvie me potapšala po ramenu kako bih joj obratila pozornost. Okrenula sam se prema njoj shvaćajući da sam se ponovno isključila. Mozak mi se jednostavno gasio kao računalo na stand by-ju i trebalo ga je kliknuti da se vrati u radnu funkciju. To nije bilo prirodno za jednu dvadesettrogodišnju djevojku. Znala sam to. I ona je to znala. Vjerojatno je to znao cijeli svijet. Poţeljela sam da to mogu zaustaviti. Vratiti svoj stari ţivot u kojem sam bila samo "Brooke" - poslom pretrpana, potplaćena diplomantica dovoljno naivna da se drţi svojih snova. Ţeljela sam jednostavno zaboraviti. Ali nisam mogla. - Upadaj - rekla je Sylvie pridrţavajući mi vrata taksija otvorena. Kimnula sam u zahvalu i skljokala se na straţnje sjedalo. Sylvie mi se pridruţila i uhvatila me za ruku, čvrsto je stisnula, a njezin osmijeh govorio je sve što se moglo reći. Moja je najbolja prijateljica ovdje da mi bude potpora. Brinut će se o meni dok mi srce ne zacijeli i dok se komadi mojega svijeta ponovno ne pokrpaju. - Fenomenalna si. Znaš li to? - šapnula sam Sylvie. -Tome sluţe prijatelji. - Ovlaţila je usnice i izraz njezina lica se natmurio, kao da je ţeljela još nešto reći, ali se predomislila. Promotrila sam njezino besprijekorno lice i dugu plavu kosu. Njezina izvanjska, njeţna ljepota nije otkrivala nimalo tvrde ljuske kojom joj je
bilo obloţeno srce. Kao i mene, i nju su muškarci pokorili i slomili, ali za razliku od mene, ona nikad nije odustala od ljubavi. Uskakivala je u nove veze, samo kako bi joj srce bilo ponovno slomljeno. U tom smo pogledu bile različite. Ja sigurno ne bih dvaput ponovila istu pogrešku. -Je li Clarkson rekao kad ćeš se naći sa starim? - upitala je Sylvie mijenjajući temu. Odmahnula sam glavom sjetivši se engleskog odvjetnika s kojim sam se našla u New Yorku. - Rekao je da će nazvati kad sletimo. - Odsutna duhom, počela sam se igrati metalnom kopčom svoje torbice - rođendanskog dara od Sylvie - i prelaziti prstima po mekoj umjetnoj koţi. Nevoljko sam prihvatila taj dar jer je torbica bila prokleto skupa, a ja nisam bila naviknuta na raskoš. Sjetivši se da sam od jednog rođaka za kojeg nisam ni znala da ga imam upravo naslijedila višemilijunsko imanje, posve sam se raspametila. Sjetivši se da me je Jett na prevaru pokušao namamiti da prodam to imanje kako bi on na njemu izgradio luksuzne jezerske vile za bogate i slavne još sam se više raspametila - i to ne na dobar način. Nacerila sam se i naslonila na glatki, koţni naslon sjedala. - Koji je plan? - upitala je Sylvie. - Najprije će mi pokazati imanje pa ćemo prijeći na sljedeći korak. Polako je kimnula. - Odnosno provjeru poslovnih knjiga kako bi bila sigurna da ti stari u nasljeđe ne ostavlja dugove. - Znam. - Samo sam te ţeljela podsjetiti, Brooke, u slučaju da si zaboravila. Ruţno sam je pogledala, a ona se nasmijuljila. Nikad ništa nisam zaboravljala i Sylvie je to znala. Ovo je bio njezin način da mi kaţe da sad igram u jednoj posve drugačijoj ligi. U osnovi, uvalila sam se preko glave, a ona, koja je visoko društvo poznavala kao svoj vlastiti dţep, nepokolebljivo je odlučila preuzeti ulogu mentorice. Iako, nikad je nisam zamolila za savjet. I nije mi trebala mentorica. Ali dopustila sam joj da učini i kaţe što ţeli jer je Sylvien savjet svako toliko pogađao u sridu. Nisam imala pojma što učiniti s vilom i tisućama hektara zemlje, s cijelom odvjetničkom tvrtkom na brzom biranju i direktorom banke koji se osobno ţeli upoznati sa mnom kako bismo započeli "poslovni odnos". Predstojeći dani bit će gadni i bila sam zahvalna što uz sebe imam nekoga kao Sylvie. - Bit ćeš okej, chica - rekla je Sylvie, pogrešno protumačivši moju šutnju. - Ni na sekundu ne sumnjam u tebe. Nasmiješila sam se. Bilo je lakše pustiti je da misli da sam nervozna zbog prvog susreta s Alessandrom Lucazzoneom. Nisam joj mogla reći da mi srce treperi kao njeţni leptirić koji se zalijeće o svoj zatvor jer me je tijekom jednosatne voţnje do jezera Como preplavila veća bol no što sam ţeljela priznati. Sad su moji demoni i sluţbeno izvan kaveza i moram se suočiti s njima. - Prije ili kasnije, on će doći ovamo. To znaš, zar ne? - šapnula sam. - Znam - odvratila je Sylvie. - Ali to nije vaţno. Nećeš morati razgovarati s njim ne budeš li ţeljela. Nikad ga više ne moraš vidjeti. On je dio tvoje prošlosti i takav će ostati. Duboko sam udahnula, naslonila glavu na prozor i zagledala se u čarobnu ljeskavu plavu vodu i vrhove planina, pitajući se hoću li se doista moći kloniti jedinog muškarca koji mi je slomio srce.
Sitni šljunak zaškripao je pod gumama kad se taksi zaustavio iza ugla i uredno parkirao na širokom prilazu posjedu Lucazzone. Platila sam vozaču i izašla iz automobila, jedva obraćajući pozornost dok mi je pomagao s prtljagom. Zaputio se nepopločanim privatnim terenom koji je izgledao kao jedini put do Lucazzoneove vile, ukoliko nemaš ništa protiv grbave voţnje čamcem preko jezera na drugoj strani posjeda. I kuća i jezero bili su na osami. Znala sam da se nisam trebala zablenuti, ali nisam si mogla pomoći. Velebno zdanje koje se uzdizalo tri kata u nebo sprijeda je izgledalo kao minijaturna venecijanska palača zaglavljena nasred seoskog krajolika. Veličanstvena loţa sa stupovima i golubinjacima na krovu podsjećala je na vile nalik utvrdama s početka šesnaestog stoljeća, ali je imala neku osobnu draţ: ljepotu koja je nadilazila mjesto i vrijeme. Neku toplinu zbog koje sam se smjesta osjetila kao kod kuće i kraljeţnicom su mi prošli blagi srsi jer sam shvatila da će jednoga dana sve to biti moje. - Predivno je. - Ispruţenih ruku, odoljela sam porivu da se u sporom krugu okrenem oko svoje osi. Umjesto toga, udahnula sam mirisni zrak. Nije bilo samo predivno - bilo je nezaboravno, hipnotizirajuće. Tako tiho da se čulo cvrkutanje ptica i tiho šuškanje lišća na vjetru. Sylvie nije odgovorila. Pogledala sam je i opazila spojene obrve. Nisam se zabrinula zbog toga, jer stare kuće i priroda ionako nisu baš bili za Sylvie. Njezino prirodno stanište prije je bio noćni klub s margaritama. - Pozvonimo - rekla sam hvatajući je za ruku i poteţući stubama do ulaznih vrata. - Ne bi li nas odvjetnik trebao čekati? - upitala je Sylvie. - Vjerojatno je unutra i nije čuo taksi. Kuća je ogromna. Sylvie je promrmljala nešto što je zazvučalo kao "moţda". Nisam se obazirala na nju i pritisnula sam zvonce. Trenutak kasnije, vrata su se otvorila, a Clarksonov visoki lik mi zapriječio pogled u unutrašnjost zdanja. - Gospođice Stewart. - Ispruţio je ruku, a koţa ispod očiju namreškala mu se kao da je iskreno sretan što me vidi. Kratko sam protresla njegovu ruku i odmaknula se u stranu kako bih mu predstavila Sylvie. - Vi ste ona dama koja nije ţeljela otvoriti omotnicu - raspoloţeno je rekao Clarkson. - A vi onaj gospodin koji mi nije prestajao dodijavati zbog te omotnice - odvratila je Sylvie. Nasmijala sam se jer su oboje bili u pravu. Bila sam u Italiji kad je Clarkson prvi put nazvao da me obavijesti da ću naslijediti Lucazzoneov posjed. Naravno, tu informaciju nije otkrio Sylvie, ali je njegova tajnica poslala sluţbeno pismo koje se Sylvie bojala otvoriti. - Drago mi je da se napokon upoznajemo - rekao je Clarkson. Po načinu na koji je njegov pogled oklijevao na njoj i upijao svaku pojedinost njezina tijela prekrivenog dizajnerskim krpicama, vidjela sam da je očaran njome. Djelovao je kao simpa tip - iskren, pristojan i, sudeći po manjku vjenčanog prstena ili bijelog traga na prstenjaku, definitivno neoţenjen. Iako, bio je prestar za nju, najmanje dvadeset godina stariji od nje, i to me je smirilo jer nisam ţeljela da moja najbolja prijateljica hoda s mojim odvjetnikom. - Hvala vam što ste nas pozvali - rekla sam skrećući njegovu pozornost natrag na sebe. U očima mu se pojavio tračak razočaranja, ali je jednako brzo i nestao. - Gospodin Lucazzone ţelio je upoznati svoju nasljednicu prije... - No što umre, u mislima sam popunila prazninu. Clarkson se nakašljao. - U svakom slučaju, on je još uvijek u bolnici i neće nam se pridruţiti još dan ili dva, dok mu ne obave sve pretrage. No rekao mi je da vam pokaţem vaše sobe i pobrinem se da vam boravak bude ugodan.
Clarkson je ponio našu prtljagu, vodeći nas dugim hodnikom i stubama uz nekoliko zatvorenih vrata do nečega što je izgledalo kao velika primaća soba. Trudio se neobavezno čavrljati i raspitivao se o našem letu i voţnji do posjeda. Pustila sam da mu Sylvie odgovori dok sam ja upijala kuću. Gledajući je izvana, opisala sam je kao predivnu, ali ta je riječ previše blaga. Kuća je bila veličanstvena i golema, sa svijetlim mramornim podovima, skupocjenim slikama na zidovima i golemim stubištem koje je vodilo na balustrade na prvom i drugom katu. U skladu s mediteranskim stilom, u kutove su bile postavljene vaze sa cvijećem koje su minimalistički uređenom prostoru davale malo vedrine. Bio je to moj stil: bez pretrpanosti, sve uredno i sloţeno, baš onako kako sam ţeljela da i meni bude u ţivotu. - Ovo je zapadno krilo. Cijelo je vaše. Otkrit ćete da sve sobe imaju spektakularan pogled i na jezero i na planine - rekao je Clarkson, nastavljajući čavrljati. - Pustit ću vas da se smjestite. Financijske izvještaje moţemo proučiti u narednih nekoliko dana. - Zvuči savršeno. Kimnuo je i oči su mu ponovno zasjajile. Zaključila sam da bi mnogi osjetili barem trunku ljubomore zbog moje neočekivane sreće, ali ne i Clarkson. On je izgledao kao da mu je iskreno drago zbog toga. - Apsolutno - odgovorio je. - Svi članovi osoblja okupit će se danas kasnije poslijepodne da ih upoznate. Dolaze i odlaze po potrebi pa ćete do povratka gospodina Lucazzonea kuću imati samo za sebe. Zatreba li vam išta, nemojte se ustručavati nazvati me. Odsjeo sam nedaleko, u Bellagiu. - Hvala vam na svemu - rekla sam, od srca mu zahvalna. - Bilo mi je zadovoljstvo - odgovorio je otvarajući prva vrata. Moje dame, nadam se da će vam biti udobno. - Pogled mu je k liznuo s mene na Sylvie i zadrţao se na njoj mrvicu predugo dok mi je pruţao nešto nalik koţnoj vrećici sa srebrnim prstenom, za koju sam pretpostavila da sadrţi ključeve kuće. Kimnula sam u zahvalu, a Clarkson je ispruţio ruku da se rukujemo. Nakon toga je nestao i kuća je utihnula. Nekoliko sam se sekundi osjećala dezorijentirano - nadrealno. U Italiji smo. Same. U golemoj kući koja će mi uskoro pripadati. -Još uvijek imaš vremena pobjeći - šapnula mi je Sylvie. Nasmiješila sam se njezinu slabašnom pokušaju šale kojom će ublaţiti moju nervozu. - Mislim da ću ostati. - S osmijehom na licu, pokazala sam na otvorena vrata. - Izaberi sobu prije no što se predomislim. - Kako ti se čini? - upitala sam Sylvie čim smo se raspakirale i otvorile balkonska vrata kako bismo u prostoriju pustile mirisan zrak obliţnje šume. Sjedile smo na skupim leţaljkama i upijale tople zrake sunca zureći u jezero. Sunce je obasjavalo blistavu vodu i odraţavalo se od nje u milijun faceta. Zadovoljno sam uzdahnula opuštajući se u meke jastuke, misleći kako mi nedostaje samo veliki šešir, sok od svjeţe iscijeđene naranče i limuna, i slamka s kišobrančićem. Oklijevala je. - Sviđa mi se. Bit ćeš dobro. Velika stara kuća, mnogo tišine i jezero za plivanje. Nadajmo se da imaš Internet, tako da moţemo ostati u kontaktu kad se vratim u New York. Oči su joj bile zatvorene, a lice savršena maska ravnodušnosti, ali nije mi promaknula natruha ogorčenosti u njezinu glasu. Nije ţeljela izgubiti najbolju prijateljicu, što je bilo razumljivo jer smo se tako dugo poznavale. Osjetila sam nelagodu na pomisao da je neću svaki dan vidjeti, ali ţeljela sam dati priliku ovom novom razvoju događaja u svom ţivotu. Neće to trajati zauvijek; samo neko vrijeme - dok epizoda s Jettom ne prođe i dok ne uspijem pronaći posao koji mi se sviđa - daleko od Jetta i njegova svijeta. Kako da joj to objasnim?
- Nije gradski ţivot na kakav smo navikle, ali slaţem se da će na neko vrijeme biti lijepa promjena. - Naglasak na na neko vrijeme. - Mogla bi ostati sa mnom. Istraţiti prirodu. Činiti što ljudi u takvim situacijama čine. Moraš priznati da je prilika fenomenalna. Nagnula je glavu u stranu. - Mogle bismo naučiti talijanski. Moţda pohađati tečaj kuhanja. Udati se. Roditi četvero djece. I cijeli dan razgovarati o pelenama i pelenskom osipu. Prostenjala sam, potiskujući nenadani poriv da zakolutam očima. Kao i obično, bila je sarkastična na mogućnost svakodnevnog neposjećivanja noćnih klubova. Nije bila cura od prirode. Voljela je ispušne plinove, stres, stalnu mentalnu aktivnost i manjak sna. Ja? Ne baš previše. Ţelim li da ostane sa mnom, moram promijeniti taktiku. - Čula sam da su Talijani seksi. Sad sam imala njezinu pozornost. Naglo je otvorila oči i izvila usne u osmijeh. - Vraćaš se u igru? Ne bih imala ništa protiv jednog takvog šarmantnog, senzualnog, uljudnog latino tipa koji moţe zapaliti prostoriju jednim jedinim zamahom kukova. Zamisli tu strast, dramu, intenzitet. - Zabacila je glavu i duboko udahnula, rashlađujući se manikiranim prstima. Znala sam da svojom usputnom primjedbom moţda puštam vučicu iz kaveza, ali da budem iskrena, nisam očekivala toliki ushit. U Sylvieinom svijetu postoji samo uspjeh, seks, tulumi i raznolikost - i sve kombinacije nabrojanoga. Jezero Como nedvojbeno je sve to moglo pruţiti, ali jesam li ja doista raspoloţena? Osjetivši moje oklijevanje, Sylvie se nakreveljila, pogrešno tumačeći moju šutnju. Nema kluba? A bar? Nemam ništa protiv malo pješačenja ili duge voţnje, pod uvjetom da posluţuju glazbu i alkohol. - Naškubila je usta. Laţi, Stewartova. Da laţem i kaţem da nema barova ili klubova, Sylvie bi me ostavila samu u roku od tjedan dana. Znala sam da bi bilo tako. Kaţem li joj za noćni ţivot u Bellagiu, sumnjala sam da ćemo vidjeti ijednu znamenitost osim dna čašice za tekilu. - Da stignemo do kluba, morale bismo prijeći jezero, uspeti se na brdo i zatim uzeti taksi do grada - polako sam rekla. To nije bio najkraći put, ali nije bila ni laţ. Sylvie je skočila i uputila mi samodopadan osmijeh koji mi je jasno govorio da sam upravo izgubila bitku. - Ili bismo mogle otići istim putem kojim smo i došle. Nemam ništa protiv dodatnih milja. - Izvukla je posjetnicu iz straţnjeg dţepa i mahnula njome kroz zrak, nekoliko centimetara od mog lica. - Koji je to vrag? - Pokušala sam joj istrgnuti posjetnicu iz ruke, ali ona ju je odmaknula i udaljila se od mene, priljubivši je uz prsa kao neko blago. - Naša posve osobna taksi sluţba. Zaključila sam da neće biti naodmet upitati vozača nudi li i privatne voţnje. Ispada da ih nudi. Moraš priznati da je to cool. - Oči su joj ponovno zaiskrile i znala sam da sam stvarno izgubila bitku. - Nije li to skupo? Slegnula je ramenima. - I onda? Cura potječe iz bogate obitelji; odrasla je kao pripadnica više klase. Naravno da nema ništa protiv rasipanja novca - za razliku od mene. - Idemo, chica. Ja častim. - Zakolutala je očima. - Iako, tebi to ne treba. Uzdahnula sam. To što sam naslijedila posjed ne znači da sam uz njega dobila i otvoreni bankovni račun za noćni provod. - Brooke. - Plavim je očima prodirala u moje i ponovno nadureno naškubila usta. Idemo van. Samo večeras. Znaš me. Ne mogu biti ovo. - Nacerila se i zamahnula prema zadivljujućoj kući i prirodi kao da su nešto loše. - Stvarno nemam ništa protiv duge voţnje i golemog računa za taksi. I mali je klub bolji od nikakvog. Molim te.
Ponovno šteneći pogled. Prestala sam se kolebati jer sam, kao prvo, znala prepoznati propali slučaj. A kao drugo, kad malo bolje razmislim, malo zabave i nije tako loša zamisao. Slobodna sam - lecnula sam se u sebi na tu pomisao - i nalazim se na jednom od najčuvenijih mjesta za odmor u Europi. Alkohola sam se zavjetovala zauvijek okaniti, ali barem mogu plesati do zore. - Vratit ćemo se do ponoći? - upitala sam. - Naravno. - Sylvie je slegnula ramenima i skrenula pogled, što je bio jasan znak da laţe. U tom sam času znala da je ni metlom neću moći istjerati iz klubova - ukoliko nas izbacivači ne izbace. Dok mi je dno ţeluca preplavljivao neobičan osjećaj zle slutnje, gledala sam kako Sylvie izvlači svoj mobitel i bira broj s posjetnice. Trenutak kasnije, s taksistom se već dogovorila za vrijeme i završila poziv. Nismo se još ni raspakirale kako treba, a ona je već osigurala voţnju do lokalnog noćnog kluba. Pričajmo o prioritetima! Pošla sam za njom u sobu kad je počela prekapati po svom kovčegu i sjela sam na krevet, promatrajući nered kojim je počela zatrpavati prostoriju. Ubrzo je njezina odjeća bila razbacana posvuda po podu i krevetu. Sudeći po napola punom kovčegu, toga je bilo još. Prije odlaska, Sylvie je inzistirala da spakiramo sve što bi nam moglo zatrebati, što je u Sylvieinom rječniku značilo nagurati u golemi kovčeg sve iz njezina pretrpana ormara i kupaonskih ormarića. Nepotrebno je reći da smo na ulasku u zrakoplov masno platile višak prtljage. Ali ona se barem znala odjenuti. Otvorenih sam usta zurila u jednu dizajnersku haljinu za drugom, od kojih su neke jedva nalikovale haljinama. Prije su bile komadići prozirne tkanine koji ništa nisu ostavljali mašti. - Moraš se poševiti - rekla je izvlačeći dvije kratke haljine i uspoređujući ih. - I to brzo. Jett je moţda bio seksi, ali novije je uvijek bolje. Odakle joj sad pak to? - Nikad nisam rekla da se ţelim poševiti - prosiktala sam kroz stisnute zube. - Naravno da nisi. - Nacerila se je i bacila jednu haljinu na stranu, pa izvukla drugu. Ali ja znam da ţeliš. Ili bi to barem trebala učiniti, ţeliš li ga jednom zauvijek izbaciti iz srca. Skljokala sam se na jastuke promatrajući haljinu u njezinim rukama. Sylvie je bila u pravu. Na svoj način. Otkad sam se vratila s putovanja s Jettom, kao da se je oporavila od vlastita slomljenog srca. Ţelim li krenuti dalje, moram samo biti kao ona. Zaboraviti na svijet. I samo se zabavljati, čak i ako to znači izlaziti s gomilom muškaraca u veoma kratko vrijeme. Sylvie nije laka ţenska. S većinom njih ne spava - jednostavno uţiva u njihovoj pozornosti i prebaci se na sljedećeg. Trepnula je. - Što učiniš u Italiji, ostaje u Italiji. Obećajem da ću šutjeti kao zalivena. Oh, Gospode. Dobacila mi je prvu haljinu. Uhvatila sam je u zraku. - Probaj ovu. Podigla sam haljinu bez naramenica i sumnjičavo je promotrila. Crna tkanina bila je meka u mojoj ruci, laka kao pero. Haljina je bila tako uska i tanka da nisam nimalo dvojila da će mi se vidjeti donje rublje - naročito na neonskoj rasvjeti u klubu. Definitivno nije bila od onakvih haljina kakve sam ja imala u ormaru. U normalnim bih se okolnostima usprotivila odjenuti nešto tako odvaţno, ali danas je bilo drugačije. Ţeljela sam biti netko drugi, po mogućnosti netko tko me neće podsjetiti na moje staro dosadno ja. Stewartova, što ţeliš dokazati? Ne obazirući se na racionalni um, izvukla sam se iz hlača i leţerne majice. Sylvie mi je pred licem zamahnula parom crnih cipela vrtoglavo visokih potpetica.
- Mislim da neću moći hodati u njima - rekla sam svejedno ih nazuvajući. Potpetice su bile tako visoke da sam se umalo prevrnula i morala sam se pridrţati za komodu da ne padnem. - Ne moţeš odbiti Jimmyja Chooa. To bi bio grijeh. Osim toga, izgledaš seksi. Da sam frajer, odmah bih te poševila. - Mrtav ozbiljan izraz na njezinu licu govorio mi je da se ne šali. Pogledala sam se u velikom zrcalu. Ovakvu haljinu kod kuće nikad ne bih odjenula, ali nismo bile kod kuće. Ovdje me nitko ne poznaje. Osim toga, Sylvie je u pravu, izgledam seksi. Haljina mi prianja uz tijelo na svim pravim mjestima, naglašava moje obline kojih sam se stidjela sve do koledţa, kad sam shvatila da se muškarcima sviđaju. Na visokim potpeticama, noge mi izgledaju tanje i duge do neba. Moţda ne tako duge kao u manekenke, ali svakako sam uviđala prednost potpetica. Rekla sam ti - s osmijehom je rekla Sylvie. - A sad, uzdrmajmo ovaj grad. Ugrizavši se za usnicu, kimnula sam i skrenula pogled. Kako da joj kaţem da Bellagio nije baš je je selo. Tek sam trebala saznati koliko je zapravo minijaturan.
Sjedeći na straţnjem sjedalu taksija s rukama ovijenim oko tijela, shvatila sam da se Sylviein odabir odjeće činio dobrom zamisli u privatnosti naša četiri zida. U javnosti baš i nije bio tako dobar. Stalno sam navlačila rub haljine u nadi da će se produţiti ili proširiti bilo što, samo da se osjećam manje naga. - Izgledaš strašno seksi - šapnula je Sylvie, vjerojatno pogrešno protumačivši moje vrpoljenje. - Kladim se da će se svi tipovi u klubu sjatiti oko tebe odmah s vrata. Jesam li to ţeljela? Ne baš. Nisam tip ţene koja traţi pozornost, ni ona koja ţeli biti u središtu pozornosti, ali to nisam mogla podijeliti sa Sylvie. Ne bi shvatila. - Ne, kladim se da će se sjatiti oko tebe. - Pokazala sam na njezinu malu crnu haljinicu, koja je izgledala još kraća od moje. Ili je to bilo zbog njezinih dugih preplanulih nogu kojima nije bilo kraja. - Misliš? - Sylvie se ozarila kao boţićno drvce. Ne samo da je bila čarobno zgodna, nego ju je i stalno trebalo podsjećati na to. Iskoračila sam iz taksija u topli noćni zrak. Kovrče su mi uokvirivale lice i okrzavale naga ramena kao meka krila leptira, draškajući mi koţu. Klub 66 - jedini klub u blizini - bio je visoka građevina nalik tornju staklena pročelja. Ulazna vrata bila su otvorena i do nas su doprli tihi taktovi neke pjesme s Top Forty ljestvice. Sa strane je stajao tip širokih ramena i promatrao nas. Nisam bila sigurna je li izbacivač ili samo gost koji čeka svoju pratilju, izašao je zapaliti cigaretu ili nekoga nazvati. -Je li to jedino što si uspjela pronaći? - Sylvie me je strijeljala pogledom ispod trepavica prekrivenih nebrojenim slojevima maskare. Slegnula sam ramenima. - Da te citiram? Kao što si rekla, "bolje je nego sjediti doma i puštati korijenje". Ako ti se ne sviđa, još uvijek moţemo uzeti pizzu na povratku kući i gledati neki reality show. Zapravo, ne bih imala ništa protiv toga. Već sama pomisao na to - na ljenčarenje u pidţami, sladoled i neki strašno tuţan film, po mogućnosti takav u kojem glavni muški lik umre, jer Jett je za mene bio kao mrtav zvučala mi je kao savršena večer. Sylvie je podrugljivo zadahtala i ušla kroz vrata u nešto što je nalikovalo slabo osvijetljenoj recepciji, ostavljajući me nasmiješenu. Kod nje je sve bilo pitanje prioriteta. Bilo kakav klub bolji je od nikakvog. Ponekad sam se pitala kako smo tako dugo uspjele ostati prijateljice kad imamo tako malo zajedničkog. Recepcijski pult ujedno je bio i pult za odlaganje garderobe, što je bilo očito po nekoliko jakni koje su visjele na vješalicama i jednoj dami koja je stajala za pultom i naplaćivala. Sylvie i ja nismo imale jakne, ali smo platile upad i dobile pečat na ruku, nakon čega smo ušle u pravi klupski prostor. Kao jedno od nekolicine mjesta za izlazak za one od osamnaest i više godina u krugu od pedeset milja od Bellagia, prostorija je bila dupkom puna rasplesanih djevojaka i mladića koji su se nadmetali za njihovu pozornost. Zidovi su bili prekriveni zrcalima. Umjetan dim strujao je zrakom stvarajući maglicu kao u snu. Nadrealno, ali ujedno i pomalo vulgarno. Nasred prostorije nalazilo se golemo stubište koje je vodilo na kat koji je, s mjesta s kojeg sam promatrala, izgledao okupan tamom. Već sam shvatila da će glazba isti onaj brzi ritam koji sam čula vani - oteţati svaki razgovor. Psihički sam se pripremila na dugo nijemo brbljanje s dnom čaše dok smo se Sylvie i ja probijale kroz mnoštvo okupljenih prema Sylvie najdraţem mjestu: šanku. Ti naruči dok nam ja potraţim stol - doviknula sam joj kako bi me čula kroz buku.
- Molim? - odviknula je, pogleda uperenog nadesno, u troje ljudi koji su radili za šankom, velikom brzinom miješajući i posluţujući pića. Nisam znala je li toliko drvena od mogućnosti da se oblije, ili je glazba stvarno preglasna. Povukla sam je za ruku kako bih joj skrenula pozornost, nagnula se prema njoj i ponovila joj na uho. Lecnula se. Ne, nije to bilo zbog glazbe. Samo od iščekivanja alkoholom natopljene noći. Nisam čekala njezin odgovor. Progurala sam se uz stubište preko kojega je bilo rastegnuto uţe s oznakom "VIP prostor" i promotrila stolove i stolice uz zidove. Svi su bili zauzeti, osim jednog. Pojurila sam prema njemu kao manijak, nestrpljiva zauzeti ga prije no što ga netko drugi uoči i pretekne me. Nisam marila što moja haljina otkriva mnogo više mojih bedara no što je prihvatljivo kad sam se skljokala na koţnu klupicu i koljenom bubnula o stol ispred nje. Probo me je oštar bol. Lecnula sam se kako ne bih preplašeno jauknula i već su mi nedostajale traperice koje bi mi pruţile zaštitu. -Jesi li dobro? - upitala je Sylvie smjestivši se pokraj mene. Kimnula sam i dograbila piće iz njezine ispruţene ruke, shvativši da se potrudila zapamtiti da sam se zarekla odreći alkohola jer bi se svaki put kad bih makar popila jedan gutljaj dogodilo nešto loše. Na primjer, da se probudim polunaga u krevetu pokraj muškarca za kojeg se kasnije ispostavilo da mi je šef. Ili da ranije spomenutom šefu otkrijem sve što mu ţelim učiniti, što me je podsjetilo da sam sad bez posla i da vjerojatno neću dobiti dobre preporuke. Kakva glupača! Otpila sam gutljaj vode s kriškom limuna i odloţila čašu na stol gledajući kako Sylvie guta pola svoje margarite pogledom pretraţujući klub u potrazi za mogućim muškim metama. Pola minute kasnije, uočili su je, i prvi je udvarač pronašao put do našega stola. Okrenula sam glavu na drugu stranu i isključila se jer sam znala da meni sigurno neće ponuditi piće, pozvati me na ples ili što god je već kanio reći. - Nemaš ništa protiv da odem plesati? - šapnula mi je Sylvie na uho. - Prilično je sladak. - Zabavi se. - Uputila sam joj ohrabrujući osmijeh. Svih ovih godina koliko se poznajemo, navikla sam da me dečki smatraju manje privlačnom prijateljicom, prtljagom, ponekad čak i čuvaricom visoke seksi plavuše. Nekoliko minuta samo sam sjedila i slušala glazbu; misli su mi odlutale na imanje i moje vlastite ţivotne planove. Nisam imala posao, ali naslijedit ću posjed koji vrijedi mnogo novca. I prije sam bila bez posla, ali nikad nisam ţivjela od tuđe gotovine. Čim odlučim koliko ću dugo ostati, znala sam da ću naći neko zaposlenje, makar samo na nekoliko tjedana. Nepoznavanje jezika mogao bi biti problem, ali nadala sam se da bi u turističkom području mogao postojati neki posao za mene koji neće zahtijevati fluentno poznavanje talijanskoga. - Hvala što si nam sačuvala mjesto - rekla je Sylvie spuštajući se natrag na svoje sjedalo. Pogledala sam najprije nju pa punu čašu margarite u njezinoj ruci. To joj je bilo već najmanje drugo piće u samo dvadeset minuta otkad smo došle. - Trebala bi malo usporiti. Nismo u New Yorku gdje nam je sve poznato. - Obično nisam bila glas razuma - ili partibrejkerica - ali u stranoj smo zemlji. Mahnula je rukom i uputila mi čaroban osmijeh. - Opusti se, Brooke. Kad si sa mnom trusila tekile, nisi bila ovako dosadna. Nacerila sam se. Istina, imala je pravo, ali svejedno. U oprezu nema ničeg lošeg. Bolje spriječiti nego liječiti, zar ne? - Pogledaj onog tamo seksi Talijana. - Sylvie je pokazala onkraj skupine rasplesanih djevojaka na muškarca s tetovaţom na vratu i crnom koţnom jaknom prebačenom preko barskog stolca pokraj njega. Izgledao je kao da je pripadnik neke bande. Nisam mogla doista
procijeniti je li jest ili nije. Očito, nisam imala Sylvieno oko sokolovo kad je riječ o opaţanju privlačnih primjeraka suprotnog spola u slabo osvijetljenim klubovima. Iz daljine sam jedva uspjela razabrati samo da je visok i da ima kratku kosu, rasparane traperice i nešto nalik gomili tinte na golim rukama. Koliko je meni bilo poznato, mogao je biti star između dvadeset i pedeset godina, i imati odvratno lice. - Izgleda kao diler - suho sam zamijetila.
Sylvie se nasmijala onim svojim zvonkim smijehom koji mi je rekao da je vjerojatno čula upravo suprotno od onoga što sam rekla. Dograbila je svoju čašu. - Vrijeme je da se upoznamo. Oh, Gospode. Ne sa njim. Ščepala sam je za ruku i snaţno potegnula, primoravajući je da se okrene prema meni. Molim te, nemoj se petljati s lokalnom mafijom. Ne ţelim da nam kucaju na vrata ili spale kuću čim shvate da ti mijenjaš muškarce kao što druge ţene mijenjaju donje rublje. Frajer izgleda kao nevolja i vjeruj mi kad ti kaţem da nevolju uočavam nepogrešivo točno. Podigla sam obrvu, ne navodeći očito. Nešto je zatreperilo u njezinim plavim očima. Isprva sam pomislila da je to iskra spoznaje da sam u pravu, a onda su se njezina usta stisnula u čvrstu liniju i znala sam da je to što sam opazila odlučnost. Odlučila je dokazati mi da nisam u pravu. - Sylvie, daj molim te. To je strašno glupo. - Zakolutala sam očima. Sylvie je istrgnula ruku iz moje. - To što izgleda kao loš momak ne znači da je doista loš momak. Osim toga, ne ţelim hodati s njim. Ţelim samo popiti piće i nakratko porazgovarati. Znaš, upoznati nove ljude i moţda poboljšati svoj talijanski. Sylvie ne govori ni riječ talijanskoga. Tijekom leta koristila se svojim škrtim znanjem španjolskoga i francuskoga, odnosno s "muchas gracias" i "merci" kad se obraćala stjuardesi. - Porazgovarati? Ma nemoj? Moram li te podsjetiti da to uvijek kaţeš? - Prekriţila sam ruke na prsima i hladno je promatrala. - Brooke, ohladi. Znam što radim. Osim toga, ovdje smo da se zabavimo. Mogla bi baš i početi. - Uputila mi je svoj najumirujući osmijeh koji me nije ni najmanje umirio. Ako o Sylvie išta mogu reći, to je da je njezin ukus u muškarcima gotovo jednako loš kao moj. S obzirom da je moj upravo dosegnuo samo dno, mogla sam se samo nadati da me neće pokušati nadmašiti. Nagnula se i njeţno me poljubila u obraz, pa nestala prije no što sam uspjela smisliti strategiju kojom ću je zadrţati podalje od prirodne katastrofe. Prateći je pogledom kroz mnoštvo, nagnula sam se na svom sjedalu i izvila vrat kako bih mogla nadzirati svaki Sylviein pokret - u slučaju da na umu ima nešto više od pića. Kao da je osjetio plavušu iza svojih leđa, tetovirani tip se okrenuo i već u sljedećem trenutku njih dvoje zadubili su se u razgovor. Dok si rekao keks. Srce mi se snuţdilo dok sam promatrala njihov govor tijela. Naginjali su se jedno prema drugome, Sylvie se nasmiješila nečemu što je on rekao, a zatim se on nasmiješio. Već u sljedećem času bili su na plesnom podiju i njegove su ruke bile ovijene oko nje. Trljala se tijelom o njega kad je DJ pustio jednu brzu, ali seksi stvar. Upravo onakvu glazbu koja te poziva da tipu kojeg poznaješ jedva pet minuta dopustiš da izvodi vratolomije s tvojim jezikom. Pogleda zalijepljenog za Sylvie i njezin ulov, otpila sam novi gutljaj vode, kad me je nešto poškakljalo po vratu i nečiji mi vreli dah pomilovao uho. - Brooke, koji si to kurac obukla?
Skočila sam na sjedalu začuvši taj poznati glas i srce mi je preskočilo. Okrenula sam se i ugledala njega iznad sebe, na jedva centimetar udaljenosti. Kako mi je srce zalupalo, znala sam da ga nisam ni pribliţno preboljela.
Majčicu mu milu! Kog vraga on radi ovdje? To mi se je pitanje uporno vrtjelo po glavi dok sam teškom mukom gutala slinu kako bih se riješila knedle koja mi se najednom zaglavila u grlu. I nije se samo moje grlo osjećalo stegnuto, nego i sve drugo - od trbuha do tamo dolje, kao da je svaki milimetar mog tijela zapamtio sve one dobre trenutke koje smo proveli zajedno. To je bilo prije no što sam saznala da mi ţeli ukrasti buduće nasljedstvo. -Je... - Otvorila sam i zatvorila usta, nesposobna izgovoriti njegovo ime, pogleda i nadalje zalijepljenog za njega kao mušica za svjetlo. Ţeljela sam pobjeći; ţeljela sam vrisnuti, ali ništa od toga nisam učinila. Cijelo moje biće bilo je previše povrijeđeno da bi reagiralo, previše zapanjeno njegovom prisutnošću. Nije moguće. Ne moţe biti ovdje jer nema šanse da zna gdje sam. Nitko nije znao. Duboko sam udahnula kako bih utišala zvona za uzbunu koja su odjeknula negdje u pozadini mog uma. U gadnim sam govnima. Ne, u najdubljim sam i najgorim govnima jer je Jett barem dvostruko boţanstveniji no što sam ga pamtila i barem trostruko opasniji - mom srcu. Sklonost moga srca i donjeg dijela trbuha prema njemu u hipu se povećala. S tamnom kosom koja mu je okrzavala okovratnik, očima dubokim i zelenim kao grijeh, bijelom košuljom koja je samo naglašavala njegova široka ramena i mišićava prsa - taj je frajer bio hodajuća opasnost cijelom ţenskom rodu. Meni je to svakako bio. Iako mi je zgnječio srce i podmuklo me pokušao prevariti, svejedno nisam mogla ne osjetiti leptiriće u dubini ţeluca. Moţda to nije bio moj ţeludac nego nešto drugo. Nešto što se sjećalo njegovih istraţivačkih prstiju duboko u svojoj nutrini, i uzastopnih orgazama koje su ti prsti izazivali. Zakolutala sam očima na taj nenadani napadaj gluposti. Okej, seks je bio fenomenalan i on je definitivno znao što radi, ali ma što mi imao reći, neću ga saslušati. Ili otići u krevet s njim. Iako sam ovo potonje nekako ţeljela. I to strašno. - Znaš što ću učiniti svakom frajeru koji te samo pogleda? - Jettove usne okrznule su resicu mog uha kad se pribliţio kutku mojih usta, dubokim glasom s tek natruhom juţnjačkog naglaska milujući završetke svih mojih ţivaca, budeći u meni ţelju da... K vragu, ne! Skočila sam na noge kako bih se malo udaljila od njega i umalo sam prevrnula stolić. Pogledom sam prodirala u njega i glazba oko nas je utihnula. Cijela se je prostorija zavrtjela i ljudi su se pretvorili u mrlju izobličenih lica i boja. Zatvorila sam oči i uhvatila se za rub stola kako ne bih pala, pa se primorala duboko udisati dok mi puls nije usporio na podnošljivu brzinu. Kad sam ponovno otvorila oči, još uvijek je bio ondje. Još se nadvijao nad mene. Još je bio boţanstven. Prostorija se ponovno zavrtjela, a moja ogorčenost počela je jenjavati, što me razbjesnilo. Morala sam biti ljuta jer je on negativac. - Sjedni. - Premostio je udaljenost između nas. Namrštene obrve jedva da su iole umanjivale začuđujuću savršenost njegova lica. U mislima sam mu vrisnula da se goni što dalje od mene, ali grlo mi je ostalo nijemo, nesposobno poslušati naredbu mog mozga. Podigla sam ruku da ga zaustavim. Jett ju je mrtav hladan ignorirao, uhvatio me za nadlakticu i gurnuo natrag na sjedalo. Spustio se pokraj mene, tako blizu da sam mu praktički sjedila u krilu. Gledala sam kako njuška tekućinu u mojoj čaši i gura mi čašu u ruku, naizgled zadovoljan što ne pijem alkohol. - Popij. Dehidrirala si. - Ton njegova glasa nije dopuštao raspravu. Nisam mu ţeljela ugoditi poslušavši njegovu naredbu, ali svejedno sam ispijala gutljaj za gutljajem dok nisam ispraznila čašu. Uzeo ju je iz moje ruke i odloţio na stol pa se okrenuo i pogledao me stisnute čeljusti i naherene glave. Njegove čarobne zelene oči lutale su po meni, upijale me,
činile da se osjećam posve nagom. Iako su svjetla bila prigušena, vidjela sam kako mu titra ţivac ispod desnog oka. Sa svakim trenutkom koji je prolazio, činio se sve srditiji. Prekriţila sam ruke na prsima poţeljevši da na sebi imam nešto više od tankog sloja ničega što je Sylvie zvala haljinom. -Još uvijek mi nisi odgovorila na pitanje, Brooke - polako je rekao naglašavajući moje ime. Uzvratila sam mu jednako ledenim pogledom i jezik mi je najzad povratio moć govora. - Oprosti, nešto si rekao? Bila sam previše zaposlena nastojeći dokučiti uhodiš li me. Izraz njegova lica natmurio se je. - Kog si to vraga odjenula? - Ovo? - Pogledala sam svoje napola izloţene dojke i nasmijala se. Samoj sam sebi zazvučala pomalo napeto i nervozno, ali uz onu muziku koja je treštala u pozadini on to sigurno nije zamijetio. Melodija se je promijenila u nešto o nekoj curi koja neće dopustiti da je frajer dvaput nasamari. Podrugljivo sam zabrektala. Kako prikladno! DJ mi šalje poruku. - Okej, slušam - rekla sam. - Što ne valja s mojom odjećom? - Digao se svim frajerima u lokalu. Uključujući i mene. - Prstima je okrznuo unutarnju stranu mojih bedara sve do ruba haljine koji se nalazio na samo nekoliko centimetara od mojih tangica. Na njegov topli dodir, trbuh mi je smjesta oblila toplina i nataloţila se u lokvi između nogu. Priljubila sam bedra i pokušala odmaknuti njegovu ruku. Nije ni trepnuo. - Moţda je i bio plan da se svim ostalim frajerima digne. Jer tebe sigurno nisam planirala vidjeti. Kako si me pronašao? - Kad sam zaključio da si u Italiji, nije bilo teško. Poznavajući tebe i Sylvie, i budući da je ovo jedini klub u ovom kraju... - Slegnuo je ramenima. Lecnula sam se na tu njegovu drskost. Što misli, tko je on? -Stvarno si nesnosno bahat - prosiktala sam. Njegov ledeni pogled postao je nekoliko stupnjeva hladniji, ako je to uopće bilo moguće. Zaškiljila sam prema njemu u nadi da će on osjetiti moje gađenje. - Nisam li u New Yorku bila dovoljno jasna? Između nas je gotovo. Odjebi od mene, Jette. Ne ţelim te vidjeti. Ako su moje riječi i doprle do njega, nije reagirao. Nije ni trepnuo. Načas sam pomislila da me nije čuo. Otvorila sam usta da ponovim što sam rekla, ali je on podigao ruku i prekinuo me. - Slušaj, znam da sam zasrao, ali mogu objasniti. Pokušavao sam te zaštititi. Ponovno ono sranje o zaštiti. - Od čega me štitiš? Od nasljedstva kojeg bi se radije sam dograbio? - Zakolutala sam očima. - Molim te, poštedi se daljnje blamaţe i samo me ostavi na miru jer neću nasjesti na tvoje laţi. Ščepao je moju nadlakticu tako brzo i tako ţestoko da sam se lecnula. Pribliţio mi se toliko da sam na usnama osjećala njegov dah. - Slušaj me. Ja ne ţelim Lucazzoneov posjed. Nekoć sam ga ţelio, ali to se promijenilo kad sam te upoznao. U njegovim je očima bilo nešto, neki sjaj koji me je preklinjao da mu vjerujem, neki plam koji me primorao da u našoj prošlosti potraţim znakove da me nije cijelo vrijeme pokušavao prevariti. -Jebi se, Jette. Bio je tako blizu, jedva na centimetar od mene; jedva sam uspijevala disati. Morala sam pobjeći odavde, od njega, od cijele ove situacije. A ipak sam ostala sjediti i nisam istrgnula ruku, iako me njegov stisak već počinjao boljeti. Kao da je osjetio moju nelagodu, stisak njegove ruke je popustio, ali nije me oslobodio. Znam da mi ne vjeruješ i ne mogu te kriviti zbog toga. Vjerojatno ni sam sebi ne bih vjerovao, ali Brooke, ovo je ozbiljno. Ne znaš u što se uvaljuješ. - Njegov smireni ton i oštar pogled izazvali su hladne ţmarce niz moju kraljeţnicu. Negdje u dubini uma shvatila sam
da je iste te riječi rekao već ranije, i ta je spoznaja u meni izazvala nelagodu. Da ne spominjem da mi je raspalila znatiţelju. - Od koga me štitiš? - Umalo sam se ugušila vlastitim riječima. Cijela je ta situacija zvučala kao iz nekog holivudskog filma. Ali nisam se nasmijala. Moţda zbog smrtno ozbiljnog izraza na njegovu licu. Ili zbog njegova palca koji je prelazio po mom bedru, istodobno me smirujući i paleći mi koţu. Ili zbog njegova glasa u kojem se čula vaţnost i značenje koje je meni naizgled izmicalo. - Komplicirano je - odvratio je oklijevajući. - Izađi sa mnom i reći ću ti sve što znam. Umalo me je prevario. Zabrektala sam na vlastitu glupost. Ponovno mi se poigrava s glavom i ovo je samo još jedna varka da me dobije nasamo i zavede, ili što je već ţelio. - Ne dolazi u obzir. - U redu. Ne zovem te na spoj. Samo doručak, kavu ili što god ti ţeliš. - Izvio je obrvu, a oči su mu zabavljeno zasjale. Zelene kao grijeh - onakav grijeh u koji sam jedva čekala zaroniti i okaljati tijelo njime. Nema šanse da ću igdje biti sama s njim. - Čega se bojiš, gospođice Stewart? Da mi nećeš moći odoljeti? Gospode. Kako sam mogla zaboraviti njegov napuhani ego? Ţestoko sam se ugrizla za usnu da se ne nasmiješim, ne zato što je bilo smiješno, nego zato što je on pogodio u sridu - moţda mu ne bih mogla odoljeti. Ne samo zato što je seksi da poludiš, nego i zato što zna kako djeluje na ţene, a to nikad nije dobra kombinacija. Jett je podigao obrvu izazivajući me. - Nisi Boţji dar ţenskome rodu. - Mrzila sam to priznati, ali na određeni način bio je Boţji dar ţenskome rodu. Barem je to bio njegov izgled, zahvaljujući sekspilu koji je naslijedio. Za njegov usrani karakter nisam baš sigurna. - Dat ću ti pet minuta uz kavu da objasniš, ali to je sve. Nakon toga ćeš me ostaviti na miru. Dogovoreno? Načas se činilo da razmišlja o mom prijedlogu. Osjetila sam kako mi puis ponovno ubrzava dok sam ga promatrala. Iako mi je na uši izlazila para od bijesa, a oţiljcima od njegove izdaje trebat će godine da zacijele, ako ikad, u mojim je budalastim grudima svejedno bubrio mjehurić sreće. Sad kad je šok malo pomalo popuštao, bila sam sretna što ga vidim. - Pristani na večeru. Nasmijala sam se njegovom samouvjerenom izrazu i zabavljenom sjaju u njegovim očima. Očito je mislio da ću popustiti. Tipa definitivno treba naučiti lekciju. - Ručak, i to je moja zadnja ponuda. Uzmi ili ostavi. - S tobom je teško pregovarati, gospođice Stewart. - Poznata sam po vještini pregovaranja-ponosno sam odvratila. - Ubaci jedno piće i ples večeras i dogovorili smo se. - Ovlaţio je usne, jezikom ostavljajući mokar trag. Zurila sam u njega trenutak duţe no što sam trebala, nesposobna odlijepiti pogled. - Večeras ne pijem. Nogom je okrznuo moje bedro. Samo načas, ali dovoljno da me podsjeti koliko blizu sjedimo jedno drugome. Dah mi je zapeo, a zidovi su se počeli pribliţavati. Zrak mi se činio prevruć za disanje. - Onda ples. Ali ja ću odabrati pjesmu. - Nacerio se je. Nema šanse da ću mu dopustiti da odabere jebenu pjesmu. Vjerojatno bi odabrao nešto sporo i seksi. Nešto što bi zvalo na ples u krilu. To bi bilo previše osobno, da ne spominjem da bi ujedno bilo i finalni udarac mojoj samokontroli koja se već ionako raspada. - Ja ću odabrati pjesmu - odlučno sam odgovorila. - A da se povučemo u VIP prostor i nitko ne odabere pjesmu? Odmahnula sam glavom. - Ostajemo ovdje, na plesnom podiju gdje nas svi mogu vidjeti.
- Meni odgovara, Brooke. Uvijek sam volio javni nastup. Drago mi je što se zbog mene i tebi svidio. - Glas mu je bio tih i promukao, pogled intenzivan. Iz očiju mu je nestao onaj zabavljeni sjaj, što nije ostavljalo prostora pogrešnom tumačenju. Gospode Boţe. Obrazi su mi se zaţarili kad sam se sjetila našeg seksa na obali jezera Como, gdje nas je svatko mogao vidjeti. Shvatila sam da sam upravo rekla nešto moţda najgluplje što sam mogla reći, i time vjerojatno samo još više napuhala njegov ego. Uskoro će narasti do čudovišnih razmjera i trebat će mu buldoţer da ga progura kroz vrata. - Bolje plešimo prije no što se predomislim - rekla sam. Barem nisam pristala da on odabere glazbu. Jett je ustao i nagnuo se prema meni kako bi mi pomogao da i sama ustanem. Poloţila sam ruku na njegov ispruţeni dlan, svim se silama trudeći ignorirati udar električne struje koji me je pogodio i poharao mi ţivce. Dok se probijao kroz mnoštvo razgrćući mi put, promotrila sam plesni podij i šank i shvatila da Sylvie nije nigdje na vidiku. Zbrisala je s onim tetoviranim tipom. Nevjerojatno. Raspoloţenje mi je naglo splasnulo. Plesni je podij bio prepun ljudi, ali ne toliko da bi te neznanci dodirivali. Neonska svjetla iznad naših glava treperila su u ritmu i kupala nas bijelim odsjajem koji izaziva napadaje. Iznad nas, vidjela sam stube do zamračenog VIP prostora; s naše desne strane nalazilo se je nešto što je izgledalo kao DJ kabina. Jett se okrenuo prema meni, ali nije se pomaknuo. Namrštila sam se, pitajući se kog vraga čeka. Glazba je ovdje bila glasnija. Nagnula sam se prema njemu i dreknula kako bi me čuo kroz buku. -Jedna pjesma, Mayfieldu, i to je to. Bez pipkanja, trljanja ili bilo kojeg drugog čudnog pokreta. U protivnom odlazim. - Molim? Misliš da ne mogu drţati ruke uz tijelo kad sam u tvojoj blizini? Prokleto si u pravu ako to misliš, dušo. Kao da ţeli dokazati svoju tvrdnju, rukama mi je obujmio straţnjicu i privukao me k sebi. Balansirajući na potpeticama od petnaest centimetara, jedva sam mu dopirala do brade. Rukom je silom podigao moju bradu dok nam se pogledi nisu sreli. Njegove usne pribliţile su se mojima, prţile mi koţu vrelim dahom. Načas sam pomislila da će me poljubiti, ali samo je oklijevao i puštao me da istodobno ţelim njegov poljubac i pobojavam ga se. - Što to radiš? - iskrzano sam prodahtala. - Čekam pravu pjesmu. Svoj ću jedan jedini ples iskoristiti do daske. Glazba je malo usporila kad je DJ nešto objavio na talijanskome. Zbunjeno sam se osvrnula oko sebe, pitajući se što se zbiva. Trenutak kasnije, pola se plesnog podija ispraznilo i nama su se pridruţili drugi plesači. Većinom su bili parovi. Shvatila sam da će DJ promijeniti glazbu, a nitko od nas to nije traţio. Prokletstvo! Prilično sam se ugodno osjećala sa zadnjih nekoliko brzih stvari. - Što je rekao? - namršteno sam upitala Jetta. Kutak usana mu se izvio, ali nije se potrudio objasniti mi kad se začuo ritam nove pjesme. Ljubavne pjesme. Prostenjala sam u sebi. Super, jednostavno super! Mora da se je Jettu posrećilo. - Ovo mi se već više sviđa - šapnuo je privukavši me bliţe, tako blizu da sam osjećala otkucaje njegova srca. Znala sam tu pjesmu i smjesta sam se pokajala što sam pristala na ples. Pjevačica je zapjevala nešto o ljubavi koja nikad ne umire, koja vreba u najdubljim pukotinama, premošćuje vrijeme i ponovno izranja na površinu, jača no prije. Bila je to samo pjesma, i uz to glupa. Odlučila sam ne obazirati se na njezin glas i samo pratiti ritam.
Sve je bilo tako sporo i seksi, način na koji su mi prsa zadrhtala uz njegova, način na koji se Jettovo tijelo micalo uz moje, njegovi kukovi stapali s mojima, njegov dah mi škakljao obraz i tjerao srce da divljački lupa. Ţeljela sam pobjeći, ali nisam se mogla maknuti, kao da me je on začarao i zauvijek zaledio u svom zagrljaju. Kad nas je glazba uvukla, zaplesali smo kao jedno. Udahnula sam njegov miris mješavinu muţevnog losiona nakon brijanja i njega - i dopustila sam da me njegove ruke obujme i priljube tako čvrsto da sam jedva disala. Moţda je to bilo zbog njegova mirisa ili zbog toga kako me je obujmio, ali osjetila sam da sam divlja i odvaţna. Osjetila sam kako se tijelom očešava o mene i um mi se je rasplinuo kad su se naša tijela stopila u ritmu. Ne znam koliko smo dugo samo plesali, tijesno priljubljeni jedno uz drugo, ţeleći jedno drugo, posjedujući jedno drugo. Kad smo prestali plesati, nisam znala ni koliko je sati ni tko sam. Davno sam zaboravila zašto sam bila tako bijesna na njega. Jedino mi je bilo vaţno da se nikad ni u čijem zagrljaju nisam osjećala tako dobro kao u njegovom. - Krasno mirišeš. Kao divlje ruţe na toplom ljetnom povjetarcu - šapnuo mi je na uho, vodeći me kroz mnoštvo natrag do mog stola. Nasmiješena, skrenula sam pogled kako on ne bi vidio koliko su njegove riječi raznjeţile moje budalasto srce. Koja ţena ne bi voljela čuti da miriši kao divlje ruţe? Stigli smo do stola i Jett me je privukao uz sebe i primorao da susretnem njegov zagonetni pogled. - Brooke... - Zanijemio je oklijevajući kao da ţeli nešto reći, ali ne moţe odlučiti bi li nastavio ili ne. Nijemo smo se promatrali, uţivajući jer smo zajedno. Na kraju je rekao što je započeo, iako mi je oprezan izraz njegova lica jasno govorio da to nije sve. - Oprosti. Izraz u njegovim očima bio je tako iskren da mi je dah zapeo u grlu. Nijedna druga riječ ne bi mogla prenijeti tako mnogo i tako malo istodobno. Što sam trebala odgovoriti? Da mu vjerujem i da je sve u redu - a nije? To bi bila laţ jer ja njemu ne vjerujem. Nemam povjerenja u njega. Jett mi je njeţno stisnuo ruku, ali u kombinaciji s njegovim riječima, za mene je to bilo previše. Preplavilo me razočaranje i bol. Istrgnula sam ruku i odmaknula se kako bi između nas bilo malo prijeko mi potrebne tjelesne udaljenosti. Koja glupa pjesma! Ljubav ne bi smjela boljeti. Pogledom je prodirao duboko u moju dušu, presijecajući slojeve bola i nepovjerenja. Osjećala sam ga u svom srcu i svakoj niti svojega bića. - Znam da nemaš povjerenja u mene, Brooke, i spreman sam dati ti onoliko vremena koliko ti je potrebno, samo se nemoj povući od mene. Daj mi priliku da ti dokaţem da sam govorio istinu. Pogled mu je bio tako odlučan da sam se uhvatila kako kimam. Ţeljela sam da on iznova osvoji moje povjerenje, ne zato da bismo ponovno bili zajedno, nego zato što sam duboko u sebi znala da nije loša osoba. - Ispred kluba je autobusna stanica. Nađi se sutra ondje sa mnom i sve ću ti objasniti rekao je. - Okej - nevoljko sam pristala, već poţalivši zbog svoje odluke. - I molim te, bez novih laţi, Jette. Duboko je udahnuo i nasmiješio se onim svojim očaravajuće naherenim osmijehom od kojega bi mi srce uvijek zakucalo kao ludo. - Obećajem ti istinu i samo istinu. - Sad idi - rekla sam. - Ne ţelim da nas Sylvie vidi zajedno, jer bi ti mogla odgristi glavu. - A tad bi mi sigurno nedostajalo njegovo predivno lice, ali to nisam dodala. Jett ne mora znati koliko još uvijek djeluje na mene. Lice mu se je natmurilo.
- Neću te pustiti... - Bit ću dobro, Jette. Nikad nisam bila bolje. Sad idi, ili naš dogovor otpada. - Nastojala sam da mi glas odiše odlučnošću. Znala sam da zvučim odrješito i neprijateljski, ali nisam ţeljela da on stekne pogrešnu predodţbu. Jett zna biti tvrdoglav, ali znam i ja. Nisam namjeravala provesti večer s njim i izloţiti se opasnosti da se uvalim u još veću zavrzlamu prije no što mi on kaţe svoj dio priče. Nebrojene emocije, od ljutnje do magareće tvrdoglavosti, preletjele su mu preko lica i sve se staloţile u popuštanje. Očito je pametan frajer i zna kad treba odustati. - Autobusna stanica. U podne. - Prstima je pomilovao moju nadlakticu i zaustavio ih ispod moje brade, a meni se načas učinilo da će me poljubiti. Suspregnula sam dah, očekujući prisan dodir njegovih usana, ali nije ga bilo. - Molim te budi oprezna. I Brooke... Izvila sam obrve, jedva sposobna disati. - Da? - Uključi jebeni mobitel. Nemoj da te moram ponovno podsjećati. - Ton njegova glasa bio je opasan, s natruhom seksi prijetnje. Zaustila sam da mu kaţem gdje si moţe gurnuti tu svoju naredbu, ali on se je već okrenuo. Zadnja je bila njegova, kao i obično, bez riječi sam gledala kako se njegova široka ramena udaljavaju dok ga nije progutalo mnoštvo. Tek kad sam ponovno sjela, shvatila sam da sam susprezala dah i da mi srce luđački lupa. Jesam li uočila i natruhu razočaranja? Izdahnula sam i izvukla mobitel iz torbice, potiskujući poriv da učinim kako je on traţio. Što će mi učiniti oduprem li se njegovu autoritetu? Srce mi je preskočilo od nebrojenih mogućnosti koje su mi preplavile misli, a ţeludac se stisnuo od iščekivanja. Jesam li ţeljela saznati što bi mi učinio? K vragu, ne. Između nas je gotovo i zato ću, naravno, uključiti mobitel - nakon što ga pustim da se još malo krčka. Dvadeset minuta kasnije - dovoljno da smirim ţivce - Sylvie mi se je pridruţila za stolom, blistavih plavih očiju i zajapurenih obraza. Odloţila je pred mene novu čašu vode i skljokala se na sjedalo. - Hvala. - Pokazala sam na čašu i pomno je promotrila, svim silama se trudeći da mi izraz lica bude što nonšalantniji. - Dobar ulov! Drago mi je da si upoznala nekog novog - rekla je. - Kako to misliš? - Preplašeno sam podigla pogled s čaše. Je li vidjela Jetta? Gospode. Nisam još bila spremna objašnjavati, kad ni sama nisam znala što bih rekla. Pokazala je na tipa koji je postajkivao uz naš separe. Stajao je ondje već deset minuta i nekoga čekao, i slučajno je baš u tom trenutku pogledao prema nama. - Ne, nije ono što misliš. - Nakreveljila sam se, nesposobna sakriti razdraţenost. - Nije? - Znalački je izvila obrve. Odlučila sam ne obazirati se na njezino iritantno cerekanje i promijenila sam temu. Jesi li se zabavila? - Dobila sam njegov broj. - Mahnula je svojim mobitelom i nasmijala se. A nakon toga mi je ispričala sve o tipu. Ma koliko sam se trudila slušati njezin izljev oduševljenja, mislima sam odlutala do zelenih očiju i upozorenja koje mi je uspjelo usaditi nelagodu. - Hej - rekla sam prekidajući Sylvie. - Stvarno sam umorna. Dosta je za večeras, moţe? Moţda je uznemirujući prizvuk mojega glasa dopro do nje kroz koprenu alkohola i podivljalih hormona, ali Sylvie je smjesta prestala brbljati i lice joj se je uozbiljilo. - Jesi li dobro? - Jesam. - Malodušno sam joj se nasmiješila. - Samo sam umorna. - Okej. Nazvat ću našeg vozača da dođe po nas ranije.
Kimnula sam i bezglasno joj zahvalila izlazeći za njom u zvjezdanu noć. Stojeći ispred kluba, nebrojena nepoznata lica samo su uspjela pojačati osjećaj nelagode u meni i jedva sam čekala da stignemo doma.
Noć sam provela prevrćući se po krevetu, u svakom času svjesna Jettove prisutnosti u mislima. Kad su kazaljke na satu došle do sedam ujutro, na vrhovima prstiju odšuljala sam se uz Sylvienu sobu u prostrani dnevni boravak u prizemlju. Njeţne zrake sunca prodirale su kroz velike izbočene prozore i kupale prostoriju zlaćanim sjajem. Otvorila sam vrata na verandu i pustila u prostoriju svjeţ seoski zrak i cvrkut ptica. Bistra plava jezerska voda ljeskala se na suncu. U daljini sam razabrala dvije jedrilice - vjerojatno ranoranioce kao i ja, koji iz tko zna kojeg razloga nisu mogli spavati. Duboko sam udahnula i sporo izdahnula, uţivajući u svakoj minuti prirode koju u New Yorku nikad nisam iskusila. U ovoj predivnoj kući na ovom predivnom otoku sve se činilo kao u snu. Nisam bila sigurna da ţelim otići. Barem neko vrijeme. U protekla četiri tjedna mnogo se toga dogodilo. Premještaj u Jettovu tvrtku. Moj seksualni dogovor s njim koji se je pretvorio u nešto drugo. Zatim Alessandrova oporuka i otkriće Jettovih skrivenih namjera. Je li mjesec dana dovoljno da promijeni cijeli moj svijet? Jett me je povrijedio pokušajem da me iskoristi kako bi se domogao imanja, ali svejedno nisam mogla zanijekati činjenicu da je kemija između nas začudna. Vrijeme koje smo proveli zajedno bilo je jedno od najboljih u mom ţivotu - bila sam istinski sretna. U jednom sam trenutku iskreno pomislila da pripadamo jedno drugom. Bio je prvi muškarac koji je u meni izazvao toliko proturječja: ljubav i mrţnju. Poţudu i prezir. Mislila sam da ću se bijegom od njega i prostorno i vremenski dovoljno udaljiti da se oporavim. On je u hipu uspio razbiti sve moje nade. Iako je između nas definitivno bilo gotovo i nisam imala namjere iznova razbuktati našu ljubavnu vezu, smetalo me je što sam se iskreno obradovala kad sam ga vidjela. To je bilo pogrešno u svakom smislu te riječi, ali nisam si mogla pomoći. Kad sam ga sinoć vidjela, nisam imala pojma gdje sam u smislu svojih osjećaja. I to ni u kom slučaju nisam ţeljela saznati. On je i prelako mogao srušiti sve moje zidove. Razbiti moju odlučnost i natjerati me da poţelim popustiti budalastom srcu. On nije vrijedan boli ni osjećaja krivnje. Na kraju, znala sam da ću ponovno završiti povrijeđena. S onim njegovim zelenim očima i snaţnim mišićima, jednom je imao moje tijelo, ali ne bih ţeljela da ima i moje srce i dušu. Kad sam zatvorila vrata i zaputila se u kuhinju, jedrilice su već davno bile otišle, a moj ţeludac krulio, podsjećajući me da od prethodne večeri ništa nisam pojela. Otvarajući i zatvarajući ormariće, zavirivala sam u njih kako bih se upoznala s njihovim sadrţajem. Tko god je obavljao kupovinu, potrudio se je da u ormarićima bude svega, od svjeţeg voća i povrća, do kruha, slanine i sira, vjerojatno očekujući ili vjerujući da Sylvie i ja znamo kuhati. Sylvie je jedva znala napraviti omlet, a ni ja nisam bila mnogo bolja. Dok sam stavljala kavu u filter, zazvonilo je zvono i prenulo me. Srce mi je zabubnjalo u grudima, ali ne zato što sam se preplašila. Nisam rekla Jettu da sam odsjek na Lucazzoneovu posjedu, ali iz nekog sam ga razloga očekivala pred vratima. Kad sam ih otvorila i shvatila da je došao Clarkson, osjetila sam kako me preplavljuje razočaranje. Primoravši usne na osmijeh, pokazala sam mu da uđe. Odjeven u odijelo, izgledao je kao da dolazi ravno iz ureda i, sudeći po njegovu ozbiljnom izrazu lica, očito je mislio da je sedam ujutro prikladno vrijeme za poslovni sastanak. - Dobro jutro, Brooke. - Uzvratio mi je osmijeh i preletio pogledom preko moje kućne haljine. - Nadam se da vas nisam probudio. Potisnula sam poriv da ga zamolim da svrati kasnije - po mogućnosti kad se otuširam i odjenem, a Sylvie već snom rastjera mamurluk. Umjesto toga, čvršće sam ovila kućni ogrtač oko tijela i odlučila lagati.
- Niste. Već sam neko vrijeme budna. - Glas mi je zvučao pomalo promuklo od manjka sna, ali to se moglo pripisati svemu od grlobolje do ţučne rasprave prethodne večeri. Zaputila sam se u kuhinju, očekujući da će on poći za mnom. - Jeste li za kavu? - To bi bilo krasno. - Vrhnje? Šećer? - Ne, hvala. Moram paziti na kolesterol. Kratko se nasmijao, a ja mu uzvratila osmijehom jer je to bilo pristojno. Oduvijek me je smetalo smijati se na takve izjave. U zabrinutosti zbog zdravlja nema ničeg smiješnog, pa zašto bi je onda pokušavao rastjerati smijehom? Otvarajući jedan ormarić, podigla sam se na vrhove prstiju po šalicu, natočila u nju još vrelu kavu i pruţila mu je. - Izvolite, sjednite. - Pokazala sam na stol od ulaštena mahagonija. On je sjeo, a ja se povela za njegovim primjerom, odabravši stolicu sučelice. Prste sam ovila oko napola pune šalice, ali nisam otpila gutljaj dok on to nije učinio. - Dan je prekrasan - započeo je. - Nadam ste da vi i Sylvie uţivate u boravku ovdje. Ona još uvijek spava? - To se je činilo bezazlenim pitanjem, ali sam se ja iz nekog razloga ipak lecnula u sebi. Nije mi se svidjelo što se raspituje o njoj. Bio je dvostruko stariji od nje i meni se to činilo ljigavim. Previše osobnim. Moţda samo pokušava biti pristojan, kao većina Britanaca koje poznajem. - Kako je gospodin Lucazzone danas? - Nikad nisam bila naročito vješta u neobaveznom čavrljanju ili šarmantnom mijenjanju teme. Srećom, Clarksonu to naizgled nije smetalo. Nagnuo je glavu i namrštio se. - Vidio sam ga sinoć i bio je bolje no inače. No njegovo zdravlje brzo propada. Bojim se da neće još dugo izdrţati, Brooke. - U njegovu glasu čula se je zabrinutost i ja sam se zapitala jesu li starac i on bliski. Tek što nisam rekla da mi je ţao, kad je u kuhinju ušla Sylvie odjevena u kućni ogrtač sličan mojemu, samo što je ona izgledala mnogo seksipilnije. Plava joj je kosa bila svezana u visoki konjski rep, a plave oči, iako uokvirene tamnim podočnjacima, ţivahno su blistale. Nisam imala pojma kako joj to polazi za rukom kad se ja osjećam kao da me je upravo pogodio vlak, a nisam ni okusila alkohol. Ugledavši Clarksona, Sylvie je razrogačila oči. Gotovo sam čula što misli. Što on radi ovdje tako rano? Mahnula sam joj da priđe i utisnula svoju šalicu u njezine dlanove - iako njoj nije trebala kava. Clarksonov se pogled prikovao za nju i dugo ostao na njoj. Ţestoko sam se ugrizla za usnu i preklinjala mozak da smisli nešto - bilo što - što će prekinuti neugodnu tišinu, ali kao i uvijek kad je riječ o ćaskanju, ostao je iznenađujuće prazan. - Pustit ću vas dame da se odjenete - na kraju je rekao. - Gospodin Lucazzone bi vas ţelio danas vidjeti. Ako moţete biti spremne za pola sata, rado ću vas odvesti do bolnice. Ton njegova glasa bio je prijateljski, ali učinilo mi se da u njemu čujem nedvojbenu odlučnost, silu koja ne dopušta protivljenje. Nasmiješio se je i ja sam shvatila da, kao i obično, vjerojatno previše analiziram. Kimnula sam i pošla za Sylvie na kat. Clarkson je zaustavio automobil na mjestu za posjetitelje na bolničkom parkiralištu, nakon čega smo se zaputili u zgodnu ali neupadljivu zgradu. Sa ţutim pročeljem, stopila bi se s ostalim građevinama u ulici da nije imala dvostruka zaštitna staklena vrata i velike prozore. Kao mnoge klinike u Italiji, i ova je bila privatna - jednokatnica sa šest spavaćih soba u samotnom području Bellagia, nedaleko od obale jezera. To je mjesto bilo sterilno utočište za bogate koji su na odlasku s ovoga svijeta. Kad smo ušli i dok smo prolazili hodnikom, dočekale su nas raskošne koţne fotelje, buketi cvijeća na svim stolovima i tiha glazba koja se čula iz nevidljivih zvučnika. Nasmiješene bolničarke u zelenim pamučnim
odorama gurale su pacijente u invalidskim kolicima besprijekornim hodnicima u čarobno zeleno dvorište okrenuto prema malom ribnjaku. Sylvie i ja smo čekale uz otvorena vrata terase da Clarkson najavi recepcionarki naš dolazak. Pošle smo za njim na kat i širokim hodnikom pokraj nekoliko zatvorenih vrata. Ţeludac mi se stisnuo, a disala sam u zviţdukavim naletima. Iako sam bila nervozna jer ću napokon upoznati Alessandra Lucazzonea, ujedno sam gajila snaţnu antipatiju prema bolnicama, do te mjere da bih u njima dobivala napadaj panike. Miris sredstva za dezinfekciju i bolest previše su me podsjećali na sestru. Prije smrti, mjesecima je bila u bolnici i mi smo je često posjećivali, svaki put teškom mukom nastojeći izgledati hrabri i sačuvati laţni privid normalnosti. Kao trinaestogodišnja djevojčica, shvaćala sam vaţnost očuvanja zidova koji će našu obitelj zaštititi od razorne spoznaje da im je kći i sestra narkomanka. Silno sam se trudila vidjeti pozitivnu stranu tih naših posjeta i u mojoj mladenačkoj mašti bolnica je sa svojim mučnim mirisima i zastrašujućim bijelim zidovima bila sigurna luka koja će mojoj sestri pomoći da ozdravi. Taj se je dojam raspao kad je Jenna umrla i moj se otac od tuge ubio. U svojih zadnjih nekoliko sati, dok je leţao spojen na razne cjevčice i aparate, bijele su plahte bile natopljene suzama moje majke, a soba odjekivala beskorisnim molitvama koje oca nisu sačuvale na ţivotu. Tad sam shvatila da su bolnice mjesta smrti. U njih odlaziš posjetiti voljene prije no što ti zauvijek budu oduzeti, podsjećajući te da se ţivot u tren oka moţe izgubiti. Otkad je moj otac umro, nijednom nisam bila u bolnici, ali godine nisu uspjele izbrisati sjećanja na nemoćnu stravu, beskonačne molitve koje će proći neuslišane. - Evo nas. - Clarkson je pokazao na zatvorena vrata. Duboko sam udahnula da smirim srce koje mi je divlje lupalo i obrisala sam dlanove o meku tkaninu suknje. Što ću reći tom neznancu koji me nikad nije upoznao, ali je svejedno odlučio ostaviti mi svoje imanje? Činilo mi se pogrešnim reći “hvala”, jer iako sam bila zahvalna, nisam ţeljela da on pomisli da mi je vaţno samo naslijediti ono što je njegovo. - Gospodin Lucazzone ţeli razgovarati s Brooke nasamo - rekao je Clarkson Sylvie. - Još uvijek moţeš pobjeći - šapnula mi je Sylvie ne obazirući se na odvjetnika. Nasmiješila sam se na taj njezin slabašan pokušaj duhovitosti kojom će mi malo smiriti nervozu. - Spremni? - Clarkson je ohrabrujući kimnuo i dvaput pokucao pa otvorio vrata i odmaknuo se u stranu. Vlaţeći suhe usne, ušla sam u sobu i ostavila Sylvie u hodniku.
6 Starac je sjedio u invalidskim kolicima uz visoki izbočeni prozor s pogledom na vrtove; glava mu je počivala na jastuku, a ruke boje pergamenta s istaknutim venama leţale su poloţene na deku. Na jarkom jutarnjem suncu, njegove kosti bjelasale su se ispod tanke koţe, u napadnoj opreci s modrikastim usnama. S njegove desne strane stajala je sredovječna ţena u svijetlozelenoj odori, a crna joj je kosa prošarana sijedim pramenovima bila zavezana u niski rep. Bolničarka, pomislila sam, ali njezin se je pogled činio previše zaštitničkim - čak i neprijateljskim. Odmah sam znala da nećemo biti prijateljice. Kad su vrata škljocnula zatvorivši se iza naših leđa, starac je pomaknuo glavu. Modre su mu oči bile oštre kao led. Pribliţila sam se drhtavim nogama i zaustavila na nekoliko centimetara od njega, nesigurna bih li trebala progovoriti ili dopustiti Clarksonu da se prvi oglasi. Nervozno sam zapalucala jezikom po suhim usnama, ne samo zbog svoje paranoje od bolnica. Alessandro Lucazzone odlučio je obratiti mi se prvi. - Signorina Stewart. Brooke. - Usprkos poodmakloj dobi, glas mu je još uvijek bio snaţan i jasan - kao upola mlađeg muškarca - i u neskladu s njegovim vremešnim tijelom. Pomno me je promotrio i lice mu je obasjao iskren osmijeh, brišući moju nelagodu zbog susreta s njim. - Kako ste, gospodine? - Sagnuvši se prema njemu, uhvatila sam njegove ispruţene prste i dopustila da mi poljubi ruku. Stisak njegove ruke bio je hladan i suh, ali ne neugodan. - Moja nećakinja... tako lijepa. Već se osjećam bolje - odvratio je engleskim jezikom s izraţajnim naglaskom i pustio moju ruku. Stidljivo sam se nasmiješila. Iako su njegove riječi bile škrte, ton njegova glasa bio je srdačan i prijateljski. Ne neobičan - samo prijateljski, i ja sam se osjećala kao da smo obitelj. Bio je to osjećaj koji nisam iskusila od Jennine i očeve smrti. Iskrica ponosa u njegovim očima prenosila je koliko ozbiljno misli što je rekao. Alessandro je bio homoseksualac i mojom se je dalekom rođakinjom oţenio zbog novca. Ili ju je moţda volio, na svoj način. Nisam znala, a i da jesam, nije bilo na meni da sudim. Vaţno je samo da se on zbog moje prisutnosti osjeća bolje, jer nitko ne zasluţuje patiti. - Hvala vam što ste me pozvali. - Pogledala sam bolničarku, pa Clarksona, u nadi da će netko od njih prevesti moje riječi. Na kraju mi je Alessandro dao do znanja da me savršeno razumije. - Alessia, donesite nam čaj. - Odlučno je mahnuo bolničarki i pričekao da izađe iz sobe, pa pokazao Clarksonu da priđe. Odvjetnik je priljubio uho uz starčeva usta, ali sam ja u tišini sobe čula njegov šapat. - Dajte mi nekoliko minuta nasamo s njom. Clarkson je kimnuo i pogledao preko ramena prema meni. Brzo sam skrenula pogled, iako sam znala da me je uhvatio kako prisluškujem. - Čekat ću vani - rekao je odvjetnik prije no što je zatvorio vrata za sobom i ostavio Alessandra i mene same. - Sjedni. - Starac je govorio tapšajući stolicu pokraj sebe, nudeći me da sjednem. – Nemamo mnogo vremena. Alessia će se brzo vratiti i neće nas ponovno ostaviti same. Obišla sam ga i sjela, nesigurna što bih rekla. - Podsjećaš me na moju ljubljenu suprugu Mariju - započeo je Alessandro. - Izgledaš pljunuta ona. Volio bih da si je upoznala. Oboţavala bi te jer je oduvijek ţeljela kćer. - Oči su mu se zamaglile od sjećanja. - Bila je tako snaţna i ljubazna. Tako lijepa i izvana i iznutra. - Ţao mi je zbog vašeg gubitka - šapnula sam kroz knedlu koja mi se najednom ukotvila u grlu, ali Alessandro kao da me nije čuo. Oči su mu zasuzile. - Umrla je prije deset godina, ali sjećam je se kao da je bilo jučer. Voljela je ovaj posjed. Ponekad je to jedino čega se sjećam, ali nikome ne kaţem, jer kaţem li, sve će biti izgubljeno.
Pogled mu se usredotočio na mene i načas postao oštar. - Brooke, ti si moja jedina nasljednica. Ne smiješ prodati imanje, i nikad pogrešnim ljudima. Sad je bio čas da ga uvjerim da to nikad neću učiniti. Posjed za mene ni u kom slučaju nije imao istu emotivnu vrijednost kao za njega, ali imam dovoljno poštovanja da uslišim ţelju starca na samrti i ne prodam njegov pogled dokle god sam ţiva. A ipak, ma koliko mu se je moje srce ţeljelo obratiti, uvjeriti ga u moje dobre namjere, usta su mi ostala zatvorena, nesposobna izgovoriti ijednu riječ pred toliko strasti koja je zračila iz njega. Alessandro me je njeţno uhvatio za ruku i drţao je, pogledom prikovavši moj. - Obećao sam supruzi da će imanje ostati u obitelji. Zdravlje mi iz dana u dan propada i znam da se jednoga dana, veoma uskoro, neću probuditi. Moja je najveća ţelja pobrinuti se da moja supruga bude sretna i u grobu i poštovati njezinu ţelju. Molim te, obećaj mi da ćeš brinuti o posjedu kad mene više ne bude, i bit će tvoj. Netremice sam ga promatrala, ali nisam vidjela njega nego činjenicu da umire i toga je svjestan. To me je zaboljelo jer nisam ţeljela da se to dogodi. Ţeljela sam mu da ţivi još mnogo godina, uţiva u svom posjedu i svemu što je ikad propustio. Lice koje sam vidjela pred sobom jednog će dana prestati postojati i pripadat će prošlosti koja će biti zaboravljena. Iako nije bilo u mojoj moći da promijenim vrijeme ili sudbinu, mogla sam barem nastaviti njegovu baštinu. - Obiteljska krv najjača je od svega - šapnuo je Alessandro, osjetivši moje misli. Nemamo mnogo vremena da se upoznamo, ali ti si dio ove obitelji i uvijek ćeš to biti... Prstima je njeţno dodirnuo moja prsa na mjestu gdje mi je srce. - Ovdje. - Obećajem - šapnula sam, ozbiljno misleći svaku riječ, i više od toga. - Neću vas iznevjeriti. Nasmiješio se je i zavalio u svoja kolica. Nekoliko trenutaka kasnije, Alessia se je vratila s našim čajem i sjela blizu prozora, ne ispuštajući nas iz vida, baš kako je Alessandro i predvidjeo. Alessandro i ja smo razgovarali oko sat vremena. Ţelio je znati sve o mom ţivotu. Rekla sam mu kako sam odrasla, ispuštajući onaj dio sa sestrom i ocem jer sam mislila da nije vaţan. Osim toga, nisam ga ţeljela potištiti. Pokušala sam postavljati pitanja, ali osjetila sam njegovu nevoljkost da govori o ičemu osim svom odgoju. Spomenuo je sina koji je umro pri porodu i Marijin spontani pobačaj nekoliko godina kasnije. Rekao mi je kako se je njegova supruga borila s rakom i tu bitku izgubila prije deset godina, a ja sam postala svjesna koliko je usamljen bio u godinama nakon njezine smrti. U određenom trenutku, Alessia nam je dotočila čaj, kao sjena koja se je pojavila u mom vidokrugu i odmah nestala, ali ni načas nije ispuštala starca iz vida. Alessandro i ja smo još malo razgovarali, dok nije ušla druga bolničarka i podsjetila ga da je vrijeme za njegove lijekove i terapiju. Prije no što je otišao, drhtavim je prstima pokazao na omotnicu na stolu u kojoj su bili uvjeti njegove oporuke i fotografije koje mi je ţelio dati. - Hvala vam, Alessandro - rekla sam. Nasmiješio se je i drhtavim prstima njeţno dodirnuo moj obraz. - Hvala tebi, Brooke. Sad kad si ovdje, najzad mogu počinuti. Njegove su se riječi zadrţale u zraku dok ga je Alessia gurala u kolicima iz sobe. Teška srca i vlaţnih očiju, gledala sam kako odlazi, zavjetujući se da ću pod svaku cijenu odrţati dato mu obećanje, jedva smo okrznuli tek površinu naših ţivota, a ja sam već imala dojam da smo međusobno povezani, da nam je sudbina ukrstila puteve, makar samo nakratko. Osjećala sam da ga poznajem na nekoj dubljoj razini i zbog toga mi je bilo još teţe prihvatiti koliko malo vremena imamo. Nazovite me naivnom jer volim vjerovati u dobro u ljudima, ali znala sam da Jettove
tvrdnje o Alessandru Lucazzoneu ne mogu biti istinite. Osjećala sam da nisu. Vidjela sam to u starčevim očima. Nije bio bez mane; kao i svatko drugi, i on je u ţivotu griješio. Mojom se je rođakinjom oţenio zbog novca, umjesto da je ţivio ţivot za koji je bio rođen - s muškarcem. Ili ju je moţda volio, na svoj način. Nisam znala, a i da jesam, nije bilo na meni da sudim. Ali on nije bio ubojica. Što god je Jettov privatni detektiv mislio da je Henrietta Maria Lucazzone napisala u svom dnevniku, znala sam da to ne moţe biti istina i to ću dokazati. Otvorila sam prozor i zagledala se u prekrasno uređen vrt nalik parku, duboko udišući kako bih se pribrala, a zatim sam se vratila Clarksonu i Sylvie. Sylvie sam zatekla na klupi na verandi. Sjedila je blizu ruţinih grmova i pijuckala limunadu. Sunce se je skrivalo iza svijetlosivih oblaka, a blagi povjetarac koji je strujao s jezera šuškao je lišćem i zelenom travom, obećavajući pljusak. Mirisan zrak još uvijek je bio topao, kao da ni manjak sunčevih zraka ne moţe ohladiti zemlju pod našim stopalima. Namrštila se je kad sam joj prišla, ali ako je opazila da sam potresena, nije mnogo mozgala o tome. - Nije te bilo cijelu vječnost. Kako je prošao susret? - Super. - Uspjela sam se malodušno osmjehnuti, ali to ne bi nikog zavaralo. - Prošlo je stvarno dobro. - Sjela sam pokraj nje, a ona mi je pruţila čašu s limunadom, nijemo mi nudeći da otpijem. Stegnula sam prste oko čaše, ali nisam se mogla prisiliti da je prinesem usnama. Nisam ţeljela riskirati da je razbijem. - Brooke - tiho me je oslovila Sylvie. Osjetivši nešto u tonu njezina glasa, podigla sam glavu i pogledala je u oči. Netremice me je promatrala. Plave su joj oči bile natmurene, a medu tankim obrvama pojavila se zabrinuta bora. - Što je? - oprezno sam upitala. Duboko je udahnula i polako izdahnula prije no što je odgovorila. Vidjela sam da briţno priprema riječi, ili moţda oklijeva podijeliti sa mnom što je muči. - Sigurna sam da pretjerujem i vjerojatno nije ništa vaţno. - Što? - ponovila sam. - Ispljuni već jednom. - Okej. Dok si ti još bila u sobi, stari je pozvao Clarksona da razgovaraju. Nasamo. Značajno je podigla obrve. - Meni se to učinilo pomalo neobičnim i slijedila sam ih do sobe malo niţe niz hodnik. - Nisam vidjela ništa čudno u tome da klijent ţeli nasamo porazgovarati sa svojim odvjetnikom, ali nisam se prepirala sa Sylvie. Ona obično nije primjećivala ništa što se nije odnosilo na nju pa sam, naravno, postala sumnjičava. - O čemu su razgovarali? - upitala sam. Sylvie se pribliţila i osvrnula preko ramena kao da se ţeli uvjeriti da nas nitko ne prisluškuje. - Stari je traţio od Clarksona da se pobrine da nitko ne zna da si ovdje. Rekao je i da sa tobom ţeli provesti što više vremena prije nego što se - citiram - lešinari obruše na svoj plijen. Ne znam što to znači. Barem nije govorio na talijanskome. - To je rekao Clarksonu? Sylvie je kimnula. - Kunem se da sam bila iza ugla. Nisu znali da prisluškujem. - Odglumila je prestrašeni drhtaj. - Ozbiljno, jeţim se od staraca. Strašno su čudni. I moj je djed bio takav. Paranoično se je bojao djece i stalno govorio da ih vidi i čuje njihov smijeh kad nikoga nije bilo u blizini. Valjda to dolazi sa starošću. Iskrivila sam lice. Siroti stari. Mogla sam se samo nadati da su Sylvieini rođaci dobrodušno prihvaćali njegove mušice. Ali bila je u pravu. Paranoja je zastrašujući poremećaj uma i nije se lako nositi s njome.
- Gdje je onda Clarkson? - upitala sam mijenjajući temu. - Nemam pojma. Valjda je još uvijek s njim. O čemu ste razgovarali? Izvukla sam omotnicu i pruţila joj je da zaviri u nju. - Ni o čemu vaţnom. Govorili smo o njegovu ţivotu i uvjetima mog nasljedstva. Natjerao me je da obećam da posjed neću prodati. Zapravo, izričito je to zahtijevao. Ne ţeli ni da bilo što promijenim. Htio je i... Opazila sam Clarksona koji je stajao na vratima straţnjeg dvorišta i kimnula prema njemu, zaključujući da sad nije dobro vrijeme za razgovor. - Pokazat ću ti kasnije. - Uspravila sam se i mahnula Clarksonu kako bih privukla njegovu pozornost. - Baš je draţesno ovdje, nije li? - rekao je. Kimnula sam. - Drago mi je da o Alessandru brinu na jednom ovako lijepom mjestu. Clarkson je objasnio da ima nekog posla. Nakon kratkog razgovora, dogovorili smo se da me nazove bude li kakvih novosti. Alessandro Lucazzone nadao se je ponovnom susretu sa mnom u narednim danima i ja sam na to sretno pristala, ne samo kao njegova nasljednica, nego i kao posljednji član njegove obitelji. Zabrinuto sam pogledavala na sat. Sa svakom sekundom koja je prolazila, sve se više pribliţavalo 11:45. Jett i ja smo se dogovorili naći u podne i bila sam nestrpljiva. Moj jedini problem bio je riješiti se Sylvie. Ona nije njegova najveća oboţavateljica pa nije bilo šanse da joj kaţem za ručak s njim. Sazna li, samo će pomisliti da me on još uvijek zanima - što je bila istina - i pokušat će me odgovoriti. Jettu nisam samo obećala da se neću predomisliti, nego je njegov pretjerano zaštitnički odnos uspio u meni pobuditi znatiţelju. Moja jedina namjera bila je saslušati njegove razloge i razjasniti što me točno po njegovu mišljenju dovodi u opasnost. Moţda čak i otkriti način da zacijelim srce, na primjer oprostivši se s njim u prijateljskim odnosima, umjesto u bijesu i boli. Samo istina moţe osloboditi srce. Sa spoznajom mogu krenuti dalje, naučiti iz vlastitih pogrešaka. Budem li imala sreće, njegova iskrena isprika bit će dovoljna da se iskupi, i pomoći će mi da nastavim sa ţivotom. Iako neće zaustaviti bol, bila sam sigurna da će zacijeliti barem malo mog povrijeđenog ega. Nađem li se s njim nakratko i zadrţim li se samo na najhitnijem, nema potrebe da moja najbolja prijateljica zna za to. Reći ću joj jednom, kad se budem mogla nositi s njezinim izljevima gnjeva, ali sad nije bilo šanse da sljedećih sat vremena slušam njezine prodike. Koji je najbolji način da joj skrenem pozornost? Tri su stvari uvijek uspijevale da Sylvie zaboravi svijet oko sebe: moda, muškarci i tulumi. S obzirom da je bilo kasno jutarnje doba, klubovi su bili zatvoreni, Sylvie nije imala udvarača, pa mi je preostalo samo namamiti je na kupovinu, iako vjerojatno ima više odjeće od Carrie Bradshaw iz Seksa i grada. No hoću li je uspjeti uvjeriti da u mahnitu kupnju ode bez mene? Vjerojatno neću. Cijelu prvu godinu našeg prijateljstva, Sylvie se je stalno šalila koliko je nametljiva. Ispostavilo se je da se zapravo i nije šalila. To mi je ostavljalo još samo jednu mogućnost: počastiti je spa tretmanom. Šezdeset minuta uzdisanja pod vještim rukama maserke trebalo bi joj skrenuti misli dovoljno da se ja nađem s Jettom. Imala sam još jedan problem: Alessandro je smješten u privatnoj bolnici daleko od gradskog središta. Prema Clarksonovim riječima, autobusna stanica je na pola sata hoda. - Što ćemo sad? - upitala je Sylvie kad smo izašle iz bolnice. Već je zvučala kao da se nasmrt dosađuje, a još nisam sa njom ni podijelila svoj plan. Osvrnula sam se oko sebe. Stambena ulica bila je gotovo prazna. Osim prometnog kafića na uglu i nekoliko parkiranih automobila, nije bilo ničega što bi uopće moglo zanimati Sylvie ili mi pomoći u mom naumu. Dok mi pogled nije pao na parkirani taksi s druge strane ceste. - Odvezimo se natrag do grada - predloţila sam, provukavši ruku kroz njezinu kako
bih se mogla posluţiti tjelesnom silom i gurnuti je u pravome smjeru, bude li potrebno. Pozorno me je promotrila. - Zašto? Što se tamo ima vidjeti? - Ţelim te počastiti spa tretmanom. O talijanskim spa tretmanima čula sam samo i isključivo fenomenalne stvari i mislim da bi trebala probati. Dođi. Pojurivši prema taksiju prije no što ona uspije prosvjedovati ili taksist odluči otići, vukla sam je za sobom. Sylvie je otvorila vrata i obje smo se skljokale na straţnje sjedalo. Rekla sam vozaču da nas odveze do hotela u kojem mi je Jett rezervirao sobu tijekom mog prvog putovanja u Italiju. Kad je krenuo, zavalila sam se na naslon. - Novi grad, nova scena, a ti već zaboravljaš Jetta. Moj je posao skoro gotov - rekla je Sylvie. - Da. - Lecnula sam se u sebi čuvši njegovo ime. Sylvie nije mogla biti dalje od istine. Da samo zna. Njega je nemoguće zaboraviti, i to ne samo zato što je ovdje. Taksijem smo do grada stigle za manje od deset minuta. Ispostavilo se je da bi vozač bio sjajan vodič pri obilasku znamenitosti. Govoreći poluengleskim-polutalijanskim, sjetio se je svega što je znao o povijesti Bellagia i drevnim građevinama. Bellagio nije bio Rim, ali svejedno sam ga pozorno slušala, a čak je i Sylvie djelovala očarana. Dok smo se polako vozili prometnom glavnom ulicom, vozač nam je pokazao dizajnerske trgovine i preporučio mjesta za povoljnu kupovinu. Iako, Sylvie nije morala štedjeti. Oduvijek je bila krcata lovom - zahvaljujući bogatoj obitelji koju je zapravo prezirala. Ali koja je ţena imuna na ljetnu rasprodaju? Na kraju se je taksi zaustavio na autobusnoj traci. Brzo sam platila i nas dvije smo izašle ispred velikog znaka za spa hotel u kojem sam odsjek na prvom putovanju u Bellagio. - Nije loše - rekla je Sylvie promatrajući impresivno zdanje. - Dobar odabir, ha? - Nasmiješila sam joj se od uha do uha i odvukla je kroz staklena vrata do recepcije s mramornim podom. Spa centar zauzimao je cijeli suteren. Platila sam puni paket tretmana za lice i tijelo i recepcionarka je pruţila Sylvie bijeli kućni ogrtač i ručnik, uputivši je gdje da se preodjene. - Zar ti nećeš sa mnom? - upitala je Sylvie. - Oprosti, ne mogu. - Sylvie bi uvijek odmah prozrela moje laţi pa sam skrenula pogled u nadi da neće opaziti što god to bilo što će me odati. - Trebala bih nešto obaviti za Alessandra. Ne mogu ti sad objasniti jer već kasnim, ali doći ću po tebe kad budeš gotova, moţe? Brzo sam je poljubila u obraz i pojurila prema vratima prije no što počne ispitivati. - Nemoj kasniti - doviknula je za mnom. - Zabavi se - odviknula sam. Osjećaj krivnje jer joj laţem ponovno se je razbuktao. Laganje je ruţno, sebično, i ni u kom slučaju nešto čemu ima mjesta u pravom prijateljstvu. Mrzila sam što to činim, ali ona ne bi shvatila. Morala sam saznati što mi Jett ima reći. Ispred hotela, pogledala sam na sat. Bilo je 12:30. Kasnila sam pola sata. Iščeprkala sam mobitel iz torbe i uključila ga, strepeći jer ga moram nazvati da dođe po mene. Zaslon je oţivio uobičajenim kovitlacom boja. Signal na tri crtice i poruka dobrodošlice nekog talijanskog operatera. Prelistavala sam imenik kad su jedna za drugom počele pristizati obavijesti o propuštenim pozivima i primljenim SMS-ovima. Ti. Bokca. Devedeset osam poruka. Sve do zadnje od Jetta. Tad je telefon zavibrirao i na zaslonu se je pojavilo njegovo ime. Pritisnula sam tipku za odgovor na poziv i prislonila mobitel uz uho.
- Brooke, što sam ti rekao o uključivanju jebenog mobitela? - Njegov duboki glas grmio je kroz slušalicu. Zadahtala sam, zvučao je zapanjujuće seksi. Činilo se je da se ljuti, ali u njegovu sam glasu osjetila i natruhu zabavljenosti. - Jesi li zaboravila na naš sastanak? Rasrdila me je pomisao da on još uvijek misli da ima prava ponašati se prema meni kao da mi je šef. Ako on moţe igrati tu igru, mogu i ja. - Oprosti, zar je već podne? - Odglumila sam iznenađenu stanku, pazeći da zvučim sarkastično. - Nisam znala. Od jutra sam pretrpana obvezama. - Ma nemoj? - Glas mu se promijenio, smekšao. Jesam li ja to uočila natruhu ljubomore? - Gdje si? Trebala si biti na autobusnoj stanici ispred onog kluba. Priopćila sam mu gdje sam. - Okej, čekaj gdje jesi. Poslat ću nekoga po tebe. Vozač stiţe za pet minuta. To rekavši, prekinuo je poziv i ostavio me nervozniju no prije. Je li naći se s njim doista tako dobra zamisao? Vjerojatno ne, ali dovraga, neću sad ustuknuti.
7 Konobar me je poveo gotovo praznim restoranom pa širokim stubištem. Tihi glasovi i zveckanje jedaćeg pribora dopirali su iz nečega za što sam pretpostavila da je kuhinjski prostor negdje ispod nas, ali osim toga, sve je zapravo bilo posve mirno. Osvrnula sam se oko sebe, pitajući se zašto bi u jednom restoranu u čuvenom turističkom području u ovo doba dana bilo tako tiho. - Kamo idemo? - upitala sam konobara. Nastavio je hodati, ne obazirući se na moje pitanje, što me je navelo na zaključak da me ili ne razumije, ili se drţi točno određenih uputa da ne odgovara na moja pitanja. Začepila sam gubicu, zbunjena i očarana istodobno. Nisam baš voljela iznenađenja, ali morala sam priznati da je ovo više no zanimljivo. Prošli smo kroz odijeljenu blagovaonicu na katu koja je - sudeći po njezinu izgledu vjerojatno bila namijenjena za posebne događaje i svadbene svečanosti. S naše lijeve strane, stolice su bile naslagane na stolove. S desne, cijeli je jedan zid bio od stakla i kroz njega se je jasno vidjelo modro nebo i planine. Tiha talijanska glazba svirala je u pozadini - nedovoljno glasna da bi bila nametljiva, ali dovoljno da dade romantični ugođaj. Konobar je otvorio vrata terase i poveo me u otvoreno unutarnje dvorište urešeno cvijećem. Na sredini, u blizini bijele kamene balustrade, nalazio se je stol sa dvije stolice, na kojem je bijeli brokatni stolnjak neprirodno blještao na sunčevu svjetlu, u predivnoj opreci s kristalnom vazom s ruţičastim ruţama. Boca šampanjca stajala je u kockicama leda u srebrnoj posudi uz dvije šampanjske čaše. Teško sam progutala kako bih se riješila iznenadne suhoće u grlu. Sranje. Je li Jett platio da restoran bude zatvoren za sve osim nas? A ja sam mislila da ću, pristanem li naći se s njim na ručku, izbjeći baš ovakav šok. Po načinu na koji su ruţe bile raspoređene u vazi, finom stolnjaku, blistavim čašama i jedaćem priboru, znala sam da je netko pomno razmislio o svakoj pojedinosti. Mjesto bi bilo savršeno za prosidbu. Prosidbu, Stewartova? Daj se saberi! Zabrektala sam na taj ludi i posve neracionalan smjer kojim su moje misli krenule. Očito sam još uvijek bila neizlječivo romantična, a nisam baš ţeljela biti zaljubljena. Da ne spominjem činjenicu da o Jettu i njegovu ţivotu nisam znala gotovo ništa, a sama sam mu već sve rekla o sebi i svom ţivotu. Ono dobro, ono loše, i ono strašno. - Sviđa ti se? - šapnuo je Jett iza mojih leđa. Kao i obično, trbuh mi se je stisnuo i zgrčio na zvuk njegova glasa, a srce brţe zalupalo, kao bespomoćan leptirić u staklenom kavezu. Naglo sam se okrenula i nasmiješila Jettu, jedva sposobna odlijepiti pogled od njega. Bio je odjeven u majicu s V izrezom i uske traperice koje su jedva skrivale njegove savršene, čvrste mišiće. Sunčevo svjetlo odraţavalo mu se u očima i podsjetilo me na tamnozelene dragulje. Oh. Gospode. Oh, Gospode. Bio je čaroban. Ne. Grešno je savršen, od tamne kose, do načina na koji mu se kutak usana trzao svaki put prije no što bi se osmjehnuo. Leptirići u dubini mog ţeluca naglo su oţivjeli. Ţeljela sam ga silno mrziti, jednom zauvijek završiti s njim, jer je na određeni način bio kao droga - što sam ga više kušala, to sam bila ovisnija. Ali njegov osmijeh, njegova naherena glava, njegovo očekivanje moje reakcije, podsjetili su me da sam ljudsko biće. Slaba. Sklona pogreškama. I samo sam se mogla nadati da i sad neću načiniti pogrešku. Jer na kraju krajeva - ma koliko se on meni sviđao, ili ja njemu - on je još uvijek Jett Mayfield. Muškarac koji je igrao podlo. Muškarac koji me je nasanjkao. Koljena su mi klecnula, a usta se osušila kad je krenuo prema meni - toliko je
samouvjeren bio njegov korak - dok mi se nije pribliţio dovoljno da me dodirne. Udahnula sam zemljani miris njegova losiona poslije brijanja i dopustila da mi polako preplavi um. Na usnama mu je titrao seksi osmijeh. Zelene oči izgledale su zamamno na sunčevu svjetlu. Preplanulu koţu zasjenjivala je jedva primjetna brada, pozivajući me da je pomilujem prstima. Okrenula sam glavu na drugu stranu, prema bistrom modrom jezeru, jer je to bilo lakše nego gledati ga. Još uvijek sam bila bolno ranjena njegovim postupcima i spoznajom da bismo, da nije lagao, da me nije pokušao prevariti, još uvijek moţda bili zajedno. Još uvijek bismo moţda bili mi. - Brooke. - Glas mu je bio dubok i napet. Oprezan. Ne obazirući se na uznemirujuću privlačnost koju sam osjećala prema njemu, nagnula sam se preko balustrade i duboko udahnula nastojeći kontrolirati meteţ u sebi. Moţda ga se neću moći cijelog otresti, ali neću mu pokazati koliko sam još uvijek slaba na njega. - Drago mi je da si uspjela doći. Mislio sam da će ovo biti idealno mjesto za susret i razgovor. Dodirnuo mi je kriţa, nesvjestan oluje koja je bjesnila u meni, podsjećajući me koliko je njeţan. Koliko smo fenomenalni nekoć bili zajedno. - Ovo nisam očekivala. - Okrenula sam se prema njemu i pogledi su nam se sreli, a moja koljena zaklecala. - Rekla si da ţeliš da se nađemo na javnom mjestu. Mislim da su tvoje riječi bile “vani, gdje nas svi mogu vidjeti”. - Naslonio se na ogradu i uputio mi zabavljen osmijeh koji je sa sobom donio i one njegove boţanstvene jamice na obrazima. Jamice u kojima bi se čovjek poţeljeo utopiti. Prekriţila sam ruke na prsima, kao da se time mogu malo udaljiti od njega. - Da, ali mislila sam da će oko nas biti drugih ljudi, Jette. Mnoštvo ljudi. Kao u restoranu brze prehrane. - Tuđi pogledi njemu nisu smetali. To mi je jasno dao do znanja na obali onog jezera. - Što nedostaje ljudima koji su prisutni? - Zabavljeno je kimnuo prema konobaru. Teško sam uzdahnula glumeći ogorčenost. Što god ja rekla, moji su argumenti uzaludni. Popustila sam njegovoj molbi da razgovaramo i bila sam spremna slušati. Ali već sam znala da sam pogriješila došavši ovamo. Mjesto je bilo previše lijepo; previše savršeno. Daleko od klupske buke ili ljudi zaposlenih u njegovu uredu, moja odlučnost da se borim protiv glupe privlačnosti između nas raspršila se je kao para. - Ţelio si me vidjeti pa prijeđimo na ono bitno. O čemu si htio razgovarati? - Najprije ćemo ručati. - Ton njegova glasa nije dopuštao raspravu. - Razgovarat ćemo kasnije. - U redu. - Budući da sam bila gladna, nisam se protivila, iako sam sumnjala da ću u njegovoj prisutnosti uspjeti progutati više od nekoliko zalogaja. Jett me je poveo do stolice i pridrţao mi je. Spustila sam se na sjedalo šaptom mu zahvalivši. Sjeo je sučelice meni i ponovno smo se samo promatrali, upijali jedno drugo preko stolića - onako kako smo to činili od našeg kobnog susreta u njujorškom klubu, koji nije bio baš toliko slučajan koliko sam isprva mislila. - Što biste ţeljeli popiti? - upitao je konobar i prenuo me. - Šampanjac - odgovorio je Jett. - Za mene vodu, molim. Jett je zbunjeno podigao obrvu, ali nije komentirao. - Zašto šampanjac? - upitala sam ga čim je konobar otišao po naša pića. - Ţeliš li me napiti? - Oboje znamo da ne iskorištavam pijanu ţenu, iako moram priznati da je lijepo čuti sve one stvarčice koje tad izađu iz tvojih seksi usta. Znaš, one stvarčice koje ne čujem kad si trijezna.
Izdajnička vrelina rumeni nagrnula mi je u lice. Jett me je vidio pijanu barem dvaput. Oba se je puta pobrinuo da sigurno stignem kući i ja sam mu, u svom pijanom stanju, oba puta rekla koliko ga ţelim. Činilo se je kao da je moja podsvijest, ţeljela ja to ili ne, programirana da otkrije istinu o mojim osjećajima prema njemu. - Zaklela sam se da više neću piti alkohol. - Gledala sam kako uzima tanki grisin i prelama ga napola, da bi zatim jednu polovicu zadrţao, a drugu pruţio meni. - Hvala promrmljala sam, grickajući grisin. - Od alkohola govorim gluposti koje ne mislim. Prezirno je otpuhnuo zagrizavši svoj grisin. - Sumnjam. Iz nekog razloga, ta me je njegova izjava rasrdila. Vjerojatno zato što je bio u pravu. Međutim, bila mi je šlagvort da mu postavim pitanje koje me je opsjedalo duţe no što sam ţeljela priznati. - Jette, zašto si mi lagao? Oklijevao je, izbjegavajući moj pogled. Trenutak kasnije, pojavio se konobar s kolicima s našim pićima i raznim jelima. Posluţio nam je pića i poţelio nam “buon appetito” pa ponovno nestao. - Nisam znao što ţeliš pa sam naručio sve s jelovnika - rekao je Jett ne odgovorivši na moje pitanje. Pokušala sam ne obazirati se na razne poslastice na kolicima, ali to je bilo teško jer je sve - uključujući i Jetta - izgledalo silno slasno. Ţeludac mi je zakruljio, podsjećajući me da od doručka nisam ništa pojela. Gledala sam kako stavlja malo od svakog jela na tanjur, prije no što mi ga je pruţio. Prihvatila sam ga, ali nisam ni okusila hranu. Zamijetio je da ga promatram i uzdahnuo. Nestrpljivo sam zalupkala nogom, izvijenim obrvama postavljajući očito pitanje. - Znam da ţeliš odgovore, ali moţemo li najprije jesti? - Pokazao je na moj tanjur. Pogledala sam hranu razmišljajući da li da udovoljim njegovoj molbi ili ostanem tvrdoglava u svojoj odluci da već jednom završim s time. - Molim te. Objasnit ću ti kasnije - polako je rekao Jett, očima-ţeravama probijajući rupu u mojoj duši. U njegovom je glasu bilo nečeg: nade da se na kraju nećemo posvaditi. Nade da će izbjeći neizbjeţno - nebrojena pitanja koja zahtijevaju iskrene odgovore. Kakvi god bili ti odgovori, imala sam osjećaj da će mi trebati snaţan ţeludac da ih probavim, pa sam dograbila vilicu i ubacila kockicu bijelog sira u usta, polako ţvačući. Sir je bio slasna mješavina mlijeka i začinskih trava. Pojela sam još jednu kockicu i zatim nešto što je izgledalo kao mesna okruglica s okusom paprika i maslina. Podigla sam pogled kad je on uzeo u ruku svoju vilicu i posluţio se - iz istog tanjura. Ta je gesta bila tako prisna da mi je srce poskočilo. Previše prisna. Dvoje neznanaca ne ponašaju se tako. - Prokleto si seksi dok jedeš - šapnuo je. - Drago mi je da nisi jedna od onih anoreksičarki na dijeti. Umalo sam se zagrcnula, ali nastavila sam jesti kao da vodimo poslovni razgovor. - Ne vjerujem u dijete. Nasmiješio se je. - Tvoj stav nije jedino što mi se sviđa. Oboţavam kako se izgubiš u svakom novom oćutu. Jednaku strast pokazuješ i kad si ispod mene. Blagi Boţe. Negdje u primozgu zabljesnule su mi crvene zastavice. On počinje očijukati sa mnom, gomilati seksi komplimente, a to - s obzirom na Jetta i našu prošlost - nije dobar znak. Prije no što sam ga uspjela spriječiti, nagnuo se prema meni i okrznuo palcem moje usne pa posisao svoj palac. Naglo sam udahnula i primorala se da sporo izdahnem.
U njegovom odsustvu, pripremila sam oštre odgovore koji će nokautirati njegov ego. U glavi sam znala što ţelim reći i kako svoje riječi natopiti odgovarajućom dozom sarkazma. Sjedeći ispred njega, kojemu se u očima odraţavao bahati, samouvjeren osmijeh, moja domišljatost brzo kao da je presušila i zatekla sam se kako zurim u njega kao idiotkinja i mučim se pronaći riječi dok mi je mozak iznenađujuće prazan, a utroba mi se pretvara u kašu. Prokletstvo, nisam se mogla sjetiti ničega što bih rekla. Što je još gore, jedva sam uspijevala disati zbog slatkog stezanja između nogu. Gaćice su mi se počele topiti već dok sam ga gledala kako čini nešto posve obično, podsjećajući me na sav uţitak koji su mi on i njegovi prsti pruţili. Shvatila sam da bih uvijek mogla spavati s njim. Privući ga k sebi, razdrljiti mu košulju, kliznuti prstima niz njegova prsa do dlačica na trbuhu koje sam nekoć bila više no nestrpljiva istraţiti. Njegov seksi osmijeh postao je širi. Kao da je znao o čemu razmišljam. Proklet bio on i njegovo boţanstveno tijelo! Proklet i on i njegovo očijukanje! Na svu sreću, stigao je naš konobar kako bi upitao treba li nam još što. Načas sam ozbiljno razmišljala da ga zamolim da ostane uz nas do kraja ručka. Zaključivši da bi to moţda bilo malo previše čudno, odoljela sam tom porivu i gledala kako konobar ponovno odlazi. Zaboga, odrasla sam ţena. Ne trebam se skrivati iza ničijih leda jer ne mogu odoljeti seksi frajeru. Ili moţda mogu? Izigravaj hladnokrvnu i hladnu, Stewartova! - Jette, ţelim da zaboraviš ono što je bilo između nas - započela sam, najhladnijim glasom kojim sam mogla. - To je gotovo. Ne moţemo se vratiti na ono što je bilo. Jett je naglo izvio obrve. – - Nikad nije gotovo. Ne dok sve bitke nisu izgubljene. A za tebe bih se itekako borio. - Nemaš se za što boriti. Nećeš dobiti posjed. - Brooke, već sam ti rekao da nije riječ o posjedu. Riječ je o nama. O tvojoj sigurnosti. To je rekao tiho i zloslutno. Kao prijeteće upozorenje da ne kani odustati. - Ne treba mi tvoja zaštita. Alessandro je običan starac. Što mi moţe učiniti? Oklijevajući, Jett je odloţio svoju vilicu i prekriţio ruke na širokim prsima. - Nije tako jednostavno. - Tad mi objasni. Ţelim shvatiti. Otpio je gutljaj mog pića pa polako spustio čašu, ni ne okusivši svoje. Skrivajući razdraţenost tom intimnom gestom, pitala sam se ţeli li mi nešto reći tako slobodno se posluţujući - na primjer da je ono što je moje i njegovo? Ozbiljno, bi li se mogao ponašati prema meni kao veći pećinski čovjek? Krv mi je proključala u ţilama. Još je više uzavrela kad mi je dodirnuo ruku. Prstima je polako kruţio po mojoj ruci, lagano je pritišćući - baš onako kako je činio dok smo još bili zajedno. K vragu, kako moţeš objasniti tipu da je gotovo kad ni samu sebe u to ne moţeš lako uvjeriti? Zašto je uvijek jednostavnije reći drugima što moraju učiniti nego sam provesti u djelo vlastiti savjet? - Reci mi što se događa. Ţelim shvatiti - ponovila sam, odmičući ruku od njega. - To je jedini razlog zašto sam ovdje. Zašto misliš da sam u opasnosti? Zavalila sam se na naslon stolice i hladno ga promatrala. Što sam više razmišljala o tome, to su mi se njegove tvrdnje činile apsurdnijima. Zastrašujuće, to da, jer Jett je uvjerljiv. Ali svejedno apsurdne. - Kao što sam rekla, Alessandro je običan starac. Što misliš da bi mi on mogao učiniti iz bolničkog kreveta u kojem umire, Jette? Namrštio se je i lice mu se smračilo. Iskreno sam pomislila da će početi govoriti... dok
nije ponovno uzeo vilicu u ruku i nastavio jesti, bez imalo ţurbe. Prostenjala sam. Prokletstvo! Ponovno je to učinio - ignorirao me je. Namjerno je puštao da čekam samo zato što je volio imati kontrolu. Procjenjivati. Iskušavati? Iskušavati što? Došlo mi je da se nagnem preko stola i dobro ga prodrmam da se urazumi. Moţda ga čak i udavim, kad sam već pri tome, jer njegovo rezoniranje, ili manjak istoga, meni nije imalo nikakvog smisla i polako sam gubila strpljenje zbog njegove šutnje. - Ne govorim samo o Lucazzoneu. Govorim o elitnom klubu kojem je pripadao polako je rekao. - Moj otac, Robert, bio je u njemu prije mnogo godina. - Kakvom klubu? - Oprezno sam ga promatrala, osjetivši naglu promjenu u zraku. Jett je uzdahnuo i provukao prste kroz raskuštranu tamnu kosu. U tmurnom izrazu njegova lica odraţavali su se nebrojeni osjećaji koji su se nadmetali za prevlast. Na kraju su mu se ramena ovjesila kao da je donio odluku koju nije ţelio donijeti, ali lice mu je i nadalje ostalo natmureno. - Reći ću ti sve što znam, dobro? Ali ţelim da samo slušaš, i to veoma pozorno. Sve što danas kaţem ostaje za ovim stolom. Nikome ne smiješ reći. Od oštrine njegova glasa smjesta sam postala napeto budna. Ščepao me je za ruku i čvrsto je stiskao dok nisam kimnula, nijemo mu dajući svoju riječ. - Prije nekoliko godina, Alessandro Lucazzone bio je umiješan u posao mog oca. To je trajalo kratko i nikad nije bio sluţbeno naveden kao dioničar pa mi nije bilo jasno zašto mu je otac dopustio da donese odluke koje je donio - odluke koje su nas koštale milijune. Na to sam naletio provjeravajući financijske izvještaje tvrtke iz vremena kad sam još bio student. Prije nekoliko tjedana, Robert je napokon priznao nešto što bi moglo naštetiti tvrtki. Jett je zastao i oči su mu se stisnule, srdita linija između obrva govorila je više od tisuću riječi. Još je ţešće stegnuo moju ruku, nanoseći mi bol, ali nisam je istrgnula. - Obojica su bili umiješani u taj svojevrsni elitni klub. Znaš, droge i seksualne perverzije, i hrpetina ljudi koje treba potplatiti da šute. Moj otac i popriličan broj drugih mnogi od njih bogati i slavni - bili su ovisni o tome i plaćali milijune svakome tko je organizirao takve događaje. U slučaju mog oca, on je to plaćao s tvrtkinog računa. Kad sam ušao u posao, tvrtka je bila na rubu bankrota, u kom bismo slučaju sve izgubili. Donio sam dovoljno posla da opstanemo neko vrijeme. Ali jedna pogrešna odluka i sve bi osvanulo u medijima, a mi bismo izgubili velike poslove i dobar ugled. Ako itko sazna, tvrtka je gotova. U svemu si bila u pravu. - Ne razumijem. U čemu sam bila u pravu? - S mukom sam ga pratila i u tome mi nije baš pomogla nagla promjena njegova tona. Pogled mu se smjestio na meni, preklinjući me da shvatim. Ponovno mi je stisnuo ruku, nijemo me moleći da se povezem, da osjetim njegove osjećaje, ili mu moţda vjerujem. - Robert je mislio da kupnjom Lucazzoneova posjeda moţe spasiti tvrtku. Isprva sam se suglasio da je to dobra zamisao jer je zemlja procijenjena na mnogo više no što smo isprva ponudili, a turisti se jate svake godine. Mislio sam, zašto ga ne pokušati prodati kao novi St. Tropez ili Kitzbuhel? - Počeo je masirati sljepoočice. - Ali povisio si ponudu. To je bilo strašno kockanje. Mogao si izgubiti hrpu novca šapnula sam, a u glavi mi se još vrtjelo od riječi “elitni klub” i “seksualne perverzije”. Zvučalo je kao iz nekog lošeg holivudskog filma. - Bio sam protiv toga da platimo više, jer kao i ti, znam kad je rizik prevelik, ali on je ţelio taj posjed, a tvrtka je na kraju krajeva još uvijek njegova. Nakon što sam te upoznao, to me nije brinulo. Bojao sam se da, jednom kad saznaju za tvoje nasljedstvo, ljudi upetljani u taj klub ne krenu na tebe i pobrinu se da ne otkriješ njihovu tajnu i razotkriješ je.
Dlanovima je obujmio moje lice, primoravajući me da ga pogledam. - Shvaćaš li što govorim? Kimnula sam, ali ne zato što sam shvaćala. Bio je nervozan. Osjetila sam kako napetost u snaţnim valovima izbija iz njega. Sjaj u njegovim očima nasmrt me je plašio. - Rekao si “klub” - sporo sam započela. - Govorimo li o nekim nastranim sklonostima kao malo vezanja i sado-mazo, ili... Ozbiljno je odmahnuo glavom i pustio moje lice, ali i nadalje me je gledao ravno u oči. Znam samo da fanatično ţele zaštititi svoj identitet, što me navodi na pretpostavku da je bilo više od toga. - Vau. - Snaţno sam se ugrizla za usnu, ali bol gotovo i nisam osjećala. - Gdje su se sastajali? Lice mu se iskrivilo i nijemo smo se pogledali. Nije mi morao reći da su se sastajali na Lucazzoneovu posjedu. - Prema onome što mi je otac rekao, mnogi su moćnici bili umiješani - nastavio je Jett. Jasno mi je dao do znanja da mnogi od njih neće ni od čega prezati kako njihove sklonosti ne bi dospjele u javnost. - Ali zašto bi mislili da ću ja znati išta o njima? - Zato što si ti nasljednica. Očekuje se da ćeš naslijediti Lucazzoneove tajne, a nitko ne zna pojedinosti. Vjerojatno se boje. Znam da bih seja bojao. - Izraz njegova lica i nadalje je bio iskren, ali nije mi promaknula prepredenost koja se najednom začula u njegovu glasu. - Ti nikad nisi bio upetljan u to? - Pokušala sam zvučati nehajno, kao da prošlost nije vaţna. Na kraju krajeva, tad se nismo ni poznavali pa se mene to zapravo i ne tiče. Ali bilo mi je vaţno. Nisam ţeljela da bude neki perverznjak. Ruţno me je pogledao, duboko udahnuo i sporo izdahnuo. Lupkanje njegovih prstiju po stolu govorilo mi je da teškom mukom suspreţe ljutnju. Mrvicu sam podigla bradu, tvrdoglavo ga promatrajući. -Jesi li... Jett me je prekinuo. - Čuo sam te i prvi put i jebeno sam bijesan što si to o meni uopće mogla i pomisliti. - Nisam. Samo sam... - Grlo mi se stisnulo od gnjevnog sjaja u njegovim očima. - Koji ti je sad kurac, Brooke? Mislio sam da me poznaješ. - Glas mu je bio tako tih da sam ga jedva čula, a to je bilo gore nego da je urlao. Osjećala sam se loše - razočarana samom sobom - iako nisam imala razloga za to. - Ne poznajem te jer smo jedva dodirnuli površinu tvog ţivota - oprezno sam odgovorila. Srce mi je tuklo milijun milja na sat. - Oprosti. Bilo je to bezazleno pitanje. Svatko bi ga u ovim okolnostima postavio. - U ovim okolnostima. - Čeljust mu se je stisnula. Odmaknuo je ruku i zavalio se u svoju stolicu, što dalje od mene što je mogao. Bio je bijesan i nisam ga mogla kriviti. -Nisam te ţeljela ni za što optuţiti. Samo sam pitala, Jette. Polako se je nasmijao, i nadalje izbjegavajući moj pogled. Promotrila sam njegovo lijepo lice. Namršteno nije izgledalo nimalo manje lijepo; samo je izgledalo drugačije ija sam shvatila da doista ne znam mnogo o njemu. - Voljela bih da te bolje poznajem - tiho sam rekla. - Pravoga tebe, a ne masku koju stavljaš kako bi sakrio što je unutra. Njegov oblak ljutnje malčice se je raspršio. - Volio bih ponovno izaći s tobom. Nasmijala sam se na tu njegovu drskost. - Ovo nije izlazak. - Kako god ti to nazvala, volio bih da to ponovimo. - Naherio je glavu i uputio mi osmijeh koji sam cijeli dan čekala.
Ne, Stewartova. Da se nisi usudila! - Ne pitam te. - Kutovi usana su mu se izvili. - Odbiješ li, ne ostavljaš mi drugi izbor osim da učinim nešto tako glupo kao što je kidnapirati te, jer ţelim zavrijediti tvoje povjerenje. Ţelim ispraviti stvari. Što kaţeš? Srce mi je preskočilo i nisam imala pojma je li to zato što su mi zbog Jettova snaţnog stiska glavom proletjele zločeste misli. Ili zato što me je njegova prijetnja i preplašila i očarala. - Ne misliš to ozbiljno. - Iskušaj me. - Bez osmijeha. Bez treptanja. Samo nepatvorena, sirova odlučnost da bude po njegovome. Progutala sam veliku knedlu u grlu. Ovo je trebao biti sluţbeni sastanak. Ništa previše napeto. A evo me u iskušenju da mu dadem drugu priliku, znajući da moţda krećem putem samouništenja. - Jette, cijela ta tvoja priča zvuči malo nategnuto. Nemaš nijedan stvarni dokaz. Sve se temelji na pretpostavkama. Daj mi jedan dobar razlog zašto bih ti trebala vjerovati. - Zato što je to istina. - Nije oklijevao, nije ni trepnuo. - Brooke, nikad nisam bio umiješan. - Nisam takva osoba i nadam se da ćeš jednoga dana u dubini srca i ti to znati. - Moţda, ali taj čas još nije stigao. Jett je bio uvjerljiv i moţda jest, a moţda nije govorio istinu. Trebao mi je dokaz prije no što budem spremna ponovno mu vjerovati. Provjerila sam vrijeme na mobitelu i prešla dlanovima preko suknje, kako sam uvijek činila kad sam se spremala otići. - Moram ići. Kasno je i Sylvie me očekuje za deset minuta. - To nije bila laţ. Ne čekajući njegov odgovor, dograbila sam torbicu i ustala, pitajući se zašto našim susretom nisam onako sretna kao što sam isprva mislila da ću biti. Moţda zato što ti nije dao nijedan pravi odgovor. Istina. Zapravo, završila sam s više pitanja nego prije i to mi se nije ni najmanje sviđalo. - Predivna si, znaš? - Jett je obišao stol i zaustavio se ispred mene, a njegova me je visina kao i obično preplašila. Pogled mi je oklijevao na njegovim usnama. Tako blizu. Tako slasne. Suspregnula sam dah kad mi je odmaknuo zalutali pramen kose s lica. Zadrhtala sam od njegova dodira i postala i odveć svjesna koliko smo blizu jedno drugome. Srce mi je zalupalo u ušima. Ovaj sam osjećaj doţivjela već ranije - u uredu u New Yorku, onoga dana kad sam prekinula s njim misleći da sam ga zauvijek izgubila. Netom prije no što mi je rekao da me voli. Njegove usne pribliţile su se mrvicu mojima, oklijevale na samo nekoliko centimetara udaljenosti. Ne odveć blizu, ali dovoljno da budem svjesna njegova muţevnog mirisa i iznenadne napetosti u zraku. Svjesna da, iako je on objasnio svoje razloge, i nadalje je gotovo. - Stvarno si predivna, Brooke - ponovio je. - Zašto mi to govoriš? - Umalo sam se ugušila vlastitim riječima. - Zato što sam ti trebao reći ranije, kad bi mi još uvijek povjerovala. I trebao sam ti to stalno ponavljati kako nikad ne bi zaboravila. Proklet bio on i njegova vještina da kaţe pravu stvar u pravo vrijeme. Nisam ţeljela pasti na njega nimalo dublje no što sam već pala. Ponovno je stjecao prednost, okretao situaciju u svoju korist. - Jette, molim te, prestani. - Treptajem sam suspregnula izdajničku vlagu koja mi se već počela skupljati u kutovima očiju. - Zašto? Zato što si mi već jednom slomio srce i nema jamstva da to nećeš učiniti ponovno.
- Jette, ne vjerujem ti. Sve što si rekao... ja ti jednostavno više ne mogu vjerovati. Ne dok mi ne daš dokaz. - To je bila istina. Čak i da ţelim, ne bih mu mogla vjerovati. - Nisam trebala doći. Sylvie je imala pravo kad me je upozorila na tebe. - Nisu svi vraški odlučni zajebati te, Brooke. Nekim je ljudima iskreno stalo do tebe. Okrenula sam se, ali on me je uhvatio za ramena i primorao da ga pogledam. - Ţeliš li znati istinu, nemoj pitati prijateljicu koja će ti reći samo ono što ţeliš čuti. Provjeri činjenice i vidjet ćeš da, priznajem, pogriješio sam, ali govorim ti istinu kad kaţem da sam te samo pokušao zaštititi. Istrgnula sam ruku iz njegove. Uslijedila je nelagodna šutnja. Znala sam da sam ga pogodila u osjetljivu točku. Vidjela sam to na njegovu licu, u očima, u načinu na koji je ovlaţio usnice razmišljajući o svom sljedećem potezu. Na kraju je samo frustrirano prostenjao. - Lagao sam ti jednom kad te nisam poznavao. Prije no što smo odlučili upustiti se u vezu. Znam da sam mnogo toga učinio pogrešno, ali nikad nisam prestao mariti za tebe. Laţljivac je poznat po tome što će izreći mnoge laţi, ali onaj tko govori istinu uvijek će se drţati iste priče. Bila je to opće poznata istina koju sam prigrlila prije mnogo godina. Međutim, u ovom me je slučaju istina plašila. Što ako mari za mene, ali nedovoljno da me ne bi ponovno povrijedio? - Jette, moram ići. - Ponovno sam provjerila vrijeme na mobitelu, nijemo ga preklinjući da me pusti. Neću se moći mjeriti s njime ne pusti li me. Odmaknuo se je, ali njegov me pogled ni načas nije napuštao. Prošla sam terasom i niz stube, pazeći gdje hodam s Jettom iza leđa. U nekoliko dugih koraka stigla sam do taksija koji me je čekao. Njegov čvrst stisak na mojoj nadlaktici govorio mi je da naš razgovor nije završen i da će se, kao i obično, on boriti da njegova bude zadnja. - Brooke. Nikad nismo doista izašli. - Oči su mu bile dva uţarena jezera. Nikad ni u kome nisam vidjela toliko odlučnosti. S druge strane, vjerojatno nikad i nisam vidjela pravog Jetta. - Usprkos svemu što se je dogodilo i onome što sam ti danas objasnio, bi li izašla sa mnom? Ne traţim od tebe da mi vjeruješ. Znam da je za to potrebno vrijeme. Traţim te da mi pruţiš priliku da zavrijedim to povjerenje i ispravim stvari. Srce mi je zalupalo u grudima. Još uvijek smo se privlačili, i ta je privlačnost treperila između nas kao neopipljiva struja. - Hoću. Samo mi dokaţi da su tvoje tvrdnje istinite. - Jesu. Iako sad ne razumiješ, prije ili kasnije saznat ćeš da te nikad nisam ţelio povrijediti. - Još uvijek mi je potreban dokaz - hladno sam rekla, ne odustajući od svoje odlučnosti kao da mi ţivot o tome ovisi. - I tad ćeš mi dati priliku da se iskupim? - Da. - To je zvučalo pošteno. S dokazom ću moći shvatiti njegove razloge. - Sad stvarno moram ići. Sylvie me čeka. Osmijeh mu se u cijelosti vratio na lice i sa sobom donio najboţanstvenije jamice. Suspregnula sam dah kad su mi se njegove usne pribliţile. No umjesto da me poljubi, šapnuo mi je na uho: - Još uvijek razmišljam o tebi. Iako je sve zbrčkano, još uvijek te ţelim uz sebe. Još uvijek ţelim biti s tobom, unutar tebe, u tebi, i čuti kako dahćeš moje ime.
8 Nikad nisam bila od cura koje se s osjećajima lako nose. Srce mi je divljalo, u glavi mi se vrtjelo, a tijelo mi je lebdjelo u nekom zrakopraznom prostoru dok me je Jett vozio natrag do hotela. Nakon našeg razgovora i nekoliko neočekivanih smjerova u kojima je taj razgovor skrenuo, nisam znala što misliti ili vjerovati, i što je najvaţnije, nisam znala što mu reći kad nije dolazilo u obzir da odbacim oprez. - Hvala na ručku. - Ruka mi je oklijevala na kvaki vrata, ali nešto me je sprečavalo da ih otvorim. - Bilo mi je zadovoljstvo - tiho je odvratio Jett. Pogled mu je kao i uvijek bio prikovan za mene, ali u očima je imao nešto zbog čega sam postala smjesta svjesna ograničenog prostora u kojem smo se nalazili. Svime je dominirao: mojim mislima, mojim prostorom, čak i zrakom koji sam udisala. Dah mi je zapeo u grlu. Bio je odveć blizu za utjehu i jedva sam čekala da pobjegnem. - Ţao mi je, ali moram ići. - Ni ne okrenuvši se, izjurila sam iz automobila i zaputila se prema sigurnosti spa salona. Dok sam otvarala teška staklena vrata, osjećala sam njegov pogled koji mi je ţario leda. Tek kad sam bila unutar recepcijskog područja, odvaţila sam se zastati i duboko udahnuti, traţeći ga pogledom na drugoj strani ulice, ali njegov je automobil već odjurio. Nisam znala bih li osjećala olakšanje ili razočaranje. U svakom slučaju, morala sam sakriti svoje osjećaje jer je Sylvie imala oko sokolovo. Čim postane sumnjičava, počet će ispitivati. Na moju sreću, Sylviein tretman nije bio gotov još deset minuta. Ostavila sam poruku na recepciji u slučaju da se ne vratim na vrijeme, i zaputila sam se prometnom glavnom ulicom kroz mnoštvo okupljenih poslijepodnevnih kupaca i turista. Iako su ih moje oči vidjele, mozak mi je i nadalje ostao zaokupljen drugim mislima. Mučile su me Jettove tvrdnje o onome klubu. Bila sam spremna ozbiljno shvatiti njegova upozorenja i istraţiti njegove tvrdnje. Misli su mi se vratile na Jetta i činjenicu da iskra još uvijek postoji. Što si ti očekivala, Stewartova? Zakolutala sam očima na vlastitu glupost. Privlačnost koju smo dijelili neće nestati sama od sebe u roku od nekoliko dana. Duboko u sebi to sam cijelo vrijeme znala, ali svejedno sam pristala ručati s njim. Da si stvarno ţeljela krenuti dalje, mogla si to učiniti s nekim drugim -pronaći novoga da zaboraviš staroga, baš kao Sylvie. Ali nisi to učinila. Za Jetta si sačuvala mjesto u srcu i ne ţeliš ga ispuniti drugim muškarcem. Ţeliš njega i moraš vidjeti moţeš li ići polako. Spremna si otjerati demone prošlosti i napraviti mjesta budućnosti s njim. Zaustavila sam se kod majušnog kafića na uglu ulice, koji je prodavao sladoledne kornete i svjeţe smoothije, i kupila dvije plastične čašice frapea od lubenice prije no što sam se vratila u spa. Sylvie je bjesomučno tipkala po mobitelu kad sam stigla do nje i pruţila joj čašicu. Lice joj je blistalo i djelovala je opušteno. Odahnula sam od olakšanja. - Spremna? - Da. Hvala. - Pokazala je na frape od lubenice i otpila gutljaj dok smo izlazile na ulicu. - Imala si pravo. Bilo je čudesno. Prava je šteta što mi se nisi mogla pridruţiti. - Da. - Uputila sam joj osmijeh. - Kako je prošlo? - Dobro. Bila sam zaposlena u trgovinama. Jesi za neki ručak? Izraz lica u hipu joj se promijenio. - Mislila sam da si trebala nešto obaviti za staroga. K vragu, posve sam zaboravila na svoju laţ. - Nisam našla što sam traţila – rekla sam s grimasom. - Sutra ću mu to nabaviti. Ali
čekaj dok ne vidiš trgovine u okolici. Šopingirat ćeš dok ne umreš. Sranje, zvučala sam tako krivo da sam si baš i mogla na čelo staviti natpis “nešto tajim”. - U blizini je jedna pizzeria. - Ostavljajući poziv otvorenim, otpila sam gutljaj frapea i zagledala se u sljedeći izlog, glumeći da se divim paru nečega što je izgledalo kao smeđe jahače čizme s resama. Po njezinu odrazu u izlogu, vidjela sam da me još uvijek promatra srdito se mršteći. Nadala sam se da ne moţe namirisati strah, jer ruke su mi se počele znojiti, ali ne od vrućine. - Super. Umirem od gladi - rekla je. Za pet minuta, već smo sjedile za stolom u pizzeriji, pijuckale vodu i proučavale jelovnik na talijanskome. - Pokušavaš li napamet naučiti što ćeš naručiti? - upitala me je Sylvie. - Zapravo, da, baš to pokušavam. Ţeliš li mi pomoći? - Nasmiješila sam se i mahnula konobaru da dođe po naše narudţbe. Zapisao ih je i ja sam se ponovno našla sama s njom. Osmijeh mi se je zaledio dok sam pokušavala smisliti neku temu za razgovor, a jedino što sam ţeljela bilo je zaključati se u svoju sobu i mozgati o ručku s Jettom. Sylvie me je namršteno promatrala. - Nekako si tiha. Je li sve u redu? - Da. Ne. Muči me glavobolja. Valjda od vrućine. - Nisam lagala. U glavi mi je ţestoko bubnjalo i nisam znala je li to od sunca, napetosti ili svega pomalo. Sylvie je otvorila torbu i iščeprkala iz nje bočicu aspirina pa mi je gurnula preko stola. – Uzmi dva. Ne smijemo dopustiti da se razboliš. Doslovce. Nisam imala posao ni zdravstveno osiguranje. - Hvala. - Progutala sam dvije tablete i isprala gorki okus s nekoliko gutljaja vode. Kad je Sylvie otišla na zahod, konobar je donio naše pizze. Nijemo sam mu zahvalila s jednim “grazie” s teškim američkim naglaskom, kad je zaslon mog mobitela oţivio. Provjerila sam tko zove. Broj je bio skriven. Gotovo očekujući Jetta, prislonila sam mobitel uz uho. - Halo? Trenutak kasnije, linija se prekinula. Namrštila sam se. - Hej. - Sylvie se skljokala na svoje sjedalo i dograbila krišku pizze. - Tko je to bio? - Molim? Odgrizla je velik zalogaj i pokazala na moj mobitel. Odmahnula sam rukom. - Pogrešan broj. - Zar u inozemstvu primaš pozive? - Očito. Zagrizla sam pizzu i počela ţvakati, a apetit mi se je polako vraćao dok je Sylvie brbljala o svojim dojmovima o Italiji i Bog te pita čemu. Srećom je ona bila zabavljačica sama po sebi i nikad nije trebala mnogo mog angaţmana kako bi povela razgovor. Dok sam se trudila slušati je, glavobolja mi je malo popustila, ali nije nestala pa je Sylvie na kraju predloţila da se odvezemo natrag na imanje. Poslijepodnevno je sunce bilo visoko na nebu, podiţući temperaturu za još nekoliko stupnjeva. Kad smo se vratile, već je bilo pet poslijepodne i još uvijek vruće kao u pustinji. Legla sam na krevet dok se Sylvie preodijevala u bikini, ţeljna dodatno pocrnjeti. - Jesi li sigurna da ne ţeliš sa mnom? - Stajala je nasred moje sobe i utrljavala pola bočice kreme za sunčanje u već preplanulo tijelo. Odmahnula sam glavom i lecnula se od valova bola koji su mi zamagljivali vid. - Ne, samo ti idi i zabavi se. Ja ću pokušati odspavati glavobolju. Zabrinuto se namrštila.
- Da ti nešto donesem? - Dobro sam. - Uspjela sam hinjeno se nasmiješiti i otjerati je. - Sigurno je zbog ove vrućine. Zatreba li ti išta, slobodno zovi. - Hvala, dušice - šapnula sam lijeţući na hladne satenske plahte. Sylvie je u pravu. Na vrijeme u Italiji sigurno nisam bila naviknuta. U tišini i spokoju sobe, vrtoglavica je polako jenjavala, dok se nisam osjećala dovoljno dobro da ustanem. Razgrnula sam brokatne zavjese. Sunce je zalazilo u nebrojenim nijansama narančaste i boje mjedi, kojima je bilo prošarano večernje nebo. Iz daljine sam razabrala Sylviene gole noge na leţaljci ispred kuće okrenutoj prema jezeru. Lice joj je bilo skriveno golemim slamnatim šeširom. Izvlačeći se iz suknje i uvlačeći u traperice, zaključila sam da bih joj se ili mogla pridruţiti, ili učiniti ono što sam ţeljela otkad mi je Jett rekao za klub. Ako je to istina, negdje mora postojati neki dokaz. Ovo je moja prilika. Spustila sam se niz stube, prošla pokraj kuhinje i dnevnog boravka, stigla do dvorišnih vrata i iskoračila u mirisan večernji zrak. Srce mi je zalupalo o rebra, što je bilo glupo. Vila je izgrađena na brdu, okruţena tisućama hektara zemlje. Čak i da nabasam na neko mjesto koje se spominje u Jettovim izvještajima, slaba je vjerojatnost da bih otkrila ono što su drugi već otkrili pročešljavajući posjed u Alessandrovoj odsutnosti - i ponovno izgubili. Ali kapela u kojoj je Jettov privatni detektiv otkrio dnevnik Marije Lucazzone bila mi je jedini trag. Izgubljena u mislima, promatrala sam oko sebe. Prema Jettovom izvještaju, Alessandro je imao na stotine milja vinograda, šume i polja, ne uključujući prekrasno dvorište iza kuće. Stojeći u podnoţju stuba, nisam se mogla ne diviti. Vrt je - iako pomalo zapušten - još uvijek bio čaroban, s malim oblucima u napadnoj opreci s mnoštvom cvjetova u cvatu i palmama i igličastim drvećem koji su posjed štitili od znatiţeljnih pogleda. Ovu su stranu kuće okruţivale šume i planine dokle je pogled sezao. Zaključila sam da bi, ako je netko ţelio sakriti kapelu, visoka stabla onemogućila pogled na nju. Ţeliš li privatnost, mjesto je savršeno. Prešla sam preko dvorišta i spustila se strmim stubama koje su vijugale prema šumi. Nisam morala daleko traţiti. Iza golemih palminih stabala i presahlog kamenog bunara, razabrala sam sivu građevinu veličine vrtne šupe. Da nije imala staromodne kamene zidove i jedva primjetan kriţ na krovu, i pomislila bih da je vrtna šupa. Moţda je onaj tko ju je sagradio ţelio da kapela bude neupadljiva. Ili se moţda, nakon Marijine smrti, nitko nije potrudio riješiti podivljale vegetacije koja je priječila usku stazu do kapele. U svakom slučaju, nije mi ni najmanje smetalo probijati se kroz grmlje. Već sam umalo bila stigla, kad sam začula ţenski glas koji me je dozivao. Naglo sam se okrenula prema kući. - Brooke. Gdje si? Pomozi mi. Sudeći po tonu i odabiru riječi, zvučalo je kao da je riječ o nečem hitnom. Kapela će morati pričekati. Ne osvrnuvši se, pojurila sam natrag, u mislima već zamišljajući milijun loših stvari koje su se mogle dogoditi. - Jebemu, Brooke, strašno boli. Ne mogu to podnijeti. - Sylvie je histerično urlala s kuhinjske klupe. Kao i obično, dramila je - i uţivala u tome. Barem nije plakala. - Zaboga, prestani biti takva pičkica - zapovijedila sam, usredotočivši se pincetom na špranju u njezinu lijevom stopalu. - Neću ti odrezati stopalo. Drvena je špranja bila tako majušna da sam morala upotrijebiti iglu da je izvučem. Koţu smo pokušale razmekšati vodom i sapunom pa potom alkoholom, ali špranja se je zabila preduboko. Na kraju, nakon kako mi se činilo cijele vječnosti, uspjela sam uhvatiti vrh špranje i potiskujući je iglom, izgurati je dovoljno da je izvučem pincetom. - Hvala. - Sylvie je protrljala bolno stopalo, a druga joj je noga visjela s klupe. - Hodala
sam bosa po travi kad sam nagazila na granu. Gdje si bila? Morala sam skakutati po cijeloj kući na jednoj nozi i pritom sam uspjela povrijediti gleţanj. Pruţila sam joj pincetu, u mislima traţeći opravdanje. Naravno da sam joj mogla reći za kapelu i Jettove tvrdnje jer je bila moja najbolja prijateljica, jedina kojoj sam doista vjerovala. Ali čemu je plašiti na temelju pukih pretpostavki? Osim toga, nisam joj bila spremna reći za ručak s Jettom. Ne kad još ni sama nisam znala što bih mislila o njemu. - Razmišljala sam da malo prošećem. Jesi li znala da Alessandro ima privatni bazen? Moţda bi se trebala koristiti njime umjesto jezerom. - Da. - Oprezno je stala na stopalo, lecnula se pa otšepesala kuhinjom i natrag. - Sad je mnogo bolje. Dugo sam uzdahnula. - Super. Otvorila sam hladnjak, izvukla dvije limenke soka i pruţila joj jednu. Nije je otvorila. - Kad ćeš ga ponovno vidjeti? - upitala je. - Koga? - Zbunjeno sam trepnula. Jett mi je satima bio na umu i načas sam pomislila da misli na njega - dok mi nije sinulo da Sylvie zacijelo govori o Alessandru. - Ne znam. Stvarno je bolestan i svaki dan je borba. Clarkson očekuje da ćemo ostati tjedan dana i nadam se da ćemo u međuvremenu uspjeti ponovno razgovarati. Sylvie je zaškiljila prema meni. - I onda što? Dobro pitanje. - Da budem iskrena, nemam pojma. - Još uvijek nisam mogla probaviti činjenicu da će ovaj golemi posjed uskoro biti moj. Najmanje što sam mogla bilo je zadrţati se malo duţe, iako se moje prvotno uzbuđenje raspršilo od pomisli da ţivim na nekadašnjem sastajalištu nekog bizarnog kluba, ako ne i njegovoj stalnoj adresi. - Ja imam. - Sylvie mi se je pribliţila i stisnula mi ruke, plavim očima pretraţujući moje. - Napeta si otkad smo došle ovamo. Oduvijek si bila oko svega zabrinuta, ali nikad te nisam vidjela tako odsutnu i čudnu. - Usprkos mrštenju, glas joj je postao njeţniji, čak umirujuć. Ţelim da se vratiš sa mnom. Neka se Clarkson pozabavi posjedom, iznajmi ga ako ţeliš, ali ovo nisi ti. Ovo nije tvoj način ţivota. Zašto se unesrećiti samo zato što osjećaš da nekome nešto duguješ? Zabuljila sam se u nju. - Uopće nije tako. Ja sam... Nakreveljila se i kimnula. - Udovoljavaš ljudima, Brooke. Kako sam joj mogla reći da, istina, prihvatila sam Alessandrov poziv jer je njegova ţelja bila da se upozna sa mnom. Ali sad sam bila spremna ostati jer me je ovdje drţala tajna. Bila sam znatiţeljna i ţeljela sam saznati više o posjedu i ljudima koji su nekoć ţivjeli na njemu. A ako je Jett u pravu, tad nigdje neću biti sigurna - ni ovdje, ni doma. Doći će po mene. Ta mi se je mogućnost činila nadrealnom, ali me je svejedno nasmrt plašila. - Vratit ću se kad budem spremna - odvratila sam. Sylvie je slegnula ramenima i otvorila limenku soka. - Moram provjeriti svoju Facebook stranicu, vidjeti kako su mi frendovi. Zanemarila sam ih. - Naravno. - Ţeljela sam joj istaknuti da većinu svojih zanemarenih prijatelja nikada nije ni upoznala, ali svoje sam misli zadrţala za sebe. Na našu sreću, Alessandro je u biblioteci imao računalo kojim se je Sylvie mogla posluţiti i pristup Internetu. Računalo je bilo staro i trebalo mu je pet minuta da se podigne, a veza je bila strašno spora, ali Sylvie je imala svetačko strpljenje kad je riječ o odrţavanju
virtualnog društvenog ţivota. Zatvarajući vrata iza svojih leđa, dala sam joj potrebnu privatnost i povukla se u svoju sobu s Alessandrovom omotnicom. Nakon nekoliko minuta prelistavanja obiteljskih fotografija, zazvonio mi je mobitel i srce zadivljalo kad se na zaslonu pojavilo Jettovo ime. - Jesi li išta pronašla? - upitao je Jett čim sam pritisnula tipku za odgovor na poziv. - Bog i tebi. - Namrštila sam se i podvila noge ispod tijela na krevetu, najednom svjesna privlačne grubosti plahte ispod moje koţe. - Nisam još imala priliku. Kako si znao da ću traţiti? - Poznajem te. - Uslijedila je kratka stanka i neko šuškanje. U pozadini se čuo razgovor. Zatim je buka prestala, kao da se on povukao na neko mirno mjesto. Nije mi se svidjela pomisao da je u nekom baru bez mene. Ţene će se bacati na njega, a to mi je palilo koţu i tjeralo srce da bjesomučno lupa. Lecnula sam se kad mi se raspoloţenje strmoglavilo u neslućene dubine. Čovječe, ljutim se, a on nije ništa učinio. - Zašto si... Prekinuo me je. - Imaš li planova za sutra? U deset dolazim po tebe. - Glas mu je zvučao tako seksi, gladak kao jagode umočene u crnu čokoladu, a ipak tako grub da me je grebuckao po završecima ţivaca. - Zašto? Dio mene - vjerojatno onaj prekriven gaćicama - nadao se je da će ga ponovno vidjeti, dok je dio u kojem je bio smješten moj mozak ţelio dreknuti na njega da prestane biti arogantni seronja i prekinuti poziv. - Brooke, duguješ mi izlazak. - Neću izaći s tobom. - Zašto nećeš? U njegovu sam glasu začula natruhu zabavljenosti i duboko sam uzdahnula. - Zato što se to neće dogoditi. Najprije mi trebaju čvrsti dokazi. - Shvaćam, ljuta si i gotovo je, i nemaš namjeru razbuktati staru vatru. Isuse, ništa nije shvatio. - Nisam ljuta zato što si mi prešutio istinu. Učinio si što si morao za svoju tvrtku. Naglo sam udahnula razmišljajući o svojim riječima. - Ljuta sam jer ne znam mogu li ti vjerovati. - Brooke, ne mogu promijeniti što se dogodilo. Posjed me ne zanima. Niti te prisiljavam da učiniš nešto što ne ţeliš. Neću ti strgnuti donje rublje i poševiti te na licu mjesta iako... moram priznati, upravo sam to imao na pameti, mnogo puta otkad si otišla. Zagrcnula sam se vlastitim dahom dok mi se među nogama skupljala lokvica, sladostrasno mi ţareći klitoris. Ruka mi je nagonski odlutala juţno, dva se prsta priljubila uz osjetljivi pupoljak kako bi zaustavila sve veću bol. Njegova me izravnost šokirala i napalila. Duboko u sebi, čekala sam... računala da će upravo to učiniti. Ţestoko sam se ugrizla za usnicu i suspregnula dah kako on kroz slušalicu ne bi čuo koliko teško dišem. - Još uvijek imamo ugovor - polako je rekao. Glas mu je bio promukao i otkrivao njegovu napaljenost na tu pomisao. - Nisi odustala od mene i znaš zašto. - Prekinuli smo ga - šapnula sam. - Nismo, dušo. Ne pismeno. Vratili smo se na početak. Ponovno seks, čisti, dobar seks. Nisam bila dovoljno glupa da pomislim da se mogu nositi s time. Tu pogrešku neću dvaput ponoviti. Razmišljajući
kako me je dodirivao, kako gledao, znala sam da se ne mogu boriti s osjećajima koje je pobuđivao u meni. - Jette, to nije dobra zamisao. Jebemu, čak je i njegovo ime zvučalo kao grijeh. - Jesi li sama? - Glas mu je bio seksi. Milovao mi je tijelo, probijao se kroz moje izlike i dodirivao ono skriveno mjesto koje me je moglo preplaviti i uţitkom i bolom. Kimnula sam, iako me on nije mogao vidjeti. -Da - šapnula sam. - Što imaš na sebi? - Glas mu je bio zahtjevan, ne ostavljajući mi drugi izbor osim da odgovorim. Gospode. Nisam bila toliko naivna da ne bih znala kamo ovo vodi. - Majicu i traperice. - Trudila sam se zvučati nehajno. - Skini ih zajedno s donjim rubljem. - Zašto? - iskrzano sam prodahtala. Glupo pitanje, znam. U njegovu je tonu bilo nečeg zbog čega sam smjesta poslušala njegovu naredbu. Moţda zato što nije bio fizički prisutan, nego je bio samo seksi glas na drugoj strani linije. - Odmah - zahtijevao je. Uglavivši mobitel između ramena i brade, zaključala sam vrata. Izvukla sam se iz traperica i gaćica, potegnula majicu preko glave i otkopčala grudnjak. Mirisan je zrak bio iznenađujuće hladan na mojoj grozničavo vrućoj koţi i učinio me je i previše svjesnom vlastite nagosti. U praznoj sam se sobi osjećala izloţenom, ali i seksi. Tu je bila i činjenica da sam bila napaljena i raspoloţena za malo zabave. Čula sam njegovo disanje kroz slušalicu i ono me je podsjetilo na sve situacije kad smo bili zajedno u krevetu i uţivali jedno u drugome. - Jesi li? - promuklo je upitao. - Jesam. - Ţelim da legneš na krevet i zatvoriš oči. Ţelim da zamisliš da sam ondje s tobom. Gledam te. Glas mu je bio spor i dubok. Naslanjajući se na jastuke, zatvorila sam oči i fokusirala se dok ga nisam vidjela ispred sebe, odjevenog u traperice i udobnu majicu. - Skidam se dok ne ostanem posve gol - šapnuo je zastavši nakon riječi gol. Zamislila sam njegovo tijelo u svoj njegovoj slavi, mišićavo i glatko. - Moje ruke klize preko tvog tijela, miluju ti bradavice. Osjećam mekoću tvoje koţe, teţinu tvojih dojki na dlanovima, miris tvoje kose. Nasmijala sam se, nervoza me je pobjeđivala. - Brooke, usredotoči se - oštro je naredio. - Oprosti. - Ţelim da zamisliš da stojim nag ispred tebe i dok te gledam nagu, mogu ti reći, dušo, napaljuješ me kao nitko. Digao mi se i dopuštam ti da me dodiruješ. Znala sam da sam to trebala zaustaviti, prekinuti poziv - učiniti bilo što da sačuvam emotivnu distancu. Ali mozak mi je ostao iznenađujuće poslušan. Zainteresirao me je njegov glas. Sve je bilo tako nadrealno. On nije bio ovdje, a ipak je bio - kao plod moje mašte, voljan učiniti što ja ţelim. Nakašljala sam se i duboko udahnula puštajući da me njegov glas vodi, zamišljajući njega i njegovu erekciju i kako se dodiruje. Lice mu je bilo oličenje ţudnje, pogled intenzivan od potrebe da mi ugodi. Zamislila sam njegove oči i njihovu čarobnu zelenu boju i njegove snaţne prste na svojim dojkama. Stisnula sam noge kako bih pojačala napetost koja je polako rasla među njima kad sam u mislima vidjela njegov veličanstveni ud nabrekao i vlaţan od
poţude. Srce mi je bubnjalo u grudima, mahnito lupalo o rebra dok sam dopuštala njegovu vještom glasu da me vodi. - Vidiš li me? - upitao je. - Da. - Na moje iznenađenje, doista sam ga vidjela. - Usnama ti dodirujem vrat dok ne osjetiš moj dah na koţi. Ljubim ti rame i kraljeţnicu, a rukama te hvatam oko struka kako bih ti raširio noge. Koţa me je ţarila od njegova gruba, samosvjesnog tona. - Leđima si priljubljena uz mene i rukom ti milujem procijep. Toliko me uzbuđuješ da te savijam dok nisi na sve četiri. Liţem te i kušam tvoju napaljenost. Osjećaš li to? - Da. - Dobro. - Oštra stanka, pa: - Ţelim da se diraš kako bih te ja dirao. Učini to kako treba, dušo. Ţelim da mi opišeš kakav je osjećaj imati tvoje prste u sebi. Slijedeći njegovu zapovijed, raširila sam noge i gurnula prst, isprva se njeţno gladeći, pa sve snaţnije, prije no što sam pridodala i drugi, nakon što mi je on rekao da uzmem vremena koliko mi je potrebno. - Reci mi što osjećaš, Brooke. - Vlaţna sam - šapnula sam. - Koliko vlaţna? - Jako, jako vlaţna. - A tvoji prsti? - Dva su unutra. - Nastavi ih micati, Brooke. - Teško je disao, a moja se mašta razularila. - Toliko sam se napalio da boli. Nastavi. Zaranjala sam prste u sebe i izvlačila ih zamišljajući njega i slušajući kako mi njegov glas miluje sva osjetila. - Zamisli moju erekciju na svojoj pičkici. Kakav je to osjećaj? - Sviđa mi se. - I sviđalo mi se, jer sam se od sjećanja na njega još više ovlaţila. Promuklo se nasmijao. - Polako ulazim u tebe, zamišljam te vlaţnu i usku i to mi se sviđa. A tebi, Brooke? - I meni - zadahtala sam. Palcem sam kruţila po klitorisu, draškajući ga do ludila, s prstima duboko u sebi, ţeljna poslušati Jettovu sljedeću zapovijed. - Ulazim u tebe najsporije što mogu i počinjem te jebati. Centimetar po centimetar, dok ne prostenješ moje ime. - Šaptao je tako tiho da sam se teškom mukom uspijevala usredotočiti kroz izmaglicu seksualne frustracije koja me je gonila da potraţim ispunjenje. Njegova napaljenost bila je očita iz njegove zadahtanosti, a kad sam ga zamislila kako se dodiruje, moja se nesigurnost netragom raspršila. Ţestoko sam se ugrizla za usnu i prstima protrljala vlaţne usmine, pokušavajući se zadovoljiti u njegovom odsustvu. Glas mu je postao tih u mojoj glavi dok mi je govorio koliko se duboko zabio u mene i kakav je dobar osjećaj biti u meni. Više ga nisam mogla slušati. Zaranjala sam prstima duboko u sebe i izvlačila ih, zamišljajući se priklještenom njegovim tijelom, zamišljajući kako njegova erekcija prodire u mene. Jauknula sam i priljubila sljepoočicu uz hladan satenski jastuk dok mi se je tijelo treslo i grčilo kao plamen pod hladnim milovanjem moje ruke. - Svršavam - šapnula sam čas prije no što se cijeli svijet zacrnio i ja se izgubila u slatkim grčevima orgazma. Kad je sve završilo, mobitel mi je i nadalje bio pritisnut uz uho, a na drugoj strani linije vladala je takva tišina da nisam bila sigurna da on nije prekinuo poziv. - Jette? - upitala sam, uspravljajući se u sjedeći poloţaj i omatajući nago tijelo plahtom. Oklijevala sam i najednom sam se osjećala postiđenom. Je li on sve čuo? Je li šokiran, ili moţda zgađen načinom kako sam se udubila u ulogu?
Nakašljao se je, ali promuklost ţelje još uvijek mu se čula u glasu, na što se meni srce trznulo u grudima. - Stvarno sam ljubomoran na tvoje prste, dušo - šapnuo je. Nasmiješila sam se. - I mislim da imam problem. - Kakav problem? - Nacerila sam se znajući da će sad reći jednu od svojih seksi stvari. - Mislim da te se ne mogu zasititi - šapnuo je. - Imaš li pojma koliko ţelim da si ovdje? Koliko ţelim da sam te vidio dok svršavaš? Nasmiješila sam se, zahvalna što on ne moţe vidjeti rumen koja mi je ţarila obraze. Ozbiljno, ovako sam mogla cijelu noć, slušati kako njegov duboki glas šapuće slatke besmislice - odnosno u ovome slučaju zločeste besmislice - u moje uho. U pozadini se začuo potmuli udarac, nakon čega je uslijedio muški glas koji je nešto rekao, i Jettovo “jebi se”. Nije bio sam. Moţda je čak bio na javnome mjestu. Rumen koja mi je ţarila lice pojačala se od poniţenja i uzbuđenosti. - Sutra u podne dolazim po tebe na isto mjesto kao danas. - Glas mu je bio pribran. Poslovan. Tad se spustio do šapta. - I Brooke, sve me boli od ţelje za tobom, dušo. Duguješ mi pravu stvar i kanim je uzeti. Bjeţanje od mene neće ti pomoći, jer ja nikad nisam bio od onih koji odustaju. - Linija je utihnula. Spustio mi je slušalicu. Iako sam netom svršila, tijelo mi je još uvijek čeznulo za njim. Nikad ne bih pomislila da će me nešto ovakvo napaliti - ili njega. Ne zato što mi je bilo neugodno od lascivnih riječi. Nazovite me zadrtom, ali oduvijek sam smatrala da su takvi telefonski razgovori rezervirani za usamljene tipove u samotnim noćima daleko od praktičnosti internetske veze. Uvukla sam se u odjeću i napisala SMS. Nemoj se nadati. Nikad više neću spavati s tobom. Prsti su mi oklijevali iznad tipke “pošalji”, ali su na kraju pritisnuli “izbriši”. Zašto ga upozoriti, kad sam ga mogla pustiti da se krčka cijelu noć i nakon toga mu razmrskati nade. Nakon trika koji je upravo izveo na meni, drkadţija zasluţuje malo bola.
9 - Da nešto razjasnimo. Ţeliš se vratiti u Bellagio i ostaviti me ovdje posve samu? upitala je Sylvie uz krepki doručak koji se sastojao od omleta i narančina soka. Osim ţitarica i gotovih vafla, to je bilo jedino što smo Sylvie i ja znale pripremiti pa smo, naravno, uţivale u njemu kad god nismo mogle do najbliţeg kafića. Kimajući sam odloţila vilicu i odgurnula prazan tanjur u stranu. - Moram obaviti neke stvarčice. Ti moţeš što ţeliš. Idi u kupovinu, ljenčari uz bazen, aţuriraj status na Twitteru. - Facebooku. - Nakreveljila se je kao da sam idiotkinja jer to nisam zapamtila. - Znam da moraš nešto obaviti za starog. Mislila sam da mogu s tobom. - Bit će dosadno. - Nastojala sam zvučati uvjerljivo, i bijedno sam podbacila. - Radije bih da uţivaš, jer ovo bi trebao biti odmor. Radi što ţeliš. - A to je? Slegnula sam. Normalni ljudi obilaze znamenitosti ili leţe na leţaljci za sunčanje i čitaju neku knjigu. Sylvie je bila jedna totalno drugačija vrsta. - Odi u šoping u Milano. Nije jako daleko. Vraćam se oko sedam. - Nisam imala pojma što Jett ima na umu. Pretpostavljala sam ručak, u kom slučaju ćemo biti gotovi do sredine poslijepodneva, sat prije ili kasnije. - Baš bih i mogla. Oduvijek sam ţeljela posjetiti Milano. Milano je šoping prijestolnica Italije i u njemu ću napokon moći nabaviti jednu od onih svilenih marama i novu Pradinu torbicu. Sylvie je izgledala kao da će se onesvijestiti, a oči su joj se zacaklile kad je ušla u raj šopingholičara. U njezinim plavim očima gotovo sam vidjela Pradin logo. - Samo mi učini uslugu i nemoj otići s nekim frajerom. - Nisam tako glupa. Uzdahnula sam. - Znam. Nadala sam se da nisam ja ta koja čini pogrešku izlazeći s najseksi, najuvjerljivijim tipom kojeg sam poznavala. Već je bilo dovoljno loše što sam spavala s Jettom dok mi je bio šef. Ali izlazak s njim kao mojim bivšim šefom, koji je ujedno bio i najbolji ljubavnik u mom ţivotu, mogao bi biti gori. Mirisao je na neizbjeţnu nevolju. Taksist je parkirao ispred hotela. Platila sam i brzo izašla iz vozila, gotovo se spotaknuši o vlastita stopala kad sam opazila Jetta naslonjenog na njegov Lamborghini. Oči su mu bile skrivene tamnim naočalama zbog kojih mi je bilo nemoguće razabrati čita li novine u ruci ili me gleda dok prilazim. Srce mi je zalupalo malo jače, a jezik zapalucao preko najednom suhih usana, dok sam zurila u metar i devedeset čvrstih mišića. Izgledao je prokleto seksi u trapericama i crnoj košulji. Njegova gusta tamna kosa bila je sjajna i neposlušna. Pitala sam se je li se otuširao i zaboravio se počešljati prije no što je došao po mene. Zamislivši kako provlačim ruke kroz njegovu kosu i privlačim ga na sebe, zacrvenjela sam se toliko da mi se koţa zaţarila. Frajer je čisti grijeh. Tko god je izmislio tu riječ, mora da je to učinio misleći na njega. Kao na mig, naglo je okrenuo glavu u mom smjeru i lice mu je obasjao vragolast osmijeh. Sklopio je novine i ubacio ih kroz otvoreni prozor u automobil, a zatim se nehajno zaputio prema meni. - Bog, ja sam Jett Mayfield. - Uhvatio je moju ruku u veoma prisan stisak. - Ja sam onaj luđak koji te je sinoć nazvao. Kupio me je već s onim “bog”. Usiljeno sam se nasmiješila, moleći se da moje crvenjenje pogrešno protumači kao
početak opeklina od sunca. Sama pomisao na jučerašnji telefonski razgovor s njim i spoznaja da je zvuk njegova glasa dovoljan da popustim, nisu bile samo čudne - bile su neugodne i bolno glupe. Sad je pravo vrijeme da me zemlja proguta cijelu i da zauvijek nestanem. Moţda sam imala sreće pa je Jett bio pijan i ne sjeća se da ga nisam odbila. Da, to je moguće. Dogodile su se i neobičnije stvari. Ne budi glupa, Stewartova. Vidiš kako se cereka. Zna! - Što to radiš? - upitala sam nastojeći zvučati što nehajnije. - Okrećem novu stranicu, bez sjena prošlosti. - Namignuo je i isprepleo prste s mojima vodeći me do automobila. - Počinjem sve iznova. S tobom. - Ma nemoj? - Nasmijala sam se, nesposobna pogledati ga u oči. Ozbiljan prizvuk njegova glasa učinio me je nervoznom. - Izgledaš divno. - Poljubio me je u obraz i zadrţao se na njemu malo duţe no što je bilo potrebno. Kraljeţnicom su mi se razlili lagani srsi. - U Italiji ne kaţeš nedostaješ mi. Kaţeš “mi manchi”, kao da kaţeš da dio tebe nedostaje. Tako se osjećam, Brooke. Kad god nisi u blizini, osjećam kao da dio mene nedostaje. Tijelo mi je protresao vreli drhtaj i svaki milimetar mog tijela čeznuo je da ga dodirne. Već je dovoljno loše to što je seksi i strastven. Mora li biti i ljubazan? Ţeljela sam reći nešto duhovito. Ali kao i obično, u njegovoj blizini nisam mogla jasno razmišljati. Jett mi je s osmijehom otvorio vrata i ja sam sjela u automobil. Miris skupe koţe pogodio mi je nosnice. Nimalo me nije iznenadilo što ljudi zure u nas. Vjerojatno misle da smo neke zvijezde, što nije moglo biti dalje od istine. Barem u mom slučaju. - Kamo idemo? - upitala sam. - To je iznenađenje. - Okrenuo je ključ u bravi motora i pokazao na novine prije no što je izvezao automobil s parkirališta. - Pogledaj osmu stranicu. Novine su bile starije no što sam mislila, mnogo puta presavijene i izlizane, a naslovnica je na nekoliko mjesta bila poderana. Odmah sam okrenula osmu stranicu. U glavnom naslovu spominjalo se je otvorenje neke galerije. Malo niţe je bilo nešto o nekom dobrotvornom događanju s fotografijama pripadnika visokog društva u večernjim opravama i šampanjskim čašama u rukama. U zadnjem su se odlomku spominjale kupljene umjetnine te večeri. Datum je bio osmi svibnja 1991. - Ovo su stare novine. - Zbunjeno sam pogledala Jetta, ističući očito. - Ako malo bolje pogledaš, pokraj mojeg ćeš oca primijetiti mlađu verziju Alessandra Lucazzonea. To je njihova jedina zajednička fotografija. Ponovno sam promotrila fotografije. Iako su bile mutne, prepoznala sam Alessandra. Fotka mora da je bila snimljena prije smrti njegove supruge, mnogo prije no što mu je zdravlje propalo. Pogled mi je skrenuo s Alessandra na sredovječnog muškarca koji se nadvijao nad njim i prepoznala sam Jettovu četvrtastu bradu i samouvjeren osmijeh. Ispod fotografije nije bilo teksta - kao da njih dvojicu ne treba predstavljati. Samo slučajna snimka na nekoj zabavi visokog društva. - Gdje je ovo snimljeno? - U New Yorku. Prije više od dvadeset godina. - Davno. - Kad sam bio klinac, dolazili smo ovamo svako ljeto. Odsjedali smo u hotelima i obliţnjim vikendicama, dok prije deset godina nisam kupio vlastiti posjed na jezeru Como. Sve te godine, otac nikad nije priznao da poznaje Lucazzonea. A kad sam ga prije nekoliko tjedana upitao o tome, pravio se je da ga je upoznao tek kad je zaključio da bi kupnja Lucazzoneova posjeda mogla biti dobra investicija. - Što to govoriš? - Moj se otac i nadalje pravi da Lucazzonea poznaje samo deset godina. Ove novine -
pokazao je na novine u mojoj ruci - dokazuju da je njihovo poznanstvo mnogo ranijeg datuma. Samog sam sebe pitao zašto bi lagao o tome. - Kad si to otkrio? Uzdahnuo je. - Prije par tjedana, netom nakon što mi je otac rekao za onaj klub i da bi njegovo raskrinkavanje moglo naškoditi tvrtki, zamolio sam jednog tipa kojeg poznajem da malo istraţi. Ţelio sam saznati više. Naţalost, nije se moglo saznati mnogo. Pogled mi je ostao prikovan za njega dok sam razmišljala o njegovim riječima. Na kraju sam postavila ono pitanje koje mi se učinilo najsmislenijim. - Jesi li rekao ocu da znaš da laţe? - Nisam. - Zašto? - Zato što ne znam dovoljno, dobro? Moram znati s čime imam posla. Tko su ti ljudi. Kakav je to klub. Kao ni ja, ni on nije nikome vjerovao. Ugrizla sam se za usnu, krajičkom oka promatrajući Jetta. Snaţni mišići na rukama jasno su se vidjeli ispod košulje. Jednom je rukom drţao volan, drugu je poloţio o prozor. Mora da je osjetio moj pogled na sebi jer se je naglo okrenuo prema meni i namrštio. - Još uvijek mi ne vjeruješ, zar ne? - Pozornost je vratio na cestu, ali izraz njegova lica nije se smekšao. - Prokletstvo, Brooke. Rekao sam ti da ja nisam negativac. Odlučila sam ne odgovoriti jer je bio u pravu. Otkad sam saznala da mi je tajio stvari, teško sam mu vjerovala. Vidjeti ga kao negativca bila je glavna izlika koju sam koristila kako bih ga preboljela. Pomogla mi je da sačuvam distancu. Bez te izlike, moj mozak ne bi mogao drţati moje budalasto srce pod kontrolom. - Što misliš da se događa? - upitala sam. - Stvarno ne znam. - Kratko je oklijevao. - Moj otac ne govori. Činjenica je da se Lucazzone i on odavno poznaju, ali on to ne ţeli priznati. Jednom sam ga nagovorio da priča o klubu, ali navodno mu je pripadao prije nekoliko godina i više nije u njemu. - Moţda svi oni nešto skrivaju - trezveno sam predloţila. Jett je turobno kimnuo. - Da, to je i moja pretpostavka. Samo ne ţelim da to sranje na bilo koji način utječe na tebe. - Vidiš, baš sam o tome ţeljela razgovarati s tobom. - Lupnula sam prstima po bedru, odabirući riječi dok mi je srce sve više ubrzavalo od nebrojenih misli koje su mi se kovitlale glavom. - Stalno ponavljaš da sam u opasnosti. Ali nemaš nikakav dokaz. - Imam, Brooke. Tišina. Čekala sam da nastavi. Nije. - Kakav dokaz? Odmahnuo je glavom. - Ne ţelim te preplašiti. Daj molim te! - Zafrkavaš me? - prezirno sam breknula. - Shvaćaš li da me cijelo to tvoje sranje o tome kako me ţeliš zaštititi zapravo zastrašuje? Kao da me upozoravaš da je u mojoj kući netko ili nešto, ali mi ne kaţeš tko ili što, pa moja mašta slobodno luta po teritoriju iz hororca. - Okej. Znaš da sam ti spomenuo ţrtvu ubojstva koja je prije mnogo godina pronađena na Lucazzoneovu posjedu? Kimnula sam razmišljajući o groznoj priči koja se dogodila prije mnogo desetljeća. Ţrtva je bio Alessandrov ljubavnik - ili je to barem navodno tvrdio Marijin dnevnik. Zločin nikad nije istraţen i shodno tome, Alessandro nikad nije krivično gonjen. - Da, to nije bila jedina čudna stvar koja se dogodila - nastavio je Jett. - Brat i ja smo kao
klinci običavali gledati kuću. - Kimnula sam jer sam se sjetila da mi je to rekao. - Ponekad smo znali vidjeti starca kako izlazi. Zamijetili smo i da ga redovito posjećuju policajci. Smijali su se. Rukovali. Imam opravdanog razloga vjerovati da su i oni bili upetljani. Nije mi se svidjela ta informacija. Zaključila sam da bih u slučaju nuţde jednostavno mogla završiti traţeći pomoć od pogrešnih ljudi. Ovlaţila sam suhe usne i ponovila očito, jer su mi njegove riječi uporno odzvanjale u mozgu i morala sam ih čuti glasno izgovorene. - Misliš da je policija bila upetljana u taj klub? - Ne. - Jett je polako odmahnuo glavom, a pogled mu je postajao sve natmureniji. - Kad malo bolje razmislim, prilično sam siguran u to s obzirom da ono ubojstvo na posjedu nikad nije istraţeno. S pravim ljudima koji te pokrivaju, bilo bi lako nekoga ubiti i to prikazati kao nesretan slučaj. Mislim da se to doista dogodilo. - Muškarac prerezana grkljana i rasporena torza očito se nije sam ubio. - Točno - promrmljao je Jett. Dok je Lamborghini jurio uskom seoskom cestom podalje od grada, shvatila sam da još uvijek nemam pojma kamo idemo. - Kamo idemo? Raspoloţenje mu se je popravilo kad sam promijenila temu. - Budući da sam ja taj koji tebe vodi na izlazak, imam pravo sačuvati odredište u tajnosti, dok ne stignemo na njega. - Ne volim iznenađenja. - Znam, dušo, ali vjeruj mi, ovo će te raspametiti. Koţa mi je zabridila od seksualnog prizvuka u njegovu glasu. Temperatura u automobilu podigla se za nekoliko stupnjeva. Moţda zato što je rano poslijepodnevno sunce neumoljivo prţilo. Ili zato što je njegova desna ruka bila tako blizu moje da sam gotovo osjećala njegov dodir. Kako god, nisu mi se svidjeli trzaji iščekivanja koji su mi potresali trbuh i titrali među nogama. Na kraju smo izašli na čistinu. S visoke ceste, vidjela sam ogromnu površinu blistave vode i obalu. Uspravila sam se na sjedalu i izvila vrat kako bih bolje pogledala. U daljini su se pojavili prvi nizovi krovova, skupljajući se u neuredno klupko uskih zdanja i vijugavih ulica. - Je li ono Ligursko more? - Pokušavala sam se sjetiti talijanske geografije koju sam malo obnovila pri prvom putovanju u Italiju. - Ne, to je još uvijek jezero Como. More je na dva i pol sata voţnje odavde. Veoma je lijepo. Odvest ću nas jedan dan. Nas, Srce mi je preskočilo. Smišlja planove za budućnost - i ti planovi uključuju i mene. Znaš li plivati? - upitao me je pomaţući mi da izađem iz automobila koji je potom zaključao. Pogledala sam u njegove čarobne zelene oči. Nemoguće duge trepavice štitile su ih od jarkog sunca i činile da izgledaju nekoliko nijansi tamnije no inače. Zagonetne. Opasno seksi. Da. Zašto? - oprezno sam upitala. Zato što idemo na voţnju čamcem.
10 To što je Jett nazvao čamcem prije je izgledalo kao jedrilica od dvadeset metara s četiri luksuzne kabine, odnosno VIP kabine s ugrađenom kupaonicom u prednjem dijelu, kabine s dva kreveta s lijeve strane, kabine s dva kreveta s desne strane, i glavnom kabinom s kupaonicom u samome središtu jedrilice - ili je bar tako Jett objasnio. Nisam shvaćala ni pola od onoga što je govorio, ali trudila sam se pratiti njegovo oduševljeno brbljanje dopuštajući mu da mi sve pokaţe. Na ulasku u dnevni boravak, dio broda koji jedriličari nazivaju salon, prošli smo kroz prostranu kuhinju s desne strane broda s dovoljno mjesta za opuštanje, blagovaoničkim stolom od ulaštena mahagonija i kuhinjskim pultom gotovo dvostruko većim od mojega u New Yorku. Imala je granitni radni prostor, ugrađenu perilicu posuđa, keramičku ploču za kuhanje, hladnjak, mikrovalnu pećnicu i pećnicu - kao da bi je čovjek na brodu ikad trebao. Prvi sam put bila na takvom “čamcu” i prolazeći kroz sve kabine, morala sam se susprezati da ne zurim u skupo dizajnirano pokućstvo uglavnom beţ i smeđih nijansi. Na kraju smo se zaustavili u salonu i Jett mi je ponudio da sjednem na raskošni beţ kauč. Na suprotnom zidu bila je postavljena golema plazma i stereo sustav netom iz kataloga. Nastojala sam ne izgledati odveć zadivljena. Istini za volju, Jettov je čamac imao sve što bi čovjek ikad mogao poţeljeti: gomilu prostora, privatnost i više stvari no što je bilo u stanu koji sam u Brooklynu dijelila sa Sylvie. - Vau. Čovjek bi ovdje mogao i ţivjeti - rekla sam prelazeći jagodicama prstiju preko glatkog mahagonija bočnog stolića. - I ţivio sam prije četiri godine. Osjetila sam njegovu ruku na vratu, nakon čega mi je odmaknuo kosu i njegove su se vrele usne našle na mojoj koţi. Njegovi njeţni poljupci u meni su izazvali srse sladostrašća i zadrhtala sam od uţitka i natruhe bola negdje niţe od pupka. - Ţelio sam biti sam sa svojim mislima - šapnuo je. - Ovo je bilo savršeno mjesto za to. Jednom kad si ovdje, daleko od opresivnih ograničenja ţivota i posla, gotovo osjećaš miris slobode u zraku. Kao da si u nekom posve drugom svijetu. Trepćući sam odagnala iznenađenost. - Zar je ovo tvoj čamac? - Ne znam zašto sam se toliko iznenadila, kad je on imao dovoljno novca da kupi sve što poţeli. - Da, kupio sam ga kad sam finalizirao svoj prvi projekt. Bio je mnogo bolji od ţivota u kući s bratom i ocem. - Okrenuo me je prema sebi. Na njegovu se je licu vidjelo jednako oduševljenje kao i prije, ali raspoloţenje kao da mu je malo splasnulo, zbog čega sam zaključila da ţivot s njegovom obitelji nije bio kao iz bajke. - Zašto čamac? - uhvatila sam se kako pitam, ne mogavši odoljeti tom muškarcu i mogućnosti da mi se najzad otvori. Jett je slegnuo ramenima. - Zašto ne čamac? Budiš se sa suncem na licu, u zraku se osjeća miris vode i soli, a vjetar ti leprša kroz kosu. Nema vrata. Nema zvona koje će se oglasiti. Moţeš se jednostavno spakirati i otići, i nitko ne zna gdje si. Ţelio je pobjeći. Kao što sam ja pobjegla prije mnogo godina. Od svoje prošlosti. Od boli koja me nijedne sekunde nije prestajala proganjati. Ţeljela sam ga upitati od čega bjeţi. Međutim, nisam to učinila jer sam ţeljela da mi se otvori iz potrebe, a ne iz obveze. Podigla sam glavu i shvatila da me Jett još uvijek promatra, proučava, tamnih očiju zamagljenijih no prije. Toliko je briţno pazio da ništa ne oda o svojoj prošlosti, da mu se na kraju u izrazu lica sve vidjelo. Obično je bio nedokučiv. Nakratko sam primijetila da nije
onako zatvorena knjiga kakvom se je uvijek prikazivao, što je bilo dobro jer mi je pokazivalo da njegova bahata i savršena fasada nije ništa drugo osim krinke kojom štiti ono duboko zakopano u duši. Ovlaţila sam usne i prišla slici koja je visjela na zidu iza njega. Bila je to fotografija njegova broda i ispod nje natpis debelim tiskanim slovima: STIJENA. - Stijena? - pročitala sam kreveljeći se. - Je li to ime tvog broda? Nadam se da ga ne moram shvatiti doslovno. Nasmijao se, a na obrazima su mu se pojavile one njegove boţanstvene jamice. - Da. Ali ne brini. Nije ga lako potopiti. Čvrst je kao stijena, zbog čega je i dobio to ime. Izvila sam obrve. - Ne nazivaju li se brodovi obično po bivšim komadima? - U pravu si. - Zastao je i kimnuo, hineći da duboko razmišlja. - Što ako ti kaţem da nema bivših komada? Nikoga tko je ikad bio vaţan? Srce mi je tresnulo o ograničen prostor rebara. Teško je to povjerovati. A ipak, nešto u načinu na koji me je promatrao - mirno i ozbiljno - u menije izazvalo ţelju da povjerujem u svaku tu riječ. - Moţda ga i preimenujem - nastavio je. - Mislio sam da ga nazovem “Brooke”. Zvuči mnogo bolje nego “Stijena”. - Ozbiljno? - Nervozno sam se nasmijala gledajući ga kako mi se pribliţava i zaustavlja na samo nekoliko centimetara udaljenosti. - Zašto bih se šalio oko toga? Bio je prokleto ozbiljan. Vidjela sam to po odlučnom sjaju u njegovim očima koje su me netremice promatrale. Dah mi je zapeo u grlu. Ne zbog načina na koji me je gledao - s nekim intenzivnim magnetizmom zbog kojeg sam poţeljela dati mu sve što imam - niti zato što razmišlja da brod nazove po meni. Jedva sam disala jer sam shvatila da se ništa nije promijenilo. Ponašao se je kao da smo još uvijek zajedno, kao da nikad nismo prekinuli. Kao da je ozbiljno mislio zadnje riječi koje mi je uputio u New Yorku: Marim za tebe dovoljno da te pustim. Tehnički govoreći, doista me je pustio - pa pošao za mnom. Mari li dakle za mene? I ako mari, je li to dobro? Bih li trebala biti sretna zbog toga, pustiti vlastitim osjećajima da se razviju i vidjeti gdje bi me to moglo odvesti? - Moţda je prerano da brod preimenuješ po meni - polako sam rekla. Okrenuo je glavu, skrivajući izraz na licu. Na trenutak sam se pokajala zbog tih svojih riječi - dok nisam shvatila da postupam kako treba. Drţim ga podalje. Ne upetljavam se previše. - Što se događa kad nisi ovdje? Tko brine o “Stijeni”? - Bolno svjesna napetosti kojom je najednom počeo zračiti, pokušala sam skrenuti fokus sa sebe. Jett je pokazao na vrata, ne obazirući se na moje pitanje i prethodnu izjavu. - Slušaj, bi li me pričekala ovdje dok izvučem sidro? Vraćam se za minutu. Izvući će sidro? Ono, odjedriti sa mnom na brodu? Ti vrapca! U gadnoj sam nevolji. Zadnje što sam ţeljela bilo je biti sama s njim na luksuznoj jedrilici, okruţena blistavom modrom vodom s nikime ţivim na vidiku, ali svejedno sam se nasmiješila i odgovorila: Naravno. Nema ţurbe. Što to izvodiš, Stewartova? - Super - odgovorio je, a njegove oči otkrivale su da se zabavlja. - Na povratku ću nam uzeti nešto za piće. Rekao je to silno nehajno, kao da će nam donijeti kavicu iz kafića na uglu. Poznavala sam taj njegov blazirani ton i znala čemu obično prethodi. Nikad ne vjeruj frajeru s
juţnjačkim naglaskom, lijenim osmijehom i leţernim drţanjem, jer će ti se ušuljati u gaćice ni ne pokušavajući. Bijesna na samu sebe jer se nisam sjetila ni usprotiviti, osvrtala sam se naokolo čekajući ga. Vrata su bila otvorena i sa sofe na kojoj sam sjedila mogla sam zaviriti u glavnu kabinu. Prvo što sam zamijetila bio je golemi bračni krevet i mali okrugli sag na podu od ulaštene hrastovine. Plahte su bile boje mliječne čokolade, glatke i sjajne kao svila. Zamislila sam se kako sjedim na tom mekom krevetu. Vidjela sam se okruţenu svim tim jastucima i zamislila Jettove grube ruke na svojoj koţi, njegov posesivan jezik u svojim ustima dok se ljubimo i vodimo ljubav na svilenim plahtama, a ja ga poteţem za kosu dok ulazi u mene. Ţeludac mi se je sladostrasno stisnuo, a tijelo mi oblila vrelina koja se skupila u lokvi između mojih nogu. Dobro je da sam obrijala noge i odjenula najljepše donje rublje. Razdraţeno sam prostenjala. Zašto uopće razmišljam o tome? Pa ne ţelim spavati s njim. Nisam zato došla ovamo. Toliko sam bila zadubljena u misli, da nisam ni čula kad je Jett ušao. - Rekla si da si se zaklela da više nećeš piti alkohol pa sam nam donio ledenu kavu. Odloţio je ispred mene visoku čašu s kremastom smećkastom tekućinom i slamkom, a svoju zadrţao u ruci. Preplašeno sam ga pogledala. Lice mi se zaţarilo, djelomice zato što sam se stidjela svojih misli, a djelomice zato što sam znala da on zna. To je bilo posve očito po zabavljenu sjaju u njegovim očima i načinu na koji je ovlaţio usne, lijeno palucajući vrhom jezika po njima, sugerirajući svakojake nestašne igrice. Mučio me je, a nije me ni dodirnuo. - Ţelim ti pokazati jezero budući da bi mogla poţeljeti ţivjeti ovdje kad naslijediš imanje - rekao je. Ispruţio je ruku i isprepleo prste s mojima. Koţa mu je bila topla. Uspinjući se stubama, osjećala sam njegov pogled na svojoj straţnjici i morala zanjihati kukovima malo jače no inače jer sam ţeljela djelovati na njega jednako kako je on djelovao na mene. Uspeli smo se na palubu i nekoliko trenutaka zadrţali ondje uţivajući u čarobnom pogledu. - Ovdje provodim većinu vremena kad sam na brodu - rekao je. - Predivno je - šapnula sam shvaćajući da moje riječi ni pribliţno ne mogu izraziti ljepotu palube. Ukrašena smeđim pokućstvom od ratana koje se sastojalo od jednog dvosjeda s mliječno-bijelim jastucima, dugog stolića za kavu i bočnog stolića, bila je dovoljno velika za cijelu obitelj. Na pramcu je bilo mjesta za sunčanje za tri osobe, na krmi i uz upravljačku konzolu u kokpitu. - Pokrenimo ovu bebicu - rekao je Jett. Gledala sam kroz staklenu pregradu kako ulazi u kokpit i staje za upravljačku konzolu. Duge je prste ovio oko kormila i stručno pritiskao neku dugmad - a dugmadi je bilo u izobilju. Sve je izgledalo strašno zamršeno, ali je Jett djelovao kao da cijelog svog ţivota čini isključivo i samo to. Očito je znao što radi i ja sam se opustila. Trenutak kasnije, čamac je zapreo i mi smo se izvezli iz luke, isprva sporo pa sve brţe. Skljokala sam se na leţaljku i gledala bistru modru vodu oko nas dok smo se sve više udaljavali od obale i ljudi koji su šetali šetalištem. Na pučini, s valovima koji su se razbijali o jedrilicu i vjetrom koji mi je puhao kroz kosu, osjetila sam neki spokoj i sreću. Prvi put u ţivotu, osjećala sam se ţivom... i sigurnom. Kao da vjetar i voda mogu otplaviti svu bol i razočaranja proteklih deset godina. Kao da prošlost mogu ostaviti iza sebe i odjedriti u novu budućnost. A zbog Jetta koji je stajao samo nekoliko koraka dalje od mene cijelo je to iskustvo bilo još dublje. Povremeno su pokraj nas prolazili drugi čamci, a obala se je pretvorila tek u usku smeđu liniju u daljini. Tad je čak i ona nestala, i moj je um odlutao u sjećanja na Jettov duboki glas i grešno seksi oči.
“Stijena” je usporila - osjećala sam lagane vibracije motora. Shvativši da sam zacijelo zaspala, otvorila sam oči i zaškiljila na suncu nastojeći se prilagoditi blještavom svjetlu. Bili smo daleko na jezeru, bez ikoga na vidiku. Okruţeno planinama, to je mjesto izgledalo mirno i na osami, daleko od civilizacije. Motor je zapreo, a onda je sve uthinulo i jedrilica se je lijeno ljuljuškala na vodi. Shvativši da smo sad samo Jett i ja - na vodi, sami - uspravila sam se i pogledala prema pregradi. Njega nije bilo. Trenutak kasnije, osjetila sam njegovu prisutnost iza svojih leđa. Okrenula sam se i nasmiješila, a on me je nagradio lijenim cerekom. -Jesi li lijepo odrijemala? - Kako znaš? Nagnuo se je prema meni i odmaknuo mi s lica zalutali pramen kose. - Jer znam kako izgledaš kad se probudiš. Izgledaš seksi i bezbriţno, kao da si bila na nekom drugom mjestu. Osjetila sam kako mi obraze oblijeva rumen. - Seksi, ha? Sviđa mi se. Uvijek sam mislila da izgledam mrzovoljno. Seksi definitivno zvuči mnogo bolje. - Ti i mrzovoljna izgledaš seksi. - Ispruţio je ruku kako bi mi pomogao da ustanem i okrenuo me je obgrlivši me rukom, tako da su mi leđa bila priljubljena uz njegov trbuh. Priljubila sam se uz njegova prsa i izvila vrat prihvaćajući njegove usne kojima je istraţivao resicu mog uha. Koţa mi je bila topla - zapravo vruća - ne samo od sunca. - Koliko dugo voziš čamac? - upitala sam kako bih skrenula misli s napetosti koja se najednom osjetila u zraku. - Prvi sam tečaj poloţio prije šest godina, ali otac me je još kao klinca naučio osnove. - Baš lijepo - rekla sam, naslanjajući se na njega kako me ne bi prestao grickati. - U svakom slučaju, znaš što radiš. - Misliš li na čamac, ili ovo? - Zubima mi je strugnuo po koţi samo mrvicu grublje no što je bilo potrebno i ja sam zadrhtala od bola i uţitka. Zbog njegova milovanja bilo mi je teško ostati pribrana pa sam se odmaknula od njega i stala u stranu. - Dođi. Idemo unutra. - Nacerio se je i ispruţio mi ruku. Oprezno sam je promotrila, ne vjerujući mu baš da me neće zgrabiti u naručje i učiniti ono što smjera. - Neću te ugristi... ako ti to ne ţeliš - rekao je. - Zašto? Što je unutra? - Ledeni čaj? Voda? Sigurno si dehidrirala. - I jesam. Ali svejedno nisam vjerovala opasnom sjaju u njegovim očima. - Osim toga, unutra je hladnije. - Obećaješ da nećeš ništa pokušavati? - Znaš me. K vragu, da, znala sam ga. - Upravo zato ti i ne vjerujem kad smo sami. - Nasmiješio se je onim svojim osmijehom od kojega gaćice same padaju, zbog kojega bih uvijek poţeljela strgnuti odjeću s njegova boţanstvena tijela i oviti se oko njega. Je li to ponos u njegovim očima? Prostenjala sam, ljuta na samu sebe jer napuhujem njegov već ionako prenapuhan ego. - Nisam to mislila kao kompliment. Nisi baš bog seksa ili nešto takvo. - Hvala ti, dušo. Volio bih dokazati svoju vrijednost. Gospode. Zašto jednostavno ne začepim tu svoju gubičetinu? Lice mu je obasjao lijeni cerek i moj se je mozak načas isključio. Srdita, zakolutala sam očima i zaputila se preko palube i stubama do glavnog salona, sigurna da će on poći za mnom. Sjela sam na kauč i gledala kako nam on nalijeva dvije čaše vode iz hladnjaka. - Hvala – rekla sam kad mi je dodao jednu čašu i sjeo sučelice meni. Otpila sam
nekoliko gutljaja i odloţila čašu na stol ispred sebe, i previše svjesna njegovog prodornog pogleda. Kroz prozore se je vidjela blistava voda i njezino lagano ljuljuškanje ublaţilo je moju napetost, ali nedovoljno da bih u njegovoj blizini bila manje nervozna. - Ne znam nikoga tko posjeduje čamac, a još manje tko zna upravljati njime - priznala sam. - Mislim da je to stvarno fenomenalno. Postoji li još nešto što tajiš od mene? Nagnuo je glavu. - U upravljanju avionom nisam baš naročito dobar. Brat je mnogo bolji od mene, što je našeg starog silno ljutilo. Obojica su strašno natjecateljski nastrojeni i izazivali su me da ih pobijedim u svemu što bi ih zainteresiralo. Ah uvijek se radilo o ne naročito opasnim stvarima. Znaš, letenju, kockanju, lovu, sportskom padobranstvu... svemu ţivom. Mene su više zanimale druge stvari. Nasmijala sam se. On to ozbiljno? Ţeljela sam mu istaknuti da je sve što je spomenuo riskantno, ali odlučila sam time se pozabaviti kasnije. - Koje druge stvari? - upitala sam. Pribliţio mi se toliko da sam vidjela sitne boriće ispod njegovih očiju i osjetila slatku toplinu njegova daha. Prodornim pogledom pronašao je moje oči. - Neko me je vrijeme prala luda zamisao da radim kao tajni agent. - Zbunjeno sam izvila obrve, a on se je jače nacerio. - Znaš... lovac na glave. Trenirao sam borilačke vještine, sve one James Bond kerefeke koje vidiš na telki. Pridruţio sam se bandi. Tako sam se nosio s bijesom. - Mahnuo je rukom kao da to nije vaţno. Umalo sam se zagrcnula. - Čekaj malo. Prevrti. Jesi li rekao “banda”? Nakreveljio se je. - Tako nekako. Iako ne takvoj koja raspačava droge, a na kakvu vjerojatno misliš. Svi su rekli da imam probleme s autoritetom, što je valjda bila istina. Nikoga nisam slušao. Ni oca ni učitelje. Nikoga. - A kad kaţeš “lovac na glave”, pretpostavljam da ne misliš na traţenje najprikladnijih kandidata za neko radno mjesto. Odmahnuo je glavom, i nadalje naceren. - Vau. - Netremice sam ga promatrala zinuvši od čuda. Bilo je teško zamisliti Jetta profinjenog direktora jedne od najvećih i najuspješnijih tvrtki za prodaju nekretnina na svijetu - kako čini nešto opasno, ali svejedno sam mu bila sklona vjerovati. Dojmio me se kao loš momak čim sam ga upoznala i bila sam oduševljena što moje poznavanje ljudi nije onako traljavo kako sam oduvijek mislila. - Sad je to u prošlosti, ali ne mogu reći da se ponosim nekim svojim iskustvima. Odsutno me je pogladio prstima po podlaktici. Nije me gledao pa nisam vidjela izraz njegova lica, ali nije mi promaknula određena napetost u njegovu glasu. Nešto skriva. Nisam mogla točno odrediti što me je navelo na taj zaključak, ali znala sam da sam u pravu. - Svi griješimo, znaš. To je u ljudskoj prirodi - rekla sam. Po oklijevanju s kojim se je ugrizao za donju usnu, vidjela sam da ne ţeli otkriti ništa više, a to je bila prava šteta jer sam ja voljela slušati o njegovu ţivotu. Tako sam se osjećala povezana s njim. Moţda mi nije vjerovao dovoljno da sa mnom sve podijeli. Moţda bih inzistiranjem traţila previše prebrzo, a svaki ti ţenski časopis savjetuje da ne brzaš. Naravno, nisam ţeljela biti nametljiva - ona koja mora sve znati i na kraju postavlja glupa pitanja kao što je “o čemu razmišljaš?” ili “što misliš o nama?” Poznavala sam dovoljno ljudi koji su načinili tu pogrešku i iskreno sam ţeljela naučiti iz njihova iskustva. S vremenom će mi se povjeriti. Naţalost, ja sam njemu već rekla jednu od svojih najvećih tajni. Zato nije bilo šanse da mu dopustim da se izvuče ne rekavši mi jednu od svojih. Pošteno je da se otvori da
budemo kvit. - Zašto si odustao od takvog ţivota? - upitala sam. Prošlo je nekoliko trenutaka, a on nije odgovorio. Mislila sam da je moţda ljut jer sam si uzela za pravo inzistirati na temi o kojoj njemu očito nije ugodno govoriti. Tad se je okrenuo i pogledao me, a ja sam se lecnula opazivši bol na njegovu licu. Oči su mu bile duboke kao ocean i ispunjene tamom. Znala sam da je ovo trenutak kad će ili sve podijeliti sa mnom, ili se udaljiti od mene. - Upetljao sam se s pogrešnom ekipom i na kraju za njih činio strašno glupe stvari. Morao sam naučiti na teţak način... mogao sam ili u zatvor, ili dopustiti ocu da me novcem izvuče iz sranja. Otad sam se promijenio... - Utihnuo je, ostavljajući mi da ostatak protumačim po vlastitu nahođenju. Zračio je tako da je bilo jasno da se je dogodilo nešto loše. Zamislila sam ga kako se skriva, uništava, tuče, i tijelom su mi nagrnuli novi osjećaji - uzbuđenje, strah, napaljenost od spoznaje da je nekoć bio netko drugi. Ili moţda ni sad nije toliko drugačiji; samo to dobro skriva. U svakom slučaju, shvatila sam da se moje mišljenje o njemu nije promijenilo. - Volio bih da ti mogu reći više, ali nema smisla govoriti o nečemu što ne mogu promijeniti. Što samome sebi ne mogu objasniti - promrmljao je. - Svi imamo tajne. Moje su moţda gadnije no što sam voljan priznati, ali ne ţelim da o meni imaš gore mišljenje kaţem li ti što je bilo, jer moja je prošlost samo prtljaga koja je posljedica loših odabira i budalastih pogrešaka. Ne mogu poništiti što se dogodilo. Imao sam sreće i ostao sam ţiv, a to je jedino što je vaţno. Moţda ću ti jednoga dana reći više, kad budem siguran da te ništa neće otjerati od mene. Boljelo me je što on misli da ću ja pobjeći glavom bez obzira zbog onoga što je učinio, što god to bilo, ali shvaćala sam zašto to govori. Tajne se ne otkrivaju lako kad moţeš toliko mnogo izgubiti. - Što god da si učinio, to je sad prošlost. - Uhvatila sam ga za ruku i lagano je i ohrabrujući stisnula, pokazujući da ga ne osuđujem, kao što on nije mene osudio kad sam mu otkrila svoju prošlost. - Ljudski je griješiti. Uhvatio je moj pogled i nešto se je između nas dogodilo. Neko međusobno razumijevanje da je za mene bolje ne znati sve. Za nas. Za ono što bi se u budućnosti moglo razviti između nas. Nije mi smetalo ne znati. - I sama sam to prošla i shvaćam. - Primorala sam se blago osmjehnuti. - Hvala ti. - Njegov pogled prošao je kroz mene kao struja, probijajući me do same srţi. Palcem je pomilovao moje prste. Koţa mi je zabridila: snaţno, zamjetno, ali nevidljivo. Po tko zna koji put, zapitala sam se osjeća li našu povezanost. Bili smo dvije suprotnosti koje se privlače kao magneti. Ma koliko gaja odbijala od sebe i mrzila zbog boli koju mi je nanio, nisam mogla poreći da je sad dio mene. Kamo god pošla, on će biti ondje, zakopan duboko u mom srcu. I neću ga pustiti. - Na čemu? - Glas mi je bio hrapav. - Ništa nisam učinila. - Što mi vjeruješ. - Obujmio je moje lice i primorao me da susretnem njegov strastven pogled. Palcem je milovao moje usne, dodirom njeţnim kao otopljena čokolada. Poljubi me. Moje su ga oči preklinjale slijedeći zapovijed mog srca. - Oprosti, nepristojan sam. Jesi li gladna? - Prekidajući naš poseban trenutak, pustio me je i zaputio se prema kuhinji. Pratila sam ga pogledom. Proklet i on i njegova sposobnost da djeluje kao da ga ništa ne dira! Nakašljala sam se.
- Zapravo, umirem od gladi. Mogu li ti kako pomoći? - Prišla sam, nesigurna bih li trebala biti sretna ili razočarana jer smo se vratili na leţeran, površan teren. Otvorio je jedan ormarić i izvadio dva tanjura. - Već sam naručio. - Što ćemo jesti? - Stojeći na vrhovima prstiju, izvila sam vrat kako bih provirila preko njegova ramena i zamijetila sam veliki srebrni pladanj na pultu. Pritisnuo je jedno malo crveno dugme na grijalu hrane i odigao pladanj. Nosnice mi je pogodio miris pečenog mesa i povrća. - Nisi alergična na orahe, zar ne? U nadjevu bi ih moglo biti. - Stavljao je hranu na tanjure - meso, tjesteninu s rukolom, bijeli grah i pečenu ljutiku. - Koliko mi je poznato, nisam. A čak i da jesam, riskirala bih samo da ovo kušam. Miriše fenomenalno. Posuo je hranu nasjeckanim vlascem i nacerio se. - Boljeg je okusa nego što izgleda. Sjetila sam se onih nekoliko puta kad je kuhao za mene. Hrana nije samo izgledala dobro i bila još i ukusnija no što je izgledala - bila je nezaboravna. - Bolja nego kad ti kuhaš? Koja sam ja sretnica. - Čekaj, što je to bilo? - Pribliţio mi se. - Što? - Zakoračila sam nekoliko koraka unatrag dok mi se leđa nisu našla pritisnuta o nešto tvrdo. - Taj izraz na tvome licu. - Kaţiprstom je klizio niz moj obraz. -Je li to bio sarkazam? Ţeliš li reći da loše kuham? - Hinjenim mrštenjem jedva je uspijevao sakriti lijeni osmijeh, a sjaj u njegovim očima pokazivao mi je da se šali. Osjetila sam da se smjer našeg razgovora promijenio. Kopao je dublje, traţio odgovor na pitanje koje je samo njemu bilo poznato; igrao je neku igricu. Ugrizla sam se za usnu razmišljajući o svojim mogućnostima. Mogla sam se praviti da mi se to ne sviđa i izloţiti opasnosti da ga povrijedim, jer to sigurno nije bio odgovor koji je očekivao. Ili sam mogla pristati na njegovu igru. K vragu, bila sam i više no raspoloţena za igricu. I onda što, Stewartova? Otvorit ćeš mu se samo kako bi na kraju ponovno bila povrijeđena? Naglo sam udahnula i pogledala njegove predivne oči. Stojeći tako ispred mene, izgledao je golem, dominantan. Ali imao je i neku krhkost zbog koje sam shvatila da nije onoliko zastrašujući kako mi se prije činio. - Moţda. - Nagnula sam glavu, nudeći mu slobodan pristup svom vratu. Prstima je kliznuo niz moje ruke i zaustavio ih na mojim bokovima. Teško sam progutala slinu i ignorirala drhtaj kojim je moje tijelo odgovorilo na njegov dodir. Ţeli me. Silno me ţeli. Sad i ovdje. Vidjela sam to po tome kako su me njegove oči proţdirale. I ja njega ţelim. I to gadno. Zašto jednostavno ne popustiti? Samo jednom. - Dakle, gospođice Stewart, ako vam se moj zadnji pokušaj kuhanja nije svidio, svejedno ćete morati otrpjeti i moj sljedeći. - Oči su mu postale tamnije zelene. U zraku se osjećala seksualna napetost i donji dio mog tijela ponovno se stresao kao oparen strujom. Ti bokca. On neće odustati. A moja odlučnost polako slabi. Reagirajući nagonski, projurila sam pokraj njega prema palubi, ali bio je brţi. Podigao me je u naručje, prebacio preko ramena i odnio do kauča. - Prestani. - Sa smijehom sam se slabašno pokušavala osloboditi. - Tvoj napad apsolutno je nedobrodošao.
- Napad, je li? - Spustio me je na kauč i smjestio se među moje noge dok se nije našao na meni, priklještivši mi ruke iznad glave. Usnama je potraţio moje, jedva me dodirujući. Oklijevajući. Draškajući. Tako blizu, a svejedno predaleko. - Reci. - To je rekao tiho, ali zamijetila sam naredbu u njegovu glasu. - Što? - Da ti se sviđa moje kuhanje. - Predivne usne izvile su mu se u jedva zamjetnu naznaku osmijeha. - Uh... strašno je... - Zastala sam, puštajući ga da se krčka još malo duţe - ... dobro. Jako mi se sviđa. - Ponovi. Čini mi se da sam te pogrešno čuo. - Osmijeh mu je bio samodopadan, u očima mu se je ljeskao nestašluk. - Slasno je. Najbolje koje sam okusila. - Nisam govorila samo o kuhanju i on je to znao. - Stvarno? Najbolje koje si okusila? - Zapalucao je jezikom preko usana i na njima ostavio primamljivo vlaţan trag. Kimnula sam, nesposobna izbrisati glupi osmijeh s lica. - Tad ću te pustiti da se izvučeš... zasad, gospođice Stewart. Pomaknuo se je na meni i čvršće mi stisnuo zapešća pribliţivši usne mojima. Nijemo smo se promatrali, jedno drugome dajući obećanje kojemu nisu trebale riječi. Gledao me je s toliko topline i strasti da nisam morala zaroniti duboko u njegovo srce kako bih znala što osjeća. Nikad u ţivotu nisam bila tako sretna, i u tom sam trenutku shvatila da čak i da ga ţelim povrijediti, i da mi se za to ukaţe prilika - nikad to ne bih mogla učiniti. Ljubav je kad bi radije sam bio povrijeđen nego povrijedio onoga koga voliš. Jettove usne njeţno su okrznule moje i moj je ţeludac zalepršao dok sam očima upijala tamno more njegovih šarenica. - Nadam se da ne očekuješ uljudnost jer umirem od gladi - šapnuo je onim seksi tonom zbog kojeg su njegove riječi zazvučale kao da ne govori o hrani. Prestani čuti dvostruko značenje u njegovim riječima, Stewartova! Hrana mi zvuči kao super zamisao. Dopustila sam mu da mi pomogne da se uspravim i sjela sam za stol gledajući kako on donosi naše tanjure. Djelovao je kao da se malo promijenio. Kao da mu je s ramena nestao teret. Prihvaćajući se ručka, nasmiješila sam mu se. Bila sam sretna što ga vidim tako sretnog i to je bilo jedino vaţno.
11 Vrijeme je prošlo prebrzo. Nakon onog našeg neobičnog ali prisnog trenutka i ručka koji je bio fenomenalan, vratili smo se na palubu i leţerno razgovarali. S Jettom je bilo lako razgovarati, što je bila jedna od mnogih stvari koje su mi se na njemu sviđale. Bilo je teško vjerovati da je samo nekoliko godina stariji od mene. Ogromno iskustvo u putovanjima i poznavanje svijeta davali su drugačiji dojam. - Jesi za još ledenog čaja? - Napunio mi je čašu ne čekajući odgovor. Hvala. - Pogled mi je odlutao na bistru modru vodu i sunčevo svjetlo koje se zrcalilo na njoj u milijun faceta. - Znači, ozbiljno to shvaćaš? - upitao je. - Što? - Svoj alkoholni celibat. Kimnula sam i otpila gutljaj čaja. - Da. Veoma ozbiljno. - Moţda ne zauvijek, ali sad sam se namjeravala drţati te odluke. Napiti se s Jettom u blizini bilo je zadnje što sam ţeljela, između ostaloga i zato što ne bih bila odgovorna ni za što što učinim ili kaţem pod utjecajem alkohola. Osim toga, trebala mi je bistra glava da iznova procijenim našu situaciju. Otpio je gutljaj svog ledenog čaja, očima ni načas ne napuštajući moje. Po načinu na koji su mu se kutovi očiju namreškali, vidjela sam da će ponovno početi očijukati. Nagnuo se prema meni poloţivši laktove na stol. Nogom je dodirnuo moju i ja sam postala i odveć svjesna koliko blizu jedno drugome sjedimo. - Jesi li razmišljala da ponovno radiš za mene? - Glas mu je bio zaigran, ali osjetio se ozbiljan prizvuk. - Zašto bi to ţelio? - iznenađeno sam upitala. - Zato što te ţelim u blizini. Dobar smo tim. Ovo potonje bilo je istina, a uz to je zvučalo primamljivo imati ga u blizini većinu dana. Ali postojalo je toliko mnogo razloga protiv da nisam znala odakle bih započela. Kao prvo, bili smo odveć emotivno upetljani da bi naš odnos bio profesionalan. Osim toga, tu je i drugi najbolji razlog: prošlo iskustvo. - Prošli put nije prošlo baš najbolje - zamijetila sam. - Pošteno. Ali oboje smo naučili iz svojih pogrešaka. Jesmo li? - Trenutačno nemam nikakvih planova. Ţelim ne brzati, vidjeti u kom će se smjeru stvari razvijati. - Pod stvarima sam mislila na nas. Na posjed. Na Alessandra. Trebalo mi je vremena da odlučim što ću sa svojim nasljedstvom, gdje ću ţivjeti, što ću učiniti sa svojim ţivotom. - Uskoro ću otvoriti novo radno mjesto. Plaća je dvostruko veća od one koju si imala kao moja osobna asistentica, a nadgledala bi projekte kao vođa projekata i ujedno imala duţnosti moje osobne asistentice. Smatraj to promaknućem s povišicom plaće. Mogli bismo putovati zajedno, upoznati se. Naravno, ako ne ţeliš, poštovat ću tvoju odluku. - Razmislit ću. - Izbjegavala sam njegov prodoran pogled. - Ali hvala na ponudi. – Doista sam to mislila.
Slegnuo je ramenima na onaj svoj neodređeni način koji mi je govorio da su ga moje riječi pogodile više no što pokazuje. Istini za volju, Jett je upravljao jednom od najcjenjenijih tvrtki za prodaju nekretnina na svijetu i bilo bi glupo ne prihvatiti njegovu ponudu - u smislu karijere. Ali budem li radila s njim i svakodnevno ga viđala, samo ću se još ţešće zaljubiti u njega. - Imam nešto za tebe. - Prišao je kokpitu i vratio se s jednom bijelom kutijom koju mi je pruţio, rukama dodirujući moje. - Što je to? - Otvori je. Razmotala sam kutiju i podigla tanki papir otkrivši dvodijelni bikini od triko tkanine. Izvukla sam grudnjak i nisko rezane gaćice i podigla ih prema suncu, diveći se skupom kroju i ljeskanju srebrnkaste tkanine. Bio je to jedan od onih luksuznih dizajnerskih kupaćih kostima kakav sam oduvijek ţeljela, ali si ga nisam mogla priuštiti. - Rekla si da ti je bijela omiljena boja pa sam mislio da ćeš se moţda ţeljeti preodjenuti, postane li prevruće. - Provukao je prste kroz tamnu kosu. - Pre... - Umalo sam se zagrcnula. - Predivan je. Nisi trebao. - Jedini dar koji sam od nekog tipa ikad dobila bio je privjesak za ključeve i šalica s natpisom “rođen da budem lijen”. Ali nisam ostala bez daha zbog dara. Dah mi je oduzela činjenica da me je uistinu slušao u onom kratkom razdoblju koje smo u prošlosti proveli zajedno. Boja je bila savršena, a i veličinu je pogodio. Ili je pretraţio moju ladicu s donjim rubljem da sazna moju veličinu, ili je imao mnogo iskustva sa ţenskom odjećom. Iako se opcija broj jedan činila nekako ljigavom, svakako mi je bila draţa od opcije broj dva. - Nadam se da ti se sviđa. - Sviđa mi se. Hvala ti. - Potisnula sam poriv da se podignem na noţne prste i njeţno ga poljubim u obraz. Vraćajući grudnjak natrag u kutiju, sjetila sam se Sylvieina upozorenja. Ovako ţive bogataši koji nikad ne moraju brinuti oko novca. Shvatila sam da je naš odnos najmanji od mojih problema. Iako sam nasljednica velikog imanja, moje se nasljedstvo temelji na sretnoj slučajnosti. On se, pak, rodio kao bogati nasljednik. Odrastao je u bogatstvu, naviknut na ovakav način ţivota i trošenje milijuna na stvari koje mu nisu potrebne. Mogao je kupiti sve što ţeli. Ţene su mu se bacale pred noge, spremne podastrijeti mu se za novu haljinu ili cipele. Iako sam voljela misliti da sam drugačija, znala sam da on moţda neće tako misliti prihvatim li njegov dar. Muškarac koji je tako moćan i seksi kao Jett lako moţe zamijeniti stare stvari - i ljude - novima. Nisam ţeljela završiti kao jedna od njih zato što me on ne poštuje. - Što ne valja? - U izrazu Jettova lica odraţavala se je zabrinutost i ja sam shvatila da sam malo predugo zurila u kutiju. -Jesam li kupio pogrešnu veličinu? - Ne, nije to. Samo... - Glas mi je zapeo. - Jette, zašto sve ovo činiš? - Nastojeći kontrolirati drhtanje u glasu, ustala sam i prišla ogradi. - Zašto činim što? Osjetila sam da stoji iza mene, ali nisam se okrenula. - Ako te imanje više ne zanima, zašto me izvodiš i ugađaš mi? - šapnula sam. - Zato što volim lijepe stvari i mogu si ih priuštiti. - Njegova je izjava zvučala više kao pitanje, i samo potvrdila ono što sam već znala o njemu i njegovu načinu ţivota. Odmahnula sam glavom i kratko se nasmijala. - Dakle, to činiš za svaku ţenu jer si to moţeš priuštiti? Pomislivši na njega s drugim ţenama umalo sam povratila. Nisam iskompleksirana, ali nisam ni budala da ne bih shvatila da nemam ništa čime bih se pohvalila, ništa zbog čega bi njegovi bogati prijatelji zadivljeno zadahtali i nazvali me trofejnom ţenom - ili što već glazbenici, glumci i druge slavne osobe kaţu za svoje cure i ţene. Muškarci kao Jett uz sebe
imaju ţene s novcem ili poloţajem; izgledom ili slavom. Ja nisam imala nijednu od tih kombinacija i to me je mučilo. Mislila sam da je zainteresiran za mene zbog ţelje da se dočepa Alessandrova posjeda. Sad kad smo to razjasnili, što to Jett vidi u meni, a ja ne? Njegova ruka smjestila se je na moja kriţa i njeţno ih masirala, kao da ţeli umiriti meteţ u meni. - Ne, ne činim to za svaku ţenu. Jednostavno mi se sviđaš. Govoriš ono što misliš. S tobom je lako prisno razgovarati, a to je teško naći. Okrenula sam se i on je dlanovima obuhvatio moje lice, primoravajući me da ga pogledam. Oči su mu bile duboke kao jezero oko nas. - Iskrena si i pametna. Zanimljiva si jer imaš nešto što mnoge nemaju: šarm, duh i veliko srce. I seksi si. - Usne su mu oklijevale nad mojima, a moja se je utroba divlje uskomešala od iščekivanja. - Ali menije najvaţnije da si odana. Znam da me ne bi izdala. Jesam li odana? Nikad ga ne bih izdala? Vjerojatno. Ali jesu li te osobine dovoljne da zadrţe muškarca kao on? Lagani povjetarac gurnuo mi je neposlušnu kovrču u oči. Podigla sam ruku da je odmaknem, ali Jett je bio brţi. Koţa mi je sladostrasno zabridila od njegova dodira, podsjećajući me koliko je moje srce proţeto njime. Nije prirodno pasti, i to tako gadno. - Kad dosegneš vrh, jedini put je dolje - promrmljala sam. - Ti si moj vrh i ne ţelim se strmoglaviti u dubine koje me čekaju kad prekinemo. Prošlo je nekoliko sekundi prije no što je odgovorio. Moţda ti misliš da ja ţelim što drugi ţele, ali to nije istina. Ja traţim stvari koje su vaţne. Stvari koje mogu zauvijek zadrţati i cijeniti. Mislim da si ti, Brooke, ţena koju bi bilo glupo pustiti da ode. A u vremenu koje će doći, to je vrednije od svega što ti moţda drţiš vaţnim. Puls mi se ubrzao kad je njegov dlan kliznuo niz moju kraljeţnicu stresavši mi trbuh. Toliko sam mu silno ţeljela vjerovati da me je boljelo. Ali i moji roditelji su se voljeli, ali se tata svejedno ubio i ostavio majku s tolikom rupom u srcu da je čak ni ja, kao njezina kći, nisam mogla ispuniti. - Rekao sam ti već jednom i reći ću ti ponovno - tiho je nastavio. - Ne ţelim nekoga tko je savršen jer ni ja nisam savršen. Ţelim nekoga tko je stvaran; nekoga tko me nadopunjuje, a ne nekoga tko me čini cjelovitim. Moja odlučnost je slabila. Osjetila sam to po načinu na koji je moje slabašno srce radosno uzviknulo, a noge zaprijetile popustiti pod mojom teţinom, odašiljući me ravno u njegove spremne ruke. Ili raj - što god naleti prije. Mislim da je i Jett to primijetio jer me je privukao k sebi i zarobio, tako da se nisam mogla osloboditi čak ni da sam ţeljela. - Ako ti to išta znači, još uvijek ţelim biti s tobom i znam da i ti ţeliš biti sa mnom šapnuo je. - Pusti da se dogodi. To je bila istina - i zbog toga sam ga mrzila, voljela, ţeljela, i ujedno ţeljela da nestane. Toliko mnogo oprečnih osjećaja, ţelja i potreba. Toliko mnogo straha. Ne zbog njega, nego zbog mene - straha zbog dubine mojih ţelja i osjećaja i gadnog pada koji me čeka izgubim li slučajno vlast nad sobom. - Što kaţeš? - Usnama je pronašao moje, uzimajući od njih odgovor koji je ţelio. U glavi mi se je vrtjelo, srce mi je vrištalo, ali tijelo je znalo što ţeli. Bilo je vlaţno i spremno za njega. I on je to znao. Ja sam to znala. Podigao je ruku i obujmio mi glavu. Usne su nam se okrznule. Ljubeći me, oteo mi je ne samo dah, nego i zadnji preostali zid mog dvorca. Za promjenu, sve je kliknulo na svoje mjesto. U njegovu naručju osjećala sam se kao kod kuće.
12 Priljubljen uz mene, Jett je mirisao čudesno - raskošno i zemljano, jestivo, onako kako bi muškarac i trebao mirisati. Kratkom me bradom grebuckao po koţi zakopavši lice u moj vrat, lickajući me i grickajući, draškajući. U maglici poţude koja mi je zastirala um, shvatila sam da je seksi da ti slina poteče na usta i namjeravala sam okusiti svaki njegov dio, ţelio on to ili ne. Sudeći po njegovu dahtanju i ljeskanju njegovih zelenih očiju koje kao da su potamnjele usprkos jarkim sunčevim zrakama koje su se odraţavale u njima, i on je itekako bio raspoloţen. - Hajdemo unutra. Ţelim ti učiniti mnogo zločestih stvari - šapnula sam mu u usta. - Ne mogu toliko čekati. - Glas mu je bio dubok i promukao, i odraţavao je moju vlastitu ţelju. I oh, onaj njegov naglasak! Morala sam ga pitati o njemu... čim završimo. Uspijem li se sjetiti. Jer sad teškom mukom sve kontroliram, od svoje zadahtalosti do srca koje kao da mi ţeli iskočiti iz grudi. Nikad ranije miris i glas nijednog muškarca nisu dopirali ravno do mojih gaćica kao što su to činili njegov miris i glas. Kao svaka ţena, i ja cijenim duboki štropot, ali Jettov je bariton boţanstven. Poţudno bih zadahtala čim bih ga čula. A o njegovim sanjivim očima i slasnom tijelu bolje da i ne počinjem. Naglo sam udahnula i dopustila da njegov jezik savršeno precizno prodre u moja usta, a njegovo me je lickanje i grickanje ţarilo po cijelome tijelu kad me je pritisnuo čvršće o ogradu i raširio mi noge jednim pokretom koljena. Bradavice su mi otvrdnule od dodira njegovih znalačkih prstiju, a strast se je skupila u lokvi među nogama. - Jette. - Ustima je prigušio moje stenjanje. Nastavio me je milovati kroz tanku majicu i suknju. Već u sljedećem trenutku, majice više nije bilo, a grudnjak mi je bio otkopčan. Dojke su mi se razlile u njegove spremne dlanove, ţeljne da budu milovane i dobiju njegovu nepodijeljenu pozornost. Usnama je napustio moje i krenuo naniţe. Zatvorila sam oči, zabacila glavu i prepustila se predivnom osjećaju koji je u meni budio njegov grubi jezik draškajući osjetljivu koţu mojih dojki. Njegovi neumorni prsti počeli su mi gnječiti dojke dok je usnama mučio moje bradavice, grickao ih, lickao i sisao - sve odjednom. U glavi mi se je zavrtjelo od raznih osjeta koji su mi preplavili tijelo, i prostenjala sam nešto neodređeno, što je zvučalo kao “još”. Volim seksi zvukove koje proizvodiš kad si napaljena, dušo. Moţeš li to ponoviti? -Još - šapnula sam. Osjetila sam sporo stezanje u dnu trbuha, vrelinu u klitorisu kad su se moja osjetila probudila od senzualnog uţitka koji su njegova usta pruţala mojim dojkama. Preplavili su me ti oćuti i poţeljela sam preklinjati ga da... Prestane? Nastavi? Nisam mogla odlučiti. Prostenjala sam kad su Jettova usta kliznula niz moj trbuh, a njegov jezik zaronio u moj pupak, napredujući prema unutrašnjoj strani mojih bedara.
- Podigni nogu - rekao je podiţući mi suknju do struka i spuštajući mi gaćice do gleţnjeva. Iskoračila sam iz njih, savila koljena i oslonila se stopalom o ogradu, izlaţući vrelo spolovilo njegovu dodiru i poţudnom pogledu. - Kako si lijepa i vlaţna. - To je rekao tiho i promuklo - sa ţeljom koju sam i sama osjećala. Tad su se njegove usne našle na meni, njegov jezik u meni, lickao me je i prodirao kroz moje vlaţne usmine. Isprva polako, pa brţe, zastajući samo kako bi palucnuo jezikom po mom osjetljivom klitorisu, još me više mučeći. S usana mi se oteo jecaj kad me je protresla struja i spolovilo mi se stisnulo od ţelje za njim. Spustila sam pogled i oči su nam se spojile u onom drevnom jeziku seksa koji ne poznaje nijednu riječ - samo slatke oćute koji te cijelog preplave. Nastavi li me mučiti, svršit ću. Ali nisam ţeljela svršiti - ne još. - Jebi me. - To nije bila molba; bio je to zahtjev. I Jett je to znao jer me je odmah pustio. Nacerio se, uspravio i zarobio moja usta strastvenim poljupcem. Na njegovim usnama i jeziku osjetila sam okus vlastitih sokova i to me je još više napalilo. Negdje na periferiji uma, zamijetila sam njegove ruke između naših tijela dok je skidao traperice i spuštao gaće. Pomilovala sam ga, ţeljna pruţiti mu uţitak kakav je on meni pruţio, ali njegovo nabreklo, tvrdo spolovilo već je bilo između mojih nogu. Podigao me je i pritisnuo leđima o ogradu te ušao u mene jednim brzim pokretom. Zastenjao je cijelom se duţinom zabivši u mene. Ulazio je i izlazio iz mene dugim, grubim pokretima. Moje se je spolovilo stezalo oko njega dok je bujao u meni i zadahtala sam od uţitka, gotovo svršila iznenadivši se njegovom veličinom. - Još, dušo? Jettove su oči prodirale u mene tako intenzivno da sam osjetila kako se krhki zidovi mojega srca drobe pred njegovim nogama. Tako je lijep, tako savršen u poţudi prema meni, da sam poţeljela zauvijek ostati u njegovu naručju s njegovim udom u sebi. Tijela su nam se spojila i zajedno smo zaplovili onkraj vremena i prostora, utapajući se u međusobnoj ţelji. Sve je bilo samo oćut - uzbudljiv i zahtjevan i slatko bolan - kad su se naše duše sudarile, a naša vlaţna tijela ponovno srela, i znala sam da tek što nismo postali jedno. Zaronio je glavu u moj vrat i osjetila sam njegov vreli dah na koţi; šaputao je koliko sam lijepa, koliko me silno ţeli. Sklopila sam oči na blještavo jarkom suncu i mišićima rodnice stisnula njegov tvrdi ud. Pulsirao je u meni i disanje mu se ubrzalo, dajući mi na znanje da će brzo svršiti. Zadnji put zadrhtavši, predala sam mu se dok se cijelo moje biće razmrskavalo oko njega u milijun dijelova. Nejasno sam osjetila njegovu ruku na klitorisu dok se trzao u meni, jednom, dvaput, s mojim imenom na usnama i drugom rukom u mojoj kosi. Klitoris mi je proparao uţitak netom prije no što me je preplavilo njegovo vrelo sjeme. Tijela su nam se stapala dok smo zajedno svršavali. Nakon nekog vremena koje mi se činilo kao cijela vječnost, podigao me je u naručje i odnio u spavaću sobu. Uz njeţan miris plahti i opojan miris vođenja ljubavi koji nam se zadrţao na koţi, zaspala sam u Jettovu zagrljaju.
13 Glavu sam naslonila na prozor Jettova skupog automobila, a koţa me je peckala novim obećanjem opeklina od sunca od našeg vođenja ljubavi na palubi jedrilice. Još samo trideset minuta i ponovno ću biti u svom normalnom svijetu, daleko od Jetta, a već sam osjećala kao da mi nedostaje - iako je sjedio tik pokraj mene i upravljao automobilom seoskim cestama laganom brzinom. Sunce je zalazilo i bojalo nebo tamnim nijansama crvene, brončane i mjedene boje. Nebo će se uskoro smračiti i na njemu će izaći mjesec i zvijezde. To mi je najdraţi dio dana onih nekoliko minuta između dana i noći, kad više nije dan, a još nije noć. Bila sam spremna za svoj sljedeći “prvi put” s Jettom. - Jesi li umorna? - upitao me je, pogledavši me krajičkom oka. Kimnula sam i uzvratila mu osmijeh. - Malo. Hvala ti na izlasku. Bilo mi je super. - I meni. Volio bih to ponoviti. - Namignuo je i pozornost vratio na cestu. Obrazi su mi se zaţarili na njegovu insinuaciju. - Jedrilica je fenomenalna. Nije čudo da toliko vremena provodiš na njoj. - Glasno sam se nasmijala, razmišljajući koliko je zacijelo divno ţivjeti na brodu. Biti bezbriţan. Činiti što god ti se prohtije. - Kad odlučiš što ćeš s posjedom i sve bude obavljeno, odjedrit ćemo na tjedan dana rekao je Jett. - Moţda čak proputovati cijeli svijet, odnosno njegova mora. - Zvuči genijalno. - Zavalila sam se na naslon sjedala i načas zatvorila oči, uţivajući u Jettovoj prisutnosti. Bilo je tako dobro biti blizu njega, s njim. Jedva sam čekala da provedemo još vremena zajedno i upoznamo se. Ono, da stvarno saznam sve o njemu, uključujući i njegovu najdraţu boju, nade i ţelje, noćne more i što mami osmijeh na njegovo savršeno lice. Nisam ga mogla samo pitati a da ne ispadnem previše ljubopitljiva i znatiţeljna, pa mi je preostajalo samo navesti ga da govori. - Pitao si me znam li plivati - započela sam. - Znam, ali voljela bih naučiti roniti. Kad sam bila mlađa, sanjala sam da ţivim ispod vode među koraljima i ribama, što je čudno jer se bojim utapanja. Kladim se da ti znaš roniti s bocama. Ovlaš je pogledao u retrovizor i pritisnuo papučicu gasa. Nije baš podroban odgovor ili zanimanje kakvom sam se nadala. Uhvatila sam se za naslon za ruku i razmislila o drugom pristupu. - Čega se bojiš? - Nisam siguran. - Glas mu je bio pomalo odrješit. Okej. Njegova iznenadna šutljivost oteţavala je smisleni razgovor. Okrenula sam se i pogledala ga, ali on je ponovno bio usredotočen na cestu. - Jette? - Njeţno sam mu dodirnula ruku kako bih skrenula njegovu pozornost. Namrštio se, ali se nije okrenuo. - Da?
- Jesi li umoran? Ili radije ne bi razgovarao? Jer, ako ne ţeliš razgovarati, ne moramo. Nastojala sam da mi glas zvuči što nonšalantnije. Svi su frajeri ponekad čudni, nisu li? Ako mu treba malo prostora, mogu mu ga dati. - Ne. - Odmahnuo je glavom, ponovno skrenuvši pogledom prema retrovizoru. Oprosti, dušo, trenutačno sam malo rastresen. Vjerojatno ga ne zanimaju moje dosadne priče. Naravno, kao ţena, sklona sam zauvijek klepetati pa sam odlučila malo ga oraspoloţiti. - Još uvijek moram itekako razmisliti što ću s posjedom, ali ţelim da znaš da ozbiljno razmišljam o tvojoj poslovnoj ponudi. - Zaškiljila sam prema njemu. Lice mu je bilo napeto od namrštene usredotočenosti na cestu. Između obrva pojavila mu se duboka bora. Povišica plaće zvuči super i oduvijek sam ţeljela biti menadţer tima. To mu je bio mig da ţelim ponovno raditi s njim. Mislila sam da će mu se svidjeti. Nije odgovorio. Koji je sad vrag? Namrštila sam se. Takvu reakciju nisam očekivala. Nikad ga nisam vidjela ovako tihog. Nešto sa njim nije u redu. - Ţeliš li da uključim glazbu? - upitala sam. Promijenio je brzinu i automobil je pojurio. Srce mi je zalupalo u grudima. Iako je promet bio slab, pokraj nas je prošlo nekoliko automobila, od kojih su neki jedva uspjeli ostati na svojoj strani ceste. Mišići Jettovih ruku napeli su se drţeći volan, a pogled mu nije napuštao cestu. - Uspori! - Moţda on voli opasnu voţnju, ali ja je ne volim. - U redu je, dušo - mirno je odgovorio. - Molim? Ne! Uspori. Koji se vrag događa? Kratka stanka, pa: - Ne ţelim te preplašiti, ali mislim da nam je netko za petama. – Njegove riječi odjeknule su mi u mozgu. - - Kako to misliš? U automobilu smo. Da, i netko nas prati - polako je odgovorio. Promeškoljila sam se na sjedalu. - Ne. Ne okreći se. - Okej. - Drhtanje mog glasa otkrilo je nelagodu koja mi je ščepala srce. Pogledala sam u retrovizor uz suvozačko sjedalo i srce mi je zalupalo u grudima, jureći brţe od automobila. - Iza nas je bilo jedno vozilo, ali ne preblizu - ne kao u akcijskim filmovima. Nije bilo moguće da nas itko proganja. U Italiji smo, ne u nekom holivudskom filmu. - Jesi li siguran da samo ne ide u istome smjeru? - Devedeset i devet posto sam siguran. Nekoliko puta sam skrenuo, prošao nekoliko sela, a još uvijek je iza nas. - Ponovno je provjerio u retrovizoru. - Moţeš li zapisati broj registarske tablice? Njegov mirni ton, koji me je valjda trebao umiriti, samo me je učinio još nervoznijom. Iščeprkala sam mobitel iz torbice i upisala brojeve i slova koja sam uspjela razabrati u retrovizoru, proklinjući sitne tipke zbog kojih je tipkanje drhtavim prstima bilo prava noćna mora. - Da nazovem pomoć? - upitala sam i sjetila se da, čak i da znam broj telefona, ne govorim ni riječ talijanskoga. - Sve je pod kontrolom - odgovorio je. - Samo zapiši broj tablice. Dok sam spremala broj, automobil iza nas pribliţio nam se punom brzinom, sustiţući nas. Trideset metara, deset, dva, pola - sve u nekoliko sekundi.
- Gospode Boţe, Jette. Pazi! - vrisnula sam čas prije no što se taj automobil zabio u naš, gurnuvši nas toliko da ja poletim na sjedalu. Motor je zagrmio kad su naši progonitelji ubrzali ne bi li nas pretekli. Jedan kratki trenutak, vozili su gotovo usporedo s nama, zamračenih prozora kroz koje ništa nisam vidjela. - Sranje! - Jett je nagazio gas i pojurio. Zarila sam prste u naslon za ruke i prigušila vrisak kad se automobil iza nas ponovno zabio u nas, nastojeći nas izbaciti s ceste. - Ubit će nas. - Iskrzano sam disala. Nisam to rekla iz straha; znala sam. Jednostavno sam znala da ćemo umrijeti. - Nema šanse! – Jett je pritisnuo papučicu gasa do daske i naši su progonitelji malo zaostali iza nas. Stigli smo do uskih cesta koje su vijugale planinama. Jett je malo usporio kad smo skrenuli u prvu okuku. - Gas, gas, gas! - vrisnula sam kad je drugi automobil ponovno ubrzao, pokušavajući nas sustići. Svaka nada da moţda nismo meta raspršila se je kao dim. - Što ćemo učiniti? - Plitko sam disala. - Jesi li vezana? -Jett je zaškiljio na cestu vozeći nas uzbrdo. Automobil iza nas nije odvratila ni loša cesta, ni strmi kameni zid na vozačkoj strani, ni rub iza kojeg se nalazio strmoglavi bezdan na suvozačkoj strani. - Da. - Suspregnula sam dah. - Čvrsto se drţi. Cesta ispred nas kao da se je suţavala i stapala u jednu prometnu traku. Pri brzini kojom smo se vozili, zavoji su vijugali kao prijeteće zmije. Posve sam zaboravila na njih. Više me je zabrinjavala jednosmjerna cesta s jedva dovoljno prostora zajedno vozilo, a kamoli dva. Zaškripala sam zubima i dlanom pritisnula srce, moleći se da prema nama ne dolazi nijedan automobil, u kom slučaju nikako ne bismo uspjeli stati na vrijeme. Sudarili bismo se, razbili i umrli. Dragi Boţe, čuvaj nas. U dnu grla formirao mi se vrisak, ali zvuk se nije probio. Ščepao me je smrtni strah, gušio me, i jedino što sam mogla bilo je čvrsto se drţati. Gospode, oh Gospode - ponavljala sam u sebi dok je Jett manevrirao okukama, svaki put maksimalno trzajući volanom, svaki me put odašiljući u pakao kad bismo se pribliţili rubu ceste s moje strane. Nisam se mogla ni osvrnuti, jer svaki put kad bih pogledala u retrovizor, mogla sam se usredotočiti samo na bezdan ispod nas. Sudari li se onaj drugi automobil s našim, strmoglavit ćemo se stotinama metara u ponor. Ili zabiti u liticu. - Dušo, jesi li dobro? - Jettov je glas bio iznenađujuće miran usred oluje. - Izvući ćemo se. Kako? Još uvijek su iza nas, došlo mi je da vrisnem, ali iz mog je grla izašao samo slabašan jecaj. Bila sam paralizirana od straha i to nije bilo ni pribliţno kao u filmovima. Znojila sam se, automobil je pretjerano rikao, i jesu li to rupe ispod naših guma? Osjećala sam svaku kvrgu; osjećala sam teţinu automobila; i nije bilo šanse da čovjek u takvoj situaciji ostane pribran, opušten i smiren. Automobil je jurio - dovoljno da preletimo preko ruba izgubi li Jett nadzor nad volanom na samo jednu nanosekundu, ili ne uspori li dovoljno u pravi čas. Međutim, on je vješto upravljao kroz svaki taj snomorični zavoj. Nema šanse da bi itko uobičajeno vješt voţnji to ikad mogao. Već sam vidjela kako dva policajca kucaju na vrata moje majke i prenose joj vijest da sam mrtva, i naslov “Prebrzo vozeći, američki se par razbio na slikovitom odmoru u Italiji” i nakon njega riječi “tragična nesreća”. Sirota Sylvie sebe će kriviti. Poznavajući je, vjerojatno
će kriviti i Jetta, misleći da me je on namjerno pokušao ubiti. Ţivot je tako nepošten da sam poţeljela vrisnuti. - Drţi se - rekao je Jett. Otvorila sam oči i tek sam tad postala svjesna da sam ih u nekom trenutku zatvorila. Pribliţavali smo se novom zavoju na opakoj cesti u pakao, nakon kojega se činilo da cesta ponire. Stigli smo na vrh planine i sad idemo nizbrdo. To je to. Ovdje moj ţivot završava - ali ne prije no što mu kaţem što osjećam. - Jette, moram ti nešto reći. - Pokušala sam ostati smirena, što je bilo nemoguće jer mi je glas drhtao, a udovi se zaledili. - Ne sad, dušo. - Glas mu je bio samouvjeren, pribran. Skrenuli smo i on je ţestoko nagazio kočnicu. Glava mi je naglo poletjela i vratom mi se razlila oštra bol. - Što to radiš? - Vrisnula sam kad je on otkopčao svoj pojas. Drugi automobil nije se vidio, ali bila sam sigurna da je još uvijek iza nas. Sve se dogodilo tako brzo, sumnjala sam da je prošlo više od nekoliko sekundi. Desnom je rukom obgrlio moje sjedalo i okrenuo se kako bi bolje vidio dok je punom brzinom jurio u rikverc, okrećući volan kao luđak. Već u sljedećem času, bili smo na uskoj sporednoj cesti koju dotad nisam primijetila. Nije bila asfaltirana i jedva da je bila više od obične staze za trčanje. Grmlje je strugalo po automobilu dok smo prolazili njome. Vjerojatno je na privatnom posjedu, ali koga je briga? Jett je zaustavio automobil i ugasio svjetla pa mi pokazao da budem tiha. Suspregnula sam dah osluškujući. Nakon nekog vremena, čula sam zvuk motora i nakon toga je projurio jedan automobil, nesvjesan našeg skrovišta. Ţivi smo! Ali nisam imala osjećaj uspjeha. Naglo sam se okrenula prema Jettu, a ruke su mi se toliko tresle da sam poţeljela zaplakati. Nagnuo se prema meni i ovlaš mi pomilovao obraz, posve smiren. Osim napetih mišića i stisnute čeljusti, nije bilo ničega što bi ukazivalo na bilo kakvu nervozu, kao da nas do prije samo nekoliko sekundi nitko nije slijedio. Traţio nas. Pokušao nas ubiti. - Bit ćeš dobro, dušo. - Jettove usne priljubile su se uz moje u njeţnom poljupcu, a onda se je odmaknuo i pokrenuo motor. - Znam što radim. Prije no što sam ga uspjela zamoliti da ne krene, da jednostavno ostanemo skriveni - jer nisam mogla podnijeti novu voţnju kao na vrtuljku - vratili smo se na glavnu cestu i pojurili u smjeru iz kojega smo došli. - Prenoćit ćemo u hotelu - rekao je. - Bolje je da noćas budemo zajedno. - Okej - šapnula sam, a zvuk se jedva probio iz mog grla. Nisam mu se usprotivila. Sumnjala sam da bih to mogla, čak i da sam ţeljela. Tijelo mi se zaledilo od šoka. Iz ošamućenosti me nije uspjela prenuti ni kvrgava cesta ni Jettova bezumno brza voţnja. Dok smo se vozili do sljedećeg grada, pogled mi je ostao prikovan uz retrovizor, stalno provjeravajući, stalno se moleći da nas nitko ne slijedi. Čak i kad je Jett parkirao automobil na parkiralištu za hotelske goste, nisam se prestajala osvrtati preko ramena. Jett me je morao voditi, a njegove njeţne riječi nisu posve dopirale do mog mozga. Tek nakon što smo se prijavili na recepciji i našli daleko od one ceste i zlokobne scene proganjanja, shvatila sam da mi je spasio ţivot. Dok sam se odmarala na hotelskom krevetu, činilo mi se da mi treba cijela vječnost da se probudim iz svog komatoznog stanja, ali nakon nekog vremena moje srce i um vratili su se u ţivot i stvarnost. Moţda je to bilo zbog Jettovih snaţnih ruku oko mene koje su me smirivale i udahnjivale mi njegovu snagu dok mi je njeţno ljubio čelo. Uzeo nam je sobu za jednu noć i kao i obično, odabrao je najskuplji mogući hotel tvrdeći da smo u njemu sigurniji. Nisam bila baš uvjerena u to.
- Nemaš zašto brinuti. Gotovo je. Sigurna si, dušo - šapnuo je i gurnuo čašu vode u moje još drhtave ruke, nijemo me nukajući da je popijem. Primorala sam se otpijati male gutljaje i progutati ih, iako mi je grlo još uvijek bilo stisnuto. Uzeo je polupunu čašu iz moje ruke i odloţio je na stolić uz krevet. - Moram preparkirati automobil. Hoćeš li biti u redu ostavim li te samu na nekoliko minuta? Kimnula sam. - Ne izlazi iz sobe i ne otvaraj ako netko pokuca. Brzo se vraćam. - Ustao je, ali je oklijevao. Uputila sam mu hinjeni osmijeh ohrabrenja. - Idi. - Istinu govoreći, nisam ţeljela biti sama, ali Jettov automobil nije baš bio uobičajen. Naši bi ga progonitelji uočili s milje udaljenosti. Nevoljko je otišao. Naslonila sam se na jastuke, ali nisam se usudila zatvoriti oči. Napeto sam osluškivala svaki neobičan zvuk. Osim aparata za led u hodniku koji je jednom zabrujao, sve je bilo mirno kao u grobnici. Nakon kako mi se činilo cijele vječnosti, Jett se vratio. - Trebali bismo nazvati policiju - predloţila sam. - Ne. Ne moţemo. Previše je opasno. - Legao je uz mene i odmaknuo mi zalutali pramen kose s lica pa me privukao u zagrljaj. Udišući njegov miris, priljubila sam se uz njegovo toplo tijelo. Sjetila sam se da misli da je policija umiješana u onaj klub i shodno tome suglasila sam se da odlazak na policiju moţda nije dobra zamisao. - Znaš li tko su bili oni ljudi? - upitala sam. - Sutra ću to pokušati saznati. Po načinu na koji je to rekao, zvučalo je kao da su mogućnosti brojne, iako je trag bio prilično očit: naslijedila sam posjed koji je nekoć bio okupljalište čudaka. Samo što nisam shvatila da je ubojstvo nasljednice njihov način rješavanja problema. Zašto se ljudi jednostavno ne mogu naći i razgovorom riješiti probleme, po mogućnosti uz kavu i kolač, a ne ponašati se kao majmuni koji traţe rat i nastoje nas ušutkati slanjem u grob prije vremena? Nalaktila sam se i pogledala Jettovo lijepo lice. - Klub je, zar ne? - Mmh. - Izbjegavao je moj pogled. - Moram nazvati Sylvie. Ni u ludilu. - Rukom me je obgrlio oko struka i prikovao na mjestu. - Zapravo, isključi mobitel. - Moram je upozoriti. Odmahnuo je glavom. - GPS se moţe pratiti. Neka ti mobitel ostane isključen. Prkosno sam podigla bradu. Sylvie je moja najbolja prijateljica. Uvukla sam je u ovo sranje. Ako joj se nešto dogodi, nikad si neću oprostiti. - Brooke, slušaj me. Krenuli su na tebe i obratiš li joj se, moţda joj naude kako bi došli do tebe. Ton njegova glasa bio je ozbiljan, naglašavajući upozorenje u njegovim riječima. Oni. Progutala sam knedlu u grlu. Jett se uspravio i čučnuo ispred mene. Stisnuo mi je ruku i pogledi su nam se sreli. - Brooke, znam da se bojiš - mirno je rekao. - Ali moraš mi vjerovati. Sylvie će biti dobro. Poslat ću joj SMS u tvoje ime da zna da se nećeš vratiti kući. I poslat ću nekoga da nadzire kuću. Ostat ćemo ovdje samo noćas. Pravit ćemo se da se ništa nije dogodilo. A sutra ću se za sve pobrinuti.
Kako, poţeljela sam upitati. On ne zna tko su ti ljudi. Nemamo pojma odakle početi. - I praviti se da se ništa nije dogodilo? Zabrektala sam. Nema šanse. Moţda bih mogla zaboraviti onaj automobil koji nas je naganjao i biti zahvalna što smo još uvijek ţivi. Ali nema šanse da bih iz misli ikad mogla izgurati slike naših bliskih susreta sa smrću, ni beskonačne mogućnosti onoga što bi se moglo dogoditi nama - ili Sylvie. Noćna mora nije završila samo zato što smo pobjegli. - Ništa se nije dogodilo. Nitko nije ubijen. - Jettovi prsti masirali su napete mišiće mojih ramena. Njegov me je dodir malo pomalo smirivao, dok nisam osjetila kako valovi straha polako jenjavaju. - Sigurna si i to je jedino vaţno - šapnuo je. Gospode, voljela sam taj glas. Priljubila sam se uz njegove ruke i pogledala ga. - Gdje si naučio onako voziti? Trepnuo je jednom, dvaput. - Molim? - Licem mu je preletjeo izraz zbunjenosti, kao da to moje pitanje nije očekivao. Njegova me je reakcija zainteresirala. - Ne znam nikoga tko vozi kao ti. Osim mog bivšeg, ali on je prošao dugu obuku. - Bivšeg? - Naglo je izvio obrve. Je li ljubomoran? Usred te situacije koja je bila nadrealna, nasmiješila sam se jer je to nenadano mrštenje bilo neprocjenjivo. Jett i ljubomora? Tko bi to ikad pomislio? Nije mi bilo nalik spominjati bivše veze, ali nešto mi je govorilo da Jett neće odustati. Da, moj bivši je profesionalni trkač. - Kad si... - Davno je završilo. - Mahnula sam rukom.- Prije mnogo tjedana. - Tjedana? - Na čelu mu je zatitrao jedan ţivac. Sjeo je na krevet, ali je pazio da me ne dodirne. Sad je bio ljut. - Jette, to je gotovo. Čak i nije bila prava veza, ništa ozbiljno. - Uhvatila sam ga za ruku. - Nije bilo ono pravo. To je bila istina. Sean nije ţelio obvezu. Nisam je ţeljela ni ja. Imali smo povremenu vezu, kao prijatelji s povlasticama - s više povlastica nego prijateljstva. - Ništa mi nije značilo. Nisam ga voljela - šapnula sam. - Ne bi se mogao nadmetati s tobom čak ni da ţeli. - Izraz njegova lica malo se je odobrovoljio. - Ja sam bolji ulov, je li? Nestašno sam ga udarila šakom, očima moleći njegove prekrasne usne da se nasmiješe. - Drago mi je da sam prekinula s njim. - To je dobro čuti jer te ţelim cijelu za sebe. Ovila sam ruke oko Jetta i prislonila glavu na njegova široka prsa u nadi da ću mu zagrljajem prenijeti veličinu svojih osjećaja prema njemu. Njegova napetost još uvijek je bila opipljiva i stotinu je neizgovorenih pitanja visjelo u zraku. Ali osjećala sam i njegovu nevoljkost da započne besmislenu raspravu i bila sam mu zahvalna na tome. - Usredotočimo se na sadašnjost. - Prstima sam klizila niz njegovu bradu. Usprkos kratkim dlačicama, koţa mu je svejedno bila meka pod mojim jagodicama. Mirisao je tako dobro, tako muţevno, da sam zauvijek mogla biti s njim i samo njim. - U pravu si. - Zavalio se na jastuke i privukao me na sebe. Opustila sam se u njegovu utješnom zagrljaju, ali ono pitanje me je još uvijek peklo u mislima. - Onda, Jette, gdje si naučio onako voziti? - Prstima sam se oprezno igrala s dugmadi njegove košulje. - I nemoj reći da si to naučio na satovima voţnje, ili nekom tečaju, jer sama obuka nije dovoljna. Ono što sam ja vidjela je iskustvo, i to mnogo iskustva.
Razdraţeno je uzdahnuo. Provukao je ruku kroz kosu, oklijevajući, kao da razmišlja koliko bi mi rekao. - U pravu si. U ţivotu sam svašta činio. Podigla sam se na lakat i pokušala dokučiti smisao njegove zagonetne izjave proučavajući govor njegova tijela, što je bilo teško jer je leţao na leđima s rukama ispod glave i zurio u strop bezizraţajnih očiju. - To si već ranije rekao - potaknula sam ga. - Bavio sam se ilegalnim utrkama - promrmljao je, ponovno oklijevajući. - Okej - ponovno sam ga potaknula. - Nisu kao one koje vidiš na sportskim kanalima, Brooke. Nema nikoga tko će provjeriti tvoj automobil i promijeniti ti gume. Utrkivali smo se za novac i ugled, uglavnom u golemim skladištima i na parkiralištima. Ponekad vani po mirnim ulicama ili brdskim cestama. Zaškiljio je promatrajući me i oči su mu zasjale. Osjećajući vaţnost onoga što mi je kanio reći, suspregnula sam dah, ne usuđujući se pomaknuti ili dodirnuti ga kako se ne bi predomislio i ponovno zatvorio. - To je počelo nakon... hm... otac me je izbacio kad mi je bilo šesnaest godina. - Zašto je to učinio? - Otkad je majka otišla, zamjerao sam mu, znaš, iskušavao sam njegov autoritet i oglušavao se na njegovo zahtijevanje poštovanja, a nikad se doista nije ponašao kao otac. Moja sklonost sukobima s njim pred drugim ljudima dovodila ga je u nezgodan poloţaj. Stalno je ponavljao da svojim ponašanjem dovodim u opasnost njegovu tvrtku pa sam odlučio postupati upravo suprotno od onoga što je ţelio. I na kraju me je izbacio. Ţivio sam s prijateljima, od kojih su mnogi bili stariji od mene. Oni su se pobrinuli da ne vrludam ulicama i naučili me voziti i tući se, i tako je sve započelo. Činjenica da meni moj vlastiti ţivot nije ništa značio učinila me je hrabrim i lakoumnim, nepokolebljivo odlučnim da pobijedim. U određenom trenutku, bio sam ovisnik o adrenalinu. - Misliš na tučnjavu kao kung fu? Nasmijao se. - Da pogodim. Mislila si na Brucea Leeja? Nacerila sam se. -Prije na Jackieja Chana. Nekoć sam ga oboţavala. - Ne doslovno, nadam se. - Svrdlao me je pogledom. Tako divnim. Tako dubokim. – Nisam se time bavio profesionalno. S rukavicama, zaštitom za glavu. Seksi, seksi, seksi! Je li temperatura upravo narasla do neba? Ili sam se sva uţarila od slika koje su mi prolijetale glavom? - Zvuči grubo - rekla sam. - Da. - Kimnuo je. - Izravan tjelesni kontakt jest grub. A ti? - Nije mi promaknuo njegov nagli pokušaj da promijeni temu. Ţeljela sam čuti više o njegovoj prošlosti. Ţeljela sam to tako silno da me je boljelo, ali znala sam da pritiskati ga nije pravi način. Ne s muškarcem kao što je Jett. - Jesi li voljela sport? - Nije odustajao. On to ozbiljno? Je li me ikad pogledao? - Hm. - Nasmijala sam se. - Nekoć sam plivala i trčala, dok mi nisu narasle ove sise. - Sudeći po tvojim sisama, dizala si utege... - Pogled mu je odlutao na moje dojke i zaustavio se na njima. Nije se ni pravio da ne zuri. - Koji si ti drkadţija. - Šaljivo sam ga lupila šakom. - Upravo suprotno. Mislio sam to kao kompliment. Ali samo da budem siguran da ne griješim, smijem li ih dodirnuti? - Nacerio se je onim svojim osmijehom od kojega gaćice
same padaju, a zbog kojeg bih uvijek poţeljela da mi čini zločeste stvari. Dlanovima je obujmio moje dojke i milovao ih palcem kroz tanku tkaninu majice i grudnjaka. Bradavice su mi smjesta iskočile, a tijelo mi je protresao uţitak. - Ne smiješ. - Pljesnula sam ga po ruci i odgurnula je, hineći da to ne ţelim, ali odavalo me plitko disanje. Jett se je otkotrljao na leđa i privukao me na sebe. Koljenom mi je raširio noge i smjestio ga između njih, njeţno trljajući moje spolovilo. Prigušila sam stenjanje osjetivši kako se vlaţim. - Pobrinuo sam se da nam rezerviram sobu s jacuzzijem - šapnuo je. - Ţeliš li ga iskušati? - Glas mu je bio natopljen senzualnošću i nebrojenim obećanjima uţitka. - Mogli bismo naručiti večeru i nakon toga si priuštiti desert. Ti izaberi. Što god ţeliš, ja sam za. Rukom mi je kliznuo niz trbuh i stisnuo me ispod košulje, vrelim me usnama ljubeći po vratu. Prostenjala sam. - Bez alkohola. - Misliš da je to jedini način da te odvučena u krevet? - Njegovo promuklo smijuljenje odjeknulo je kroz mene i zadrhtala sam od ţelje. Očito nije. - Ja sam za - šapnula sam. - Učinimo to.
14 Okrugli jacuzzi bio je dovoljno velik za nekoliko ljudi - iako mi se pomisao da bi nam se netko mogao pridruţiti nije činila primamljivom. Za mene je jedna osoba bila i više no dovoljna. Gledala sam kako se Jett polako razodijeva, sa svakim pokretom otkrivajući sve više svog slasnog tijela. Tad je stajao ispred mene samo u donjem rublju koje je skrivalo njegove impresivne intimne dijelove. Dok se nadvijao nada mnom sa svojih metar i devedeset, njegova me je visina i plašila i očaravala. Tetovaţe su me i privlačile i napaljivale. Osjetio je moj pogled na svojoj muškosti i duboko seksi uzdahnuo, a taj je zvuk provibrirao donjim dijelom mog trbuha. Znala sam što slijedi i uzbudila me je pomisao da ću ga vidjeti posve nagog. Jedva sam čekala da ga se dočepam. - Da ti pomognem - šapnuo je i počeo me razodijevati sporim, ali odmjerenim pokretima, očima ne napuštajući moje. Tim grešnim očima koje bi mi uvijek zapalile cijelo biće. Povukao mi je majicu preko glave i zatim otkopčao suknju, ni najmanje ne ţureći, iako ja nisam bila naročito strpljiva. Stojeći ispred njega u gaćicama i grudnjaku, kliznula sam rukama niz njegov torzo. Prstima me je čvrsto uhvatio za bradu i primorao da ga pogledam. - Seksi si, Brooke, ali sad ti ne mogu dati što ţeliš. - Zašto? - Glas mi je bio promukao ali zaigran, pretvarajući se da ne znam da govori o seksu, dok sam rukama i nadalje milovala njegova naga prsa. Zastenjao je kad sam prstima kliznula juţnije i protrljala jasno vidljivu nabreklinu ispod njegovih bokserica. - Zar se već predaješ? - Ne - tiho je prosiktao. - I trebala bi prestati prije no što se predomislim. - Moţda ne ţelim da se predomisliš - zaprela sam, i nadalje milujući njegov ud. Gotovo sam zaskvičala od uţitka kad je počeo rasti pred mojim očima. - Moţda je ovo upravo ono što trebam. - Ne, dušo. - Odmahnuo je glavom i načas zatvorio oči. Lice mu je bilo utjelovljenje ţelje, ali ţestoko se borio protiv nje, što je mene i razbjesnilo i oduševilo jer sam voljela izazov. Ponovno je otvorio oči i pogledao me tako odlučno da sam znala da ću se morati bolje potruditi. - Dosad smo se fokusirali samo na seks-šapnuo je. - Danas ti ţelim pruţiti romantiku jer je ovo naš prvi sluţbeni izlazak. Čini sve naopako! Moje je tijelo ţudilo za njim. Nisam imala ništa protiv da ga poševim na našem prvom sluţbenom izlasku. Kad malo bolje razmislim, već smo to učinili, ali to je bilo samo predjelo. - Ah, naš prvi izlazak. - Glasno sam se nasmijala. - Mislim da si mi priuštio izlazak koji neću zaboraviti dok sam ţiva.
- Misliš ili si sigurna u to? - Usta su mu se izvila u čaroban osmijeh. Ţeljela sam provući prste kroz njegovu neposlušnu kosu i usisati njegovu donju usnu, grickati je i draškati tako da me preklinje za milost. - Kidnapirao si me na brod i zatim si mi spasio ţivot. - Kliznula sam rukama ispod njegovih bokserica i spustila ih, otkrivajući njegovu velebnu erekciju. Pogled mi se je zalijepio za njegov ud i s iščekivanjem sam oblizala usne prije no što ga uzmem duboko u usta. - Brooke, prestani me tako gledati. - U njegovim je riječima bilo upravo dovoljno upozorenja da se zahihoćem, ali ne i da skrenem pogled. - Što bih više mogla poţeljeti od jednog izlaska? Mislim da tvoj trud zasluţuje nagradu. - Ovila sam prste oko njegove muškosti i zadrţala ih na njoj. - A sad znam gdje početi. - Ne seksom. Moţeš mi se oduţiti na drugi način – šapnuo je. Ţeljela sam istaknuti da ne smatram da mu išta dugujem. Istini za volju, sviđala mi se pomisao da mu ugodim. Napaljivala me je. Ovlaţila sam se već razmišljajući o tome, zamišljajući ga prepuštenog na moju milost i nemilost. - Kako? - Jagodicama prstiju prelazila sam po njegovu nabreklom spolovilu dok mi on nije zaustavio ruku i spriječio me da ga milujem ili mu činim išta drugo zbog čega bi popustio. - Mogla bi naučiti roniti sa mnom. Nisi li rekla da si to oduvijek ţeljela? - Mislila sam da ne slušaš - odgovorila sam, iznenađena što se on sjeća mog monologa u automobilu. - Stvarno dobro voziš. Jesi li se uopće bojao dok su nas oni ljudi ganjali? Nisi izgledao ni najmanje zabrinut. Usne su mu se ponovno iz vile u nestašan osmijeh. Kroz poluspuštene vjeđe, nisam znala je li to zbog mojih komplimenata ili zato što mi je spuštao gaćice niz bedra i provjeravao koliko sam vlaţna za njega. - Ne, Brooke. - Zelenim je očima okrznuo moje dojke i zaustavio ih na uskoj traci dlačica među mojim nogama. Iako me nije dodirivao, umalo sam ga osjećala među nogama i to me je iščekivanje izluđivalo. - To nije bilo ništa u usporedbi sa strahom koji sam osjetio kad si otišla. Ništa neće nikad nadmašiti tu maglu prepasti u koju sam upao kad sam shvatio da bih mogao zakasniti... a trebao sam ti vjerovati od samog početka. Dah mi je zapeo u grlu. - Nisi znao. Povjerenje se treba zasluţiti, zar ne? - tiho sam upitala. - Da. - Glas mu je bio njeţan kao povjetarac. - Brooke, ne ţelim te više nikad izgubiti. Bilo mi je teško pustiti te. - Otkopčao je moj grudnjak i bacio ga na hrpu odjeće pod našim nogama. Rukama mi je obuhvatio dojku i masirao je i štipkao tako da su me obuzeli topli srsi. Usnama je kliznuo niz moj vrat na ramena, i ostao ondje, a ja sam osjećala njegov dah na svojoj koţi, vrtoglava i od njegova dodira i od njegovih riječi. - Htio sam što je najbolje za tebe, ono što sam mislio da će te usrećiti, iako se to mene nije ni najmanje ticalo... ali pustiti te čak i nije bilo najteţe. Suspregnula sam dah promatrajući ga, pozorno slušajući da mi ne bi promaknula nijedna riječ jer sam ovaj trenutak ţeljela zauvijek pamtiti. - Najteţe je bilo priznati da te moţda više nikad neću vidjeti. Shvatiti koliko mi značiš i koliko će mi tvoje lijepo lice nedostajati svako jutro i svaku večer. Shvatiti sve što nisam učinio s tobom i moţda nikad ne dobijem priliku učiniti. Ali mislim da me je najviše zaboljela spoznaja da vrijeme koje smo proveli zajedno meni nije bilo dovoljno i da te ne mogu prisiliti da osjećaš kao ja. Njegove su riječi bile kao med. Sve je bilo tako slatko, tako mračno, tako neočekivano da me je potreslo do same srţi. Ljepše od ičega čemu sam se ikad usudila nadati.
- Moţda si i ti meni nedostajao - odgovorila sam, nastojeći glumiti hladnokrvnost. - Ni meni nije bilo lako. - Glas mi je već bio toliko prigušen da sam sumnjala da ću uspjeti izreći mnogo više. Jett mi je pomogao da uđem u jacuzzi i sjeo. Vruća voda jedva mu je dopirala do ramena. Shvativši da ja sa svojom visinom neću imati tu prednost, odlučila sam se za gornju stepenicu pokraj njega, na kojoj mi je voda jedva prekrivala dojke. Mjehurići su skrivali njegovo mišićavo tijelo i to je bila grozna šteta jer gaja nisam mogla prestati gledati. Kao da je osjetio moje misli, okrenuo se prema meni. Oči su mu nestašno zaiskrile i kliznuo je usnama s mog vrata na moje nestrpljive bradavice. Okrznuo je zubima tvrdu bobicu moje dojke čas prije no što je palucnuo jezikom po njoj, a ja zarila prste u njegovu kosu i zahtijevala još njegova grebuckanja i lickanja. I potom sisanja. Gospode Boţe. Ili je temperatura vode upravo skočila, ili sam ja proključala iznutra od njegova dodira. - Ţelim uţivati u svakoj minuti s tobom - rekao je. Netremice me je promatrao, upijao, cijelu me gutao. - Dok traje, ha? - Nisam mu rekla da je moj najveći strah da ćemo prekinuti i prije no što počnemo. - Nadam se da će dugo trajati - šapnuo je. Jednim brzim pokretom, pribliţio mi se i podigao me, smještajući me na svoje krilo s nogama oko njegovih kukova. Voda mi je progutala spolovilo i bockala meko meso. Njegov nabrekli ud nestrpljivo je okrznuo donji dio mog trbuha, zahtijevajući da mu dopustim ulaz. - Jedno je sigurno, Brooke. Sljedeći te put neću lako pustiti. Zapravo, sljedećeg puta neće biti. Njegovo seksi šaputanje izazvalo je sladostrastan grč u mojoj nutrini. Privukao me je toliko blizu k sebi da sam osjetila njegovu veliku erekciju priljubljenu uz tajni ulaz među mojim nogama. Osjetila sam kako se vlaţim. Duboko u meni zaplamtjela je divna bol i traţila da bude ublaţena. - Rekao si da mi danas ne moţeš dati što ţelim? - Gledajući njegove nemoguće zelene oči, podigla sam kukove dovoljno da objašem njegov tvrdi ud i spustila se na njega najsporije što sam mogla, grčeći se od uţitka sa svakim centimetrom. Glavićem je prodirao u mene, širio moje meke usmine, i ušao u mene samo malo, ali dovoljno da me preplavi vreli val uţitka. Prostenjao je kad sam ga primila malo dublje u sebe. - O tome se moţe raspravljati. - Obuhvatio me je rukama oko struka, nudeći mi potrebnu potporu. Spustila sam se malo niţe na njega, dopuštajući mu da me rastegne i ispuni, dok nisam pomislila da ga ne mogu primiti nimalo više - a još nije bio ni dopola unutra. Jahala sam ga, a moja se je utroba grčila dok je sporim pokretima prodirao u mene i trljao moje osjetljivo mjesto. Kad sam glasnije prostenjala, njegovo se je disanje ubrzalo. Preuzeo je kontrolu, nasađivao me na sebe dok nisam osjetila njegovu debelu, tvrdu erekciju toliko duboko u svojoj nutrini da sam pomislila da ću smjesta svršiti. Njihala sam kukovima, a slatka je bol izazivala sve jači uţitak, rušila još barijera. Svojim je pokretima dopro do same moje srţi, ţeljom za olakšanjem oboje nas preplavio, i kad smo svršili, bila bih se zaklela da nas je ţiva vatra stopila u jedno.
15 Sve je bilo veoma svijetlo. Prostorija, boje, čak i moja haljina. Čula sam samu sebe kako se smijem i osjetila Jettove ruke oko tijela dok sam se meškoljila uz njega, nesigurna bih li se oslobodila ili stopila s njegovim zagrljajem. - Sve bih učinio za tebe. Znaš li to? - šapnuo mi je na uho. - Padneš li, pridrţao bih te. Bojiš li se, ovit ću ruke oko tebe i odagnati tvoje strahove. Umro bih da budeš sigurna, ali više od svega bih učinio sve što je potrebno da ostaneš uz mene. Za tebe bih osvojio sve, u svako doba. Nasmiješila sam se u njegovu vrelu koţu i udahnula svjeţ, čist miris njegove kose. Tako dobar. Tako njeţan. Osjećala sam se spokojno, svijet oko nas bio je zaboravljen. Postojali smo samo on i ja, i nitko više. Nešto mi je mekano pomilovalo rame. Njegove usne? Njegov vreli dah? Ispruţila sam ruke da ga dodirnem... ali osjetila sam samo hladan, prazan prostor pokraj sebe. Koji je sad to vrag? Zbunjena, s mukom sam otvorila oči i zaškiljila od neprirodnog blještavila sunčeva svjetla koje se razlijevalo kroz prozore. Malo se navikavši, shvatila sam da je Jettova strana kreveta prazna, a plahte zguţvane u hrpu. Mislila sam da je u krevetu sa mnom, ali sam shvatila da sam samo sanjala. Razočarano sam iskrivila lice i iskočila iz kreveta, pretraţujući pogledom sobu ne bih li pronašla poruku koju mi je ostavio. Osim jakne koju je sinoć prebacio preko naslona stolice, nije mu bilo traga, ničega što bi ukazivalo da se prošla noć uopće dogodila. Sve je bilo mirno; svjetla u kupaonici bila su ugašena. Gdje je dovraga on? Bi li mi kradom zbrisao dobivši što je ţelio? Dograbila sam njegovu jaknu. Mirisala je na njega: muţevno, opojno. Priljubila sam je uz naga prsa i načas zatvorila oči kako bih uţivala zamišljajući naš poljubac - i druge intimne stvari. Ili je zaboravio ponijeti jaknu, ili ju je namjerno ostavio, što moţe značiti samo da će se brzo vratiti. Osjetila sam nalet uzbuđenja pomislivši da ću ga vidjeti nakon svega što se je između nas dogodilo. Protekla dvadeset četiri sata bila su izluđujuća. Zastrašujuća, to svakako, ali svejedno da se raspametiš. Naš izlazak, automobilska potjera, seks, činjenica da sad znam toliko mnogo o njemu. Nisam imala pojma što sve to znači za nas; jesmo li ponovno par. Ali jedva sam čekala saznati. Znala sam samo da su moji strahovi o njemu nestali i da ih je zamijenilo čvrsto uvjerenje da sam se bila prevarila i da mi je u New Yorku govorio istinu. U opasnosti sam, a on me je pokušao zaštititi od ljudi koji su nas pratili, tko god oni bili.
Stojeći pred hotelskim zrcalom, zagledala sam se u svoj odraz i zgađeno nabrala nos. Moja tamna, prirodno kovrčava kosa izgledala je kao zamršeno klupko. Ovako bez šminke, ispod očiju boje kestena imala sam tamne podočnjake, a koţa mi je izgledala ţućkasta. Na svoj krajnji očaj, shvatila sam da nemam čistu odjeću i donje rublje, nimalo šminke kojom ću svojoj koţi dati malo umjetnog sjaja, ni četku za kosu ni četkicu za zube. Jedino čime sam se mogla malo dotjerati bili su hotelski šampon i sapun. Barem su mi obrazi bili rumenkasti i oči sjajile. Znakovi postoje: još uvijek sam zaljubljena... u Jetta. Sylvie će poludjeti. Čim se vratimo kući, nedvojbeno će pokušati intervenirati i izjavit će da je moja opsjednutost njime nezdrava. Međutim, ona ne zna da ja nisam traţila ovu ljubav koju osjećam prema njemu. Pokušala sam sačuvati emotivnu distancu odlučivši ne dopustiti Jettu da uđe u moje srce. Ali ova ljubav - ili što god to bilo što u meni izaziva leptiriće i divlje oluje - krenula je za mnom, pronašla me i najzad zarobila, čvrsto me drţeći usred mojih strahova. Što sam joj se više opirala, to je više rasla. Što sam duţe skrivala svoje osjećaje od njega, to sam se dublje zaljubljivala. Znala sam da ću jednoga dana reći Jettu, ali još nismo stigli do te točke. Moţda zato što me je jedan majušni djelić uma i nadalje upozoravao da nam moţda ipak nije suđeno biti zajedno i da će to samo vrijeme pokazati. U ovom trenutku, najbolje što sam mogla bilo je uţivati dok traje. Pronašla sam reklamnu pastu za zube i vlaţnu četkicu koju je vjerojatno Jett upotrijebio prije odlaska, i brzo sam oprala zube. Skočila sam pod tuš i pustila da mi topla voda klizi niz tijelo i ublaţi bol u mišićima koji je bio posljedica Jettova nezasitna apetita prema seksu. Baš sam utrljavala šampon u kosu kad su me prepala vrata koja su se otvorila. - Brooke? - Provirio je kroz zavjesu tuša. Nagonski sam spustila ruke na dojke, ali bilo je prekasno. Kao šumski poţar, njegovim se je predivnim usnama raširio osmijeh dok me je odmjeravao od glave do pete, zadrţavši se malo predugo na mojim dlanovima pokrivenim dojkama. - Bog, ljepotice. - Glas mu je bio mek kao baršun i taman kao čokolada. Taj bih ton prepoznala i s povezom na očima. Obično me je napaljivao; sad sam poţeljela da sam se sjetila zaključati vrata. Vidio me je golu već nebrojeno mnogo puta, ali nikad ovako: pod jarkim fluorescentnim svjetlom, bez šminke i bez plahti iza kojih bi se sakrila. Vjerojatno sam izgledala usrano i nisam ţeljela da me vidi takvu. U nelagodi sam uzmaknula najdalje što sam mogla i namršteno ga pogledala. - Moţeš li pričekati vani? Začas sam gotova. To mu je bio mig da izađe, ali nije se ni mrdnuo. Nervozno sam oblizala usne i nadalje prekrivajući dlanovima dojke dok je topla voda curila niz moje tijelo. - Strašno si seksi. - Rekao je to tiho. Oprţio me je glasom. I ja sam za njega mogla reći isto. - Još si i ljepša nego u mojim snovima. Promotrila sam mu lice traţeći znak da se šali. Bio je ozbiljan, više se nije smješkao. Pogled mu je bio strastven, u njemu se je zrcalila ista poţuda koju sam i sama prema njemu osjećala. Dok sam ga promatrala, polako se razodjenuo i stao nag ispred mene. Trudila sam se skrenuti pogled, ali nisam mogla. Magnetizam kojim je zračio drţao me prikovanu. Bio je zapanjujuće lijep - toliko lijep da bih ga mogla zauvijek gledati, kao najfascinantniju sliku. Pred mojim su očima bila njegova mišićava prsa s tamnim dlačicama - kao isklesana i preplanula. Zapalucala sam jezikom preko usana, silom skrećući pogled s njegovih muţevnih prsa na tri reda čvrstih mišića na njegovu trbuhu, da bih ga na kraju zaustavila na njegovoj erekciji koja je obećavala odvesti me u raj uţitaka.
- Jette, što to radiš? Glupo pitanje. - Što bi mogao raditi? Pridruţio mi se pod tušem i uhvatio me u naručje. Voda nas je zapljuskivala i ja sam načas pomislila da će on ţeljeti seks. Mogla sam se samo nadati da neće inzistirati da to učinimo pod tušem jer se nisam ţeljela poskliznuti i slomiti vrat. - Moţeš li mi dodati gel za tuširanje? Zbunjeno sam zurila u njega, a on mi se samo nacerio i posegnuo za bočicom pa nasapunao pjenom svoju boţanstvenu koţu. Gledala sam kako mu klizi niz torzo i skuplja se na mekim dlačicama oko njegova spolovila. - Da ti operem leđa? - upitao je, i nadalje nasmiješen. Odmahnula sam glavom, nesigurna misli li to ozbiljno. Ponašao se je kao da smo stari par koji se zajedno osjeća posve ugodno. I mada je meni s njim bilo ugodno, u cijeloj je toj situaciji bilo nečeg previše prisnog. - Znači, spremna si izaći ispod tuša? - U njegovim sam očima zamijetila iskricu nestašluka. Najednom zanijemivši, samo sam kimnula. Jett je iskoračio iz tuš kabine i omotao jedan ručnik oko pasa, a drugi prebacio oko mojih ramena. Dopustila sam mu i da mi obriše mokru kosu i iscijedi vodu iz nje dok se nisu pojavili meki uvojci. Jedan je omotao oko svojih prstiju, a mene je vlasište zapeckalo kad ga je lagano potegnuo. - Ţelim da budeš otvorena prema meni - šapnuo je. U očima mu se zrcalilo mnoštvo osjećaja koji su se čuli u njegovu glasu. Načas nisam bila sigurna u kojem će smjeru ovaj razgovor krenuti - ţeli li više, ili samo uţiva u mojoj znatiţelji. Kliznuo je rukama s mojih dojki na bokove i bez ikakvog me upozorenja podigao jednim brzim pokretom, kao da sam laka poput pera. Obrazi su mi se zaţarili od novog i prisnog načina na koji me je privinuo uz svoje nago tijelo. Spojila sam ruke oko njegova vrata i dopustila mu da me odnese u spavaću sobu i poloţi na razbacan krevet, isprepletenih udova, spojenih usana. - Što ţeliš da učinim? - šaljivo sam upitala. - Ţelim da budeš otvorena prema meni - ponovno je šapnuo, a u očima mu se je odraţavala ţelja koju sam mu čula u glasu. Odmaknuo je ručnik kojim sam bila prekrivena i maknuo moje ruke s dojki. - Ţelim da ti to traţiš. Autoritativan ton njegova glasa bio je u napadnoj opreci s njegovim njeţnim kretnjama. Palcem je milovao moje lice, kapljice s njegove mokre kose kapale su na moju koţu i ja sam drhtala od njihove hladnoće. Međutim, poljubac mu je bio vreo, proţdirao me je usnama, a ruka se je spuštala istraţiti moje dojke, kukove, noge. - Ţelim te - promrmljala sam. - Zar me ne trebaš? - Izvio je obrve, priljubivši nabrekli ud o moje noge. - Ţelim te, trebam te. U čemu je razlika? Za sve sam otvorena. - Skinula sam ručnik s njegovih kukova, nestrpljiva okusiti ga, osjetiti ga, primiti ga u sebe. Znala sam da sam vlaţna. - Iznenadila bi se. - Gurnuo me je na krevet i čvrsto me uhvatio za zapešća. Gledajući me ravno u oči, ušao je u mene i vodio ljubav sa mnom dok oboje nismo dosegnuli slatki vrhunac. Kasnije sam leţala u njegovu naručju i hvatala dah, lutajući rukama niz njegov mišićavi torzo, diveći se glatkoći njegove koţe i čvrstoći njegovih mišića. Bio je savršen.
Nadam se da sam ja razlog tog tvog osmijeha - rekao je milujući mi obraz. Njegova me je izjava uhvatila nespremnu. Nisam ni bila svjesna da se smješkam. - Mmmh. - Njeţno sam ga poljubila u bradu i s ljubavlju pogledala. Zar se ljudi ne osmjehuju nakon seksa? Jesu li to samo hormoni ili nešto drugo? Prije manje od tri dana bila sam nesretna. Zapravo, blago je reći da sam bila nesretna. Osjećala sam se izdanom, izgubljenom, duboko povrijeđenom i slomljena srca. Kako je čudno da je on bio razlog iz kojeg sam se stropoštala na drugu najniţu točku u ţivotu, i ujedno jedino što je bilo potrebno da se s tog dna izvučem. Njegove riječi i djela ubili su moju nadu i iznova je raspirili. Uništio je i razorio moju ljubav samo kako bi je ponovno osvojio. Da nije ustrajao u pokušaju da dopre do mene, nikad ne bih saznala da me nije povrijedio namjerno i ne bismo bili gdje smo danas jedno drugome u zagrljaju. - Volim kad se osmjehuješ - šapnuo je. - Ali još više volim vidjeti tvoj osmijeh i znati da sam ga ja izazvao. - Svatko bi bio sretan da se seksa tri puta u manje od dvadeset i četiri sata - odgovorila sam. - Sve je to zahvaljujući tebi, gospođice Stewart. - Meni? - Izvila sam obrvu. Zapravo je on potaknuo sva tri puta. - A ti? Ti si ih sve započeo. - Slijedio sam zapovijedi tvojih misli. Osim toga, samo sam čovjek. Ne mogu si pomoći kad si u blizini. Ne smiješ kriviti muškarca zbog slabosti pred nogama jedne čarobnice. Opazivši nestašluk u njegovim očima, poţeljela sam ga ponovno poševiti, iako je cijelo moje tijelo vrištalo “ne više”. - Ja nisam ništa učinila - naglasila sam. - Točno. Ti nisi ništa učinila. - Pogledom je prodirao u mene, dodirivao mi dušu. – Nisam savršen. Sam Bog zna da imam mnogo slabosti, ali najveća od njih si ti, Brooke. Na te njegove riječi, ozarila sam se osmijehom. Gomila komplimente. Iz usta bilo kojeg drugog muškarca, pogodili bi samo cigleni zid. Ali iz Jettovih... ţeljela sam čuti još, upiti svaku riječ i zauvijek je zapamtiti. Ako na svijetu postoji jedna osoba čije su riječi posebne, tad je to Jett. Osjetivši potrebu da olakšam mjehur, rasplela sam se od njega i pladanj na stolu zamijetila sam tek kad sam se vratila. Na njemu su bile dvije šalice kave, dva tanjurića s kroasanima i još dva sa ţemljama i namazom od svjeţeg sira. Pogled mi se zaustavio na maloj ljubičastoj kutiji gotovo skrivenoj između kave i tanjura. - Rano sam se probudio. Ti si još spavala pa sam pomislio da nam donesem doručak. Prišavši stolu, Jett je pokazao na pladanj i nakašljao se, odgovorivši na pitanje koje sam samoj sebi postavljala otkad sam se probudila. - Znam da prošli put nije prošlo baš najbolje, ali zaključio sam da bih mogao ponovno pokušati. Nadam se da će ti se svidjeti. Podigao je kutijicu i pruţio mi je. - Hvala ti. - Grlo mi se stegnulo. Noge su mi zadrhtale pa sam sjela i klizila prstima po kutijici. Bila je iznenađujuće teška za svoju veličinu. Sjajni satenski papir ljeskao se je na sunčevu svjetlu koje se razlijevalo kroz prozor. Razvezala sam bijelu vrpcu i podigla poklopac pa izvadila crni zaštitni pokrov. I prije no što sam ga vidjela, znala sam što je u kutiji, ali toga nekako nisam bila svjesna dok mi se nije našao pred očima. Na crnom baršunastom postolju nalazio se je otmjeni čelični sat sa srebrnom narukvicom i draguljčićima koji su blistali kao dijamanti. - Predivan je - šapnula sam. I sudeći po izgledu i dodiru, skup.
- Mislio sam da bi to mogao biti savršen dar, tako da više nikad ne zakasniš na naše sastanke. Nakreveljila sam mu se, nesigurna bih li se uvrijedila ili nasmijala. Na kraju je pobijedila zabavljenost. - Stvarno? - Podigla sam pogled ugrizavši se za usnu. - Samo se šalim. Kupio sam ga još prije nekog vremena. - Skljokao se je na stolicu pokraj moje i mirno me promatrao. - Nazovi to intuicijom. Hajde, izvadi ga. Oprezno sam izvadila sat iz kutijice i tek što nisam otkopčala narukvicu kad sam zamijetila ugravirani natpis na poleđini. U bujici ţivota, uvijek ću te traţiti. Kako vrijeme prolazi, uvijek ćeš mi biti u mislima. - Jett. Jesi li to sam smislio? Ispitivačkim sam pogledom potraţila njegov, preklinjući ga da mi kaţe da je to negdje pokupio i da to ništa ne znači. Kimnuo je. - To osjećam. Nekoliko sam sekundi bila duboko ganuta, nesposobna prozboriti. Grlo mi se stegnulo, a na oči navrle suze. Primorala sam se polako udisati kako ne bih odala oluju osjećaja koja mi je potresala utrobu. Kupaći kostim je jedno - skup dar, ali ništa previše osobno. Mogla sam mu ga vratiti jer nisam ţeljela imati osjećaj da me je kupio. Ali ovaj je sat bio nešto posve drugo. Osobna poruka pokazivala mi je da mari za mene i nisam mogla biti sretnija no što sam bila jer smo se iznova povezali, ali više od svega sam bila sretna što još uvijek postojimo mi. Ţeljela sam da zna koliko ga silno volim, ali sam ipak šutjela dok sam ga ljubila posve mu se prepustivši u srcu, trudeći se zauvijek urezati u sjećanje svaku i najsitniju pojedinost o njemu. - Hvala ti. Sat je... ţelim reći predivan, ali to je blago rečeno. Dodirnuo je moju bradu i pribliţio mi se na samo centimetar udaljenosti. - Nije to ništa, Brooke. Običan sat. Obećaj mi da ćeš ga zadrţati. Njeţno, sasvim njeţno, spustio je svoje meke boţanstvene usne na moje. Udahnula sam njegov rajski miris, uţivajući u njegovoj blizini, u trenutku. - Obećajem - šapnula sam i primorala se osmjehnuti. - Zauvijek ću ga čuvati. Čak i ako nam nije suđeno potrajati, ţeljela sam se barem sjećati, jer moţda će na kraju sjećanje biti jedino što će mi ostati.
16 Soba je mirisala na svjeţe kroasane s maslacem. Šalice su bile na stolu, nedirnute, sad već gotovo zaboravljene. Jettova me je ruka nastavila dodirivati dok je prtljao s kutijicom i čekao da se prestanem ushićivati. Naša prva zajednička noć u hotelskoj sobi. Naš prvi zajednički doručak nakon noći provedene u hotelskoj sobi i seksa u jacuzziju. Prvi dar koji sam od njega prihvatila. U mislima sam sve to zabiljeţila jer otkad sam upoznala Jetta, stalno brojim svaki svoj “prvi put” s njim: prvi put kad smo upotrijebili određene riječi i rečenice, stvari koje smo zajedno prvi put učinili, prve aktivnosti koje smo planirali zajedno. Moj se je mozak pretvorio u golemi album prvih zajedničkih uspomena i jedva sam čekala ispuniti ga novima. - Da ti pomognem. -Jett je uzeo sat iz mojih ruku i zakopčao ga oko zapešća. Podigla sam ruku kako bih se divila. Veličina je bila savršena i sat kao da se stopio s mojom rukom. - Predivan je - ponovila sam. I bio je, ali me je ujedno mučilo što sama nemam ništa što bih mu dala zauzvrat. Zato sam bila i više no nestrpljiva kupiti mu neki dar - nešto jedinstveno, nešto što će ga sjećati na ovu prigodu, za koju sam se nadala da je i njemu jednako posebna kao i meni. - Krasno ti pristaje - rekao je i njeţno poljubio moje zapešće. - Hmm. - Nasmiješila sam se i osjetila kako se topim od magije njegovih usana. - Uključio sam ti mobitel dok si bila u kupaonici. - Klizio je usnama po mojoj goloj ruci i ključnoj kosti, dok nije pronašao ono posebno mjesto ispod moje brade. - Jesi? - tiho sam prostenjala. -Jesam. Osjetila sam da se smiješi i ovila ruke oko njegovih snaţnih ramena, spajajući ih na njegovu vratu. - Sylvie je moţda nazvala nekoliko puta - šapnuo je. Sranje! Krv mi se je zaledila u ţilama. Kako sam je dovraga mogla zaboraviti? Vjerojatno me čeka, zabrinuta jer se još nisam vratila. Iako za nju nije bilo neobično svako toliko ne vratiti se noću kući, meni se to nikad ranije nije dogodilo. Osim toga, jedna drugoj uvijek smo slale SMS s porukom gdje smo. Sigurno je ljuta kao ris. Ne, na uši joj izlazi para od bijesa. - Moram odmah kući - rekla sam. Jett je odlučno odmahnuo. - To nije dobra zamisao. Nisi sigurna. Bolje da najprije otkrijemo tko nas je slijedio. - Ali Sylvie je posve sama u onoj kući. Znam je. Izbezumit će se ne vratim li se uskoro. - Sylvie je dobro. Opazila sam Jettovu čvrsto stisnutu čeljust i odlučan sjaj u njegovim očima. Što sam više vremena provodila s njim, to sam bila svjesnija da sam u pokazivanju nezdrave količine tvrdoglavosti u njemu pronašla sebi ravnog. U svakoj drugoj prilici moţda bih mu bila popustila samo da očuvam sklad, ali sad kad je riječ o sigurnosti moje najbolje prijateljice, to nije dolazilo u obzir. - U to se moram sama uvjeriti - odgovorila sam. Nešto je zatreperilo u njegovu zelenom pogledu. Moţda ljutnja? - Radije bih da ostaneš sa mnom u mojoj kući. Njegova je ponuda zvučala primamljivo. Kuća je golema, predivno uređena i nedaleko od Alessandrova imanja. Ali... Odmahnula sam glavom.
- To se neće dogoditi. Neću ostaviti Sylvie samu u onoj staroj kućerini. Ona mi je najbolja prijateljica, Jette. Ţeli li mi netko nauditi a ja nisam tamo, iskalit će se na njoj. - Mogu poslati nekoga da je čuva. Nešto mi je govorilo da bi on ovaj razgovor mogao nastaviti cijeli dan. - Kako to misliš? - Namrštila sam se. - Tjelesnog čuvara? - Tako nekako. Namrštila sam se, neuvjerena. Shvatila sam. Jett ima novca. Hrpetinu. Ali tjelesni čuvar - za Sylvie? Kako bi mu to pošlo za rukom, a da moja najbolja prijateljica ne primijeti? Sylvie nije glupa. Čim sazna da bismo mogle biti meta ubojica, Jett bi mogao unajmiti tjelesnog čuvara i za sebe jer će Sylvie na kraju za sve kriviti njega. A kad je Sylvie ljuta, ne mogu jamčiti za njezino mentalno zdravlje ili postupke. - Neće proći. - Odmahnula sam glavom i popila i zadnju kap kave. - Ţao mi je, Jette, ali... Ne mogu ostati. Morat ćeš to prihvatiti. A sad me, molim te, odvezi natrag. - Tad dopusti da pođem s tobom. Umalo sam se zagrcnula kavom. Okej, moţda se nisam zagrcnula jer sam je već popila. - Znaš, ni to nije moguće. - Iskrivila sam lice, mučeći se da pronađem riječi. Kako da mu kaţem da ga moja najbolja prijateljica više ne voli i da seja ne ţelim suočiti s tom olujom? - Zašto ne? - Jett je stisnuo oči promatrajući me. Oh, daj molim te. - Sylvie je... - Ponovno sam iskrivila lice. - ...malo je ljuta na tebe. - Pogledala sam ga i umalo se lecnula opazivši bijesni titraj u njegovim očima. - Nisi joj rekla za nas. - Istraţivao me je pogledom. - Ne, nije to... - Odmahnula sam i utihnula. Čemu lagati kad on već zna? - Zapravo da, nisam joj rekla. Nisam mislila da je vaţno. Namrštio se je, ali nije komentirao. Ovila sam prste oko njegove ruke u nadi da će on osjetiti previranja u meni. - Jette, slomio si mi srce i naravno da si u njezinim očima negativac. Sylvie me je natjerala da joj obećam da ću te zaboraviti i izlaziti s drugim frajerima. Zato sad... - slegnula sam ramenima i glasno se nasmijala. - Ona misli da sam krenula dalje. Prošlo je nekoliko trenutaka tijekom kojih je on šutio. Svim sam se silama trudila pročitati izraz njegova lica, ali nisam uspjela. - Okej. - Na kraju je samo duboko uzdahnuo i ustao, pomaţući i meni da ustanem. - To ti ne smeta? - Trepnula sam skrivajući iznenađenost. Samo tako? U ono kratko vrijeme koliko sam radila za njega, brzo sam shvatila da Jett nikad ne odustaje. Što ţeli, to dobije. A ono što ne moţe dobiti, svejedno pokuša dobiti. - Bez uvjeta, bez zahtjeva? - Zapravo, sad kad si to spomenula, dopustit ću ti da odeš kući pod tri uvjeta. - Naravno. - Zabavljeno sam ga promatrala. Tri uvjeta, ma nemoj? - Koji su to uvjeti? - Prvi, da me nazoveš kad si tamo i da ti mobitel bude uključen cijelo vrijeme. Drugi, poslat ću nekoga da vas pazi. Bit će diskretan i nećete ni primijetiti da je ondje. I oko toga nema rasprave. - Zastao je, a ja sam izvila obrvu, odlučivši ne komentirati jer je on djelovao posve odlučno, a ja sam samo ţeljela otići kući i provjeriti kako je Sylvie, bez obzira na sve. Treći, ostat ćeš u veoma kratkom posjetu. Reci Sylvie što god ţeliš, ali nećeš ostati u onoj kući, a neće ni ona. U protivnom ću poslati po vas, i bude li potrebno, upotrijebit ću silu. - To nisu tri zahtjeva nego pet - istaknula sam. - Ili ćeš učiniti što kaţem, ili ništa. Toliko o njegovoj sposobnosti pristajanja na kompromis. - Brooke? - To nije bilo pitanje; bilo je upozorenje, pojačano odlučnošću u njegovim očima i tvrdoglavom borom na čelu. Ponovno je bio alfa muţjak i nastojao me je zaštititi, ili što su ga već njegovi muški hormoni tjerali da čini. - Okej – odgovorila sam, već se kajući što sam tako lako popustila. - Hoćeš li me
odvesti? - Naravno, dušo. - Namignuo je, ponovno dobre volje. - Samo se čvrsto drţi. Zakolutala sam na taj njegov odabir riječi. Činilo se da mu je to jedna od omiljenih rečenica. Dok me je vozio kući, Jett je stalno provjeravao retrovizor i što je više to činio, to sam ja postajala nervoznija. Da nije bilo onog automobila koji nas je jučer naganjao, pomislila bih da je paranoičan. Jett je vozio polako, moţda zato što nije bio naviknut na automobil koji je unajmio tog jutra. Ili zato što nije ţelio privući pozornost na nas. Kako god, bilo mi je ţao zbog njegova Lamborghinija. Ne zato što je meni išta značio, nego zato što sam znala koliko ga on voli. - Ţao mi je zbog tvog automobila - rekla sam. - Nije strašno. Začas će biti kao nova. - Jett je zabavljeno namignuo i ponovno se usredotočio na cestu. Njegov automobil je ona? Vau! Nisam znala izruguje li mi se, ili me pokušava razljutiti. Na kraju sam odlučila šutjeti. Ni pola sata kasnije, automobil se je zaustavio ispred Alessandrove kuće. Bilo je teško oprostiti se s njim. Uvijek je bilo tako. Ostaviti ga, ne znajući kad ću ga ponovno vidjeti, a dijelu mene već je nedostajao iako još nisam ni izašla iz automobila. - Hvala ti na izlasku - rekla sam. - Drago mi je što sam pristala. Uputio mi je onaj svoj čarobni osmijeh i provukao prste kroz kosu prije no što ih je spustio na volan. - Zahvalan sam na drugoj prilici. - I ja sam. Nagnuo se prema meni i usne su nam se spojile u kratkom ali strastvenom poljupcu. Ne zaboravi, ţelim da ti mobitel bude uključen u svako doba dana i noći. Pronađeš li išta sumnjivo, ma koliko ti se činilo neznatnim ili smiješnim, nazovi me i dolazim. - Shvatila sam. - Kimnula sam. Pogled mi je ostao prilijepljen uz njega, upijao ga. Riječi “nazovi me” pobudile su jedno sjećanje. -Jette, jesi li me ti nazvao prije dva dana, nekih pola sata nakon što si me iskrcao ispred hotela? Njegovo mrštenje jasno mi je govorilo da nije. Pravila sam se da nisam primijetila. - Mislila sam da si moţda bio ti jer je broj bio skriven. - Ja svoj broj ne skrivam. - Čula sam napetost u njegovu glasu, nepovjerenje i sumnju. Jesi li se javila? - Jesam, ali nije bilo odgovora. - Ugrizla sam se za usnu. Kratko me je proučavao. - Moţda sam slučajno pritisnuo tipku za brzo biranje tvog broja - predloţio je. - Ili te je nazvao neki prijatelj. - Moţda. - Doista sam to ţeljela vjerovati jer ta je mogućnost postojala, ali svejedno nisam mogla. U mojoj knjizi slučajnosti zapravo ne postoje. - Vjerojatno si u pravu, sigurno me je nazvala neka prijateljica, iako bi s vremenskom razlikom doma tad bilo rano jutro, a ja ne poznajem nikoga tko je tako rano budan. Osjećala sam se glupom jer sam to spomenula i otezala razgovor duţe no što je potrebno. Dograbila sam svoju torbicu sa straţnjeg sjedala, kad mi je pogled pao na nešto prekriveno Jettovom koţnom jaknom i zagurano u futrolu. I ranije sam vidjela pištolj, ali nikad ga nisam dodirnula. - Jette? - Ovlaţila sam usne, iznenađena smirenošću u glasu u usporedbi s mahnitim lupanjem mog srca. - Što pištolj radi u tvom automobilu? - Koji pištolj? Protegnula sam se kako bih odigla njegovu jaknu, ali njegova je ruka ščepala moju i
spriječila me. - Ne diraj ga. - Pogledi su nam se sreli. Znala sam. On je znao da znam. Ali svejedno je šutio, vjerojatno bi mu bilo draţe da ga nikad nisam vidjela. - Što će ti pištolj i odakle ti? - polako sam upitala, srditim pogledom zahtijevajući odgovor. - Brooke, nisi sigurna. - Slegnuo je ramenima i utihnuo, ostavljajući ostatak otvoren tumačenjima. - Ne ţelim da ti se išta dogodi. Milostivi Boţe! - Pa si zato nabavio pištolj? Je li to tvoj odgovor na naše probleme? Jer ako jest, nisam imala pojma kako bih reagirala. Nije odmah odgovorio. - Zašto ne? Ako tvoja sigurnost podrazumijeva kršenje nekih pravila, neka. Više od toga ne moraš znati. - Ovlaţio je usne i ponovno se zagledao kroz prozor automobila. Promatrala sam njegov profil. Nije me šokiralo što on ima pištolj, ne nakon onoga što mi je rekao o svojoj prošlosti. Izbezumila me je spoznaja da se ne bojim. Sve dok nitko ne pogine i Jett se ne uvali u neku nevolju, nemam ništa protiv. Pogledala sam na sat na svom zapešću. Bio je jedan sat i petnaest minuta. Iako sam se dobro naspavala i obilno doručkovala, osjećala sam vrtoglavicu, kao da plutam u zrakopraznom prostoru, nesposobna usredotočiti se na išta više osim jednog koraka za drugim. Toliko se toga dogodilo otkad sam se oprostila sa Sylvie. Izlazak s Jettom, dokaz da je on na mojoj strani, njegova prošlost, seks, potjera, otkriće njegova pištolja, njegova izjava da mari za mene - što me i nije baš naročito iznenadilo jer je to rekao već i ranije. Ali, sad kad je nestala drama i emotivna prtljaga, djelovalo je drugačije. Stvarno. Svejedno, svojoj najboljoj prijateljici o tome nisam mogla reći ni riječ. Bilo je vrijeme da raščistim nesporazum oko Jetta, tako da od Sylvie više ne moram skrivati našu procvjetalu vezu. Ali kako da joj sve objasnim a da ne zvučim kao da mi fali neka daska u glavi? I - što je još gore - kako da se nosim s njezinom reakcijom? Sylvie nije samo pretjerano zaštitnički nastrojena; medu njezinim porocima je i nesposobnost oprosta kad se osjeća izdanom. Nagrizao me je osjećaj da će ona nakon svog onog prigovaranja o Jettu u New Yorku moju vezu s njim smatrati izdajom. Duboko sam udahnula da se primirim, otključala ulazna vrata i ušla. U kući je vladala grobna tišina, što mi se činilo čudnim. Obeshrabrujućim. Provjerila sam dnevni boravak i kuhinju pa se zaputila stubama do njezine sobe i pokucala. Nije bilo odgovora. - Sylvie? - Otvorila sam vrata i provirila u sobu. Odjeća joj je leţala raštrkana po podu. Torbica na raspremljenom krevetu. Provirila sam u nju. Osim mobitela i kreditne kartice, činilo se da ništa drugo ne nedostaje. Ţeludac mi se stisnuo od jeze. Sylvie nikad ne odlazi iz kuće bez šminke. Je li joj se nešto dogodilo? Ako se nešto dogodilo, nikad si to neću oprostiti. Odjurila sam niz stube i dvostruko provjerila sva očita mjesta - dnevni boravak, kuhinju, verandu i dvorište iza kuće. Nikoga nije bilo nigdje na vidiku. - Sylvie? - zazvala sam je, spuštajući se kamenim stubama prema šumi. Baš kad sam zaustila ponovno je zazvati, opazila sam je na drugoj strani jezera. Bila je u bikiniju i ljenčarila na leţaljci, prstiju ovijenih oko čaše s koktelom. Gdje ga je dovraga nabavila? Odahnula sam. Izgledala je dobro i sigurno. Zaputivši se prema njoj, primijetila sam da su joj oči zatvorene i čula glazbu koja je treštala kroz slušalice. Nagnula sam se nad nju, misleći da će
zamijetiti moju prisutnost. Nije se ni pomaknula. - Sylvie? - Njeţno sam joj stisnula ruku. Naglo je otvorila plave oči i umalo skočila s leţaljke. Načas je njezinim licem preletjeo strah dok me nije prepoznala, a tad se je nasmiješila, no osmijeh joj je brzo zamijenila maska srdţbe. Bila je bijesna do srţi. - Koji ti je kurac, Brooke? Nasmrt si me prepala. Gdje si bila? - dreknula je. Pokazala sam na njezine slušalice. Skinula ih je, ali srdit izraz njezina lica ostao je nepromijenjen. - Gdje si bila? - ponovila je. - Morala sam nazvati policiju. Nisam znala što bih učinila. Razrogačila je oči od straha. Imala je tamne podočnjake. - Gospode Boţe. Što si učinila? - Sjela sam i obgrlila je rukom oko ramena, bojeći se najgoreg da joj je netko zaprijetio i naudio joj. - Jesi li dobro? Je li se nešto dogodilo? - O čemu ti to govoriš? Naravno da nisam dobro. - Zastala je, duboko udahnula i polako izdahnula, kao da se nastoji smiriti. - Kad ti najbolja prijateljica nestane negdje Bog te pita gdje, a od tebe se očekuje da komuniciraš jezikom koji ne govoriš, naravno da se izbezumiš od straha. - Prstom me je bockala u prsa, pogledom rigajući vatru na mene. Nazoveš. Ponašaš se kao odrasla osoba i najboljoj prijateljici javiš gdje si. A ne samo jebeno nestaneš. Nikad je nisam vidjela ovakvu. Ljutu. Povrijeđenu. Ranjivu. - To pokazuješ na veoma čudan način - rekla sam pokazujući na koktel u njezinoj ruci. - Da, dobro. Koje god sranje prolaziš, lakše je kad si polupijan. Ovila je dugi kabel slušalica oko iPhonea, a glas joj je još uvijek bio promukao od osjećaja. - Glazba je jedino što mi pomaţe da prestanem zamišljati sve što ti se moglo dogoditi. Privukla sam je k sebi, zagrlila i šapnula: - Oprosti. - Uistinu sam se nadala da u mom glasu čuje kajanje. Bilo mi je strašno ţao što sam je toliko zabrinula. Sylvie je bijesno odmahnula glavom i otrla suze iz očiju. - Mislila sam da ti se dogodilo nešto loše. - Zvučala je uzrujano, ali kao da se već malo smirila. - Strašno mi je ţao, Sylvie. Znam da sam te trebala nazvati, ali trebala si dobiti SMS i... Oštrina u mom glasu nagnala ju je da naglo podigne glavu. - Dobila sam ja SMS koji ti nije bio ni najmanje nalik. Što se dogodilo? - Sumnjičavo me je odmjeravala od glave do pete. Njezin rendgenski vid preletjeo je preko mog lica i zguţvane odjeće. - Gdje si bila? Stigao je trenutak kojeg sam se uţasavala. Okej, odakle da započnem? Dobro pitanje, Stewartova. Što kaţeš na početak? Dugo sam udahnula kako bih se smirila i polako uzdahnula. Pogled joj je pao na moj sat i naravno da je zinula od čuda. - Blagi Boţe. - Gotovo sam vidjela kako joj mozak radi. Čim je zbrojila dva i dva, mrštenje na njezinu čelu zamijenio je ubojit pogled. - Bila si s nekim tipom! Molim te, reci mi da griješim. Zaškiljila je proučavajući moje lice, sve više zijevajući od čuda. - Nisi valjda, Brooke. - Kimnula sam. - Ti mala - mladuro. Tko je on? Kad god je Sylvie bila izrazito sretna ili ljuta na mene, zvala me je mladurom. To je datiralo od dana kad smo bile pozvane na vjenčanje njezine dosadne rođakinje. Cijeli je događaj bio nesmiljena tradicionalna zijevana pa smo se Sylvie i ja dosjetile markirati proslavu i iskoristiti Sylvieine propusnice za jednu gaţu - i glazbenika kojeg je gorljivo ţeljela upoznati. Sretna mojim prijedlogom, ali ujedno osjećajući krivnju jer će propustiti rođakinjinu svadbu, Sylvie je spojila riječi “mladenka” i “gadura”, nazvavši me
“mladurom”. Bila je to posve drugačija priča, ili moţda i ne toliko drugačija, s obzirom da sam sad nju ostavila na cjedilu kako bih se potajno našla s Jettom. - Uh. - Nisam je mogla ni pogledati u oči. - Mnogo ti toga nisam rekla. S mukom traţeći riječi, gotovo sam očekivala još jedan Sylviein čuveni ispad. No umjesto njega dobila sam zurenje sa sjajem u očima koji nije slutio na dobro. - Gospode Boţe. - Glas joj je bio tako tih da nisam bila sigurna da sam je dobro čula. Ponovno se viđaš s njim. - Sylvie... - Podigla sam ruku da je zaustavim i objasnim, ali ona me je prekinula. - Znakovi su bili prisutni. Trebala sam znati da se nitko iz čista mira ne iščupa iz depre. Cijelo ovo vrijeme mislila sam da si krenula dalje, a ti si se ponovno spetljala s Jettom. Mogla sam se praviti da je u krivu i kupiti si malo vremena, ali čemu lagati? - Na temelju čega si zaključila? - s osmijehom sam upitala. Trebala sam se osjećati krivom, ali nisam si mogla pomoći. Čuvši Jettovo ime iz Sylvieinih usta i ugledavši njezin pogled - njezin neprocjenjiv prezir - morala sam se nasmiješiti. - Dođi ovamo. - Zagrlila me je. - Glupa, glupa kravo! Kako si mogla makar načas pomisliti da neću primijetiti koliko si duboko i luđački zaljubljena u njega? - Zar je tako očito? - šaptom sam upitala. Kimnula je i nasmijala se. - Čak i da sam slijepa, svejedno bih osjetila to tvoje glupo cerekanje svaki put kad misliš da te nitko ne gleda. Nasmijala sam se s njom jer je bila u pravu. Jett je tako djelovao na mene čak i kad nije bio u blizini. - Hvala ti - šapnula sam. Slegnula je ramenima, ne pitajući na čemu joj zahvaljujem. Razloga je bilo mnogo. Na primjer, to što uvijek iznova dokazuje da je najbolja prijateljica na svijetu. Smijale smo se dok nam se oči nisu zacaklile od suza - ali se svejedno nismo mogle prestati smijati. Bilo je gotovo kao nekoć kad smo bile mlađe, i u mom slučaju bezbriţne. Sve gluposti koje smo učinile i kako smo se drţale zajedno kroz svaku pogrešku. Kroz dobro, kroz loše i kroz ono nečuveno. Baš kao sad.
17 Na brzinu sam se istuširala i preodjenula u čiste traperice i majicu bez rukava pa pridruţila Sylvie u vrtu iza kuće. Razgovarale smo sat vremena bez prestanka i ja sam joj ispričala o potjeri automobilom do najsitnije pojedinosti. Na moje veliko iznenađenje, Sylvie je mirno prihvatila činjenicu da mi je Jett pomogao. Raspitivala se je o Jettovim izvještajima, Alessandrovoj prošlosti, čak i o tome što osjećam sad kad je Jett ponovno u mom ţivotu. Ţeljela se uvjeriti da sam dobro i da sam sretna. Kad je predloţila da pozovem Jetta na večeru, umalo sam zinula od čuda. Priznajem da me je njezino naglo oduševljenje preplašilo, ali bilo mi je vaţno da Sylvie prihvati Jetta i oprosti mu, između ostaloga i zato što od nje nisam ţeljela ništa skrivati. Ljenčarile smo uz bazen. Moje su gole ruke i ramena poprimile blago crvenkastu nijansu, a Sylvie je već bila zdravo preplanula i uskoro će imati boţanstvenu boju u krasnom kontrastu s plavom kosom i začudno plavim očima. Kad je saznala za imanje i potjeru automobilom, nije djelovala onoliko preplašena koliko sam mislila da će biti. - Drago mi je da smo razgovarale. Strašno mi je išta ti tajiti. To mi ne ide od ruke. - Da budem iskrena, već sam posumnjala da nešto nije u redu. - Sylvie se nagnula prema meni i njeţno mi stisnula ruku. - Samo te nisam ţeljela pritiskati, jer si bila u kurcu. Zaključila sam da ćeš mi prije ili kasnije reći. - Da. - Poţeljela sam da sam to učinila mnogo ranije. Gurnula je sunčane naočale natrag na lice i upitno me pogledala. - Jeste li Jett i ti ponovno zajedno? Ono, sluţbeno? - Ne znam - priznala sam. - Nismo razgovarali o tome. Izlazimo i on mi je već jednom rekao što osjeća prema meni, onog dana kad smo prekinuli. Moţda naša veza postaje ozbiljna. - Slegnula sam ramenima kao da to nije vaţno. Ali bilo je. Itekako. Ţeljela sam ozbiljnu vezu. Otkad sam njega upoznala, ozbiljan je postala jedna od mojih omiljenih riječi. - Moţda? - Sylvie je prezirno frknula. - Ako frajer nakon seksa govori o osjećajima, ţeli biti s tobom. U to nema ni najmanje sumnje. - Valjda - promrmljala sam. Zbog nečega u tonu moga glasa, naglo je naherila glavu. Moţda nisam zvučala onoliko oduševljeno i samouvjereno koliko bi čovjek očekivao. - Zna li on što osjećaš prema njemu? - upitala je. Zureći u blistavu modru vodu, odmahnula sam glavom. - Zašto? U čemu je problem? Turobno sam se nasmiješila. Sylvie i ja smo tako bliske, a ipak različite. Ona zna nešto o mojoj prošlosti i ja o njezinoj, ali niječe sve što bi radije drţala zakopanim. Kako joj mogu objasniti moja pravila o ljubavi i vezama, a da ne zaronim u ono zbog čega sam stekla takav stav? Voljeti nekoga tako duboko znači izloţiti se opasnosti da zauvijek izgubiš samoga sebe. Jednom kad mu priznam svoje osjećaje, nema povratka - nikakve nade da će moje srce bez njega ikada više biti cijelo. - Fenomenalan je, ali... - Oklijevala sam, a grlo mi se je stisnulo od pomisli na zajedničku budućnost. - Ţelim biti s njim, ali ponekad kad ga vidim, imam osjećaj kao da stojim na litici znajući da nemam kamo osim dolje. Ugrizla sam se za usnu, razmišljajući koliko mogu reći a da ne odam previše. - U ovom sam času sretna s ovime što imamo. Sjajno je. Prema mom mišljenju, Jett ne mora znati što osjećam prema njemu. Sylvie se je nasmiješila i stisnula mi ruku. - Dušice, ljubav treba dijeliti. Moţda neće trajati zauvijek. Ali koga je briga? Svaka priča
ima svoj svršetak. Ne moţeš stati nakon jednog poglavlja samo zato što ne znaš kako će završiti. Ako ga voliš, barem vam pruţi priliku. Mislim da je ţivot bez dijeljenja ljubavi sam po sebi pakao. Što je gore od poraza? - Kajanje - šapnula sam, razmišljajući o svim onim situacijama kad mi je prodikovala kolika je gadura kajanje i zašto bih trebala riskirati umjesto ţivjeti u sigurnom mjehuriću. - U pravu si. - Znam. A ti? - Izvila je obrve. Znala sam. A ipak su demoni u meni nastavili rikati. Oni su bili ti koji su mi uporno ponavljali da neće dobro završiti. Mojim roditeljima nije. Ni Jettovim. Ni Sylvieinim. Zašto bi mene čekala drugačija sudbina? - Razmisli o tome - njeţno je rekla Sylvie. Kimnula sam i suspregnula suze koje su mi se skupljale u kutovima očiju. Odlučila sam promijeniti temu. - Je li zvao Clarkson? Sylvie je odmahnula glavom i uvukla se u odjeću - odrezane traperice i preveliku majicu koja joj je padala s ramena. - Ne, ali jutros je stiglo neko pismo. Ostavila sam ga na kuhinjskom stolu. Financijski izvještaji koje si traţila. Da ih sad pogledamo? Ţeljela sam je upitati otkud zna što je u tom pismu, ali sam se predomislila. - Moţe. Ionako sam se pretvorila u raka. Dok smo se vraćale u kuću, primijetila sam tamne oblake koji su se skupljali u daljini. Lagani povjetarac pretvorio se je u snaţan zapuh vjetra koji je podizao lišće, a u zraku se osjećao miris predstojeće kiše. Bilo je teško vjerovati da je prije samo nekoliko sati vladala nesnosna vrućina, kao u pustinji. Ušle smo u kuću kroz straţnja vrata i ja sam ih zaključala iza naših leđa. Promotrila sam kuhinju. Izgledala je besprijekorno, kao da je Sylvie uopće nije koristila, što je bilo čudno jer je obično naručivala porcije kojima bi se mogla nahraniti četveročlana obitelj - a nikad ne bi dobila ni grama. Moţda je bila previše zabrinuta da bijela. Od te pomisli, moj osjećaj krivnje ponovno se je razbuktao. - Je li se sinoć išta dogodilo? Je li bilo kakvih neobičnih poziva? - upitala sam. Upitno me je pogledala. - Ne, ovdje je sve bilo prilično mirno. Nikad u ţivotu nisam bila toliko sretna čuti da je provela mirnu noć u kući. Zbog toga mi se ona automobilska potjera učinila gotovo nadrealnom. - Jesi li stvarno zvala policiju? - nacerila sam se. - Da. Rekli su mi da moram pričekati četrdeset osam sati, i tek tad ispuniti prijavu o nestanku. To me je dobrano raspizdilo, ali osim toga... - Sylvie je odmahnula glavom. - Ništa se nije dogodilo. - Nekoliko je puta razdraţeno trepnula. Utisnula sam joj vlaţan poljubac u mek obraz. Otkad smo doselile u New York City, Sylvie ija smo imale pravilo da, ne javi li se jedna od nas do deset ujutro narednog dana, to je znak za uzbunu da se je nešto dogodilo. Iako je ona primila moj SMS i nije trebala brinuti, cijenila sam njezinu zabrinutost. - Strašno mi je ţao. Obećajem da to neću ponoviti - šapnula sam. - I bolje ti je, Brooke, jer nasmrt si me prepala. - Nije mi promaknulo drhtanje njezina glasa. - Ovo su papiri. Izgleda da ih treba proučiti cijelu hrpetinu. - Pokazala je na veliki ţuti fascikl i zaputila se prema aparatu za kavu. Gledala sam kako puni filter i dodaje vodu, pa otvorila fascikl. Nebrojeni listovi prekriveni beskonačnim brojevima smjesta su me obeshrabrili. Iako sam se snalazila u osnovama računovodstva, nikad nisam imala uvid u račune jednog ovako velikog imanja.
Međutim, koliko je moje amatersko oko uspjelo uočiti, brojevi su izgledali u redu, a porezi plaćeni. - Meni izgledaju okej. - Zatvorila sam fascikl. Sylvie je odloţila šalicu vrele kave ispred mene i sjela. - Smijem li ih ja pogledati? - Naravno. - S obzirom da se ona mogla pohvaliti diplomom iz ekonomije i da je donedavna radila u investicijskoj tvrtki, na njezin sam prijedlog pristala i više no rado. Pruţila sam joj fascikl i otpila gutljaj kave, pritom umalo opekavši jezik. Sylvie je prelistavala papire. - Kako ti se čine? - upitala sam malo se pribliţivši. Prošle su dvije minute, a ona nije odgovorila. Ta me je tišina činila nervoznom, pa sam je opalila nogom ispod stola. - Sylvie? - Molim? - Namrštila se je, ali nije podigla pogled. - Jesi li nešto rekla? Nasmijala sam se kako bih prikrila zabrinutost u glasu. - Nema duga. - Pogledala me je, dječje plavim očima pretraţujući moje. - To je dobro, zar ne? Njezina grimasa nije u cijelosti uspjela izbrisati moju nelagodu. Moţda je to bilo zbog grčevitosti kojom je prionula na te papire. Ili zbog načina na koji je stalno prelijetala pogledom preko jedne određene stranice, kao da je uznemiruje ono što na njoj vidi. No nešto mi je govorilo da stvari nisu tako jasne kako su se meni činile. - Nešto ne valja, zar ne? - upitala sam. Podigla je ruku, lica iskrivljenog od usredotočenosti dok je izvlačila tri lista papira, odbacivajući ostale, i uspoređivala ih. Nije mi se svidio izraz njezina lica. Srce mi je zalupalo brţe. Obišla sam stol i nagnula se preko njezina ramena, nastojeći vidjeti to što ona vidi. Na kraju je Sylvie otvorila svoj mobitel i počela upisivati brojeve u svoj kalkulator. - Brojevi ne štimaju - promrmljala je, prstima mi pokazujući na papirima. - Zarada i izdaci se ne slaţu. Pitam se kamo taj novac odlazi. Okrenula se je i pogledala me, a moje se vlastito nepovjerenje zrcalilo i u njezinim očima. - Kako to misliš? - Ţao mi je, Brooke. Nemam pojma. - Pruţila mi je dokumente. - Izgledaju kao donacije u dobrotvorne svrhe, ali tko zna. Moraš razgovarati s Jettom i pronaći nekoga tko zna nešto više o talijanskim knjigovodstvenim zakonima. Jedno je sigurno, transakcije su obavljene u periodičnim, ali nasumičnim intervalima. Zadnja je bila u siječnju. - Okej. - Trepnula sam nekoliko puta zaredom. - Ljudi stalno daju donacije u dobrotvorne svrhe. Sylvie je odmahnula glavom. - Pogledaj sve te nule. Govorimo o milijunima koje je taj stari otpisao. Kaţeš da Jett ovdje ima kuću, što znači da najvjerojatnije ima i talijanskog knjigovođu koji brine o njegovom porezu. Znala sam da sam stigla do točke u kojoj mi je potrebna pomoć. Jett je bio očiti odgovor. Zaustavila se je ispred kuhinjskih vrata, s dlanom na kvaki. Nije me gledala. - Postoji još nešto. - Što? - Naherila sam glavu pozorno je promatrajući. Kad god se je trudila da nešto vaţno zvuči nehajno, započinjala je riječima “postoji još nešto”, na što bi negdje u mom primozgu smjesta zazvonio alarm za uzbunu. - Rekla si da Alessandro ne ţeli nikakve preinake u kući, zar ne? - Kimnula sam. - Znaš, pitala sam se zašto ima vreće cementa tamo dolje.
- Dolje? - Da, u podrumu. Dok sam te čekala, mogla bih reći umirući od brige - zastala je kako bi njezine riječi bile djelotvornije - provjerila sam sve prostorije u kući i naletjela na vreće u podrumu. - Jesi li sigurna da si vidjela vreće cementa, a ne... - Prašine? Kamenja? - Zakolutala je očima. - Nisam glupa, Brooke. - Nisam to nikad ni rekla. Samo što je čudno. - Alessandro je bio odlučan da se ništa u kući ne mijenja. Morala sam vidjeti taj podrum i potom ga pitati o čemu je riječ. - Pokaţi mi. Ne čekajući Sylviein odgovor, prošla sam pokraj nje i zaustavila se tek u hodniku, kako bi me ona mogla povesti. Odvela me je stubama i kroz vrata u uski hodnik koji se je naizgled protezao unedogled. Zrak je bio ustajao i prašnjav. Škrte gole ţarulje iznad naših glava bacale su treperave sjene na obijeljene zidove. Moje su cipele jedva proizvodile ikakav zvuk na betonskom podu dok sam ţurila nastojeći ne zaostati za Sylvieinim energičnim korakom. - Spustila si se ovamo posve sama? - upitala sam, gotovo sumnjičava. Tko bi pomislio da će moja najbolja prijateljica - potajna klaustrofobičarka - ući u prostoriju ispod zemlje koja nalikuje prevelikom mrtvačkom sanduku bez prozora i izlaza u slučaju nuţde? - Nisam baš imala izbora. Mislila sam da si moţda zarobljena u podrumu - promrmljala je. - Iznenadila bi se da znaš što bih sve učinila za tebe. Nasmiješila sam se sjetivši se raznih situacija u kojima se je bojala dizala i skučenih prostora, praveći se da ne moţe disati. - Nije bilo lako. Mislila sam da ću dobiti srčani napadaj. - Pogledaj se. Pobjeđuješ svoje strahove. Silno sam ponosna na tebe - rekla sam, misleći ozbiljno svaku tu riječ. Ruţno me je pogledala preko ramena i promrmljala nešto što je zvučalo kao “daj začepi” . Stigle smo do kriţanja i ušle u hodnik s nekoliko vrata. Zavirila sam u prvu prostoriju. Ne računa li se staro pokućstvo nagurano u kutu, bila je prazna. Druga i treća podrumska prostorija izgledale su jednako. Četvrta je bila veličine uobičajene sobe i posve prazna. Ukopala sam se na mjestu i zadrhtala preplavljena osjećajem nelagode. - Gdje su vreće cementa? - upitala sam. - Ondje. - Sylvie je pokazala nalijevo od mene. Okrenula sam se prateći njezin prst i tek sam tad zamijetila arkadu skrivenu u tami. Prošle smo kroz taj nadsvođeni prolaz i Sylvie je pritisnula prekidač, okupavši petu prostoriju umjetnim svjetlom. Skučen prostor bio je nakrcan policama i bocama, što me je navelo da pomislim da je Sylvie naletjela na Alessandrov vinski podrum. Zagurane između zida i police leţale su dvije vreće cementa, gotovo skrivene od pogleda, kao da ih je netko zaboravio ondje. - Onda, što misliš? - upitala je Sylvie. - Ne znam. - Čučnula sam da ih pomnije promotrim. - Moţda su mu trebale za renovaciju. Građevina je stara, vjerojatno mnogo toga treba renovirati. Zvučalo je uvjerljivo, ali njezina mi je šutnja govorila da ne dijeli moje mišljenje. Po njezinu sam mrštenju znala da joj se moj odgovor ne sviđa. Ni meni se nije sviđao. - Kad sam ti rekla da sam malo pogledala naokolo, mislila sam da sam stvarno pronjuškala i nisam pronašla nikakve tragove nedavne renovacije. Sve izgleda samo staro. Mahnula je rukom s omalovaţavanjem. - Zašto ostaviti vreće cementa ovdje sa skupim vinom? Zašto ih ne smjestiti negdje drugdje gdje ima mnogo prostora? Pogledaj ovo. Izvukla je jednu bocu i pruţila mi je. Provjerila sam otisnuti datum i vratila bocu na policu. Vino Je bilo starije od pedeset godina i vjerojatno koštalo više no što sam zarađivala u mjesec dana na starom poslu. Zrakom je prostrujao neki blagi miris. Omirisala sam ga, nastojeći ga uhvatiti.
- Osjećaš li ovaj miris? - upitala sam. - Koji? - Mislim da je to miris boje. Razdvojile smo se proučavajući zidove, prelazeći prstima preko nepravilne, prljave bijele površine. - Ako ih je dao prebojati, onaj koga je unajmio obavio je traljav posao - rekla je Sylvie. Trebao bi traţiti povrat novca. Sylvie je bila u pravu. Zidovi su bili oličeni tako nepravilno i grubo da su izgledali kao da bi i dijete na njima obavilo bolji posao. - Miris se ovdje najjače osjeća. - Pokazala sam na jednu policu i prešla prstima preko dvije boce. - Nema prašine. - Da vidim. - Odmaknula sam se u stranu i tek tad zamijetila da je tamno drvo na nekim mjestima prekriveno bijelim mrljama. Mislim da je netko oličio ovu prostoriju pa postavio policu dok se boja još nije posve osušila. Što se same police tiče, rekla bih da je odnekud premještena, što bi objasnilo zašto na bocama nema prašine. Vratile smo se u četvrtu prostoriju i pregledale zidove. Tamni tragovi prašine i blata vidjeli su se na mjestima gdje su nekoć stajale police s vinom. - Zašto bi Alessandro premjestio police s vinom u manju prostoriju nakon što ju je dao oličiti? - šapnula je Sylvie iza mojih leđa. - Zašto ih jednostavno nije ostavio ovdje? Prekriţivši ruke na prsima, odmahnula sam glavom dajući joj do znanja da nemam pojma. - I sama se to pitam. - Ushodala sam se, pogleda prikovanog za zid. - Ono što ja nikako ne uspijevam shvatiti jest zašto je dao oličiti samo jednu prostoriju. Zašto ne i ovu? Zašto ne cijeli podrum? - Okrenula sam se i pogledala Sylvie. - Moţda nije bilo potrebe za to. Što ako je negdje procurila voda i samo je ova jedna prostorija bila vlaţna? Moţda se bojao da će se plijesan proširiti kroz zidove - predloţila je Sylvie. Vlaga bi se osjećala u zraku. Osim toga, plijesan nećeš iskorijeniti oličiš li zidove. Za to se koriste isušivači zraka. U najgorem slučaju, iznova sagradiš sve zidove jer se gljivice brzo šire. Moţda su mu zato trebale vreće cementa. To je bilo moguće, ali su moje riječi svejedno zvučale nevjerojatno. Sylviein sumnjičav pogled jasno mi je govorio da i ona misli jednako. Nešto jednostavno nije štimalo. Oličeni zid izgledao je kao da se je na njemu iskušao neki amater. Zašto Alessandro nije angaţirao profesionalca? Sigurno je imao dovoljno novca. I zašto je dao oličiti samo ovaj jedan zid? U glavi mi se je zavrtjelo od toliko pitanja, a svaki odgovor koji bi mi pao na pamet samo bi potaknuo novo pitanje. - Znaš, trebala bi ga pozvati ovamo - zamijetila je Sylvie kad smo se zaputile natrag na kat. Nisam morala pitati na koga misli. - Ozbiljno? To ti stvarno ne bi smetalo? - Ne. Već smo ranije razgovarale o tome i nisam ţeljela odustati od svog mišljenja. Jettov dolazak nije dobra zamisao. Kao prvo, i Sylvie i Jett imaju golem ego. Jednostavno ne stavljaš u istu prostoriju dvoje ljudi koji oboje ga je laţne iluzije o vlastitoj veličini i vaţnosti u ţivotu. Kao drugo, tu je i činjenica da Jett i Alessandro nisu baš prijatelji. - Pozovi ga. - Sylvie je slegnula ramenima. - Bit ćeš dobra? - Znaš mene. - Uputila mi je osmijeh od uha do uha.
- Nećeš se svađati? Očajno je uzdahnula i zakolutala očima. - Nikad to ne bih učinila. Baš! Ugrizla sam se za usnu i nekoliko trenutaka samo promatrala njezino nevino lice. Doista sam joj ţeljela vjerovati, ali Sylvie ponekad zna biti previše zaštitnički nastrojena, što je pretvara u pravog zmaja. S druge strane, i Jett i ona su mi izuzetno vaţni i nije li vrijeme da se malo bolje upoznaju? Samo u slučaju da smo Jett i ja materijal za dugoročnu vezu. - U pravu si - rekla sam. - Moţda bih trebala zamoliti Jetta za njegovo mišljenje. Uvijek je zanimljivo čuti mušku perspektivu. To je bila istina. Ţeljela sam čuti njegovo mišljenje jer sam vjerovala njegovoj procjeni. Ali to nije bio jedini razlog iz kojeg mi je trebao u blizini. Ţeljela sam ga pokraj sebe jer je on bio jedini uz kojeg sam se osjećala sigurnom.
18 Kazaljke na satu sve su se više pribliţavale sedmici. Sa svakom sekundom, moje je srce lupalo sve brţe. To je činilo otkad sam se počela dopisivati s Jettom SMS-ovima. Hoćeš li večerati s nama u 7? To mu je bio mig da mu je Sylvie spremna oprostiti i da ga ja danas ţelim vidjeti. Dvije minute kasnije, začula se dolazna poruka s njegovim odgovorom. Donijet ću vino. Proteklih sat vremena, ţeludac mi se sav uskomešao i prepustila sam se maštarenju. I to ne samo zbog obećanja strastvene noći. Mobitel mi je ponovno zazujao. Očekujući novi SMS, otvorila sam ga. Kad sam otvorila pripojenu fotografiju, naglo sam zadahtala i zacrvenjela se. Majčicu ti milu! Na fotografiji sam bila ja, spavala sam polugola na trbuhu, noge su mi virile ispod pokrivača, minijaturna majica za spavanje podigla mi se visoko na bokove, kosa bila u neredu, a usta - zemljo progutaj me - lagano otvorena. No najgora od svega bila je ta majica, koja mi je jedva prekrivala guzu. Ispod fotke je napisao “volio bih vidjeti izraz na tvom licu kad ovo vidiš”. Zgroţeno sam se zabuljila u zaslon mobitela, prstima leteći preko tipkovnice. Nisi valjda. Kratka tišina, nakon koje je moj mobitel ponovno zazujao. Što? Fotka koju si mi upravo poslao! Nemam pojma o čemu govoriš. Ma nemoj? Sad se pravi da mi nije poslao fotku. Ţelim da je izbrišeš. Izgledam strašno. Kratka stanka, pa njegov odgovor. Ona na kojoj ti se vide sise po mom je mišljenju prilično dobra pa nema šanse da ću je izbrisati. Ako se ţelim zamisliti zadovoljnim, moram ih samo pogledati i sjetiti se što smo radili. Ponovno sam pogledala fotku. Na njoj se moje sise definitivno nisu vidjele. Koliko ih je snimio? Tek što mu nisam poslala novi SMS, kad je stigao još jedan od njega. p.s. Jedva čekam da te vidim. Dojadilo mi je ljubakati se s jastukom i praviti se da si to ti. Srce mi je napravilo zvijezdu. Odgovorila sam mu, ali poruke više nisu stizale. Sad više nisam mogla dočekati večeru. Sylvie je zamijetila moju izluđenost, ali nije komentirala. Po njezinim uputama, istuširala sam se, odjenula haljinu po njezinu izboru i raspustila kosu u valovima na ramena. Čak sam joj dopustila i da me našminka, moleći se da ne pretjera. Ţeljela je da izgledam fenomenalno, i jesam. Stojeći ispred zrcala, promotrila sam svoju haljinu boje mente, nalik grčkoj tunici spuštenoj na ramenima, s finom čipkom i rukom ušivenim biserima oko struka. Vjerojatno smišljena za večernje domjenke ili gala svečanosti, prianjala je uz moje tijelo na odgovarajućim mjestima i mojoj blago preplanuloj koţi davala neku zlaćanu nijansu. Definitivno itekako vrijedi golemih para koje je Sylvie vjerojatno spiskala na nju. - Vau. Silno sam ponosna na tebe - ushitila se je Sylvie. - Samo ćemo večerati u troje. Nisam diplomirala i ne selim u Europu. Ali hvala na podršci. - Znam, ali pogledaj se. - Pokazala je niz moje tijelo. - Širiš krila i učiš letjeti. Okrenula sam se kako bih promotrila haljinu u zrcalu. - Odakle ti ova haljina? Nisam je dosad vidjela u tvom ormaru i ne sjećam se da si je spakirala. - Jučer sam je kupila.
- Znači, otišla si u Milano? Odmahnula je glavom dodirujući haljinu. - Nisam, nije bilo dovoljno vremena jer sam se zbog tebe ţeljela vratiti na vrijeme. Pronašla sam jednu malu trgovinu u Bellagiu, nedaleko od one pizzerije u kojoj smo bile. Pola toga što prodaju nije loše. A onda sam opazila ovu haljinu i morala je kupiti. Učinilo mi se da bi ti savršeno pristajala. - Uputila mi je osmijeh od uha do uha, zbog čega sam je pozorno promotrila. Uvijek je ovako brbljava, ali zbog nečega u njezinu tonu slušala sam je i paţljivije no inače. - Meni? Sylvie je kimnula i još se šire nasmiješila. - Hvala ti. - Čvrsto sam je zagrlila. - Ali zašto bi mi kupila nešto ovakvo? - Iz griţnje savjesti? - Namignula je. Gospode. Nazovite to intuicijom, ah jednostavno sam znala da nešto petlja. Promotrila sam je stisnutih očiju. - Griţnje savjesti zbog... - Prekinulo me je zvono na vratima. Pogledala sam na sat. Jedva je bilo šest sati. Jett bi trebao doći u sedam. Zbunjeno sam se okrenula prema Sylvie. Tko je to? Sudeći po cereku na njezinu licu, nešto je mutila. - Zamolila sam Jetta da dođe ranije. - Ali zašto? - Osvrnula sam se po neredu u mojoj sobi. Odjeća i cipele - većinom Sylvieine - bile su raštrkane posvuda, zajedno sa šminkom, losionom za tijelo i još šminke na krevetu. Nema šanse da ću dopustiti da Jett vidi sav ovaj nered. Pokazala mi je da pođem za njom stubama do ulaznih vrata. - Nemoj se ljutiti, ali imam spoj. Zaključila sam da ćeš biti dobro bez mene. - Imaš što? - Umalo sam se spotaknula na visokim potpeticama nastojeći odrţati korak s njom. - Upoznala sam nekoga. - Koga? Slegnula je ramenima kao da to nije vaţno, što je bilo upravo suprotno od onoga što je mislila. Onog tipa iz bara. Ni u ludilu! Zašto sam joj povjerovala kad je rekla da će s njim popiti samo jedno piće? Od svih ljudi na svijetu, zar se baš mora petljati s lokalnim mafijašem? Sylvie je ovila prste oko kvake. Prije no što je uspjela otvoriti vrata, ščepala sam je za ruku i prisilila da se okrene prema meni. - A Jett i večera? - Iz očiju sam rigala vatru, u skladu s bijesnim poţarom koji je buktio u meni. - Ne brini o njemu. Dobro će se brinuti o tebi. Osim toga, zamolila sam ga da donese večeru, budući da ti ne znaš ni jaje skuhati. Dakle, bit ćeš posve dobro. Zakolutala sam očima, ne obazirući se na njezinu primjedbu. Nisam nimalo sumnjala da se Jett i ja nećemo dobro zabaviti. - Ne, Sylvie. Ne brinem ja zbog toga. Ne sviđa mi se što izlaziš s tim tipom i ti to dobro znaš. Što se je dogodilo s onim “samo ću popiti piće, neću se udati za njega”? Ponovno je slegnula ramenima na onaj svoj neobavezan način. Lecnula sam se i začepila. Moje nade i snovi o tome kako će Jett i Sylvie provesti malo više vremena zajedno da se bolje upoznaju tek što nisu otplavljeni niz zahodsku školjku. Ţeljela sam razbiti led između dvije najvaţnije osobe u mom ţivotu. To se nikad neće dogoditi nastavi li Sylvie pronalaziti izlike da bude što dalje od njega. Za to se mogu pobrinuti kasnije. U ovom trenutku, moj problem bio je njezin izlazak s tipom kojeg ne poznajem.
- Sylvie, zašto bi s nekime izašla a da mi ne kaţeš? - Licemjerna zamjerka. Nisam li i sama upravo to učinila zadnjih nekoliko puta? Protrljala sam sljepoočice u nadi da ona neće opaziti izraz krivnje na mom licu. - Sad ti kaţem. Ako u blizini ne mogu naći pristojan klub, treba mi netko za izlazak. Osim toga, već cijelu vječnost ni sa kim nisam izašla. Sve ću ti ispričati kad se vratim. Doista nisam ţeljela da ode, ali što sam mogla? Nisam bila u poloţaju išta zahtijevati. Na kraju sam samo prošaptala “molim te, budi oprezna”. Sylvie se je nagnula prema meni i šaptom odgovorila: - Kad nađeš nekog posebnog, vjerojatno vrijedi pokušati ga zadrţati. Nemoj se prestati truditi da stvar uspije. Zapravo, danas je dobar dan da mu kaţeš što osjećaš prema njemu. Riskiraj, moţe? Odakle sad pak ovi savjeti? Zar je bila na treningu umijeća ţivljenja? Zurila sam u nju otvorenih usta. Njeţno je usnama dodirnula moj obraz i potapšala me po ruci. Tad mi je sve postalo jasno. Nema smisla pokušavati nagovoriti Sylvie da ostane. Prepoznajem izgubljen slučaj kad ga vidim. Da, već smo nekoliko dana u Italiji. No ma koliko me ona ţeljela zavarati da pomislim da joj nedostaju frajeri i tulumi, osjetila sam da je pravi razlog njezine nestrpljivosti da Jetta i mene ostavi same zapravo ţelja da nam pruţi priliku da obnovimo našu vezu. - Obećaj mi da ćeš mi poslati SMS gdje si - rekla sam. Uzdahnula je, kimnula i otvorila vrata. Dah mi je zapeo u grlu kad sam ispred nas ugledala Jetta. Bio je odjeven u crnu koţnu jaknu, seksi bijelu majicu i još privlačnije traperice, a u rukamaje drţao veliku kutiju s, pretpostavljala sam, večerom. Ščepala sam mu je iz ruke i odloţila je na stolić u predvorju. - Hej! - Lice mu je obasjao samodopadan osmijeh. Kako mu je uspijevalo tako slasno senzualno izgovoriti jednu jedinu riječ? Jedan bezumni trenutak, zamislila sam kako ljubim njegove meke usne i ovijam noge oko njegova boţanstvena tijela, rastapam se u njega, onako kako sam to učinila danas u hotelskoj sobi. Ili jučer u jacuzziju. Ili prije toga, na jedrilici. - Bog. Drago mi je da si mogao doći. - Sylvie je izišla i pozdravila ga, zagrlila ga kao da su najbolji frendovi. U večernjoj tišini, šapnula je dovoljno glasno da i ja čujem. - Dobro je pazi. Povrijediš li je, obećajem ti da ću ti odrezati jaja i njima nahraniti patke na jezeru. Jett me je pogledao sa zabavljenim osmijehom. - Vjerojatno si bila pijana jer ja na tom jezeru nikad nisam vidio patke. Ali ako je ikad povrijedim, kupit ću ti nekoliko pataka da im moja jaja posluţiš na srebrnom pladnju. Ne brini, pazit ću na nju. - Nasmiješio se je, pogledom ni načas ne napuštajući moje lice. - Svaka sekunda koju provedemo zajedno bit će joj nezaboravna. Majčicu ti premilu dvostrukih značenja! Oči su mu vragolasto zaiskrile, a mene su preplavila sjećanja. Koljena su me umalo izdala od slika koje su mi iskočile pred očima, nas dvoje zajedno, isprepletenih udova. Hvala Bogu da Sylvie ništa od toga nije opazila. - Bolje ti je da to shvatiš ozbiljno, Mayfieldu. - Prošla je pokraj njega pa se okrenula i doviknula preko ramena. - Lijepo se zabavite.
19 - Prava je mustra - rekao je Jett dok smo gledali kako Sylvie nestaje iza ugla. Prezirno sam puhnula. - Moţeš li je kriviti? - Ne baš. - Nasmijao se. - Budući da sam osjetio ozbiljnu prijetnju, bit će bolje da te odmah počnem bedinati. Od ovog trenutka. - Poljubio me je u obraz, podigao u naručje i zalupio vrata nogom, ne spuštajući me. - Gdje je kuhinja? - Onuda. - Pokazala sam niz hodnik i zacikala kad je on krenuo, i nadalje me noseći. Osjetila sam njegove ruke koje su mi ţarile leđa, naročito straţnjicu. Ponovno su počele vrludati. Nisam imala ništa protiv, ali najprije sam ţeljela hranu. Kad smo stigli do kuhinje, Jett me je spustio. Tad je ponovno izašao i vratio se s onom kartonskom kutijom. Virila sam preko njegova ramena dok ju je raspakiravao. Umjesto naručene večere iz restorana, izgledalo je kao da Jett kani kuhati za mene. Ponovno. - Nije li bar malo čudno da si uvijek ti taj koji donese ručak ili večeru? - upitala sam. - Zaboravila si dodati doručak. - Njegovim predivnim licem razlio se je samodopadan osmijeh dok je skidao koţnu jaknu i prebacivao je preko naslona stolice, otkrivajući najčudesnije prsne mišiće i bicepse koje sam u ţivotu vidjela - sve djelomice skrivene ispod iritantno široke bijele majice. Usta su mi se osušila od tog prizora. - Ako mene pitaš, u tome nema ničeg lošeg. Pripremim li ti večeru, bit ćeš sretna i ja ću dobiti što ţelim - rekao je cereći se. Šaljivo sam ga lupnula šakom po ramenu. Nisam bila uvrijeđena, samo sam iskoristila tu izliku da ga dodirnem. - Budem li ja kuhala sljedeći put, hoćeš li ti učiniti što ja ţelim? Zastao je kao ukopan i naherio glavu kao da razmišlja o mom prijedlogu. - Moţda. Ovisi. Znaš li kuhati? Ne znam, i on to dobro zna. - Računa li se naručena hrana? Zabavljeno je izvio obrvu. - Na ciglih pet minuta. Ni u kom slučaju ti ne donosi jednake privilegije kao jelo od tri slijeda. - Nikad mi ne puštaš da budem glavna. - Zato što ti voliš kad sam ja glavni. - Pribliţio mi se je, a ja sam zakoračila nekoliko koraka unatrag, dok leđima nisam udarila o zid. - To nije istina. - Istina je. Samo mu to nisam ţeljela priznati. Njegova usta bila su toliko blizu da sam osjetila blagi miris metvice i onaj njegov opojni miomiris od kojega bi mi koljena uvijek zaklecala. - Jesi li za okladu, Brooke? Na primjer, za partiju šnapsa? Pobijediš li, moţeš mi učiniti što god ţeliš. Ako ja pobijedim, biram što ţelim. Dobivam desert kakav ţelim. Ispruţio je ruku. Protresla sam je sa samodopadnim izrazom lica. Bila sam najbolja igračica šnapsa ikad. Nikad ni od koga nisam izgubila. Frajeru se sprema veliki udarac egu. - Vaţi - rekla sam. - Spremi se na poraz, pušioničaru. - Misliš? - Podbočio se je snaţnim rukama o zid, zarobivši me. Usnama je kliznuo niz moj vrat i ramena, a zubima spustio tanku naramenicu moje haljine. - Volim dobar izazov. Kušnju. Ali ne ţelim da izgubiš, dušo - šapnuo je, rukama mi obujmivši guzove prije no što me je podigao. Ovila sam noge oko njegova struka i dopustila mu da me odnese do kuhinjskog pulta i poloţi na njegov rub. - Što kaţeš da ja kuham, a ti samo miješaš? - nastavio je promuklo. - Ne moţeš mnogo pogriješiti, a oboje ćemo dobiti što
ţelimo. Prstima je prtljao po mojoj haljini dok nisam osjetila njegovu nadarenu ruku između svojih nogu. Provjeravala je moje gaćice i iskušavala moju samokontrolu. Zvuči kao da je netko velika prestrašena pičkica. - Zastenjala sam kad me je počeo njeţno masirati, šaljući prvi udar strasne vreline kroz samu moju srţ. Stegnula sam noge oko njegova struka i privukla ga bliţe. Sad su mu bedra bila ukliještena među mojim nogama, a ruku je zamijenila nabreklina ispod njegovih traperica. Sporo se pomicao - gore-dolje oponašajući ritam našeg vođenja ljubavi, dok gruba tkanina njegovih hlača nije počela trljati moj klitoris kroz gaćice. Naglo sam zabacila glavu i s usana mi se je oteo još jedan jecaj, nijemo zahtijevajući još. - Samo sam zabrinut za tebe. To je sve. - Usne su mu se izvile u čaroban osmijeh i ja sam poţeljela učiniti sve one neizrecive stvari koje sam mu uvijek ţeljela učiniti. - Oklada je oklada. Ne moţeš se sad izvući samo zato što se bojiš. - Kliznula sam dlanovima niz njegov kamenotvrdi trbuh do traperica, spremna otkopčati ih i pruţiti mu pravi uţitak. - Što to radiš? - Zaustavio je moje ruke, teško dišući. - Još nisi pobijedila. Nasmijala sam se. - Ti to ozbiljno? Zar bih trebala čekati, iako znaš da ću pobijediti? Što je s onim da je od svega najvaţnija moja sreća? - Za to će biti dovoljno vremena kasnije. - Brzo me je poljubio i pomogao mi da siđem s pulta. - Kako si provela dan? Što si otkrila? I samo tako, naš trenutak je prošao i Jett je ponovno bio uobičajeno leţeran. Taj tip nema samo napuhan ego, ima i samokontrolu mramornog kipa. Prokletstvo! - Otkud znaš da sam nešto otkrila? - Zagladila sam haljinu, boreći se protiv poriva da se glupavo nasmijuljim. - Od Sylvie. - Ovlaţio je usne i zabavljeno me promatrao, vjerojatno se u sebi smijući kao lud mojoj smetenosti. - Rekla je da o nekim stvarima ţeliš razgovarati nasamo sa mnom i da donesem večeru. Poznavajući vas dvije, nije bilo teško zaključiti da ste nešto otkrile. Kao i obično, bio je u pravu, ali nisam mu mogla reći da nas je Sylvie ostavila same kako bih mu ja mogla reći što osjećam prema njemu. Prošla sam pokraj njega trudeći se da ga ne dodirnem, prišla kuhinjskom stolu i pruţila mu fascikl s financijskim izvještajima. Clarkson je donio financijske izvještaje. Sylvie tvrdi da previše novca dolazi i odlazi u redovnim razmacima. - I ti ţeliš znati o čemu je riječ - poslovno je rekao, ne pokazujući namjeru da otvori fascikl. Pitala sam se je li već vidio te izvještaje. - Mogao bi ih pokazati svom računovođi. - To bi bilo super. - Bit će mi zadovoljstvo. Ugrizla sam se za usnu, ne znajući kako bih skrenula razgovor na vinski podrum. Postojala je mogućnost da preuveličavam, a nisam ţeljela da on pomisli da volim melodramu. - Podrum je nedavno oličen, što mi se čini čudnim jer je Alessandro prije nekoliko dana kad smo se upoznali inzistirao da u kući ne činim nikakve preinake. - Podigavši glavu, naišla sam na njegov upitan pogled. - Vjerojatno nije ništa vaţno, ali voljela bih da pogledaš. Odjevenoj samo u tanku haljinicu do koljena, koţa mi se najeţila od hladnoće. Suspregnula sam drhtanje i obgrlila se rukama kako bi mi bilo toplije. Očekivala sam da će Jett sa smijehom odbaciti moja nevjerojatna objašnjenja. Očekivala sam čak i ljutnju, samo ne šutnju. Jett je šutio najmanje deset minuta, njegovo lice bilo je bezizraţajna maska dok me je
slijedio stubama do podruma i slušao kako prepričavam razgovor sa Sylvie. Gledala sam kako ide iz prostorije u prostoriju, dlanom dodirujući zidove, kuckajući i odmičući teške police, zadubljen u misli koje naizgled još nije ţelio podijeliti sa mnom. Učinilo mi se da izvana čujem lupkanje kišnih kapi. Taj me je inače umirujući zvuk učinio nervoznom, moţda zato što sam se jeţila od ovog podruma i ţivci su mi bili na rubu. Shvatila sam da se ne bih osjećala ugodno ţiveći u ovoj staroj kućerini sama. Stojeći pokraj Jetta, sekunde su se pretvorile u minute i osjetila sam se glupo jer sam ga dovukla ovamo bez ikakva razloga. Moju sumnju izazvala je samo moja apsurdna potreba da vidim skrivene motive ondje gdje ih moţda uopće nema. - Moţda bismo se trebali vratiti gore. Vjerojatno ionako nije ništa vaţno - predloţila sam. - Alessandro je vjerojatno ţelio oličiti sve prostorije, ali mu se zdravstveno stanje pogoršalo pa nije dospio. Došla sam do zaključka da mora da je tako. Najvjerojatniji razlog ujedno je i najjednostavniji. - Moguće - odvratio je Jett, a glas mu ničim nije odavao što doista misli. Opazio je kako sklapam ruke na prsima i skinuo svoju jaknu pa je prebacio preko mojih ramena. - Obuci je. Ton njegova glasa nije dopuštao raspravu. - Nije mi hladno, ali hvala - lagala sam, ali nisam skinula njegovu jaknu jer sam voljela njegov miris. Bio je topao i ovijao me kao čahura. Udišući njegov miris, zagledala sam se u Jettove nabrekle bicepse dok je policu s vinom odgurivao u stranu. Mišići su mu se napeli ispod preplanule koţe i tiho je zastenjao kad se je polica pomaknula nekoliko centimetara glasno zastrugavši. - Da ti pomognem? - upitala sam, napola zabavljena, napola napaljena. Zapalucala sam jezikom preko usana promatrajući njegove snaţne ruke, široka ramena i graške znoja na njegovu čelu. U udobnoj majici, s torzom na koji cure sline, izgledao je tako prokleto seksi i uzbudljivo da je moje tijelo počelo ţudjeti za njim. - Ne. Čekaj gdje jesi - odgovorio je. U osnovi, slao mi je pozivnicu da još malo zurim u njega. Polica se je pomaknula još jedan centimetar, pa još nekoliko. Jettovo se je lice zgrčilo od napora dok je gurao policu na sredinu skučene prostorije, gotovo zapriječivši vrata. - Proporcije ove prostorije nisu kako treba - rekao je. - Aha. Prilično je malena. - Kimnula sam, ne shvaćajući o čemu on govori. Vjerojatno je riječ o nečem za muškarce. Kao automobili i sportovi. Prihvatiš igru, praviš se da znaš o čemu govore, a zapravo ne moţeš prestati razmišljati o tome koliko su seksi. - Kuća je stara. U doba kad su je gradili, vjerojatno nisu imali dobrog arhitekta. Gledala sam kako otire dlanove o bedra i stresa prašinu sa svojih traperica, i smjesta sam poţeljela da meni dopusti da to učinim. - Nisam mislio na to, Brooke - rekao je i okrenuo se prema meni. Pogled mu se zadrţao na meni časak predugo, prodirući u moj um i tijelo. Osjetila sam da sam se zarumenjela, i od strasti u njegovim očima, i od spoznaje da je osjetio koliko me strašno napaljuje. - Mislim da je ova prostorija pregrađena napola. - Ţeliš reći da je negdje njezina druga polovica? - To nije bila moja najpametnija izjava, ali njegove mi riječi nisu imale smisla. - Slušaj. - Pokucao je po zidovima nadesno i nalijevo. Zvučali su drugačije -jedan šuplje, drugi potmulo. - Pregrađena je. Ostatak je s druge strane ovoga zida. - Pokazao je nadesno od sebe. Načas sam ga samo promatrala bez riječi i tad mi je sinulo. - Jesi li siguran? - Apsolutno.
Dodirnula sam prstima zrnastu površinu i pokucala, osluškujući šuplji zvuk. Utroba mi se zgrčila, nagoni me upozoravali. Kao da me je samo nekoliko centimetara dijelilo od nečeg tako strašnog da će mi pozliti. - Znaš, postoji samo jedan način da budemo sigurni. - Jett me je fiksirao pogledom. – Morat ćemo razbiti ovaj zid. Šteta ne mora biti velika pa će se lako popraviti i nitko neće primijetiti. Otvorit ćemo Pandorinu kutiju. Progutala sam knedlu koja mi se najednom pojavila u grlu. - Alessandro je bio prilično jasan u svojim ţeljama - rekla sam. - Ti si nasljednica. Imaš pravo znati što je iza onog zida. -Jettov je glas bio odlučan, grub, gotovo hladan. I kao i obično, bio je u pravu. - Kad naslijediš ovo imanje, automatski ćeš naslijediti i njegove demone. Moraš znati s čime imaš posla. Stresla sam se od jeze. Neki glas u mojoj glavi poticao me je da pobjegnem što me noge nose, ali noge mi se nisu pomaknule. Ţeljela sam znati, a istodobno nisam ţeljela. Mogla bih jednostavno poštivati Alessandrovu ţelju i do kraja ţivota se praviti da ovaj zid ne postoji. No bih li mogla tako ţivjeti? U strahu. Ne znajući što se skriva iza tog zida. Uvijek se pitati. Mučiti razmišljanjima o tome. Jett mi se pribliţio i uhvatio me za ramena, primoravajući me da ga pogledam. - Brooke, već sam ti rekao da su Alessandrove tajne opasne. Znam da mi ne vjeruješ, ali obećao sam da ću te zaštititi. - Oči su mu bile tamne, blistave, zahtijevale od mene nešto što je bilo teško dati. Srce mi je bubnjalo o rebra, tako razapetoj između dvije mogućnosti. Učiniti to, ili ne. No jesam li doista imala izbora? - Okej - rekla sam prije no što se predomislim. - Srušimo ga. - Pazit ću. Sutra ujutro poslat ću profesionalca da ga popravi i nitko neće znati. - Okej. - Kimnula sam, posve mu vjerujući. - Ţeliš li pričekati gore? - Ne. - Odmahnula sam glavom. - Ţelim ostati ovdje i pomoći ti. Odakle ćemo krenuti? Jett se nasmiješio. Palcem me je njeţno okrznuo po obrazu. - Pronađimo odvijač, čekić, nešto što će probiti zid. Ne pronađemo li ništa od alata, odvest ćemo se do moje kuće po njega. - Smijem li se najprije preodjenuti? Ne bih ţeljela uništiti Sylvieinu haljinu. - Naravno. - Poljubio me je u vrh nosa pa smo otišli na kat kako bih se preodjenula u staru odjeću. Još i više od toga, ţeljela sam dobiti malo vremena. Makar samo nekoliko minuta, ili koliko će mi trebati da smirim uzdrhtale ruke i podivljalo srce.
20 Zid smo probili nekoliko minuta nakon osam. Preodjenula sam se u traperice, košulju dugih rukava i tamnoplave tenisice, a Jett je odjenuo svoju jaknu. Onaj tko je podigao taj zid svakako se ţurio i odlučio za knauf umjesto cigle i ţbuke. Jett je probušio malu rupu i proširio je nekoliko centimetara kako bi mogao proviriti kroz nju. Iako nismo pronašli baterijsku svjetiljku, u kući je bilo dovoljno svijeća. Zapalili smo jednu i Jett je gurnuo svijeću kroz otvor. Ja sam ostala nekoliko koraka iza njega, nisam se usuđivala pogledati, bolno svjesna da nitko ne bi nešto sakrio ukoliko to nešto nije strašno. - U redu je, dušo. Nemoj se bojati - šapnuo je Jett, a njegov mirni glas samo je pojačao jeţure jeze niz moju kraljeţnicu. Kog vraga šapće? U kući nije bilo nikoga osim nas i njegov je glas sablasno odjeknuo o zidove, stvarajući ledenohladne čvorove u mom ţelucu. - Vidim neki radni stol - rekao je. Jesam li ja to u njegovu glasu opazila natruhu razočaranja? - Stol? - upitala sam i provirila malo preko njegova ramena. Zašto bi itko podigao zid da sakrije stol? - Daj da vidim. Svijeća je bacala dovoljno svjetla da razaberem mali radni stol od mahagonija. Drugog pokućstva nije bilo. - Sruši cijeli taj knauf - rekla sam. Prema Jettovim riječima, rupu smo lako probušili jer je zid bio debeo samo dva centimetra. Vidjela sam kako to čine na televiziji. - Jesi li sigurna? Knauf se lako mrvi i stvara strašan nered. Kimnula sam. - Učini to. O neredu ćemo brinuti kasnije. - Pridrţi mi ovo. - Jett je gurnuo zapaljenu svijeću u moju ruku i lupio po zidu tik pokraj male rupe. Udarao je dok zid nije popustio ijedan se njegov komad smrvio pred našim nogama u hrpi prašine i krhotina. Rupa nije bila velika, ali bila je dovoljna da se netko sitan provuče kroz nju. - Daj da pokušam - rekla sam. Naravno da nisam ţeljela ući unutra sama. Ali bila sam umorna i, iskreno rečeno, nije me bilo briga. Samo sam ţeljela završiti s time. Moţda je djelić mene ţelio zadiviti Jetta - na kraju krajeva, on je obavio sav teţak posao. - Ostani gdje jesi - odgovorio je. - Ako ti je nelagodno, ne moraš to učiniti. Mrzila sam kad me ljudi doţivljavaju krhkom. Nikad nisam ţivjela pod staklenim zvonom i nisam kanila dopustiti da njegov pretjerano zaštitnički odnos to sad promijeni. - Sama ću to riješiti - rekla sam, spremna na svađu bude li potrebno. Jett me je mirno promatrao, nije se usprotivio. Negdje u dnu grla osjetila sam kako me hvata histerija. Teškom sam mukom progutala slinu da je se riješim i prošla pokraj njega. Sa svijećom u ruci da si osvijetlim put, provukla sam se kroz otvor. Srce mi je bubnjalo tako glasno da sam bila sigurna da ga i Jett čuje. Prostorija je bila mračna, a zrak ustajao. Progutala je umjetno svjetlo koje je dopiralo kroz rupu. Svijeća je bacala blijedi odsjaj i sablasne sjene na betonski pod, ali nije bila dovoljna da osvijetli mračne kutove. Srce mi je jače zalupalo zamišljajući kako se netko skriva u kutu, spreman iskočiti i ubiti me. Nije bilo samo mračno, bilo je i prašnjavo i jezovito. Jedva sam čekala pobjeći odavde, ali ne prije no što obavim ono zbog čega sam došla. Jett je bio u pravu. Prostorija je bila pregrađena, iako ne napola. Ovaj je dio bio velik gotovo kao blagovaonica. Radni stol bio je postavljen blizu zida. Stolice nije bilo, i nikakvog drugog pokućstva.
- Brooke, vidiš li što? - Jett je provirio kroz rupu. - Ništa - zagraktala sam. Usta su mi bila tako suha da sam se morala nakašljati kako bih se riješila straha koji me je gušio. Svjetlo svijeće palo je na prekidač na zidu s moje desne strane. Pritisnula sam ga i neonska ţarulja na stropu nekoliko je puta zatitrala. Okupana jarkim svjetlom, prostorija je izgledala kao i svaka druga. Odahnula sam od olakšanja i pritisnula ruku o prsa kako bih umirila podivljalo srce. Ali to je bilo teško jer su me zidovi izbezumljivali. Bez vrata i izlaza, osjećala sam se kao da sam zarobljena na psihijatrijskom odjelu. - Jesi li dobro? - doviknuo je Jett. Zvučao je nestrpljivo i kao da samo čeka skočiti u akciju. Definitivno nije tip koji će gledati iz daljine. Teškom se mukom provukao kroz rupu. Pokazala sam mu da pride. Stigao je do mene u nekoliko dugih koraka, naceren. - Strašno si tvrdoglav - rekla sam. - Nadajmo se da ćemo te uspjeti i izbaciti odavde u jednom komadu. Protrljao je bolno rame. - Slaţem se, zamisao nije bila baš najbolja, ali osjećam se beskorisno samo stojeći i gledajući kako ti obavljaš sav posao. Zajedno smo provjerili stol. Bio je star, s izrezbarenim ukrasima u chippendale stilu pod kineskim utjecajima, mjedenim drškama i dva mala ormarića za pisaće potrepštine s lijeve i desne strane. Osim nekoliko brazdi na inače glatkoj površini, stol je izgledao u besprijekornom stanju i vjerojatno bi ga vrijedilo pokazati nekom trgovcu antikvitetima. Prešla sam prstima preko vodoravnih površina i rubova ladica. - Mora da je ovo bio njegov radni stol - rekao je Jett. - A sad je prepušten propadanju u podrumu? - upitala sam gledajući kako Jett iskušava donju ladicu. Bila je zaključana. Druga se otvorila zastrugavši, otkrivajući olovke, jastučić za pečate i bočicu tinte. U trećoj su bili listovni papiri. Jett ih je poloţio na stol i počeo prelistavati. - Što je ovo? - podigla sam nešto što je izgledalo kao poslovna prepiska na talijanskome. - Vjerojatno ništa vaţno, ali svejedno ćemo to dati prevesti. Donja ladica jedina je zaključana i sumnjam da ćemo naći ključ. Pokazao mi je da se odmaknem. Poslušala sam ga i gotovo iskočila iz koţe kad je on prevrnuo stol naglavačke. Stol je glasno tresnuo o pod, a buka odjeknula o zidove. - Oprosti. - Nasmiješio se je. Gledala sam ga zinuvši od čuda. Nikad nisam bila za nasilje, čak ni prema starinama. - Nadam se da ne razmišljaš da ga zadrţiš. - S osmijehom je pokazao na stol. - Nisam oboţavatelj pretrpanosti - odgovorila sam gledajući kako on udara nogom o donju ladicu na njezinu najslabijem mjestu dok se nije razbila. Suspregnula sam dah kad je on iz ladice izvukao nešto što je izgledalo kao knjiga veličine mog pametnog telefona uvezana u crnu koţu, i počeo je prelistavati. - Što je unutra? - upitala sam. - Ne znam. Ali Lucazzone je vjerojatno s razlogom skriva. - Ubacio je knjiţicu u svoj dţep, izbjegavajući moj pogled. Ali opazila sam bijesnu boru između njegovih obrva. Ovdje smo gotovi. Dovršimo što smo započeli. Dovršiti je bilo lakše reći nego učiniti. Kako da se opustim znajući da je Alessandro obzidao svoj ured, a mi nemamo pojma zašto? Koji god razlog imao, meni nije imao smisla. Ako je imao tajnu, zašto jednostavno nije prodao taj stol, zakopao ili spalio dokumente - ili to što je ţelio sakriti od svijeta. Najočitije objašnjenje bilo je da je to ţelio sačuvati kao dokaz. - Moram obaviti telefonski poziv - rekao je Jett kad sam se zaputila u kupaonicu oprati prašinu sa sebe. Topla voda opustila je moje bolne mišiće, ali nije pomogla isprati otkriće skrivene prostorije i zastrašujući novi osjećaj koji je s tim otkrićem došao.
Kad sam se vratila u gostinjsku sobu obavijena bijelim kućnim ogrtačem, Jett je sjedio na mom krevetu i lupkao prstima po telefonu. - Ima li kakvih novosti? - upitala sam. - Nitko nije kod kuće. Morat ću pokušati sutra. - Zvučao je bijesno. Frustrirano. Još uvijek me nije gledao. Nešto ga je mučilo. Otkad smo se vratili iz podruma, bio je suzdrţan. Rezerviran. Isključivao me je iz tijeka svojih misli. - Što ne valja? - Provukla sam prste kroz njegovu kosu, njeţno ga masirajući. Posegnuo je rukom prema dţepu i izvadio onu crnu knjiţicu, a zatim mi je gurnuo u ruke. - Idem se otuširati. - Nije me pozvao da mu se pridruţim. Uzdahnula sam i skljokala se na krevet. Moţda je samo umoran i tuširanje je njegov način da se nosi s time što ga muči. Prihvatila sam to. Čekala sam da ode i tek tad otvorila prvu stranicu crne knjiţice. Na njoj je bilo napisano pet imena. Imena koja su meni bila nepoznata. Osim jednog. Zagledala sam se u to ime, paralizirana dok mi je odzvanjalo u glavi. Robert Mayfield. Koji je sad to vrag? Nikakvo čudo da je Jett uzrujan. Otac mu je priznao da je pripadao Alessandrovom elitnom klubu. Ali moţda se Jett nadao da Robert ipak nije preduboko upetljan. Neko sam vrijeme samo zurila u ta imena, pitajući se zašto ih je tako malo. Uvijek sam mislila da klub podrazumijeva više od pet osoba. - Jette, smijem li ući? - Pokucala sam na vrata kupaonice i otvorila ih ne čekajući njegov odgovor. Provirila sam unutra. Stajao je ispred zrcala, samo u trapericama. Njegova prljava majica leţala je zguţvana na podu, kao daju je samo bacio. - Molim te. - Nesigurno sam mu se nasmiješila, pogledom ga preklinjući da me pozove da uđem - i fizički i emotivno. Okrenuo se i šire otvorio vrata kako bih ušla. Duboko sam udahnula da se smirim i odlučila iskreno mu reći što mislim. - Znao si da je tvoj otac umiješan. Kakve ima veze što je njegovo ime u onoj knjiţici? Uzdahnuo je. - Valjda si u pravu. Samo sam se nadao da neću pronaći ništa što će potvrditi njegove tvrdnje. - Iskrivio je lice i provukao ruku kroz mokru kosu, zastajkujući na vratu. - Nikad nisam imao dobro mišljenje o njemu, ali oduvijek sam se trudio ne osuđivati ga jer je on moj otac. - Znam. - Prišla sam mu i njeţno ga poljubila u rame. - Zajebao je toliko mnogo puta u ţivotu da me više ništa ne čudi. Samo sam... - Razočaran? - Kimnuo je. - Nitko nije savršen - šapnula sam, iako sam znala da je Jett blizu savršenstva, što je vjerojatno posljedica njegova prezira prema očevu ponašanju. - Ako su ono imena članova kluba, kakvi su ono brojevi iza njih? - Ispruţila sam mu otvorenu knjiţicu i pokazala duge nizove brojki kojima je bilo prekriveno nekoliko stranica. - Moglo bi biti svašta. Sutra ću pokušati saznati. - Prošao je pokraj mene i ušao u spavaću sobu. Pošla sam za njim. - Kako namjeravaš to saznati? - Imam jednog prijatelja koji je spretan s računalima. - Misliš li da onaj tko nas je ganjao zna da ova knjiţica postoji, i da se boji da ćemo objaviti njezin sadrţaj? - upitala sam. Hvatala sam se za slamku, ali nisam si mogla pomoći. Ako mu je predamo, moţda nećemo morati brinuti o našoj sigurnosti i moći ćemo zadrţati posjed. - Pozorno sam promatrala Jetta, čekajući da prizna da sam upravo pronašla rješenje naših problema. Ili tako nekako. - Dušo, previše razmišljaš. Nema smisla smišljati moguće teorije bez apsolutno ničega
što bi ih potkrijepilo. - Njegov glas nije ostavljao mnogo prostora za raspravu. - Mislim da oni ne funkcioniraju na tvoj način. Nisu tako... - nasmiješio se je, traţeći pravu riječ miroljubivi. To je imalo smisla. Jett je nekoć bio član bande pa bi o tome mogao ponešto znati. Zaključila sam da se bande ne razlikuju previše od elitnih klubova i sekti. Svi su oni zatvoreni krug. Nitko ne moţe lako ući, i definitivno ne moţe izaći samo rukovanjem. Kao da je osjetio moje misli. Jett me je zabavljeno pogledao. - Večerajmo. Ne ţelim da izgubiš ni milimetar na tim svojim čarobnim bokovima.
21 Dok sam hodala za Jettom prema kuhinji, osjetila sam tračak razočaranja jer se on ponovno zatvara. Ţeljela sam razgovarati o našim otkrićima i mogućim teorijama, ali on je bio više no nestrpljiv pripremiti nam večeru. Naslonila sam se na kuhinjski pult i gledala ga kako izvlači stvari iz kutije koju je donio, seksi kao i uvijek - odjeven samo u traperice. Bio je bosonog, a mišići na njegovim leđima kao da su se napinjali sa svakim pokretom. Zanemarila sam nijemi poziv mog mozga da kliznem prstima niz njegova leđa i gledam ga kako drhti od uţitka, a njegova se predivna preplanula koţa jeţi pod mojim dodirom. - Ţeliš li mi pomoći? - upitao je Jett. Shvatila sam da zabavljeni sjaj nije nestao iz njegova pogleda. Ja i kuhanje? Nasmijala sam se. - Da, ako nemaš ništa protiv toga da odeš na spavanje gladan. Znaš da ne znam kuhati. - Zato ćemo kuhati zajedno. - Izvukao je dasku za sjeckanje i stavio je ispred sebe. Počet ćemo s nečim brzim i jednostavnim. Mislio sam da bismo mogli napraviti špagete bolognese. - Baš prikladno, s obzirom da smo u Italiji. Ţeljela sam istaknuti da meni nijedan talijanski recept nije “brz i jednostavan” ukoliko ne dolazi iz mikrovalne pećnice, a sudeći po stvarima koje je donio, namjeravamo krenuti od nule. Barem nije očekivao da ćemo sami umijesiti špagete. Zgrabila sam neotvoreno pakiranje špageta i okrenula ga da pročitam upute. - Ti pazi na junetinu dok ja reţem luk. Moţe? - predloţio je Jett. Dograbio je noţ sa stalka i počeo guliti luk. - Moţe. Oduvijek sam prilično spora u sjeckanju svega, i radije ne bih da mi oči zasuze i maskara se razmaţe, pa sam stavila mljevenu junetinu na tavu, dodala nekoliko kapi ulja i uključila štednjak - onako kako sam to vidjela na telki. Bio je to moj prvi pokušaj da skuham nešto tako komplicirano kao što je meso. Nagledala sam se emisija o kuhanju. Kuhanje je u njima uvijek izgledalo lako i te sam emisije krivila za svoj strah. Ali stvarno, koliko teško moţe biti kuhati? Pola minute kasnije, mljevena junetina počela je neprirodno glasno cvrčati i niz moja su leda kliznule prve kapljice znoja koje sam mogla pripisati i svom strahu od kuhanja, i toplini štednjaka, i Jettovoj prisutnosti. Krajičkom oka divila sam se njegovim trbušnim mišićima, tako snaţnim i izraţajnim, i tetovaţi na njegovoj ruci. Znala sam da moram prestati buljiti prije no što on primijeti, ali nisam si mogla pomoći. Izgledao je tako seksi dok je gulio rajčice, ribao mrkvu i sjeckao začinsko bilje; u mislima sam mu skidala traperice i seksala se s njim dok se naša večera krčka do savršenstva. Jett mi je uputio zabavljen pogled, a moje obraze i donji dio trbuha preplavio je val vrućine. - Nešto miriši kao da je zagorjelo. Trepnula sam vraćajući mozak u radno stanje. Sranje! - Zaboravila sam na meso. - Oprosti. - Koţa mi se ţarila od načina na koji me je njegov pogled milovao iz daljine. Okrenula sam meso na tavi i odahnula. Poprimilo je tamnosmeđu boju, ali definitivno nije zagorilo. Jett mi je prišao iza leđa i okrznuo dlanovima moje dok mi je pomagao da promiješam meso i zatim dodavao luk. Vrelim dahom škakljao me je po leđima i činio i previše svjesnom nje gove blizine.
- Da uklonim tavu s vatre? - upitala sam, nesposobna kontrolirati promuklost u glasu. - Ne, junetinu treba dinstati još nekoliko minuta. Meni je izgledala prilično gotova. - Nikad mi nisi rekao gdje si naučio kuhati. Osjetila sam kako se ukočio iza mene, oklijevajući. - Kad me je otac izbacio i prestao me uzdrţavati, zaposlio sam se u kuhinji jednog restorana. Bilo je ili to, ili se upetljati s drogama. Zar si sa šesnaest godina radio u kuhinji? Je li to uopće dopušteno? - Izgledao sam stariji i lagao o svojim godinama. Trebao mi je novac. - Okrenuo me je prema sebi. - Brooke, moja je obitelj bila bogata, ali sve što imam sam sam zaradio napornim radom i ljubavlju prema poslu. - Nikako ne mogu shvatiti da te je otac izbacio. Da nisi bio tako snaţna osoba kakav jesi, da se nisi klonio droga, danas moţda ne bismo bili ovdje i vodili ovaj razgovor. Kako si mu oprostio i pomogao nakon svega što ti je učinio? - Lagao bih ti kad bih rekao da sam mu oprostio. - Slegnuo je ramenima kao da to nije vaţno. Ali bilo je. Vidjela sam to po povrijeđenom izrazu u njegovim očima i borama oko njegovih usana. - Dugo sam ga mrzio, ali on je još uvijek moj otac, Brooke. Da nije bilo sranja koja mi je učinio, danas ne bih bio ovo što jesam. Kušnje u ţivotu čine nas jakima, odlučnima da uspijemo, da budemo drugačiji, i tjelesno i duhovno. Uzeo je ţlicu iz moje ruke i još jednom promiješao meso, pa dodao oguljene rajčice, nasjeckanu mrkvu i naribani sir. U zraku se osjećala napetost. Osjetila sam kako se on trudi ostati smiren usred uragana koji je divljao u njemu, i pomislila sam se koliko je taj uragan zacijelo bio jači kad je Jett bio mlađi. Dio mene pitao se je koliko ljudi uopće zna priču o njegovu ţivotu i odrastanju njegovu pravu stranu, a ne ono što je pokazivao mogućim poslovnim partnerima i novinarima koji su pisali o njemu u svojim člancima. Počinjao mi je vjerovati. Još jedan od svih “prvih puta”. Još jedan korak koji mi je dokazivao da nas shvaća ozbiljno. Naklonost je lako steći, ali povjerenje se teško zadobiva, a tako ga je lako uništiti i izgubiti. Jett je duboko udahnuo, a pogled mu je ponovno postao hladan. - Moţeš zaboraviti što su ljudi rekli i učinili, ali nikad ne zaboraviš kako si se zbog toga osjećao. Moţeš oprostiti ljudima koji su te povrijedili, ali pamtit ćeš što su te naučili. Proučavao me je pogledom, čekajući toplinu i razumijevanje koje sam mu bila i više no ţeljna dati. - On nije loš čovjek, Brooke. Bio je strog otac i izbacio me je iz kuće jer je vjerovao u disciplinu, dok je moja majka... kad nas je napustila, mislila je samo na sebe. Nije ostala u kontaktu. Drogu je voljela više od nas, a to je bilo mnogo gore od svega što je učinio moj otac. On je barem mario dovoljno da ostane. Pomogao mi je da se izvučem iz rupe koju sam samome sebi iskopao. Mogu mu oprostiti jer je učinio što je morao, ali nikad neću zaboraviti kako sam seja zbog toga osjećao. Oči su mu se zacaklile dok se je prisjećao uspomena do kojih ja nisam mogla doprijeti. Njeţno sam mu okrznula leđa i ponovno je obratio pozornost na mene. - Mogu li oprostiti ocu jer je traţio perverzije koje je Alessandrov klub nudio? Vjerojatno. Hoću li zaboraviti kakav je Robert muškarac? Vjerojatno ne. Ubacio je špagete u proključalu vodu i izbjegavao moj pogled, ali svejedno sam opazila bijesni sjaj u njegovim očima. Nije bio ljut na mene; bio je ljut na svoju obitelj - ljude koji su ga trebali bezuvjetno voljeti, ali su ga izdali kad su mu bili najpotrebniji. U tom sam času shvatila zašto misli da njegov otac zasluţuje priliku. Robert je nekoć bio prisutan za njega, ili barem prisutniji od majke, pa je Jett osjećao obvezu prema starcu. Zamislila sam sebe s Robertom Mayfieldom kao ocem. Strogim, grubim, nepopustljivim, moţda i nemilosrdnim. Zamislila sam da u obitelji imam nekoga kao on i da
ga moram prihvatiti samo zato što mi je otac, jedini roditelj kojeg imam nakon majčina odlaska. Nije to bila lijepa slika. Kao da je osjetio mračan smjer u kojem su krenule moje misli, Jett mi se slabašno nasmiješio i u oči mu se vratila toplina koja me je okruţila kao zaštitni mjehur. - Sve bih učinio da ne budem kao oni - tiho je rekao. Poljubila sam ga u dlan, ţeleći da mogu učiniti da on zaboravi, ili mu barem olakšati teret sjećanja koja su mu pritiskala dušu. Uzvratila sam mu osmijehom i klizila prstima po njegovim mišićavim rukama. Ţeljela sam mu pomoći da zaboravi, makar na samo nekoliko minuta, ali nisam znala kako bih to učinila osim dajući mu svoju strast. Gledala sam ga dok sam klizila dlanom od njegove bradavice prema trbuhu. Gornje dugme njegovih traperica bilo je otkopčano i ja sam opazila tamne dlačice koje su me uvijek uzbuđivale. - Jesi li napaljena? - Njegove prodorne zelene oči potamnile su za jednu nijansu. Po napetosti njegovih traperica na preponama i pogledu u njegovim očima vidjela sam da me ţeli. - Malo. - Ugrizla sam se za usnu. - A ti? - Uvijek sam napaljen kad si ti u blizini. - Nasmijao se je, glas mu je bio promukao i erotičan, pun nijemog poziva. - Seksi si. Sve zapališ i znaš da se ne mogu suzdrţati kad me tako gledaš. Potegnuo je pojas mog kućnog ogrtača i polako ga razgrnuo. Krv mi je brţe nagrnula, a disanje se ubrzalo. Nadvijajući se nad mene, gledao me je svojim očima za spavaću sobu, očima koje su govorile: Ţelim te. Trebam te. I ne daš li mi to za čime ţudim, sam ću uzeti. I svidjet će ti se. Oboţavat ćeš. Ţeljet ćeš još. I jesam. Ţeljela sam ga. Ţeljela sam ga tako silno da sam zarila prste u njegovu kosu i priljubila se uz njega; poţuda me je ţarila kao vrela lava, palila mi mozak, rastapala svaku barijeru koja me je susprezala. Uhvatio me je za bokove i privukao k sebi, a njegova su se usta spustila na moja tako ţestoko da sam se smjesta ovlaţila kao luda. - Jebeno te ţelim. Strašno te ţelim. - Klizio je prstima niz moja bedra i izluđivao me dodirom. - Toliko te ţelim da ne ţelim da budeš ni sa kim drugim osim mene. Vrelim usnama pronašao je kut mojih usta dok mi je palcem milovao obraz, a drugom rukom osjetljivo mjesto među nogama. Iz grla mi se oteo tihi jecaj kad me je poljubio u rame. Zubima je okrznuo moju koţu. Zamislila sam ih na svojim bradavicama i unutarnjoj strani bedara. Do nosnica mi je dostrujao neugodan miris. Gori. Naša večera je gorjela. Odgurnula sam Jetta i posegnula maknuti tavu sa štednjaka, ali on me je pretekao. - To nije jedino što ovdje gori. - Rastopila sam se kao čokolada od njegova seksi osmijeha i dvosmislenosti njegova zabranjenog obećanja. - Napaljuješ me do ludila. Isključio je štednjak, a prsti su mu radili tako brzo da ih nisam mogla slijediti. U jednom trenu, gledala sam kako odmiče nered na velikom kuhinjskom pultu, a u drugom su već obje njegove ruke obuhvatile moje guzove i podigle me na taj isti pult. Kućni ogrtač jedva mi je pokrivao nago tijelo kad mi je počeo ljubiti ramena i bradavice, nabreklinom u hlačama snaţno se trljajući o moj ulaz. - Jette - šapnula sam. - Je li stvarno dobra zamisao učiniti to ovdje? - Što tome nedostaje? Nikad to nismo napravili u kuhinji. Samo je pitanje vremena kad ćemo, pa bismo baš i mogli odmah sad. Dobro rečeno. Kako sam se mogla usprotiviti? Vrškom jezika ovlaţio je donju usnu, ostavljajući na njoj sjajan trag. Zarila sam prste u
njegova leđa i privukla ga k sebi. Palcem mi je trljao klitoris dok nisam osjetila kako mi se sokovi skupljaju medu nogama, a onda je posve polako uronio prst u mene, a ja sam zastenjala kad ga je okrenuo. - Napaljuješ me - šapnula sam o njegovo rame. Prst mu je postao brţi, prateći ritam njegova palca, ulazeći i izlazeći iz mene. Podigla sam kukove i ovila bedra oko njegova struka. Ţeludac mi je drhtao. Cijelo moje tijelo treslo se je za njega dok je palcem i nadalje nadraţivao moj klitoris. - Ţelim te u sebi. - Ne još - šapnuo je. - Kako si vlaţna. Čuješ li to? - Tiho se nasmijao u moj vrat kliznuvši i drugim prstom u mene. Moje se je spolovilo stisnulo oko njega, vlaţno ga prihvaćajući. - To je zvuk ljubavi, dušo. Tako znam da te napaljujem. Majčicu mu milu! Mora li biti tako neuvijen? Obrazi su mi se zaţarili. Otvorila sam usta kako bih prosvjedovala, ali on me je ušutkao strasnim poljupcem, talentiranim prstima i nadalje izvodeći čarolije, dovodeći me sve bliţe vrhuncu. Ti bokca. Frajer je dobar. Stvarno dobar. Preplavljivali su me sve jači valovi uzbuđenja i u glavi mi se je zavrtjelo u vrtlogu koji je samo Jett znao izazvati. Nije me smetala ranjivost - leţala sam posve naga na kuhinjskom pultu. Nisu me smetala dva velika kuhinjska prozora kroz koja me je svatko mogao vidjeti na vrhuncu poţude. K vragu, nije me smetalo čak ni što me Jett gleda kako besramno kruţim bokovima o njegovu darovitu ruku. Smetalo me je što on nije u meni sad kad sam nadomak orgazma. Po jednoličnom prodoru njegovih prstiju, znala sam da će me njegovo malo mučenje brzo dovesti do vrhunca. Kao da je osjetio moje misli, Jett je izvukao prste iz mene. - Jesi li spremna za dublji zaron? Glas mu je odisao insinuacijom, a palac i nadalje kruţio oko mog klitorisa. Osjetila sam njegov tvrdi ud uz svoj osjetljivi ulaz i kliznula rukama niz njegova prsa, istraţujući prstima njegove tvrde mišiće. Poljubio me je raširivši mi noge, isprepleo jezik s mojim, sisao ga, grickao mi usne, cijelim se nabreklim spolovilom trljao o moj ulaz, razmazujući naše sokove. - Imaš me, ali jesi li moja? - šapnuo je Jett, a moje se spolovilo ponovno sladostrasno zgrčilo od njegova dubokog glasa. Mora li govoriti dok ja balansiram na rubu ludila, čekajući da me gurne preko ruba? Bila sam vlaţna i ţudjela za olakšanjem; ako mi ga on ne da, sama ću ga uzeti. - Tvoja sam, Jette. - Ovlaţila sam usne, poţuda mi je razdirala cijelo tijelo toliko da sam bila spremna zahtijevati da grubo ispuni prazninu u meni. Podigla sam noge, bokovima nijemo preklinjući njegov tvrdi ud da ude u mene. - Vjerovat ću ti na riječ. Velikim je tvrdim udom kliznuo duboko u mene, ispunio me, zauzeo svaki milimetar koji sam mogla ponuditi. Zadrhtala sam od uţitka osjetivši njegovo spolovilo u sebi zabijalo se je u mene polako ali neizmjerno duboko. Stenjao je sve jače i glasnije kad sam uzvratila na njegove pokrete. Sa svakim njegovim prodorom moji ţivčani završeci iznova bi se rasplamsali, a moja se je vagina grčila oko njega, usisavajući ga sve dublje, stvarajući osjećaj bliskosti i prisnosti dok me je on nabijao na sebe i širio me. Izgubljena u njemu, zaboravila sam sve osim njegova zabijanja u mene. Jett je zaronio jezikom u moja usta, oponašajući brze pokrete svojih kukova, tvrdim udom zaranjajući duboko u mene. Rekao mi je koliko sam uska, koliko lijepa u svojoj potrebi za njim i kako osjeća da se bliţim vrhuncu dok izvijam leda primajući njegove prodore.
- Brooke - prostenjao je moje ime trenutak prije no što mi se vid zamaglio. Propela sam se o njega. Tijelo su mi potresali valovi uţitka. Trenutak kasnije, u mene je provalila gusta, vrela tekućina i on je svršio, preplavljen uţitkom koji mu je moje tijelo pruţilo. A ja sam se utopila u moru olakšanja, udišući miris začinskog bilja pomiješan s našim mirisom. Još uvijek smo dahtali kad je Jett zakopčao svoje traperice i pomogao mi da siđem s pulta. Ovila sam kućni ogrtač oko uzdrhtalog tijela i zavezala vlaţnu kosu u rep na vratu. - Jesi li dobro? - Jett me je njeţno poljubio u čelo. Kimnula sam, zaključujući da mi ne treba zrcalo da bih znala da su mi obrazi crveni i da se smješkam, jednako kao što se i on ceri. Nikad nisam vodila ljubav u kuhinji, dakle i to nam je bio još jedan prvi put. Počistili smo nered i bez riječi obrisali svaki dokaz našeg intimnog odnosa, uţivajući u međusobnom društvu bez potrebe za razgovorom. Kad smo bili gotovi, već je prošlo deset sati. Jett je uhvatio moj pogled kad sam pogledala na sat, zagrlio me i šaptom upitao: - Jesi li umorna? - Jako. - Imala si naporan dan. Jesi li za malu predponoćnu uţinu? - Oči su mu nestašno sjajile i načas nisam bila sigurna govori li o hrani ili o seksu - dok nije procijedio tjesteninu. - Umirem od gladi - rekla sam, spremna prihvatiti ijednu i drugu opciju. - Ti dovrši večeru dok se ja preodjenem. - Nemoj dugo, ţeno. Zahihotala sam se i kliznula pokraj njega. Stigavši u svoju sobu, navukla sam čiste traperice i košulju dugih rukava. Već sam prešla pola predvorja kad sam opazila kako Jett stoji pokraj prozora u mračnom dnevnom boravku. - Preplašio si me. - Nelagodno sam se nasmijala. - Psst. - Pritisnuo je usta prstom i mahnuo mi da se pribliţim. Prišla sam mu na vrhovima prstiju, pitajući se koji se vrag događa. - Što je bilo? - šapnula sam jer je njegova paranoja bila zarazna. Razmaknuo je zavjesu da pogledam. Trebalo mi je nekoliko sekundi da mi se oči priviknu na tamu, a mozgu još nekoliko sekundi da shvati što vidim. Blizu kuće stajao je neki muškarac, crta lica nerazaberivih na mjesečini. - Ostani ovdje i budi tiho - šapnuo je Jett. - Jesi li lud? Neću ostati sama - šapnula sam. Utišao me je stavivši prst na moja usta i pokazujući mi da ne mrdam. Gledala sam ga kako se šulja do vrata s pištoljem u ruci. Zacijelo onim koji sam vidjela u njegovu automobilu. Mora da ga je sakrio u jaknu ili kutiju s namirnicama. Prekrila sam dlanom usta kako bih prigušila vrisak. Gospode Boţe! On će pucati i netko će nastradati. Srce mi je lupalo tako jako da sam čula samo hučanje vlastite krvi kroz ţile. Tad su mi se u glavi počele vrtjeti mogućnosti. Što ako i onaj drugi tip ima pištolj i upuca Jetta? Što ako ga Jett ubije i nas dvoje završimo u još većoj nevolji? Što ako je vani još ljudi koji čekaju da Jett slijepo uleti u zamku? Nisam kanila dopustiti da moj frajer pogine. Morao je ostati unutra - sa mnom - i drţati vrata zaključana da nitko ne uđe dok ne dozovemo pomoć. - Jette, ne - šapnula sam za njim odmahujući glavom, pokazujući mu da ostane. Ali nije se obazirao na mene. I prije no što sam se uspjela pomaknuti, već je nestao. Paralizirana strahom, razmaknula sam zavjesu. Uljeza nije bilo, a Jett mi je nestao iz vidokruga. Nisam namjeravala ostati i čekati da me pogodi katastrofa. Prije no što sam se imala vremena predomisliti, izjurila sam kroz vrata najtiše što sam mogla, svjesna da moje disanje zvuči kao da u prsima imam saksofon.
Noć je bila mračna kao u rogu. Mjesec se sakrio iza gustih oblaka, ali zrak je bio iznenađujuće topao. Osim zrike cvrčaka, nisam čula nijedan drugi zvuk. Prošla sam pokraj bijelih balustrada i spustila se kamenim stubama, a šljunak je zaškripao pod mojim stopalima kad sam skrenula nalijevo na mjestu gdje mi se učinilo da sam vidjela Jetta kako nestaje. Oči su mi se polako navikavale na tamu - dovoljno da vidim kamo idem, ali nedovoljno da mi se od sjena stabala i grana ne bi učinilo da su ljudi. Svejedno, hrabrost je nadvladala strah. Istina je. Ljubav mi je podarila hrabrost. Obišla sam kuću i već umalo stigla do prednjeg trijema, kad su se pred mojim očima pojavili Jett i onaj tip. - Baci oruţje ili ću pucati. - Jettov je glas bio hladan, nepopustljiv. Glas koji ne bi oklijevao nekoga povrijediti, glas koji nikad ranije nisam čula. Glas tako prokleto seksi da bih se bila nasmiješila od ponosa što je on moj muškarac - da se nisam tako bojala. Grančica je pucnula pod mojim nogama. Jett se naglo okrenuo i njegov se je pogled u mraku spustio na mene. Gotovo sam vidjela bijesne bore oko njegovih usana. - Koji je sad kurac? Brooke, vrati se u kuću. Ti bokca, baš je seksi kad je ljut. Ton njegova glasa prikovao me je na mjestu. Nisam mogla učiniti što je traţio. - Brooke, što sam ti rekao? Vraćaj se u kuću - prosiktao je. Imala sam osjećaj da su mi stopala zalijepljena za tlo. - Okreni se - naredio je Jett onom muškarcu. - Jette? - S rukama u zraku, tip se naglo okrenuo. Prve dvije stvari koje sam na njemu zamijetila bile su njegova crna koţna jakna prebačena preko ruke i tetovaţe na golim bicepsima. Bio je to onaj isti tip iz bara, onaj kojeg Sylvie nije mogla prestati pipati. Trepnula sam nekoliko puta uspoređujući frajera koji je stajao ispred Jetta sa sjećanjem u svojoj glavi. Snaţna čeljust. Pirsing na obrvi. Krupna građa. I bio je visok; gotovo jednako visok kao Jett. Da, to je definitivno bila ista osoba, i još uvijek je izgledao kao diler. - Mora da nas je slijedio iz onog kluba - rekla sam. - Da nazovem policiju? - To je ona tvoja cura? - upitao je tip. Nisam mogla ne zamijetiti zabavljenost u njegovu glasu. - Drago mi je da si je pronašao, čovječe. - Kenny. - Jett ga je pljesnuo po ramenu. - Umalo te nisam upucao. Da, to je ona. - Zar se vas dvojica poznajete? - Pribliţila sam se. Jett me je obgrlio i privukao k sebi, naceren. - Ovo je Kenny. Odavno se poznajemo. Kenny mi je prišao i pruţio mi ruku. - Ja sam Kenny. Jettov prijatelj. - Drago mi je. - Rukovala sam se s njim, a srce mi je i nadalje lupalo jer se, da budem posve iskrena, nisam mogla otresti dojma da je taj tip upetljan u neke sumnjive poslove. Tvoja cura. Razmišljala sam o Kennyjevim riječima. Naziva li me Jett tako pred svojim prijateljima? - Što ti radiš ovdje? - upitao je Jett, nesvjestan nenadanog izljeva ljubavi koji mi je preplavljivao srce. - Sad mi je jasno zašto nisam mogao do tebe. - Bio sam na spoju. - Kenny se je nacerio. Trepnula sam jer je odgovor bio više no očit, ali svejedno sam morala pitati. - Na spoju? S kim? - Jednom plavušom - odgovorio je Kenny. - Sylvie. Sylvie je izašla s njim a meni nije rekla? - Gdje je ona? - upitala sam. - Rekla mi je da ne smijemo na ulazna vrata jer je netko kod kuće, pa sam krenuo prema straţnjima. Nisam imao pojma da ste vi unutra. Mislio sam da ţivi s roditeljima. -
Kenny je djelovao kao simpa tip. Srdačan. Pristojan. Ni najmanje onakav kakvim sam ga zamišljala. I bio je Jettov prijatelj. Osjetila sam kako mi se počinje sviđati. - Ţeliš li ući? - upitala sam. - Tek što nismo bili sjeli za stol, ali hrane i pića ima dovoljno za sve. Jett je izvio obrvu. Slegnula sam ramenima i nasmiješila se Kennyju u nadi da će prihvatiti moj poziv jer sam ţeljela upoznati Jettove prijatelje. Ţeljela sam znati sve o njemu. - Hvala - odgovorio je. Upalili smo svjetla u hodniku i već bili na pola puta do kuhinje, kad sam kroz otvorena vrata dnevnog boravka opazila Sylvie. Ugledavši Kennyja, nasmiješila se je i otvorila usta da objasni. Prekinula sam je. - Da, znam. Rekao nam je. Ispada da su Jett i on frendovi. - Koliko dugo to traje? - upitao je Jett. Sylvie je zinula od čuda. - Koji je tebi kurac? Izgledam li ti ja kao luđakinja koja je članica neke sekte? - Riječ je o klubu - rekla sam. - I mislim da je Jett pitao za tebe i Kennyja. Jett se okrenuo prema meni, a u očima mu se caklila lagana ljutnja. - Rekao sam ti da nikome ne kaţeš. - I nije - rekla je Sylvie. - Vidovita sam. Nasmijala sam se na njezin sarkazam. Osmijeh mi je zamro u grlu kad sam opazila da me Jett strijelja pogledom. - Oduvijek smo najbolje prijateljice. Nikad ne bi izdala moje povjerenje. Sylvie je naglo podigla bradu, a oči su joj blistale od ponosa. - To je istina. Ja sam najpouzdanija osoba na svijetu. Tvoja je tajna sa mnom sigurna sigurnija nego i sa CIA-om, a čula sam da oni prilično dobro čuvaju tajne. - Istina - promrmljao je Jett. Bili smo u kuhinji kad je Kenny rekao Jettu: - Uperio si jebeni pištolj u mene. Jesi li pokušavao nju zadiviti? - Za to nema potrebe. To sam već obavio. – Jett se je nacerio i namignuo mi. Zemljo, progutaj me cijelu! - Oprosti, nisam vas ţeljela prekinuti - šapnula je Sylvie. - Nisi nas prekinula. Usiljeno sam se osmjehnula i molila da ona moje crvenilo shvati kao početak opeklina od sunca. Da je ušla u kuću nekoliko minuta ranije, zatekla bi nas usred intimnog seksualnog čina. - Bili smo zaposleni kuhanjem. Nismo li, Brooke? - rekao je Jett. - Učio sam je kako pripremiti meso. Kenny se tiho nasmijuljio. - Baš krasno - odgovorila je Sylvie, nesvjesna stida koji mi je ţario utrobu zbog Jettovih dvosmislenih riječi i dlana koji je posesivno spustio na moju guzu kao da mu je tamo mjesto.
22 Probudio me je cvrkut ptica. Sunce je sjalo i kupalo spavaću sobu zlaćanim sjajem. Jettova strana kreveta bila je prazna, ali je ostavio poruku na noćnom ormariću. Vraćam se oko 4. Ostani u kući i drţi mobitel uključen! I hvala na desertu. Bio je apsolutno najbolji. Jett x. Desert. U tom času, u mislima sam se vratila našem vođenju ljubavi, i osjetila sam kako mi se obrazi ţare od sjećanja na njegove poljupce, tako duboke da sam zaboravila na svijet oko sebe. Jedva sam čekala još toga. Nakon brzog tuširanja, odjenula sam čistu odjeću i provjerila kako je Sylvie. Spavala je, duge su joj se noge zapetljale u plahtu. Sjela sam na krevet ne pazeći naročito gdje sjedam i odmaknula plahtu s nje, jednako kako je ona činila kad je mene budila. - Hej. Probudi se, uspavana ljepotice. Zastenjala je, zaškiljila, izvukla plahtu iz moje ruke i navukla je preko glave. - Daj mi pet minuta. Strašno sam umorna. - Nema frke. Bit ću u kuhinji. - Poškakljala sam joj stopala, a ona je vrisnula odmičući ih. - Brooke, odlazi. Nasmijala sam se i otišla jer Sylvie je naprasita, i samo je pitanje vremena kad će me gađati jastukom. Otvorila sam straţnja vrata da pustim malo svjeţeg zraka u kuću i skuhala sam kavu. Sjedeći na trijemu s pogledom na šumu, zadovoljno sam uzdahnula, u mislima prevrćući sve prve putove prošle noći: prvi seks u kuhinji, prvi susret s nekim Jettovim prijateljem, naša prva večera s prijateljima. Umalo sam zacičala od sreće kad sam shvatila da se naša veza razvija izvan spavaće sobe. Ali srce mi se je otopilo ne od toplog jutarnjeg sunca, nego od činjenice da me je Jett predstavio kao “svoju curu”. To je do današnjeg dana bila najvaţnija prekretnica. Pola sata kasnije, kad tek što nisam otišla po drugi fiks kave tog jutra, Sylvie je ušla na svoj velebni način, raskuštrane kose koja joj je inače uvijek bila savršena. - Što je? - Prostrijelila me je pogledom opazivši da suspreţem smijeh. - Izgleda da si se provaljala u sijenu s Kennyjem. - Valjanje nije jedino što smo radili. - Pokazala je na praznu vinsku bocu na kuhinjskom pultu. - Posluţili smo se tvojim budućim vinskim podrumom i popili cijelu bocu u bazenu. Izvila sam obrve od čuđenja. - U četiri ujutro? - Ja sam rana ptičica. - Sjela je za kuhinjski stol i privukla gola koljena na prsa. Gurnula sam joj svoju šalicu kave u ruke. - Zvuči kao da ste se zabavili - rekla sam. - I jesmo, prije no što je tvoj frajer zatraţio od Kennyja da pođe s njim Bog te pita gdje, a ja otišla u krevet. - Otpila je dug gutljaj moje kave i zadovoljno uzdahnula. - Onda, kako ti se čini? - Tko? Kenny? - Kimnula je. Oklijevala sam, razmišljajući što da kaţem. Nikad me ranije nije pitala za mišljenje. To neočekivano zanimanje pomalo me je preplašilo, između ostaloga i zato što Kennyja nisam poznavala i nisam imala pojma što Sylvie ţeli čuti. Jett je predstavio Kennyja kao stručnjaka
za računala i jednog od svojih najstarijih prijatelja iz “ranijih dana” pa sam mogla samo zaključiti da su mnogo toga prošli zajedno. Jett je stubokom promijenio svoj ţivot. Moţda je i Kenny učinio jednako. U ovom trenutku, nisam ţeljela ispasti kritična ili pretjerano oduševljena, ali nisam ţeljela ni da Sylvie bude povrijeđena. - Seksi je. - Pogledala sam je u oči i shvatila da pozorno sluša svaku moju riječ. Dovraga. - Mislim, izgleda kao loš momak, ali to ne znači da će te ikad iznevjeriti. - Stvarno? - Njezine plave oči oduševljeno su zaiskrile, kao da sam netom potvrdila njezino vlastito mišljenje. Kimnula sam i odlučila promijeniti temu. - Znaš li gdje su dečki? - Nisu rekli. - Zavezala je dugu plavu kosu u niski rep i otpila još jedan gutljaj kave. - Noć je bila duga, ha? - Nasmijala sam se izrazu njezina lica kad je podigla dlan da mi da “pet”. Oči su joj bile bogato nebeskoplave nijanse - oči koje te lako zavaraju da pomisliš da je plaha ovčica, a zapravo se samo ţeli zabavljati. - Još kave? - upitala sam. - Radije bih doručkovala. Umirem od gladi. Otvorila sam ormarić i izvadila kutiju ţitarica, kad mi je zazvonio mobitel. Provjerila sam tko zove, sjetivši se Jettovih uputa da ne odgovaram na pozive - čak ni od Alessandrova odvjetnika. - Clarkson je! - rekla sam Sylvie. Gledale smo kako telefon zvoni nekoliko puta, a kad je prestao zvoniti, dobila sam poruku o primljenoj govornoj poruci. Priljubila sam mobitel uz uho i preslušala poruku. “Dobro jutro, Brooke. Ken Clarkson je. Nadam se da vas ne ometam. Ţao mi je što vas moram obavijestiti da je gospodin Lucazzone sinoć imao moţdani udar. U komi je i liječnici ne znaju hoće li preţivjeti. Kao vaš odvjetnik, obavještavat ću vas o razvoju događaja. Hvala vam, i ako vam išta treba, nemojte se ustručavati nazvati me.” Glas mu je bio pristojan ali izravan, gotovo ravnodušan. Bilo je teško vjerovati da prenosi loše vijesti. - Što je htio? - Sylvie je napunila dvije zdjelice ţitaricama, prelila ih mlijekom ijednu zdjelicu odloţila ispred mene. Gledala sam kako kolutovi kakaoa bojaju mlijeko čokoladnom nijansom. - Alessandro je imao moţdani i doktori ne znaju hoće li se probuditi. - Ţao mi je, Brooke. - Ovila je ruke oko mene i čvrsto me zagrlila. Duboko sam udahnula, nastojeći ostati prisebna. Nisam bila privrţena Alessandru, ali nisam se mogla otresti osjećaja tuge kad sam čula da moţda neće preţivjeti. Iako nismo bili u krvnom srodstvu, ipak je bio član obitelji. Dok ne budemo imali konkretne dokaze njegovih djela i namjera, nisam ga ţeljela smatrati lošom osobom. - Nadam se da će biti dobro - rekla sam. Jele smo u tišini kad je Sylvie rekla “zlo mi je” i odjurila kroz vrata. Pošla sam za njom u kupaonicu i pridrţavala joj dugu kosu na vratu dok je ona povraćala u zahodsku školjku. - Jesi li dobro? - upitala sam je, milujući je po leđima. Kimnula je. Namrštila sam se i pomogla joj da ustane, a zatim joj namjestila odjeću. - Dobro sam - slabašno je odgovorila. - Moţda je vino bilo previše staro. - Nikad ranije nije joj bilo zlo i to je objašnjenje bilo najvjerojatnije. Ili to, ili vruće vrijeme i manjak sna uzimaju svoj danak. Navlaţila je dlanove hladnom vodom i smočila lice. - Zapravo, ovo je treći put. Povraćala sam i jučer i prekjučer. Dodala sam joj ručnik. - Zašto mi nisi ranije rekla? Moraš liječniku.
- Mislim da mi ne treba liječnik. - Pogledala me u oči. - Menstruacija mi kasni osam dana. - Misliš da si... - Nisam mogla ni izgovoriti tu riječ. - Da, mislim da sam trudna. - Sjela je na hladne kupaonske pločice i priljubila leđa o zid, a lice zarila u dlanove. Trudnoća je bila jedna od njezinih najgorih noćnih mora. Onih nekoliko puta koliko smo razgovarale o braku i djeci, odlučno je tvrdila da ne ţeli ništa od toga i zato je uvijek inzistirala na kontracepciji. Čučnula sam ispred nje i uhvatila je za ruke. - Jesi li sigurna? - Ne. Naravno da nisam. - Kupit ćemo test za utvrđivanje trudnoće. Što, sad? - Da, sad. - Potegnula sam je na noge i obgrlila oko struka u slučaju da je ponovno uhvati mučnina. Iako mi je Jett rekao da ostanem u kući, duševni mir moje najbolje prijateljice bio je vaţniji. - Idemo po test. Bez šopinga. Bez zadrţavanja. I Jettu ni riječi da smo bile. Nasmiješila se je. - Naravno. Na putu do Bellagia, drţala sam Sylvie za ruke da je utješim. - Dok ne vidimo rezultate testa, nema potrebe brinuti - šapnula sam. - Moţda imaš neku ţelučanu virozu ili trovanje hranom. - Menstruacija mi nikad ne kasni - odvratila mi je šaptom, ne obazirući se na moje moguće objašnjenje. - Nisi li na piluli? - upitala sam. Obje smo uzimale kontracepcijske pilule. Kimnula je. Tad nemaš razloga za brigu. Vjeruj mi. - Mogla sam se samo nadati da nisam pretjerano optimistična, ali šanse za trudnoću bile su tako male da mi se nije činilo razumnim pothranjivati njezinu zabrinutost. - Ne moţeš ostati trudna u roku od nekoliko sati. Pogledala me je. - Zapravo, ovo nije bio prvi put da smo Kenny i ja spavali. - Kad? - Hmm... - Ponovno je spustila glavu među dlanove skrivajući se od mene. - Sylvie? - Ţao mi je, Brooke. Onog dana kad si ti izašla s Jettom. Misli li na dan kad mi je Jett pokazao svoju jedrilicu? - Kad si rekla da si otišla u Bellagio umjesto u Milano? - Kimnula je. - Nisi valjda. Zadahtala sam. - Lagala si mi! - I ti si meni. To nisam mogla poreći. - Isuse, Sylvie. Netko te je mogao oteti. - U glavi mi se vrtjelo od svih strašnih stvari koje su joj se mogle dogoditi. - Oprosti. Nisam ti ţeljela reći jer sam mislila da patiš, a ţeljela sam da ti budeš u središtu pozornosti. Jednostavno mi se nije činilo pošteno da sam ja pronašla nekoga tko mi se sviđa, a tebi je srce slomljeno. - U redu je. - Ohrabrujući sam joj stisnula ruku. - Rekla si da ti je zadnja tri dana bilo mučno. Tehnički, Kenny ne moţe biti otac. - Tko je onda? - Zbunjeno me je pogledala, a onda joj je sinulo. - Sranje. Nadam se da me nije napumpao onaj seronja.
Pod seronjom je mislila na svog bivšeg, oţenjenog muškarca koji ju je najprije naveo da pomisli da je slobodan, a zatim da ţeli vezu s njom. Kao Jett meni, Ryan je bio Sylviein šef, ali je on njoj dao otkaz kad je njegova supruga saznala za njihovu vezu. - Nadajmo se da je trovanje hranom - šapnula sam.
23 Odlazak u Bellagio po kućni test za utvrđivanje trudnoće bio je loša zamisao. Sylvie je ne samo kupila tri takva testa, nego me je uspjela uvjeriti i da joj treba još mnogo toga drugoga. Čim smo stigle u glavnu ulicu, vukla me je iz trgovine u trgovinu, i završila s novim parom cipela, laganom ljetnom haljinom i bocom losiona poslije sunčanja za mene koji mi, u to sam prilično sigurna, nije doista trebao... barem ne naročito. Pozitivno je bilo to da nije otezala isprobavajući odjeću jer je izgledala fenomenalno u svemu što bi odjenula. Cijela je ta kupovina nekim čudom trajala samo pola sata. Kad je taksist zaustavio automobil ispred kuće, bilo je nekoliko minuta iza podneva. Tek što nisam otključala ulazna vrata, kad mi je mobitel ponovno zazvonio. Iščeprkala sam ga iz torbice i pogledala tko zove. Zvao je Jett. - Gdje si? - obrecnuo se. Srce mi je preskočilo. - Prestani brinuti. Dobro sam. - To je bila istina. Još smo ţive i zdrave. U osnovi, nitko nije povrijeđen pa on ne mora znati moju malu tajnu. Dugo je uzdahnuo. - Dobro. Na povratku smo, i trebali bismo stići za dvadeset minuta. Prekinuo je poziv, a ja sam prenijela poruku Sylvie. - Moramo poţuriti - rekla je. Pošla sam za njom u kupaonicu i sjela na pod, shvaćajući da će ona upotrijebiti test za utvrđivanje trudnoće. - Ne mogu pročitati upute. Na talijanskome su. Ali to ne bi smio biti problem. Na telki stalno prikazuju takve stvari. - Poderala je zaštitnu foliju, izvukla štapić i podigla ga prema meni. - Što sad? Da ga gurnem u čašu urina ili što? Otkud bih ja znala? Pa meni nikad dotad nije trebao takav štapić. - Mislim da ga moraš okrenuti ljubičastom stranom prema sebi. A onda se popišati na drugu stranu štapića. - Okej. Okreni se. Nastojala sam ne slušati je dok mokri. Jedva minutu kasnije, potapšala me je po ramenu. - Moţeš se okrenuti. - Zar je već gotovo? - Uspravila sam se i pogledala štapić u njezinoj ruci. - Da. Što sad? - Nemam pojma. Rekla bih da staviš poklopac na štapić i odloţiš ga na stol. - Na koliko dugo? - Nekoliko minuta, mislim. - Sjetila sam se svih televizijskih reklama koje sam vidjela, a na koje nisam obratila pozornost kad sam trebala. To bi mi znanje sad dobro došlo. Sylvie je odvrnula slavinu i oprala ruke. Pogladila sam je po leđima. - Bit će dobro. Čak i ako si trudna, nije to kraj svijeta. - Znam - šapnula je zureći u svoj odraz u zrcalu. - Ali nisam spremna biti mama. Ne ţelim biti samohrana majka. Nijemo smo stajale dok su sekunde prolazile.
- Ne mogu pogledati. Bi li ti to učinila za mene? - upitala me nakon nekog vremena. - Naravno. - Podigla sam štapić za utvrđivanje trudnoće i pribliţila ga očima kako bih provjerila ruţičastu liniju u prozorčiću. Sylvie je provirila preko mog ramena. - Jesam li trudna? - Ne znam. Mislim da su dvije crte za trudnoću, pa bih rekla da nisi trudna. Radosno je uskliknula, ali joj je osmijeh gotovo istog časa zamro na usnama. - Kako to misliš, misliš? Slegnula sam ramenima. - Nisam neki stručnjak. - Zašto jednostavno ne stave P za pozitivan rezultat i smajlića za nisi trudna? Nasmijala sam se na njezin pokušaj da situaciju učini duhovitom. - Trebala bi još jednom probati, u slučaju da ga nisi drţala pod mlazom mokraće dovoljno dugo. - Istina. Mislila sam da će biti dovoljno samo ga uroniti. - Glupavo se nasmijuljila i dograbila drugo pakiranje. Okrenula sam se na drugu stranu kako bi imala privatnost. - Hej, Brooke. U slučaju da ne čitam ovo kako treba, bi li ti iskušala treći test? Bolje ću se osjećati usporedim li svoj rezultat s tvojim. Ne ţelim misliti da nisam trudna i saznati da jesam kad bude prekasno. - Naravno. Samo čas. - Uzela sam štapić iz Sylviene ispruţene ruke i čekala da ona izađe iz kupaonice, ostavljajući vrata odškrinuta. Upotrijebiti test za utvrđivanje trudnoće, a nisam trudna, definitivno je bilo čudno, ali činila sam i čudnije stvari kako bih pomogla Sylvie. Minutu kasnije pozvala sam Sylvie da se vrati. Ispruţila je ruku. Dodala sam joj štapić za utvrđivanje trudnoće i ona ga je odloţila na mramorni pult. - S tvojim rezultatom ne moţemo pogriješiti - rekla je. - Da. - Sjela sam na rub kade i lupkala prstima po bedru, čekajući. - Brooke - šapnula je Sylvie. Osjetivši iznenadnu napetost u njezinu glasu, okrenula sam se i pratila njezin pogled. Srce mi je potonulo u grudima. - Nisi li rekla da dvije crtice znače trudnoću? Na tvom su dvije. Istrgnula sam štapić iz njezine ruke i zagledala se u njega, nesposobna shvatiti što sve to znači. Na mom su štapiću bile dvije crtice, što je morala biti pogreška. - Sranje. - Sylvie se nasmijala. - Ti si trudna. - Nemoguće. - Glas me je izdao dok sam pokušavala shvatiti situaciju. - Jesi li zamijenila štapiće? Ako jesi, nije smiješno. - Ne zafrkavam te. Nikad to ne bih učinila. - To je bila istina. Ne voli šale ni igrice. Namrštila sam se. - Iskreno, mora biti pogreška. Na piluli sam. Menstruaciju tek što nisam dobila. Moţda sam pogrešno shvatila i jedna crta znači trudnoću, a dvije ništa. Moţda se ovi talijanski testovi razlikuju od onih koje reklamiraju kod nas. Osjetila sam kako paničarim, ali nisam si mogla pomoći. Duboko diši, Stewartova. - Šališ se, zar ne? - upitala je Sylvie. - Upute jesu na talijanskome, ali na kraju balade svi su testovi za utvrđivanje trudnoće isti i funkcioniraju na isti način. Gospode! Poricanje je blaţenstvo. Odmahnula sam glavom.
- Ne, ti si ta kojoj je mučno, a ja sam okej. Osim toga, moja menstruacija... - Utihnula sam, nesposobna procesuirati šok. Moja menstruacija nikad zapravo nije dolazila na vrijeme. Mijenjala se kao vrijeme. Dakle, taj argument nije valjan. - Sylvie, to ne moţe biti - promrmljala sam. - Nikad ne zaboravim uzeti pilulu. Svaki Boţji dan u isto vrijeme. Sigurno je test laţno pozitivan. - Ništa nije sto posto sigurno, a naročito ako si bolestan ili ti nešto s hormonima nije u redu. - Njeţno mi je stisnula ruku. - Kao što si sama rekla, nije kraj svijeta. - To sam rekla samo da ti pruţim podršku. - Sjetila sam se svog prvog putovanja u Bellagio. Jett i ja smo odsjeli u njegovoj kući. Jedne večeri, napila sam se i pozlilo mi je. Ta večer nije bila nešto čega sam se s ponosom sjećala i zato sam je vjerojatno i potisnula i nikad je nisam spomenula Sylvie. Moţda sam zbog onih nekoliko čaša vina zaboravila popiti pilulu. - Rezultat je laţno pozitivan - šapnula sam. - Mora biti jer nas dvoje izlazimo tek nekoliko tjedana, a to se ne događa tako brzo. Sylvie je bacila testove za utvrđivanje trudnoće u kantu za smeće i uhvatila me za ruku, primoravajući me da pođem sa njom u biblioteku. - Što to radiš? - upitala sam kad je ona sjela pred računalo. - Guglam testove za utvrđivanje trudnoće. - Dečki tek što se nisu vratili. - Nadajmo se da je ova stara kanta brza. - Dugo je uzdahnula dok smo čekale da se računalo pokrene. Lijeno je zujalo, kao da ima sve vrijeme ovoga svijeta. Čekanje nije bilo dobro. Učinilo me je tjeskobnom. Osjetila sam kako mi se na glavu spuštaju crni oblaci. - Evo ga - rekla je Sylvie otvarajući traţilicu. Bez napora je prebirala dugim prstima po tipkovnici i zatim, jednim klikom, imala sam odgovor. Dvije crte... pozitivno. - Trudna si. Čestitam! - s osmijehom je rekla Sylvie. - Nisam ja; ti si. Strijeljala sam je pogledom, suspreţući nenadani poriv da joj izlijem čašu vode na glavu. Osjećala sam se tako slabo da sam pomislila da ću se srušiti. - Brooke? Oh, sranje. Dođi. Sjedni. Nemoj se uzrujavati. Znaš da to nisam tako mislila. - Nemoguće. Test... - Sjedeći na njezinoj stolici, duboko sam udahnula i sporo izdahnula. -... griješi. Ne osjećam se trudnom. - Laganje samoj sebi dalo mi je laţan osjećaj olakšanja pa sam mu se stalno vraćala jer je bilo lakše nego suočiti se s istinom. - Ponovit ćemo test, moţda čak otići liječniku i napraviti krvne pretrage. Što je značilo čekati najmanje jedan dan ili koliko već treba da te liječnik primi. Nisam mogla čekati. Sylvie me je čvrsto zagrlila i ja sam naslonila glavu na njezine grudi, dopuštajući da me ona miluje po kosi, a njezin utješni glas jedva je dopirao do mene. - Ne brini, Brooke, sve će biti dobro. Stalno je ponavljala one glupe riječi koje sam ja njoj bila rekla. - Nije kraj svijeta. Je, kraj je svijeta. Definitivno. - Ne. - Odmahnula sam glavom. - Ukleta sam. Ţeljela sam biti mama jednoga dana; samo ne sad. Pomisao da to kaţem Jettu ispunila meje stravom. Trudnoća ovako rano, kad se jedva poznajemo, mogla bi mi uništiti vezu. On će pobjeći, kao većina muškaraca. Pobjeći će što ga noge nose i to će me povrijediti više od ičega na svijetu. Nisam ga ţeljela izgubiti zbog jedne pogreške. Glupe pogreške pod utjecajem alkohola. - Morat ćeš mu reći - rekla je Sylvie brišući povijest pretraţivanja i isključujući računalo. - Sad ti se to moţda čini strašnim. Ali kad mu kaţeš, saznat ćeš je li to između vas samo avantura ili nešto više. A ako on prekine s tobom, a nadam se da neće, tad ćeš dopustiti ili da
te to sjebe, ili učini snaţnijom. Tu je uvijek i ona druga opcija - šapnula je. - Moţeš se riješiti djeteta i on nikad neće znati. Razmišljala sam o tome cijele tri sekunde. - To nisam ja. Sylvie se nasmiješila i odmaknula mi kosu s lica. - Znam, i nikad te ne bih nagovarala da to učiniš. To bi te uništilo, proganjalo do kraja ţivota, a to je mnogo gore od boli koju bi osjetila ako te on iznevjeri.
24 Utišini kuće, čule smo kako se u dvorištu zaustavlja automobil i vrata s treskom zatvaraju. Zaključivši da sam previše potresena suočiti se s Jettom, sakrila sam se u kupaonicu. Kroz zidove sam čula kako oni razgovaraju i smiju se u prizemlju. Priljubila sam grozničavo vrelo čelo uz hladne pločice na zidu, kad je netko pokucao na vrata i prenuo me. - Brooke? - To je bio Jett. Napeti prizvuk njegova glasa odavao je njegovu zabrinutost. Sylvie je rekla da si ovdje. - Čekaj. - Skočila sam na noge, popravila odjeću i izašla iz kupaonice zatvarajući vrata iza svojih leđa. Izvila sam usne u osmijeh, moleći se da izgleda dovoljno iskren da ga zavara. Puls mi se ubrzao kad me je podigao u naručje, a ţeludac zalepršao kad je usnama okrznuo moje, istraţujući moja usta kao da se tjednima nismo vidjeli. -Jesi li dobro? - upitao je spustivši me. - Samo me boli glava. - To i nije bila laţ. Otkad sam otkrila da sam moţda trudna, osjećala sam tjelesnu mučninu, a glava mi se pretvorila u pulsirajuću kašu. - Gdje ste bili? - Nastojala sam zvučati nehajno u pokušaju da razgovor prebacim na njega. - Dali smo provjeriti broj one registarske tablice. Gubitak vremena. Nije u sustavu, znači laţna je. - Nacerio se i uhvatio me za ruke. Isprepleo je prste s mojima. U svakoj drugoj prilici, njegov bi mi dodir godio, ali danas sam se od njega samo osjećala gore. - Ţao mi je. - Neka ti ne bude ţao, dušo. Kenny će danas provaliti u Lucazzoneovo računalo. Ako je išta u njemu, Kenny će to sigurno iskopati. Pridruţili smo se Kennyju i Sylvie u prizemlju. Osjetila sam kako me Sylvie pomno promatra, prati svaki moj pokret. Nakreveljila sam joj se u nadi da će shvatiti moj mig i ponašati se normalno. Zadnje što mi treba jest da me proučava kao neki bizarni primjerak u lokalnom zoološkom vrtu. Jett nije glup. Odmah će shvatiti da nešto nije u redu. - Jesi li joj rekao za računalo? - upitao je Kenny. Kad je Jett kimnuo glavom, Kenny mi se obratio. - Nemaš ništa protiv? Tvrdi disk će biti nepopravljivo uništen i morat ćeš ga baciti. Sylvie mi je dobacila pogled. Namirisala sam njezin strah u zraku i neobavezno slegnula ramenima. Izbrisala je povijest pretraţivanja pa se nemamo čega bojati. - Naravno, Kenny. Učini sve što je potrebno. Ionako ga nisam namjeravala zadrţati. - Odlično. - Kenny je dograbio svoju naprtnjaču i izašao dovikujući preko ramena: - Jer ishod moţe biti dvojaki: ili ćemo ući u njegovo računalo, pronaći informacije i pritom uništiti disk, ili nećemo ništa pronaći, ali će tvrdi disk biti upropašten. I u jednom i u drugom slučaju, ostavit ćemo trag. Profesionalac će znati da smo upali u komp i neće biti povratka.
Teško sam progutala. Odluči li Alessandro provjeriti, saznat će da su njegove gošće njuškale po njegovu posjedu. Ţelim li to doista? - Brooke. - Jett mi je ohrabrujući kimnuo. - Razgovarali smo o tome u podrumu, sjećaš se? Imaš pravo znati. - Znam. Samo... - Sporo sam izdahnula. Uvijek mogu reći da se Alessandrovo računalo pokvarilo i da sam mu kupila novo. - Okej. Kenny je izvadio sve svoje alatke i počeo rastavljati računalo, objašnjavajući svaki korak. - Ako je tvrdi disk izbrisan, profiću mogu trebati tjedni, čak i mjeseci da izvuče podatke. Upotrijebiš li dobar program za uništavanje podataka, nitko nikad neće ništa uspjeti vratiti. - Nemamo tjedne ni mjesece - rekao je Jett. Kenny je slegnuo ramenima. - Samo kaţem. Činjenica da ste koristile Internet znači da disk nije uništen pa pretpostavljam da je samo izbrisan. Daj mi ponovi, kako se ono zove taj tip? - Lucazzone - odgovorila sam. - Što misliš, koliko će tebi trebati? - To ovisi. Moţda sat vremena. Kenny je nastavio čavrljati dok je vadio tvrdi disk i gurao ga u nešto što je izgledalo kao neka crna kutija, koju je on nazvao kućište i spojio sa svojim računalom. Sve je izgledalo strašno komplicirano i sudeći po Sylvieinu izrazu lica, dosadno. Ja sam vidjela samo crni ekran - dok on nije otvorio neki program i počeo prebacivati podatke. - Tijekom postupka vraćanja podataka, softver se sam preinačuje. Sve informacije prţimo kao ISO sliku na ovaj disk kako bismo bili sigurni da imamo rezervu - rekao je Kenny ubacujući mini CD-ROM u svoje računalo. Po tome kako je suspregnula zijevanje, vidjela sam da se Sylvie nasmrt dosađuje i to me je nasmijalo. Patila je od deficita paţnje, a naročito kad se razgovor vrtio oko sporta, računala ili bilo čega što nije povezano s modom, muškarcima i tulumima. - Strašno dosadno - bezglasno mi je rekla. - Idemo. Odmahnula sam glavom. Iskrivila je lice i obratila se Jettu pokazujući na mene. - Smijem lije malo posuditi? - Imaš pola sata i nakon toga je ţelim natrag - odvratio je Jett. Sylvie me je odvukla u kuhinju i zatvorila vrata za nama. - Jesi li dobro? - šapnula je. Mrzim kad me ljudi to pitaju. Ţeljeni odgovor uvijek je da, čak i kad tebi nije tako. - Ne pitaj - odgovorila sam. - Samo ţelim biti sigurna da si dobro. - Dobro sam. - Prostenjala sam u sebi opazivši njezin sumnjičav izraz. - Sylvie, molim te, više ne ţelim ni o čemu razmišljati. Molim te. - U redu. - Naškubila je usne, sjela i promatrala me. Iskoristila sam tu priliku da promijenim temu. - Sjećaš se kad sam ti rekla da je privatni istraţitelj u kapeli pronašao dnevnik? - Čekala sam da kimne pa nastavila. - Oduvijek sam ga ţeljela pronaći. Zavjerenički je stisnula oči. - Ţeliš... - Ostatak rečenica ostavila je nedovršen. Pogledala sam kroz prozor raskošno zelenilo i gustu šumu koja se protezala dokle je pogled sezao. - Kiša je prestala. Predlaţem da provjerimo kapelu. - Je li daleko? - Nije. Dođi. Pokazat ću ti.
Japanke su nam tonule u vlaţnu zemlju, a trava i pale grančice grebale stopala kad smo se spustile stubama i zaputile kroz grmlje. - Lijepa je - zamijetila je Sylvie kad smo najzad stigle do kapele. Obišla sam majušnu građevinu i pokušala proviriti kroz prozorčić. Staklo je bilo odveć prljavo da bih kroz njega išta razabrala, ali po grmovima divljih ruţa uz vrata znala sam da je u neko doba netko očito mario dovoljno da ih posadi. Sylvie je odgurnula grmove i provukla se pokraj njih, jedva obraćajući pozornost na njihovu krhku ljepotu i način na koji kao da su se šćućurili jedan uz drugi kako bi se zaštitili od nepredvidljivih prirodnih sila. Razdvojile smo se kruţeći oko kapele i najzad pronašle što smo traţile: vratašca s malim, ali lijepim kriţem urezanim u drvo. Pritisnula sam kvaku i na moje čuđenje, vrata nisu bila zaključana. - Ulazim - rekla sam. Sylvie je zurila u mene s izrazom koji je jasno govorio da je prestravljena. Kao da ju je ta pomisao obeshrabrila, uzmaknula je korak unatrag. - Nema šanse. Unutra neću ni mrtva. Ţao mi je, ali prepuštena si sama sebi. - Bijeli je dan. Što misliš da bi ti se moglo dogoditi? - Izraz njezina lica izmamio mi je osmijeh. - Okej, ostani vani. Teškom sam mukom gurnula teška vrata i zakoračila u polumrak prostorije. Bila je veća no što je izgledala izvana - moţda veličine kupaonice - s dvije klupe postavljene ispred oltara. Zidovi su bili prekriveni vjerskim slikama. Na oltaru se je nalazio kip anđela koji sjedi, pogleda uperena u betonski pod, naizgled duboko zamišljen, nalik utjelovljenju melankolije. Pitala sam se je li se Maria u braku tako osjećala. Nisam znala mnogo o toj ţeni, ali imala sam snaţan osjećaj da za nju kapela nije bila samo mjesto na kojem se molila Bogu; bila je i utočište. Kleknula sam, prekriţila se i sjela na klupu, pogledom pretraţujući prljavi prozor jedini izvor svjetla. Grane su grebale po staklu i taj se je uznemirujući zvuk razlijevao prostorijom kao nijemo upozorenje. U tom sam času osjetila nešto u zraku - drhtaj tuge. Ovo je mjesto bilo ispunjeno beznađem, jednako kao i ţena koja je dolazila ovamo u potrazi za duhovnom utjehom. Moţda se je dogodilo nešto strašno i ona se je stidjela Alessandrovih postupaka, a ovo je bilo jedino mjesto na kojem je mogla pronaći spokoj. - Jesi li išta pronašla? - doviknula je Sylvie i prenula me iz mojih razmišljanja. Okrenula sam se i ugledala je na vratima s rukama prekriţenim na prsima i namrštenim licem. - Ne još. - Poţuri. Jeţim se od ovog mjesta. Jettov izvještaj površno je spominjao da je dnevnik zakopan, ali zidovi i pod bili su od kamena. Svoju sam istragu započela traţeći ispod klupa i oltara neko skrovište dovoljno veliko za knjigu ili dnevnik, a tad sam prešla dlanovima preko kamenih zidova kako bih provjerila je li ijedan kamen labav. Dvaput sam provjerila vjerske slike i tek se tad vratila k Sylvie, uvjerena da ga onaj tko je izvadio dnevnik nikad nije vratio u njegovo skrovište. - Da ţeliš sakriti nešto osobno, gdje bi to stavila? - upitala sam. Sylvie je slegnula ramenima. - Učinila bih što i svaki normalan čovjek i nabavila sef. Nasmijala sam se. - Time tu stvar ne bi baš sakrila. Svatko bi te mogao prisiliti da mu otkriješ šifru. - Valjda. - Zastala je. - Uvijek moţeš iskopati rupu u zemlji. - Ta ti je dobra. - Promotrila sam dvorište i zaraslu guštaru. Maria je svoj dnevnik mogla zakopati bilo gdje na imanju, između ostaloga i ispod ruţinih grmova koji su vodili od kapele u straţnje dvorište i oko kuće.
- Što točno traţiš? - upitala je Sylvie. - Mislim, čak i ako pronađemo izvorno skrovište dnevnik više nije tamo. - U pravu si. - Sagnula sam i provukla ruke kroz vlaţnu zemlju, puštajući da mi se mrvi između prstiju. Jett mi je rekao da je detektiv uzeo dnevnik koji je potom jednog dana nestao. Kako da objasnim Sylvie da pokušavam otkriti kakvim je ţivotom ţivjela moja prateta? - Nadala sam se da bih mogla pronaći nešto, bilo što, što će mi pomoći da zamislim njezin ţivot. - Nasmiješila sam se, shvativši koliko smiješno zvučim. Ljudski ţivot mnogo je kompleksniji od nekoliko dnevničkih natuknica. Čak i da je dnevnik još uvijek negdje zakopan i ja ga pronađem, iz nekoliko nanizanih riječi ne bih mogla pročitati njezine osjećaje i shvatiti kakva je bila osoba. Sudeći po Sylvieinom sumnjičavom pogledu, dijelila je moje mišljenje. Snaţan vjetar zašuškao je lišćem i kišica je zaprskala u sitnim kapima. - Vratimo se u kuću. Hladno mi je - rekla je Sylvie. - Sve ćemo prekopati neki drugi put. Tek što nisam krenula za njom, kad mi je pozornost privuklo nešto na rubu mog vidnog polja. Pozorno sam promotrila šumu. Vidjela sam samo stabla, zlokobne sjene njihovih širokih krošanja, ali nisam se mogla otresti snaţnog osjećaja da nas netko promatra. - Brooke? - zazvala me je Sylvie. - Ideš li? - Učinilo mi se da sam nešto vidjela. - Nevoljko sam se okrenula od šume. - Naravno. Da ja naslijedim imanje sa sablasnom kapelom, i ja bih mislila da ga posjećuju duhovi. Rugala mi se je. Njeţno sam je pljesnula po glavi. - Nisam to mislila. Izgledao je kao neki visok, crno odjeven lik. - Sad ću se izbezumiti od straha. Moţemo li, molim te, natrag u kuću? - šapnula je. - Ionako mi se vjerojatno samo pričinilo. - Nastojala sam da mi glas zvuči samouvjereno, ali svejedno sam se osvrnula prema stablima. - Malo sam paranoična. - Moje riječi nisu zvučale naročito uvjerljivo. - I ja bih bila paranoična da me je netko pokušao ubiti - odvratila je Sylvie poteţući me za ruku. - Nemoj to shvatiti osobno, Stewartova, ali s dečkima se osjećam sigurnije. Jedva smo stigle do kuće kad se kišica pretvorila u pravi pljusak. Sylvie je zaključala straţnja vrata iza naših leda, a ja sam upalila svjetlo. Skuhala nam je obvezatnu poslijepodnevnu kavu dok sam ja stajala ispred velikog izbočenog prozora i zurila u lokve kiše i svoj odraz, nesposobna otresti se dojma da nas netko promatra. Odlučile smo popiti kavu s dečkima u biblioteci. Čim smo ušle, Jettove su ruke kliznule oko mog struka i ostale ondje, a bradu je naslonio na moju glavu. Osjećala sam kako mu srce udara u ritmu s mojim dok je toplinom svog tijela grijao moju koţu. - Zašto si mokra? - šapnuo je. - Posjetile smo kapelu. Pogledao me je, ali nije me pustio iz zagrljaja. - Kakva je? - Prekrasna. - Zastala sam traţeći riječi, ali nije postojala nijedna kojom sam je mogla opisati. - Trebao bi skoknuti onamo. Vidjeti vlastitim očima. - Jeste li dosad išta pronašli? - upitala je Sylvie poloţivši ruke na Kennyjeva ramena, pogleda uperenog u računalo. Skrenula sam pogled s nje na Kennyjeve ruke i prvi put zamijetila da jedna od Kennyjevih tetovaţa nalikuje Jettovoj. - Tek što nismo - odgovorio je Jett i spustio usne na moj vrat. Pokušala sam se izvući iz njegova zagrljaja. Nije me puštao. - Što ste dosad otkrili?
- Nismo još sve provjerili, ali... -Jett je podigao disk i pobjednički se nasmiješio - cijeli tvrdi disk je na ovom disku. Nešto u tonu njegova glasa natjeralo me je da podignem glavu. - Što je na njemu? - Trebat će dani da sve pregledamo, ali pronašli smo jedan fajl s tablicama brojeva. Nekoliko sam ih zapisao - odgovorio je Kenny, pokazujući na nečitljiv rukopis na listu papira. - Što će vam ti brojevi? - Sylvie je uzela taj papir u ruku i prišla mi da zajedno pogledamo. - Prve tri brojke svakog tog broja odgovaraju određenoj stavci u onoj crnoj knjiţici odgovorio je Jett. Pogledala sam ga i osjetila da se razumijemo. - Svi su ovdje. Potraţite ih. Prebrojala sam redove. Bilo ih je sveukupno trideset i šest - koliko i brojeva. Prvi red na papiru započinjao je s iste tri znamenke kao i onaj u crnoj knjiţici. - Okej - rekla sam. - Odgovarajući reči počinju jednako, ali nakon tri znamenke šifra se mijenja? Jett je kimnuo. - Što misliš da su ti brojevi? - upitala sam. - Prebrojiš li broj znamenaka, rekao bih da su neke šifre, bankovni računi ili lozinke odgovorio je Kenny. - A budući da Jett ima financijske izvještaje, predlaţem da se odvezemo do njegove banke i diskretno raspitamo. - Mogao bih nazvati svog bankara i zamoliti ga da se danas vidimo - predloţio je Jett. - A ako to ne upali, provalit ćemo u bankovni sustav - nadovezao se je Kenny. - Ništa novoga. - Jett mi se nacerio i otkrio svoje boţanstvene jamice na obrazima. Boljeg od Kennyja novcem ne moţeš kupiti. Nikakvo čudo da je tako popularan. Profesionalni haker? Ti bokca. Mislila sam da je to samo šala. Ugrizla sam se za usnicu kako bih sakrila svoju šokiranost. - Seksi - bezglasno mi je rekla Sylvie. Naravno da je padala na zločeste dečke. A ako mogu učiniti nešto tako nezakonito kao što je upasti u bazu podataka jedne banke, kod nje sigurno smjesta dobivaju status frajera kojeg ne treba pustiti iz ruke.
25 U Bellagio smo se odvezli Jettovim zamjenskim vozilom. Jett je vozio, Kenny sjedio na suvozačkom sjedalu, a Sylvie i ja šćućurile se na straţnjem sjedalu. Glava me je toliko boljela da sam osjećala laganu mučninu. Moţda je to bilo zbog mogućnosti da sam trudna, ili je moja mučnina bila posljedica trudnoće. U svakom slučaju, bila sam izbezumljena od straha. Naslonila sam glavu na hladno prozorsko staklo i zatvorila oči, opuštajući se uz zvuk kiše koja je zapljuskivala asfalt. Mogla sam misliti samo o tome kako mi se ţivot pretvorio u totalnu zbrku. Baš kad sam pomislila da ne moţe biti kompliciraniji no što jest, zahvatio me još jednim kaotičnim kovitlacem, gurajući me na nepoznato područje. Ništa nije strašnije od neznanja što budućnost donosi. Dijete je jedno od najvećih izazova koji mi padaju na pamet. Nemam posao, nemam novca i nemam pojma o odgoju djece. - Moramo u ljekarnu po aspirin - rekla je Sylvie ne obraćajući se nikome određenom. Ti imaš dovoljno aspirina za godinu dana, poţeljela sam reći kad sam zamijetila njezin zavjerenički osmijeh i namigivanje. Naravno, ţeljela se riješiti momaka. - U glavnoj ulici je jedna velika ljekarna. Mogli bismo načas svratiti - odvratio je Jett, jasno nam dajući do znanja da nas ne namjerava izgubiti iz vida. Okrznuo me zabrinutim pogledom u retrovizoru, a ja sam mu se zauzvrat slabašno nasmiješila. Nekoliko minuta kasnije, automobil se zaustavio ispred ljekarne. To nam je bila šansa da šmugnemo prije no što on pronađe mjesto za parkiranje. - Ostani u autu. Odmah se vraćamo - rekla sam otvarajući vrata prije no što se Jett usprotivi. - Budite brze - doviknuo nam je Jett. Kiša je pljuštala i mi smo potrčale prema ljekarni, nestrpljive skloniti se na suho. Kroz izlog sam vidjela kako Jett i Kenny pogledom prate svaki naš pokret. Zaključivši da nemamo vremena za traćenje, zaputile smo se ravno prema pultu. - Treba nam još testova za utvrđivanje trudnoće - obratila se je Sylvie istoj gospođi koja nas je posluţila i pri prvom posjetu. - Jedan od svakog proizvođača kojeg imate. Ţena je kimnula i nasmiješila mi se, vjerojatno osjetivši moju uznemirenost. - Oh, i kutiju aspirina - dodala je Sylvie, kimajući prema izlogu. - Što će ti toliko puno? - šapnula sam pokazujući na testove. Slegnula je ramenima. - Što ako su falični? Ţelimo biti sigurne.
Brzo smo platile, sakrile testove za utvrđivanje trudnoće u Sylvienu golemu dizajnersku torbu i izašle iz ljekarne s plastičnom vrećicom u kojoj je bio aspirin. - Hvala - šapnula sam joj prije no što smo stigle do automobila. Doista sam cijenila njezinu podršku. - Znaš da sam uvijek tu za tebe, bez obzira na sve. Uputivši mi ispitivački pogled, Jett je pokrenuo motor i priključio se prometu, na putu prema banci. - Gdje je onaj papir? - upitao je čim je parkirao automobil. Kenny mu ga je pruţio, a Jett ga presavinuo napola. - Okej, ovako ćemo - rekao je. - Ti ostani ovdje s curama, a ja ću se naći sa svojim bankarom i glumiti da moram prebaciti novac na dva računa. Nemoj dolaziti po mene i ne izlazi iz automobila. - Dogovoreno - odvratio je Kenny i Jett je nestao. Tišina u automobilu bila je nelagodna. Sylvie se igrala s kosom, Kenny zurio kroz prozor, a ja sam se usprtljala oko ruba košulje. Iskoristila sam taj trenutak da dobro promotrim Kennyja, između ostaloga i zato što se činilo da mu je iskreno stalo do Sylvie, a ja sam nekako ţeljela da ona izlazi s Jettovim prijateljem. Iz blizine, nisam mogla poreći da je privlačan. Snaţne crte lica i kratka tamna kosa davale su mu neku grubost i muţevnost - upravo suprotno od Sylvie koja je izgledala slatka kao med. Zanemarimo li tetovaţe kojima mu je bilo prekriveno pola vrata, lijeva ruka i cijelo rame i leđa - tako sam barem čula - moţda bi izgledao dovoljno otmjeno da upozna Sylviene bogate roditelje. Nasmiješila sam se to zamislivši, dok nisam shvatila da mu nedostaju dvije vaţne značajke: novac i uspjeh. Sylvie nikad nije govorila mnogo o roditeljima, ali rekla je dovoljno da znam da društveni poloţaj cijene više od karaktera. - Je li ona tabela jedino što ste dosad pronašli? - upitala je Sylvie Kennyja. - Ne. - Letimice nas je pogledao preko ramena. - Otkrio sam mnogo drugih stvari, ali su nevaţne. Fokus na ja. Svoja otkrića još nije podijelio s Jettom. S mukom sam progutala slinu. Kao na šlagvort, Kennyjev se je pogled zaustavio na meni. Izraz njegova lica bio je ravnodušan, ali oči su mu caklile. Nisam mogla ne osjetiti laganu zabrinutost. Zna li? Da nije nekako provalio u našu traţilicu i nabasao na riječ “trudnoća”? - Kakvih stvari? - Zaškiljila sam i nijemo ga upozorila. - Omiljene internetske stranice, kao što su neke sportske stranice, Facebook i Wikipedija. Kolačiće koje ljudi uvijek zaborave obrisati... takve stvari. - Nije se nasmiješio, ali tamne oči ponovno su mu zablistale. - Kao što sam rekao, sve nevaţno. Srce mi je gadno zalupalo o rebra. On zna. Vidjela sam mu u očima. Čula u riječima. - Pretpostavljam da nije bio dovoljno oprezan - rekla sam, ţeleći reći da sama nisam bila dovoljno oprezna pa nisam izbrisala sve tragove, a budući da ću uskoro biti vlasnica posjeda, Kenny je vjerojatno zaključio da se informacije o trudnoći mene tiču. - Dobar sam u svom poslu. Svašta uspijevam pronaći. Kao da mi samo pada u krilo. Kenny se zavalio u svom sjedalu i uključio zvučnike svog iPoda, a ja sam od zvuka hard rocka osjetila još veću nervozu. Dovraga, Stewartova. Naravno da obrisati povijest pretraţivanja nije dovoljno kad treba nešto sakriti od profesionalnog hakera. Sylvie i ja smo zaboravile izbrisati kolačiće, a to je vjerojatno jedna od prvih stvari koju bi netko kao Kenny provjerio prije no što pokuša vratiti prethodne inačice
tvrdog diska. Bila sam spremna kladiti se u mjesečnu plaću da on vjerojatno moţe vratiti svaku informaciju, uključujući i koliko smo vremena provele na internetu dugo nakon što sam resetirala traţilicu. - O čemu on govori? - šapnula je Sylvie. Slegnula sam ramenima i odmahnula glavom. Nakon kako mi se činilo sat vremena, Jett je najzad izašao iz banke. Ţeludac mi je zatreperio dok sam gledala kako prelazi ulicu. Visok. Čaroban. Tamna kosa i savršene kosti. Tijelo za koje bi čovjek umro. Gotovo sam se zabrinula znajući da je sa mnom. Otvorio je vrata automobila i skljokao se na vozačko sjedalo. Po tome kako je dobacio torbu Kennyju prije no što je zalupio vratima, znala sam da je ljut. - Išta? - upitao je Kenny ugasivši glazbu. - Ništa. - Jett je pokrenuo motor i izvezao automobil s parkirališta, posve ravnodušna lica. Međutim, bio je bijesan kao ris, što se vidjelo po njegovoj voţnji - brţoj nego inače. - Što je... - zaustila je Sylvie. Njeţno sam je trknula laktom i odmahnula glavom, strijeljajući je pogledom u nijemom upozorenju. Jett je čvrsto stezao volan, dok mu se kroz koţu nisu nazrijeli bijeli članci na prstima, ali i nadalje je šutio. Poznavajući Jetta, progovorit će jedino ako mu dopustimo da se najprije smiri. Razgovor će započeti kad on bude spreman. Na pola puta do posjeda, zamijetila sam da su mu se mišići malo opustili. - Provjerio sam prva dva broja i iskušao dalje - najzad je rekao, prekinuvši tišinu. – Nisu bankovni računi. Fajl koji smo pronašli slijepa je ulica. - Moţda su neke zaporke - predloţio je Kenny. - Zaporke za što? – Jett se je jače namrštio. Nepomućen Jettovim hladnim drţanjem, Kenny se je zavalio na svoje sjedalo i slegnuo ramenima, a Sylvie i ja smo se samo znatiţeljno pogledavale. - Moţda je netko namjerno izazvao zbrku kako ti ne bi otkrio odgovor - rekao je Kenny. - Prava kombinacija mogla bi biti spajanjem prve tri znamenke s prve polovice popisa sa zadnje tri s druge polovice. Samo predlaţem. Sumnjam da bi ti itko olakšao. - Ili je moţda riječ o nekim drugim računima, ne bankovnim - nadovezala sam se. - Ne mogu se vratiti u banku a da ne izazovem sumnju - promrmljao je Jett. - Ili ćeš pronaći još toga, ili ćeš hakirati što god misliš da treba hakirati da mi daš nešto s čime mogu raditi. - Upravo sam to i planirao, buraz. - Kenny je otvorio paketić guma za ţvakanje i jednu ubacio u usta prije no što je cijeli paketić dobacio meni i Sylvie, a jednu ţvakaću ostavio uz mjenjač za Jetta.
26 Kad smo stigli do imanja, Jettovo se je loše raspoloţenje popravilo. Uspinjali smo se stubama, kad me je Jett gurnuo iza svojih leđa i pokazao Kennyju da bude tiho. Zabrinuto sam se osvrnula i pogled mi se zaustavio na ulaznim vratima. Bila su odškrinuta, samo nekoliko centimetara, ali čudno, moja je prva pomisao bila da sam ih moţda zaboravila zaključati na odlasku. Iako mi je srce zalupalo kao ludo, ostala sam iznenađujuće pribrana. Moţda zato što je kiša prestala i sjalo je sunce, rastjerujući tamne oblake i čineći da se pomisao da je netko provalio u kuću usred bijela dana čini nadrealnom. Izvlačeći pištolj, Jett mi je rekao da se sa Sylvie sakrijem iza grmlja s druge strane kuće i ostanem ondje bez obzira na sve. Nakon toga, Kenny i on su otišli. - Dođi - šapnula sam Sylvie, vukući je prema obliţnjem grmlju. Probile smo se kroz gusto raslinje, pazeći da ne izgrebemo ruke i noge. Kad smo stigle do dvorišta iza kuće, sagnule smo se i ja sam zagrlila Sylvie. Pogledi su nam ostali prikovani uz zatvorena balkonska vrata i kuću iza njih, dok sam ja paţljivo osluškivala. U glavi sam brojala sekunde, kad je s moje desne strane odjeknuo najprije jedan pucanj, pa drugi. S usana mi se oteo prestrašen uzvik. Srce mi je zastalo u grudima i uhvatila sam se kako skačem na noge i trčim otvorenim prostorom oko kuće i kroz ulazna vrata - noge su mi se tresle kao lude, usne drhtale s Jettovim imenom na njima, mozak mi bio nesvjestan činjenice da sam laka meta, u slučaju da itko odluči pucati. - Jette - uzviknula sam i utrčala ravno u njegov zagrljaj, sretna što je neozlijeđen. U predvorju je bilo tiho kao u grobnici i Jett je bio sam-to shvativši, krv mi se zaledila u ţilama. - Gdje je Kenny? Pojurio je za tipom. - Jesi li ozlijeđen? - Prešla sam prstima preko Jettovih ruku i prsa, provjeravajući je li ranjen. - Nisam, ali slušaj. Moraš ostati unutra, skrivena. Dobro? - Odsutno me je poljubio i okrenuo se kako bi otišao. Ščepala sam ga za nadlakticu u slabašnom pokušaju da ga zaustavim. - Molim te, ne idi. Ne ţelim da nastradaš.
- Neću nastradati, dušo - šapnuo je. - Što se događa? - upitala je Sylvie, blijeda kao sablast. - Kenny je pošao za uljezom - odgovorila sam. Ruke su joj poletjele na prsa. Zagrlila sam je i povukla u stranu. - Ništa mu se neće dogoditi. Po prvi sam put primijetila da je kuća pretraţena. Gotovo sve ladice bile su izvučene i njihov sadrţaj istresen na pod. - Moţda bismo se trebale zaključati u kuhinju - šapnula sam Sylvie, zaključujući da je kuhinja jedino mjesto s mogućnošću bijega kroz straţnja vrata i dovoljno oruţja u slučaju da se moramo braniti. Bez riječi smo čekale u kuhinji dok nismo čule da se koraci udaljavaju. Posve polako, zaključala sam kuhinjska vrata, dograbila veliki mesarski noţ sa stalka i pokazala Sylvie da se sakrije iza ormarića. Primoravši se da tiho dišem, napeto sam osluškivala. - Brooke? - Jettov me je glas dozivao iz hodnika. Napeti prizvuk odavao je njegovu zabrinutost. - Ovdje smo - odviknula je Sylvie. S dlanom još uvijek čvrsto ovijenim oko noţa, otključala sam vrata i otvorila ih. Jett i Kenny stajali su u hodniku, a s lica im se ništa nije dalo iščitati. Sylvie se je bacila u Kennyjev zagrljaj. I ja sam bila u iskušenju učiniti to isto s Jettom, ali sam se suzdrţala. - Jeste li dobro? - upitala je Sylvie, priljubivši se uz Kennyja kao da joj ţivot o tome ovisi. - Umrle smo od brige za vas. Hvala Bogu da nitko nije mrtav. - Dobro smo - odvratio je Jett. - Iako, nismo ih uhvatili. Njih? Izvila sam obrve i sakrila ruke iza leda kako on ne bi opazio noţ ili moje drhtave prste. - O koliko tipova govorimo? - Dvojici. Jedan je provalio, drugi čekao u automobilu. Odjurili su. - Je li to bio onaj isti automobil koji je nas proganjao? - upitala sam. - Ne bih rekao. Imah su skijaške maske, a na autu nije bilo registarske tablice, ali sam prilično siguran da automobil nije onaj isti. - Govorili su engleski. Zar ne, buraz? - obratio se je Kenny Jettu. - Čuo sam kako prvi nešto viče. Gotovo si ga pogodio. - Zar si pucao u njega? - uţasnuto sam upitala Jetta. Što si ti očekivala, Stewartova? Naravno da sam znala da se u takvoj situaciji moţe očekivati nasilje, ali mi ga zbog toga nije bilo nimalo lakše prihvatiti. - Nisam ga pogodio - promrmljao je Jett. - Naţalost. Provjerimo što su uzeli. - Zurila sam u Jetta otvorenih usta. U njegovu je pogledu postojalo nešto - jedva primjetan titraj, ali dovoljan da shvatim da nešto skriva i trudi se skrenuti mi pozornost kako ja to nešto ne bih primijetila. - Jette, što ne valja? - Pomno sam promotrila njegovo tijelo kako bih se uvjerila da nije pogođen. - Jesi li ozlijeđen? - Dlanovima sam okrznula njegove ruke. Tad sam primijetila mrljice krvi na njegovoj košulji. - To je samo ogrebotina - odgovorio je. - Ne brini. Prošao sam i gore. Grlo mi se stegnulo na te njegove riječi. Tko bi rekao nešto takvo? - Kako se to dogodilo? - Potegnula sam ga za ruku kako bih ga primorala da sjedne. Lecnuo se je, ali nije se ni mrdnuo. - Noţ. Nisam ga vidio i iznenadio me. - Da vidim. - Ne obazirući se na njegove prosvjede, podigla sam mu košulju i zadahtala ugledavši pet centimetara veliku ranu na njegovu torzu. Više nije krvarila i nije izgledala duboka, ali trebat će je barem propisno očistiti, ako ne i zašiti. Nisam ţeljela da njegova predivna koţa bude nagrđena, niti sam ţeljela da on trpi ikakvu bol.
- Idemo u bolnicu. - Dušo, to je samo ogrebotina - odgovorio je spuštajući košulju. - Moramo je očistiti i previti. - Strijeljala sam ga pogledom, razdraţena odlučnošću u njegovu pogledu. - Rekao sam, ne sad. - Odgurnuo je moju ruku i zaputio se hodnikom prema biblioteci. Prokleta bila njegova tvrdoglavost i nevoljkost da popusti. Pohitala sam za njim i zaustavila se na vratima, spremna nastaviti se prepirati, kad je Kenny počeo psovati. - Što se dogodilo? - upitao je Jett. Kenny je pokazao na Alessandrovo računalo. Još uvijek je bilo tamo. - Sve vaţno je nestalo. - Na što misliš kad kaţeš sve? - polako sam upitala. - Financijski izvještaji, Lucazzoneovi papiri, knjiţica i disk. Zurila sam u Jetta otvorenih usta. Vid mi se zamaglio, a u glavi toliko zavrtjelo da sam pomislila da ću se onesvijestiti. - Sve? - šapnula sam. Kenny je kimnuo. - Jebemu. - Bio je to drugi put da sam čula Jetta kako psuje. Pospremili smo kuću kako Alessandrovo osoblje ne bi primijetilo provalu. Koliko sam vidjela, nije bilo ukradeno ništa osim dokaza i ništa nije bilo razbijeno. Trudili smo se da sve izgleda kao ranije. Iako su svi dokazi nestali, Jett je inzistirao da napustimo kuću. Te večeri nismo išli spavati. Kad smo sve očistili, Sylvie i meni dao je samo pola sata da se spakiramo, ali to se je pretvorilo u dva sata jer je Sylvie u svojim kratkim izletima u kupovinu nakupovala toliko mnogo stvari da joj nisu stale u kovčeg. - Misliš li da će se vratiti? - upitala sam Jetta kad smo bili sami u mojoj sobi i sjedili na krevetu, s mojim kovčegom zatvorenim pred našim nogama. Jett me je obgrlio rukama oko struka i privukao k sebi. - Nisam siguran - šapnuo je. - Imaju onu knjiţicu i disk. Imaju sve što su ţeljeli. Nemaju se zašto vraćati. Izbjegavao je moje pitanje pa sam se okrenula prema njemu i pogledala ga. - Ali nije gotovo, zar ne? - upitala sam. Vidjela sam to u njegovim očima, u načinu na koji je grickao donju usnu, u načinu na koji je nastojao kontrolirati srditu boru između obrva. - Nemaju razloga vraćati se. - Skrenuo je pogled, još uvijek mi ne davši izravan odgovor. - Ali nije sigurno da ostaneš ovdje. Znam da je ovo tvoja kuća. Hoću reći, jednog će dana biti tvoja, ali ostati ovdje nije dobra zamisao. - Uhvatio me je za ruku i priljubio usne uz moj dlan. - Vrati se kući, dušo. Moţda oni imaju što su ţeljeli, ali ja ću se osjećati bolje budeš li sa mnom. - A Alessandro? Odvjetnik me je nazvao i rekao da je u komi. - Smislit ćemo nešto. Okej? Vjeruj mi. Vratit ćemo se, bude li potrebno. Nema smisla da ostaneš, kad ne znaš koliko će vremena proteći prije no što se on probudi iz kome. I kad ne znamo s kime imamo posla. Bila sam sigurna da je Jett taj dio preskočio. - Okej. - Uzdahnula sam. - Idem kući. - Super. Dat ću da nam pripreme tvrtkin mlaţnjak. - Sad se je malo manje mrštio i dlanovima obuhvatio moje lice. Usne su mu bile tako blizu da sam osjećala njegov topli dah na koţi. - I Brooke? Očekujem da odmah počneš raditi kao novi vođa tima. - Zar sam dobila posao? - Nasmiješila sam se kad je usnama okrznuo moje, zadirkujući me. Na pomisao da ću provoditi više vremena s njim, preplavio me je osjećaj iščekivanja. Jedva čekam. - Znate, da sam na vašem mjestu, ne bih bio toliko uzbuđen. Čuo sam da vaš novi šef zna biti zahtjevan. - Na lice je navukao strog izraz. - Zapravo, voli provoditi vrijeme sa
svojom najdraţom djelatnicom, seksati se u uredu kad nitko ne gleda... iako, fućka se njemu tko gleda. Nasmijala sam se njegovoj odvaţnosti. - Sa zahtjevnim se mogu nositi. - I zna biti dosadan kad nešto ţeli. Jeste li sigurni da imate što je potrebno? - Kliznuo je prstima s mog gleţnja na koljena i zatim između bedara. Dah mi je zapeo u grlu. - Imam sjajnu preporuku prethodnog šefa - nacerila sam se. - Ma nemojte, gospođice Stewart? - Podigao je prste malo više uz moja bedra. - Mislite li na onog škrtog gada koji vas je zaposlio na licu mjesta bez razgovora za posao? Kimnula sam. - Da. Morala sam dati otkaz. - U budućnosti ţelimo izbjeći takvog šefa. Vas, gospođice Stewart, nije lako prevariti. I veoma ste dobri u svom poslu. Svakako bi mi dobro došao netko kao vi u mojoj ekipi. Čestitam. Posao je vaš. - Ispruţio je ruku pa je naglo povukao. - Što je? - oprezno sam upitala. - Nešto sam zaboravio spomenuti. - Mahnuo je rukom kao da i nije baš vaţno. - Iz veoma pouzdanih izvora saznao sam... - nacerila sam mu se jer sam znala da govori o meni ... da sam nezasitan i tome nema pomoći. Tako djelujete na mene i vi ste mi lijek. Hoće li to biti problem? - Slobodno to traţite kad god ţelite. - Kad god. Zvuči primamljivo. - Spojio je prste ispod mojih gaćica, a ja sam zadrhtala od uţitka od glave do pete. - Drţim vas za riječ, gospođice Stewart. Moţda biste ţeljeli dvaput promisliti prije no što zapečatite taj dogovor sa mnom. - Kad god. - Utišavajući ga, priljubila sam prste uz njegova usta i usnama dočekala njegov strastveni poljubac.
27 Tjedan dana kasnije u New York Cityju Leţali smo na mekom sagu u dnevnom boravku Jettova čudesnog stana. Glavu sam poloţila na njegova prsa, a on je ovio ruke oko mene. Toplina iz kamina obavijala nas je kao čahura i odvodila na mjesto gdje ljubav moţe obasjati nebo i ništa nije slomljeno. Jettovi prsti milovali su mi leđa dok sam osluškivala snaţne otkucaje njegova srca. Usred te tišine, disanje mu se je vratilo u normalu. Pribliţila sam mu se i kliznula dlanovima niz umalo izblijedjele brazgotine na njegovu tijelu koje su pričale brojne meni nepoznate priče. Priče koje su njega podsjećale na mnoga mračna mjesta koja je vidio i mnoge mračne stvari koje je učinio - jednako kao što su mene brazgotine u srcu podsjećale koliko je riskantno voljeti. - Primamljivo je imati te cijeli dan u blizini - šapnuo je Jett. Nasmijala sam se i zbunjeno odmahnula glavom. - Zašto? Što bi učinio? - Za početak, privezao bih te lancima za svoj krevet i činio ti sve ono što sam ti oduvijek ţelio činiti. Ljubio bih te na sve mile i nemile načine i na svim mjestima koja uspijem pronaći. I ne bih te pustio da odeš jer ti je mjesto ovdje, sa mnom. - Ti si lud. - Podigla sam glavu kako bih ga pogledala. Prstima sam pomilovala kratke dlačice na njegovoj bradi. Otkad smo se vratili iz Italije, toliko smo bili zatvoreni u svoj svijet i uţivali u svakoj zajedničkoj sekundi, da smo jedva uspijevali izaći iz kuće. Oduševilo me je da on ţeli još. - Ne bih ţeljela da me priveţeš za svoj krevet jer ne igraš pošteno. Radije bih da si ti meni na milosti. - Morat ćeš naučiti kuhati, jer ja ne mogu ţivjeti na ţitaricama i hrani za van - naglasio je. - I morat ćeš se prestati ovako smješkati, jer me to pobijedi svaki put i ne mogu prestati ţudjeti za tobom. Svaki put kad se nasmiješiš, ja ţelim još.
Plamičci su gladno oblizivali cjepanice i zlaćanim odsjajem kupali naša naga tijela. Na slabom svjetlu, njegove su zelene oči bile tako duboke da sam se mogla utopiti u njima. Nasmiješila sam se od uha do uha. Njegov pogled oklijevao je na meni, kao da on vidi nešto što ja ne vidim. Što on to vidi u mom osmijehu a drugi ljudi ne? - Uţivam brinuti o tebi jer, da budem iskren, nekako mi se sviđa pomisao da sam ti potreban šapnuo je. - Kad sam s tobom, ono sam što doista jesam. Ne osjećam da se moram skrivati. - Zašto? - Osjetivši da je naš razgovor skrenuo u ozbiljne vode, nalaktila sam se kako bih ga mogla promatrati. Isprepleo je prste s mojima i podigao naše ruke, promatrajući sporo titranje sjena plamičaka na našoj koţi. - Ne znam. - Slegnuo je ramenima. - Ne samo da me privlačiš tjelesno i psihički, nego i volim biti s tobom, oko tebe, u tebi. Na sve što učiniš, poţelim te ljubiti kao da sutra ne postoji. Poljubio me je, a mene je preplavila ţelja, uznijela me u neslućene visine i podsjetila kako bih gadno mogla pasti, a on još uvijek ne zna da sam trudna. Prvi test za utvrđivanje trudnoće bio je pozitivan, i onaj nakon njega, i treći. Nisam mogla nijekati, ma koliko puta pokušala. Već sam tjedan dana odgađala reći mu i za to pronalazila jednu bijednu izliku za drugom. - Jette? - Odmaknula sam usne od njegovih. Glas mi je drhtao. Zrak je oteţao od nenadane tišine. - Mhh? Prošlo je nekoliko sekundi. Njegove predivne zelene oči ispitivale su me, čekale. Imala sam osjećaj da sam zarobljena njegovim činima - nemoćna pobjeći. Teško sam progutala slinu odabirući riječi. Ţeljela sam biti što on ţeli jer sam znala da sam ono što mu je potrebno. Ali ponekad ono što nam treba nije ono što ţelimo. Sylvie je u pravu. Morala sam znati je li to što imamo ono pravo i imamo li zajedničku budućnost. Morala sam znati tratim li vrijeme. Bila sam spremna biti povrijeđena - ako je to jedini način da to saznam. Postojala je šansa da ovo između nas neće funkcionirati, jer ljubav znači padanje i svladavanje straha od visine. A Bog zna da seja ni na uţe ne mogu popeti bez straha, bez osjećaja da sam majušna i bespomoćna kad pogledam dolje. Takvom me je učinila ljubav prema njemu: ranjivom, nemoćnom, u strahu od onoga što nam budućnost sprema. Jett je zaškiljio prema meni kao da osjeća da se trudim prikupiti hrabrost. - Moramo razgovarati - započela sam. Bore zabrinutosti na njegovu licu produbile su se. - Nećeš valjda ponovno odustati od nas? - Ne, nije riječ o tome. - Ovlaţila sam usne. - To je super čuti jer mislim da imamo dobru stvar. - Činilo se kao da mu je laknulo. Naravno da nije mogao zamisliti vaţnost situacije i zbog toga mi je bilo još teţe reći to što sam mu imala reći. - Jesi li sretan? - upitala sam, nesposobna prikriti drhtanje u glasu. - Što bi bilo da je kompliciranije no sad? - Zašto me to pitaš? - Pogledao me je, pozoran. - Zar se nešto dogodilo? Kupujući vrijeme, ustala sam i navukla njegovu košulju, a zatim odšetala do kauča. Osjećala sam njegov pogled na leđima, njegova zbunjenost bila je opipljiva u zraku. Izvukla sam bijelu kutiju koju sam sakrila u torbu i vratila se k njemu pa ponovno sjela na sag, licem prema njemu. Iako je u sobi bilo toplo, drhtala sam od jeze koja mi je ščepala srce.
- Što je to? - upitao je zureći u bijelu kutijicu u mojim rukama. Gurnula sam je prema njemu. Na mekom svjetlu, bijeli papir za omatanje ljeskao se je u milijun faceta, u divnoj opreci s plavom vrpcom oko njega. - Dar. - Grlo mi se je stegnulo. - Otvori ga. Mjehurić koji je drţao moje osjećaje pod nadzorom počeo je pucati. Ma koliko se trudila, nisam mogla zaustaviti prvu suzu koja mi je kapnula niz obraz. Obrisala sam je dlanom i gledala kako Jett otvara kutijicu. - Ne moraš ga zadrţati - Šapnula sam, u slučaju da se osjeća obveznim. Jett je naglo udahnuo i razrogačio oči. A onda, sasvim polako, izvukao je dvije majušne ruţičaste dječje čarapice i podigao ih, pogledom pretraţujući moj. Vidjela sam osjećaje na njegovu inače nedokučivu licu. Iznenađenost. Šokiranost. Nevjericu. Pa ponovno iznenađenost. Oči su mu zasuzile, na što se niz moje obraze skotrljalo još suza. - Jesi li sigurna? - Glas mu je bio prigušen. - Saznala sam kad je Sylvie pomislila da je trudna i zamolila me da i ja napravim test kako bismo usporedile rezultate. Duga je to priča. - Ušutjela sam, shvativši da blebećem. Znam da je prerano u našoj vezi. Nasmiješio se je, ali ovaj put drugačijim osmijehom. Taj njegov osmijeh prenosio je uzbuđenje, a u očima mu se pojavila iskra koju nikad ranije nisam vidjela. Zrak je bio proţet obećanjem. Ruke su mi se tresle, ali tresle su se i njegove kad me je obgrlio i čvrsto privio uza se. Izdahnuo je i primorao me da ga pogledam. - Savršeno je. Najbolje iznenađenje u cijelom mom ţivotu. Preplavio me je osjećaj olakšanja. - Stvarno? - Ne mogu vjerovati. Moramo proslaviti. - Podigao me je u naručje i zavrtio, pa spustio. Iznenadila me je njegova uzbuđenost. - Sretan sam. Šokiran sam. Ali na dobar način. Odmaknuo je zalutalu vlas s mojega lica, i nadalje nasmiješen, a osmijeh mu je bio tako topao da sam znala da ne laţe. - Sve bih učinio za tebe - šapnuo je. Najeţila sam se od ozbiljnosti u njegovu glasu. - Baš je čudno da si to rekao. Sanjala sam o tome. - Sjetila sam se onog jutra nakon automobilske potjere, kad sam se probudila sama u hotelskoj sobi. - Sanjala? - Usne su mu se zabavljeno trzale. - Nadam se da je san bio seksi. Šaljivo sam ga pljesnula po ruci. Većina mojih snova ovih dana bila je seksualna - i uključivala njega. Ali on to nije morao znati. - Sjećam se samo da si rekao da bi sve učinio za mene. - Mahnula sam rukom, posramljena što sam to uopće spomenula. Izgleda da mi je u posljednje vrijeme teško drţati jezičinu za zubima i ne napraviti totalnu budalu od sebe. - Bio je to samo san. - Nije bio san. - Jett je kliznuo prstima niz moj obraz. - Mislio sam da spavaš. Promatrala sam njegove oči, a moje se je budalasto srce posve rastopilo. - A onaj dio kad si rekao... - započela sam. Srce mi je lupalo u ušima kao bubanj. - Sve je istina - šapnuo je Jett, okrznuvši usnama moje. - Zaljubljen sam u tebe. Cijelo moje biće zadrhtalo je - osjetila sam drhtaje u sebi, u ţilama, u lupanju srca. - Ţao mi je što sam te odgurnula. - Ušutjela sam, nisam mogla sresti njegov nemoguće zelen pogled. - Ali dok tebe nisam srela, nikad nisam bila zaljubljena. - Brooke. - Uhvatio me je za bradu i primorao da ga pogledam. U njegovim se je očima odraţavala rasplamsala vatra, zlatni titraji budili su moju ţelju da se stopim s njim. - To kaţeš kao da je to nešto loše. Znaš da te volim. Što je loše u tome da i ti mene voliš? - Bojim se da nećemo potrajati - šapnula sam - i radije bih da ne brzamo u slučaju da ne ispadne kako treba.
- To je nešto najgluplje što sam ikad čuo. Potrajat ćemo, Brooke, a znaš zašto? Pogledom je prodirao duboko u mene, prisiljavajući me da čujem i shvatim svaku riječ. Zato što smo ti i ja stvoreni jedno za drugo. Ovo što imamo prava je stvar. - Što ako se budemo svađali i dosadim ti? - To je bila moja bojazan još otkad sam osjetila da se zaljubljujem u njega. - Tad ćeš me morati podsjetiti na brojne razloge iz kojih sam se uopće zaljubio u tebe. Na primjer, tvoj osmijeh, tvoj smijeh, tvoj glas, zapravo sve na tebi. - Prstima je prešao preko ruba mojih usana, a glas mu se spustio do onog seksi šapta koji oboţavam. - Ne mogu ti obećati da nikad nećemo imati problema, jer to bi bila laţ. Ljudi se svađaju, vole, prepiru, razgovaraju, zaboravljaju... tako je to u ţivotu. Stvari se mogu razbiti, ali što god se dogodilo, neću te manje voljeti. - Jesi li siguran? Poloţio je dlan na srce. - Osjećam to. Ţelim da budeš sa mnom. Ţelim ovo - naše dijete. Ţelim tebe. Ništa na ovome svijetu ne moţe promijeniti moje osjećaje prema tebi. Oči su mu blistale i u njima je bilo toliko topline da sam znala da govori istinu. Tad su se suze počele slijevati niz moje lice. Doista slijevati. Obrisala sam obraze rukavom njegove skupe košulje, namočila ga. - Nemoj mi reći da sam upravo rekao nešto pogrešno - rekao je Jett i privukao me u naručje. Odmahnula sam glavom i nasmijala se između tihih jecaja koji su nastajali u dnu mog grla. - Ovo su... Suze radosnice. Primorala sam se udahnuti zrak u pluća. - Ako misliš jednu desetinu ovoga što si rekao, ja sam najsretnija osoba na svijetu šapnula sam, a glas je prijetio ponovno me izdati. - Ti si mi sve - šaptom mi je odgovorio na uho. - Ti si moja ljubav, Brooke. Bilo je teško jednom te izgubiti. Ne mislim da bih drugi put to preţivio. - Svime si me pridobio. -Jedan pogled na njega i već me je imao. Jett je imao moje srce, moje tijelo, moju dušu. Udišući njegov opojni miris, zaronila sam u njegove spremne ruke i zatvorila oči pred kaskadom poljubaca kojom je obasuo moje lice, zaboravljajući svijet oko nas. Njegove zelene oči, njegovo cijelo biće i sve što je učinio kako bih bila sigurna u hipu me je osvojilo, zarobilo mi srce i u moju dušu urezalo ljubav koja nikad neće moći biti izbrisana. A mislila sam da sam ga izgubila; da su tajne koje mi je skrivao uništile sve što smo imali - samo kako bih shvatila da su nas samo još više zbliţile. Da, ljubav se dogodi u tren oka. Moţe promijeniti osobu. Znam, jer mene je promijenila. I njega je promijenila. Pomogla nam je da se uzvinemo do smislenijeg postojanja. I što je još vaţnije: dala sam Jettu svoje srce, a on ga nije zgnječio. Učinio me je svojom. Znala sam da neće dopustiti da padnem. Čak ni u mojim najmračnijim i najturobnijim trenucima, neće mi dopustiti da se utopim.
PISMO ZAHVALE Mnogo toga ţelim reći na kraju jedne knjige. Priča o Brooke i Jettu uči nas da se ljubav moţe pronaći na najneobičnijim mjestima i da ispočetka nije uvijek očita. Ako sam nešto naučila pišući OSVOJI LJUBAV, tad je to da ne smijemo odustati, bez obzira koga voljeli. Borite se za tu ljubav. Osvojite je, jer na kraju, ljubav je vrijedna tog truda. Naravno da je ova priča izmišljena i da nema sličnosti sa ţivima ili mrtvima, ali otkrit ću vam jednu tajnu: nadahnuli su je mnogi ljudi: Moji baka i djed koji su me odgojili kao da su mi roditelji. Moja najbolja prijateljica, koja je u mnogočemu ista Sylvie. Oboţavam njezine mušice i sposobnost da u svemu što čini vidi ono pozitivno. Zabavna je i sarkastična, i sve što čovjek od prijateljice moţe poţeljeti. Moje dvoje djece i, naravno, iskustvo ljubavi. Neizmjerno sam zahvalna svima koji su proširili glas na Facebooku, Twitteru i u svojim blogovima, i koji su me podrţali šireći obavijest prijateljima i rođacima. Ţelim zahvaliti svim blogerima na njihovoj podršci. Moje putovanje spisateljice započelo je s vama i svakodnevno zahvaljujem Bogu na upoznavanju tako fenomenalnih ljudi kao što ste vi. A kako je neovisnim autorima teško dobiti recenzije, ţelim zahvaliti onima koji su odvojili svoje vrijeme i ostavili mišljenje, ma kako kratko. Zahvalna sam i svojim fenomenalnim urednicama, Janet Michelson i Shannon Wolfman. Obavile ste sjajan posao. Apsolutne ste kraljice.
I najvaţnije od svega, neizmjerno sam zahvalna vama, svojim čitateljima, jer ste pročitali ovu priču i dali joj priliku. Bez vas ova knjiga ne bi bila napisana. HVALA VAM iz dubine srca. Jessica C. Reed