EU fondovi by Ana-Maria Paponja by Anamariapaponja

Sveučilište u Mostaru,

Akademska 2012/13. godina

Pravni fakultet

SEMINARSKI RAD Predmet: Gospodarski sustav Europske Unije

EU FONDOVI

Mentor: prof. dr. Halid Konjhodžić Mostar, svibanj 2013.

Student: Ana-Maria Paponja

Sadržaj: Sadržaj...................................................................................................................................... 1 1. Uvod...................................................................................................................................... 2 2. EU fondovi............................................................................................................................ 3 3. Ciljevi EU fondova i regionalne politike....................................................................... 4.-5. 3.1. Ciljevi strukturalnih fondova ......................................................................................... 6 3. 2. Ciljevi kohezijskog fonda ........................................................................................ 6.-7. 3. 3. Osvrt na ostvareno i planirano.................................................................................. 7.-8. 4. Tipovi EU financiranja................................................................................................... 8.-9. 4. 1. Geografsko pokrivanje EU financiranja....................................................................... 9 4.1.1. EEA (Europsko ekonomsko područje.................................................................. 9.-10. 4. 2. Tematsko pokrivanje EU financiranja........................................................................ 10 5. Proračun EU....................................................................................................................... 11 5.1. Predpristupni fondovi i programi........................................................................... 11.-12. 5.1.1. PHARE............................................................................................................... 12.-13. 5.1.2. ISPA................................................................................................................... 13.-14. 5.1.3. SAPARD............................................................................................................ 14.-15. 5.1.4. CARDIS............................................................................................................. 15.-16. 5.1.5.TEMPUS............................................................................................................. 15.-17. 5.1.6. IPA........................................................................................................................... 16. 6. Zaključak ......................................................................................................................... 17 7. Literatura......................................................................................................................... 18 1

1. Uvod

Jedna od mogućnosti na putu pristupanja EU koja se otvara relevantnim zemljama općenito, pa i općinama, jeste dodatni izvor financiranja. Zapravo, zemlja, kao potencijalni kandidat, mora proći kroz različite faze dok ne postane punopravni član. U svim ovim fazama zemlja može koristiti različite fondove EU. U tom smislu, veoma je važno za lokalne vlasti da budu upoznate s različitim EU fondovima koji su i na raspolaganju te posebno, da budu upoznate sa fondovima koji se otvaraju prema Bosni i Hercegovini u svakoj od tih faza. Zbog toga sam za svoj seminarski rad izabrala ovaj predmet i ovu temu, želeći se aktivnije informirati o mogućnostima koje nudi Europska unija kroz EU fondove, te naposljetku ta ista znanja iskoristiti jednoga dana. Opće poznavanje integracijskog procesa u EU, posebno o procesu pristupanja nije dovoljno i nije sistematizirano. Također, lokalne vlasti u BiH nisu dovoljno informirane ili imaju veoma plitko znanje o mehanizmima koje koristi EU kroz svoje predpristupne, strukturne, kohezijske i fondove zajednice, u svrhu podrške regionalnom i lokalnom razvoju. S obzirom na navedeno, jedna od ideja Centra za podršku i promociju europskih integracija - CePPEI, jeste da prezentira većinu ovih fondova s ciljem podizanja svijesti prije svega naših osnivača, zatim sektora malih i srednjih poduzeća, nevladinih organizacija, građana, medija, o količini novca koja nas očekuje pod okriljem EU.

2. EU fondovi – pojam i značenje Fondovi Europske unije su sredstva iz proračuna Europske unije namijenjena zemljama nečlanicama EU (tzv. Programi pomoći – kao npr. program CARDS) i zemljama kandidatkinjama za članstvo u Europskoj uniji (Predpristupni programi – Phare, ISPA, SAPARD i IPA) s ciljem provedbe političkih, gospodarskih i institucionalnih reformi, te kod predpristupnih programa pripreme za ulazak u članstvo u EU te time korištenje Strukturnih fondova i Kohezijskog fonda. Stjecanjem statusa zemlje kandidatkinje za članstvo u EU, država potpisnica dobiva mogućnost korištenja predpristupnih fondova Phare, ISPA i SAPARD. Ova tri predpristupna programa, koja su koristile i ranije zemlje kandidatkinje srednje i istočne Europe, predstavljaju pomoć za posebno zahtjevna područja prilagodbe pravnoj stečevini EU, a to su: zaštita okoliša i promet čemu je namijenjen program ISPA, poljoprivreda i ruralni razvitak čemu je namijenjen program SAPARD, pri čemu je potrebna trajna pomoć u jačanju institucija i administrativnih sposobnosti državne uprave koja se financira kroz program Phare. S novom financijskom perspektivom Europske komisije 2007.-2013. uvodi se novi financijski instrument IPA (Instrument for Pre-accession Assistance- Instrument za pretpristupnu pomoć) koji od 2007.godine kao integrirani instrument zamjenjuje programe Phare, ISPA-u, i SAPARD. Osnovni ciljevi IPA programa su pružanje pomoći u usklađivanju nacionalnog zakonodavstva s provedbom pravne stečevine EU te priprema za korištenje Strukturnih fondova i Kohezijskog fonda. IPA se implementira do ulaska zemlje u Europsku uniju. Nakon što zemlja kandidatkinja postane članicom Europske unije moći će koristiti Strukturne fondove i Kohezijski fond.

3. Ciljevi EU fondova i regionalne politike Europska Unija se ubraja u ekonomski najbogatije regije svijeta. Međutim, između njenih regija, kao i zemalja članica, postoji ekonomska i socijalna neravnoteža o čemu najbolje svjedoči razlika u BDP po glavi stanovnika. U nastojanju da se ravnoteža postigne, Europska Komisija je kreirala instrumente ﬁnanciranja – Strukturne fondove i Kohezijski fond, kojima se u zemljama članicama ko-ﬁnanciraju regionalne ili horizontalne intervencije, sukladnu regionalnim politikama Europske unije. Europska regionalna politika je osnovna politika Europske unije i zasniva se na „financijskoj solidarnosti”. Nivo razvijenosti država EU je dosta različit, a također postoje velike razlike u regionalno-ekonomskoj razvijenosti unutar pojedinih država – članica EU. Iz ovih razlika se čak oko 1/3 budžeta Europske unije usmjerava prema manje razvijenim regijama, u cilju ostvarivanja ekonomskog i socijalnog ujednačavanja unutar cjelokupnog prostora Unije. Strukturni fondovi i Kohezijski fond EU u službi su Kohezijske politike EU. Cilj ove politike, koja iznosi preko trećine proračuna EU, je ostvariti gospodarsku i društvenu koheziju odnosno ujednačen razvoj unutar Europske unije. Iz ovih se fondova stoga financiraju razvojni projekti koji doprinose smanjivanju razlika između razvijenijih i manje razvijenih dijelova EU kao i promicanju

ukupne

konkurentnosti

europskog

društva

gospodarstva.

Ovi su fondovi na raspolaganju zemljama članicama Europske unije koje imaju potrebe za dodatnim, EU ulaganjima u ujednačen i održiv gospodarski i društveni razvoj. U predpristupnom razdoblju, zemlje kandidatkinje za članstvo imaju se priliku pripremiti za upravljanje

korištenje

tih

fondova

putem

predpristupnog

programa

IPA.

Fondovi iz kojih se financira Kohezijska politika EU: I.

Strukturni fondovi: 1.

Europski socijalni fond (European Social Fund, ESF)

Europski fond za regionalni razvoj (European Fund for Regional Development, ERDF)

II.

Kohezijski fond (Cohesion Fund, CF)

Europski socijalni fond (ESF) predstavlja glavni financijski instrument Europske unije za ostvarivanje strateških ciljeva politike zapošljavanja. Fond osigurava podršku europskim regijama koje su pogođene visokom stopom nezaposlenosti. Intervencije koje je moguće financirati iz ESF fonda su: 

Poticanje ulaganja u ljudske resurse unaprjeđivanja vještina radne snage kroz cijeloživotno učenje, inovacije i poduzetništvo, ICT (informatičko društvo) i usavršavanje vještina upravljanja, profesionalno usmjeravanje, obuka predavača u različitim stručnim područjima i sl.



Prilagodba gospodarskim promjenama: produktivnija organizacija rada, ciljanje znanja i vještina, zapošljavanje i obuka



Poboljšanje pristupa tržištu rada kroz modernizaciju i jačanje institucija, aktivnim mjerama zapošljavanja (npr. samozapošljavanje), uključenje žena i imigranata



Socijalna uključenost koja se odnosi na osjetljive skupine, njihovo zapošljavanje, relevantnu pomoć i usluge te borba protiv svakog vida diskriminacije



Podržati rad službi za zapošljavanje i njihovo umrežavanje s istraživačkim centrima, provoditi studije o potrebama za određenim profilom radne snage



Partnerstvom

reformi

(dijalog

suradnja

policy-making

procesu)

za područja određena za Cilj 1, također: jačanje administrativne sposobnosti u državnoj upravi i javnom sektoru u području gospodarstva, zapošljavanja, socijalne politike, okoliša i pravosuđa); reforma znanosti i obrazovanja; jačanje ljudskih potencijala u istraživanju i razvoju;

Europski fond za regionalni razvoj (ERDF) služi smanjivanju razlika u razvoju pojedinih zemljopisnih područja ili između određenih socijalnih grupa. Intervencije koje je moguće financirati iz regionalnog fonda su: 

Infrastrukturni projekti ključni za gospodarski razvoj određenog područja, naročito oni povezani sa stvaranjem ili održavanjem trans-Europske prometne mreže ili očuvanjem okoliša, zatim ulaganja u sektor obrazovanja i zdravstvene skrbi te lokalne razvojne inicijative, posebice one usmjerene na razvoj novih ili podršku postojećim malim i srednjim poduzećima. 5



Ulaganja u proizvodnju: potpore ulaganjima (ponajviše za mala i srednja poduzeća) s ciljem povećanja ili modernizacije proizvodnje



Jačanje gospodarskih potencijala: jačanje turističke ponude, atraktivnosti područja za ulaganje, informacijsko društvo (pristup Internetu, on-line usluge, mala i srednja poduzeća), konkurentnost (istraživanje i razvoj, klasteri i suradnja, poduzetništvo i inovacije za mala i srednja poduzeća)

3.1. Ciljevi strukturnih fondova Tijekom razvoja i izgradnje EU, stvorene su četiri vrste strukturnih fondova: • Europski fond regionalnog razvoja (EFRR) osnovan je 1975. godine. Sredstva fonda se uglavnom koriste za pomoć regijama čiji razvoj zaostaje i onima koji prolaze kroz prestrukturiranje privrede ili su suočene sa strukturnim teškoćama; • Europski fond za socijalni razvoj (EFSR) osnovan je 1960. godine. Fond predstavlja snažan instrument za unaprjeđenje politike zapošljavanja i socijalne politike Europske zajednice (u daljem tekstu EZ) iz koga se uglavnom pruža pomoć u okviru evropske strategije zapošljavanja; • Europski fond za poljoprivredno usmjeravanje koji pomaže u razvoju i strukturnom prilagođavanju seoskih područja; • Financijski instrument za usmjeravanje ribarstva osnovan je 1999. godine i pruža podršku u prilagođavanju i modernizaciji ribarske industrije. Načela na kojima se zasnivaju operacije strukturnih fondova su: pomoć mora biti sastavni dio nekog programa; neophodno je učešće što je moguće većeg broja strana; pomoć Zajednice ne može zamijeniti nacionalne fondove; utrošak sredstava fondova mora biti pravilno usmjeren, praćen i ocjenjivan; mora postojati odgovarajuća kontrola za sva plaćanja. Strukturna politika EU svakako se može pohvaliti uspjesima. Oni su naročito jasni u Irskoj i Portugalu, čije je cjelokupno područje prvobitno bilo svrstano u zaostalo, a u međuvremenu su se, uz pomoć Europske zajednice toliko oporavili da u nekim oblastima nadvladavaju razvijene zemlje. 6

3.2 Ciljevi Kohezijskog fonda EU Ciljeve Kohezijskog fonda deﬁnira Uredba br. 1164/94 EZ: dopuna drugim instrumentima razvoja EZ u oblasti zaštite životne sredine i prometne infrastrukture kao i unaprjeđenje ekonomskog i socijalnog jedinstva između zemalja članica. Kohezijski fond za privredno slabije države članice osnovan je 1993. godine na osnovu Ugovora o Europskoj uniji, odnosno Ugovora iz Mastrihta. Kohezijski fond financira projekte kojima se unapređuje okoliš i razvija prometna infrastruktura određena kao sastavni dio Trans-europske prometne mreže. Na sufinanciranje projekata u iznosu od najviše 80-85% pravo imaju države članice čiji je bruto domaći proizvod ispod 90% prosjeka Europske zajednice i koje primjenjuju nacionalni program konvergencije prema gospodarskoj i monetarnoj uniji. Kohezijski fond otvoren je Grčkoj, Portugalu i Španjolskoj te, nakon proširenja u svibnju 2004. godine i novim državama članicama Unije. Intervencije koje je moguće financirati iz kohezijskog fonda su: 

Trans-europske transportne mreže (Trans-European Transport Networks)



Transportna infrastruktura (izvan TEN-T mreža) koja doprinosi okolišno održivom urbanom i javnom prometu, inter-operabilnosti transportnih mreža diljem EU i potiče inter-modalne prometne sustave (vs. samo cestovni promet)



Okolišna infrastruktura s ciljem preuzimanja EU standarda zašite okoliša



Učinkovito korištenje energije i korištenje obnovljivih izvora energije

U proračunskom razdoblju od 2007. do 2013. gore navedeni fondovi raspolažu s 347,4 milijardi eura, od čega će 82 posto biti uloženo u najsiromašnije europske regije. Obrazovanje i znanost specifično se navode kod Europskog socijalnog fonda (ESF) i Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF), no djelatnici Sveučilišta svojim stručnim znanjima mogu pridonijeti ostvarivanju projekata financiranim iz Kohezijskog fonda (CF).

4. Tipovi EU financiranja Za većinu programa dostupna su dva tipa financiranja:

1. Grantovi

Komisija dodjeljuje novac u obliku grantova u cilju implementacije projekata ili aktivnosti koje se odnose na politike Europske unije. Ovi grantovi mogu se dodjeljivati unutar različitih polja poput npr. istraživanja, obrazovanja, zdravstva, zaštite potrošača, zaštite okoliša, humanitarne pomoći itd. Korisnici grantova su uglavnom privatne ili javne organizacije, izuzetno pojedinci, izabrani od strane Europske komisije na osnovu njihovog kapaciteta za implementaciju projekata u pitanju. Budući da se grantovi daju iz javnih prihoda, Europska komisija primjenjuje princip transparentnosti. U skladu s tim, do 30. lipnja svake godine, Odjeli Komisije objavljuje na svojim internet stranicama liste grantova dodijeljenih prošle godine, sa izuzetkom onih dodijeljenih u obliku stipendije pojedincima.

2. Tenderi/ javne nabavke

Poziv na tender se objavljuje za kupovinu usluga, dobara ili rada. Uz tender se dostavlja opis posla i predlagač daje ponudu za cijenu poduzimanja određenog posla te daje nacrt svojih kvalifikacija za ovaj određeni posao. Tender je ponuda na javnom nadmetanju koja se podnosi u određenoj formi, na temelju objavljenog "poziva za ponudu" (invitation to tender), a sastoji se od tri dijela: komercijalnih uvjeta ponuđača, tehničke dokumentacije i bankarske garancije. Raspisatelj natječaja oglašava – posredstvom medija ili na drugi način – namjeru uklanjanja ugovora s najpovoljnijim ponuđačem isporuka, odnosno izvođenja radova i oglasom ujedno određuje uvjete i najkasniji rok do kojeg će primati ponude. Među tim uvjetima često se nalazi i davanje od strane ponuđača, odnosno njihovih banaka ponudbene garancije. U zavisnosti od nacionalnih propisa postupak provođenja natječaja može biti uređen ili neuređen. 8

5. Proračun EU Za razliku od međunarodnih organizacija koje zavise od dobrovoljnih doprinosa država članica, Europska unija ima vlastite izvore prihoda koji čine budžet EU. Proračun EU počiva na šest osnovnih principa: jedinstvo, univerzalnost, godišnje razdoblje, ravnoteža, specifikacija i monetarna jedinica. Proračun se usvaja prema jedinstvenoj proceduri (proračunska procedura) koja uključuje Europsku komisiju, Vijeće EU i Europski parlament, tzv. trijalog. Njihove nadležnosti razlikuju se zavisno od toga da li se odlučuje o obaveznim rashodima kao što je zajednička poljoprivredna politika (zadnju riječ ima Vijeće EU) ili neobaveznim kao što su strukturalni fondovi i razvojne politike (zadnju riječ ima Europski parlament). Europska komisija početkom svibnja svake godine, nakon prethodnih internih konzultacija sa institucijama EU, priprema prednacrt budžeta za narednu godinu i prosljeđuje ga Vijeću EU najkasnije do 15. lipnja. Vijeće EU na nivou ministara ekonomije i financija usvaja nacrt budžeta u prvom čitanju i prosljeđuje ga najkasnije do polovine rujna Europskom parlamentu. Prvo čitanje u Europskom parlamentu je uvijek krajem listopada, a sredinom novembra Vijeće EU u drugom čitanju razmatra prijedloge i primjedbe Europskog parlamenta. Sredinom prosinca je drugo, konačno čitanje u Europskom parlamentu i usvajanje godišnjeg budžeta Europske unije. Za provođenje budžeta odgovorna je Europska komisija i druge nadležne institucije, a ukupnu vanjsku reviziju provodi Europski revizorski sud

5.1. Predpristupni fondovi i programi Predpristupni programi pomoći EU-a usmjereni su na pružanje financijske i tehničke pomoći zemljama kandidatkinjama u procesu priprema za punopravno članstvo u Europskoj uniji. Hrvatskoj su na raspolaganju tri predpristupna programa: PHARE, ISPA i SAPARD. PHARE program pomaže ponajprije izgradnju institucija državne uprave, sudjelovanje u programima Zajednice, jačanje ekonomske i socijalne kohezije te industrijsko restrukturiranje. Program ISPA pruža potporu u prilagodbama u području prometa i zaštite okoliša financiranjem ključnih infrastrukturnih projekata, dok je SAPARD usmjeren na projekte ruralnog razvoja te na modernizaciju i restrukturiranje poljoprivrednog sektora. Sredstva svih triju programa namijenjena su pripremi budućih članica za kohezijsku politiku EU-a odnosno za korištenje kohezijskog fonda, strukturnih fondova te fondova poljoprivredne i ribarske 9

politike, čija je svrha osigurati uravnotežen gospodarski i društveni razvoj čitavog EU-a. Općenito je pravilo da projekte za koje se traži (su)financiranje iz predpristupnih fondova prijavljuju tijela javnog i nevladinog sektora država korisnica predpristupne pomoći EU-a, dok su natječaji za provedbu projekata u kojima se traže konzultantske usluge, dobavljači opreme i izvođenje radova otvoreni kako za javni, tako i za privatni sektor. Iznimka su aktivnosti horizontalnog tipa (predlažu ih državna tijela ili nevladin sektor) u svrhu promicanja razvoja poduzetništva, uključivanja u obrazovne aktivnosti kojima se jačaju znanja cjelokupne poslovne zajednice, aktivnosti kojima se podupire povezivanje s tvrtkama iz država članica EU-a ili se podupiru određene aktivnosti izvoznih kompanija u sektoru malog i srednjeg poduzetništva (primjer je PHARE 2006 «Potpora podizanju konkurentnosti i izvoza malih i srednjih poduzeća u RH»). Također, iznimka je program SAPARD, u kojem projekte mogu prijavljivati fizičke i pravne osobe iz privatnog sektora (prema uvjetima natječaja). Financijska sredstva EU-a odobrena za provedbu projekata iz predpristupnih programa PHARE, ISPA i SAPARD i iz programa CARDS odnose se na financijsko razdoblje Europske unije koje je završeno krajem 2006. godine. Od siječnja 2007. predpristupni fondovi CARDS, PHARE, ISPA i SAPARD zamijenio je jedinstveni fond, IPA. U Hrvatskoj je Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU-a nadležan za ukupnu koordinaciju upravljanja pretpristupnim fondovima EU-a.

5.1.1. Program PHARE PHARE je pokrenut još 1989. godine i prvobitna svrha bila mu je pomoći tranzicijskim zemljama u suočavanju s izazovima gospodarskog restrukturiranja i političkih promjena. Nakon sastanka Europskoga vijeća u Kopenhagenu 1993. godine i poziva državama kandidatkinjama da podnesu zahtjev za članstvo u EU, potpora iz PHARE-a preusmjerena je i otada je uključivala potporu širenju tržišta i ulaganja u infrastrukturu. Svoju predpristupnu dimenziju PHARE je potpuno ostvario 1997. kao odgovor na pokretanje procesa proširenja na sastanku Europskoga vijeća u Luksemburgu. Sredstva iz PHARE-a od te su godine potpuno usmjerena na predpristupne prioritete naglašene u «Pristupnom partnerstvu» svake zemlje kandidatkinje. Sljedeća reforma Programa poduzeta je 1999. godine sa svrhom usklađivanja s ciljevima novih programa ─ SAPARD i ISPA. Glavna prilagodba ticala se preusmjeravanja 10

sredstava iz PHARE-a prema pitanjima ekonomske i socijalne kohezije što je iziskivalo veći naglasak na strukturnom, regionalnom i socijalnom razvoju kroz projekte strukovnog osposobljavanja, prekvalificiranja i drugih inicijativa koje prate neke od regionalnih i socijalnih

posljedica

industrijskog

poljoprivrednog

restrukturiranja

zemljama

kandidatkinjama. Oko 30 posto sredstava Programa u pravilu je namijenjen za jačanje državne uprave i institucija, dok se oko 70 posto sredstava usmjerava na poboljšanje regulatornog okvira za provedbu acquisa te promicanje ekonomske i socijalne kohezije, kao i sufinanciranje investicijskih projekata. Provedba prvih projekata koji se u Hrvatskoj financiraju iz programa PHARE počela je 2005. godine, nakon što su ustrojene nužne institucije za provedbu (Središnja jedinica za financiranje i ugovaranje pri Ministarstvu financija, te Jedinice za provedbu projekata pri krajnjim korisnicima) te imenovani dužnosnici koji će upravljati tim institucijama. Poslovna zajednica može sudjelovati u provedbi odobrenih PHARE projekata kao: konzultant (ugovori o uslugama), dobavljač opreme (ugovori o nabavi robe) ili izvođač radova (ugovori o radovima). Natječaji se provode prema PRAG procedurama Europske komisije

(procedure

ugovaranja

pomoći

Europske

zajednice

trećim

zemljama).

5.1.2. Program ISPA Program ISPA Iz sredstava tog programa financiraju se ulaganja u velike infrastrukturne projekte u sektoru prometa i zaštite okoliša. Projekti izgradnje prometne infrastrukture u većini zemalja uključivali su proširenje transeuropske prometne mreže čime se omogućuje povezivanje države kandidatkinje s ključnim prometnim koridorima u državama članicama EU-a, kao i povezivanje pojedinih nacionalnih prometnih mreža. Na području zaštite okoliša sredstva Programa ulažu se u velike projekte upravljanja otpadnim vodama, gospodarenja krutim i opasnim otpadom, vodoopskrbe i odvodnje te poboljšanja kvalitete zraka. Sredstvima Programa sufinanciraju se investicijski projekti do 75 posto (iznimno 85 posto) minimalne vrijednosti 5 milijuna eura. U Europskoj komisiji za Program je zadužena Opća uprava za regionalnu politiku. Poslovna zajednica može sudjelovati u provedbi odobrenih ISPA projekata kao: konzultant (ugovori o uslugama), dobavljač opreme (ugovori o nabavi robe) ili izvođač radova (ugovori o radovima). Natječaji se provode prema PRAG

procedurama Europske komisije (procedure ugovaranja pomoći Europske zajednice trećim zemljama).

5.1.3. Program SAPARD SAPARD je instrument kojim se financijska pomoć pruža poljoprivredi i ruralnom razvoju kako bi se zemlji kandidatkinji omogućilo da se pripremi za korištenje sredstava iz fondova zajedničke poljoprivredne politike nakon ulaska u punopravno članstvo EU-a. Pokrenut 2000. godine, SAPARD je, osim primarnih ulaganja u poljoprivrednu i ruralnu infrastrukturu, usmjeren na rješavanje strukturnih prilagodbi u tim sektorima, na izgradnju konkurentnog i učinkovitog sektora poljoprivrede i prerade hrane, stvaranje novih radnih mjesta i prihoda u najmanje razvijenim regijama, jačanje održivog razvoja u ruralnim područjima te poboljšanje kvalitete života ruralnog stanovništva. Osim pomoći pri strukturnim prilagodbama poljoprivrednog i ruralnog sektora država kandidatkinja, SAPARD je namijenjen i za pravno, institucionalno i administrativno osposobljavanje. Provedba Programa u Hrvatskoj počela je 2006. godine. Tome je prethodilo osposobljavanje provedbene SAPARD agencije, koja je uspostavljena u sklopu Ravnateljstva za tržišnu i strukturnu potporu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva. Agencija je zadužena za operativnu provedbu SAPARD programa, dok je upravna direkcija SAPARD-a Uprava za održivi razvitak seoskog prostora, pri čemu se provedba SAPARD programa u Hrvatskoj odvija prema decentraliziranom sustavu upravljanja. Sredstvima Programa projekti se sufinanciraju do 75% (za pojedine mjere do 100 posto iznosa) kada su korisnici državne i javne institucije, a do 50% kad se radi o komercijalnim projektima. Za program SAPARD pri Europskoj je komisiji odgovorna Opća uprava za poljoprivredu. Prema programu SAPARD (Planu za poljoprivredni i ruralni razvitak RH 2005.–2006.), financirat će se projekti iz četiri područja: 

Mjera 1: Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva (krajnji korisnici sredstava su pravne i fizičke osobe, te poljoprivredna gospodarstva upisana u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava).



Mjera 2: Prerada i trženje poljoprivrednih i ribarskih proizvoda (krajnji korisnici su pravne i fizičke osobe). 12



Mjera 3: Razvoj ruralne infrastrukture (korisnici ulaganja u infrastrukturu su općine do 10.000 stanovnika).



Mjera 4: Tehnička pomoć, informativne i promotivne kampanje (krajnji korisnik je SAPARD upravna direkcija pri resornom Ministarstvu).

Za razliku od predpristupnih programa PHARE i ISPA, koji su prvenstveno namijenjeni javnom sektoru, predlagatelji projekata kojima se traži (su)financiranje iz SAPARD programa mogu biti tijela iz privatnog sektora.

5.1.4. Program CARDS Europska komisija predložila je svibnja 2000. godine pokretanje programa CARDS (Community Assistance For Reconstruction, Development and Stabilisation), jedinstvenog instrumenta financijske i tehničke pomoći koji bi zamijenio sve dotadašnje mehanizme pomoći Europske unije državama regije tzv. zapadnoga Balkana (npr. Phare ili Obnova). Početkom prosinca iste godine Vijeće EU-a usvojilo je Uredbu br. 2666/2000/EC (OJ L 306, 7. prosinca 2000.) kojom se za razdoblje 2000.-2006. državama zapadnoga Balkana dodjeljuje više od 5 milijardi eura za obnovu, razvoj infrastrukture, jačanje demokratskih institucija, gospodarskog i socijalnog razvoja i regionalne suradnje u pet prioritetnih sektora: pravosuđe i unutarnji poslovi, razvoj administrativnih kapaciteta javne uprave, gospodarski i socijalni razvoj, demokratska stabilizacija, zaštita okoliša i prirodnih resursa. Ciljevi CARDS-a uključuju: razvoj zakonodavnih kapaciteta države korisnice CARDS pomoći (uključivo usklađivanje sa pravnom stečevinom EU-a), poticanje tržišnih i strukturnih reformi, promicanje održivog razvoja te promicanje intenzivnije suradnje između država kandidatkinja za pristupanje EU-u, ostalih država regije jugoistočne Europe i država članica EU-a. CARDS je podijeljen na dvije komponente: nacionalnu i regionalnu. Nacionalna komponenta namijenjena je pojedinim državama korisnicama Programa, a regionalna podrazumijeva sudjelovanje više država korisnica. Regionalna strategija zadana je dokumentom Regional Strategy Paper 2002-2006. On pruža strateški okvir za programiranje regionalne komponente Programa, to jest za promicanje regionalne suradnje među korisnicama.

5.1.5. Program TEMPUS TEMPUS je program Europske unije koji ima za cilj da pomogne unapređenju procesa reforme visokog obrazovanja u partnerskim zemljama. TEMPUS podržava projekte između sektora visokog obrazovanja u EU i njenih partnerskih zemalja, a sve u cilju modernizacije sveučilišta, unapređenju međusobnog učenja između regija i ljudi i razumijevanje između kultura. Utemeljen je 1990. godine i financiran je u okviru programa PHARE. Jedinstven je po tome što modernizaciji visokog školstva pristupa cjelovito. Tempus obuhvaća sve aspekte reforme visokog obrazovanja: od razvoja nastavnih programa, preko usavršavanja nastavnika do internacionalizacije sveučilišta kroz mobilnost i dugoročnu suradnju s partnerima na projektu. Pored toga TEMPUS obuhvaća i strukturne reforme u smislu upravljanja visokim učilištima i omogućava pomoć pri izradi strateške dokumentacije i primjene zakonodavnih propisa. Na taj način program TEMPUS priprema visoka učilišta za ulazak u Zajednički europski prostor visokog obrazovanja i intenzivniju međusveučilišnu suradnju kroz programe mobilnosti kao što je ERASMUS. Prvi potpomaže reformu visokog obrazovanja, a drugi je program mobilnosti koji se može provoditi nakon zadovoljavanja određenih preduvjeta. ERASMUS je dio Programa za cjeloživotno učenje. Strategija reforme i razvoja sustava visokog obrazovanja usklađena je s ostvarivanjem ciljeva Bolonjske deklaracije, odnosno s uspostavljanjem Europskog prostora visokog obrazovanja do 2010. godine. Za program TEMPUS nadležna je Europska komisija u Bruxellesu. U zemljama koje sudjeluju u programu Tempus ustrojeni su nacionalni centri kao referentne točke za pojedinu zemlju.

5.1.6. Program IPA Program IPA (Instrument for Pre-Accession Assistance) glavni je instrument pomoći EU-a za države kandidatkinje (Hrvatsku, Makedoniju i Tursku) i potencijalne kandidatkinje (države tzv. zapadnog Balkana) od 2007. do 2013. godine. Svrha je Programa pomoći javnim tijelima i nevladinom sektoru u aktivnostima usklađivanja nacionalnih zakonodavstva s pravnom stečevinom Unije, pomoći im pri implementaciji zakonodavstva, kao i pripremama i jačanju institucija za korištenje Kohezijskog fonda te strukturnih, poljoprivrednih i ribarskih fondova Unije namijenjenih državama članicama.

Pravnu osnovu za uspostavu IPA-e čine Uredba Vijeća EU-a (1085/2006) i IPA provedbena Uredba EK-a (718/2007), kojima se IPA uspostavlja kao glavni fond pomoći za Hrvatsku i ostale države kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje., Program IPA sastoji se od pet komponenti: Komponenta I – Pomoć u tranziciji i izgradnja institucija Komponenta II – Prekogranična suradnja Komponenta III – Regionalni razvoj Komponenta IV – Razvoj ljudskih potencijala Komponenta V – Ruralni razvoj. Kroz nabrojene komponente financirat će se projekti jačanja civilnog društva, integracija nacionalnih manjina, poticanje dijaloga između javnog i nevladinog sektora, reforma državne uprave (posebno su istaknuta područja pravosuđa i unutarnjih poslova), gospodarski razvoj, projekti zaštite okoliša (područja gospodarenja otpadom, vodoopskrbe i pročišćavanja otpadnih voda te razvoj ukupnog sustava zaštite okoliša), razvoj prometnih mreža, sudjelovanje u programima Zajednice itd. Projekti će se financirati prema modelu sufinanciranja, pri čemu EK osigurava do 75 posto sredstava, a korisnik projekta preostalih 25 posto (moguće su iznimke i EK može dodijeliti veći udio sredstava). Osim što IPA predstavlja strukturne fondove u kojima države članice Unije potiču ujednačen i održiv gospodarski ii socijalni razvoj svojih regija, kroz planirano decentralizirano upravljanje IPA-om jača se uloga i odgovornost nacionalnih tijela potiče i olakšava prekogranična suradnja država korisnica IPA fonda i država članica EU-a. IPA nastavlja podupirati mjere iz područja koja su se financirala kroz predpristupne programe pomoći CARDS, PHARE, ISPA, SAPARD (odnose se na proračunsko razdoblje do 2006. godine) i izravna je poveznica s instrumentima kohezijske, poljoprivredne i ribarske politike Unije.

6. ZAKLJUČAK Da bi Europa mogla stvarno postojati mora upravljati principom jednakosti prava i obaveza za sve udružene zemlje. ovakva Europa ostat će otvorena za svakog ko bude želio da joj se pridruži. Programi pomoći i instrumenti EU zemljama koje su u procesu pristupanja imaju za cilj da doprinesu bržem ekonomskom rastu povećavanjem investiranja, smanjenjem nezaposlenosti, inflacije i dr. Programi nisu usmjereni na socijalnu politiku i nisu direktno povezani bilo sa povećanjem potrošnje bilo sa redistribucijom dohotka, već samo na povećanje produktivnosti (koja je određena kvalitetom ljudskih resursa, kvalitetom fizičke infrastrukture i sposobnošću za inovacije). Iako su programi pomoći EU prema Zapadnom Balkanu prisutni skoro deset godina vidljivi efektivni rezultati obilježavaju posebno protekle četiri godine, Također je potrebno pružiti više informacija o programima EU koji su nam na raspolaganju, kako bi se projekti pripremili i kandidirali za financiranje kroz ove programe. Može se zaključiti da europska perspektiva zemalja leži u sposobnosti prilagođavanja i prihvaćanja na prvom mjestu standarda i normi na kojima počiva EU, u čemu će od pomoći biti iskustvo koje zemlje stječu učenjem i provođenjem pravila koje je EU definirala da bi se sredstva iz programa pomoći mogla koristiti. Također, iskustvo koje će se steći tijekom perioda korištenja predpristupnih programa omogućit će zemlji da u budućnosti kada bude članica EU bolje koristi Strukturne i Kohezijske fondove.

7. Literatrura

1. Belić, Martina, Fondovi : vodič kroz europske fondove : poljoprivreda, ribarstvo i ruralni razvoj, Zagreb, 2007. 2. Markovič-Hribernik, Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova Europske unije, Zagreb: Novum, 2009. 3. Omondi Rose; prijevod Zorica Benci,Vodič kroz fondove Europske unije : pristup najvećem europskom donator, Zagreb, Novum, 2009. 4. Šimović, Hrvoje, Proračun Europske unije, Sveučilište u Zagrebu, Ekonomski fakultet, Zagreb 2008.