ŠTO SE MENE TIČE Alen Alispah 2019 by Alen Alispahić

ŠTO SE MENE TIČE. Alen Alispahić Novi Sad 2019.

Nečiji Pjevaš pola univerzuma pola čovjeka samoga. Tako u nedogled si polovičan. Ne kao Kenotaur više kao učinak. Negdje, tu i tamo, spomeneš opis prirode. Bio je to lijep i opao, zelen još uvijek, list na putu. Odmah do lista, list nekoga spomenara. Dnevnik, ne znam čiji, ali koji nije imao fiksno radno vrijeme, nije počinjao u 19:00h. Bio je do pola napisan od pola naslikan. Ili je bio išaran. Pola pismo pola slika, slika-pismo. Pa pismo pa slika. Onda slika – pismo. Bio je šarolik. Bio je nečiji.

Sastav Jutra se odmotavaju kao kupusov list. Ti si svoju glavicu kupusa zavio u pijesak. Dobro je zapakovano, u zaostatku. Pokrpao si to nekako kao sastav kao omiljenu priču. I bolje da je dan odmakao nego da si odmakao danima. Nosio si turšiu u torbi i svijet je nekad poput tegle salate: proberi nešto iz izmješanih karata, nađi sebe na toj karti svijeta. Bolje da se noću sve sjeti tebe nego da se sjetiš svega.

Štampa lirska Što da se lažemo, gledajmo se između redova. Zastani tu između spuštenoga pogleda i jedne zagledanosti u negdje. Nema te nigdje. A ni do sada baš ništa. Tražimo se poput izgubljenoga slučaja. U prostodušnosti si u celibatu. Što iziskujemo? Što da potiskujemo? Kroz riječ-dvije između gestikulacija. Izvadi se na svoje govorne mane. Ionako možeš reći da ti je cijela poetika štamparska greška.

Ugledao dan Pokaži se u sitna crijevca. Podrobno u svoju malenkost. Nećemo ti zamjerati na sitničavosti: Zamjerat ćemo ti na svemu. Suviše smo grandiozni ali samo krišom. Puštamo sve da se naslućuje kao mogućnost dobitka na lutriji ali ako znaš da ti je glava u mješalici. Mješaj dotle guzom po navici. Pokaži se na tašte. Eto te, Bogu hvala, ugledao dan. Eto te, ne urekli te, skoro si sezona. Pokaži se u najboljem svjetlu, blicni u svom trenutku. Sjajniji i od, realno, blještavila.

Prati te u smjer Iz čaše u čašu dvostruko dno. Tegla džema i marmelade. Iz tegle u teglu dubinski kazan. Dubinsko miješanje i taloženja dno dna. Dno dna uz fermetacije i vrijenja, ostavljaš da ostoji kao kašu koja se uvalila u sos. Kazan na kazan sve do, vjerojatno, prvih bačvi. Točak ciklusa prati te u smjer. Zrelost je doba taksativno navedenih procesa. Gotov je proizvod odgovornost od prve minute. Šlag na kraju prste za polizat. Šta je? Poliži mi šlag na kraju!

Kule i gradovi Dan ustaje kao ranoranilac. Pokazuje se u optimizmu kao da treću sreću grabi. Dan se ne kiti tuđim perjem. To tvoji su orasi u njedrima. Vedrina je osobina i kod onih pomalo skeptičnih. Plava boja, u principu, nije blues. U principu na plavu ide rubin crvena. Oduvijek smo se tako i oblačili: za dječake jeans. Djevojčice su nosile crvene haljinice a na vrh glave bela mašinca od svile. Mi smo se na plaži igrali svojim plavim lopaticama, djevojčice su svojim crvenim kanticama raznosile pijesak.

Delikatesno Delikatno je dobar ukus. Nekako je sve u svome taktu. Dodiruju te i komplektna osjećanja. Istrajan si kao dostignuća. Suptilan si uopće kao metod. Sistem je kad radiš ili po svom ili kako bilo. Svejedno je ili je malo jedno malo drugo, a ima i treće i četvrto. Samo nemoj tu da brojiš šta si tu sad stao. Umjetnost je pametna ako nema glupih tumača. Ne pitaj mene ne znam stvarno kako to mislim. Ne bih ti znao konkretno rastumačiti jednostavno pametna je umjetnost ako ali samo ako ima pametnih tumača, shvataš valjda.

Izvedrilo Sunce se spušta na moju vodenicu. Otkrivam u tebi svijetle tačke. Možda i kompletne nastavke iluminacije. Sunce ko ne zaprt mlin kao kazaljke po cijele sate. Izvedrilo je u svim pravcima. To znači, praktično, pun krug. To znači da se ništa uzalud ne okreće oko sebe. Samo se obrće kako se okreće. Mozak se sklapa u kaleidoskop. Nekoliko postavljenih teza. Više je tu propuštenih prilika bilo. Ovo je sad atraktivno i za sunčane naočale. Nisu loši ni ovi vitraži. Dan je, svaki novi dan je odlično sredstvo usred crnila.

Doticanje ove stvari Pribran si kao pri sebi. Ali, i pri drugima. Nisi se odmakao ni pedlja od onoga što čini te jedinstvenim. I nastavljaš stih po stih. Sve u skladu pažljivo biranih poglavlja. Ti si uvijek gledao da to bude neka vrsta riznice, trajna i neprolazna vrijednost. Kulturna baština koju obogaćuješ na ovom planu od iznimne ti je važnosti. Ustrajna i snažna poetika vjerodostojna široj slici. I doticanje ove stvari dokazuje kako si uvijek u nekoj prilici.

Abeceda u vremenu Izvrdavaš kao naglavačke. Demonstriraš se u igri riječi. Ovo ovdje je samo abeceda jednoga vremena. Slikova doduše ali duboko purpurna. Svakodnevnicu pratiš kroz solisticije. Različite smjene, naravno. Svi koji su na dužnosti i po zadatku. Raspoređeni i postavljeni rašireni raštrkani od povjerenja: drvo, disco kugla, oblak, praznični ukrasi, slučajni prolaznici, još dodatne dvije disco kugle, kompletan light show, retrovizor, ptica cvkut, sunčev zrak, žubora poj. Hej haj hoj. Redoslijed protiče uredno kao protokol. Kao postoperativni zahvat od A do Z. Sa tačko na i. Kompozicija je dan i noć noć i dan i tok misli i izlaganje ideja.

Tehnički pregled Moji izlasci u cvijeće kao uramljivanje. Svaki put pomislim kako sam premalo rekao o sebi. Previše o svima vama. Ni grad ne može, ne može kroz oblake. Ma pusti želje, pusti sada pozdrave. Možda bi znao kako svi da ozdrave. Sve ti je danas gola limarija. Osim čistog betona i čelika. Točak u glavi okreće film. Filtriraš kao propusnice ili vikend vize. Savjest ne nagriza savjest je korozivna sama po sebi. Saosjećanje je samo porno tehnika.

Pretpostaveljni 04:35 Buđenje- raportiranje. Ne opterećuj se, komšija, kao da igraš glavnu ulogu. Opterećen si od početka. Ne igram ni ja neku ulogu pa uopće nisi ni ti bitan. Za tebe smo, iskreno, nezainteresirani. Ne mogu te opravdati. Ustao si, dobro u načelu. Držiš korak sa vremenom. Ne želiš da zaostaneš. Ali, gubiš se kroz dimenzije. Ne opterećuj se kako si se nacrtao ovdje. Ima još mjesta i da te dopišem. Možda ću te čak učiniti zanimljivim ali tebi samom sebi. Zabavi se i ti nečim. Imaj neki hobij. Možda te neće davati u prekomande. Ja sam zavšrio, kao što vidiš i ovu strofu. Idi sad mili moj, doručkuj prvo. A možeš stići i piškiti i kakiti. Hajde, dobri moj. Možda si žedan otpij gutljaj, dva. Voda nije zatrovana. Ima vremena za raportiranje tek je 04:35.

Podosta Zašto nikada ne pišem roman? Računam stihovi idu u serijama. Gotovo su na filmskoj traci. Računam, u konačnici nije sve u brojevima: drugu pjesmu možeš pjevati kad god hoćeš. I pjevao si: od inspiracije do inspiracije. Između toga si tek pokoju progovorio. Nešto je i nehotice izletilo u dokonoj svakodnevnici. Nešto si sročio eto tako da se ima da se nađe. Epizoda je kao prolazna uloga. Sa romanima nekako dotjeraš do epiloga. Ti ovdje, brat-bratu, imaš ako ne i obraz a i ruka ruku mije. Čekaj malo, ti ovdje imaš zalihe. Evo, pogledaj i sam onako odoka. Koliko od onoga tamo toliko do od ovoga ovdje ovoliko.

Riječnik vokabulara iste priče Nepotpun kao vokabular, terminološki kako da ti kažem Ovo je sada sasvim druga priča Jer ranije je postojala neka sasvim druga priča Sad je ovo sasvim ovo. Sad se vidi kako konačno sve se vidi Vidi se i kao i obično i kao medi i mlijeko Da možda nisam ovako nepotpun pa da frazom iskažem vidokrug Ovako vidi se i iz prve ruke. Nogometnim riječnikom: pada ti riječ kao pokošena trava u šestaestercu. Ne budali, nije ni lavanda ni mahovina, a i napenalio si se tu kao bijela tačka. Ovo je sada sasvim isti teren. A na terenu opet sasvim ista priča.

Po meni, lično, više-manje Ne obećajem ti ništa više od programskog sadržaja Pružam ti nacrt plana, uzmi ga nek bude tvoje Manje-više više je manje manje je više Kako je kakokad a kad je kadikad. Vidiš i sama da je sve kakokad od kadikad Po meni, lično, manje-više nema tu ni manje ni više nego koliko tu toga ima Držimo se, stoga, strukture bit će kristalno jasno Činit će ti se kompletno realno, ali stvarno. Neću da izmišljam napamet možda sistematski Pružam ti uvid u načela, sve iz moje ruke Opet ćeš reći kako je u tuđoj ruci komad ljepši Ako je tako onda ovdje završavam. Eto neću, čisto onako.

Prognoza Pravim otklon kao horizont očekivanja Svjetlost je u oku promatrača Dan je i prekodana i na godišnjem nivou Razdani se i u po bijela dana. Vedro je i bez oblačka. Oblaci su paperjasti ili pamučni ili je čisto plavi nebeski svod. Nježne su nijanse mislim da bi takve trebale biti. Ako je sve u inače u nijansama i iznijansirano. Lebdiš kao u osmijehu na usnama. Drago ti je vidjeti sebe relaksirana Opušten si kao meditacija, Sve je kao lokna samo lagano napola uvrnuto lila se kao na ljulji. I dalje ti u plavetnilo mozak bulji.

Dnevna politika Jutro se ispružilo poput plaže. Obala spaja suton i novi dan. Želiš da potraje ovo ugodno izležavanje u udobnosti postelje. Dišeš kao da je bezbrižnost jedina koja te poznaje. Prostodušno je. Dan ne mora dobaciti nikakvu normu. Ne mora se čak ni opravdati. Koliko sam puta čuo, sportskim rječnikom rečeno, kako se neki ili su se neki jedva provukli kroz grupu. Dan se provlačio kako je stigao u suton. A na obali je novi dan. Nebo, krošnje, voda ili ako ti je ravno ili krivudavno ili uz brdo ili nizastranu. Negdje na sred pustinje možeš piti jednostavno čaj. Ili, plavuša bajna plačeć da drhturi ljubeć tebe.

Budući Suveniri mojih opraštanja. Ne mislim ti nikad više podmetnuti nogu. I ako se sapleteš ponijet ću ti sepet. Ponijet ću ti bunar u koji si pao. Zajedno sa tobom izleći ću krčag ispunjenih želja. Ja bit ću, dakle, drška za koju hvataju se budući u nadi. Uvijek si imao kvalitet više. Ja sam uvijek zapomagao manje. No doznao sam tvoju patnju kad trebalo je a svoju šutio u nadi.

Leptir pored šnale U ovo ću te okovati kao u vjerodostojnost. Cvijeće je za noslovne stranice. U razlednicama provjeri postoji li još koji leptir pored šnalice ili trakice u kosi. Osvrni se ležerno i idilično. Gledaj ispred sebe uvijek nostalgično. Sve je tako lakovjerno: ostani iznenađen. Ponekad prostodušno ispravi glavu. Ćudoredno spusti pogled, podigni obrve, onako. Stidljivo razglasi ime svoje simpatije na sva usta. Lijepo je znati da si nekad bio šarmantan. Sad su ti i neki izgovori. Ovo ću ti, ipak, nabiti na nos: dosljednost. Šarolikost nađeš uvijek usred raznobojnosti.

Površinsko talasanje Izađi na vidjelo kao kad si uz nos. Svaka dlaka na svom mjestu raščupana. Voliš taj sklad sa orkestriranošću, iako se orkestar drži po strani. Na prednjoj strani je onaj koji je prošao ne opaženo. U suprotnom i ti se ubrajaš u kamuflažu. Ne određuješ svojom sudbinom, ni familija nije bogznašta. Stižeš do mile volje od nemila do nedraga, svrbi te ćoše boli te dlan od dlan. Tako ti je kad si uviđajan. Respektuješ i dodatno. Iznad svega strpljiv si kataklizmično. Sjediš pored rijeke kao nanos. Za emociju i sad tvrdiš da kao da ju je poplava izbacila. Uz nos-nanos: dođe to kao zauzet stav izazovno kolebljiv.

Tehno-kravata Tehnokrata odražava ideju tehno-kravata. I to tko na volej shvata. Paradoksalno je, ali ne spinuje više od toga. Ostavlja zakucano. Ostaju zakucani kao pred vratima oni drugi koji su, nažalost, nemušti za umjetnost lijepe riječi. Vrtiš se u istim šizovima. Slijede te i pretrage. Odmjeravaju procjene. Rješavaš im zablude. Nisi uspio pomoći prijateljima koji su se drogirali. Nisi uspio pomoći onima koji uopće nisu sebe pronašli. Žališ slučaj. Nisi ni zamislio ovo kao manevar za putokaz. Nisi težio biti oslonac. Mnogo prectanih ciljeva, i tražiti od sebe banalizirati načine: duša poznaje tajnu samoostvarenja. Sve što pisaljkama leži na srcu.

Pri laganoj šetnji Vitrina je sama po sebi uramljena. Sastavljen si u mozaik. Cijeli pismeni sastav su ti upadice: ima li išta cilj ako nije upućeno kao patrola? Pođi u koračnicu kao patrola pri laganoj šetnji. Neka ti nastup ne bude usput. Nego, više kao uz put. I kao prolaznik među prolaznicima zagazi u pomak. U vrtlogu je toplo-hladno. Puhne u brkove od jogurta. Za svaki slučaj umoči i u krem bananu. Kad ti napreduješ napreduje i cijela povorka. I promenada je okićena. Zastani kraj tarabe, popričaj sa komšijom: „Kako si komšija?“ Ako nema ograde osloni mu se na rame. Na široka pleća.

Čovječanstvo građanstva Izgrađen si po ustavu slobodne volje. Tamo stoji građanin poput murala. Nacija oslikana u portret lidera. Ako ideš po smislu i redu. Ako slijediš gradaciju: mali čovjek preuveličan je. Veliki čovjek suviše je mali za čovječanstvo. Zaokružen glas opsadno je stanje. Lanac događaja u ropstvu povijesti. Masovnost ti je kao rock koncert. Samo što ne sviraš rock. Sloboda je dirigent svakoj muzikalnosti. Kontrapunkt nalazi harmoniju. Violinsko otključavanje francuske emocije francuskim poljupcem samo ako imaš engleski akcent.

Stojiš ti Sve teškoće koje si mogao iznjeti kao stvari iz kuće ili porodično blago. Ali, nije zadatak sveske razbacivati se ako zasja sve u punom trku bio si uredu. To znači kako ispred sebe i iza sebe stojiš ti. Činiš li se utemeljen? Upravo poput porodičnoga blaga u kući. Možda si činio i društvo? Možda si piramida? Možda si nalik na ovu svesku koja ima ivice ali njena zadaća je beskrajna misao.

Sigurna kuća Kao domina dominu u leđa vječiti korak ispred inercije. Poguraj redoslijed stalne umjetničke postavke. Ovo je glavni odmor. Istupi konstruktivno. Ispružene ruke prijateljstva. Faktor stabilnosti. Široke grudi tvoje panorame graditeljstva odnosa bliskosti. Lijepa artistička platna slika sobofarbara. Ne ispuštam, zapravo, papuče iz kuće. Okačena i kravata o vrat. Ploča o klin.

Poster Ako te nešto uvlači u košmar onda je to običan san. Ne osvrći se kao da znaš od kad te prati zvijezda vodilja. Hodaj kao da je ispraćaš. Sve ovo možeš prokomentirati i na forumu. Dan se pokriva uglavnom novinskim člancima. Ne postoji jučerašnji čovjek. Postoji samo i uvijek Moderni čovjek. Ne osvrći se kao da znaš o čemu pričam. Hodaj kao da ideš u susret još savremenijem formularu. Toliko puta sam opisao ovaj Svijet. Ovaj Svijet bježi od univerzalne šire slike. Ponire u detalj. Zavlači se u strofu. Razvlači se kao duplerica u stihove.

Bivši ponat Uslovno rečeno kao na dopustu. Ništa ne prepuštaj prepuštenima. Slučajno je proslijeđeno nenamjernom: eksponat je kad si postavljen. Razmjena je dobara i emitera: usput pošalji razglednicu svijeta. Prikaz šire slike je vidikovac. A ti si u fokusiranju. Izoštri i glasine. Podatak je i kad znaš nešto premda niko drugi to ne zna. Tajna je kad ti i koža svijetli poput božićnoga drveta. Šta te briga. Ionako već svi znaju da postoji Djed Božićnjak.

Rosa Nije ovo ideološki rastvor ako se raspukne kopno hartije na kojoj počivaju naši kokteli močvara i bara. Ja ću vam i dalje opisivati kontinente svoga bića. Osvježite se kraj ovoga vrela. Odmorite nedušu u mojoj duši. Osvježite se voćnim sokovima dok kompleti cijeđenih otopina stvorit će jutra namjeravane rose. Ali, ja neću da se potpomažem polupanim lončićima. Ako neko nema svoja posla onda neka gleda svoja rezervna posla. Kultura je ovdje „drvena Marija“. Dugo već počiva na ženama. Kultura je ovdje osmijeh tanak kao lukovica. Renesansa , rekao bih, Monalizinog osmijeha u smiješku Federike Mogerini.

Ok! Cmok! Ispravite me ako griješim: ali, to je tek lapsus. Prijeđimo preko toga kao kadar u kadar. Oformimo komisiju za savijest radije. Mirna duša je više udruženje. Ono što mi je bilo pri srcu džep je. Ono što mi je leželo na džepu, evo, olovka je. I još na papiru. Slovo još nemrtvo i uvezano u priču. Kao ekstra dodatak u nekom dnevnom listu. Ali, to još nije sve! Pročitate li sve ovo odmah, i do kraja poručit ću vam da još jednom razmislite o svemu: razmislite još jednom o svemu. O smislu vašega postojanja. Ako odmah razmislite, na poklon dobijate pusu od mene. Ok, i veliki cmok.

San Pola-cijelo.Veća-manja. Deblja-tanja. Uspravna-kosa. Žaoka na vrh nosa. Ubola te osa. Pitam se da li hipiku ikad zasmeta kosa? Da li roker uči karate zbog kravate? Zbog čega i dalje folkeri pate? Sve na svijetu ima svoju teoriju zavjere. Nešto malo nade, nešto malo ljubavi, nešto malo vjere. Dobro, od kad su, tačno, rode na Svijet počele da donose vanzemaljce, a odnose proletere. Ima neko što nekome počesto carevo ruho dobrano opere. A ovaj se dernja kao da je u po opere. Pola-cijelo. Veća-manja. Deblja-tanja. Život je samo san. Ali nikad da se dosanja.