Velički magneti 18 print

LIST UČENIKA OŠ "IVAN GORAN KOVAČIĆ", VELIKA šk. god. 2016. / 2017., GODINA XVII, BROJ 18

Tema broja:

NASILJE + MAGNETIĆI - PODLISTAK ZA MALE

Poštovani čitatelji Veličkih magneta!

Na kraju školske godine nudimo vam pregled onoga što smo uradili, što smo doživjeli i naučili. Svašta se događalo ove školske godine, a mi smo se trudili to sve popratiti, nešto na mrežnim stranicama naše škole uz pomoć knjižničarke Ane Marinić, a nešto na stranicama ovih školskih novina.

Velički magneti List učenika OŠ "Ivan Goran Kovačić" u Velikoj

Adresa uredništva: OŠ „Ivan Goran Kovačić“ Trg bana Josipa Jelačića 7, 34330 Velika Tel: 034/233-030 Fax: 034/313-015 E-mail: ured@os-igkovacic-velika.skole.hr Izdavač: OŠ „Ivan Goran Kovačić“, Velika Za izdavača: Zdravko Barun, ravnatelj Glavna i odgovorna urednica: Monika Grozdanić, prof.

Ovogodišnji broj daje pregled rada kreativnih projekata u koje se naša škola uključila. Rubrika Ponos škole donosi iznimne mlade ljude koji su se ove godine istakli svojim radom i trudom. Zanimljivosti kriju dva intervjua – sa književnicima Silvijom Šestom i Želimirom Hercigonjom.

Ove je godine podlistak Magnetići iznimno bogat i donosi prikaz događanja i mnogih aktivnosti učenika nižih razreda. Oni su nam sami vrijedno popratili izvanučioničke i terenske nastave, kao i zanimljive projekte.

Magneti vam donose i stalne rubrike – događajnicu, aktivnosti u školi, nadopunjaljku te razbibrigu i zabavu za slobodno vrijeme. Tema je ovoga broja poučnog karaktera i prigodne tematike jer je sveprisutna u medijima, a to je nasilje.

Nasilje je tema o kojoj se dosta govori, ali nikad nije previše govoriti o tako važnoj i osjetljivoj temi. Članovi novinarske skupine proveli su anketno istraživanje kako bi dobili stvaran uvid u ozračje koje vlade među učenicima.

Kako bismo što bolje obradili i samu anketu, a i temu broja, zatražili smo savjet i mišljenje stručnjaka, odnosno obratili smo se za pomoć gospođi Anamariji Vuić, psihologinji i koordinatorici Savjetodavnih linija Hrabrog telefona.

Ovom temom pokušali smo približiti našim čitateljima ono što žrtve nasilje prolaze te ih osvijestiti na činjenicu da svako naše ponašanje ostavlja, namjerno ili nenamjerno, posljedice na neku drugu osobu. Također, tema broja ima i savjetodavni karakter, stoga ako nekoga budemo ohrabrili ili uputili ga na koji način može i treba potražiti pomoć, uspjeli smo ostvariti svoj cilj.

Svaku pogrješku i nesavršenstvo pripišite činjenici: Tko radi, taj i griješi. Do sljedećeg čitanja, ostajte „magnetizirani“!

Vaši Velički magneti

Glavna urednica: Ana Zec, V. a Novinari: Laura Mandekić, V. a Lara Čakalić, VI. a Rahela Ivanković, VI. a Ana Lovrenović, VI. a Marina Damljanović, VI. b Laura Perčinić, VI. b Roberto Mandekić, VIII. a Tereza Kapl, VIII. b Antonia Lovrić, VIII. b Martina Nikić, VIII. b Antonija Stambulić, VIII.b Nastavnici suradnici: Ana Marinić, dipl.knjiž.

Robert Radman Grafičko oblikovanje: Miroslav Pecko Tisak: Biro-tisak d.o.o., Trnovac 2b, Velika

2

Broj 18

Aktivnosti

Projekti

Intervju Magnetiæi

DOGAĐAJI

Božićna priredba

BOŽIĆ DOLAZI

Dana 21. prosinca 2016. održana je božićna priredba kako bi učenici raznim izvedbama pozdravili dolazak Božića te proširili radost nadolazećih blagdana među prisutne učitelje, roditelje i druge goste.

Karlo i Kristina odlično su vodili priredbu

Priredba je započela slavonskim običajem „položaja” kojim je voditelj Karlo Lukić svima poželio blagostanje i sreću, a voditeljica Kristina Nikić podsjetila je sve prisutne kako ovom božićnom priredbom učenici zapravo žele proslaviti rođenje maloga Boga sa svojim najmilijima.

U svetost te posebne noći uvela je Marina Damljanović, učenica šestog razreda i, uz pomoć velikog pjevačkog zbora i učiteljice Barbare Glasnović, pokazala kako se može malom Isusu dati srce na dar. Prvašići su s učiteljicom Anjom Polić otkrili tko je nepoznati gost koji donosi darove, te spoznali što donosi sveta božićna noć.

Mali je pjevački zbor podijelio s prisutnima svoju radost pjesmom „Pahuljice padajte”.

Učenici drugog i četvrtog razreda Područnog odjela Radovanci i njihova učiteljica Ivana Škorvaga pjesmom su otkrili radost Božića i radosnu vijest koju svima javljaju božićna zvona, a to je rođenje Spasitelja.

Smiješno darivanje najmilijih pokazala je dramska skupina

Učiteljica je Ivana Glavaš svoje učenice četvrtog razreda naučila da se i plesom može izraziti veselje i sreća, a zvonjava zvončića u ritmu rocka povela je sve prisutne u nove snježne radosti.

Učenici prvog i trećeg razreda Područnog odjela Radovanci s učiteljicom Ivankom Jakovljević pokazali su kako se uz igru slova može poslati najslađa božićna čestitka. Karla je Jelavić, učenica petog razreda, svojim glasom prenijela radosnu vijest i pjesmom pozdravila tek rođenog Spasitelja.

Radovančani poslali najslađu božićnu čestitku

Žive jaslice

Glazbom i plesnim koracima iskazana je radost Božića

Učenici su trećeg razreda riječima opisali zimsku čaroliju na Badnje veče, a učenici četvrtog razreda uputili su iskrenu molitvu Božjem djetetu da ih vodi kroz život.

Zajedničkim nastupom pjevačkog zbora i plesne skupine, učiteljice Barbara Glasnović i Ivana Hofman, zajedno s učenicima viših razreda, uspjele su glazbenim notama i plesnim koracima prenijeti istinsku poruku dolaska Božića. Ljepotu božićne noći, kao i hladnu betlehemsku štalicu s tek novorođenim djetetom, dočarali su učenici drugog razreda Područnog odjela Radovanci. Dramska skupina učenika viših razreda s učiteljicom Josipom Galić pokazala je kako se darivanje voljenih osoba na Badnjak

može pretvoriti u smiješnu situaciju.

Pjevački zbor izveo je tradicionalnu božićnu pjesmu za usnulog Isusa koja je danas popularna uspavanka u Španjolskoj, a učiteljica Zrinka Šantak naučila je učenike petih razreda kako se još slavi Božić na engleskom jeziku.

Posebne gošće priredbe bile su veličke mažoretkinje koje je uvježbala trenerica Andrijana Jurić.

Na kraju je pjevački zbor pjesmom poželio sretan Božić u ime svih učenika i djelatnika škole, a voditelji su pozvali prisutne da se kupnjom prigodnih poklončića, čestitki ili kolača na božićnim štandovima uključe u međunarodni humanitarni projekt „Škole za Afriku”.

Antonija Stambulić, VIII. b Broj 18

3

DOGAĐAJI

"BRILJANTIN" – KOŽNE JAKNE, FRIZURE I LJUBAVNI PROBLEMI Dan škole

Kožne jakne, frizure i ljubavni problemi okosnica su mjuzikla

Dana 28. travnja 2017. učenici su obilježili Dan škole izvedbom mjuzikla „Briljantin” kojim su pokazali svoja glumačka, plesna i pjevačka postignuća. Dobro poznati mjuzikl i vječnu ljubavnu priču ispjevanu nezaboravnim glazbenim hitovima, n a h r v a t s ko m j e z i ku i u školskom okruženju prikazali su učenici VIII. a razreda i njihovi prijatelji.

„Briljantin” – priča o ljubavi, prijateljstvu i odrastanju Radnja je mjuzikla prilagođena uzrastu naših učenika i govori o ljetnoj ljubavi između Danijela i Anđele koja se, igrom slučaja, nastavi i nakon početka školske godine kada se Anđela s obitelji doseli u istu školu koju pohađa Danijel. Mjuzikl ima šest scena koje se odigravaju u dobro poznatom okruženju učenika (škola, školsko igralište, selo Radovanci i dr.) te kroz pjesmu i ples pokazuje teme koje su uvijek aktualne među četrnaestogodišnjacima–ljubavni problemi, popularnost u društvu, odlazak iz osnovne škole.

Program je započeo izvedbom takozvanog crno–bijelog plesa koji je vizualno zbunio gledatelje pa im se učinilo da vide i ono čega nema. Za nastup je učenice pripremila učiteljica Ivana Hofman, a plesno – vizualnu varku izvele su učenice: Elizabeta Ivanović, Sara Kaloper, Marta Kelečić, Kristina Nikić, Martina Nikić, Petra Nikić, Antonija Stambulić, Tea Tutić, Katarina Vidović i Ana Zec. Radnju mjuzikla, uz pozdravne riječi, najavile su učenice Gabrijela Karamarković, Laura Perčinić, Karla Jelavić, Nikolina Šljerić i Žana Jularić. Uvodni su ples otplesali učenici četvrtog razreda, uz skladbu „Briljantne dvanaeste”, a za nastup ih je uvježbala njihova učiteljica Ivana Glavaš.

Plesnim pokretima rasplesali su i publiku

Školska ljubavna priča Radnja mjuzikla vrti se oko ljetne ljubavi Danijela (Danijel Smojver) i Anđele (Anđela Marić) koja dobiva novu priliku. Međutim, Danijel glumi frajera pred svojim društvom (Ivan Zeba, David Karamarković, Kristijan Lovrić, Matej Vukašinović i Ivan Raguž) i grubo odbija Anđelu praveći se da mu više nije stalo do nje. Anđelu tješe nove prijateljice (Marija Devčić, Nena Hercigonja, Mihaela Veselin, Marina Tomas, Lara Čakalić i Laura Mandekić) i uče ju kako da opet osvoji Danijela.

Ova školska ljubavna priča nije bila dočarana samo glumom, nego i plesnim pokretima svih glumaca, naročito u sceni školskog plesa u kojemu su plesne akrobacije izvele učenice Ela Kožić, Marta Boban, Lana Adžaga i Laura Mandekić, a istaknuo se i simpatični voditelj Mihael Zeba koji je, uz Luku Kovačevića i Luku Adžića, sudjelovao u svim plesnim točkama.

Probleme četrnaestogodišnjaka izvrsno su prikazali mladi glumci

Zaslužni za odličnu izvedbu Anđelu tješe njene prijateljice

Plesno - vizualna varka zbunila je gledatelje

4

Broj 18

Dva glavna dueta, po kojima je i poznat ovaj mjuzikl („Ljetna noć” i „Ti za mene si sve”), uživo su otpjevali Danijel i Anđela, a uvježbala ih je učiteljica glazbene kulture Barbara Glasnović. Osim dueta, učiteljica je uvježbala i pjevački zbor koji je otpjevao uvodnu pjesmu „Sjaj briljantina”.

Sve je glumce za nastup uvježbala učiteljica hrvatskog jezika Monika Grozdanić. Plesna

je koreografkinja svih plesova (osim plesa „Super munja” koji je uvježbala učiteljica Monika Grozdanić) vanjska suradnica, trenerica plesa Tanja Josipović koja je svojom stručnošću uvelike pomogla u realiziranju ovoga mjuzikla.

Scenografiju je osmislio i realizirao učitelj likovne kulture Robert Radman, a za kostimografiju pobrinula se redateljica Marija Garić. Za izvrstan zvuk u dvorani bili su zaslužni ton majstori, odnosno učitelji Dalibor Škorvaga i Josip Ševkušić. Dobrom ugođaju mjuzikla doprinijela je i rasvjeta za koju je bio zaslužan domar Ivica Buturac, koji je ujedno bio i tvorac super automobila – Super munje.

Producent je mjuzikla bio ravnatelj Zdravko Barun, a redateljica Marija Garić i ove se godine istaknula velikom požrtvovnošću te nepoljuljanim entuzijazmom i optimizmom.

Mjuzikl „Briljantin” bio je odlično izveden, a taj uspjeh je plod napornog rada učenika i učitelja koji su svakodnevno (čak i za vrijeme proljetnih praznika) neumorno vježbali plesne korake i isprobavali svoje uloge.

Ples Super munja svidio se mnogima

Važna životna pouka Nakon uspješne izvedbe mjuzikla, kojom su svi prisutni bili pozitivno iznenađeni, Vlado je Boban, načelnik Općine Velika, nagradio najboljeg učenika generacije, Ivana Zebu.

Potom se plesom, uz pjesmu „Better when I'm dancing”, predstavila plesna skupina koreografkinje Tanje Josipović, a ugodno druženje završilo je pjesmom „Sve još miriše na nju” koju su izvele učenice VII. b razreda uz vodstvo učiteljice Barbare Glasnović.

Na kraju treba napomenuti da je cilj ovog školskog mjuzikla bio učenicima približiti kazalište, a u istom trenutku potaknuti ih na kreativnost i stvaralaštvo oslobodivši njihov potencijal, što vjerujemo da je i ostvareno.

Osmaši su sa sobom ponijeli i važnu životnu pouku, a to je da, ako ulože dovoljno truda u ono što rade, ne postoji to što oni ne mogu.

Tek za kraj njima posvećujemo i citat iz mjuzikla: „Što god da vas u budućnosti čeka, uvijek budite svoji i potrudite se izvući ono najbolje iz sebe!”

Lara Čakalić, VI. a

DOGAĐAJI

Zadnji dan nastave

SPORTSKI DUH I OPROŠTAJ OSMAŠA Zadnji je dan nastave, 14. lipnja 2017., obilježen sportskim danom te taj dan nije bila organizirana nastava. Nakon sportskih nadmetanja između učenika osmih razreda i školskih djelatnika, upriličen je svečani oproštaj osmaša. utakmice bio je Luka Samaržija s postignutih šest golova, a na listu strijelaca zabilježio se i Rafael Kraljević s postignuta tri gola. Dva utješna gola za djelatnike škole dali su Nikola Brković i Leo Franić.

Svečani oproštaj osmaša

U odbojkaškoj utakmici prevagnulo je iskustvo

Ovaj je dan bio posvećen učenicima osmog razreda koji su imali odlučujuću ulogu u organizaciji, odnosno to je bio njihov svojevrsni oproštaj od učitelja i ostalih učenika.

Sportska nadmetanja Sportski je dan otvoren odbojkaškom utakmicom između učenika osmih razreda (Nena Hercigonja, Elizabeta Ivanović, Mihaela Kožić, Martina Nikić, Lea Novoselec, Antonija Stambulić, Rafael Kraljević i Luka Samaržija) i djelatnica škole (Ivana Hofman, Marija Garić, Ana Marinić, Antonija Matijević i Vedrana Stanković). Igralo se na dva dobivena seta, a pobjedu su premoćno odnijele djelatnice škole ( 9:25, 18:25 ).

Zanimljiv natjecateljski duh nastavljen je malonogometnom utakmicom između učenika osmih razreda (Mihael Kapel, Rafael Kraljević, Nikola Miholić, Ivan Mišić, Luka Samaržija, Petar Srebrović i Ivan Zeba) i zaposlenika škole (Zdravko Barun, Nikola Brković, Ivica Buturac, Leo Franić, Robert Radman, Josip Ševkušić, Dalibor Škorvaga).

U ovoj atraktivnoj utakmici učenici osmih razreda s lakoćom su odnijeli pobjedu, i to s velikom razlikom 9:2. Najbolji strijelac

Po završetku sportskog dijela dana, u holu škole upriličen je i svečani oproštaj učenika osmih razreda od svojih prijatelja, učitelja i ponajviše razrednika. Na samom početku ovog svečanog dijela, ravnatelj je Zdravko Barun uputio nekoliko prigodnih riječi te uručio nagrade učenicima koji su postigli prva mjesta na županijskim natjecanjima. Istakao se učenik Ivan Zeba s osvojenim prvim mjestima na županijskim natjecanjima iz matematike i fizike, kao i troje učenika koji su bili sudionici državnog natjecanja „Sigurno u prometu”. Također, nagrađeni su i njihovi mentori: Marija Miličević, Leo Franić i Josip Ševkušić.

Prigodno su nagrađeni i oni učenici koji su svih osam godina prošli s odličnim uspjehom (Nena Hercigonja, Anđela Marić, Ivan Zeba, Martina Nikić i Antonija Stambulić).

Potom su uslijedili pozdravni govori osmaša i uručivanje poklona koje su priredili za svoje učitelje i razrednike.

Prvo je Danijel Smojver u ime svih učenika VIII. a održao oproštajni govor, a Luka je Samaržija održao govor u ime učenika VIII. b razreda.

Uručili su slatke poklone svim učiteljima, stručnim suradnicima i djelatnicima škole, a posebno dirljiv bio je rastanak s razrednicima koji su ih vodili i savjetovali tijekom četiri godine.

Gledajući videouradak s fotografijama koji su pripremili učenici, može se reći da je ovaj dan imao sve što svaki pravi rastanak treba imati - smijeh, suze, pjesmu, ples i, naravno, čokoladu!

Dirljiv rastanak s razrednikom

Oproštaj učenika 8. b razreda od razrednika Dalibora Škorvage

Najbolji učenik generacije - Ivan Zeba

Učenici 8. a oprostili su se sa svojom razrednicom Ljubicom Perić Velika pobjeda učenika osmih razreda Broj 18

5

AKTIVNOSTI

Izvanučionička nastava

NASTAVA U PRIRODI Dana 4. listopada 2016. učenici su šestih razreda imali terensku nastavu iz Prirode (Listopadna šuma) i Hrvatskog jezika (Opis otvorenog prostora). Nastava je trajala četiri školska sata.

Opis otvorenog prostora

Učenici su sa svojim učiteljicama otišli u obližnji šumarak udaljen petnaestak minuta od škole. Tamo su, uz pomoć učiteljice Kristine Last, odradili prvi dio terenske nastave, a to je bio načiniti otisak lista kupine, kestena i divlje ruže u svoje bilježnice.

Uz to imali su zadatak i nacrtati plod svake te biljke.

Drugi dio nastave održali su na jednoj livadi gdje su dobili nastavni listić koji su morali popuniti. Nakon uputa koje im je dala učiteljica Monika Grozdanić, učenici su napisali

svoj plan opisa navodeći motive odabranog slijeda zapažanja, te stvarajući pjesničke slike i izražajna stilska sredstva. Listić im je pomogao u pisanju domaće zadaće: detaljan opis otvorenoga prostora.

Nakon izvršenih obaveza, učenici su dobili malo slobodnog vremena za šetnju i uživanje u prirodi.

Laura Perčinić, VI. b

Uz pomoć učiteljice učenici odrađuju zadatke

Terenska nastava u Park šumi Jankovac

ODRŽAN VI. KAMP RENDŽERA Našu su školu predstavljali učenici VIII.a razreda: Mihaela Veselin, Roberto Mandekić, Danijel Smojver i Ivan Zeba, a učitelj pratitelj bio je Josip Ševkušić, učitelj tehničke kulture.

Učenici su, kroz radionice i terenski obilazak, dobili priliku pobliže se upoznati sa zaštićenim prostorom, načinom na koji Park funkcionira te spoznati koji su poslovi i zadatci čuvara prirode. Sudionici kampa sudjelovali su u tri rendžerske ophodnje te prošli i obuku orijentacije u prostoru pomoću GPS uređaja, kompasa i karte.

Nakon „šetnjice” do vidikovca Nevoljaš, učenici su si sami pripremili ručak na logorskoj vatri. Najzanimljiviji dio bila je vožnja u kanuima po jankovačkim jezerima jer im je to bilo novo iskustvo. Također, učenici su spoznali jedinstvenost ovoga kraja te važnost njegove zaštite.

Dana 13. listopada 2016. u Parku prirode Papuk održan je VI. kamp papučkih rendžera na kojem su sudjelovali učenici osnovnih škola iz Velike, Orahovice i Čačinaca.

Roberto Mandekić, VIII. a

Zanimljiva vožnja kanuima

6

Broj 18

AKTIVNOSTI

Posjet osmih razreda Vukovaru

VUKOVAR – GRAD HEROJ Prvoga su dana učenici u vojarni poslušali predavanje na temu Domovinski rat i Bitka za Vukovar, te potom posjetili Gradski muzej Vukovar, Muzej vučedolske kulture i dvorac Eltz. Poslijepodnevne su sate proveli u razgledavanju grada i zajedničkom druženju, a navečer su se zabavili u disku.

Drugog dana učenici su posjetili „Mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica 1991.” gdje su ih podsjetili kako je najvažnije biti čovjek, a potom Groblje tenkova na Trpinjskoj cesti. Memorijalno groblje žrtava iz

Domovinskog rata, Masovna grobnica Ovčara i Kukuruzni put – put spasa svjedočili su o velikim patnjama i žrtvama nevinih ljudi, a učenici su saznali i zastrašujuće velike brojke nestalih osoba.

Kao završetak terenske nastave, održana je Škola mira s ciljem promicanja vrijednosti mira i tolerancije, te kviz znanja u kojem su našu školu predstavljali učenici Ivan Zeba i Anđela Marić osvojivši treće mjesto.

Martina Nikić, VIII. b

O samim dojmovima najbolje govore riječi Ivana Zebe, učenika VIII.a razreda, koji je po povratku napisao subjektivni doživljaj posjeta Vukovaru.

U sklopu projekta Ministarstva Pobjednici fotonatječaja branitelja, učenici su osmih razreda 11. i 12. listopada posjetili grad Vukovar. U pratnji učitelja Dalibora Škorvage i Suzane Marukić učenici su tijekom dvodnevnog posjeta učili o vrijednostima Domovinskog rata.

Vukovar – Grad Heroj Prije posjeta Vukovaru nisam znao puno o gradu. Znao sam gdje se nalazi, da je bio razvijen i da je bio jako važan za Hrvatsku za vrijeme Domovinskog rata.

Nisam baš razumio zašto je upravo Vukovar toliko važan. Na predavanjima sam shvatio da je Vukovar Hrvatskoj dao nešto što joj je jako trebalo u to vrijeme. U bitci su sudjelovali svi sposobni za borbu. Drago mi je bilo vidjeti na slikama mladiće od dvadeset godina, u trapericama, s bilo kakvim oružjem, ali nasmijane. Kada smo došli u bolnicu, bio sam prestravljen filmom o radu za vrijeme bitke. Iako nije bilo prozora, sobe su bile prepune, oni su i dalje radili. Trebalo bi svim doktorima i medicinskim sestrama odati priznanje jer nisu odustali, već su nastavili obavljati svoj posao.

Najviše su me pogodila stradanja na Ovčari.

Pitam se zašto bi netko ubio toliko ranjenih i bespomoćnih ljudi. I kako se to uopće moglo dogoditi, unatoč tome što su ispred bolnice bile kamere i međunarodna organizacija? Za tvornicu Borovo sam i ranije bio čuo, ali sam mislio da je u njoj prije rata radilo par stotina ljudi, ali kad su nam rekli da su radile dvadeset i tri tisuće radnika, shvatio sam koliko je zapravo Vukovar bio razvijen. Na kraju predavanja htio sam otići do vojnika koji je držao predavanje i reći mu: „Hvala!”

Hvala svim vojnicima, hvala vam što ste branili Vukovar, jer da nije bilo vas i da ste vi pobjegli iz Vukovara, Hrvatska danas ne bi bila Hrvatska.

Slika za uspomenu - ispred dvorca Eltz

Zdravstveni odgoj

PUBERTET – VRIJEME SAZRIJEVANJA I ODRASTANJA Dana 20. listopada 2016. u školi je održano predavanje o pubertetu. Predavanje su održali studenti Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Učenici V. a razreda naučili su o fizičkim i psihičkim promjenama koje su događaju u pubertetu i o tjelesnoj građi djevojčica i dječaka. Saznali su da djevojčice ulaze ranije u pubertet nego dječaci, ali zato dječaci u jednoj godini narastu više nego djevojčice.

Posebno su pojasnili promjene spolnih organa kod djevojčica, a posebno kod dječaka. Naglasili su učenicima kako je higijena najvažnija i da je se svi moraju pridržavati.

Što se tiče psihičkih promjena, studenti su im savjetovali neka se klone negativnih osoba jer će ih natjerati na štetne navike, kao što su pušenje cigareta i pijenje alkohola.

Po završetku predavanja, učenici su napisali na papiriće što im nije jasno o pubertetu.

Pitanja su bila anonimna, a studenti su javno odgovarali na njih. Na kraju su učenici ispunili anketu o tome kako im se svidjelo predavanje, a svi su zaključili da im je nakon predavanja pubertet jasniji.

Ana Zec, V. a

Učenici sa studentima Medicinskog fakulteta Broj 18

7

AKTIVNOSTI

VEČER MATEMATIKE Edukativne radionice Dana 1. prosinca 2016., s početkom u 18h, u našoj je školi održana Večer matematike. Cilj je ovih radionica da učenici kroz igru i druženje shvate kako matematike može biti zabavna.

Večer matematike projekt je Hrvatskog matematičkog društva koji se provodi diljem Republike Hrvatske u školama i vrtićima.

Sastoji se od zabavnih radionica u kojima sudjeluju učenici i njihovi roditelji.

Organizirana je u obliku sajma, a sudionici obilaze „matematičke stanice” i odabiru aktivnosti u kojima će sudjelovati. Nastavne listiće za radne centre za učenike od prvog do osmog razreda osnovne škole pripremilo

je Hrvatsko matematičko društvo.

Učenici nižih razreda imali su posebno organizirane radionice za svaki razred sa svojim učiteljicama, učenici petog i šestog imali su zajedničke radionice koje je vodila učiteljica Marija Miličević, a radionice za učenike sedmog i osmog razreda vodio je učitelj Leo Franić. Uz učitelje, bili su i asistenti koji su pomagali učenicima pri igrama. Svaka je grupa obišla barem četiri U zanimljivim radionicama sudjeluju i roditelji različite „matematičke stanice” i na taj način proveli sat i pol vremena uz smijeh i dobru zabavu rješavajući matematičke igre.

U našoj je školi u Večeri matematike sudjelovalo šezdesetak učenika od prvog do osmog razreda te tridesetak roditelja, a dojmovi su nakon svega bili pozitivni i svi su se uvjerili kako i matematika može biti zabavna ilaka.

Lara Čakalić, VI. a

Učiteljica Marija Miličević bila je zadovoljna odazivom

Valentinovo u našoj školi

LJUBAV NA FRANCUSKOM Zainteresirani su učenici petih razreda imali priliku uključiti se u projekt „Ljubav na francuskom” koji se provodio povodom Valentinova. Projekt se sastoji od dva dijela: od radionice francuskog jezika i fotonatječaja.

Radionica francuskog jezika

Dana 3. veljače održana je radionica francuskog jezika „Ljubav na francuskom” za učenike petih razreda, a vodila ju je učiteljica Ivana Škrabal. Radionica je održana kao uvod u istoimeni fotonatječaj koji je vodila knjižničarka Ana Marinić. U fotonatječaju su mogli sudjelovati samo oni učenici koji su prisustvovali radionici francuskoga jezika. Zadatak je fotonatječaja bio fotografirati sve što ih podsjeća na ljubav.

Na radionici francuskog jezika učenici su naučili jedanaest rečenica ljubavne tematike, te su potom naučene rečenice iskoristili prilikom prijavljivanja svojih fotografija na natječaj. Sve je prijavljene fotografije knjižničarka obradila u mrežnom alatu Automotivatoru i postavila na Facebook stranicu školske knjižnice. Svaka prijavljena i obrađena fotografija imala je napisanu jednu naučenu francusku rečenicu. Učenici su mogli prijaviti najviše tri fotografije.

Pobjednice fotonatječaja

Povjerenstvo je uoči Valentinova nagradilo tri učeničke fotografije sljedećih učenica: Sara Kaloper, učenica V.a, Lana Adžaga, učenica V.a i Karla Jelavić, učenica V. b razreda. Prema broju glasova na Facebook stranici, nagrađena je Ana Zec, učenica V. a koja je „skupila” 196 lajkova. Pobjednicama je fotonatječaja knjižničarka uručila prigodne nagrade.

Rahela Ivanković, VI. a

8

Broj 18

AKTIVNOSTI

Održane maškare u školi

TKO SE ISPOD ČEGA KRIJE? Dana 28. veljače 2017. u školskoj dvorani održane su maškare. Učenici su se razredno maskirali na zadanu temu, a tema je bila likovi iz bajki ili crtića.

Sudjelovali su učenici od prvog do šestog razreda. Učenici prvog razreda uz pomoć učiteljice Nevenke Brekalo oživjeli su likove iz bajke Snjeguljica i sedam patuljaka. Uvježbali su i kratki igrokaz koji je prikazao jedan dio radnje spomenute bajke. Rasplesani učenici drugog razreda glumili su Minionse, a u tome su im pomogle njihova učiteljica Kata Marić i asistentica u nastavi Valentina Dragun.

Učenici trećeg razreda uz pomoć učiteljice Štefice Raucher oživjeli su likove u kratkom igrokazu iz Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića.

Gusare iz crtića Jan i pirati iz Nigdjezemske utjelovili su učenici četvrtog razreda uz pomoć učiteljice Ivane Glavaš.

Učenici prvog i trećeg razreda Područnog odjela Radovanci, uz pomoć svoje učiteljice Ivanke Jakovljević, odglumili su igrokaz u

kojem su vjerno prikazali radnju crtića Maša i medvjed.

Učenici V. a razreda glumili su trolove i izveli su zanimljiv ples, a njih je uvježbala razrednica Zrinka Šantak.

Kreativan nastup imali su i učenici V. b razreda koji su kratkim igrokazom oživjeli neobičan život Štrumfova.

Posljednji je nastupio jedan dio učenika VI.b razreda koji su se predstavili kao Mickey Mouse.

Prema procjeni povjerenstva karnevalske zadatke najuspješnije su odradili učenici drugog razreda te učenici V. b razreda, a nagrada im je bila jedan školski dan bez nošenja torbi i knjiga.

Veselo je bilo i u PO Radovanci

Najkreativnije maske

Tereza Kapl, VIII. b

Učenici V. b jedan dan nisu morali nositi torbe

Građanski odgoj i obrazovanje

KOLIKO POZNAJEŠ HRVATSKI SABOR? Dana 3. ožujka 2017. održano je online kviz natjecanje učenika osnovnih škola pod nazivom „Koliko poznaješ Hrvatski sabor?” na kojem su po prvi put sudjelovali naši učenici.

Naši predstavnici u kvizu o poznavanju Hrvatskog sabora

Online kviz „Koliko poznaješ Hrvatski sabor?” organizirala je Služba za građane Hrvatskoga sabora u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Kviz pitanja proizašla su iz nastavnog Plana i programa povijesti za 6., 7. i 8. razred uključujući odgojnoobrazovne ishode Programa međupredmetnih i interdisciplinarnih sadržaja Građanskog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole.

Kviz se automatski otvorio u 13 sati, a zatvorio u 13.30 po isteku roka za

rješavanje. Test rješava troje učenika, i to po jedan učenik iz šestog, jedan iz sedmog i jedan iz osmog razreda, svaki na zasebnome računalu. Uz točnost odgovora, vrjednuje se i brzina rješavanja testa.

Našu su školu po prvi put u ovom kvizu predstavljali sljedeći učenici: Laura Perčinić – 6. razred, Marin Adžaga – 7. razred i Anđela Marić – 8. razred, a u ukupnome poretku zauzeli su 44. mjesto. Za natjecanje ih je pripremala učiteljica Suzana Marukić.

Broj 18

9

AKTIVNOSTI

Terenska nastava 5-ih i 6-ih razreda

OBIČNO – NEOBIČAN DAN Učenici su petih i šestih razreda 15. ožujka 2017. imali terensku nastavu u Požegi. Toga su dana nastavu Povijesti i Hrvatskoga jezika održali u Gradskom muzeju Požega, Gradskom kazalištu Požega i Gradskoj knjižnici i čitaonici Požega.

Posjet Gradskom muzeju Požega

U pratnji svojih učiteljica, Josipe Galić, Monike Grozdanić, Suzane Marukić i Ramone Romić, učenici su vlakom krenuli u Požegu. Po dolasku, zbog velikog broja, morali su se razdvojiti, stoga su učenici šestih razreda prvo posjetili Gradski muzej Požega, a učenici petih razreda Gradsku knjižnicu i čitaonicu Požega.

U Gradskom muzeju Požega bila je postavljena izložba „U dobru i zlu”. Tu su učenici imali priliku vidjeti vjenčanu odjeću i vjenčane predmete od 1865. godine, te saznati mnogo o ondašnjem načinu života i običajima.

Poslije toga, svi su se učenici ponovo okupili u dvorištu Gradskog kazališta te se na travi malo odmorili i okrijepili hranom i pićem. U 11 sati počela je predstava „Moja obitelj i jedan jež” koja govori o tome kako su Anja, Sanja i Vanja postali obitelj.

Riječ je o tome da je obitelj usvojila djevojčicu koja je potpuno prihvatila svoje nove roditelje onda kada je tata Vanja spasio ježa – igračku koju joj je njena prava mama dala.

Predstava na duhovit način govori o prihvaćanju različitog i drugačijeg, te o obično – neobičnoj obitelji koja se voli, podržava i koja se zajednički nosi sa svim životnim izazovima.

10

Broj 18

Kratki, ali slatki odmor

Kazališna predstava je nasmijala učenike

Mnogi su učenici poslije komentirali kako im se predstava j a ko svi d j e l a i d a i m j e najzanimljiviji lik bio upravo lik tate Vanje.

Poslije ove poučne predstave, učenici su se opet morali razdijeliti, no ovaj put su učenici šestih razreda posjetili Gradsku knjižnicu i čitaonicu, a učenici petih Gradski muzej. U Gradskoj knjižnici i čitaonici prvo su posjetili Dječji odjel, potom Odjel za odrasle, Glazbeni odjel te čitaonicu gdje su im knjižničarke govorile o zavičajnoj zbirci „Possegana”, zbirci koja obuhvaća preko 1600 knjiga vezanih uz Požegu. Tu su učenici imali priliku vidjeti prvo izdanje Požeškog đaka, romana Miroslava Kraljevića, te djela mnogih pisaca našega kraja: Antuna Kanižlića, Julija Kempfa, Matka Peića, Franje Cirakija, Zlate Kolarić – Kišur, Dragutina Lermana i mnogih drugih.

Posebno je mjesto zauzela i najmlađa spisateljica - autorica slikovnica Maja Gjajić.

Dan je bio lijep i sunčan pa je šetnja gradom svima godila, a nastava je na ovako neobičan način svima bila zanimljivija.

Marina Damljanović, VI.b

Učenici upoznali zavičajnu zbirku Possegana

AKTIVNOSTI

Terenska nastava učenika sedmih razreda

KUĆA U PRIRODI ZLATNA GREDA Učenici su sedmih razreda 1. i 2. lipnja 2017. godine bili na dvodnevnoj terenskoj nastavi u Eko centru Zlatna Greda gdje je održana terenska nastava iz Biologije i Tjelesne i zdravstvene kulture.

Budući da je ova dvodnevna terenska nastava po prvi put uvrštena u naš školski kurikulum na inicijativu učiteljica Ivane Hofman i Kristine Last, odlučili smo više saznati o samom programu i ciljevima nastave kako bismo zaintrigirali i mlađe generacije . Razgovarajući s učiteljicom Kristinom Last, dobili smo uvid u ono što im je pružila terenska nastava, kao i dojmove učenika.

Predavanje o važnosti dviju rijeka

Riječni (ne) mir

Rolling on the river...

Istraživačka i adrenalinska zabava

Mjesto Zlatna Greda (lišeno stresa, žurbe i buke) podsjeća da mirnija i manje užurbana vremena zaista postoje. Eko centar i Kuća u prirodi smještena je uz stoljetne dunavske šume Kopačkog rita i zbog toga je idealno mjesto za učenje o biološkoj raznolikosti, ekologiji i održivom razvoju. Obiluje raznovrsnim sadržajima za odmor i zabavu u prirodi, ali afirmira kulturnu i prirodnu baštinu istoka Hrvatske.

Prvog dana, nakon dolaska u Eko centar i smještaja po sobama u hostel, učenici su imali predavanje i radionicu „Naše rijeke”. Saznali su o važnosti Dunava i Drave te o utjecaju tih rijeka na područje Kopačkog rita; o važnosti plavljenja rijeka, kao i o utjecaju čovjeka na ta područja. Po završetku predavanja uslijedilo je popunjavanje radnog listića kako bi učenici ponovili i provjerili naučeno.

Kišno je vrijeme omelo realizaciju planirane šetnje poučnom stazom i radionice, stoga su učenici iskoristili slobodno vrijeme za međusobno druženje te obilazak i istraživanje Eko centra. Noć je sa sobom donijela nove probleme – komarci su tu večer imali pravu gozbu, a naši su učenici ujutro bili vrlo iscrpljeni i pospani.

Drugog dana vrijeme je išlo na ruku mladim istraživačima, stoga su uz pratnju vodiča istražili poplavne šume prolazeći poučnom stazom Blago močvare. Staza ih je dovela do mirnog kanala Podunavlja, na kanal po imenu Čarna. Učenici su upoznali mnogobrojne stanovnike dunavskih šuma (jelene, divlje svinje, lisice) i bogatu biljnu populaciju poplavnog i močvarnog područja.

Uslijedila je Mala škola veslanja. Vodiči su u vodu porinuli kanue, učenici su dobili zaštitne prsluke i vesla te je škola mogla početi. Svi koji su željeli, mogli su se okušati u veslanju. Pokazalo se da veslanje i nije baš tako lako kao što izgleda.

Pokraj hostela smješten je adrenalinski park. Vodiči su učenicima pokazali i pojasnili kako se sigurnosna oprema koristi. Najhrabriji su se okušali i u ovim vještinama. Hodanje po letvicama, sajlama, klimavim ljestvama, ljuljanje na užetu poput Tarzana, i sve to tri metra iznad tla, zaista ubrza otkucaje srca. Nekima je toliko adrenalin udario u glavu da su i nekoliko puta prošli adrenalinsku stazu, a oni manje hrabri su ih promatrali s tla.

Odmorniji su učenici poslije ručka zaigrali nogomet ili odbojku, a ostali su potražili hlad kako bi malo odspavali do dolaska autobusa i povratka kućama.

Razgledavanje ratnog oružja

Tko je jači, taj i kači Broj 18

11

TEMA BROJA - NASILJE

Nasilničko ponašanje među djecom i mladima

NASILJE

SVJETSKI PROBLEM Nasilje je tema koja je često popraćena u medijima, a i u školama se često obrađuje na različite načine, stoga je posve normalno da se o nasilju već puno toga zna. No, ono što zabrinjava jesu podaci koji pokazuju neprestani rastući trend nasilničkog ponašanja među djecom i mladima.

Ovo je tema o kojoj se treba što više govoriti, a u ovom ćemo broju pokušati prikazati samo djelić onoga što naši učenici proživljavaju (anketno istraživanje). Ako nekoga potaknemo na promjenu obrasca ponašanja ili, pak, nekoga ohrabrimo da potraži pomoć – naš će zadatak biti uspješan.

Što je nasilje Nasilje među djecom i mladima definira se kao ponašanje između dvoje ili više mladih ljudi s ciljem kontrole, moći i zastrašivanja, u obliku emocionalnog, verbalnog, seksualnog, cyberbullying nasilja ili kombinacija navedenog (izvor: mrežna stranica Ministarstva unutarnjih poslova).

O nasilju govorimo kada netko nekog namjerno povrijedi i učini da se osjeća loše. Znači, nasilje je kada netko povrijedi nečije tijelo ili osjećaje. Ako se neki oblik nasilja često ponavlja istoj osobi, onda kažemo da je to zlostavljanje. Zlostavljači su najčešće djeca koja su i sama na neki način zlostavljana. Osim zlostavljača i žrtve, zlostavljanje uključuje i publiku koja vrlo često na samo zlostavljanje reagira smijehom i pažnjom te na taj način podupire nasilnika i ohrabruje nasilničko ponašanje.

12

Broj 18

Nasilničko se ponašanje uči doživljavanjem

Vrste nasilja Postoje različite vrste nasilja koje ostavljaju duboke posljedice na one koji trpe takve oblike neprimjerenog ponašanja, ali i na one koji se tako ponašaju. Djeca koja su izložena nekim od ovih oblika nasilničkog ponašanja često su fizički povrijeđena, plašljiva su, ne ide im se u školu, slabije uče, tužna su i nisu raspoložena za druženje s drugom djecom, a ponekad i ona postaju nasilna.

Fizičko je nasilje kada netko povređuje tijelo druge osobe (udaranje, guranje, nanošenje boli, uzimanje osobnih stvari, čupanje…). Verbalno je nasilje kada netko koristi riječi da bi povrijedio nečije osjećaje (vrijeđanje, ismijavanje, omalovažavanje, ruganje i ismijavanje, nazivanje pogrdnim imenima, ucjenjivanje…). Treća podvrsta uključuje izolaciju ili socijalno-emocionalno nasilje, odnosno ogovaranje, ignoriranje, uvredljive grimase i kretnje, namjerno isključivanje i nepozivanje u društvo, kao i pritisak na druge da se međusobno ne druže.

TEMA BROJA - NASILJE

DANAŠNJICE Školsko nasilje U školi ili vršnjačkoj grupi oblici nasilničkog ponašanja su izrazito zastupljeni. Kaže se da je vršnjačko nasilje dio odrastanja, no statistike pokazuju da je svako četvrto dijete žrtva neke vrste nasilja u školi, bilo verbalnog ili fizičkog, i to svaki dan.

U svijetu su provedena mnoga istraživanja o raširenosti školskog nasilja te dobiveni rezultati pokazuju sljedeće zabrinjavajuće podatke (izvor: www.poliklinika-djeca.hr ):

Statistike pokazuju da je svako četvrto dijete žrtva neke vrste nasilja u školi, bilo verbalnog ili fizičkog, i to svaki dan.

Ipak, neka su djeca svakodnevno izložena raznim oblicima nasilničkog ponašanja, i to ne svojom krivnjom, već samo zato što se po nečemu razlikuju od drugih. Tako su to, u školi ili vršnjačkoj grupi, djeca koja su veoma visoka ili niska, nose naočale, bucmasta su ili mršava, pripadaju drugoj nacionalnosti ili vjeroispovijesti, oblače se skromno ili neobično, imaju loše ocjene ili su super odlikaši, siromašna su ili bolesna… Česta školska slika Antonia Lovrić i Antonija Stambulić, VIII. b Broj 18

13

TEMA BROJA - NASILJE

Anketa učenika predmetne nastave VERBALNO NASILJE VLADA ŠKOLOM Nakon što smo bili zabrinuti uvodnim podacima o nasilju među djecom i činjenicama o nasilničkom ponašanju u školama, odlučili smo provesti anketu među učenicima predmetne nastave kako bismo dobili što bolji uvid u stanje koje vlada našom školom.

Anketa je anonimno provedena na satima razredne zajednice, a sudjelovali su učenici od petog do osmog razreda. Anketiran je 151 učenik; od toga je 84 učenika petih i šestih razreda, a 67 učenika sedmih i osmih razreda.

Pozitivno je to što se većina učenika osjeća dobro u školi (62,91%).

Međusobno ponašanje svojih vršnjaka ponajviše su ocijenili ocjenom 3 (36,42%), a da se dobro ponašaju njihovi vršnjaci smatra tek 7,28 % učenika.

Kada nekoga omalovažavamo, ismijavamo i izrugujemo, nasiljem smatra 43,70% učenika, a da u našoj školi ima više verbalnog nasilja, misli veći broj učenika (82,12%). Učenici sedmih i osmih razreda većinski su izabrali verbalno nasilje kao zastupljeniji oblik u našoj školi, dok među učenicima nižih razreda vlada i fizičko nasilje.

Učenici nisu potvrdili tezu da djevojčice više verbalno zlostavljaju druge jer je čak 53,64% učenika odbacilo tu tvrdnju. No, da su dječaci skloniji fizičkom nasilju potvrdio je velik postotak ispitanih učenika (74,83%). Ono što je, možda, ohrabrujući podatak jest postotak onih učenika koji tvrde da nikada nisu bili omalovažavani u školi, bilo od prijatelja ili učitelja, a to je 51% ispitanika; dok se 49% učenika barem jedno osjetilo omalovažavano.

Velik postotak učenika ima osjećaj da ga drugi ogovaraju, čak 76,82% učenika misli da su često tema ogovaranja svojih kolega. Treba naglasiti da se većina ispitanih učenika izjasnila da nikada nisu bili žrtva fizičkog nasilja (čak 78,15% učenika), a 67,56% učenika tvrdi da nikada nisu bili sudionici

14

Broj 18

nekog oblika nasilničkog ponašanja jer to izbjegavaju i trude se to ne činiti.

No, na pitanje je li netko od njihovih vršnjaka ili prijatelja ikada bio zlostavljan, potvrdno je odgovorilo 54,30% učenika. Da treba odmah reagirati na bilo kakav oblik nasilja smatra jako velik postotak učenika, čak 92,72% učenika što nam kazuje da naši učenici jako dobro razlikuju primjerene i neprimjerene oblike ponašanja., U slučaju da su žrtva nasilja, 43,71% učenika bi potražilo pomoć odrasle osobe.

Da nisu pasivni promatrači nasilničkog ponašanja izjasnilo se 77,48% učenika jer uvijek prekinu takve oblike ponašanja ako ih vide, a 12,58% učenika izjasnilo se da ne žele sprječavati nasilničko ponašanje jer se boje da će ih ostali ismijati. Neki su učenici odgovorili (7,29%) da se ne upliću jer im ne smeta takvo ponašanje sve dok njih nitko ne dira.

Da bi kazne za nasilje u našoj školi mogle biti i strože misli 38,40% učenika, a izjavu da učitelji ne poduzimaju ništa kad čuju za nasilje u školi neistinitom je potvrdilo 72,18% učenika.

Kao najčešći uzrok nasilničkom ponašanju među vršnjacima učenici su odabrali želju za dokazivanjem (56,29%). Također, jako velik postotak učenika (42,38%) smatra da se najviše zlostavljanja i nasilničkog ponašanja među djecom događa upravo u školi, a 35,76% učenika misli da su djeca najčešće zlostavljana u svoje slobodno vrijeme (na igralištu, za vrijeme izvanškolskih aktivnosti).

VERBALNO FIZIČKO

TEMA BROJA - NASILJE

Razgovor s Anamarijom Vuić, programskom koordinatoricom Hrabrog telefona

NAMA SU SVI PROBLEMI DJECE VAŽNI, BILI ONI MALI ILI VELIKI Analizirajući rezultate ankete, uvidjeli smo da je nekim našim učenicima ponekad bila potrebna pomoć, makar u vidu otvorenog i iskrenog razgovora. Hrabri telefon učinio nam se kao idealan savjet i vrlo dostupna pomoć ako ikada našim čitateljima, bilo velikim ili malim, bude potreban ovakav tip pomoći. Dovoljno je samo nazvati i otvoreno pričati o problemu koji nas muči. Zapamtite – problem je manji kad se podijeli!

Zašto Hrabri telefon?

Hrabri je telefon neprofitna nevladina organizacija s ciljem prevencije zlostavljanja, zanemarivanja i neprihvatljivog ponašanja djece i mladeži, te pružanja direktne pomoći i podrške zlostavljanoj i zanemarenoj djeci i njihovim obiteljima.

Hrabri telefon za djecu (broj 116 111) je sigurno i povjerljivo mjesto kojem se mogu obratiti svi kako bi porazgovarali sa stručnom osobom i potražili savjet kako postupiti ili se postaviti u određenoj situaciji. Osim putem telefona, može se javiti i putem chata (svakim radnim danom od 17 do 20 sati) ili putem emaila.

Savjetodavna linija namijenjena je svoj djeci, bez obzira na problem koji imaju – to mogu biti ljubavni problemi, poteškoće u učenju ili situacije u kojima ih netko iz okoline zlostavlja ili zanemaruje. Osim toga, linija je povjerljiva što znači da sve što se kaže, ostaje između djeteta i Hrabrog telefona, a informacija da je broj nazivan neće se pokazati na ispisu poziva tako je razgovor sa savjetovateljem Hrabrog telefona još više povjerljiv. Linija je i anonimna, što znači da pozivatelj ne mora reći svoje ime, prezime, iz kojeg grada zove ili bilo koje druge podatke, tako da se mogu osjećati sigurno u razgovoru.

Hrabri telefon za mame i tate (broj telefona je 0800 0800) je sigurno i povjerljivo mjesto u kojemu se roditelj i druga odrasla osoba zabrinuta za dobrobit djeteta može obratiti kako bi porazgovarala sa stručnom osobom ili potražila savjet kako postupiti ili se postaviti u određenoj situaciji vezanoj uz dijete. Roditelj slobodno može razgovarati o svim nedoumicama vezanim uz pozitivan psihosocijalni razvoj djeteta.

Mišljenje stručnjaka Na sastanku novinarske skupine zaključili smo kako nam je potrebna stručna osoba koja bi nam prokomentirala dobivene rezultate ankete i osvrnula se kritički na njih. Kada je u svibnju na RTL-u bio prilog o proslavi dvadesetog rođendana Hrabrog telefona na zagrebačkom Bundeku, novinarska se skupina odlučila javiti psihologinji i koordinatorici Savjetodavnih linija Hrabrog telefona, koja je i tom prilikom davala intervju, te ju zamoliti za suradnju.

Elektroničkom poštom kontaktirali smo gospođu Anamariju Vuić te ju zamolili za stručan komentar rezultata naše ankete.

U zadnje se vrijeme često po medijima govori o nasilju među djecom kao o velikom problemu današnjeg društva. Za početak, recite nam je li stanje u Republici Hrvatskoj uistinu tako zabrinjavajuće kako se u prvi mah čini?

Kada govorimo o nasilju među djecom kod nas u Hrvatskoj, pokazuje se da ga otprilike svako treće dijete doživljava ili čini. To svakako jesu zabrinjavajući podaci, no ono što još više zabrinjava je što u velikom broju naših škola ne postoje programi koji bi spriječili ovaj oblik nasilja.

Anamaria Vuić, programska koordinarorica Hrabrog telefona

Tako se škole često moraju osloniti na vrlo motivirane nastavnike ili stručne suradnike, a iz iskustva znamo da postoje razni programi koji su vrlo učinkoviti u smanjenju nasilja među djecom. Drugi velik problem je što određene oblike nasilja djeca ili odrasli ponekad uopće ne prepoznaju, npr. izbacivanje iz društva ili otvaranje različitih grupa na društvenim mrežama.

Uloga Hrabrog telefona Hrabri je telefon u svibnju slavio 20-ti rođendan. Možete li nam objasniti značaj Hrabrog telefona? Koja je, zapravo, njegova uloga?

Broj 18

15

TEMA BROJA - NASILJE Jako smo ponosni što Hrabri telefon postoji već 20 godina. Kada je telefon otvoren 1997. godine, to je bila linija za zlostavljanu i zanemarenu djecu. Danas je Hrabri telefon linija za svu djecu koja imaju bilo kakav problem te za roditelje.

Osim toga, Hrabri telefon nije samo telefon – provodimo i različite programe za djecu i roditelje kao što su radionice, pomoć pri učenju, savjetovanje putem chata… Ono što povezuje sve naše aktivnosti je aktivna uloga u zaštiti dječjih prava i omogućavanje djeci da se njihov glas čuje.

Anketa, koju smo proveli ove školske godine među našim učenicima, otkrila nam je kako u našoj školi ima više verbalnog (82,12%) nego fizičkog nasilja (17,88%), te da se 49% učenika barem jednom osjetilo omalovažavano u školi (bilo od prijatelja ili učitelja).

Moje pitanje glasi – kada trebamo nazvati Hrabri telefon?

Sve su ovo situacije u kojima savjetovatelji Hrabrog telefona djeci mogu pružiti podršku i dati savjet. Hrabri telefon djeca najčešće zovu kada imaju probleme u obitelji ili s prijateljima, ako ne znaju kako se postaviti u različitim situacijama u školi, kada su usamljena ili tužna.

Ponekad nas zovu i kada im je dosadno pa tada zajedno pokušavamo osmisliti što bi mogli raditi. Nama su svi problemi djece važni, bili oni mali ili veliki i važno nam je o njima razgovarati.

Na mrežnim stranicama Hrabrog telefona piše da je problem manji kad se podijeli. Zašto je vrlo bitno da djeca od najranije dobi steknu naviku otvoreno razgovarati o problemu koji imaju?

Djeca se često srame razgovarati o svojim problemima i tada znaju držati u sebi sve što ih muči. Kada ne dijelimo s drugima ono što nas muči, taj problem može izlaziti van na načine koji za nas nisu dobri – može nas boljeti glava ili se možemo razboljeti, možemo se početi povlačiti u sebe ili s druge strane probleme izražavati kroz agresiju.

Podijeliti svoj problem s nekim zaista nije lako, no donosi olakšanje i mogućnost da se situacija riješi i postane bolja.

I za velike i malene Hrabri telefon, osim za djecu, ima od 2013. savjetovanje i za mame i tate. Što Vi savjetujete, kada bi se roditelji trebali javiti?

Još od samih početaka Hrabri telefon su u velikom broju zvali roditelji, bake, djedovi, stručnjaci iz škole i vrtića… Svi oni bili su iz nekog razloga zabrinuti za djecu u svojoj okolini. Roditelji nas često zovu kada trebaju savjet vezano uz odnos s djetetom, kada ne znaju kako dalje postupiti u odgoju, kada se razvode ili kada oni ili njihovo dijete doživljavaju neki oblik nasilja. Sve situacije u kojima roditelji žele pomoći djetetu pa tako i postati bolji roditelji su one u kojima im je Hrabri telefon dostupan za savjet i podršku.

16

Broj 18

Kada govorimo o nasilju među djecom kod nas u Hrvatskoj, pokazuje se da ga otprilike svako treće dijete doživljava ili čini. To svakako jesu zabrinjavajući podaci, no ono što još više zabrinjava je što u velikom broju naših škola ne postoje programi koji bi spriječili ovaj oblik nasilja.

Hrabri telefon ima i posebnog savjetovatelja – Hrabrišu. Objasnite nam, tko je Hrabriša?

Hrabriša je naš prijatelj koji najbolje razumije probleme s kojima se djeca suočavaju, a o kojima im je teško pričati preko telefona. On zna da ponekad može biti teško povjeriti se i ima razumijevanja i strpljenja. Hrabriša je posebno informiran o dječjim pravima i važno mu je da svako dijete dobije pomoć kada mu je potrebna.

Također puno zna o nasilju i sigurnosti na internetu pa mu se djeca mogu obratiti i s različitim pitanjima kada žele nešto naučiti. S Hrabrišom se može razgovarati putem e-mail adrese: hrabrisa@hrabritelefon.hr.

Iz raznih istraživanja znamo da stav nastavnika znatno može utjecati na smanjenje nasilja u školama – kada nastavnici ne odobravaju nasilje i reagiraju na sve njegove oblike, nasilja ima manje. Pozitivan stav nastavnika prema učenicima koji ne uključuje prijetnje ili ismijavanje također smanjuje postotak nasilja.

Osvrt na rezultate ankete U anketi je čak 92,72% učenika odgovorilo kako smatra da je potrebno odmah reagirati na bilo koji oblik nasilja. Što im Vi savjetuje? Što je najbolje učiniti u takvim situacijama?

Jako mi je drago čuti što učenici vaše škole u tako velikom broju smatraju da je potrebno odmah reagirati na bilo koji oblik nasilja, to je vrlo pohvalno :) U radu s djecom najčešće čujem da bi rado reagirali, ali da bi o tome radije razgovarali s vršnjacima te su rijetko bili spremni obavijestiti odraslu osobu. Vršnjaci su važan izvor podrške i sigurnosti, no oni nažalost ne mogu spriječiti da se nasilje zaustavi – to mogu samo odrasli. Zato je u situacijama bilo kakvog nasilja važno razgovarati s odraslom osobom od povjerenja.

Djeca se često srame razgovarati o svojim problemima i tada znaju držati u sebi sve što ih muči.

Kada ne dijelimo s drugima ono što nas muči, taj problem može izlaziti van na načine koji za nas nisu dobri.

Što se tiče uzroka pojave nasilja među djecom, većina učenika (56,29%) smatra da razlog leži u tome što se nasilnici žele dokazati i prave se važni.

Slažete li se s time?

Voljela bih kada bi postojao samo jedan ili dva razloga zbog kojeg se djeca ponašaju nasilno jer bi nam tada posao u smanjenju nasilja bio puno lakši. Kako bismo bolje razumjeli situaciju, važno je uzeti u obzir sve što može potaknuti djecu da se ponašaju nasilno, a to uključuje i obitelj i školu. U našem istraživanju koje smo radili s Poliklinikom za zaštitu djece i mladih grada Zagreba se pokazalo da 8% djece koja čini nasilje ga i doživljava. Ako se usmjerimo samo na jedan ili dva razloga zbog kojih djeca možda čine nasilje, može se dogoditi da im propustimo pomoći.

Prema anketi, nasilno se ponašanje među djecom najviše događa upravo u školi (42,38%). Što bi Škola trebala učiniti kako bi smanjila taj postotak?

Iz raznih istraživanja znamo da stav nastavnika znatno može utjecati na smanjenje nasilja u školama – kada nastavnici ne odobravaju nasilje i reagiraju na sve njegove oblike, nasilja ima manje. Pozitivan stav nastavnika prema učenicima koji ne uključuje prijetnje ili ismijavanje također smanjuje postotak nasilja. Različiti preventivni programi u školama su se isto tako pokazali korisnima jer učenici kroz njih uče prepoznati nasilje i reagirati na njega.

Za kraj, imate li kakvu poruku za naše učenike i, naravno, njihove roditelje?

U svom radu često komuniciram s medijima, a pitanja koja ste mi postavili za ovaj list mogu zaista biti ogledni primjer profesionalnim novinarima kako se članak o osjetljivoj temi može napisati.

Zaslužujete sve pohvale! A svim učenicima i roditeljima želim reći da je Hrabri telefon uvijek tu za vas, za podršku i savjet u bilo kojoj situaciji.

Antonia Lovrić, VIII. b

TEMA BROJA - NASILJE

Verbalno nasilje

OGOVARANJE I RUGANJE – BEZAZLENA ZEZANCIJA ILI NASILJE? Verbalno je nasilje kada netko koristi riječi da bi povrijedio nečije osjećaje (vrijeđanje, ismijavanje, omalovažavanje, ruganje i ismijavanje, nazivanje pogrdnim imenima, ucjenjivanje…).

Velik broj učenika smatra da u našoj školi ima više verbalnog nego fizičkog nasilja (čak 82,12%), a mnogi učenici smatraju da su često tema ogovaranja svojih kolega (76,82%). Verbalno se nasilje često smatra blažom vrstom nasilničkog ponašanja, ali posljedice koje ono ostavlja na žrtvu, duboke su i ozbiljne.

Nitko ne voli da ga se ogovara

Ogovaranje Svi govorimo o drugima, zar ne?

Jednostavno volimo prokomentirati nešto o nekome s nekim drugim, naročito onda kada taj netko nije prisutan.

To je jednostavno tako – bezazleno tračanje ili ogovaranje je dio života, no htjeli mi to priznati ili ne, i ono ostavlja posljedice na osobu koju tračamo ili ogovaramo.

Kad god se osobine ili negativne stvari raspravljaju iza nečijih leđa, to je ogovaranje. Nije važno je li glasina točna ili netočna o nekoj novoj

djevojci u školi, jesi li osobno pokrenuo / -la neku glasinu ili ju samo nastavljaš, ona putuje s tobom – dakle, ti ogovaraš!

Kada se uzbudljiv razgovor pretvara u opasan trač? Granica je tanka i ne može se točno odrediti, ali izuzetno bitna. Kako biste procijenili svoje „tračerske" osobine, razmislite iskreno o sljedećim tvrdnjama: (izvor: Rondina, Catherine: Ogovaranje: učini nešto prije nego glasina krene)

Jeste li izbrojili mnogo točnih tvrdnji? Ako jeste, možda je vrijeme da usporite sa širenjem ili proizvodnjom glasina. Ni vi ne biste voljeli biti ona treća osoba – ona osoba koju se ogovara.

Broj 18

17

TEMA BROJA - NASILJE

Ruganje Ruganje je vrlo česta pojava u društvu, i to ne samo među djecom. Vjerojatno i nema djeteta kojem se barem jednom neko dijete nije narugalo. Mnogi će pomisliti kako je ruganje samo dobra zezancija i ništa više, no često potpuno bezazleni nadimak ili primjedba drugom učeniku može izazvati bol.

Djeca i mladi često se rugaju mlađima od sebe, ali i svojoj generaciji. Dobacujemo ružne komentare ne razmišljajući kako će to utjecati na osobu kojoj se rugamo jer to radimo ne shvaćajući koliko to zapravo boli.

Najčešće se rugamo onima koji drugačije izgledaju, ali i onima koji jednostavno nisu poput nas (onima koji su dobri đaci, koji ne izlaze navečer van, koji slušaju drugačiju glazbu…).

No, pitanje je zašto se rugamo.

Vjerojatno je ruganje svima zabavno smijemo se drugima, dobacujemo ružne komentare ili im dajemo pogrdne nadimke (etikete). No, je li i osobi kojoj se rugamo zabavno? Vjerojatno nije.

Kad osoba zatraži da se ruganje zaustavi, treba ju poslušati. Žrtve ruganja često pate i osjećaju posljedice, a samopouzdanje im pada. Svi možemo pogriješiti, ali ukoliko smo nekoga povrijedili, trebamo se ispričati i prestati s takvim ponašanjem. Ako to ne uradimo, tada naše ponašanje prelazi u nasilje.

Svi se rugamo ne razmišljajući previše o svojim postupcima. No, sljedeći put kada se budete rugali, pomislite na trenutak kako bi vama bilo da ste na mjestu žrtve. Bi li vam bilo ugodno i zabavno? Sigurno ne.

Etikete koje lako dijelimo drugima

18

Broj 18

Ukoliko smo nekoga povrijedili, trebamo se ispričati i prestati s takvim ponašanjem.

TEMA BROJA - NASILJE

Strip o nasilju na školskom dvorištu

Izradila: Marta Kelečić, VI. b

Program prevencije vršnjačkog nasilja

RUŽIČASTE MAJICE – PODRŠKA ŽRTVAMA VRŠNJAČKOG NASILJA Učenici su četvrtog razreda sa svojom učiteljicom Ivanom Glavaš obilježili Dan ružičastih majica raznim aktivnostima u svrhu prevencije vršnjačkom nasilja. Cilj je bio učenike podučiti životnim vještinama kao što su emocionalnost i suosjećanje, tolerancija i prijateljstvo.

Dan ružičastih majica obilježava se zadnje srijede

u mjesecu veljači, a ideja je nastala u znak protesta zbog incidenta koji se dogodio u jednoj školi.

Inicijativom školskih kolega je na inteligentan način riješeno sustavno zlostavljanje jednog dječaka. Ružičaste majice, koje su solidarno s dječakom nosili njegovi školski prijatelji, postale su prepoznatljiv simbol te inicijative.

Učenici četvrtog razreda jasno prenijeli poruku

Broj 18

19

INTERVJU

Književni susret u školskoj knjižnici

DJECU SE NE MOŽE PREVARITI - DJECA ČITAJU SRCEM U školskoj knjižnici je 25. svibnja 2017. održan književni susret s poznatim književnikom Želimirom Hercigonjom, autorom lektirnog djela „Tajni leksikon”.

Susret je organiziran za učenike petih razreda budući da je spomenuto djelo na popisu lektire za šesti razred, stoga je ovo bila odlična prilika da se učenici pobliže upoznaju s književnikom.

Književnik je učenicima predstavio „Tajni leksikon 2”, nastavak spomenutog prvijenca koji prati dogodovštine djevojčice Anamarije i njenih prijatelja.

Svojim je spontanim pristupom privukao pažnju učenika te je susret protekao u veselom i šaljivom ozračju, a posebno su im zanimljivi bili telefonski razgovori s

književnicama Sanjom Pilić i Silvijom Šestom. U svom je susretu književnik pokušao što više približiti knjigu učenicima, te im prenijeti svoje dvije ljubavi – književnost i povijest.

Kako su se tijekom susreta svi lijepo zabavili, odlučile smo književnika zamoliti za intervju kako bismo ga što bolje upoznale i približile čitateljima, na što je on rado pristao.

Tko je, zapravo, Želimir Hercigonja; što voli i što ne voli; čime se bavi i čemu se divi, otkrio nam je sam u iskrenom razgovoru.

Književni rad Za početak, recite nam jeste li zadovoljni književnim susretom u našoj školi?

Jesam, naravno. Kad djeca dobro reagiraju, uvijek sam zadovoljan književnim susretom.

Znamo da ste diplomirani pravnik.

Kako ste uspjeli spojiti ta dva naizgled nespojiva zanimanja – suhoparno pravo i maštovit stvaralački rad?

Naša temeljna naobrazba je posao kojim se bavimo cijeli život, kojim moramo pokriti našu egzistenciju, znači moramo zaraditi novce za život, za plaćanje režija, za hranu i tako dalje. Ali to nema veze s ovim umjetničkim dijelom jer od nečega se mora živjeti. Ja baš ne obožavam tu svoju struku koju, nažalost, radim već dvadeset i četiri godine, ali pobogu, nešto moraš raditi – moraš biti ili grobar, ili mesar ili mljekar.

Eto, ja sam izabrao da budem pravnik jer u nekoj drugoj inkarnaciji, u nekom drugom životu bit ću nešto drugo možda ću biti pismonoša.

20

Broj 18

Mislim da su bajke najteža književna forma koja postoji. Ako si dam truda, romančića mogu napisati za tri-četiri tjedna, ali zbirku prekrasnih bajki od stotinjak stranica je uistinu teško napisati.

O uspjehu Vašeg književnog rada govori i činjenica da je pet Vaših djela uvršteno na lektirni popis za osnovnu školu. Kakav osjećaj budi u Vama ta spoznaja da imate priliku utjecati na mlade umove?

Ja ti se zbog tog saznanja počesto ujutro probudim i osjećam se ko balon napunjen helijem. Znate kako idu baloni napunjeni helijem? Oni idu puno više i puno brže u zrak nego oni koji su punjeni zrakom. Probudim se ujutro i u biti nisam u krevetu kad pomislim na to da sam lektirni pisac, već se probudim gore zalijepljen za strop kao balon. I onda moram uzeti neke utege u ruke da se spustim dolje i da se prizemljim.

Shvatile ste, zar ne?

Ana i Laura obavile su dobar posao

Majstor bajkovitog promišljanja Koje ste djelo prvo napisali?

Prvo sam napisao knjigu koja se zove „Bajkovnica” i koja je izašla prije dvadeset godina, sad već predaleke, 1997. godine. Kao što sam naslov kaže, to je jedna zbirka bajki i priča. Onda sam izdao i drugu knjigu bajki i priča pod nazivom „Srebrnasta nit snova”, a treća je bila „Vladar ledene osame”, još jedna zbirka bajki i priča.

Najčešće pišete za djecu i mlade, ali okušali ste se i u pisanju za odrasle.

Recite nam, je li Vam lakše pisati za djecu ili, pak, za odrasle, te jesu li djeca „zahtjevnija” publika?

Rekao sam tijekom književnog susreta da se neusporedivo više radujem kad pišem za djecu. Ovo za odrasle, to mi je došlo onako usput - odrasle se uvijek može prevariti. Njima napišeš neki predložak ljubavne sapunice: žena vara muža, muž vara ženu, i to je njima krasno. Ali djecu se ne može prevariti – djeca čitaju srcem i ako pišeš loše, nećeš biti dobar pisac i neće te prihvatiti.

INTERVJU Za Vas prvenstveno kažu da ste bajkopisac i majstor bajkovitog promišljanja. Recite nam, zašto Vas bajka toliko privlači?

Daj, još jednom ponovi – majstor bajkovitog promišljanja…kako je to lijepo rečeno! Pa ne znam, mislim da su bajke najteža književna forma koja postoji. Danas sam već rekao da, ako si dam truda, romančića mogu napisati za tri- četiri tjedna, ali zbirku prekrasnih bajki od stotinjak stranica je uistinu teško napisati i ne mogu vam pojasniti zašto. Svi te odmah uspoređuju s onim genijalcima bajke, bilo s Oscarom Wildeom, bilo s Charlesom Perraultom koji je napisao „Mačka u čizmama”, bilo s Hansom Christianom Andersenom koji je napisao toliko prekrasnih bajki, od „Male sirene” pa preko desetak prekrasnih bajki. I ako pišeš lošije od njih, onda te naša kritika gazi, a mene su zaista nahvalili. No, bajke su zaista zahtjevne i ja zbilja više nisam siguran da mogu napisati još jednu zbirku prekrasnih bajki.

Djela, djela, djela…

Tajni je leksikon postigao velik uspjeh među djecom i njegova je tematika vrlo zanimljiva mladima.

Kako uspijevate u svojim djelima tako vjerno prikazati dječja razmi-

šljanja, prvenstveno mislimo na lik Anamarije? Je li Vas, možda, inspirirala Vaša kćer?

Nije me inspirirala kćer jer ja sam ovo djelo napisao prije dvadeset godina kada moja kćer još uopće nije bila ni u prvom petogodišnjem planu. Znači, moja kćer danas ima deset godina.

Pisci su ljudi koji su umjetnici i koji bi trebali imati mašte. Oni moraju ući u svačiji mozak ako imaju mašte, recimo i u mozak nekog dječaka od petnaest godina i djevojčice od jedanaest godina. Uostalom, ja se krećem u takvom društvenom okruženju da se puno družim s djecom jer već devetnaest godina hodočastim po školama, razgovaram s njima i slušam njihovu problematiku, a svi vi imate više - manje istu problematiku u toj dobi, a to je ljubav. Pa to onda nije tako teško uobličiti, je l' da? Znači, ne treba neka velika inspiracija i neko veliko znanje.

Vaš je stvaralački rad uistinu velik i prepun zanimljivih likova. Kako se, primjerice, rodila ideja za neobičan lik Prašnjavka?

Pa to ni ja sam ne znam, vjeruj mi!

Jednostavno probudiš se i počneš pisati. Ozbiljno ne znam. Ljudi pitaju odakle mi inspiracija, a ja kažem valjda odozgo negdje, a rekli smo da gore živi On – Bog ili možda neki izvanzemaljac, tko zna – Onaj tko je glavni i tko sve to

Nikad ne pišem onako reda radi. Sve svoje knjige potpisujem i nijednu ne bih maknuo da ne vrijedi, sve su odlične! uređuje. Teško je to pojasniti.

Koji Vam je vlastiti lik izrazito drag i zašto?

Svi moji likovi su mi izrazito dragi jer, kao što sam rekao tijekom ovog književnog susreta, ja nikad ne pišem onako reda radi. Sve svoje knjige potpisujem i nijednu ne bih maknuo da ne vrijedi, sve su odlične!

Koju biste knjigu mogli preporučiti našim učenicima za čitanje u slobodno vrijeme?

Djeci, a i vama dvjema, preporučio bih sve svoje knjige, prvenstveno romane za djecu i mladež. Savjetujem vam da odete u Gradsku knjižnicu u Požegi i posudite „Trn ljetne ljubavi”. Sam naslov romana govori da je tema romana ljetna ljubav smještena u slavonsko selo Podgorač. Prekrasna je knjiga i meni se jako sviđa. Potom možete uzeti knjigu „Tanja: opori zapis iz domskog života” koja govori o jednoj djevojčici koja je, nažalost, već u dobi od dvanaest godina bila bez mame i tate pa je završila u domu za nezbrinutu djecu. Malo je tužna knjiga, ali ima sretan kraj. Sve svoje romane bih preporučio, naročito ako nađete „Dogodovštine s Drek Rivera”, obavezno posudite! To je jedno područje u Zagrebu koje se zove Kozari put i Kozari bok, ali je kroz to područje protjecao odvodni kanal s fekalijama i zato smo mi to područje svi zvali Drek River, kao ono govanca plutaju po vodi i idu negdje u daljinu, raduju se sama sebi (smijeh).

Predstavljena je nova knjiga Broj 18

21

INTERVJU Šaptač labudovima Iako nemate puno slobodnog vremena, koristite ga za druženje s labudovima. Uz to, lik je labuda ono što Vas povezuje s Andersenom – recite nam, zašto volite labude i što Vas najviše fascinira kod njih?

Da, nemam puno slobodnog vremena, ali uvijek moraš biti dobro organiziran. A zašto labudovi? Pa labudovi su kraljevske ptice. Ne znam znate li, ali ni dan danas u Engleskoj nije moguće ubiti labuda bez dozvole engleske kraljice Elizabete II. Jedino su kraljevi imali tu čast da ubijaju te ptice, a onaj zločesti kralj Henrik VIII. koji je dvije svoje kraljice smaknuo, on je ponekad čak i jeo labudove što nikako nije lijepo.

Ja sad ovdje nemam sliku, ali jučer sam bio na zagrebačkoj Savici i vidio sam jedan par labuda koji imaju sedam mladih labudića pačića, a čini mi se da je to ona ista majka koju sam prošle godine pratio kad je imala mlade. U jednom se momentu njih sedmero sakrilo mami ispod krila. Ušli su u vodu, plivali su za njom i ona ih je tako lijepo primila. To je bio prekrasan prizor!

U jednim novinama prozvali su Vas „šaptačem labudova”. Godi li Vam to?

Naravno da mi godi! Ja obožavam labudove, svaki dan sam na toj Savici i štitim labudove. Povezan sam sa Zoološkim vrtom grada Zagreba i surađujem s jednom veterinarkom koja se zove Ingeborg Bata i kad god naiđem negdje na povrijeđenog labuda u prirodi, a to se svake godine dogodi jednom ili dvaput, onda organiziram da ga ulovimo i da ga se zbrine u zoološki vrt i operira, a ako je moguće, onda ih i vraćamo u prirodu. Prošle godine sam tako imao jedan slučaj s majkom osmero labudića. Podigla ih je sama i bila je samohrana majka jer je tata stradao. Imala je potpuno razderan grkljan jer ju je netko udicom zakačio kad je progutala kukuruz. Dali smo ju uloviti, bila je tri tjedna na liječenju i oporavila se sto posto. I mislim da je to upravo ova mama koju sam jučer gledao s novim podmlatkom.

22

Broj 18

Susret je protekao u veselom ozračju

Đačko doba Vaš je rad uvijek vezan uz djecu i učenike. No, recite nam, jeste li Vi voljeli školu? Kakav ste bili učenik?

Iskreno, svakakav. U osnovnoj školi smo svi mi bili nadareni, ali išao sam u lošu srednju školu koja me nije zanimala, a na fakultetu sam, pak, bio briljantan student. Škola je danas teška, možda čak neusporedivo teža nego što je bila, ali je neophodna. Danas se mora učiti i završena osnovna ili srednja škola ne vrijede puno. Morate pokušati ići na fakultet ili neku visoku ili višu školu da biste uspjeli u životu.

Jesu li Vaš talent za pisanje primijetili Vaši nastavnici dok ste još bili đak?

Pa mogu reći da jesu. Ali jednom, kada sam bio sedmi razred, napisao sam jedan tako briljantan sastavak, ali nisam bio član literarne sekcije pa nastavnica nije vjerovala da sam ja to sam napisao.

No, nakon dvadeset godina ispričala mi se kada sam postao poznati pisac, tada se sjetila te zgode. Znači, ona tada nije znala prepoznati moju kvalitetu.

Koji Vam je predmet bio najdraži, a koji Vam je zadavao najviše muka?

Ja uvijek obožavam hrvatski i povijest, to su mi najdraži predmeti. A ono što đacima otežava školovanje – matematika, kemija, fizika – to baš nikad nisam volio previše.

Imate li kakvu najdražu školsku uspomenu?

To su upravo te školske uspomene vezane za ljubav. I na ovom susretu masa vas je digla ruku da ima simpatiju.

Obično to djeca skrivaju kao zmija noge, ali ja sam već bio zaljubljen u prvom razredu u jednu djevojčicu iz drugog razreda. U četvrtom sam razredu bio zaljubljen u kolegicu iz svog razreda, a u sedmom sam već bio u oblacima koliko sam bio zaljubljen. I mislim da su te dječje ljubavi čak bolje od onih kasnijih. Svi mi kad postanemo odrasli, onda vidimo neke druge stvari.

Primjerice: „Ona ima dvjesto tisuća eura na štednji, a ovako mi je zgodna”; a ona pak misli za njega: „Gle, on ima super plaću, on je direktor pa mogli bi biti zajedno.” Znači, tu uvijek ima interesa, a kod djece nema – ili ti se sviđa ili ne sviđa. Roditelji nekog dečka mogu se baviti poljoprivredom ili biti doktori znanosti, ako se tebi sviđa, ti ćeš ga voljeti bez obzira na to tko su mu roditelji, ali kod odraslih žena i muškaraca to baš i nije tako.

INTERVJU Posve osobno Koji je Vaš najveći strah?

Pa uglavnom nemam strahova, jedino možda vezanih uz zdravlje. Ja ga uopće ne osjećam, ali toga bi me bilo strah da se ne razbolim ili dobijem neku tešku bolest. Ili recimo da ne dođe do nuklearnog rata, da onaj ludi Kim Jong un ne pošalje neku raketu s bojevim glavama i sve ode u deset sekundi u paramparčad. No, nekih životnih strahova nemam.

Imate li životni moto?

Nemam baš moto, ali treba biti vrijedan, uporan i vjerovati u sebe, jer ako imaš vjeru u ono što radiš, uspjet ćeš, a ako nemaš, nećeš. A ako ne radiš, ništa nećeš postići.

Kojim trima riječima biste ponajbolje opisali sami sebe?

Strastven, uporan i veliki umjetnik.

Kako ovo lijepo zvuči!! Pazi ovo – veliiki umjetnik! Što smatrate životnim uspjehom?

To što sam dobio prekrasnu djevojčicu.

Moja desetogodišnja kćer Anika je moj najveći životni uspjeh. Mogu dobiti Andersenovu nagradu ili Nobelovu nagradu za književnost, ništa nije tako veliko kao ovaj moj projekt koji se zove Anika.

Kakvi su Vam planovi za budućnost?

Imate li u planu puno novih materijala?

Spomenuo sam danas da sam za jednu knjigu već potpisao ugovor s izdavačkom kućom Alfa. Ja svake godine objavljujem jednu ili dvije knjige, ali ne treba previše planirati jer nikad ne znamo što nosi novi dan. Sjedneš u auto, vraćaš se u Zagreb i nema te…negdje neka nesreća, ne daj Bože.

Ne treba previše planirati, samo se treba truditi da budeš dobar, iskren, da budeš pošten i da radiš nešto, jer ako ništa ne radiš, ništa nećeš stvoriti – to je sigurno!

Sigurno ste svjesni činjenice da se mladi sve više otuđuju od knjige.

Imate li možda kakav savjet kojim biste potakli naše učenika na čitanje?

Teško da će jedan savjet nešto promijeniti, ali sve kreće od roditeljske

Iskreni razgovor s učenicima

Ne treba previše planirati, samo se treba truditi da budeš dobar, iskren, da budeš pošten i da radiš nešto, jer ako ništa ne radiš, ništa nećeš stvoriti – to je sigurno!

Knjiga je velika vrijednost i o tome moraju voditi brigu roditelji i prvenstveno država, odnosno nadležno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta koje bi trebalo puno više novca izdvajati no što sada izdvaja za knjige i za knjižnice.

kuće. Recimo, moja kćer Anika jako voli čitati, jer sve polazi od roditelja. Ne može vas gospođa Ana natjerati ili nastavnica hrvatskog da čitate. Ako kod kuće mama i tata ne čitaju knjige i ne usmjeravaju i ne upućuju dijete, onda ni dijete neće čitati. A i sve današnje tehnologije odvlače pažnju djeci i teško im je biti fokusiran na knjigu kad je ljepše otići na Facebook ili na Snapchat ili se s nekim družiti preko društvenih mreža. No, knjiga je velika vrijednost i o tome moraju voditi brigu roditelji i prven-

stveno država, odnosno nadležno Ministarstvo znanosti i obrazovanja koje bi trebalo puno više novca izdvajati no što sada izdvaja za knjige, da knjižnice ne bude tako puste već da imaju puno veći fond knjiga. Sve polazi od novca – ako nema novca, nema knjiga; ako nema knjiga, nema čitanja; ako nema čitanja, danas – sutra nećemo imati odrasle čitatelje. Čitatelj se ne stvara u dobi od dvadeset godina, nego se kreće od prvog razreda osnovne škole. Ako tu djecu ne usmjerimo da vole knjige, neće biti ništa od njih.

Halo, Sanja Pilić

Razgovarale: Laura Mandekić i Ana Zec, V. a

Broj 18

23

MAGNETIĆI

Poučno predavanje

Lutkarska predstava

OPREZNO U PROMETU

U POTRAZI ZA DIJAMANTNOM SUZOM

Kroz razgovor su policijski službenici približili učenicima, kao najranjivijim sudionicima u prometu, opasnosti na koje moraju obratiti posebnu pozornost i savjetovali ih što je najbolje učiniti u tom trenutku.

Prvašići su na kraju dobili edukativne sadržaje kako bi se s roditeljima kod kuće uvijek mogli podsjetiti na pravila ponašanja u prometu.

Dana 21. rujna 2016. u prvom je razredu održano poučno predavanje policijskih službenika o pravilnom i sigurnom ponašanju u prometu.

Dana 20. listopada 2016. u školskoj dvorani održana je predstava za sve učenike razredne nastave.

DANI ZAHVALNOSTI

Radnja predstave smještena je u slavonsko selo, a glavni lik je bećar Slaven čiji se prijatelj Janko teško razbolio.

Kako im seoska vračara baba Jaga ne može pomoći, traže pomoć od rođaka u četrnaestom koljenu – spas im donosi sensei Čing Čang Čongi koji živi u zemljama daleke Azije. On poznaje drevnu tajnu o zmaju Hiroshakiju i njegovim ljekovitim suzama. Na tom putovanju Slaven nailazi na razne kušnje poput susreta sa zlim učenikom Čang Čong Čingom te raspjevanim Viljenjacima, i na kraju sa samim Zmajem.

Dana 21. listopada 2016. u holu matične škole učenici su razredne nastave prigodnim programom obilježili Dane kruha – dane zahvalnosti za plodove Zemlje.

Zanimljiva aktivnost

Sada smo sigurniji sudionici u prometu

Učenici razredne nastave obilježili Dane kruha

Učenici razredne nastave uživali u predstavi

Napetu radnju upotpunile su neobične lutke i dobra gluma mladih glumaca, kao i dobra glazba (klavir, tamburu, bubanj i frulu svirao je Ervin Lustig).

Predstava je bila zanimljiva pa su svi učenici pozorno gledali.

Ana Lovrenović, VI. a

PEČENJE KIFLICA Učenici i učiteljice drugog i trećeg razreda Područne škole Biškupci sudjelovali su 21. listopada 2016. u zanimljivoj aktivnosti pečenja kiflica - od pravljenja do jela istih!

U Područnoj školi Biškupci učenici su ove godine na kreativan način obilježili Dane kruhe. Uz stručnu pomoć učiteljice Ružice Guzmić, sami su ispekli slasne kiflice. Nakon dosta uloženog truda, učenici su se na kraju s još većim užitkom zajednički počastili plodovima svoga rada.

Prvašići imali svoj prvi nastup

Mjesec je listopad posvećen razmišljanju o kruhu – najstarijoj prehrambenoj namirnici. Kruh su jeli još kada je Isus hodao po Zemlji, a jedemo ga i danas, stoga su ovim kratkim programom učenici podsjetili na njegovu važnost za opstanak ljudskog roda.

Prigodni je program započeo uvodnim govorom voditelja, Katje i Filipa, u kojem su se odmah zahvalili svim mamama i bakama koje su svojim vrijednim rukama pridonijele blagodati koja se nalazila na stolovima. Najmlađi su učenici izveli su kratak igrokaz „Kruh, krušac, kruščić” te potom recitacije pjesama: „Što radi pekar”, „Blago danu koji zapo-

24

Broj 18

činje mirisima kruha” i „Slavonsko polje”. Prvašiće je pripremila njihova učiteljica Nevenka Brekalo.

Mali je pjevački zbor, pod vodstvom učiteljice Barbare Glasnović, veselom pjesmom otkrio tko je pekar i što on radi.

Učenici su drugog razreda izveli igrokaz o kruhu i recitaciju, a njih je uvježbala učiteljica Kata Marić. Učenici su trećeg razreda, pod vodstvom učit e l j i c e Š t e f i c e R a u c h e r, uvježbali recitaciju „Naš kruh” i igrokaz „Kruh”. Da kruha nema bez sjemena, rekli su učenici četvrtog razreda recitacijom pjesme „Sjeme, sjeme maleno”.

Njih je uvježbala učiteljica Ivana Glavaš.

Kad se male ruke slože...

Nakon blagoslova kruha i krušnih proizvoda, svi su se prisutni mogli poslužiti ponuđenim slasnim proizvodima.

Ana Zec, V. a

Blagoslov krušnih proizvoda

MAGNETIĆI

Prigodna priredba učenika razredne nastave

SVETI NIKO SVIJETOM ŠETA Učenici četvrtog razreda, Marija i Antonio, vodili su ovu prigodnu priredbu,. Program su započeli prvašići koji su nam, uz pomoć svoje učiteljice Anje Polić, rekli s koliko se žara čeka sveti Nikola. Mali je pjevački zbor, pod vodstvom učiteljice Barbare Glasnović, otpjevao pjesmu „Pahuljice padajte” i dočarao ugođaj prvoga snijega. Učenici su drugog razreda svojim kratkim igrokazom „Darovi svetog Nikole” otkrili što će Nikola darovati dobroj djeci. Njih je uvježbala učiteljica Kata Marić.

Učenike je trećeg razreda uvježbala učiteljica Štefica Raucher, a oni su se predstavili krasnoslovom pjesama „Šeste noći u prosincu” i „Naš sveti Nikola”.

Dana 6. prosinca 2016. učenici razredne nastave pripremili su prigodnu priredbu povodom blagdana Svetog Nikole u holu matične škole.

Sveti Nikola i krampus

Gdje se nalazi sveti Nikola i što radi otkrio nam je mali pjevački zbor pjesmom „Sveti Niko”.

Učenici su nam četvrtog razreda, uz pomoć svoje učiteljice Ivane Glavaš, otkrili sve o svetom Nikoli i njihovim darovima.

Na kraju priredbe, učenici su dozvali svetog Nikolu (učenik Roberto Mandekić) koji je svima podijelio poklone, a krampus (učenik Marin Adžaga) dao im je šibe, iako su svi bili dobri.

Prvašići pokazali s koliko žara čekaju svetog Nikolu

Laura Mandekić, V.a I u PŠ Biškupci učenici su dočekali dragog gosta

Kreativna suradnja BOŽIĆNA RADIONICA Dana 12. prosinca 2016. održana je kreativna radionica izrade božićnih ukrasa za učenike i roditelje četvrtog razreda matične škole.

Kreativci na djelu

Dugogodišnja lijepa suradnja roditelja i učiteljice Ivane Glavaš rezultirala je kreativnom radionicom na satu likovne kulture. Majke i bake učenika četvrtog razreda rado su odazvale učiteljičinom pozivu te zajedno s učenicima uživale u izrađivanju božićnih ukrasa.

Također, zajedničkom suradnjom osmišljen je i božićni štand na kojem su ove godine učenici četvrtog razreda prvi put sudjelovali te svojom uspješnom prodajom podržali UNICEF – ov projekt „Škole za Afriku”.

Posjet Domu za starije i nemoćne osobe Velika

UGODNO DRUŽENJE U KARNEVALSKOM DUHU U ponedjeljak, 27. veljače 2017. godine, učenici su četvrtog razreda sa svojim učiteljicama Ivanom Glavaš i Barbarom Glasnović posjetili Dom za starije i nemoćne osobe Velika.

Neki su se korisnici Doma i njegovatelji obukli u bubamare budući da je vrijeme karnevala.

Raspjevane bubamare uvele su svoje goste u prostorije Doma. Kada su se svi smjestili, učenici su s učiteljicom Barbarom Glasnović otpjevali pjesme „Nek svud ljubav sja” i veselu pokladnu pjesmu „Tu za repu, tu za len”.

Osim pjesama, učenici su pripremili i krasnoslove prigodnih pjesama.

Pjesmu „Karneval” izrecitirali su učenici: Ana Marjanović, Katja Šakić, Marija Romić, Filip Pavlović i Antonio Križanović. Učenici Lucija Adžić, Irma Andrijević, Dominik

Dalić, Danijel Zeba i Domagoj Kožić izrecitirali su pjesmu „Bakine krafne“.

Učenici su nasmijali sve svojim bećarcima, a korisnici su Doma i njima otpjevali nekoliko pjesama te nasmijavali učenike koji su im se pridružili u zajedničkom kolu.

Ugodno su druženje uz pjesmu i ples ovjekovječili zajedničkim fotografijama, te zasladili sokom i grickalicama.

Ana Lovrenović, VI. a

Zajedničko kolo učenika i korisnika Doma Broj 18

25

MAGNETIĆI

Izvanučionička nastava učenika četvrtog razreda

POSJET POLICIJSKOJ POSTAJI Dana 10. travnja 2017. učenici su četvrtih razreda matične škole Velika i PŠ Biškupci sa svojim učiteljicama Ivanom Glavaš i Anjom Polić posjetili Policijsku postaju Požega.

Osnovni je cilj bio stvoriti pozitivno ozračje između djece i policije te približiti djeci njihov rad i način djelovanja. Posjet učenika iskoristili su kako bi im pokazali policijski vojni park, način na koji se uzima otisak prsta te kako policija postupa u pojedinim kriznim situacijama.

Posebno zanimljiv bio je videozapis o radu interventne policije i oprema kojom se

koristi specijalna policija. Pri obilasku zgrade učenicima su bile zanimljive i prostorije namijenjene za privremeni pritvor osoba koje su počinitelji nekih prekršajnih radnji.

Na kraju obilaska zahvalili su se domaćinima i dobili bolji uvid u zvanje policajca, a na kraju dobro odrađenog posla počastili su se sladoledom u Aromi.

Kako se uzima otisak prsta - ništa lakše!

Građanski odgoj i obrazovanje Izvanučionička nastava

ODVAJANJE OTPADA Dana 25. svibnja 2017. djelatnica Komunalca d.o.o. održala je učenicima četvrtog razreda m a t i č n e š ko l e e d u ka t i v n u r a d i o n i c u „Odvajanje otpada”.

POSJET VATROGASNOM DOMU U sklopu nastave Prirode i društva učenici su drugog razreda sa svojom učiteljicom Katom Marić krajem svibnja posjetili Vatrogasni dom u Velikoj.

Planirana izvanučionička nastava za učenike drugog razreda bila je posjet Vatrogasnom domu Velika.

Vatrogasci su srdačno dočekali radoznale učenike i pokazali im opremu i vozila.

Potom su im demonstrirali jednu vježbu gašenja požara

što je učenike posebno zainteresiralo. Na kraju su ih i lijepo počastili. Oni učenici koji su iskazali želju postati članom Dobrovoljnog vatrogasnog društva Velika dobili su obavijest sa svim potrebnim podatcima.

Edukativnom radionicom naučili odvajati otpad

Cilj je radionice edukacija učenika nižih razreda osnovnih škola o načinu odvajanja otpada te o razlozima nužnosti odvajanja.

Iako o zaštiti okoliša i odvajanju otpada učenici uče u sklopu redovnog školskog programa, radionica se pokazala vrlo dobrom.

Predstavnica Komunalca Požega d.o.o. održala je kratku prezentaciju nakon čega su učenici usvojeno

26

Broj 18

znanje primijenili u praksi odvajanjem otpada u za to predviđene vreće.

Zanimljiva nastava s vatrogascima

MAGNETIĆI

Književni susret u Stacionaru Velika

NISAM OSOBA KOMPROMISA I NE VOLIM LICEMJERJE Dana 12. listopada učenici su četvrtog razreda matične škole bili pozvani u Stacionar u Velikoj na susret s književnicom Silvijom Šesto. Susret je započeo u 11 h i ugodni susret učenika i književnice trajao je sat vremena.

Književnica je bila vrlo susretljiva i predstavila je učenicima neka svoja djela: Bum Tomica, Francuz, Palac sim, palac tam… Učenicima je čitala ulomke iz spomenutih djela, a za točan odgovor dobili su nagradu. Tako je Ivica Zeba dobio lizalicu, Filip Pavlović vrećicu za papuče, Katarina Sliško i Ivan Ćorić dobili su bedž, a Lucija Adžić knjigu Francuz.

Iz izvještaja koji su učenici bili napisali po povratku u školu, vidljivo je da su svi bili zadovoljni druženjem. Po riječima učenice Katje Šakić, književnica ih je potaknula da što više čitaju jer je čitanje jako korisno.

Kako je književnica ostavila dobar dojam prilikom susreta, učenica je Lucija Ažić, uz pomoć članova novinarske skupine, pripremila nekoliko pitanja za Silviju Šesto koja je na njih vrlo brzo odgovorila putem e-mail adrese.

Književni rad Što Vas je potaklo na pisanje knjiga za djecu?

Pišem odmalena, a nekako sam baš za djecu počela pisati kad sam rodila svoje treće dijete, sina Davida koji je upravo napunio osamnaest godina. Kako kombiniram pisanje i za djecu i za odrasle, mislim da to dvoje posebno i ne odvajam, iako da moram birati, uvijek bih izabrala najmlađe čitateljstvo. Pisati za najmlađe je najodgovornije, no i najprimamljivije. Kad pišem za najmlađe, budim u sebi ono najbolje.

Kad pišem za djecu, pretvaram se u dječjeg svjedoka vremena, ulazim u jedan poseban svijet, kao da se popnem na neko brdašce, stavim na glavu dječje oči i krenem.

Koliko ste imali godina kada ste počeli pisati?

Neozbiljno sam počela već u petom raz-

redu. Isprva, kad sam postala odrasla za svijet, činilo mi se kako su to bile budalaštine, no što više starim, svjesna sam da to baš i nije bilo tako. Bile su to neke iskrene rečenice djeteta koje se još uvijek koprca u meni.

Kako kombiniram pisanje i za djecu i za odrasle, mislim da to dvoje posebno i ne odvajam, iako da moram birati, uvijek bih izabrala najmlađe čitateljstvo. Pisati za najmlađe je najodgovornije, no i najprimamljivije. Kad pišem za najmlađe, budim u sebi ono najbolje.

Okušali ste se i u pisanju za odrasle. Što Vam je teže – pisati za djecu ili za odrasle, i zašto?

Volim pisati i pišem lako. Kao što sam već rekla, ne odvajam pisanje u tom smislu, no kad pišem za djecu, pretvaram se u dječjeg svjedoka vremena, ulazim u jedan poseban svijet, kao da se popnem na neko brdašce, stavim na glavu dječje oči i krenem.

Imate li naj pisce? Koji su Vam pisci uzor?

Kao dijete voljela sam duhovite pisce, od Baloga do Giannia Rodarija, zatim Elina Pelina i njegov pomalo zanemaren roman „Jan Bibijan”, basne svih autora, a već sam u šestom počela čitati neke poluknjiževne stvari poput „Otkrića Troje“.

Svakako, antički mitovi su mi bili non-stop na popisu.

Sjećate li se, možda, koja Vam je knjiga bila najdraža u djetinjstvu?

Izabrala bih „Nevidljivu Ivu“ Zvonimira Baloga. Toliko sam je čitala da su korice izblijedjele, te sam napravila nove, nacrtala ih. To sam svojedobno pokazala i autoru, čiji opus neizmjerno cijenim.

Možete li nam opisati kako izgleda trenutak Vašeg nadahnuća?

Književnica je podijelila učenicima i nagrade

Nema tu trenutka. Od jutra pišem, padaju ideje, zapisujem ih. Ispred mog kompjutora listića sa zapisanim idejama je kao na mladoj brezi. Tek realiziram jednu ideju, već zapišem tri. Zabavno je!

Radost čitanja „Bum Tomica” je rado čitano djelo u nižim razredima (u našoj je županiji često čitano na Nacionalnom natjecanju u čitanju naglas ). Što Vas je potaklo na pisanje tog djela? Otkud inspiracija za „Bum Tomica”? Jesu li Vas, možda, Vaša djeca inspirirala?

Svakako. Inspiraciju za priče pronalazila sam i kod svoje djece, na mjestima gdje su se moja djeca kretala, u školi, izletu, svakodnevnom životu. Ponešto bih dodala, napuhala s pomoću mašte, nešto izmijenila, začinila i to je to.

Jesu li knjige koje ste napisali, u neku ruku, odraz Vašega života?

Samo poneke. Mnoštvo naslova napisala sam vođena onim što vidim, čujem, doznam. Tako sam napisala primjerice „Leona Napoleona”, meni osobito dragu knjigu koja govori o dijelu moje obitelji koji žive u Francuskoj. Oko činjenica oplela sam svoju priču. Neka su moja djela stvarnija negoli se to na prvi pogled čine.

Recimo „Zezomljani” je potpuno istinita priča, no u nju vjeruju samo djeca koja je pročitaju! Preporučam!

Kada ste bili kod nas u Velikoj, poklonili ste mi knjigu „Francuz” jer sam znala odgovoriti na postavljeno pitanje. Zanima me otkud se rodila ideja za taj igrokaz?

Broj 18

27

MAGNETIĆI Ideja se rodila iz stvarnog događaja, pomalo obrnutog, kad je moja sestrična iz Zagreba upala u francuski razred bez znanja jezika i svladala isti, te za dvije godine toliko napredovala da je, onima koji je nisu poznavali, teško bilo povjerovati da nije rođena u Francuskoj. Često u svojim romanima za mlade otvoreno progovarate o nekim temama kojih nema u ostalim lektirnim djelima, a isto tako su često Vaša djela meta raznih kritika. Što Vas potiče na daljnju „borbu” i odakle crpite snagu za stalno opravdavanje istih na koje Vas prisiljavaju razni mediji?

Nema tu opravdavanja. Na meti određenih ideoloških sporova upravo sam zbog toga što se ne obazirem na to što će reći „odrasli”, obično nedorasli, jer kad pišem za djecu i mlade, pišem za njih, a ne da bih se svidjela nekome drugom, trećem itd. Nisam osoba kompromisa i ne volim licemjerje. Podcjenjivanje djece i mladih kod nas je poveliko, puno se o djeci i mladima priča, a malo za njih radi.

Kad to ubacim u prozu, valjda se prepoznaju i oni koji imaju putra na glavi, a kad je riječ o svakojakim optužbama kako ponekom djelu djeca nisu dorasla, to sam ostavila stručnjacima, pa su tako nakon revizije čak preporučili seriju priča „Bum Tomica" za drugi razred. Uostalom, ne pišem za lektiru već za čitateljstvo, a o vrijednosti i prigodnosti mojih djela svoje je rekla struka. Zapravo, ponekad pomislim da ljudi koji su me prozivali žive na nekom drugom planetu, bez ruže...

Na svojem književnom susretu trudili ste se potaknuti učenike da što više čitaju. Imate li neki savjet za naše čitatelje kojim biste ih potakli da zavole knjigu?

Smatram kako je vrlo bitan susret sa živim piscem. Na neki način, ako se na susretu djeca zainteresiraju za djela živog pisca,

Ne pišem za lektiru već za čitateljstvo, a o vrijednosti i prigodnosti mojih djela svoje je rekla struka.

Zapravo, ponekad pomislim da ljudi koji su me prozivali žive na nekom drugom planetu, bez ruže... zainteresirat će se i za djela onih pisaca koji više nisu s nama. Ipak, u svemu najbitniju ulogu ima obitelj. Odrasla sam u obitelji okružena knjigama. Uspavljivali su me knjigom, uspavljivala sam se knjigom.

Tako sam činila i sa svojom djecom. Čitala, vodila ih u kazalište. Ne smijemo sve prepuštati školi. Knjiga je dostupna u narodnim knjižnicama, školskim knjižnicama i tu ni siromaštvo nije izlika.

Dapače, najsiromašniji su ljudi koji nikada nisu osjetili radost čitanja.

Osobniji prikaz Znam da ste se u mladosti bavili sportom, odnosno stolnim tenisom.

Otkud ljubav baš prema tom sportu?

Zašto je, po Vama, bitno baviti se nekim sportom?

Počela sam se baviti sportom zbog bolesti srca, a onda sam baš „zagrizla” i drago mi je da me sport izgradio, naučio samodisciplini, organizaciji i, što je najvažnije, naučio me je kako prebroditi poraz. Najlakše se veseliti pobjedi, no sport je kao život, treba sportski podnašati i poraz i pobjedu, i bolje i lošije dane.

U vašim djelima za djecu i mlade važno mjesto zauzima škola. Zanima me kakav ste Vi bili učenik? Jeste li voljeli školu?

Obožavala sam školu. Bila sam odlična učenica, diplomirala i odmah se udala i rodila. Obavila sam sve kao u utrci na sto metara s rekordnim rezultatom. Rado se sjećam svojih osnovnoškolskih profesora, zaljubljenih u svoje predmete. Bilo je neugodno ne učiti i ne znati pred ljudima koji su strasno voljeli ono što su nam predavali. Voljela sam sve predmete, a ponajviše hrvatski, domaćinstvo, biologiju, povijest...ma više-manje sve, uključujući naravno i tjelesni.

Imate li neku posebno dragu uspomenu iz školskih klupa?

Imam mnogo uspomena, no jedna od dražih mi je kad sam izborila neka prava za svoj razred. Uvijek sam bila buntovnica, pa sam već u petom razredu

ispravila jednu nepravdu i bila kolovođa akcije koja je uspjela.

Koji je Vaš najveći strah?

Volim imati kontrolu, a u avionu je nemam i ne volim putovati avionom. Propustila sam mnoga putovanja, jer bih, da se opustim, morala vjerojatno položiti za pilota, kao što sam nakon automobilske nesreće u kojoj sam stradala položila za vozača. Kad moja djeca putuju avionom, ja sam kao što naša Josipa Lisac veli: luda!

A neostvarena želja?

Svi zapisi i ideje koje su još na papirićima.

Voljela bih dovršiti barem pola od toga, te također želja da postanemo sretna zemlja kad smo već toliko lijepa. Da mladi iz nje ne odlaze u tuđinu jer samo zemlja u kojoj se rodiš je dom.

Ipak, u svemu najbitniju ulogu ima obitelj. Ne smijemo sve prepuštati školi. Knjiga je dostupna u narodnim knjižnicama, školskim knjižnicama i tu ni siromaštvo nije izlika.

Dapače, najsiromašniji su ljudi koji nikada nisu osjetili radost čitanja.

Brza pitanja – brzi odgovori Za kraj sam Vam pripremila nekoliko brzopoteznih pitanja. Odaberite jedan odgovor koji Vam je draži: Računalo ili papir i olovka?

Sad računalo, nekad nalivpero i papir.

Poezija ili proza?

Ne mogu se odlučiti, pomoć!

Dobra knjiga ili dobar film?

Dobra knjiga, a tek poslije dobar film, obično po knjizi.

Rock ili zabavna glazba?

Obožavam stare šlagere, šansone i duhoviti rock.

Kolač ili sladoled?

Nisam ljubiteljica slatkog. Sladoled pojedem svake pete godine.

Visoke ili niske potpetice?

Uvijek niske, ponekad puna, ali još uvijek ne visoka peta.

Ljetovanje ili zimovanje?

Ljetovanje.

U ugodnom druženju Poziranje za sjećanje - Lucija i književnica

28

Broj 18

PROJEKTI

Projektne aktivnosti učenika šestih razreda

MLADI ČUVARI PRIRODE U travnju je započeo projekt Mladi čuvari prirode u kojem sudjeluje četvero učenika šestoga razreda s mentoricom Kristinom Last. Ove su školske godine održane dvije aktivnosti na terenu uz pratnju trenera.

Projekt Mladi čuvari prirode provodi Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjem Požeško – slavonske županije već nekoliko godina s ciljem razvijanja osposobljavanja i potvrđivanja mladih čuvara prirode. Projektne su aktivnosti zamišljene tako da učenici kroz praktičan rad, izlaskom na teren uz pratnju učitelja i trenera nauče kako se ponašati u prirodi, orijentirati se u prirodi pomoću karte i kompasa, te usvojiti značenje ključnih pojmova zaštite prirode.

U projektu sudjeluje 24 učenika iz šest osnovnih škola Požeško – slavonske županije, a predstavnici naše škole su učenici VI. a razreda: Matej Dalić, Ela Kožić, Tea Tutić i Ana Zeba. U ovoj su školskoj godini učenici dva puta izašli na

Ni snijeg nije spriječio naše mlade čuvare prirode

teren – park u Trenkovu i Šumarski institut u Velikoj.

Dana 10. travnja 2016. obišli su park u Trenkovu i imali su priliku bolje upoznati razne biljne vrste te saznati koje su vrste donesene s drugih kontinenata. Dugi izlazak na teren bio je 24. travnja kada su učenici posjetili Šumarski institut u Velikoj. Tada su, uz pratnju glavnog čuvara prirode, gospodina Predraga Livaka, isprobavali razliku između

temperature vode toplog izvora i temperature vode gorskog potoka.

Učenici tijekom ljeta imaju zadatak ispuniti radne bilježnice koje su dobili te ih početkom sljedeće školske godine donijeti na pregled trenerima. Tada će u rujnu treći put izaći na teren i tom prigodom će na Sovskom jezeru biti proglašenje nove generacije mladih čuvara prirode.

Ela Kožić, VI. a

Projekt obiteljskog čitanja

„ČITAMO MI, U OBITELJI SVI" Dana 20. siječnja 2017. započeo je u matičnoj školi peti ciklus nacionalnog projekta obiteljskog čitanja „Čitamo mi, u obitelji svi”, a u Područnoj školi Biškupci 27. siječnja započelo je treće izdanje istoimenog projekta. Projekt je uspješno završio 13. lipnja 2017.

Uspješno završen projekt uz bogat vozni park

Riječ je o projektu u kojem sudjeluju učenici trećeg razreda i njihove obitelji. Projekt je osmišljen u organizaciji Hrvatske udruge školskih knjižničara na temelju međunarodnih projekata, koji su postigli izvrsne rezultate. Ovaj je projekt nacionalnog karaktera, a voditelji su školski knjižničari. U našoj školi projekt vodi knjižničarka Ana Marinić, a podupiru ga učiteljice trećih razreda: Štefica Raucher, učiteljica trećeg razreda u matičnoj školi, i Ružica Guzmić, učiteljica trećeg razreda u Područnoj školi Biškupci.

Pravila provedbe projekta ostala su ista kao i prošlih godina, što znači da svakog petka jedan učenik u svoj dom nosi naprtnjaču; riječ je o osam knjiga različite tematike, vrste i za različite dobne skupine, kako bi se u zajedničko čitanje mogla uključiti cijela obitelj. Osim knjiga, u njoj se nalazi i Knjiga dojmova u koju učenici pišu i

crtežima prikazuju doživljaj zajedničkog uživanja u knjigama. Ideja je da ukućani barem petnaest minuta dnevno posvete čitanju i prelistavanju knjiga, a samo čitanje se može odvijati u nekoliko modela: učenik čita mami i tati, mama i tata čitaju učeniku, svatko u obitelji čita svoju knjigu te se razgovara o pročitanom. Naprtnjača je u obitelji do srijede, kad ju učenik donosi u školu te na satu hrvatskoga jezika iznosi svoje dojmove učiteljici i ostalim učenicima – objasnila je knjižničarka Ana. Privremene se vlasnike naprtnjača određivalo slučajnim odabirom tako da su svi imali priliku uživati u obiteljskom čitanju, kao i druženju pri čemu su se mnogi okušali u kreativnim zadatcima koji se kriju u naprtnjačama. Prvi su sretnici bili Petar Dalić u matičnoj školi, te Andrija Razum u Područnoj školi Biškupci.

Broj 18

29

PROJEKTI

Projektni dan

DOMOLJUBLJE Dana 18. studenog 2016, na obljetnicu Dana pada Vukovara, u matičnoj školi i područnim odjelima održan je projektni dan pod nazivom „Domoljublje”.

Projektni je dan osmišljen u vidu radionica za učenike osmišljene na zadanu temu domoljublja, a učenici su se sami mogli prijaviti na dvije radionice u kojima su željeli sudjelovati. Plan rada svake radionice bio je unaprijed poznat tako da su se učenici prijavljivali prema načelu zainteresiranosti.

Učenicima razredne nastave matične škole ponuđene su četiri radionice čiji su voditelji bili učitelji: Nikola Brković i Iva Obradović, Anja Polić i Ivana Solić, Štefica Raucher i Ivana Glavaš. U Područnoj su školi Biškupci radionice vodili

sljedeći učitelji: Irena Malinić i Antonija Matijević, Ružica Guzmić, Jasna Šarić te Zdravko Ticl i Vlatka Jakovljević. U Područnom odjelu Radovanci radionice su vodile učiteljice Ivanka Jakovljević i Ivana Škorvaga, a u Područnom odjelu Toranj učiteljice Katica Stožicki i Anamarija Sikirić.

Učitelji su prethodno motivirali na suradnju s učenicima drugih razreda jer su na svakoj radionici sudjelovale mješovite skupine učenika različitih razreda. Učenici su predmetne nastave na izbor imali devet radionica koje su vodili sljedeći

Učenici razredne nastave aktivno odradili svoje zadatke

učitelji: Josipa Galić i Monika Grozdanić – radionica „Domoljublje” Marija Miličević i Mirela Nogolica – radionica „Putujmo Hrvatskom” Kristina Last i Ljubica Perić – radionica „Zaštita i očuvanje prirodnih vrijednosti” Dalibor Škorvaga i Josip Ševkušić – radionica „Domoljublje” Ivana Škrabal i Maja Ružička – radionica „Domoljublje/ Patriotism/ Patriotismus” Robert Radman – radionica „Hrvatska šahovnica” Barbara Glasnović – radionica „Domoljubna glazba” Suzana Marukić – radionica „Hrvatska kulturna baština” Ivana Hofman – radionica „U zdravom tijelu zdrav duh”.

Projekt Domoljublje u PŠ Biškupci

Projekt Domoljublje u PO Toranj

Radionice su se održale u vremenu od 8h do 9.30h te od 10.15h do 11.45h, a u pauzi su učenici na stazi ispred škole zapalili lampione u znak sjećanja na poginule žrtve Vukovara. Na kraju svake radionice, učenici su ispunjavali evaluacijske listiće, a sudeći prema odličnim ocjenama iz tih listića, učenicima se svidio ponuđeni sadržaj i radionički način rada bez torbi i knjiga.

30

Broj 18

Projekt Domoljublje u PO Radovanci

PROJEKTI ANKETA

Kako ti se svidio projektni dan?

Danijel Smojver, VIII. a Na tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi mi se svidjelo to što smo imali vježbe izdržljivosti. Sportski sam tip pa mi nije bilo teško. Na matematici mi se više svidjelo jer smo, uz matematiku, učili i geografiju i povijest.

Smatram da bi se ovakav način rada ubuduće više isplatio.

Učenicima se najviše svidio rad u skupinama

Katarina Baltić, VII. b Ja sam sudjelovala na dvjema radionicama: Hrvatski jezik i Matematika (Putujemo Hrvatskom). To je nešto novo u našoj školi i meni se svidjelo. Kroz radionice smo proširili svoje znanje, a isto tako sam povezala ono što sam naučila iz pojedinih predmeta u jedno. Naučila sam kako to znanje koristiti u stvarnom životu. Veselim se idućim radionicama.

Manuela Jergović, VI. b Meni se ovogodišnji projekt jako svidio zato što sam mogla birati predmete koje sam željela raditi.

Predmeti koje sam izabrala bili su Likovna kultura i Engleski jezik. Likovna radionica mi je bila najzanimljivija jer smo pravili plakate o Vukovaru. Željela bih da se radionice ponove i iduće godine.

Radionica Zaštita i očuvanje prirodnih vrijednosti

Tomislav Andrejić, V. b Radionice su mi svidjele jer sam izabrao Tjelesnu i zdravstvenu kulturu i Prirodu. Na prirodi mi se svidjelo što smo radili u grupama, a na tjelesnom jer smo igrali nogomet. Ovakav način rada mi je bio puno zanimljiviji nego inače.

Učenici zapalili lampione ispred škole

Školski projekt

„DOBRO JUTRO, DJECO! – DOBRO JUTRO, PJESNIČE!” Voditelj ovoga projekta, vjeroučitelj Zdravko Ticl, tri je puta u holu škole okupio učenike prije prvoga sata kako bi u tišini poslušali krasnoslov prigodnih pjesama iz opusa našega pjesnika. Prvi je to put bilo 27. listopada 2016., uoči Svih svetih, kada su se upoznali s Kovačićevom pjesmom „Moj grob” koju su nakon toga učenici od petog do osmog razreda interpretirali na satu Hrvatskog jezika. Interpretativno kazivanje pjesme „Moj grob” izvela je Žana Jularić, učenica VII.b razreda, uz gitarističku pratnju Angeline Nikić, učenice V. b razreda.

Drugo je sastajanje bilo 17. studenog 2016., uoči godišnjice pada grada Vukovara, kada su učenici imali priliku upoznati Kovačevićevu pjesmu prigodne tematike „Tuga nad domovinom”. Zbog opsežnosti same

pjesme, interpretativno su ju kazivale tri učenice VI. b razreda: Marina Damljanović, Laura Perčinić i Nikolina Šljerić. Prije božićnih blagdana, 22. prosinca 2016., okupljeni su učenici imali priliku poslušati interpretativno kazivanje pjesme „Anđeli su sišli” u izvedbi Karle Jelavić, učenice V. b razreda.

Dana 21. ožujka održana je središnja svečanost projekta „Dobro jutro, djeco! – Dobro jutro, pjesniče!” čiji je glavni cilj bio upoznati sve učenike sa životom i književnim stvaralaštvom književnika Ivana Gorana Kovačića po kojemu naša škola nosi ime.

Interpretativno kazivanje Kovačićeve pjesme Tuga nad domovinom Krasnoslov pjesme Moj grob Broj 18

31

PROJEKTI Nagrađeni radovi i učenici

Voditelj je projekta Zdravko Ticl motivirao i učenike područne škole

„Goranovo proljeće” u Velikoj Dana 21. ožujka slavi se rođendan Ivana Gorana Kovačića i od 1964. godine, u spomen na pjesnika i njegovo stvaralaštvo, utemeljena je pjesnička manifestacija „Goranovo proljeće” koja se upravo na njegov rođendan održava svake godine u njegovom rodnom Lukovdolu. Stoga su se i učitelji koji su vodili projektne aktivnosti odlučili baš na taj dan svečano obilježiti čitav projekt.

Projekt „Dobro jutro, pjesniče!” provodio se na satovima Hrvatskoga jezika i Likovne kulture u svim razredima, kako u matičnoj školi, tako i u područnoj školi.

Učenici razredne nastave imali su zadatak ili likovno ili literarno interpretirati i prikazati doživljaj Kovačićeve pjesme „Pastiri”. Učenici su se viših razreda izražavali u okviru obaju predmeta. Na satu Likovne kulture zadatak im je bio likovno izraziti svoj doživljaj naslovne stranice Kovačićeve zbirke pjesama na kajkavskom narječju „Ognji i rože”.

Na satu Hrvatskoga jezika učenici petih i šestih razreda interpretirali su pjesmu „Jutro” kojom su potaknuti na stvaralačko izražavanje imali zadatak izraziti vlastiti doživljaj jutra kroz četiri godišnja doba, i to pišući vlastitu istoimenu pjesmu ili sastav.

Učenici sedmih i osmih razreda interpretirali su sonet „Mračno doba” nakon čega su trebali, potaknuti Kovačićevim stihovima, napisati istoimeni sastav esejističkog tipa koji razrađuje probleme vezane uz iseljavanje iz domovine i život u tuđini.

Njihovi učitelji, Robert Radman, Josipa Galić i Monika Grozdanić, nisu imali lagan zadatak. Pri odabiru literarnih uradaka, stručno je povjerenstvo (učiteljice Ramona Romić i Suzana Marukić, te knjižničarka Ana Marinić) pomoglo učiteljicama Galić i Grozdanić odabrati najbolje među mnoštvom kvalitetnih uradaka, naročito među pjesmama učenika petog i šestog razreda.

Najuspješniji su radovi na središnjoj svečanosti projekta prezentirani i prigodno nagrađeni, a učenici su razredne nastave bili nagrađeni slatkim paketićima.

Kovačićevu pjesmu „Pastiri” krasnoslovili su Lucija Adžić i Dominik Dalić, učenici četvrtog razreda, a učenici prvog, drugog i trećeg razreda likovno su izrazili svoj doživljaj spomenute pjesme.

Najuspješniji su likovni radovi bili izloženi na panoima u holu škole.

Pjesmu „Jutro” izvele su učenice V. b razreda – krasnoslov Karle Jelavić pratila je na gitari Angelina Nikić. Najuspješniji su literarni radovi inspirirani Kovačićevom pjesmom „Jutro” pjesma Stjepana Rončevića, učenika V. a razreda, i pjesma Laure Perčinić, učenice VI. b razreda.

Stihove Kovačićevog soneta „Mračno doba” krasnoslovila je Elizabeta Ivanović uz pomoć Antonije Stambulić, obje su učenice VIII. b razreda. Autorice najuspješnijih istoimenih literarnih radova su: Klaudija Kraljević, učenica VII. b, i Emanuela Samaržija, učenica VIII. b razreda.

Nakon literarnih radova, predstavljeno je likovno stvaralaštvo učenika viših razreda koje je krasilo panoe na školskim hodnicima. Treće je mjesto zauzeo rad Klare Šebalj, učenice VII. a razreda; drugo je mjesto zauzeo rad Luke Zebe, učenika VII. a razreda, a prvo je mjesto svojim radom osvojila Nora Vrselja, učenica VI. a razreda.

Na kraju su središnje svečanosti Petra i Kristina Nikić, učenice V. b razreda, uz pratnju učiteljice Barbare Glasnović otpjevale pjesmu „Tri bisera”.

Projekt „Dobro jutro, djeco!” – „Dobro jutro, pjesniče!” završio je 12. travnja 2017., uoči uskršnjih blagdana, interpretativnim kazivanjem pjesme prigodne tematike „Uskrsnuće” u izvedbi Elizabete Ivanović, učenice VIII. b razreda.

Svojim trudom i radom voditelji projekta uspjeli su ostvariti zadani cilj – učenici su se podrobnije upoznali sa životom pjesnika te pobliže upoznali dio njegovog stvaralačkog rada.

Pobjednički uradci učenika predmetne nastave

Zajednički rad učenika 1. razreda

Zajednički rad učenika 2. razreda

Radovi učenika 3. razreda

Pobjednici projekta Dobro jutro, djeco

Radovi učenika 4. razreda

32

Broj 18

PROJEKTI

NADOPUNJALJKA

Projekt iz Povijesti

DAN EUROPE Dan Europe se obilježava 9. svibnja, a ove je godine u našoj školi obilježen projektom iz Povijesti u kojem su sudjelovali zainteresirani učenici od petog do osmog razreda.

U projekt koji je osmislila i realizirala učiteljica povijesti Suzana Marukić, korelacijski su se uključili i ostali predmeti: Geografija, Glazbena kul-tura, Građanski odgoj i obrazovanje te Sat razrednika na kojem su učenici bojili zastave članica Europske unije pripremajući se za projekt.

Projekt se 9. svibnja realizirao za vrijeme dva školska sata. U prvom se dijelu održala radionica tijekom koje su zainteresirani učenici, podijeljeni u četiri ekipe po pet učenika, uz pomoć pripremljenih materijala izradili plakat o Europskoj uniji. U drugom dijelu projekta učenici su naučeno gradivo prezentirali

povjerenstvu koje je činilo četiri člana – ravnatelj Barun, pedagoginja Garić, učiteljica Perić i učiteljica Grozdanić.

Nakon prezentacijskog dijela, uslijedio je kviz znanja koje su vodile, uz tehničku podršku učiteljice Marukić, voditeljice Tea Tutić i Lana Adžaga. Skupine su zajednički rješavale kviz znanja, a nakon što je povjerenstvo ispravilo testove, pobjedničkom skupinom je proglašena prva skupina koju su činili učenici: Mislav Maurus (VII. b) Marin Adžaga (VII. a), Mihaela Veselin (VIII. a), Valentin Šipura (VI. a) i Mihaela Samaržija (VI. b).

Laura Perčinić, VI. b

Velički magneti vam i ove godine donose nadopunjaljku, a naše su „žrtve“ svima dobro znana lica naše škole: samozatajna Zrinka Šantak, učiteljica engleskoga jezika – i osebujni Milan Filipčević, umirovljeni domar, bolje znan kao Baja.

???

Zrinka Šantak Da nisam učiteljica engleskog jezika, bila bih… učiteljica razredne nastave.

Uvijek se naljutim… obično bezveze.

Najviše se bojim… bolesti.

Muškarcima zavidim… jer uvijek na sve gledaju optimistično.

Najviše mi je stalo do… moje obitelji.

Najvažniji trenutak u mom životu bio je… ima ih puno.

Najneugodniji trenutak u mom životu bio je… ne mogu se sjetiti!

Slušala sam… i još uvijek slušam rock, pop...

Izlazila sam… prije puno, puno godina.

Furala sam se… ni na što posebno.

Najdraži predmet mi je bio… naravno, Engleski jezik.

Bavila sam se… planinarenjem.

Volim… sve što vole mladi.

Mrzim… ne mrzim, samo ne volim…

???

Milan Filipčević - Baja

Timski rad na djelu

Pobjednička skupina projekta

Da nisam domar, bio bih… građevinar.

Uvijek se naljutim… na zločeste ljude.

Najviše se bojim… bolesti i smrti. Ženama zavidim… na lijepom izgledu.

Najviše mi je stalo do… mojih životinja.

Najvažniji trenutak u mom životu bio je… kada je NK Kamen Ingrad ušao u prvu ligu :) Najneugodniji trenutak u mom životu bio je… kada sam odlazio iz škole.

Slušao sam… radijski prijenos utakmica.

Izlazio sam… na sve strane.

Furao sam se… naravno!

Najdraži predmet mi je bio… Povijest, Geografija, Tjelesna i zdravstvena kultura.

Bavio sam se… svestranim sportom.

Volim… sve što je dobro i lijepo.

Mrzim… nepravdu.

Broj 18

33

PONOS ŠKOLE

Osmaši osvojili 1. mjesto u županiji

TRAGOM ANTIKE Povodom desete obljetnice požeške Katoličke gimnazije, u Požegi je 6. travnja 2017. godine održan izazov u znanju i sportu za učenike osmih razreda pod nazivom „Tragom antike” s ciljem da se učenicima osmih razreda približi duh antike.

Na natjecanju je sudjelovalo trinaest peteročlanih ekipa iz naše županije, a našu su školu predstavljali učenici VIII. a razreda: Ivan Zeba, Danijel Smojver, Marija Devčić, Nena Hercigonja i Mihaela Veselin.

Za natjecanje ih je pripremila učiteljica povijesti Suzana Marukić, a zajedničkim trudom i radom naši su učenici osvojili prvo mjesto, odnosno zlatnu medalju.

U prvom dijelu natjecanja provjeravalo se znanje iz književnosti, povijesti i geografije klasičnog razdoblja i opće kulture, a u drugom su učenici odmjerili snage i vještine u pet disciplina: ekipnom povlačenju užeta, trčanju na 60 metara za djevojčice i dječake, trčanju za dječake u dužini od 192 metra (toliko se trčalo u drevnim vremenima), bacanju s ramena medicinske lopte (umjesto kamena) te skakanju u vrećama.

Ponosna ekipa s nastavnicom Suzanom Marukić

Najbolje su ekipe bogato nagrađene, a naši su „antički” pobjednici iznijeli svoje dojmove u kratkom intervjuu: Kako su izgledale vaše pripreme za ovo zanimljivo natjecanje?

Ivan: Podijelili smo gradivo i svatko bi kod kuće naučio svoj dio, poslije bismo ostajali s nastavnicom utvrditi to gradivo.

Mihaela: Da, svaki smo se petak sastajali i učili.

Danijel: Sedme sate smo odlazili i u dvoranu ili na školsko igralište i vježbali.

U čemu ste najviše, a u čemu najmanje uživali tijekom priprema?

Marija: Najviše sam uživala kad smo s nastavnicom učili vani u prirodi jer je puno lakše nego u nekoj učionici.

Nena: U svemu sam uživala jer uz ovakvu ekipu i nastavnicu nema nikakvih problema.

Ivan: Ja sam isto uživao u svemu i baš sam se zabavio, nije bilo nečega u čemu nisam uživao.

Danijel: Ma bila je prava zezancija!

Mihaela: Ja sam najmanje uživala u sportu.

A što vam je bilo najteže u samom natjecanju?

Ivan: Mislim da je kviz bio malo teži od sportskog dijela.

Marija: Slažem se, neka pitanja iz skripte su bila dosta teška.

Nena: Nije mi bilo ništa pretjerano teško, ali naravno da je naporniji dio bio sportski dio natjecanja.

Danijel: Sportovi su bili teži jer smo imali veliku konkurenciju.

Mihaela: Ja sam već rekla – najteži je bio sport, ali uspjeli smo.

Naši antički pobjednici

Što za tebe, osobno, znači pobjeda, odnosno osvojeno prvo mjesto?

Marija: Za mene prvo mjesto znači ponos jer sam se trudila oko učenja, i na kraju se isplatilo.

Mihaela: Da, uloženi trud se isplatio i ponosni smo na sebe.

Nena: Pobjeda je za mene znak da se sve može kada se hoće i da je sve lakše uz malo uloženog truda.

Danijel: I za mene pobjeda predstavlja veliki ponos jer mi je to bilo prvo natjecanje na kojem sam sudjelovalo, i pobijedio!

Ivan: Pa sretan sam i drago mi je što smo pobijedili, a posebno sam zadovoljan sezonskom ulaznicom za bazene koju smo dobili.

Natjecanje je uistinu zahtjevno, stoga kojim se osobnim postignućem najviše ponosiš?

Marija: Ponosim se što sam znala odgovore na pitanja iz skripte, ali isto tako sam ponosna i na svoju ekipu jer smo se svi zajedno trudili.

Mihaela: Ja se najviše ponosim našom nastavnicom Suzanom Marukić jer da nje nije bilo, ne bismo se tako dobro pripremili i ne bi bilo naše pobjede.

Danijel: Ponosim se time što sam dao sve od sebe, pa čak i da nismo osvojili prvo mjesto.

Nena: Svi smo podjednako pridonijeli pobjedi, ali drago mi je da sam i ja pomogla s prvim mjesto u skakanju u vreći gdje sam ekipi donijela tri boda i jedan bod u trčanju.

Ivan: Najviše se ponosim time što sam naučio sve te grčke i rimske književnike i filozofe pa neću morati sljedeće godine u srednjoj školi.

Uloženi trud i timski rad donijeli su zlatnu medalju

Razgovarao: Roberto Mandekić, VIII. a

34

Broj 18

PONOS ŠKOLE

Naši učenici sudjelovali na Državnom natjecanju

SIGURNO U PROMETU Kada je 3. svibnja 2017. održano Županijsko natjecanje, postalo je sigurno da će čak troje učenike naše škole predstavljati Požeško – slavonsku županiju na Državnom natjecanju „Sigurno u prometu 2017.”, a to su učenici V. b razreda: Petra Nikić, Veronika Samaržija i Mihael Martinaš.

Njihov je mentor učitelj tehničke kulture Josip Ševkušić.

Vožnja biciklom po poligonu

Državno natjecanje osnovnoškolaca u poznavanju prometnih propisa i vještini upravljanja biciklom pod nazivom „Sigurno u prometu 2017.”, u organizaciji Hrvatskog autokluba, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te Agencije za odgoj i obrazovanje, održano je od 23. do 26. svibnja u Zadru. Učenici i mentori bili su smješteni u turističkom naselju Zaton, a samo natjecanje održavalo se u OŠ Zadarski otoci.

Natjecanje je započelo 24. svibnja ispitom znanja o poznavanju prometnih pravila i propisa na računalima u aplikaciji Sigurno u prometu koju je za natjecanje pripremio HAK. Budući da je bio velik broj natjecatelja, a malen broj

računala, učenici su bili podijeljeni u skupine. Dok su neke skupine rješavale ispit na računalima, ostali su imali prigodne zadatke. Tako su imali priliku isprobati „pijane naočale” i proći oko čunjeva s koncentracijom alkohola od jednog promila. Poligon je sadržavao samo par čunjeva, ali zbog „pijanih naočala” bilo je problema proći ga bez greške.

Nakon napisanog ispita znanja, učenici i mentori su autobusima otišli u centar Zadra, u Forum s prekrasnim pogledom na crkvu sv. Donata, voziti bicikl na obilježenom poligonu prateći prometne znakove. Također, učenici i mentori sudjelovali su u fotografiranju milenijske fotografije Šime Strikomana i

turističkom razgledavanju Zadra.

Drugi je dan u OŠ Zadarski otoci, uz prigodan program, Državno natjecanje službeno otvoreno. Tog su dana učenici imali zadatak biciklom voziti po tri različita poligona rješavajući zadane zadatke i pri tome imati što manje pogrešaka kako bi u ukupnom poretku ostvarili što bolji uspjeh.

Naši su učenici bili zadovoljni postignutim uspjehom – Veronika je osvojila 25. mjesto, Mihael 32. i Petra 41. mjesto. Nakon odrađenog velikog posla i zahtjevnih zadataka, učenici su uz animatore mogli uživati u kupanju u moru, družeći se i igrajući sportske i društvene igre do večernjih sati.

Predstavnici naše županije Broj 18

35

LIKOVNO - LITERARNA RADIONICA

Moja simpatija Kad ti vidim oči, kao da dobijem neke moći.

Moje oči samo tebe vide odmah mi srce u Zemlju ljubavi ide!

Kada jutro sviće, o tebi mi srce odmah kliče.

Na školskom hodniku pokušavam te naći, a kad te nađem, ne mogu se snaći!

Ana Lovrenović, VI. a 2. RAZRED, PŠ BIŠKUPCI

Jutarnja idila prirode U travi se čuje zujanje pčela, a kad pogled uputiš dalje, vidiš rodu koja je na krov sjela i kravu koja nam mlijeko daje.

Sunce obasjava potok koji žubori, a miris objeda livadom plovi. Čuješ pticu kako svoju pjesmu zbori, vidiš sreću koja nam na licu stoji.

Hladan vjetar granjem se širi, a lišće pokriva jutarnju rosu.

Jež kao uplašeni div viri i traži mjesto gdje da se smiri.

Sve se budi, sve se diže, sve na svoje mjesto stiže.

Zimogrozni sad su dani, svi su hladni i zaboravni.

Trava je pokrivena bijelim velom, a životinjama traga nema.

Sve spava kao u bajci, sve šuti kao da nikog nema.

Laura Perčinić, VI. B

Lorena Sliško, V. a

Ljubavno pismo Volim te više od hrane A kad sam s tobom, prazne sam glave.

Lovim te u svojim snovima.

E, kad sam s tobom, glava mi je u oblacima.

Nisam više siguran uz tebe Tako je to kad ti se rugaju i zvijezde…

I znam da ti sigurno ne znaš: Ne mogu zbog tebe spavati noćas O, vjerojatno pojma nemaš, Volim te više od groma.

O, vjerojatno ti nemaš pojma…

Luka Adžić, VI. a

36

Broj 18

LIKOVNO - LITERARNA RADIONICA Godina Visibabe lagano cvatu, a ptice se vraćaju u jatu.

Mlado Sunce skače gore-dolje, dok djeca sretno trče niz polje. Škole nema, za more se sprema.

A višnje plaču, jer bit će u kolaču.

Lišće opada, jabuka tiho propada.

Medvjed tiho putem pjeva i umoran pomalo zijeva.

Snježne pahulje svuda lete, žele probuditi dijete da se igra sa svima jer dolazi nam zima.

Sara Kaloper, V. a

Ana Zeba, VI. a

1. Razred, PŠ Biškupci

Nora Vrselja, VI. a

Zečje dvorište, 1. razred, PŠ Biškupci Broj 18

37

LIKOVNO - LITERARNA RADIONICA

Dominik Beljan, V.a

Mračno doba U svijetu dosta mladih odlazi u druge države jer u svojima nemaju posla. Iz Hrvatske svaki dan puno mladih odlazi u druge europske države. Nemaju posla i nemaju novac s kojim bi živjeli. Iz Slavonije ljudi odlaze jer ovdje više ne mogu živjeti od poljodjelstva.

U pjesmi Ivana Gorana Kovačića Mračno doba govori se o životu u tuđini i o želji za povratkom svom domu. Svim ljudima koji odu u drugu državu nedostaje njihov dom i njihova obitelj koju su morali ostaviti kod kuće. Na početku im bude teško jer moraju naučiti jezik da bi se znali sporazumjeti. Obično im je potrebno puno vremena da nauče jezik, da se nauče snalaziti u novom gradu te da steknu nove životne navike. Na poslu im je teško, no naviknu se jer im je novac potreban da prehrane obitelj. Obitelj im često nedostaje. Kada rade, zaborave na dom, ali kad se vrate „kući”, onda im sve nedostaje.

Kad se čuju s obitelji, bude im lakše jer znaju da su dobro.

Neki pak zaborave na svoju obitelj i naviknu živjeti bez nje.

Neki ljudi sa sobom povedu svoju obitelj. Tamo se onda svi privikavaju na okolinu, nove navike, nove ljude, novi jezik i novi grad. Poneki se vrate poslije nekoliko godina u svoju domovinu dok se neki, nažalost, nikad ne vrate svojoj kući.

Ja mislim da se mladi ne bi trebali toliko iseljavati jer onda u našoj domovini neće biti djece koje svake godine ima sve manje. Ako se ovako nastavi, u domovini više neće biti mladih. Stoga trebamo voditi računa o otvaranju novih radnih mjesta i zadržavanja naših ljudi na našem predivnom hrvatskom tlu.

Klaudija Kraljević, 7.b

38

Broj 18

Jutro U proljetno jutro vesela srna skakuće žustro, njenom veselju nema kraja u tek procvalom cvijeću ona se valja.

U ljeto vruće dva mala zeca u hladu čuče, takva jutra u srce nas dirnu da i krtice iz zemlje virnu.

U jesensko jutro kad dođe kiša mačka će u kuću primiti miša, takva vremena prijateljstva stvaraju i neprijateljske odnose popravljaju.

U zimsko jutro bijelo maleno lane je sjelo, da vidi prekrasnu šumu pa će nastaviti hodati po drumu.

Stjepan Rončević, 5. a

RAZBIBRIGA I ZABAVA

ŠKOLSKI BISERI e da je to plod. it?" Dr ugi mu učenik u šali kaž fru či zna voće. to „Š : ga go dru ik en jma jer je on napisao da znači Pita jedan uč po ma ne ga nje do di sje što o onaj Na to mu prvi učenik kaže kak Pita učiteljica povijesti učenika koliko je trajao 30 – godišnji rat, a učenik

joj odgovori: „Pa, mislim da je trajao oko 19 godina.”

Pita učiteljica iz hrvatskog jezika učenika je li zapisao ime književnice čiji životopis treba napisati, a on joj pokaže što je zapisao: SILVIJA 600

u poslužiti ovce, a Na satu Prirode pita učiteljica za što nam mog

u.”

učenik mudro odgovara: „Pa da nam kose trav

put.”

Pita učiteljica učenika zašto je zaboravio nalivpero, a on joj odgovori: „Pa, znate, nastavnice, ja sam bio spreman za prošli Na to cijeli razred poviče: „ Pa ti nisi bio u školi prošli put!"

Dođe učenik osmog razreda u knjižnicu i traži od knjižničarke lektiru Jablan. (Lektira

je Breza.)

lačak, a on joj odgovori bijele.

Pita učiteljica iz prirode učenika koje je boje mas

Pitanja: 1. muškarci nose za svečane prilike 2. životinja s ravnim rogovima koja izgleda kao jelen 3. nosi se na glavi 4. instrument koji najčešće ima šest žica 5. narančasto voće

KRI Ž A LJ KA

1.

2.

3.

4.

5.

Traženi pojam: ___ ___ ___ ___ ___

Izradila: Ana Zec, V. a

Broj 18

39

Izradila: Ana Zeba, VI. a