6. Photodistorzija by Andi Bančić

photodistorzija

O FOTOGRAFSKOJ REPREZENTACIJI SMRTI RADOVI SANDRE VITALJIĆ, GORANA BERTOKA I HASSANA ABDELGHANIJA (izložba kao Memento mori) Branka Benčić Izložba u porečkoj palači Zuccato koja se realizira kao pozivna i organizira uz program Photodistorzije - bijenalne manifestacije posvećene fotografiji, okuplja radove troje umjetnika koji na različite načine progovaraju o modelima fotografske reprezentacije smrti. To su – Voljena Sandre Vitaljić, Sa distance Hassana Abdelghanija, te fotografije iz tri ciklusa Crvena, Posjetitelji, Post Mortem Gorana Bertoka. Upravo su različiti načini posredovanja prizora koje povezujemo sa reprezentacijom smrti, te modeli i vizualni režimi njihove medijatizacije ono što okuplja, povezuje i razdvaja radove ovih umjetnika. Smrt kao ultimativno fizičko iskustvo, “događaj” je koji označava kraj upravo fizičke realnosti ljudskog života i aktivnosti ljudskog tijela. Konteksti koje proizvodi govor o smrti mogu biti kolektivne, društvene, individualne ili intimne prirode, kao dio šireg razumijevanja aspekata civilizacije, društva i kulture. U “Prizorima tuđeg stradanja” Susan Sontag pristupa kulturnim i društvenim agendama prilikom prikazivanja pokojnika upozoravajući na dva momenta, dvojnu sposobnost fotografije da sa jedne strane predstavlja dokument, a sa druge vizualno umjetničko djelo kao “estetsku kategoriju”1. Međutim, ne samo u tradiciji vizualnih umjetnosti, slikarstvu i fotografiji, već književnosti, kazalištu, filmu, tema smrti i zaokupljenost smrću, često je bila predmet umjetničkog interesa, a fenomeni smrti u različitim su umjetničkim razdobljima bili predmetom promišljanja, opsjednutosti umjetnika, okidači imaginacije nerijetko ispunjeni intenzivnom simbolikom. Osim toga, fotografija je usko povezana sa gubitkom, tvrdi George Baker2, a odnos fotografskog medija prema gubitku postaje prostor mogućnosti za suvremenu fotografiju. 1 Susan Sontag: Prizori tuđeg stradanja, Algoritam, 2005 (str. 56) 2 George Baker: Some Things Moyra Taught Me, The intertwining of melancholy and possibility in contemporary photography, Frieze, April 2010. http://www.frieze.com/ issue/article/some_things_moyra_taught_me/ 2

Na razičite načine Sandra Vitaljić, Goran Bertok i Hasan Abdelghani posjetitelje izložbe suočavaju sa smrću, suočavaju ih sa mrtvim tijelima, oblicima nasilja nad tijelom, sa krhkosti i kratkotrajnosti ljudskih života, dok prostor izložbe na taj način može fukcionirati kao Memento Mori alegorija smrti, na tragu značenja ikonografskog modela, postaje podsjetnik o neizbježnom kraju, smrtnosti, kratkoročnosti i privremenosti ljudskih života.3 Žanrovska je umjetnost, tradicionalno shvaćena mahom kao slikarska, tijekom 20. stoljeća oživljena razvojem tehnologije, upotrebom medija fotografije i videa, dobila sasvim nov izraz i kreativan zamah, a novim načinima produkcije, prezentacije i distribucije slika ponovo postala istaknuta umjetnička forma, podložna reinterpretacijama žanrovskih konvencija u okviru postmodernističke estetičke paradigme, uobličavajući sasvim nov izraz i značenjski kontekst, formirajući i posve novo estetsko iskustvo. Ono što je prisutno u pojedinim fotografijama predstavljenih umjetnika možemo promatrati kao trag ideje mrtve prirode. Motiv mrtve prirode prikaz je neživog predmeta, tradicionalno, u rasponu motiva od vaza sa cvijećem i zdjela sa voćem, do prizora hrane, mrtvih životinja ili prizora klaonica, jedan je od hijerarhijski ”najnižih” umjetničkih žanrova, a pronalazimo ga u svim razdobljima povijesti umjetnosti, od antike i srednjeg vijeka, do danas, a vrhunac je bio postignut u razdoblju baroka, kada se motiv osamostaljuje. Obzirom na dominantan motiv, mrtva priroda broji razne podžanrove, među kojima posebno mjesto zauzima vanitas, u tradiciiji povijesti umjetnosti, često povezivan sa religioznim, spiritualnim, simbiličkim ili alegorijskim značenjima. Kako bi povezali “doslovnost” veze 3 Erwin Panofsky: Et in Arcadia Ego, u: Il sinificato nelle arti visive, Einaudi, Torino, 1999.

mrtve prirode i prizora mrtvih tijela, možemo posegnuti za analizom Normana Brysona koji ističe disocijaciju objekta – raskol uobičajenog poretka prikazivanja i značenja, ističući prizore predmeta uronjenih u mrak, prikazanih na tamnoj podlozi, naglašavajući izoliranost i nepomičnost predmeta, te odsutnost.4 Radovi Sandre Vitaljić, Gorana Bertoka i Hassana Abdelghanija predstavljaju različite načine posredovanja prizora, unutar kojih možemo detektirati kompleksne odnose subjekta i objekta kroz odnos prema temi smrti. Umjetnici svojim radovima estetiziraju motiv smrti, bez idealizacije. U izloženim radovima, fotografija svojim specifičnim mogućnostima zaustavljanja vremena, različitim konceptualnim i medijskim postupcima sudjeluje u konzerviranju prizora, konzerviranju slike i tijela. Kao morbidnu mrtvu prirodu doživljavamo prizore iz mrtvačnica, sa obdukcijskog stola, kakvi su nam danas svakodnevno na raspolaganju intenzivno prisutni brojnim forenzičarskim televizijskim serijama, uz “normalizaciju zazornoga provedenu kroz djelatnost vizualnih medija”.5 Fotografija, fragment, prizor mrtvog tijela, bilo onog iz mrtvačnice, zavoda za sudsku medicinu, iz logora ili sa ratišta prikazuje kako je “nasilje simbolički posredovano, ali istodobno dotiče realno koje se ne može simbolizirati”.6 U seriji fotografija s početka 90-ih godina 20. stojeća, jedan od najistaknutijih momenata fotografske reprezentacije smrti serija je fotografija iz mrtvačnice - The Morgue Andresa Serrana. Fotografije su to besprijekornih kompozicija, gotovo klasične ljepote. Možemo primijetiti kako su fotografije Andresa Serranna od The Morgue, zatim kontroverznog rada Piss Christ, te brojne druge proteklih 20 godina ostavile dubok trag u umjetnosti i vizualnoj kulturi (npr. omot za Metallicu) i postale zacementirano 4 Norman Bryson: Looking at the overlooked: Four essays on still life painting,u: Stuart Hall (ed): Representation Cultural Representation as Signifying Practice, Sage, London, 2002 (str. 65) 5 Leonida Kovač: O prizorima s cvijećem i ostalim raslinjem, u: Sandra Vitaljić: Voljena (katalog izložbe), galerija Klovićevi dvori, 2013. 6 Renata Salecl: Urez u tijelo, u: Protiv ravnodušnosti, Arkzin/whw, Zagreb, 2002.

referentno mjesto fotografskog riječnika. Sa njima i predstavljeni radovi Sandre Vitaljić i Gorana Bertoka dijele blizak vizualni vokabular. Foto-objekti Sandre Vitaljić kojima je strukturiran rad Voljena pred promatrača postavljaju fotografije fragmenata mrtvog ženskog tijela, sa vidljivim tragovima ozljeda, a snimljeni su medicinski preparati u formalinu iz zavoda sa sudsku medicinu. Rad je potaknut brojnim medijskim napisima i zastrašujućim statistikama iz crnih kronika o nasilju nad ženama u partnerskim vezama. Prikazani su dijelovi kože, organa, tijela (šaka, srce, dio torza, fragment glave) izolirani, na tamnoj pozadini. Sam nasilan događaj nije vizualiziran, već je prisutan kao posljedica. Način prezentacije ovih fotografija kao foto-objekata, nevelikih predmeta od pleksiglasa u koje je fotografija umetnuta, na specifičan način strukturira prostor izložbe, te dodatno naglašava objektifikaciju i fetišizaciju ženskog tijela, ovdje višestruko fragmentiranog, najprije medicinski raskomadanog, potom fotografskim postupkom kadriranja, uokviravanja. Foto-objekti, raspoređeni u galerijskom prostoru, osvjetljeni pažljivom i planiranom rasvjetom transformiraju fotografski ciklus Voljena u fotografsku instalaciju koja doprinosi teatralizaciji ambijenta, stvarajući efekt dramatičnog sugestivnog prostora, dokidajući neutralnost bijele kocke. Kosturi iz serije Posjetitelji, detalji smrznutih dijelova lica pokojnika iz Post Mortem i crveni friz koji uprizoruje mrtvo dijete, pripadaju fotografijama kojima nas slovenski umjetnik Goran Bertok na različite načine izravno, gotovo naturalistički, suočava sa prizorima smrti. Radovi Gorana Bertoka obilježeni su specifičnom dvojnošću: njihova je estetičnost u oštroj suprotnosti s prikazanom materijom, i njegove fotografije crpe uvjerljivost upravo iz tog procijepa u kojem se pokušava pronaći odgovor na pitanje da li je lijepa slika slika lijepog predmeta? “Bertokova gesta upravo je onoliko blasfemična koliko je i smrt danas izolirana i normirana, odmaknuta u zasebne ustanove.”7 Za razliku od radova Sandre Vitaljić i Gorana Bertoka, u fotografskom ciklusu Sa distance Hassan Abdelghani temi smrti pristupa na sasvim drugačiji način. Njegovi radovi ne donose nam izravne ili konzervirane pr7

Matjaž Brulc, http://www.kontejner.org/december2 3

izore mrtvog ljudskog tijela, ne donose nam ni dijelove tijela, već u središte interesa postavljaju aproprijaciju postojećih slika, prijenos slika i proces njihove medijatizacije. Ovi radovi predstavljaju sliku slike, reprezentaciju reprezentacije, u njima je konzervirana – sama fotografija, a temelje se na prisvajanju, fotografskoj reprodukciji (nadgrobnih, portretnih) fotografija, u fotografskom/ reprezentacijskom mise-en-abyme. To su portreti portreta koji predstavljaju i nanovo kadriraju već uokvirena lica sa izbljedjelih fotografija. Zamrznuti u vremenu, nepomični pogledi nekad živih lica, pogledi su uprti u “umornu smrt” i svjedoče o proteklom vremenu upisanom u ove “pronađene” fotografije, kao found footage, gotovo arhivskog karaktera. U njima je prisutna i određena melankolija, kao nemoguć susret sa prošlim.8 Upravo fotografiju kao alegoriju povijesti i života ističe Walter Benjamin kada govori o portretima Davida Octaviusa Hilla smimljenim na franjevačkom groblju u Edinbourghu.9 Ima li prikladnijeg mjesta? Gledajući fotografiju Napoleonovog brata, Roland Barthes je već na prvoj stranici “Svijetle komore” zapisao - “Vidim oči koje su vidjele Cara”.10 Hassan Abdelghani, flaneur svjetskih groblja, u svojim portretima sa nadgrobnih spomenika donosi nam niz takvih pogleda. Oni pripadaju nepoznatim osobama iz različitih zemljopisnih i povijesnih trenutaka, isprepličući se u benjaminovskom “tkanju prostora i vremena”. To su oči koje su bile u mogućnosti svjedočiti najrazličitijim osobama i događajima, znanima ili anonimnima, koje danas možemo tek zamišljati… a omogućio nam ih je upravo fotografov pogled, njegovo bilježenje i promatranje “sa distance”. Teme medijatizacije, smrti, zatim nadgrobnog spomenika, grada, kolektivnog sjećanja, ratnih razaranja i trauma u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, u svojim je radovima ekstenzivno tematizirao multimedijalni umjetnik Ivan Faktor. Oko desetljeće ranije na groblju u Osijeku, nastaju najprije Umorna smrt (1998), te portet Nade Lang (15 minuta za Nadu Lang, 2000), snimci nadgrobnih spomenika i izbljedjeli (video) portret mlade žene. 8 George Baker (op. cit.) 9 Walter Benjamin: Mala istorija fotografije, u: O fotografiji i umetnosti, Kulturni Centar Beograda, 2006 (str. 17) 10 Roland Barthes: Svijetla komora – bilješka o fotografiji, Antibarbarus, Zagreb, 2003 (str.7) 4

Nastali postupcima medijatizacije, kakve pronalazimo i u radovima Hassana Abdelghanija, uspostavljaju vezu sa prošlošću putem medija tehničke reprodukcije slike, apostrofiraju vremensku dimenziju, ističe Leonida Kovač - dimenziju unutar koje mogućom postaje reprezentacija procesa nestajanja. “Dimenzija nestajanja, stanje smrti nesvodivo na sliku smrti reprezentirano je prijenosom”.11

11 Leonida Kovač: Nepoznat netko, u: Ivan Faktor: Fritz Lang und Ich 1994 – 2004, Gliptoteka HAZU, Zagreb, 2004 (str. 10)

THE PHOTOGRAPHIC REPRESENTATION OF DEATH: THE WORKS OF SANDRA VITALJIĆ, GORAN BERTOK AND HASSAN ABDELGHANI (Exhibition as a memento mori)

Branka Benčić This exhibition in the Zuccato Palace in Poreč, organized together with Photodistorzija, a biennial event dedicated to photography, brings together the works of three invited artists who express the models of the photographic representation of death in different ways. They are Sandra Vitaljić with Beloved, Hassan Abdelghani with From A Distance, and Goran Bertok with photographs from three cycles (Red, Visitors, Post Mortem). The works of these artists are connected, joined and separated by their different mediations of scenes associated with the representation of death, and the models and visual regimes of their mediation. Death as the ultimate physical experience is the “event” that marks the end of the physical reality of human life and the activity of the human body. The contexts produced by discourse on death can be collective, social, individual or intimate, belonging to a wider understanding of aspects of persons, civilization, society and culture. Susan Sontag, in Regarding the Pain of Others, examines the cultural and social agendas of the representation of the deceased, pointing out that photographs represent a document on one hand and a visual work of art as an “aesthetic category” on the other.1 In the history of painting and photography, but also in the history of literature, theater and film, artists have often shown an interest for the subject of death and preoccupation with death. In different artistic periods, the phenomena of death were a subject of artistic deliberation and obsession and a trigger of imagination, often full of intense symbols. Furthermore, photography is

Susan Sontag: Prizori tuđeg stradanja, Algoritam, 2005 (p. 56)

closely related to loss, says George Baker,2 and the relationship between the photographic medium and loss becomes a space of possibilities for contemporary photography, too. Sandra Vitaljić, Goran Bertok and Hasan Abdelghani confront the exhibition visitors with death in different ways, showing them dead bodies, violence against the body, fragility and transience of human life, letting the exhibition space function as a memento mori: the allegory of death, tracing the meaning of the iconographic model, becomes a reminder of the inevitable end, the mortality, shortness and transience of human lives.3 Genre art, traditionally delegated to painting, was revived by the development of technology in the 20th century, when the use of the media of photography and video gave it a completely new expression and creative momentum, while the new methods of production, presentation and distribution of images reinstated it as a prominent artistic form, subject to reinterpretations of genre conventions within the postmodernist aesthetic paradigm, shaping an entirely new expression and context of meaning, forming an entirely new aesthetic experience. The photographs of the exhibited artists have a presence that can be traced to the concept of still life. Still life – traditionally, the representa2 George Baker: Some Things Moyra Taught Me, The intertwining of melancholy and possibility in contemporary photography, Frieze, April 2010. http://www.frieze.com/ issue/article/some_things_moyra_taught_me/ 3 Erwin Panofsky: Et in Arcadia Ego, in: Il significato nelle arti visive, Einaudi, Torino, 1999. 5

tion of an inanimate object, ranging from flower vases and fruit bowls to food scenes, set tables, but also dead animals or slaughterhouse scenes – belongs to the lowest rungs of the hierarchy of artistic genres. It can be found in all the periods of art history, from the Antiquity and the Middle Ages till our time, reaching its pinnacle in the Baroque period, when it became an independent discipline. Thematically, still life has a variety of subgenres, where a specially prominent position is held by the vanitas, traditionally associated with religious, spiritual, symbolic or allegorical meanings. The Croatian term for still life literally means dead nature, which can be related to the scenes of dead bodies if we resort to the analysis of Norman Bryson that emphasizes the dissociation of the object – a rift in the usual order of representation and meaning: in this case, the scenes of objects immersed in darkness, set on a dark background, emphasizing their isolation and immobility, emphasizing absence.4 The works of Sandra Vitaljić, Goran Bertok and Hassan Abdelghani represent different ways of mediating a scene, in which we can detect complex relationships between the subject and the object through the relation to the theme of death. The artists’ works aestheticize the theme of death without idealizing it. The exhibited works employ photography and its specific time-stopping abilities, its variety of conceptual and mediatic procedures, to participate in the preservation of scenes, the preservation of image and body. We see morbid still lives when we watch scenes from morgues, from the dissecting tables, which have a daily and intense presence in numerous forensic TV series: “the normalization of the offensive through the activity of visual media.”5 A photography, a fragment, a scene of a dead body – either in a morgue, an institute of forensic medicine, a concentration camp or the front – show 4 Norman Bryson: Looking at the overlooked: Four essays on still life painting, in: Stuart Hall (ed): Representation: Cultural Representations and Signifying Practices, Sage, London, 2002 (p. 65) 5 Leonida Kovač: O prizorima s cvijećem i ostalim raslinjem, in: Sandra Vitaljić: Voljena (exhibition catalog), galerija Klovićevi dvori, 2013. 6

that “violence is symbolically mediated, but touches the real, which cannot be symbolized.”6 One of the most prominent events in the photographic representation of death was a series of photographs called The Morgue, made by Andres Serrano in the early 1990s. His photographs have a flawless composition, an almost classical beauty. Obviously, the photographs of Andres Serrano – from The Morgue to the controversial Piss Christ, and many others in the last 20 years – have left a deep trace in art and visual culture (e.g. his Metallica album cover), becoming a fixed reference in the dictionary of photography. They are close to the visual vocabulary of the exhibited works of Sandra Vitaljić and Goran Bertok. The photo-objects of Sandra Vitaljić, which structure her Beloved, present the viewer with photographs of fragments of a woman’s dead body with visible marks of injuries; they are medical specimens, preserved in formaldehyde in a forensic medicine institute. The work was motivated by numerous media stories and horrifying statistics about violence against women in relationships. We see skin, organs, body parts (fist, heart, torso, head fragment) isolated against a dark background. The violent event is not seen, but shows through its consequences. The presentation of these photographs as photo-objects, small plexiglas objects with inserted photographs, structures the exhibition space in a specific way, highlighting the objectification and fetishism of the female body, which has been repeatedly fragmented: first brutally murdered, then butchered by medicine and by the photographic procedure of framing. The photo-objects, arranged in the premises of the gallery, carefully and deliberately illuminated, transform the photographic cycle Beloved into a photographic installation that contributes to the theatrical feel of the place, creating the effect of a dramatic, suggestive space, erasing the neutrality of the white cube. 6 2002.

Renata Salecl: Urez u tijelo, in: Protiv ravnodušnosti, Arkzin/whw, Zagreb,

Details of frozen parts of faces of the deceased from Post Mortem, skeletons from the Visitors series, and the red frieze depicting a dead child, belong to the opus of the Slovenian artist Goran Bertok, who confronts us with scenes of death directly, almost with naturalism, in different ways. The works of Goran Bertok betray a particular duality. Their aesthetic value is in stark contrast with the shown material; in fact, his photographs derive their credibility from that discrepancy, eliciting the question whether a beautiful image must depict a beautiful object. “Bertok’s gesture is blasphemic to the extent to which death is isolated and standardized, tucked away in separate institutions.”7 In his photographic cycle From A Distance, Hassan Abdelghani approaches the subject of death in a completely different way than Sandra Vitaljić and Goran Bertok. His works do not confront us with direct or preserved scenes of dead human bodies, they do not even show body parts, but focus on the appropriation of older images, the transfer of images and the process of their mediatization. These works are images of images, representation of representation; they preserve the photograph itself on the basis of appropriation, photographic reproduction of (gravestone, portrait) photographs in a photographic/ representational mise-en-abyme. They are portraits of portraits, presenting and reframing faces framed in faded photographs. Frozen in time, immobile gazes of once-living faces are looking into a “tired death”, bearing witness to the passage of time inscribed into this “found footage” of an almost archival nature. They also exude a certain melancholy, like an impossible encounter with the past.8 Photography was seen as an allegory of history and life by Walter Benjamin, who wrote about the portraits made by David Octavius Hill at the Franciscan cemetery in Edinburgh.9 What place could be more appropriate? 7 Matjaž Brulc, http://www.kontejner.org/december2 8 George Baker (op. cit.) 9 Walter Benjamin: Mala istorija fotografije, in: O fotografiji i umetnosti, Kulturni Centar Beograda, 2006 (p. 17)

Looking at the photograph of Napoleon’s brother, Roland Barthes wrote on the very first page of Camera Lucida: “I see eyes that gazed at the Emperor.”10 Hassan Abdelghani, a flaneur of world cemeteries, brings us a series of such eyes in his gravestone portraits. They belong to unknown people from different geographical and historical moments, intertwined in Benjamin’s “fabric of space and time”. These eyes witnessed the most diverse persons and events, famous or anonymous, which we can only imagine today… and what brought them to us was the photographer’s gaze, recording and watching “from a distance”. The themes of mediatization, death, but also gravestones, cities, collective memory, disasters and traumas of war in contemporary Croatian art, were extensively explored by the multimedia artist Ivan Faktor. About a decade ago, at a cemetery in Osijek, he created Tired Death (1998) and the portrait of Nada Lang (15 Minutes for Nada Lang, 2000): photographs of gravestones and a faded (video) portrait of a young woman. Created by the mediatization procedures that we also find in the works of Hassan Abdelghani, they establish a link with the past through the media of the technical reproduction of images. They emphasize the dimension of time, which enables the representation of the process of disappearance, as pointed out by Leonida Kovač. “The dimension of disappearance, the condition of death irreducible to the image of death, is represented by the transfer.”11

10 Roland Barthes: Svijetla komora – bilješka o fotografiji, Antibarbarus, Zagreb, 2003 (p.7) 11 Leonida Kovač: Nepoznat netko, in: Ivan Faktor: Fritz Lang und Ich 1994 – 2004, Gliptoteka HAZU, Zagreb, 2004 (p. 10) 7

LOKACIJE / LOCATIONS 1 ISTARSKA SABORNICA / ISTRIAN ASSEMBLY HALL Obala Matka Laginje 6 2 GALERIJA ZUCCATO / ZUCCATO GALLERY Dekumanska 34

1 SKUPNA IZLOŽBA / GROUP EXHIBITION ISTARSKA SABORNICA / ISTRIAN ASSEMBLY HALL

SNJEŽANA BRATANOVIĆ, SABINA DAMIANI, KARLO DOŠEN, DENIS GRŽETIĆ, VIKTOR HERAK, SAŠA JANTOLEK, KRISTIJAN JERKOVIĆ, LAZAR LEKOVIĆ, KRISTIAN MACINIĆ, JOVANA MITIĆ, PETRA MRŠA, KARMEN ORLIĆ, IVANA PAVLOVIĆ, BRUNA RADELJA, NIKOLA ŠERVENTIĆ, ANA TOPLEK

SNJEŽANA BRATANOVIĆ / Pula, Hrvatska Ballerina project (serija)

SABINA DAMIANI / Umag, Hrvatska Altrove (serija)

Rođena 28. Svibnja 1985 godine u Kopru. Diplomirala 2008 godine na Accademia di Belle Arti u Veneciji, smjer Vizualna komunikacija i didaktika umjetnosti. 2011. završila postdiplomski studij fotografije na Accademia di Belle Arti di Brera u Milanu. Radila je u ulozi asistenta u galeriji Cell Project Space u Londonu te kasnije vodila galeriju Union iz Londona. Osnivač je projekta ‘Kioosk’, platforme za istraživanje i kritiku suvremene fotografije. Trenutno radi u Zavičajnom muzeju Poreštine i bavi se samostalnim projektima.

tel. +385 (0)99 401 3332 snjezanab19@gmail.com

tel. +385 (0)91 532 9515 sabinadamiani85@gmail.com www.sabinadamiani.com

DRAGAN KARLO DOŠEN / Rijeka, Hrvatska

DENIS GRŽETIĆ / Poreč, Hrvatska

Rođen je 1951. u Rijeci. Završio Brodo-strojarsku tehničku školu. Diplomirao na Teološkom fakultetu, te radio kao profeseor vjeronauka u Istri. Neko vrijeme boravio je u Milanu gdje se bavio modnom fotografijom. Snimio i režirao nekoliko filmova. Član je društva novinara. Aktivno izlaže posljednjih deset godina.

Denis Gržetić (rođen 1964. u Pazinu), fotografijom se bavi tridesetak godina. Od 1984. i 1985. gdje osvaja nagradu za najbolju fotografiju na “Festivalu mladih” u Pazinu, te 1. nagradu za fotografa amatera na “Griziji”- Rovinj 1986. Kao fotograf-novinar surađuje u “Glasu Istre”.1987. upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu, istovremeno objavljujući fotografije u “Studentskom Listu”,objavljuje i u časopisu za kulturu “OKO”, a kasnije i u Fotomagu”. Izlagao je samostalno u Zagrebu ,Poreču, Dubrovniku,te u Šikutima,u okviru “Šikuti Machine”projekata, te na više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Publiciran je u “Digital Photo UK”Magazinu,te u nizu web magazina,od kojih se izdvajaju:Interview u “Bulb-magazine”,”Camera Obscura”,”Blur-magazine”.

tel +385 (0)99 813 1884 bidrag12@yahoo.com

tel. +385 (0)91 503 09 30 denis.grzetic@pu.t-com.hr

More zaborava (serija)

Lighthouse

VIKTOR HERAK / Poreč, Hrvatska

SAŠA JANTOLEK / Matulji, Hrvatska

Rođen 1990. u Puli , odrastao u Poreču. 2008. završio Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli , smjer kiparstvo. Trenutno studira na „Visokoj šoli za storitve“ , smjer fotografija u Ljubljani. Ove su mu godine dvije fotografije bile objavljenje na vogue.it

Saša Jantolek, rođen 24. siječnja 1968. godine u Rijeci . Umjetničko djelovanje Saše Jantoleka obuhvaća strip, crtež, slike, instalacije, objekte, ironične konceptualne ili „stvarne“ pusteve (pokladne lutke), poetske ilustracije, lutke, pri čemu je konstanta njegovog umjetničkog izražavanja integracija slikarskog i kiparskog, humorističnog, maštovitog i lucidnog, poetskog i grotesknog. Posuđujući fragmente različitih umjetničkih stilova, tehnika i postupaka - na tragu dječjeg izraza, mediteranske senzibilnosti, neo-ekspresionizma, ludizma,autsider arta, art bruta - kroz svoj je rad ostvario karakterističan stil i estetiku. Član je HDLU Rijeka , HDLU Istre i ULUPUH-a .

tel +385 (0)98 86 1111 herakviktor@gmail.com vomitinggreed.tumblr.com

tel. +385 (0)95 526 8233 sjantolek@gmail.com www.jantolek.com

Iz serije Skinny love

Cres

KRISTIJAN JERKOVIĆ / Buzet, Hrvatska

LAZAR LEKOVIĆ / Beograd, Srbija

Kristijan Jerković se bavi fotografijom kao amater. Rođen je1988. u Zenici (Bosna i Hercegovina), a trenutno živi u Buzetu (Hrvatska). Diplomirao je povjest umjetnosti, a uz to se bavi raznim drugim kreativnim aktivnostima kao što su crtanje, slikanje, žongliranje i plesanje. Voli istraživati mogućnosti fotografije na konceptualan i apstraktan način često pridajući nadrealnu priču.

Rođen 04.03.1968. godine, u Kosovkoj Mitrovici, diplomirao 1989. godine na Pravnom fakultetu u Beogradu. Živi u Beogradu. Fotografijom se bavim aktivno od 2005. godine. Do sada je izlagao na preko sedamdeset kolektivnih izložbi i imao nekoliko samostalnih digitalnih projekcija. Tokom godina bavljenja fotografijom i učenja tehnike i teorije, fotografija je od hobija prerasla u strast kojoj posvećuje svo svoje slobodno vreme, a koja mu zauzvrat pruža radost stvaranja i daje mogućnost kompleksnijeg sagledavanja sebe samog i svijeta koji ga okružuje.

tel +385 (0)95 529 83 02 kirke.jerko@gmail.com aerendial.deviantart.com

tel. +381 (0)63 250 305 lazlek@gmail.com

Bez naziva

Grad (serija)

KRISTIAN MACINIĆ / Musalež, Hrvatska

JOVANA MITIĆ / Leskovac, Srbija

Rođen je 1976 u Umagu. U prvoj fazi svojeg umjetničkog stvaralaštva posvetio se glazbi. 2008. godine počinje se baviti fotografijom. U svom radu puno pažnje pridaje post-produkciji fotografija kako bi se pojačao vizualni dojam fotografija i postigla atmosferičnost. Dosad je imao nekoliko grupnih i dvije samostalne izložbe, te je dobitnik mnogih nagrada i priznanja.

Diplomirala 2008. godine na Fakultetu Umetnosti u Nišu, u klasi prof. Zorana Kostića. Tokom studija slikartsva, upsoredno se bavi i grafikom, na istom fakultetu, kod prof. dr. Franca Curka. Kreativnom fotografijom bavi se od srednje škole. Učestvovala je na mnogobrojnim grupnim izožbama u zemlji i inozemstvu.

tel +385 (0)95 907 93 93 kristianmacinic@gmail.com www.kristianmacinicphoto.com

tel. +381 (0)64 466 0302 jovanaart@yahoo.com

Portrait of a black family (serija)

No more waiting

PETRA MRŠA / Rijeka, Hrvatska

KARMEN ORLIĆ / Poreč, Hrvatska

Rijeka/River (Serija)

Wild beauty

Petra Mrša je rođena u Rijeci 14.03. 1985. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je sociologiju, a na Hrvatskim studijima psihologiju. Nakon toga upisuje studij snimanja na Akademiji dramske umjetnosti. 2010. na natječaju festivala “Rovinj Photodays” nagrađena je u kategoriji “Akt”, a sljedeće godine dobiva posebno priznanje za mlade autore. Samostalno je izlagala u Italiji na Savignano Immagini festivalu 2013., u Zagrebu u: SKD-u Prosvjeta 2009., u Galeriji VN 2012., Galeriji KIC 2012., u Mariboru u galeriji Cetralna postaja 2012., u Osijeku u Galeriji Waldinger 2012., Rijeci: u Galeriji Kortil 2013., te Muzeju moderne i suvremene umjetnosti 2013.

Rođena je 1966. godine u Puli. Fotografijom se bavi preko dvadeset godina, podjednako u analognoj i digitalnoj formi. Članica ULUPUH-a od 2009. godine. Živi i radi u Poreču. Izlagala je na par samostalnih i više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu,gdje je i bila nagrađivana,”PX3 Paris”,”IPA-International Photography award”,”4EyesPhoto”-Through your eyes photography contest-1 st place nature,”B&W Spider award” gdje dobiva nagradu “Merit of excellence- Photographer of the year” 2011.,1 st place nature,”Polux Award”-1 st place nature,”Objetivo Agricolta”Roma,Italy,”Darkroom Gallery”Jurors choiceEssex,Vermont-USA Publicirana u više internetskih časopisa : “Fotoritim”,”BLURmagazin”,”Walking Blind Magazine” ,”AdoreNoir Magazine”

tel +385 (0)98 232821 petramrski@gmail.com www.croatian-photography.com/hr/intro/petra-mrsa

tel +385 (0)91 555 49 74 anton.orlic@pu.t-com.hr

IVANA PAVLOVIĆ / Samobor, Hrvatska

BRUNA RADELJA / Split, Hrvatska

Modul modela

Bijeg od vremena

Rođena je 1981. godine. Fotografijom se pocinje baviti na Grafičkom fakultetu u Zagrebu u sklopu kolegija Kreacija fotografijom 1 i 2. Diplomirala je 2007. g. na istom fakultetu, smjer Dizajn grafičkih proizvoda gdje počinje raditi kao asistent u naslovnom zvanju na kolegijima vezanim uz fotografiju.

Rođena 21.03.1995. godine u Splitu. Završila Školu likovnih umjetnosti, smjer Fotografski dizajn. Na fotografskom natječaju „Ja sam Nikon“ 2011. godine osvojila prvo mjesto. Sudjelovala na nekoliko skupnih izložbi u Splitu i u Zagrebu . Godine 2013. upisala Umjetničku akademiju u Splitu, smjer Film i video.

tel +385 (0)98 776 434 ivana7777@yahoo.com

tel +385 (0)91 539 3541 bruna.radelja@yahoo.com

NIKOLA ŠERVENTIĆ / Zagreb, Hrvatska

ANA TOPLEK / Čakovec, Hrvatska

Rivjera

Artefakti (Serija)

Rođen u Zagrebu, 15. kolovoza 1988. Ozbiljnije se bavi fotografijom od osamnaeste godine. Završio je BA studiji snimanja na Akademiji dramske umjetnosti na Sveučilištu u Zagrebu. Treunutno je student 1.god diplomskog studija fotografije.

Ana Toplek, rodom je iz Čakovca, godište 1985. Fotografijom se bavi kroz hobi već sedam i više godina i preko foto klubova. Najprije je bila dugogodišnja članica Fotokluba Ljubljana na mjestu gdje je tada srudirala. Danas je članica Fotokluba Čakovec.

tel. +385 (0)99 217 8445 serventic.nikola@gmail.com

tel. +385 (0)99 888 4470 annas_greed@yahoo.com

2 SANDRA VITALJIĆ GORAN BERTOK HASSAN ABDELGHANI GALERIJA ZUCCATO / ZUCCATO GALLERY

SANDRA VITALJIĆ / Pula, Hrvatska

SKUPNE IZLOŽBE odabir

Sandra Vitaljić rođena je u Puli 1972. godine. Magistrirala je fotografiju na Akademiji za film i TV (FAMU) u Pragu, a na istom fakultetu doktorirala je iz područja povijesti i teorije fotografije. Zaposlena je kao izvanredna profesorica na Odsjeku snimanja Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. U sklopu umjetničke rezidencije CEC ArtsLink boravila je u Ansel Adams Center for Photography u San Franciscu (1997). Kao dobitnica Fulbright stipendije provela je dva semestra na Rochester Institute of Technology u Rochesteru, NY (2006/7). Dobitnica je nagradne rezidencije CCN Award Graz (2013). Izlagala je u zemlji i inozemstvu. Njene fotografije nalaze se u stalnom postavu Moderne galerije u Zagrebu i fundusima Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, te u kolekciji Camere Austrie i Polaroida. Objavila je knjige “Neplodna tla” u izdanju Eikon studia (2012) i “Rat slikama - Suvremena ratna fotografija” u izdanju Algoritma (2013).

1989. 21 salon mladih, Umjetnički paviljon, Zagreb 1994. FAMU-fotografie, Lichtensteinski Palac, Prag, Češka 1996. Start-Cilj, Tehnički muzej, Prag, Češka 1997. Hrvatska fotografija, Umjetnički paviljon, Zagreb 2002. The world will never be the same again, Contemporary Croatian Photography and video, Kunstwerk Loods, Amsterdam 2003. Much Too Much, Umjetnički paviljon, Zagreb 2005. Preko sedam mora i sedam gora, Umjetnički paviljon, Zagreb 2005. 39. Zagrebački salon, Dom HDLU, Zagreb 2005. Photonic Moments- Salon fotografije jugozapadne Evrope, razne galerije, Ljubljana 2006. »Do you celebrate Christmas?”, Galerija Prozori, Zagreb 2006. Akt u hrvatskoj fotografiji od 1865. do 2006, Mjesec fotografije u Bratislavi 2007. RIT Grad show, Galerija RIT, Rochester, NY 2007. 42. Zagrebački salon, Velesajam, Zagreb 2010. T-HTnagrada@MSU, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb 2010. Strogo osobno, Galerija V. Bužančić, Zagreb 2012. Aftermath / Changing the Cultural Landscape, Ljubljana 2012. Aftermath / Changing the Cultural Landscape, Parco, Pordenone 2013. Strpljivo oko - Pejzaž u Zbirci fotografija MMSU, MMSU, Rijeka 2013. Posljedice / Mijenjanje kulturnog pejzaža, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb 2013. Europa. Südost — Eingeschriebene Erinnerung / Europe. South East — Recorded Memories, Museum für photographie Braunschweig, Njemačka 2013. Posledice / Menjanje kulturnog pejzaža - Tendencije angažovane postjugoslovenske savremene fotografije, Kulturni Centar Beograda – Podroom, Beograd 2013. Europa. Jugoistok - Zabilježena sjećanja, Colegium Artisticum,Sarajevo 2013. Global Photography/Europe, SIFEST, Savignano, Italija

SAMOSTALNE IZLOŽBE odabir 2001. Proud To Be Croat, Galerija Josip Račić, Zagreb 2002. 10 Žena, Moderna galerija, Zagreb 2002. Lica, Galerija MMC Luka , Pula 2003. Mjesta i ljudi, Galerija Prozori, Zagreb 2004. Live on CCTV, Fotogalerija Kic-klub, Zagreb 2007. Latentna slika, Galerija Lang, Samobor 2009. Neplodna tla, Galerija Karas, Zagreb 2010. Neplodna tla, Modul memorije, Hanikah, Sarajevo 2011. Infertile Grounds, Latvian Museum of Photography, Riga, Latvia 2012. Infertile Grounds, Photon- centar za suvremenu fotografiju, Ljubljana 2013. Beloved, Dhaka Art Center, Festival Chobi Mela VII, Dhaka, Bangladeš 2013. Infertile Grounds, Fotogalerie im Rathaus, Graz 2013. Voljena, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb

naziv serije: VOLJENA 20

GORAN BERTOK / Celje, Slovenija 1963 - rođen u Kopru, Slovenija 1989 – diplomirao je novinarstvo na Fakultetu za sociologiju, političke znanosti i novinarstvo u Ljubljani; iste je godine pozvan na služenje vojnoga roka u JNA, no nakon mjesec dana otpušten je sa dijagnozom »psihopatološka ličnost«

IZLOŽBE 2013 »Telo, meso in druge zgodbe«, Kunsthalle Feldbach, Feldbach, Avstrija »Preživeli«, Galerija Photon, Ljubljana, Slovenija 2011 »Mrtva priroda«, Galerija Močvara, Zagrerb, Hrvatska »Mrtva priroda«, Galerija Simulaker, Novo mesto, Slovenija 2010 »Crveno i crno«, Galerija Kibela, MMC Kibla, Maribor, Slovenija Photoport Gallery, Bratislava, Slovačka 2009 »Crvena«, Galerija Kapelica, Ljubljana, Slovenija 2008 Gallery Wallywoods, Berlin, Njemačka Galerija Račka, Celje, Slovenija 2007 »Post Mortem«, Galerija Photon, Ljubljana, Slovenija 2006 »Still Life«, Galerija Alkatraz, Ljubljana, Slovenija 2005 »Posjetitelji«, Galerija Kapelica, Ljubljana, Slovenija 2004 »Stigmata II«, Galerija Alkatraz, AKC Metelkova mesto, Ljubljana 2002 »Stigmata«, ZPK zatvori DOB, Dob kod Mirne u Dolenjskoj, Slovenija 2003 »Calligraphia obscura«, Festival Ex Ponto, Sklonište pod Ljubljanskim zamkom, Ljubljana, Slovenija 2002 »Stigmata«, ZPK zatvori DOB, Dob kod Mirne u Dolenjskoj, Slovenija 2001 »Zatvori«, Festival Ex Ponto, Kazamate, Ljubljanski zamak, Ljubljana, Slovenija »23«, ZPK zatvori Koper, / u suradnji s Obalnim galerijama Piran/, Kopar, Slovenija 1999 »999«, Umjetnička galerija Maribor, IC Pohorje, Maribor-Ljubljana-Kopar, Slovenija 1998 »Omen«, Galerija na zamku Podsreda, Podsreda, Slovenija »East of Eden«, Festival Ex Ponto, Galerija Gabriel, Sarajevo, BiH 1997 »I Want To Tell You A Story«, Galerija Š.O.U. Kapelica, Ljubljana, Slovenija 1990 »Fotografije«, Galerija ŠKUC, Ljubljana, Slovenija

2013 »Primorska likovna umetnost: nek drug pogled 1990–2013«, Obalne galerije Piran, Prostor za sodobno umetnost Monfort Portorož , Portorož, Slovenija »Materialnost«, Galerija Kibla Portal, Maribor, Slovenija 2012 »XIV. Zimski salon«, Muzej sodobne umetnosti, Skopje, Makedonija 2011 »Borderline Biennale 2011«, St. Romain au Mont d`Or, Lyon, Francuska 2010 »Abnormal nudes«, Abnormals gallery, Poznan, Poljska 2009 »Zabranjena smrt«, Centar suvremenih umjetnosti Celje, Celje, Slovenija 2007 »27. grafički bijenale – Razvezane oči nemira«, MGLC, Ljubljana, Slovenija 2006 »One Year After«, Tresor, BA-CA Kunstforum, Beč, Austrija »Fetish And Death«, Hong Kong Salon Sexxchange, Videotage, Hong Kong »Zbirka Arteast 2000+23«, Moderna galerija, Ljubljana, Slovenija »Nova F - Suvremena fotografija u Sloveniji«, Umjetnička galerija Maribor, Maribor, Slovenija »Politike tijela«, Galerija Doma omladine Beograda, Beograd, Srbija in Crna gora »Junge Fotografie aus Süd/Ost-Europa«, Fotogalerie des Grazer Rathauses, Graz, Austrija 2005 »Prva linija«, /Trzaj – 26. grafički bijenale/, Ljubljana, Slovenija »Teritoriji, identiteti, mreže: slovenska umjetnost 1995.–2005.«, Moderna galerija, Ljubljana, Slovenija »Werkpräsentation der Artists in Residence, Kultur Kontakt Austria«, Wienstation, Beč, Austrija 2003 »Sedam grijeha – Seven Sins«, Moderna galerija, Ljubljana, Slovenija »Blut und Honig«, Sammlung Essl, Klosterneuburg /Beč/, Austrija 2002 »Shock&Show«, Galerija Lipanjepuntin, Trst, Italija 2001 »Oko i njegova istina«, Moderna galerija, Ljubljana, Slovenija »Corpus del akti«, Akt u Sloveniji III, Cankarjev dom, Ljubljana, Slovenija 2000 »Bloody_body_value_nobody«, Galerija Marino Cettina«, Umag, Hrvatska 1999 »Slovenska fotografija, Tendencije 1990-99«, Cankarjev dom, Ljubljana, Slovenija »homo.sapiens.3000«, Galerija Kibla, Maribor, Slovenija 1998 »Kada umjetost tuče«, /When Art Is doin` It«, Galerija ŠKUC, Ljubljana, Slovenija 1996 »Pet godina zbirke fotografija«, Moderna galerija, Ljubljana, Slovenija 1991 »Postavi i intervencije«, Cankarjev dom, Ljubljana, Slovenija

naziv serije: VISITORS

naziv serije: POST MORTEM

HASSAN ABDELGHANI / Pula, Hrvatska

IZLOŽBE

Hassan Abdelghani, umjetnički fotograf i voditelj fotografske galerije „Makina“ u Puli, dosad je realizirao i organizirao brojne fotografske izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu. Rođen je u Osijeku 1965. godine, odrastao u Kairu (Egipat). U Kopenhagenu 1990. završava školu fotografije, a 1998. osniva privatnu fotoškolu Global Fotoskole u Kopenhagenu. Potpisuje niz umjetničkih projekata: bio je kustos na više od 30 izložbi, umjetnički direktor fotogalerije “Vrata starog grada” u Osijeku, imao samostalne i skupne fotografske izložbe u Danskoj, Italiji, Hrvatskoj, Srbiji, Austriji, Sloveniji, Tajlandu i BiH. Gostujući je predavač je na Osiječkoj likovnoj akademiji. Pobijednik 2012 godine Rovinj Foto Days za najbolji umjetnički koncept „From a distance“ 2012. godine u izdanju Eikon Studia iz Italije objavljuje fotomonografiju „From a distance“ Živi i stvara u Puli.

Galerija Škola, Premantura, filmske fotografije, „Zamrznuti Kadar“ – july 2013 Gallery Neurotitan, Berlin, Njemačka, “Übermensch” – july 2013 Atelier Kaserngasse, Judenburg, Austria „Palimpsest“ – july 2013 Museum of arts and crafts, Zagreb, Croatia „From a distance“ – september 2012 Kirsten Kjaer museum, Frostrup, Denmark „From a distance“ – july 2012 MMC Luka, Pula, Croatia „From a distance“ – december 2011 Atelier Kaserngasse, Judenburg, Austria „From a distance“ – july 2011 Schaumbad, Graz, Austrija „Polaroids“ – september 2010 Museum fur Photographie, Braunschweig, Njemačka, „Recorded memories“ – may 2013 The museum of contemporary art of Vojvodina in Novi Sad, Serbia „Pad“ – november 2012 The museum of contemporary art Istria in Pula, Croatia „ From a distance“ – august 2012 Fine Arts, Chiang Mai, Thailand „Same rain – Same wind“ – february - 2012 Gallery Kazamat HDLU, Osijek „Lice vremena“ – marts 2008 Gallery Roman Petrović, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina „Kavana ogledala“ –february 2008

naziv serije: SA DISTANCE 28

6. photodistorzija 15. - 30. studenog 2013. / 15 - 30 November 2013 Istarska sabornica / Istrian assembly hall Galerija Zuccato / Zuccato Gallery

Pučko otvoreno učilište Poreč / Open Public University of Poreč Narodni Trg 1, 52440 Poreč, tel. +385 (0)52 887 217, fax. +385 (0)52 887 220 likovna@poup.hr www.poup.hr nakladnik / publisher Pučko otvoreno učilište Poreč / Open Public University of Poreč za nakladnika / for the publisher Sanja Radetić Fatorić voditelj projekta / project coordinator Sebastijan Vojvoda urednik / editor Sebastijan Vojvoda, Andi Bančić predgovor kataloga / catalogue foreword Branka Benčić izbor radova / selection of works Maša Bajc, Sebastijan Vojvoda, Andi Bančić postav izložbe / exhibition setup 1 Maša Bajc, Sebastijan Vojvoda 2 Sandra Vitaljić, Goran Bertok, Hassan Abdelghani tehnički tim / technical team Ivan Pisak, Aleksandar Poropat prijevod predgovora / translation of foreword Marko Maras grafičko oblikovanje / graphic design Petra Počanić zahvala / thanks to Maša Bajc, Marko Maras tisak / printing Tiskara Zelina naklada / edition 100 primjeraka / copies Program je omogućen potporom Grada Poreča i Ministarstva kulture Republike Hrvatske. The program was made possible with the assistance of the City of Poreč and Ministry of culture of Republic Croatia.

EURODEKORI