pjesme klasične starine alen alispahić by Alen Alispahić

pjesme klasične starine hitšlageri i evergreen sezona

Alen Alispahić Novi Sad 2019.

Dekor uspomena Stojim na kiši kao vjetar u polju. Stojim na vjetru kao ribolovac na obali. Kiša i vjetar su raspoloženi davati izjave ja nisam: suza sam i dah. Vidiš kako se osvrćemo za nekom lijepom djevojkom. Kao za nekim davnim vremenima. Ako je to sjeta u tvojim očima onda je ovo sentiš u mojem pisanju. Ako u šetnji izgledamo romantično: stojimo na snijegu kao labud na jezeru. Ako je šetnja dekor u kojem ćeš se zagledati u moje lice moj pogled je onda otvorena kapija i ti listaš vidike uspomena.

Početak Prekriven plaštom tvoje zbunjenosti nalazim se na mjestu odakle me počinješ tražiti. Ako ti kažem i riječ više. Ako ti priznam išta manje. Ako ima išta krupnije? Ako postoji još koja sitnica? Pristaješ radije da nestaneš između dva klimanja glavom. Češkanje bradice nikad nije bila prednost. Odmiće misao kao vlak u završnoj sceni. Kako kaže jedna popularna pjesma: srce je na asfaltu. I to je tek početak. Izmićemo se kao tlo pod nogama.

Statutno Sa ove katarze imaš potpunu preglednost. Sve ti je pred očima kao ekran. Bistrina ti je kao čista nepomućenost. Nepobrkanost ti je kao ne ulazak u sitna crijevca. Priznaješ, to da, ponekad si volio mankensko poziranje. Ponekad je prošetao tek tako poneki manirizam. Ali, ovo je takva sloboda, pjesnička sloboda, slobodarska poezija, slobodan stih. A i spomenuo si po dužnosti sve što je bilo predviđeno statutom: socijalnu pravdu, ekološku svijest, ženska prava, kulturu nenasilja, oglase za usamljena srca, težnju za dostizanjem svjetskoga mira. I referendum.

Objedinjenje karijere Povećava se standard. Raste proizvodnja. Isplati se producentski rad. Ništa ja ovo nisam postigao preko noći. Ništa ni ti nisi postigao preko dana. Oko čega se sve nisu lomila koplja kao štapići za uši. Ja sam od onih koji čačka samo TV- kanale. Ništa ja ovo nisam postigao iz vedra neba. Sve je ovo postignuto kroz dugogodišnje praćenje vremenske prognoze. Ako sam postigao objedinjenje. Onda je to od danas do sutra.

Golotinja Ispeglao sam istinu: istu priču u kojoj zgužvana postelja ne svjedoči moju nagost. Intima je moja posvuda kao država kao tuđa posla: majmun na grani, muha u letu, na ramenu držiš epoletu, mladost djevojačku u cvijetu. Moje povjerenje dato ovom prostoru sveske i stroga privatnost razgovora ne može se pomiješati sa partijskim organima. Ipak, moja privatnost kao segment intime, vidim, posvuda je društvena. Moja zgužvana postelja poput zgužvane hartije neka sažvaće tamnu stranu. I iznjedri bistrinu na kraju tunela. I raskrnicu u samoj petlji.

Kolovođa Glavni kolovođa u svoj ovoj literaturi. Premda je ponekad, pomalo, možda trendi. No ona već sad nosi istinske tekovine otvorena kao na dlanu. Tendecioznost je odbačena kao nepouzdan svjedok vremena. Manirizam je ostao na istom nivou razvoja. Jedino ovi istinski uneseni podaci o osjećanju i dubokoj emotivnosti jednoga čovjeka kroz ovaj period koji ga je pratio validan je spisateljski materijal potrebno iskustvo cijelom čovječanstvu iz kojega se vidi sasvim realna poetika bića naših života. Dokument u kojem saznajemo više o nama.

Sugestivnost Godinama sam stvarao samo prvi utisak. Ekspresija je bila velikodušna kao trajnost. Onaj koji proda svu priču možda je sačuvao poneki vic. Upečatljivost nije nešto poput drugoga utiska. Stečene navike i tipična predvidljivos i rano usvojena inertnos impresionazam je. Ni nakon trećeg utiska, pa i četvrtog, petog, šestog sedmoga nisam se tačno pronašao u image-u. I tamo nešto sasvim petanesto. I vamo nešto sasvim šesnaesto. A ti si znao zadiviti ljude. Ne samo velikim početnim slovom, jer uvijek si iznova započinjao misao. Ne samo brojnim navodnicima i dvotačkom na kraju rečenice. Sugestivnost se osjetila u tvojim prvim utiscima.

Vitalnost Poneki su zaključci, dakle, citati. Sve se može apstrahovati ili dovesti u pitanje metafizike. Elokvetno ti izlaze naslovi. Vitalno ti raste tiraž. Naivan koliko i prostodušan. A u dosjetkama leži mudrost. Postani radosni praznik sreće. Postani sreća uskršnjega jajeta. Podvuci zacrtano. Opisano zaokruži. Ne oslobađaj se svoga pojasa za spasavanje. Dan je slavlje svakoga dana pohvali a ne ruži. Nisu optičke iluzije čorave mačke, nalazim da je život dobar. Ipak, ne nalazim da život je apsurdan.

Nisam ništa namjeravao Podijelili smo dogovore kao karte. Držimo se riječi kao dijaloga. Mislio sam da je suština prazna koverta pa pokušavam cijelo vrijeme pisati pisma: ostavite svako licemjerje vi koji ulazite. Podijelimo paketiće šarenoga milosrđa. Stara estradna stvar praktikovanja. Ako uopće ovo inspiriše vjerovatno mora biti nešto toplo i drago. Držimo se doslovce onoga nrečenog. Naše bliskosti smo mjerili vlastitim udaljenostima samih sebe od sebe. Ako ovo uopće daje nekog podstreka: nisam ništa namjeravao sa uzajamnim ovim ispovjestima.

Spisateljski rad Sve sam ja ovo sam osmislio kao krovna institucija. I ovo familijarno stablo moje poetike. I ova društvena okupljanja u mojim poentama. Sa idejom kao prvom kao osnovnom. Sve sam ja u svom spisateljskom radu rasporedio na svoje zadatke. Svaka mi je riječ na svom mjestu. I sve je preuzelo odgovornost u svome položaju i funkciji i entuzijazmu. Svaka mi je poslovica narodna. Fijoke svijesti pune sugestivnih obrazaca. Naslov - dukat. Svaka rima završava svoj slogan. Svaki mi je refren kozaračko kolo.

Prioritet stable Populistička se nježnost rasipa. Ne budi isukan instrument politike. Kamen si temeljac prethodnicama, zakucan za potjere kao za preskočen zid. Ponekad popuštat kao pažnja. Jednak si pod istim uslovima. Uslovljen si jednakostima. Karakter ti viri iz cvijeća i baštine. Prohtjeve nisi ti izmisio. Odmahni se rukom, odgurni se u dokaz. Odgurni se i niz tobogan. Obrgli svoje stablo na koje imaš prioritet.

Industrijalizacija rokenrola Zapitajmo se, prijatelji dragi, u svakoj prilici, delikatnoj:“ Šti bi Naš Slatki Nick Cave učinio sad?“ „Kakva bi nam čuda Robert sa svojim Zeppelin-ima upravo pokazao sad da povjerujemo?“ Da li je naš hod bio nešto ili ništa? Da li? Da li je? Rock and roll. Rokenrol je industrijalizacija religioznosti, prihvataš li biti opći, strogo definisan neodređen pojam. Veza sa supstratom da su ti tvoje veze tuđe veze tvoja briga non-stop nužno tuđa briga. A ti su upravo preuzeta nadležnost. Podcrtani programski ciljevi zapravo su istinski precrtane uokvirenosti, zadrhtala je ruka. Sugurno je bar jednom od vas promašenih sabotera poznat ram zakovan za portret vođe onako kako je ikonostat zakovan za ikone za sveti lik za posvečenu podlogu onako kako je krst zakovan za Isusa.

Sunčanice Okrečeć slike svijeta na svoj profil, tako prepoznaješ nešto od sastava materije. Svi na suncu pune svoje baterije a ti sunčeve pjege. Svakako se odredio već prema čemu je htio i znao: odredio se i tako je kako je. O sebi si rekao šta si imao: klempo, poveći nos, brko uglavnom. Osmijeh koji prepuštaš tumačima. Sam nisi tumačio, analizirao još manje. Dobro je da nešto pije vode a da nešto drži vodu. Na površinu svakako ne ispliva pipa nego vlaga. I to okreće sliku svijeta na još jedan krug prema tvom profilu da osunča se bez sunčanice.

Rijetko koji pozitivan primjer Ništa od ovoga ne može biti objašnjenje. Umjesto toga dajem ti poseban štimung. Dajem ti dobar osjećaj kao dovoljno dobar razlog, kao rijetko koji pozitivan primjer. I ruku pod ruku sa dobrim ponašanjem. Iznosim tim pjesmu kao domaćin slatko. Možda ti duši treba, nakon svega, blaga riječ kao gutljaj vode. Možda ti nedostaje moje umijeće da formulišem stvari, ja to zaista umijem, ti zaista umiješ biti prijatelj moje umjetnosti, i zahvalan biti. Nijedan dan nije kao novinarsko klimanje glavom, ova te poetika razumije. Iznjedri ću za tebe i sebe i ostalu raju širinu prostano je ovdje ako je tamo uskogrudno, ovdje nije tjeskobno, nema ovdje teleta u šarena vrata.

Lozinka Određuješ svoju pripadnost prema tome, prema dakle, prema kakokad. Dakle: ko o koječemu ti još o ponečemu. Ne bi sveo sve na osnovni pojam. Imaš tu krasnih prezentacija. Koja li si ti to mustra, kakva li si samo šifra: biti pjesnik pola je kancelarijski pribor pola escajg. Dobra, dobra si ti lozinka. Tečni bosanski jezik u činiji tople juhice. Komotna si sasvim raja. Dobro ukuhan bosanski lonac, ma ko duša gdje miješaš svako malo sa poklopcem na vrh glave.

O tome niti ne razmišljam Možda sad nemam niti jednu manu. Možda me sad sve vrline krase. Mislim da sam postigao optimalno. Daleko od toga da sam savršen. Možda ću u dogledno vrijeme iznaći i kvalitet više. O tome niti ne razmišljam. Nikad se nisam predstavljao vrlo važan. Da je neko od mojih prijatelja kojim slučajem mogao biti ja ja bih mu dao da bude ja. Ovako, ipak, svi mi moramo da budemo mi. Svaki od nas mora da bude jedno.

Teza Izgurali smo zajedno ovaj kamen u grudima. Znao sam da možemo biti žila kucavica cijeloga jednog opusa generacije. Ostajali smo svi jedna teza premda smo bili obrađivani na toliko mnogo različitih načina. Uprkos drugačjim pristupima samo smo još više potvrdili jedinstvo. Nismo sumnjali u identitet kao što se ne sumnja u porijeklo vrste svako je tu pomalo, ako hoćete, umiješao prste: izgurali smo teret godina i traume iz djetinstva i sve ovo za petama.

Ali, listovi Nebanalno čitalački prostor zaokuplja ova naša okupljanja. Ne sugeriram da ćemo skoro imati zajedničku svesku. Ali, listove. Dijelimo isti prihvat izbjeglica u ovo utočište. Možda je svaki od nas spreman i na mnogo više. Možda je svaki od nas pojedinačan prije ulaska u protokol. Knjiga utisaka nije samo međusobni dijalog između korica i mnoštva spoljnih efekata i impresija. To je dopuštenje sceni da otvori dušu. To je otvoren poziv predstavi da ne pravi scene.

Licenca poetikus Išao sam iz faze u fazu, kretao se level po level. Ponegdje se i poklapao sa artističkim obrascima, lirskim formularima. Dobro dođe, svakako, licenca poetske slobode kako bi ispoljio vanjštinu okoliša ličan koliko je lična svaka mapa svijeta. Širok kolika je raširenost pojave stand-up komičara. Ili novi talas napredne inteligencije. Izbjegavam da nešto je prenaglašeno ili da postoje tendencije. Nacrt po nacrt: debela, tanka, uspravna, kosa: i još meko ili tvrdo ć ili č. Prvo što ti je potrebno demantirati da nisi Službeni glasnik. Od svih ovih listova nisi bio lisnica, trezor si.

Direk Budi kao direk između stoljeća prolaznosti: ne krivi se ni na jednu niti na drugu stranu. I brazda je uvijek držala svoju liniju. S tim da nisi nikad uskakao u rov. Uspio si, momče moj, što rijetko kojim uspijeva izvući širu poruku iz klišea. Princip kojeg si si dosljedno držao podržavao je sadržaj u svim formalnostima. Pratio je te je tvoj redoslijed stvari. Intuiciju su ti ponekad nazivali ćoravim poslom. Ali, ti si vidio iz drugog plana. Trljaš kristalne kugle zrna graha. Jutra se bude usred tvoje golotinje. A ti si prelistao kalendare tuđih epoha. Sad ispunjeno je sve: sutra ćeš istrgnuti novu stranicu i traljati zadovoljno ruke svojih čitatelja.

Neobičan Koga to razgovaraš? Već si im pokazao kako je Sunce veliko. Kako je Mjesec neobičan. Kad bi i ti sam znao kome sve i zašto mitinguješ. Ovo je tvoja proširena spiritualnost. I pišeš pjesme kao pisma samom sebi. Dobio si možda i svaku glavnu ulogu. Ne znam kako i kad tačno dobio si publiku. Ne znam kako i kad pojavio ti se prvi aplauz. Kome to pričaš priče na malo kad imaš samo sveznajuće trenutke.

Zalog prijateljstva Pokušavam da ne trošim uzaludno riječi kao da sam gaće na štapu. Ne želim ni da mi riječi izgledaju kao rupe pune sjećanja ili sjećanje puno rupa. Ponekad pomislim da ovdje je svaki uzdah koji vam izmamih. Kao da smo u prolazu zastali pri pozdravljanju. Ovaj zalog prijateljstva, neremetilački faktori stabilnosti naših odnosa, lirskih bliskih odnosa, oh pokušavam da se, zaista, ne rasplinjujem kao neka prozaičnost nije ovo providna gesta ovdje je uvijek bilo mjesta za iskrene fine darove, za pružene ruke, zaljubljene parove, prirodu i plemenita djela i dobro društvo.

Lijepi su to susreti Dolaze vam iz prve ruke. Kao zvijezde namiguše. Čisti kec iz rukava. Dolaze vam kao kad vam nešto lijepo na pamet padne. Pametnom je i išaret dosta. Da sam vam samo pokazivao ideološku pozadinu ne bi ni vi sada dolazili u prve redove. Lijepi su to susreti. Iz prve ruke u prve redove. A svaki od vas za mene je prvi. Jer licem u lice mi smo osmatračnica.

Mogućnost preopterećenja vlastitom Istinom Istina je skup činjenica koje svako od nas interpretira kako hoće. Svijet je relativno subjektivan. Svijet je subjektivno relativan. Svijet je apsolutno polemičan i univerzalno diskutabilan. Svijet je najmanji zajednički sadržalac a najveća zajednička deklaracija. Čini mi se da sam minimalno napisao o svijetu. Možda sam preokupiran sobom.

Ne posmatram stvari jednolično Sad si ni sebi ni svom. Ni otamo ni ovamo. Niti si se držao preciznoga upustva niti si ograisao tek tako. Prostudirao si ako jesi. Ako nisi bubnuo si na pravu. Mislim da mene najviše tišti to što sve radim u rock and roll ritmu. Otprašim to poput veličanstvenih Ramones-a. Ne posmatram stvari jednolično. Ali, posmatram svari svestrano. Samo ne zapisujem uvijek sve stvari. Samo one koje su mi po volji. I one za koje mislim da su po volji mojoj široj čitalačkoj publici. Ja sam labilna ličnost, čini mi se. Imam potrebu da se svidim. Osluškujem puls estrade: šta bi i kako bi voljela da se zabavi kroz stihove moje.

Militav u tome Nećemo se valjda cjenkati oko naših kenkanja. Evo plačam dvostruko tvoja i još plus prilažem na to svoja jadikovanja. Zaista su neopjevana. I kao takva zaista su vrijedna kolekcija. Gotovo jedinstvena. U mojoj stalnoj arhivskoj postavci. U mojoj stalnoj knjizi poezije poneki će možda uzdahnuti nad svojom žalopoljkom. S vremenom će se nataložiti i duh vremena. O kako je teško biti slab. O kako je teško biti mlitav. No slabo kome sam da sam svoje rane kazao.

Rađanje uvjerenja Dođem do uhodanih pjevanja kad osjetim da mi se opservacija usjedila. Dođem do pitkih tokova koji izbijaju na čelo. To nije kao da preuzimam vodeću poziciju. To nije neko posebno isticanje. Poentirao si na pravome mjestu kad i bilo je vrijeme. Slijedio si glas unutarnjeg trenda. Dolazio si do razrađenih trikova. Novo ruho preobrazio si u antičku starinu. Koliko puta si lupetao ni sebi ni svom. Ali se i od taga dalo sastaviti nešto. Odretiti ljudima pravac. Izgraditi određenje.

Jače od lanaca Postani lančana reakcija lijepih dana. Vjerujem da nas vodi nešto jače od lanaca. Čak ne zastajkuješ jer niko te ne vuče. Neki uzdasi koje možeš uraditi po svom. Nije se samo bižuterija izlomila: lomi se snaga u tebi. Njoj nije mjesto kao vazi u prozoru. Zagrljaj se lomi oko dragog bića tijela prožimajući. Načini i fotosintezu. Kao što ti je osmijeh životni generator. Dragost je hljeb i voda koji se lomi u ovu priču meda i soli. Pred željama koje nemaju svoje tamnice. Nego puteve u nadi.

Tašun tašun recenzija Izlizale su se i velike i male riječi. Ostala su još tašunanja. Skretao si s teme kao tema sa ideje: možda si, u principu, ostao bez načela. I kako sad bez temelja i osnove pozivati se na simoličnost jednog vremena na zgusnuto značenje koje ono, eventualno, nosi. Prazan narativ, zapravo, promašene poruke. U konačnici, ni paradoks finale ne rješava: ne dobijaš tako hiljadu slika ni vidik. Dotjerao si do prozaične blamaže.