Duhovno vrelo br 29 web by Andreja Mil

Ljeto 2014.

Broj 29

Ä&#x152;asopis za praktiÄ?nog pentekostalnog pastora

Mala crkva, veliki utjecaj

završnu fazu. Kazao sam joj da uskoro krećemo s radom na novom broju, i upitao, hoće li po običaju sudjelovati. "Ako ću moći. Još ne znam." Nažalost, ovoga puta nije više mogla.

osljednji puta smo razgovarali nakon zajedničkog bogoslužja zagrebačkih EPC crkava. Prethodni tjedan smo imali tradicionalni molitveni tjedan, na kojem zbog zdravstvenog stanja, prvi puta nije mogla sudjelovati. Ljubinka je bila veliki molitelj. Taman je izdavanje zimskog broja Duhovnog vrela ušlo u

Ljubinka je dugo godina prevodila članke za Duhovno vrelo. Bila je pedantna, precizna, uvijek točna i pouzdana. Kao i u svemu što je činila. "Kad radiš nešto za Boga, to mora biti najbolje! Njemu moramo dati samo najbolje!" govorila mi je. "Mora biti najkvalitetnije". Zato bi mi znala poslati mail da su članci prevedeni, ali ako ima vremena, htjela bi ih još jednom pregledati, da se slučajno nije omakla koja pogreška. Kad radiš za Boga, sve mora biti najbolje. Neumorno se davala obitelji, službi, crkvi, poslu, ljudima. Pisala je, prevodila, pomagala, sa suprugom vodila crkvu i savjetovala vjernike, bila na usluzi u svakom trenutku. Sad je ušla u Njegov počinak. Prate ju njezina djela. Za Boga uvijek sve mora biti najbolje napravljeno. Zbog svega toga smo silno zahvalni na životu Ljubinke Jambrek (1961.-2014.).

Uredništvo Duhovnog vrela izražava žaljenje svima koji su se našli povrijeđeni naslovnicom, grafičkom opremom i sadržajem nekih članaka objavljenih u Duhovnom vrelu broj 27, Izazovi evanđelja u 21. stoljeću. Uredništvo Duhovnog vrela nije odgovorno za grafičku opremu niti sadržaj članaka koji su prvedeni iz Enrichment Journala, u izdanju General Council Assemblies of God ljeta 2012., koji su u cijelosti preuzeti i objavljeni onako kako se nalaze u izvornom obliku. Uredništvo Duhovnog vrela njeguje kritičko promišljanje i različite pristupe teološkim temama, bez obzira slaže li se s njihovim sadržajem ili biblijskom interpretacijom. Glavni urednik Duhovnog vrela je jedini i u cijelosti odgovoran za izbor svakog pojedinog članka objavljenog u Duhovnom vrelu broj 27, Izazovi evanđelja u 21. stoljeću.

 Goran Punda, glavni i odgovorni urednik Duhovnog vrela. BROJ 29 | Ljeto 2014., godina IX.

Izdaje Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj, 10 000 Zagreb, Kosirnikova 76 - HR "Izvori", Kršćanski nakladni zavod, Cvjetkova 32, Osijek Za izdavača | mr. Damir Špoljarić Glavni urednik | Goran Punda Urednički kolegij | Damir Špoljarić, Danijel Berković, Goran Punda

Izabrani članci i grafička rješenja preuzeti su i prilagođeni iz Enrichment Journala - © General Council of the Assemblies of God, USA. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana. © Life Publishers International. Sva prava pridržana.

2 Duhovno vrelo

04 Ljeto 2014. / Mala crkva, veliki utjecaj / Broj 29

MARCIA LEDNICKY

ADAMOVO REBRO Ova serija preispituje jedinstvenu ulogu supruge propovjednika.

Na koji način propovjednikova družica može ispuniti svoju od Boga danu službu (Prvi dio) Nikada nemojte ograničavati ono što Bog želi ostvariti u vašem životu ili način na koji vas želi upotrijebiti.

PETE SCAZZERO

13 14

ZAHVALJIVANJE U GILGALU TERRY L. TERRELL MICHAEL CLARENSAU KULTURA "MOŽE SE": KAKO VODITI POMOĆU SVOJIH JAKIH

EMOCIONALNO ZDRAVA PASTORALNA SLUŽBA Trebamo se prisjetiti što nam je cilj - preobrazba ljudi u Kristovo naličje. Ljubiti ljude ne znači održavati ih sretnima.

OSOBINA, A NE IZ SLABOSTI

Pastori ne mogu voditi u svakom mogućem pravcu; već, dok kroče putem svoje strasti, oni su na jedinstven način opremljeni da vode na tom putovanju.

ERIC SWANSON

11 14 29

MALE CRKVE USREDOTOČENE NA VAN: KAKO S ODRŽAVANJA PRIJEĆI NA MISIJU Crkva usmjerena prema društvu mjeri svoju djelotvornost, ne prema broju posjetitelja na nedjeljnom bogoslužju nego prema preobražavajućem utjecaju koji ona ima na društvo.

MARK WOOTTON

SERIJA CJELOVITI PENTEKOSTALAC Uvidi sa Sinajske gore (Drugi dio) Kao što je prva Pasha bila nagovještaj žrtvovanja Jaganjca bez mane, tako je Sinaj nagovještaj Pentekosta. Sinaj nam pomaže u razumijevanju Pentekosta.

TIM LEATHERS

IZRAĐIVANJE ŠATORA U 21. STOLJEĆU: KAKO PRETVORITI BIVOKACIJSKE IZAZOVE U PREDNOSTI Bivokacijska služba proširuje naš teritorij da dosegnemo ljude koji nikada ne bi ušli u crkvenu zgradu.

H. MAURICE LEDNICKY SERIJA ŽIVOT U KRALJEVSTVU Atributi vječnog Oca (Drugi dio) Teško je pronaći riječi kako bi se ograničenim rječnikom opisala neograničenost Boga. Bog ne može biti veći nego što je oduvijek bio.

ERVIN BUDISELIĆ

CRKVENI PROSTORI I BROJČANOST: BLAGOSLOV ILI NEŠTO DRUGO

39 Ljeto 2014. 3

Mala crkva, veliki utjecaj

Adamovo rebro MARCIA LEDNICKY PRVI DIO

No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove,od čovjeka kad je uzeta! " (Postanak 2,20-23).

nogo je knjiga napisano na temu odnosa između žene i njezinog muža. Ali, uloga propovjednikove žene je jedinstvena. Stoga će u ovom članku, i onima koji će uslijediti, naša svrha biti razmatranje te posebne uloge propovjednikove družice te načina na koji ona može ispuniti svoju od Boga danu službu.

BOŽJA NAMJERA U STVARANJU ADAMU "POMOĆI KAO ŠTO JE ON" Možda je najbolje mjesto za početak pokušati razumjeti što Sveto pismo misli o Božjoj svrsi pri stvaranju "pomoći kao što je on" za prvog čovjeka Adama. Postanak 2,18 kaže: "I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on." Riječ "pomoć" nije ponižavajući termin; u Svetom pismu se često upotrebljava kako bi opisao Svemogućeg Boga. Zapravo, u poslanici Hebrejima 13,6 stoji: "Gospodin mi je pomoćnik, ja ne strahujem: što mi tko

4 Duhovno vrelo

može?" Hebrejska definicija riječi pomoćnik je "onaj koji pomaže drugome kako bi došao do potpunog ispunjenja." Bog je stvorio Evu i partnerstvo je započelo. • Žena je stvorena kao netko tko nadopunjuje muškarca, njegov integralni dio, i utjecajan partner muškarcu. • Kao partnerica muškarcu, žena nema dominaciju nad njim, već svatko od njih izvršavajući od Boga određene zadaće pridonose cjelovitosti drugoga. • Kad je Bog stvorio muškarca, i od njega stvorio ženu, On je stvorio zajednicu u kojoj pronalazite najvjernijeg prijatelja, ljubav bez premca, najvećeg pouzdanika i doživotnog partnera. Kad je tumačio ove retke, čuveni engleski propovjednik Matthew Henry zapisao je: "Žena je stvorena iz Adamovog rebra; ne iz njegove glave kako bi vladala nad njim, niti od njegovog stopala kako bi on gazio po njoj, već iz rebra koje je sa strane, kako bi mu bila jednaka, pod njegovom rukom kako bi bila zaštićena, i pored njegova srca da bi bila voljena."

Za vrijeme Kristova života na Zemlji, žene su u mnogo važnih područja bile duboko uključene u njegovo djelo. • Žene su posljednje napustile mjesto Kristova raspeća (Marko 15,47). • P rve su posjetile grob (Ivan 20,10). • P rve su objavile uskrsnuće ( Matej 28,8). • Nazočile su prvom molitvenom sastanku (Djela 1,14). • P rve su u Filipima prihvatile misionare Pavla i Silu (Djela 16,13). • Lidija je prva obraćenica u Europi (Djela 16,14).

OSNOVNA NAČELA ZA DJELOTVORNO SLUŽENJE GOSPODU Počnimo s nekim osnovnim načelima koja će nas voditi prema tome da postanemo iznimno djelotvorni u našoj službi Gospodu. Što ćete vas dvoje zajedno učiniti s pozivom koji vam je Bog dao? Dva života potpuno predana Božjem planu i svrsi. I, u nedostatku bolje riječi, koja je zapravo vaša "uloga" u tom partnerstvu? U nekim su brakovima i muž i njegova žena pozvani u propovjedničku službu. No ipak, u mnogim slučajevima, žena pomaže mužu, ali nije pozvana u službu propovijedanja. Takvi slučajevi često dovode do zanimljive rasprave: "Moj suprug je pozvan u službu, ali ja nisam!" Dopustite mi da vam nešto malo kažem o sebi. Blagoslovljena sam što sam rođena u domu pastora. Moji su roditelji ljubili Boga, voljeli su raditi za njega i voljeli su ljude. Zahvalna sam Bogu za divno nasljeđe koje mi je dao. Nisam pozvana u "službu propovijedanja", ali udala sam se za propovjednika i zajedno smo ispunili, zapravo, i dalje tražimo kako da ispunimo Božji poziv u našim životima. Volim služenje; to je moj život. Kao žena pastora sam u Biblijskoj školi poučavala žene sadašnjih i potencijalnih pastora te služila na mnogim odmorima za žene pastora. Bog mi je otvorio mnoga vrata i prilike za dijeljenje njegove riječi i njegove vjernosti onima koji su ga pozvani slijediti. Uz mnogo ustrajne molitve prolazila sam kroz ta vrata i dopuštala Bogu da me uvede u sve ono u čemu me želi upotrijebiti. No, u svakoj od tih službi, morala sam se prilagođavati. Postalo mi je nužno pronaći posebno mjesto služenja u svakoj ckvi koju smo vodili, na učilištu na kojem je moj suprug bio ravnatelj, kao ženi voditelja na okružnom i nacionalnom nivou naše denominacije, i kao misionarevoj supruzi. Gdje se ja uklapam? Kako me Bog najbolje može upotrijebiti? Ovo su važna pitanja koja si partnerica u službi svog supruga često treba postavljati. Najljepše u svemu tome jest činjenica da služimo Bogu koji je vjeran i vidi naša srca te poznaje našu želju da mu služimo. Za slugu koje ima voljno i poslušno srce uvijek se nađe mjesto za služenje. Doći će trenutci kad ćete se osjećati nedostatno, ali Bog od vas nikada neće tražiti nešto za što vas nije osposobio. Na svakom mjestu gdje služite vjerujte da će vas voditi i usmjeravati. "Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost" (2 Petrova 1,3). Kad se odazovete Božjem pozivu za njegovu službu, to također pretpostavlja razne odgovornosti, kao što su: • Poistovjećujte se s problemima drugih ljudi iz vaše crkve. Zapamtite, oni su vaše stado.

Kao partner u službi, vi se na razne načine kontinuirano dajete na raspolaganje drugima, što vas može duhovno, pa čak i tjelesno iscrpiti. Često morate žrtvovati vrijeme za svog supruga. Sjetite se, da Krist mora biti na prvom mjestu i u njegovom životu. No, stavljanje Krista na prvo mjesto nije isto što i stavljanje službe na prvo mjesto. Bit će potrebno mnogo prilagodbe kroz razne periode službe i to mora biti stalni predmet molitve za oba partnera.

Ljeto 2014. 5

Mala crkva, veliki utjecaj • Trebate naučiti biti fleksibilni zbog različitih rasporeda. • Tijekom kasnih noćnih sati mogu iskrsnuti hitni slučajevi. • Zbog smrtnog slučaja kod nekog od članova crkve može doći do otkazivanja zakazanog putovanja ili odmora.

Ovo je jednostavna istina, što više provedemo vremena u Božjoj prisutnosti, bolje ga poznajemo, naša ljubav prema Njemu raste i sve više Mu vjerujemo. Da, svi smo mi samo ljudi, ali bitke našeg života dobijaju se na koljenima. © 2013. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Ja sam pastor mega-crkve zarobljen u tijelu pastora male crkve."

6 Duhovno vrelo

DUHOVNI RAZVOJ I PREDANOST BOGU JE NAŠ NAJVAŽNIJI PRIORITET Naš suprug ne može "poznavati" Boga umjesto nas. Osobni odnos s Isusom je temelj duhovnog života. Naš Nebeski Otac, njegov Jedinorođeni Sin i Sveti Duh otkrivaju se kroz Božju riječ. Molitva je poveznica s našim Stvoriteljem. Ona je predivan plan koji je Bog osmislio s ciljem ostvarivanja duhovne komunikacije sa svakim pojedinim djetetom. Ako je Isus osjetio nužnost molitve dok je boravio na zemlji - da provodi vrijeme s Bogom kako bi ispunio Očevu volju - koliko je za nas važnije provoditi vrijeme u Njegovoj prisutnosti. Onda kad spoznamo Božju svetost i vlastitu nedostojnost, možemo se prepustiti planu koji je za nas pripremio. Kada provodim vrijeme u Njegovoj prisutnosti slušajući Njegov glas, moj odnos s Njim se produbljuje. Kroz svoj odnos s Njim, počinjem sebe gledati Njegovim očima. Ljubavlju me nježno oblikuje u osobu kakvu me želi, sve sličniju sebi. Kako postajem sve više poput Njega, Njegova se narav sve više počinje pokazivati u mom životu. Zbog toga, kad dođu nevolje ili kad se moram suočiti s nekom neugodnom osobom, bolje sam opremljena za rješavanje takvih situacija. Ne djelujem u vlastitoj snazi i sili, već u snazi i sili svedostatnog Krista koji živi u meni. Na taj način mogu adekvatnije utjecati na one oko sebe. To je prirodni produkt predanog odnosa s Kristom. Ne smijemo dopustiti nebitnim stvarima u životu da nas liše svete privilegije prebivanja u prisutnosti ljubljenog Oca. Odvajanje vremena kako bismo imali zajedništvo s Njim stvar je disciplinirane odluke. Nagrada će biti velika. Bog će blagosloviti naše poslušno predanje. U svojim srcima imat ćemo mir i radost. Ovo je jednostavna istina, što više provedemo vremena u Božjoj prisutnosti, bolje ga poznajemo, naša ljubav prema Njemu raste i sve više Mu vjerujemo. Da, svi smo mi samo ljudi, ali bitke našeg života dobijaju se na koljenima. Za propovjednikovu ženu dragocjene su mnoge osobine, ali od najveće vrijednosti je njezina vjera u Boga. Moramo posjedovati vjeru koja se u teškim okolnostima ne može poljuljati. To je vjera koja zna da je Bog "platac onima koji ga traže" (Hebrejima 11,6). Naša vjera, poput one tri hebrejska mladića, mora objavljivati: "Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti..., no ako to i ne učini..." (Daniel 3,17). To ne znači da neće biti teških emocionalnih trenutaka, dubokih povreda ili frustracija. Međutim, zbog vjere svakodnevni stres i emocionalni izazovi neće upravljati mojim životom. Bog upravlja svakom okolnosti u mom životu. On je Suvereni Bog. Odlučujem vjerovati Bogu koji je uvijek vjeran. Posjedovati vjeru koja se ne može poljuljati važno je u životu i službi i zbog toga jer povjerenje u Boga utječe na

sve što činim i glasno govori svakoj osobi koja je dio mog života. Da bi bili djelotvorni kao duhovni vođe, moramo biti ispunjeni Duhom Božjim. Često se zna govoriti: "Ne možeš utjecati ni na koga u Kristu više od svog vlastitog duhovnog nivoa." Bog vas je odabrao da mu služite na strateškoj poziciji vodstva. Da, ako je vaš suprug pastor, vi se također nalazite u strateškoj poziciji vodstva. Razmislite na trenutak o tome. Zbog visoko privilegirane pozicije kao njegove predstavnice, ljudi će vas konstantno promatrati. Gledat će na kakav se način odnosite prema svojim muževima, kako se odnosite prema svojoj djeci i kako se odnosite prema drugim ljudima. Kakva je to sveta čast utjecati na druge samo svojim svakodnevnim potezima. Naš odnos s Bogom utječe na sve i svakog u našem životu. • Utječe na to što osjećate prema sebi. • Utječe na vaš odnos sa suprugom. • Utječe na vaš odnos sa zajednicom. • Utječe na ljude s kojima ste svakodnevno u kontaktu.

VI STE JEDINSTVENE Vi ste jedinstvene. Dok svojom podložnošću i poslušnošću pokušavate ugoditi Gospodu, naučite biti zadovoljne onime tko vi jeste. Vi niste poput žene bivšeg pastora ili žene pastora druge crkve. Bog je svakoj od nas dao jedinstvene sposobnosti i darove. Ljudi će voljeti vaše specifičnosti i voljet će specifičnosti žene drugog pastora. Zapamtite, vi se ne natječete ni s jednom drugom osobom u crkvi Gospodnjoj. Svi smo mi udovi istog tijela (1. Korinćanima 12,27). Moj mudri muž je uvijek govorio: "Istinsko predanje nije u uspoređivanju i natjecanju s drugim ljudima". Mnogo nesreće dođe onda kad se partneri u službi uspoređuju jedni s drugima. Zbog unutrašnjeg sukoba dolazi do duhovnog i emocionalnog sloma među suprugama propovjednika. Ti sukobi se mogu razviti zbog njene percepcije: • onoga što njezin suprug misli o njoj, • onoga što njena crkva očekuje od nje, i • onoga što ona sama očekuje od sebe, zbog "slike" koju ima o tome kako bi idealna pastorova žena trebala izgledati. Kad se ja potpuno predam Bogu, postajem slobodna biti tko ja jesam, u svom najboljem izdanju, na Božju slavu. Kad sam konstantno ispunjena Božjom prisutnošću i kad Sveti Duh upravlja mnome, u njemu mogu biti potpuno opuštena. Ljubljeni će Otac upotrijebiti moju osobnost kako bi u mom životu ostvario svoju svrhu. Jako je važno biti posve iskren u procjeni vlastitih darova i sposobnosti. To mi puno pomaže u spoznaji gdje se ja uklapam u Njegov vječni plan. Niti jedna odoba ne može učiniti sve: jedna je muzički obdarena; druga je nadareni učitelj; ili izvanredan propovjednik. Jedna može biti posvećena gostoljubivosti,

dok druga može biti veliki hrabritelj. Svaka od njih je važna i dragocjena za Božje kraljevstvo. Osoba ne čini dobro time što pokušava biti nešto što nije. Bog je svakog od nas stvorio jedinstvene na svoju sliku. No, on uvijek djeluje u mom životu kako bi postala sličnija njemu. Nikada nemojte ograničavati ono što Bog želi učiniti u vašem životu ili kako vas želi upotrijebiti. On kroz razne okolnosti može razotkriti posebne sposobnosti koje posjedujete. Prije toga, vi uopće ne morate biti svjesni svojih mogućnosti za djelotvornost u tom području službe. Kako se predajete Njemu i službi na koju vas je pozvao, On će kontinuirano uvećavati i razvijati darove koje je u vas ugradio. U jednom istraživanju postavljeno je pitanje ženama laicima da nabroje što im je najbitnije kod pastorovih supruga. Evo odgovora: • Osoba posvećenog kršćanskog karaktera • Iskrenost • Prijateljstvo • Ljubazna osobnost • Smisao za šalu • Biti radosno na raspolaganju • Razumijevanje • Suosjećajnost • Voljnost slušanju • Održavanje povjerenja • Urednost • Jedna je čak rekla: "Normalna u svakom području" Ja bih ovome dodala: • Iskreno voli sve ljude • Zdrav razum • Strpljivost (s mužem, djecom, članovima crkve, prijateljima i sama sa sobom) • Štedljiva s novcem • Ne zamjera i nije svadljiva • Uvijek nalazi ono najbolje u drugima • Dobar stav. To su kvalitete koje bi svaka kršćanka, a posebno ona na mjestu duhovnog vodstva, trebala posjedovati. Poslanica Filipljanjma 4,13 kaže: "Sve mogu u Onome koji me jača!" "Gospode, ispuni me samim sobom toliko da iz mog duha teku osobine Isusa Krista koji u meni živi. Kroz moj svakodnevni život drugi će vidjeti Krista i poželjeti ga upoznati kao osobnog Otkupitelja. Koji god si mi zadatak namijenio, voljno i ponizno se prepuštam tvom gospodstvu nad mojim životom."

 Marcia Lednicky je čest govornik na odmorima, konferencijama i seminarima za žene.

Posjeduje jedinstvenu sposobnost povezivanja biblijskih istina sa svakodnevnim izazovima. Njena služba govorništva uvećana je njenim iznimnim vokalnim talentima kojima zrači Kristovu ljubav.

Ljeto 2014. 7

Mala crkva, veliki utjecaj

Emocionalno zdrava pastoralna služba PETE SCAZZERO

Ostati emocionalno zdravi u službi započinje sagledavanjem kaotične, bolne istine o suočavanju s načinom kako stojimo u tri glavna područja života i službe.

akon gotovo dvadeset godina što služim kao glavni pastor, konačno sam priznao da sam u svom vodstvu bio površan. Površnost je način na koji se mnogi od nas nose s mnogim zahtjevima, konstantnim pritiscima i pretrpanim rasporedom. Mi rješavamo puno stvari površno, ali se u svoju okolinu ne uključimo u potpunosti. Kao letimično čitanje ili prelistavanje knjige, to može stvoriti dojam da smo sve uspjeli napraviti; a zapravo se uopće nismo u potpunosti tomu posvetili. 8 Duhovno vrelo

Kako možete znati da ste površni?

• Kada idete sa sastanka na sastanak bez svjesnosti Boga.

• Kada prihvaćate svaku novu obvezu i uzimate nove zadatke, a da niste pošteno dovršili ono što trenutačno radite.

• Kada shvatite da nemate dovoljno vremena dozvoliti istinama koje propovijedate da oblikuju vaš hod s Kristom.

• Kada izbjegavate donijeti teške odluke ili reći istinu zbog toga što će to nekog uznemiriti. • Kada nevoljko telefonirate ili posjećujete članove crkve.

• Kada ste s obitelji, a ne možete pre-

stati razmišljati o nedovršenom poslu u crkvi.

• Kada ste prezauzeti da promišljate o stanju svog srca i uložite u vlastiti odnos s Isusom Kristom.

• Kada ne ulažete u svoj osobni rast i brak.

• Kada svoj uspjeh mjerite s onim što drugi kažu o vama umjesto svojim unutrašnjim vrijednostima pred Bogom.

Mnogo puta je površnost obrambeni mehanizam poricanja koji zaustavlja naš duhovni i emocionalni rast. To je način izbjegavanja onih aspekata službe koji podižu našu nelagodu ili sugeriraju bol. To može kratkotrajno djelovati, ali nas

na koncu sustigne i tada moramo platiti cijenu. Evo na koji je način mene sustiglo te me prisililo na suočavanje sa svojom letimičnošću i površnošću. Godinama mi je naš crkveni odbor u svojim godišnjim revizijama mog posla postavljao pitanje kako mi se sviđa moja uloga glavnog pastora. Odgovorio bih im: "Volim propovijedati, poučavati, govoriti o viziji i stvarati učenike, ali Bog mi jednostavno nije podario dar za administraciju i vođenje organizacije. Administracija me frustrira." Godinama sam zajedno sa svojim starješinstvom pokušavao pronaći načina kako uz mene kao pastora uklopiti nekog da vodi administraciju. Svaki put bismo udarili u zid. Izgleda da dugoročno ništa

Ljeto 2014. 9

Mala crkva, veliki utjecaj ne bi funkcioniralo. Isti taj problem je postojao kad je crkva bila stara godinu dana i dvadeset godina. Problem nije bio u veličini. Problem je bio u meni. I tako sam ja nastavio izbjegavati donošenje teških odluka, koordiniranje s ključnim volonterima, planiranje sastanaka i praćenja detalja u projektima. Jasno sam uviđao stvari koje smo morali napraviti, ali ja sam želio da ih netko drugi napravi. Sebi sam govorio da je sve to administracija. To je nešto što bi netko drugi trebao raditi. To jednostavno nije za mene. Gledajući unatrag sa sadašnjim iskustvom, mogu vidjeti dva čimbenika koja su me blokirala.

PRONALAŽENJE SVOG OSOBNOG INTEGRITETA - KONAČNO Konačno se spojilo nekoliko događaja koji su me trgnuli iz moje paralize. Prvo, došao sam do točke krajnje frustracije. Ponašanje unutar crkvenog vodstva nije reflektiralo poruke koje sam propovijedao. Više nisam mogao objavljivati način života koji mi ne živimo. Baš nekako u to vrijeme moja je žena Geri progovorila: "Pete, mislim da je problem hrabrost, tvoja hrabrost. Ne okrivljujem te. Teško je napraviti te promjene koje su nam potrebne. Samo znam da se ti nalaziš u

EMOCIONALNO ZDRAVLJE U CRKVI Od kada sam prestao biti površan i letimičan u vođenju, što je za mene veliki zaokret u učenju, počeo sam se pitati gdje sam još u drugim područjima života bio površan. Možete biti površni u božićnoj kupovini ili pranju automobila. U svom društvenom životu također, s e-mailovima, u čitanju. Ali ne smijete biti brzopleti i površni u stvarno bitnim stvarima. Postao sam svjestan iskušenja da budem površan i brzoplet u tri područja svog života. Svako to područje ima za mene i ljude kojima služim duboke i dalekosežne posljedice. Sva su tri područja bitna bez

Iluzija je misliti kako svoje ljude možemo voditi duhovnim stazama koje sami već nismo prošli. Nisam vjerovao sebi. Kroz čitavu svoju službu doživio sam puno administrativnih podbačaja i imao sam podijeljene osjećaje o ponovnom započinjanju. Osim toga, drugi pastori, pa čak i moja žena, govorili su mi: "Ti nemaš te darove, stoga igraj sa svojim jakim stranama i pronađi druge da pokrpaju tvoje slabosti. Provodi vrijeme u Riječi i molitvi. Pusti druge da vode crkvu." To je samo ojačalo moju mentalnu blokadu da ja to ne mogu napraviti. Bio sam kukavica. Svaki put kad bih vidio što treba napraviti, shvatio sam da se bojim ući u bit problema. Morali smo napraviti neke promjene u vodstvu. Nismo na prava mjesta uklopili ključne ljude. Drugi nisu dobro izvršavali svoje zadaće. To je sada imalo rastući utjecaj na crkvu. Prije toga sam donio neke teške odluke, ali sada sam prelazio preko toga, pokušavajući ostati iznad okršaja, na sigurnoj udaljenosti od administrativnih problema zbog kojih smo zaglibili. Da budem iskren, bojao sam se da će me ljudi krivo shvatiti, da ću izgubiti prijatelje, i da će ljudi otići iz crkve i zaustaviti moment koji smo uhvatili. Tužio sam se. Ljutio se. Okrivljavao. Durio se. Ali nisam poduzeo baš ništa.

10 Duhovno vrelo

poziciji da ih napraviš, ali ti to ne radiš. Ti ne uvodiš u vodstvo naše vrijednosti emocionalno zdrave duhovnosti. Srdit si i uvrijeđen. Imaš izvrsnu crkvu, ali …" Zastala je i onda bacila bombu: "Ti imaš problem. Možda nemaš u sebi ono što je potrebno za napraviti ono što se mora. Možda je tvoje vrijeme isteklo i netko drugi treba uskočiti i povesti." Razotkrila me. Iako su me njene riječi zaboljele, znao sam da u njima ima istine. Sljedeći sam dan proveo nasamo s Bogom i svojim dnevnikom. Da, želio sam da netko drugi dođe i napravi reda u kući, da provede crkvu kroz bolne promjene koje su bile pred nama. Ali sad je bilo sve jasno. Priznao sam da sam ja najveća prijetnja onomu što je Bog namijenio crkvi New Life Fellowship, niti jedna druga osoba ili čimbenik. U idućih godinu dana spoznao sam da vještine potrebne za upravljanje organizacijom uopće nisu teške za naučiti. Stvarna teškoća je bila u pronalaženju vremena i pažljivom razmatranju pred Bogom, skupljanju hrabrosti za teške razgovore i tjeranju čitave stvari do kraja. Sada sam spoznavao bolne istine koje će osloboditi i mene i moju crkvu.

obzira ima li vaša crkva 30, 50, 100 ili 1000 članova. Voditi samog sebe je uvijek najveći izazov.

VAŠ ODNOS S BOGOM Održavanje odnosa s Isusom zahtijeva velike količine fokusiranog vremena. Neophodni su dani samoće s Bogom, sati razmišljanja o Svetom pismu, i vrijeme čitanja. Okružuju nas beskrajne smetnje i glasovi koji nas odvraćaju od sjedenja do Isusovih nogu kao što je to učinila Marija u Luki 10,38-42. Kroz crkvenu povijest, jedan od sedam smrtnih grijeha je lijenost (acedia, "nebriga"), koji se ne odnosi samo na lijenost već i na zauzetost krivim stvarima. Mi smo zauzeti, tvrde duhovni vodiči, jer ne možemo podnijeti vrijeme preispitivanja života i samoće s Bogom. Ne postoji strpljivost kod aktivizma, čak i kod pobožnih aktivnosti, osim ako se ne njeguje u bogatom unutarnjem životu s Bogom. Pustinjski oci su opetovano upozoravali o uključivanju u aktivnosti za Boga prije nego sazrije vrijeme. Njihova su upozorenja pravovremena. Stoga, kako bi prestao imati površan i plitak odnos s Bogom, počeo sam ugrađivati redovnički režim u svoj život. Na primjer, započeo sam svakodnevno dolaziti

do ureda kako bih dao strukturu svojim danima. Svoj sam dan razlomio na tri do četiri kratka vremenska bloka kada bih zaustavio posao, koncentrirao se, pročitao nešto iz Svetog pisma i umirio se. Također sam postao rigorozan u održavanju dana tišine koji su postali nezamjenjivi elementi mog pastoralnog poziva. Iluzija je kako svoje ljude možemo voditi duhovnim stazama koje sami već nismo prošli. Nikakav program ne može nadomjestiti površnost i samovolju koji će nužno prožeti našu službu kad je naš odnos s Bogom brzoplet i površan. Zamislite što bi se dogodilo s Dvanaestoricom da su do-

zvolili da ih nešto odvrati od Božje riječi i molitve kako je opisano u Djelima 6.

VAŠ ODNOS SA SAMIMA SOBOM Većina nas je preokupirana i rasporedi su nam pretrpani. Očajnički nam nedostaje vremena te smo iscrpljeni zbog beskrajnih potreba koje nas okružuju. Tko ima vremena da jednostavno uživa u Isusu, sa svojom ženom, djecom, i u životu? Pretpostavljamo da ćemo nekom drugom prilikom nadoknaditi san. Pretpostavljamo da ćemo kasnije pronaći vremena za odmor i osvježenje svoje duše. Malo nas ima vremena za razonodu i hobije. Jednostavno previše je tu posla kojeg moramo obaviti za Boga. Isus je naš model zdrave brige za sebe. S teretom svijeta na svojim ramenima, vidimo ga kako odmara u uživa u onome što su mu drugi donijeli prije nego što će otići na križ (Ivan 12,1-8). Bernard od Clairvauxa, baš kao i Augustin prije njega, shvatio je da nema zrele ljubavi bez temelja koji je ljubav prema sebi samome. Ako ne znamo što to znači brinuti se za sebe, ne možemo dobro ni ljubiti druge. Samo u svjetlu Božje ljubavi se možemo ljubiti na pravi način. Bernard je čak tvrdio da je ljubav prema sebi zbog Boga,

najuzvišeniji oblik ljubavi prema Bogu. Neumoljiva dužnost može uništiti radost Gospodnju koja je naša snaga. Ključ naše slobode se nalazi u ponovnom otkrivanju svetkovanju Šabata, radikalne prakse duhovnog oblikovanja koja je potpuno suprotna današnjoj kulturi. Prihvatio sam Božji poziv da stanem, odmorim, uživam i kontempliram o Njemu u periodu do 24 sata. Za mene, to znači prestanak s poslom u petak u 7 navečer do subote u 7 navečer - čak i ako nisam završio pripremanje nedjeljne propovijedi. Prekinem sa svim "moram" i "trebam". Izbjegavam računalo, e-mailove, i poslove povezane s crkvom. Subote provodim radeći druge poslove poput pospremanja kuće, popravljanja automobila, pranja odjeće i plaćanja računa. Šabat nas poziva da u svaki tjedan ugradimo vrijeme kada ne radimo ništa. Mi ne postižemo ništa mjerljivo. To je prema svjetovnim standardima nedjelotvorno, neproduktivno i beskorisno. Ali, to je jedan od najfundamentalnijih elemenata koja nam je Bog dao kako bismo se brinuli za sebe.

VI I VAŠ BRAK (AKO SE TO ODNOSI NA VAS) Samo nekolicina pastora će priznati jadno stanje svoga braka. Takvo priznanje bi potencijalno moglo, bar na kratko, omesti neke od najbrže rastućih crkava. Najbolje denominacijske konferencije i seminari o vodstvu, uz naše biblijske škole i fakultete, nas ne uče kako imati čvrst brak koji će trajati do vječnosti. Mi ignoriramo jedinstveni pritisak službe, pogrešno pretpostavljajući da će se, ako radimo za Boga, dobar brak dogoditi sam po sebi. Zaboravljamo biblijske principe: u kakvom je stanju brak vođe, u takvom je stanju i crkva. Ako smo brzopleti i površni u kući, nećemo biti u stanju voditi zdravu crkvenu obitelj (1 Timoteju 3,5). Ako ste oženjeni, tada je vaš poziv, na prvom mjestu, vaša žena i svako dijete koje vam je Bog dao. Ovaj savez ima prioritet pred vašom crkvom i ljudima. Pavao navodi tjelesno jedinstvo muža i žene kao nagovještaj Kristovog jedinstva sa svojom zaručnicom Crkvom (Efežanima 5,31-32). Iz tog je razloga Bog naumio da naš brak i seksualnost naviještaju i odražavaju naše jedinstvo s Kristom. Naša bračna zajednica treba biti slika i iskustvo primanja i davanja Božje ljubavi. Tko ima vremena investirati u takvo poučno iskustvo rasta? Neki će pastori na

Ljeto 2014. 11

Mala crkva, veliki utjecaj

Održavanje odnosa s Isusom zahtijeva velike količine fokusiranog vremena. Neophodni su dani samoće s Bogom, sati razmišljanja o Svetom pismu, i vrijeme čitanja. Okružuju nas beskrajne smetnje i glasovi koji nas odvraćaju od sjedenja do Isusovih nogu. to reći: "Pete, znači li to da moram promijeniti način kako sad vodim službu?" Upravo tako. Geri i ja smo prije 19 godina donijeli odluku da će ulaganje u naš brak biti iza Krista naš najviši prioritet u životu. Naš je raspored od tada počeo odražavati tu promjenu. Izborili smo se za vrijeme svaki dan i tjedan kada se nesmetano i potpuno posvećujemo jedno drugom. I započeli smo sa redovitim izletima na jednu noć s doručkom u obližnje odmaralište. Naravno, ostala su iskušenja da budemo površni i letimični u svom braku. Ali kako se s godinama produbljivala naša teologija o braku kao pozivu i posebnoj misiji od Boga, naše kušnje da budemo površni i brzopleti su popustile.

VI I VAŠE VODSTVO Dio problema zašto sam u svom vodstvu bio površan i brzoplet nalazi se u tome što sam odvajao sveto i svjetovno, tretirajući izvršavanje odluka, planiranje koje je dio pastoralnog vodstva, manje bitnim i svetim od molitve i biblijskog proučavanja. Godinama sam preferirao činiti stvari koje su lagane, ne one koje su nužne. Ne uživam u konfliktnim i napetim situacijama. A tko ih voli?

12 Duhovno vrelo

Kad sam prestao biti površan i brzoplet u pristupu, počeo sam uviđati koliko je vrednovanje izvana upravljalo mojim životom. Htio sam da mi ljudi kažu da sam dobar. Otkrio sam da mi ljudi ne prilaze nakon teških razgovora, umjesto toga su se distancirali od mene. Ponekad sam izbjegavao sastanke za koje sam znao da će biti napeti. Prelazio sam preko istine kad bi ona bila neugodna. Preferirao sam ne postavljati pitanja ili govoriti kad je nešto očito bilo pogrešno. Lakše je doći na sastanak bez planiranja. Teže je provoditi vrijeme potrebno za razjašnjavanje ciljeva i upoznavanje s dnevnim redom. Lakše je reagirati nego moliti i promisliti. Donio sam više odluka nego sam spreman priznati, na temelju osjećaja i impulzivno. Kada sam tako radio, teško da je to bilo promišljeno vodstvo.

Lakše je reći jedno, a raditi drugo. Teže je ostati koncentriran i držati se svojih obećanja. Lakše je prikriti nedostatke. Teže je pažljivo preispitati bolne činjenice koji nam možda ne idu u prilog. Lakše je prihvatiti lažni mir popuštajući ljudima. Teže je reći im istinu koja bi ih mogla razljutiti. Lakše je svoj spin i preuveličavanje prodati pod viziju. Teže je kombinirati vjeru i grube činjenice. Trebamo se prisjetiti što nam je cilj - preobrazba ljudi u Kristovo naličje. Ljubiti ljude ne znači održavati ih sretnima. Isusov model za nas je često takav da trpljenje pomaže ljudima da sazriju. I zapamtite, vodstvo koje nije letimično i površno oslobađa nas i naše ljude, čak i ako je u početcima bolno.

 Pete Scazzero je glavni pastor New Life Fellowship

Church u Queensu, New York. Autor je dvije uspješnice: The Emotionally Healthy Church (Emocionalno zdrava crkva) i Emotionally Healthy Spirituality (Emocionalno zdrava duhovnost). Posjetite Petera na: www.facebook.com/ petescazzero, i www.emotionallyhealthy.org

Skica za propovijed

Zahvaljivanje u Gilgalu Tekst: Jošua 5,1-15

Uvod

Nakon što je izraelski narod prešao preko rijeke Jordan, na mjestu prelaska kod Gilgala, gdje ih je Gospod uveo u Obećanu zemlju, uspostavili su kameni stup sjećanja. Drugo kamenje sjećanja postavili su usred Jordana. Kod Gilgala je narod pozvan da se sjeća onoga što su nekada bili i što su u Bogu postali. Zahvaljivanje je dio prisjećanja.

Poruka 1. Sjećali su se Božjeg izbavljenja. a. Iz Egipatskog ropstva. b. Iz Crvenog mora.

2. Sjećali su se Božjeg vodstva.

a. Po Mojsiju. b. Po pločama Zakona. c. Po oblaku danju i stupu ognja noću. d. Sada po Jošui.

3. Sjećali su se Božjeg saveza kojega je prvo sklopio s Abra-

hamom (Postanak 17,7-12). a. Vječnog saveza (r. 7). b. Vječnog posjeda (r. 8). c. Znaka Saveza (r. 10-12).

4. Sjećali su se Božje providnosti.

a. U pustinji - mana, voda, prepelice. b. Sada, s plodovima Kanaana (Jošua 5,11-12).

5. Sjećali su se Božjih otkrivenja.

a. Na Sinaju b. Božje otkrivenje je bilo obnovljeno kada se zapovjednik Gospodnje vojske ukazao Jošui (Jošua 5,13-15).

DANAŠNJA PROPOVIJED „GRIJESI PROPUSTA“

Zaključak

Potrebno nam je zahvaljivanje kod Gilgala gdje se sjećamo Božjeg izbavljenja, vodstva, Saveza, providnosti i otkrivenja za naše živote. To će u našim srcima stvoriti veliku zahvalnost i štovanje Boga. Također će nas potaknuti da živimo za Njega.

 Terry L. Terrell

"Najprije me prekorio zbog svega što sam krivo učinio. Sad me prekorio zbog stvari koje ne činim."

Ljeto 2014. 13

Mala crkva, veliki utjecaj

tio sam znati zakucavati. Nakon sati i sati gledanja Juliusa Ervinga i Kareem Abdul-Jabbara, zvijezda mog djetinjstva, koje su dokazale da zakucavanje vodi do košarkaških zvijezda, bio sam uvjeren da će mi sposobnost igranja iznad obruča omogućiti ulazak u srednjoškolsku momčad, što sam silno želio postići.

14 Duhovno vrelo

Kultura

"Može se":

Kako voditi pomoću svojih jakih osobina, a ne iz slabosti MICHAEL CLARENSAU

Mnogi pastori se suočavaju s ograničenjima svoje okoline toliko često da je kultura "ne može se" osakatila njihovo razmišljanje. Mora li takav biti stav manjih zajednica? I tako sam provodio sate skačući. Nisam mogao ući u sobu a da ne provjerim mogu li prstima doseći strop. Vježbao sam prste, pokušavajući ih rastegnuti do potrebne dužine koja bi mi omogućila držati loptu na takav način kojim bih ostvario svoje akrobatske visinske ciljeve. Nažalost, bio sam najniži u svom razredu. I nakon sati provedenih viseći na ljuljačci u obližnjem parku kako bih se barem malo produljio, bilo je jasno da ću za barem trideset centimetara biti kraći od svoje željene visine dva metra i osam. Da su moji snovi stvarno ovisili o zakucavanju, tada bi samo razočaranja i košmari bili preda mnom. S vremenom sam se suočio sa stvarnošću. Došao sam do surovog zaključka da ne mogu, da nisam mogao, niti ću ikada moći zakucati loptu. U početcima moje službe kao pastora, predivnom skupu od sedamdeset pet otkupljenih u malom gradiću u Kanzasu, hrvao sam se sa sličnim razočaranjima. Ne, crkvenom košarkaškom timu nije nedostajalo igrača; moguće je da sam bio najbolji sportaš u zajednici. Ali, nalazili smo se udaljeniji od mjesta gdje sam ja htio da budemo, i moji snovi za crkvu izgleda da su bili toliko daleko koliko i taj obruč na 3 metra i pet centimetara. Odlazio sam na konferencije, a tamo su bili Ervinzi i Jabba-

ri, tj. njihovi pandani crkvenog rasta, koji su podizali ljestvicu daleko više nego što sam je ja mogao doseći. Ti su vođe živjeli u oblacima iznad mene, i premda sam se divio njihovim podvizima još uvijek sanjajući o ostvarenju svojih, znao sam da grupa mojih prijatelja s kojima slavim Boga i ja, ne možemo učiniti puno od toga što ovi vođe iz Kuće slavnih ostvaruju. Mnogi pastori manjih crkava znaju taj osjećaj. Izvrsne knjige i programi nude ostvarenje snova ili bilješke s konferencija obećavaju odgovore na naša pitanja. Ali, kad zavirimo u sebe, naše se nade razbiju pred spoznajom da mi ne možemo postići ono za što autor tvrdi da je lako. Zaista ne možemo. Puno malih crkava nema dovoljno resursa u ljudima, financijskih resursa i službi da jednostavno prepakiraju tuđi uspjeh i učine da ista stvar funkcionira. Oni nemaju muzičare za takav mjuzikl, učitelje za tu strategiju učeništva, ljude da preuzmu vođenje službe, niti novaca da rade stvari na tom nivou. Oni kažu da to ne mogu i puno puta su u pravu. Trebao bih vam reći da sam uspio ući u srednjoškolsku košarkašku momčad. Nikada nisam naučio igrati iznad obruča, ali me otac izveo van ispred kuće i naučio me stvari koje mogu napraviti. Pomogao mi je savladati tehniku vođenja lopte i uspješnog

Ljeto 2014. 15

Mala crkva, veliki utjecaj

Kako mogu znati da sam zapeo u kulturi 'Ne može se'? Često se događa da vođa posljednji shvati da je Kultura "Ne može se" zahvatila njegove ili njezine misli. Radeći s mnogim pastorima i vođama, među njima nekima jako frustriranima, uvidio sam da su sljedeći simptomi počeli nagrizati njihovu kreativnost i nadu.

PET OBILJEŽJA KULTURE "NE MOŽE SE" 1. Kad nove ideje dočekujete s kriticizmom.

Frustrirani vođe na prijedloge često reagiraju negativnim stavom. Čak i ako kasnije odluče prihvatiti tu ideju, prvotna negativna reakcija otkriva da je u njima veća količina sumnje negoli nade.

2. Kad ste nepovjerljivi prema tuđem uspjehu.

Frustrirani vođe mogu početi vjerovati da uspjeh drugih naglašava njihove neuspjehe. Dakle, to što netko drugi pobjeđuje znači da sam ja gubitnik. Često se takvi osjećaji očituju u vidu kritiziranja uspješnih, možda kao optuživanje za kompromitiranje fundamentalnih vrijednosti ili neki oblik "prevare".

3. Kada ste probali sve, a ništa nije djelovalo.

Ponekad razgovaram s vođom koji inzistira na tome da je pokušao napraviti sve što može. U većini slučajeva on nije niti mogao imati resurse da sve pokuša, ali njegova iscrpljenost zbog razočaranja ga dovodi do toga da odbaci svaku ideju ili da umisli kako je radio neke stvari koje nije niti pokušao.

4. Kada se povlačite iz društva drugih vođa i prigoda u kojima biste mogli biti ohrabreni. Nažalost, mnogi vođe koji su upali u zamku kulture "Ne može se" povlače se od svojih prijatelja propovjednika ili prestanu dolaziti na skupove denominacije na kojima mogu slušati o uspjesima drugih ili se susresti s mnogim vrijednim idejama. Uobičajeno je da oni inzistiraju da tamo za njih nema ništa ili pronađu neki drugi način da kritiziraju skup kako bi opravdali svoj nedolazak.

5. Kada vaša zajednica počne odražavati frustriranost.

Nažalost, mnogi frustrirani vođe šire virus koji je ukrao njihovu nadu. U takvim okolnostima, volonteri brzo odustanu, a ljudi u službi razviju istu pastorovu frustraciju i gledaju kako da odu služiti negdje drugdje, tvrdeći da više ne mogu podnositi ove ljude.

 Michael Clarensau, Springfield, Missouri. 16 Duhovno vrelo

dodavanja. Čak sam sa svojim tanašnim rukama naučio i skok šut. Tata mi je pokazao kako razviti neke vještine zbog čega sam i primljen u školski tim, na teren i na stranu koja je dobivala više utakmica nego što ih je gubila. Mnogi pastori se suočavaju s ograničenjima svoje okoline toliko često da je kultura "ne može se" osakatila njihovo razmišljanje (Vidi okvir "Kako mogu znati da sam zapeo u kulturi 'Ne može se'?"). Mora li takav biti stav manjih zajednica? Ako vam gomila stvari koje ne možete učiniti izgleda zastrašujuće, skrenite pogled na drugu gomilu. Moj je otac inzistirao na tome da postoje rješenja u stvarima koje možete učiniti. Za većinu nas naši ograničeni resursi znače da ono što ne možemo nadvladava ono što možemo napraviti, ali čudesan potencijal leži u preusmjeravanju naših napora na ono što nam je dosežno. U svojoj knjizi Now Discover Your Strengths (Sada otkrij svoje jakosti), Marcus Buckingham podriva uobičajene zablude da je naš najveći prostor za napredak upravo u području naših najvećih slabosti.1 On tvrdi da ako ćemo se fokusirati na ono što baš ne radimo dobro, vjerojatno nikada nećemo uspjeti, već da naš najveći potencijal leži u energiji koju usmjeravamo u naše jače strane. Gary McIntosh, autor mnogih knjiga namijenjenih malim crkvama, afirmira sličnu ideju. U knjizi There's Hope for Your Church (Ima nade za vašu crkvu), McIntosh potiče pastore da pogledaju u smjeru onoga što njihovi ljudi rade dobro.2 Zapravo, on se pridružuje mnogima koji predlažu da crkva krene onim putem kojim bi otkrila svoju jedinstvenu stazu do zdravlja i rasta.

STRAST VOĐE

Prvo mjesto gdje počinje traganje za onim što možemo napraviti je srce vođe. I pastori su također ljudi i njihovo srce je bilo puno ciljeva i strasti puno prije nego su se našli u sadašnjoj ulozi. Jedan pastor sanja o iscjeljivanju slomljenih ljudi jer je tako crkva na njegovom putu prema Bogu pomogla njemu. Drugi si pastor ne može pomoći dok plače zbog izazova kojima se suočavaju djeca i studenti. On se osjeća očajno dok čezne za promjenom koju treba nadolazeća generacija. A srce jednog drugog pastora je otvoreno prema ljudima koje nitko drugi ne želi dotaći. Za druge, pak, nema veće radosti od promatranja Božje sile koja mijenja živote oko njih. Pastori nakon nekog vremena postaju skloni fokusiranju na zadatke. Žive u tjednim zahtjevima službe sve dok ne počnu razmišljati kako njihova strast leži u zadatcima službe, kao što je propovijedanje. Ali njihova strast leži dublje. Ponekad je mogu pronaći samo ako se sjete što su bili u trenutku kad su pozvani (1 Korinćanima 1,26). Posjet onoj staroj strasti zbog koje su i ušli u službu može pomoći u prisjećanju dubljih razloga zbog kojih sada služe. Pastori ne mogu voditi u svakom mogućem pravcu, već dok kroče putem svoje strasti, oni su na jedinstven način opremljeni da vode na tom putovanju. Ta ih strast razlikuje od drugih vođa, pokazujući da je za njih Bog stvorio jedinstven put, put na kojem mogu mobilizirati one koje vode prema nezamislivom utjecaju.

SPOSOBNOST ZAJEDNICE

Sljedeće mjesto na koje trebamo pogledati prema pravom koraku naprijed nalazi se u onome što zajednica može kvalitetno napraviti. Kako sam prethodno napomenuo, postoji puno stvari koje manje zajednice rade dobro. Ali, bez obzira na nivo svojih

ograničenja, svaka crkva može napraviti nešto kvalitetno. Bog je u svojoj crkvi demonstrirao zadivljujuću kreativnost. On je svoje darove i talente rasporedio na takav način da služba svake zajednice bude jedinstvena. Mi jednostavno nismo dobri u svim stvarima. Jedna se zajednica dokazala jako uspješnom u svojoj službi poučavanja na taj način što ima jaku dječju službu i vjeronauk. Druga je pak crkva blagoslovljena muzičarima koji znaju kako u svoje štovanje unijeti živost. Treća crkva ima želju za služenjem i kapacitete za pronalaženje kreativnih načina za to. Izgleda da što dulje crkva postoji, preuzimat će sve više službi i programa. Energija zajednice i resursi troše se na veliki broj različitih pothvata, od kojih su mnogi započeli samo zbog denominacijskih očekivanja ili uspjeha koji druge crkve imaju u tom području. Istini za volju, manje crkve mogu i te kako biti otvorene za putujuću viziju. Putujuća vizija je ideja o službi koju netko iz svoje stare crkve prenese u novu. Pošto su pastor i vođe u manjim crkvama pristupačniji, ljudi im lako priđu i nagovore ih za započnu službu koju je novi član već iskusio u svojoj bivšoj crkvi. Takve se stvari češće događaju u crkvama kojima fali vizija i jasan smjer. Rezultat toga je akumuliranje programa i službi koje kontinuirano sprečavaju zajednicu od ostvarivanja jasnog fokusa. Nije neuobičajeno da manje zajednice djeluju u širem rasponu različitih inicijativa i programa nego što ih možete pronaći u rasporedu veće crkve. Kad zajednica otkrije što može kvalitetno odraditi i svoje resurse počne kanalizirati prema svojim jakostima, dolazi do stvaranja momenta. Ljudi uživaju radeći stvari u kojima mogu uspjeti i njihovi napori mogu ostvariti puno kvalitetniji učinak nego onda kad pred sobom imaju samo svoje slabosti.

POTREBE DRUŠTVA

Društvene potrebe su treće mjesto gdje pronalazimo mogućnosti za službu. I dok u svakom gradu ili mjestu nastaju problemi, svaki grad također može imati potrebe koje su jedinstvene ili po svojoj prirodi ili svom dosegu. Na primjer, mali grad može imati izuzetno visoku stopu alkoholizma ili maloljetničke delikvencije. Moguće je da u njemu ima velik broj samohranih majki ili rastući broj etničkih grupa može predstavljati novi izazov za zajednicu. Kada crkva kroz svoje službe može zakoračiti u značajan društveni procjep, otvoriti će se mnoge prigode za pomaganje. Divan moment prema rastu se može dogoditi kad se spoje pastorova strast, mogućnosti zajednice i društvene potrebe. Kombinacija strasti, sposobnosti i potrebe može stvoriti fokusiranu službu koja postaje "motor" koji crkvu pogoni naprijed prema novoj i ispunjavajućoj budućnosti. Nažalost, izgleda da su mnoge manje zajednice odlučile svoj uspjeh pronaći na tragu priča o uspjehu velikih crkava. I tako one započinju nove službe kojima nedostaje kalibar i povezanost zajednice sa svojim originalnim momentom. A što češće crkva pokušava i ne uspijeva, raste otpor prema sljedećoj novoj ideji.

CILJANJE PREMA VAN

Svaka crkva posjeduje nešto što može dobro napraviti ili naučiti. Pronalaženje načina kako tu sposobnost usmjeriti prema van često je onaj korak koji nam nedostaje. Prečesto zajednica usredotočuje snagu svoje najdjelotvornije službe prema samoj sebi, tako da društvo te darove može iskusiti samo ako prisustvuje nedjeljnom bogoslužju.

Mala crkva, veliki utjecaj

Kako nadvladati kulturu "Ne može se"

Istina je, da će pastori zarobljeni u kulturi "Ne može se" kriviti ili sebe ili svoju zajednicu. Mnogi će dati otkaz ili

3. Vrati se putem kojim si došao (15).

stvoriti nezdravu okolinu koja će rastjerati nove ljude. Što možete poduzeti? Ilijino putovanje natrag do emocionalnog zdravlja nam pokazuje put k obnovi (1 Kraljevima 19).

Ilija se trebao pokajati od svog bježanja i vratiti na put. On je ponovo prošao mjestima kojima je frustriran bježao. Pastori moraju ponovno promisliti o stvarima koje su rekli ili odnosima koje su u svojoj frustriranosti narušili i u svaku tu situaciju unijeti obnovljenu snagu.

1. Zdravo se hranite i odmarajte se (6).

4. Vratite se poslu (16-17).

Depresija često udara na san i zdrave prehrambene navike. Vi niste nepoderivi. Brinite se za svoje tijelo i svojim ćete mislima dati veću šansu da ozdrave.

2. Budite nasamo s Bogom (11-13).

Ilija se ponovo trebao zagledati u Božju veličajnost i vidjeti da je On veći nego njegova trenutačna prijetnja. Ponekad frustrirani pastor treba istu takvu viziju. Samosažaljenje kakvo je imao Ilija se na koncu rastopi pred obnovom Božjeg poziva za nečiji život.

"Pa, krivo ste čuli. Našoj crkvi ne opada posjećenost. Mi to radije zovemo restrukturiranje."

18 Duhovno vrelo

Poput Ilije, Bog će obnovljenom pastoru dati jasan osjećaj zadaće koja je pred njim. U ovom stupnju oporavka, pastor će na posao gledati novim očima i na mjestima gdje mu je prije frustracija zaklanjala vidik, pronaći će vrijednost.

 Michael Clarensau, Springfield, Missouri.

Ako svaka osoba posjeduje jedinstvene darove i sposobnosti pomoću kojih on ili ona mogu ojačati crkvu, tada slijedi da je Bog svaku zajednicu osposobio na sebi jedinstven način. Pronalaženje i osnaživanje tih sposobnosti put je do zdravog rasta koji odgovara zajednici i koji je održiv u budućnosti.

Naprimjer, crkva ima izvrsnog biblijskog učitelja. Svake nedjelje ta učiteljica ima najbolja predavanja u gradu, ali jedini ljudi koji imaju priliku čuti njezinu mudrost je tih dvanaest do petnaest koji su na predavanju. Ali što ako ta ista učiteljica na jedan semestar (13 tjedana) ostavi vjeronauk i obližnjoj mjesnoj zajednici ponudi šestotjedni tečaj o biblijskom roditeljstvu. Jakost te crkve će biti na raspolaganju društvu, a ta učiteljica možda nikad više neće biti ista. Izvrsna dječja služba crkve može zauzeti sličan pristup. U manjim mjestima škole su otvorene za kvalitetne dječje programe za vrijeme nastave ili događaje nakon predavanja. Ako to dobro radite u nedjelju, zašto ne bi pokušali i u ponedjeljak? Sjećam se našeg prvog jačeg proboja u dječjoj službi. Oni su radili izvrstan posao, ali za to je znalo samo nekoliko obitelji i dvadesetak djece. Samo onda kad pronađemo način da te sposobnosti usmjerimo van crkve, one postaju katalizator rasta. Druge crkve su izvrsne u muzici. Možda ne posjeduju visoku tehnologiju i produkcijske resurse koje ima velika crkva, ali mještani i bez toga mogu uživati u koncertu koji održe u parku ili na pozornici prilikom lokalne godišnje proslave. Mnoge su crkve uvidjele da je koncert koji održe na javnoj pozornici prigodom Dana nezavisnosti puno djelotvorniji za uspostavljanje novih kontakata od pjevanja božićnih napjeva u crkvi. Mnogi mogu pronaći te vanjske kapacitete u služenju društvenoj zajednici. Prije godinu dana, vodstvo male crkve mi je reklo da su stvarno dobri u održavanju sahrana. U prvu ruku to mi je izgledalo malo čudno, ali zajedno smo otkrili da izvanredno suosjećanje njihovog pastora i njegova utješna propovijed u kombinaciji s divnim jelima koja su žene iz crkve pripremale mogu biti fenomenalan način kako dotaći ljude iz svoje društvene zajednice koji pate. I tako sad lokalni pogrebnik, svaki puta kad tugujućoj obitelji nedostaje podrška crkve, nazove članove ove zajednice. Kakva zadivljujuća strategija utjecaja na društvo. Postoje, naravno, brojni načini kako crkva može služiti svojim bližnjima. Hranom, odjećom, čuvanjem djece samohranim roditeljima samo su neki od desetaka načina na koji crkva može donijeti boljitak u društvo. Ali, umjesto da poduzima nekoliko takvih pothvata, za manju crkvu je puno bolje da izabere samo jedan ili dva od njih, one koje može dobro odraditi i pritom kontinuirano pronalazi načine da ih radi sve bolje i bolje. Maksimalno iskorištavanje snaga je put k većoj djelotvornosti. Za neke zajednice otkrivanje onog što se može kvalitetno napraviti može predstavljati velik izazov. Mnoge manje zajednice stare i energija za službu koju su nekada posjedovali izgleda da im više nije na raspolaganju. U takvima slučajevima, naučiti kako ljubiti ljude, i to na kvalitetan način, čini se kao dobra alternativa. Potreba za stvaranjem odnosa je veća nego ikada, tako da crkva koja istinski voli ljude, uvijek će imati razlog svog postojanja. Naravno, ljubav je mandat svake crkve bez obzira na njene mogućnosti (Ivan 13,35; 1 Korinćanima 13,1). Oni koji propuste ljubiti nikada neće izgraditi zdravu crkvu i stoga svaka crkva mora ove sposobnosti uvrstiti među ono što čini najbolje.

vođe u stanju emocionalne inferiornosti. Razmišljanja poput naše slavljenje nikad neće biti poput njihovog, ili naš program za mlade nikada neće moći to postići, obezvređuje naš tim za slavljenje ili program za mlade. I to je recept za mnoge nezdrave trenutke. Ako svaka osoba posjeduje jedinstvene darove i sposobnosti pomoću kojih on ili ona mogu ojačati crkvu (Rimljanima 12,6), tada slijedi da je Bog svaku zajednicu osposobio na sebi jedinstven način. Pronalaženje i osnaživanje tih sposobnosti put je do zdravog rasta koji odgovara zajednici i koji je održiv u budućnosti. Budući da je zadaća pastora opremanje ljudi za djelo službe za koje ih je Bog obdario da izvrše (Efežanima 4,13), pomaganje ljudima pronaći i razviti te darove mora biti jedan od primarnih zadataka.

ZAKLJUČAK Da me moj otac nije naučio da dam sve od sebe u vođenju lopte i pucanju, slova ušivena u srednjoškolsku jaknu koja sad visi u mom ormaru bila bi zamijenjena pukim željama i što bi bilo kad bi bilo. Nikad se nisam približio Ervingovoj Kući slavnih, ali trideset godina kasnije ja i dalje igram košarku par večeri tjedno. Sjećanja bi bila zamagljena razočaranjima i moguće je da ne bih zadobio pouzdanje da idem za drugim jakostima na kojima ću izgraditi svoju budućnost. Prestanite visiti na ljuljačci i snivati tuđe snove. Uložite energiju u svoje prave kvalitete i gledajte kako vaša crkva postaje onakva kako joj je Bog namijenio da bude. BILJEŠKE 1 Marcus Buckingham i Donald O. Clifton, Now Discover Your Strengths, Free Press, New York, 2001., str. 7. 2 Gary L. McIntosh, There's Hope for Your Church: First Steps to Restoring Health and Growth, Baker Books, Grand Rapids, 2012., str. 75.

 Michael Clarensau, je viši

ravnatelj, Healthy Church Network, Springfield, Missouri.

RJEŠAVANJE FRUSTRACIJE Buckinghamovo inzistiranje da djelovanje u našim jakostima oblikuje staze prema djelotvornosti može biti oslobađajuće za vođe manjih zajednica. Pokušaj razvijanja službe samo da bi se uspoređivali s onima koji posjeduju veće resurse, drži mnoge

Ljeto 2014. 19

Mala crkva, veliki utjecaj

Male crkve usredotočene na van:

Kako s održavanja prijeći na misiju ERIC SWANSON

Možda nikada nećete biti najbolja crkva u društvu, ali možete postati najbolja crkva za društvo. Evo na koji način.

ad se sretnu dva pastora, u prve dvije minute jedan će postaviti neizbježno pitanje: "Što ima kod tebe?", ili: "Koliko ljudi imaš nedjeljom na službi?" Ljudi vole znati kako stoje u odnosu na svoje kolege. Ali što kad bi se ovakav razgovor promijenio? Umjesto toga, postavite pitanje: "Pričaj mi kako tvoja crkva utječe društvo." Tada počinjemo mjeriti, ne veličinu crkve, nego veličinu otiska koji crkva ostavlja u društvu. Tada je čak i najmanja crkva, malo po malo, u stanju ostvariti veliki utjecaj.

20 Duhovno vrelo

DRUGAČIJI SUSTAV BODOVANJA Crkve usmjerene prema van imaju drugačiji sustav bodovanja. Definicija crkve usmjerene prema društvu koju ja koristim je: crkva koja mjeri svoju djelotvornost, ne prema broju posjetitelja na nedjeljnom bogoslužju, nego prema preobražavajućem utjecaju koji ona ima na društvo. Biti crkva usredotočena na van je, ne pokušavati biti najbolja crkva u društvu, nego najbolja crkva za društvo. Na koji način mala crkva može ostvariti veliki utjecaj? U ovom ću članku navesti u glavnim crtama prednosti male crkve, spomenuti neke korisne teološke konstrukte, pokazati kako započeti rad i upoznati vas s nekim malim crkvama koje ostavljaju dubok trag.

PREDNOST MALENOGA Igrajte na svoje jake karte. Vi ste već ono što velike crkve pokušavaju postati. Malo je moderno veliko. Pročitajte bilo koju knjigu ili članak o mega-crkvama i pogledajte što one žele postići. Pokušavaju postati manje. Kroz kućne grupe, sastancima na više lokacija, mudrim korištenjem javnih prostora i izgradnjom manjih okupljališta na studentskim kampusima, one intuitivno dokazuju da ljudi žele biti zajednice u kojima ih poznaju poimence, znaju kako im se zovu djeca i znaju da će, ako propuste sastanak ili prestanu dolaziti, nedostajati ljudima. Oni bi željeli imati tjednu posjećenost bogoslužja od 58 posto, kao što ih imaju male crkve, nasuprot sadašnjih 28 posto ljudi koji dolaze na tjedne sastanke u crkve s više od 2500 članova. Oni bi voljeli imati međugeneracijsko slavljenje kakvo vi imate. Oni vam zavide na postotku volontera i laičkih vođa i onome što ste vi u stanju s tako malim brojem ljudi postići. Oni osjećaju da ako nekog zovu pastorom, tada on mora pásti i brinuti se za ljude, a ne biti izvršni direktor organizacije. Na toliko mnogo načina oni žele biti poput vas.

TEOLOGIJA USREDOTOČENA NA VAN Božji su pokreti počinjali onda kada su ljudi čitali Bibliju s novim pogledom. Zamijetio sam nekoliko teoloških konstrukcija koje su proizašle i razvile se iz službe fokusirane na van.

1. Služenje je dio Božjeg plana za svakog sljedbenika Isusa Krista. Većina nas može citirati poslanicu Efežanima 2,8-9, kako postići spasenje" Milošću … po vjeri

… Božji dar … ne po djelima." Kad po vjeri dođemo Kristu, to ispuni vakuum koji je Bog stavio u naše živote. Redci 8 i 9 nam govore kako biti spašen. Ali Efežanima 2,10 nam govori zašto: "Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo." Činjenica da je unaprijed pripremio djela koja bismo trebali izvršiti signalizira prisutnost i drugog vakuuma u životima vjernika - vakuuma svrhe. Dakle, kritična uloga učenika je da kroz eksperimentiranje i međudjelovanje između naše strasti i Božje svrhe spozna što je Bogu ugodno ili što nas čini da se osjećamo puni života.

2. Kroz propovijedanje, pobožnost i proučavanje Biblije učimo, ali zapravo ne rastemo (iznad određenog nivoa) sve dok ne počnemo služiti drugima. Proteklih godina je Diana Garland sa svojim kolegama sa Sveučilišta Baylor istraživala u kakvom se odnosu nalaze vjera i služenje. Anketirali su 7300 ljudi iz 35 zajednica i otkrili da su oni koji su uključeni u služenje svojoj društvenoj zajednici "izjavili kako mole, dolaze na bogoslužja, na sastanke slavljenja i obožavanja i doprinose financijski, u značajno većoj mjeri od onih koji nisu uključeni u služenje zajednici. … Djeca i tinejdžeri - baš kao i odrasli - rastu u vjeri tako što su uključeni u služenje. Zapravo, služenje je za razvoj vjere kod tinejdžera moćnije od vjeronauka, biblijskog učenja ili sudjelovanja u slavljenju."1 Shvaćate li to? Želimo li da članovi naših zajednica rastu kao učenici, moramo ih uključiti u služenje.

Definicija crkve usmjerene prema društvu koju ja koristim je: crkva koja mjeri svoju djelotvornost, ne prema broju posjetitelja na nedjeljnom bogoslužju, nego prema preobražavajućem utjecaju koji ona ima na društvo.

Ljeto 2014. 21

Mala crkva, veliki utjecaj

Širom svijeta ljudi imaju različito mišljenje o tome što je crkva i kako bi crkva trebala izgledati. Oni osjećaju da, ako crkva služi samo svojim članovima, to nije ona crkva za koju je Isus dao svoj život. Ako i vi razmišljate na takav način, onda ste kvalificirani da vodite crkvu od održavanja prema misiji. Možda nikada nećete biti najbolja crkva u društvu, ali možete postati najbolja crkva za društvo.

22 Duhovno vrelo

Moj sin i snaha su zadnjih osam godina služili u Kini. Mnogi kineski studenti su postajali vjernici. Moj mi je sin rekao: "Sastajemo se svaki tjedan, i prije nego krenemo s proučavanjem Biblije, izađemo na pola sata, sat i služimo siromasima ili migrantima u našem gradu." Kad sam ga upitao zbog čega to čine, odgovorio mi je: "Sjećaš se kako je Isus završio svoju prispodobu o milosrdnom Samarijancu? 'Idi pa i ti čini tako!', a ne 'Idi pa i ti misli tako!' Naš je cilj pomoći ljudima da postanu poput Isusa. Ne mogu procijeniti postaju li oni poput Isusa prema odgovorima koje mi daju na biblijskom poučavanju, ali mogu vidjeti postaju li sve više poput Isusa kad se predaju onima koji im ne mogu uzvratiti."

3. Djelovanje izvan crkvenih zidova je nešto što vaši ljudi, kao Kristovi sljedbenici, uistinu žele učiniti. Kad ja propovijedam ili poučavam, često postavim pitanje: „Koliko od vas ovdje želi promijeniti svijet? Podignite ruku.“ Bila crkva velika ili mala, stara ili mlada, bez razlike, skoro je svaka ruka podignuta. Svatko želi nešto promijeniti. Nitko se ne želi osjećati kao da je protratio svoj život. Uistinu, Bog je stavio vječnost u naša srca. Može li vaša crkva biti to mjesto gdje vjernici redovito dobivaju priliku promijeniti svijet na takav način da u svijetu nešto bude bolje? Ponovo se okrećemo istraživanju Sveučilišta Baylor. U 2007. godini anketari s Baylora su ispitali 50 zajednica kako bi identificirali ne više od 3 (od 52 ponuđene) stvari „s kojima biste vi željeli da vaša crkva pomogne vama i ostalim obiteljima.“ Garland sabire svoja otkrića: „Skoro svi su bez iznimke rekli, u više od 50 anketiranih zajednica... da je služenje drugima najčešće izražena potreba u svakoj zajednici. ... Svaki tip obitelji je zatražio pomoć kako služiti. Odrasli samci su to naveli češće nego upoznavanje, pripremu za brak, romantiku i seksualnost u samačkom životu. Razvedene osobe su to navele češće nego pomirenje i oproštenje. Obitelji udovica navodile su ih češće nego pomoć u nošenju s tugom i krizama. Obitelji koje žive pod velikim stresom – financijskim, zdravstvenim, u odnosima – i dalje su prije svega željele vodstvo u služenju drugima.“2 Većina crkava ima postavljene ciljeve za svaku godinu. Što bi se dogodilo kad bi izazvali ljude da na kraju svake godine svatko ispriča kako su on ili ona promijenili svijet? Mi moramo

definirati „promijeniti svijet“ u značenje: dovesti nekog Kristu, naučiti školarca čitati, pomoći samohranoj majci.

PREOKRETANJE MALIH DJELA U SNAGU Prepoznajte snagu u malim stvarima. Jedan mali, dobro usmjeren kamen, je srušio gorostasa. Od najmanjeg sjemena naraste moćno stablo, malo kvasca sve mijenja. Isusov DNK se nalazi u svakom njegovom pojedinom sljedbeniku, ne u crkvenoj zgradi. Najmanja misionarska djelatnost je da jedan Isusov sljedbenik pomogne drugom čovjeku sa sredstvima koje mu je Bog dao. Niti jedno djelo nije premalo. Koliko je mala čaša vode? Koliko je malena porcija ribe i komad kruha? Koliko je malo sjeme gorušice? Dio posla svakog pastora je opremanje svetih (bilo njih 30 ili 3000) za djelo službe (Efežanima 4,11-12). Majka Tereza nas podsjeća da: "Ne postoji nešto takvo kao što su velika djela. Postoje samo mala djela učinjena u velikoj ljubavi." U lipnju 2012. godine, nazočio sam propovjedničkoj konferenciji Sveučilišta Hampton, na njihovom kampusu u Hamptonu u Virginiji. Svake godine već 98 godina, tisuće se pastora susreće na tjednom okupljanju i proslavi. Dr. David E. Goatly, izvršni direktor Lott Carey Internationala postavio je izazovno pitanje: "Što bi se dogodilo kad biste u nedjelju svojim ljudima rekli, 'Ne vraćajte se u crkvu dok niste nekog blagoslovili'? Nema nikakvog smisla da blagoslovimo ljude samo radi blagoslova. Mi ih blagoslivljamo tako da oni mogu blagosloviti nekoga." Zatim nas je izazvao: "Što ako u svojoj crkvi imate stotinu članova i što ako svatko od njih ode i taj tjedan nekog blagoslovi prije nego iduću nedjelju dođe u crkvu? Što bi se dogodilo u društvu i crkvi ako postavite takva očekivanja?" Što ako vaših 35 ili 50 ili 200 članova napravi istu stvar? Stotinu ljudi koji jednom tjedno vrše djela ljubavi kroz godinu dana će rezultirati s 5200 djela ljubavi. Mala djela učinjena s velikom ljubavlju mijenjaju sve.

NEKO OD VOĆA KOJE VISI NA NISKIM GRANAMA Započnite slijediti Božje srce. Dobro mjesto za početak je Jakov 1,27: "...zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji." Ova ideja je vrlo jednostavna. U svakoj crkvi i društvu ima udovica, samohranih majki i ljudi koji su u problemima - uključujući i one čiji su muževi u vojnim operacijama u inozemstvu. Neka crkva identificira ljude u problemima i odredi timove sa tri do četiri muškarca koji će otići jednoj osobi. Neka jednu subotu u mjesecu muškarci načine osnovni popis poslova i stvari za popraviti, nešto što većina od nas radi u svojim domovima - popravljanje slavina koje cure, bojanje zidova, zamjena pokvarenih dijelova, sakupljanje lišća, zamjena izgorenih žarulja itd. Preko 600 crkava, uključujući i moju, prihvatilo je taj model. Ako imaš tri muškarca i jednu osobu u potrebi, tada možeš imati ovakvu službu. To je poput kofera s kotačima. Zašto je toliko dugo trebalo da se netko toga sjeti? Djeca i škola. Jeste li znali da je naučiti čitati na nivou trećeg razreda do konca trećeg razreda odlučujući čimbenik za budućnost djeteta? Jedan mi je administrator kazao: "Do trećeg razreda djeca uče čitati, nakon trećeg razreda čitaju da bi učili," Slabo čitanje u trećem razredu povezano je s odustajanjem od kasnijeg školovanja, trudnoćom kod tinejdžera, uporabom droge, siromaštvom i kriminalom. Osamdeset pet posto zatvorenika u Sjedinjenim Američkim Državama je praktički nepismeno. Ako uložimo samo sat vremena tjedno za pomoć djeci, u vašoj susjednoj osnovnoj školi doći će do velikih promjena. Samo prisutnost odrasle osobe kojoj je stalo do djeteta, poboljšava rezultate testova kod djece. A što je s učiteljima? Prosječan učitelj uz stalno rezanje proračunskih sredstava mora trošiti vlastiti novac kako bi svojim učenicima i školi nabavio potrebna sredstva za rad. Što mogu ljudi iz vaše crkve učiniti kako bi blagoslovili učitelje u vašoj

zajednici? Puno ljudi, od kojih svatko radi jednu malu stvar, mogu ostvariti velike promjene.

VEZA S EVANGELIZACIJOM Bezuvjetna ljubav, izražena kroz služenje, usmjerava razgovore prema Isusu, jer će ljudi uvijek željeti znati: "Tko ste vi?", i "Zašto to radite?" Dobra djela stvaraju dobru volju, a dobra volja stvara prigodu da se podijeli Dobra vijest. Širom svijeta ljudi imaju različito mišljenje o tome što je crkva i kako bi crkva trebala izgledati. Oni osjećaju da, ako crkva služi samo svojim članovima, to nije ona crkva za koju je Isus dao svoj život. Ako i vi razmišljate na takav način, onda ste kvalificirani da vodite crkvu od održavanja prema misiji. Možda nikada nećete biti najbolja crkva u društvu, ali možete postati najbolja crkva za društvo.

BILJEŠKE 1 Diana R. Garland, Family Ministry: A Comprehensive Guide, Intervarsity Press, Downers Grove, Illinois, 2012., str. 641. 2 Isto, str. 639.

 Eric Swanson je stručnjak za misiju pri Leadership Network (leadnet.org) i koautor knjiga

The Externally Focused Church (Crkva usredotočena prema van), The Externally Focused Life (Život usredotočen prema van), The Externally Focused Quest: Becoming the Best Church FOR the Community (Zadatak usredotočen prema van: Postati najbolja crkva ZA društvo) i To Transform the City: Whole Church, Whole Gospel, Whole City (Preobraziti grad: Cjelovita crkva, cjelovito Evanđelje, cjeloviti grad). www.ericjswanson.com

Ljeto 2014. 23

Mala crkva, veliki utjecaj

Serija cjeloviti pentekostalac DRUGI DIO

Uvidi sa

Sinajske gore MARK WOOTTON to se dogodilo pedeset dana nakon prve starozavjetne Pashe? Kako se približavala deseta pošast, Izraelci su krvlju janjeta namazali dovratnike i zatvorili se, vjerujući kako će anđeo smrti zaobići njihove domove. Je li se nakon pedeset dana od tog trenutka dogodilo nešto znakovito? Kad je bila prva Pedesetnica (Pentekost)? Je li bilo kakvog događaja pedeset dana nakon stavljanja krvi na dovratnike koji bi bio nagovještaj novozavjetne Pedesetnice? Novozavjetna Pasha je razapinjanje Krista kao savršenog jaganjca prinesenog jednom zauvijek (Heb 10,12). Činjenica da je Isus razapet u vrijeme kad se obilježava pashalna večera povezuje njegovu smrt sa starozavjetnim blagdanom. Njegova je smrt kao otkupne žrtve nagoviještena u škropljenju dovratnika janjetovom krvi što su učinila djeca Izraelova u Egiptu. Krv je Izraelcima pružala zaštitu od anđela smrti. Ali, postoji li ikakav starozavjetni događaj, pedeset dana od ovoga, s implikacijama na novozavjetni događaj u gornjoj sobi? To me je pitanje interesiralo kao mladog propovjednika. Ne sjećam se da je itko obradio tu temu. Čak se ne sjećam da je itko postavio takvo pitanje. Odlučio sam potražiti odgovor istražujući Sveto pismo. Dok sam temeljito izučavao priču o izbavljenju Izraelaca iz Egipta u knjizi Izlaska, pronašao sam puno znakovitih događanja. Dogodio se prelazak preko Crvenog mora. Je li trebalo pedeset dana da više od šesto tisuća muškaraca sa ženama i djecom i sa svojom stokom, dođu od Gošena do Crvenog mora? Je li u prelasku Crvenog mora bilo nešto što je predskazalo Pedesetnicu? Nakon toga dolazi priča o gorkim vodama u Mari kada je Mojsije u njih bacio granu i vode su ponovo postale slatke i pitke. Je li Mara nagovještaj Pedesetnice? U šesnaestom poglavlju Izlaska nalazi se priča o čudesnom Božjem proviđanju mane i prepelica. Nekoliko sljedećih poglavlja govori o proviđanju vode iz stijene, pobjedničkoj bitci nad Amalečanima i dolasku Mojsijeva tasta Jitra koji je Mojsiju doveo ženu i dvojicu sinova. Nalazi li se u nekoj od tih priča neki tajnoviti događaj koji je nagovještaj novozavjetnog Pentekosta? Tada sam u devetnaestom poglavlju otkrio kronološki trag. Prvi redak kaže: "Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana, stignu Izraelci u Sinajsku pustinju" (Izl 19,1). Dakle, Izraelci su stigli na Sinaj u trećem mjesecu. Tri mjeseca je otprilike devedeset dana. Stoga, negdje između izlaska iz Egipta i Sinaja nalazi se trag od pedeset dana. Ali pričekajmo malo, tri mjeseca bi bilo devedeset dana samo u slučaju da su otišli prvog dana prvog mjeseca i stigli zadnji dan trećeg mjeseca. Što ako to nije bilo tako? Tada bi bilo manje od devedeset dana. Kada su oni zapravo otišli? Kada su zapravo stigli? Jesam li previdio neke tragove?

24 Duhovno vrelo

Otkriti kada su napustili Egipat bilo je puno lakše nego otkriti kada su stigli do Sinaja. U Izlasku 12,3-6, Izraelcima je zapovjeđeno da priprave pashalno janje četrnaestog dana mjeseca. Dakle, nisu izašli prvog dana! S Pashom na četrnaesti dan, imali su još šesnaest dana prvog mjeseca. Dodavanjem trideset dana idućeg mjeseca došao sam do četrdeset šest dana. Kada bih samo saznao kada su došli do Sinaja u trećem mjesecu, mogao bih otkriti u kakvom je odnosu ovaj događaj s događajem koji je nagovještaj Pedesetnice. Tada sam zapazio drugu kronološku odrednicu iz gore navedenog odlomka: "istoga dana". Istoga dana čega? Postoje dvije mogućnosti definiranja ove fraze. Moglo bi značiti istoga dana u mjesecu kada su napustili Egipat. Znao sam da je to četrnaesti dan prvoga mjeseca pa bi to značilo da su stigli četrnaestog dana trećeg mjeseca. To bi me dovelo do šezdeset dana nakon Pashe. Druga je mogućnost da su došli istoga dana kad je počinjao treći mjesec, a to bi značilo, stigli su isto kad i treći mjesec. To bi bilo prvog dana u mjesecu. Sad bi me to dovelo do četrdeset šest dana! Do tog sam broja došao dodajući šesnaest dana putovanja nakon Pashe prvoga mjeseca i još trideset dana drugog mjeseca. Mišljenja komentatora o ovoj drugoj mogućnosti variraju od toga da je to nemoguće ili da je to jedino moguće tumačenje. No, mnogi se komentatori slažu da je prvi dan mjeseca najbolje objašnjenje te fraze. Dakle, uz konsenzus mnogih komentatora imamo četrdeset šest dana. Kad su Izraelci stigli, Mojsije se uspeo na Sinajsku goru kako bi susreo Boga. Pročitajmo što se dalje dogodilo: " 'Pođi k narodu', reče Jahve Mojsiju, 'i posvećuj ga danas i sutra. Neka opere svoju odjeću; neka bude gotov prekosutra, jer će prekosutra sići Jahve na brdo Sinaj naočigled svega puka' " (Izlazak 19,10-11). Računate li? Ako je Mojsiju trebao jedan dan za uspinjanje i silazak s brda imamo četrdeset sedam dana. Zatim su tu još dva dana za pročišćenje što nas dovodi do četrdeset devet dana. I tada je trećeg dana Bog sišao na goru Sinaj, što čini pedeset dana. Događaj koji se zbio pedeset dana nakon prve Pashe je Božji silazak na Sinaj! Sada kad sam vidio da se silazak Božje slave na Sinajsku goru zbio pedeseti dan, pao sam u ekstazu! To je bilo znakovito! Primjećujete li sličnosti u ta dva događaja? Za mene su paralele između Sinaja i dana Pedesetnice odmah bile očite. Bog je sišao na Sinaj (Izl 19,20), i Bog Sveti Duh je sišao na Pentekost (Dj 2,4). Na gori je plamtio oganj (Izl 19,18) i bili su razdijeljeni plameni jezici na Pentekost (Dj 2,3). Čuli su se gromki zvukovi: na Sinaju trube (Izl 19,16) i zvuk silnog vjetra na Pentekost (Dj 2,2). Također se dogodilo odvajanje i prepoznavanje grupe ljudi koje je Bog odredio da budu blagoslov svijetu. Dispenzacionalisti1 zapravo drže da su ta dva događaja bila početak nove dispenzacije. Sinajska gora je započela dispenzaciju zakona, a dan Pentekosta je početak dispenzacije milosti (doba crkve). Slažete li se s dispenzacionalistima ili ne, oba su ova događaja definitivno nešto započela ili pokrenula. Bog je ispunio svoja obećanja i te je događaje obilježio na znakovit način. Ako slučajno mislite da izmišljam neku novu interpretaciju, pročitajte što kažu komentatori. U cijelosti navodim The Pulpit Commentary: "Red 1. - U trećem mjesecu. Mjesec Sivan, gotovo da korespondira s našim lipnjem. Kad su djeca Izraelova izašla. Bolje bi bilo: "Nakon što su djeca Izraelova izašla", ili "nakon izlaska djece Izraelove iz zemlje Egipatske." Usporedite sa xvi.1, gdje je upotrijebljen isti izraz. Istoga dana. Doslovno :"Toga dana" - što jedino može značiti "na dan kad je mjesec

Novozavjetno izliće Svetog Duha na dan Pedesetnice imalo je svoju starozavjetnu prethodnicu u Božjem pojavljivanju Izraelcima na Sinajskoj gori. Kao što je prva Pasha bila nagovještaj žrtvovanja Jaganjca bez mane, tako je Sinaj nagovještaj Pentekosta. U prvom događaju nalazimo sličnosti i naznake koje nam pomažu u tumačenju i pripremi za razumijevanje drugog događaja. Sinaj nam pomaže u razumijevanju Pentekosta. Ljeto 2014. 25

Mala crkva, veliki utjecaj

Božji susret s njegovim ljudskim sljedbenicima vrlo će vjerojatno uzrokovati da oni postanu hrabriji u svom svjedočenju te da žive svetijim životima. Cjeloviti pentekostalci ne trebaju samo govoriti u jezicima, već također neustrašivo naviještati Boga i u svojim životima odražavati Njegovu svetost. počeo" - prvoga dana Sivana.2 Zatim komentator George Bush (ne američki predsjednik nego teolog iz devetnaestog stoljeća) kaže: "1. U trećem mjesecu. Heb. bahodesh hashshelishi, u trećem novom (mjesecu); kao što termin ispravno označava, kako ga moramo razumjeti prema načinu kako su ga koristili Židovi, prvi dan mjeseca, premda je zbog veće eksplicitnosti dodana fraza 'istoga dana', znači prvoga dana u mjesecu. To je bilo samo četrdeset pet dana nakon njihovog izlaska iz Egipta jer dodavanjem šesnaest dana prvog mjeseca i dvadeset devet drugoga, rezultira brojem četrdeset pet. Ovima moramo dodati dan u koji se Mojsije popeo Bogu, r. 3, sljedeći dan kad im se vratio noseći Božji odgovor, r. 7-8 i još su spomenuta tri dana, r. 10-11, što zajedno čini pedeset dana od Pashe do primanja Zakona na Sinajskoj gori. Stoga je blagdan koji se počeo održavati kako bi obilježio ovaj događaj nazvan Pedesetnica, tj. pedeseti dan. I upravo je na taj blagdan Sveti Duh dan apostolima, Djela 2,1-4, kako bi ih osposobio da čitavom čovječanstvu prenesu Novi sa-

26 Duhovno vrelo

vez našeg Gospoda i Spasitelja Isusa Krista. Ovakva zapanjujuća koincidencija vremena i doba posebno je vrijedna pažnje.3 Nekoliko se komentara poziva na židovsku tradiciju koja drži da je Zakon dan šestog dana trećeg mjeseca. Ali, ako to pomiču na taj datum, tada pomiču i dan Pedesetnice na taj datum. Iako posjedujemo nejasnoće o točnom danu na koji je Bog sišao na Sinaj, postoji konzistentno suglasje da se to dogodilo na isti dan kad pada i Pedesetnica. Prema Interpreter's Bible Commentaryu: "19,1-2a ... Blagdan Sedmica (Pentekost) stoga pada na šesti dan trećeg mjeseca. On obilježava davanje Zakona na Sinaju. Moguće da je P (svećenička predaja, op.prev.) svu tu kronologiju imala na umu. Dolazak na Sinaj mora se postaviti vrlo rano trećega mjeseca. RSV prijevod Biblije, slijedeći amer. trans., kaže da je to bilo prvoga dana trećeg mjeseca. To je također i Meklitovo tumačenje (ad loc.). 4 Commentary on Exodus u Anchor Bible podupiru sličan zaključak: "Židovska predaja stavlja davanje Zakona u šesti dan

trećeg mjeseca (Babilonski 'Siwwan'), što koincidira s rabinskim datiranjem blagdana Sedmica (Slavu'ot/Pentekost). Ovo računanje pretpostavlja rabinsko tumačenje Lev 23,15-16: Blagdan Sedmica započinje pedeset dana nakon što je prvi homer ili mjerica ječma prinesena Jahvi na 'dan nakon subote', u značenju drugi dan Beskvasnih kruhova. Ali to vjerojatno nije izvorno značenje Lev 23,15-16 (vidi vol. I, str. 429-32).5 Počeo sam se pitati od kada biblijski tumači povezuju Božje javljanje na Sinajskoj gori sa pojavom Svetog Duha na dan Pentekosta? Pošto se u svojih prvih dvadeset pet godina života ne mogu sjetiti da sam ikada čuo kako je netko povezao ta dva događaja, pomislio sam to ja prvi učinio. Ali tada sam otkrio da se o tome već tristo godina raspravlja u komentarima. Konačno sam otkrio ovaj odlomak. Koliko je stara veza između blagdana u trećem mjesecu i predaje Zakona na Sinaju? Prvi se puta eksplicitno o tome govori u Jeb 6,17 (drugo stoljeće pr. n. e.) Je li moguće da je ta veza već postojala u biblijsko doba? 2. Ljetopisa 15,10-15 izvještava kako je kralj Asa sazvao veliki skup u "trećem mjesecu" (Weinfeld 1978:11) - ne govori se precizno koji dan - nakon kojeg su ljudi primivši proročki ukor, obnovili svoj savez s Jahvom, ponovno izgradili žrtvenik, te se uz zvuke trube i rogova zakleli na vjernost Bogu. Znakovito, riječ za savez je sebu'a 'oath (2. Ljet 15,14-15) što evocira ime blagdana sabu'ot ... 'sedmice.'6 Dakle, čak i prije novozavjetnog Pentekosta, starozavjetni se Pentekost već dovodio u vezu sa Sinajem. Poanta je u ovome: novozavjetno izliće Svetog Duha na dan Pedesetnice imalo je svoju starozavjetnu prethodnicu u Božjem pojavljivanju Izraelcima na Sinajskoj gori. Kao što je prva Pasha bila nagovještaj žrtvovanja Jaganjca bez mane, tako je Sinaj nagovještaj Pentekosta. U prvom događaju nalazimo sličnosti i naznake koje nam pomažu u tumačenju i pripremi za razumijevanje drugog događaja. Sinaj nam pomaže u razumijevanju Pentekosta. Pomaže nam razumjeti kako Pentekost nije neki slučajni sretni događaj. Bog ga je planirao stoljećima ranije, još dok je sišao u Sinajsku pustinju, očitovao svoju slavu i odvojio ljude za svoj sveti naum. Ovo se poglavlje usredotočuje na drugo načelo koje nam pruža potpunije razumijevanje Pedesetnice, a to je da je preteča Pedesetnice Božje pojavljivanje na Sinaju. Blagdan žetve daje uvid u Pentekost, ali također i Bogojavljanje na Sinaju. Sinaj je preteča Pedesetnice. Pogledajmo pobliže još nekoliko implikacija. Prva implikacija koju želim proučiti je ta da se Bog želi približiti čovječanstvu. Iako je Bog sveprisutan, Biblija nas uči da postoje mjesta ili područja gdje su ljudi na poseban način svjesni Njegove prisutnosti. Bog je sveprisutan, a ipak prebiva u nebesima. Isus je sveprisutan, a ipak sjedi s desne Ocu. Sveti Duh je sveprisutan, a ipak prebiva u vjernicima i pruža im utjehu. Iako je Bog sveprisutan, na Sinaju se prikazao kao onaj koji se približava zemlji. Njegova su se slava i prisutnost nastanila na Sinajskoj gori. Bog je također prišao jednom čovjeku, Mojsiju. Bog nebesa sad se pojavljuje na zemlji i započinje interakciju s čovječanstvom. Jednaka se implikacija ponovila u Novom zavjetu na dan Pentekosta. Tijekom posljednje večere Isus je rekao Jedanaestorici da će uskoro od Oca primiti Pomoćnika: "I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je"

(Ivan 14,16-17). U gornjoj sobi na Pentekost Bog Duh Sveti je prišao vjernicima i ispunio ih svojom prisutnošću. Bog osobno želi prebivati među svojim ljudima. Sinaj je to implicirao. Pentekost potvrdio. Druga implikacija koju želim istražiti je, Bog je tako svet da bliski susret poput onog na Sinaju ili na Pentekost transformira osobu koja mu je izložena. Bilo da Bog baca svoj "plašt tajnovitosti" ili miče svoj "veo privatnosti" ili mi samo postajemo osjetljiviji za Boga koji je uvijek prisutan, takav nas događaj mijenja na različite načine. Čak i u svom utjelovljenom obličju, Krist je značajno utjecao na ljude. Neki su padali ničice pred njim. Neki su drhtali. Drugi bi plakali. Ali, pri nešto mističnijoj, duhovnoj pojavi, ljudi su stvarno imali reakcije. Mojsijevo je lice počelo sjajiti, pretpostavljam ne njegovom namjerom. Sto dvadeset ljudi iz gornje sobe su se iz plašljivih sljedbenika preobrazili u odvažne ulične evangelizatore. Ove čudesne preobrazbe su posljedica susreta s Bogom koji mijenja živote. Dok sam na Fuller Theological Seminaryu bio na magisteriju, jedan od mojih profesora je bio Duhom ispunjen prezbiterijanac. Jednog smo dana diskutirali na temu štovanja. Rekao mi je kako su mnogi nepentekostalci, zaintrigirani živim štovanjem kakvog pentekostalci i karizmatici prakticiraju, pokušali u svoja bogoslužja inkorporirati neke od njihovih pjesma slavljenja. Njegovo je mišljenje: "Oni nikada neće moći poput karizmatika pjevati karizmatske pjesme, sve dok ne budu imali karizmatsko iskustvo." Što je on zapravo govorio? Krštenje Svetim Duhom je iskustvo koje očituje Božju slavu i prisutnost u dimenziji kakvu vjernik nikad prije nije iskusio. Bog je za vjernika stvarniji i divniji nego ikad. Čini se toliko slavno blizu da to zapravo mijenja način na koji Duhom ispunjeni vjernici pjevaju o Njemu i kako pjevaju Njemu. Treća je implikacija da ti slavni bliski susreti stvaraju neke predvidive promjene. Već smo aludirali na hrabrost koja se često javlja kod ljudi ispunjenih Duhom Svetim. Sad želim obraditi nešto kontroverzniju promjenu: svetost. Biblijski, Božju prisutnost simbolizira svetost. Bog je dao Mojsiju upute da posveti izraelski narod i opere svoju odjeću kao dio pripreme za Božje pojavljivanje (Izl 19,10). Kako se približavao taj dan, ljudi su drhtali zbog straha da bi ih Božja svetost mogla uništiti u njihovim nesavršenostima. I nama je Bog dao uputu: "Budite sveti jer sam ja svet" (1. Pt 1,16). Je li slučaj da "Sveti" Duh zapravo pomaže vjernicima da budu sveti? Želim vas podsjetiti da je ono što je danas poznato kao suvremeni pentekostalni pokret zapravo rođeno iz pokreta svetosti devetnaestog stoljeća. Vjernici su se umorili od griješenja. Iscrpilo ih je svakodnevno traženje oprosta za grijehe koje su počinili taj dan. Njihova je molitva bila da Bog koji može odnijeti njihove grijehe, također može uzeti njihovu želju za grijehom. Tražili su Boga da im dodatno pomogne živjeti sveti život. U Bibliji su pronašli da je upravo krštenje Svetim Duhom ono što će im pomoći. Počeli su tražiti krštenje Svetim Duhom koje se također spominje kao posvećenje, potpuno posvećenje, dvostruki lijek ili drugi blagoslov. I dok su mnogi odbacili način na koji im je Bog uslišao molitve, mnogi nisu; i tako je rođen suvremeni pentekostni pokret. Rođen je iz ljudske želje za svetim životom. Mogu vas čuti kako navodite imena pentekostnih propovjednika koji su pali na moralnom području. Usprkos tim značajnim porazima, termin "svetost" se i dalje veže uz pentekostalne grupe.

Ljeto 2014. 27

Mala crkva, veliki utjecaj

Krštenje Svetim Duhom je iskustvo koje očituje Božju slavu i prisutnost u dimenziji kakvu vjernik nikad prije nije iskusio. Bog je za vjernika stvarniji i divniji nego ikad. Čini se toliko slavno blizu da to zapravo mijenja način na koji Duhom ispunjeni vjernici pjevaju o Njemu i kako pjevaju Njemu.

Da zaključim, naučili smo da se Božja prisutnost spustila na Sinajsku goru pedeset dana nakon prve Pashe. Zbog toga taj događaj treba gledati kao nagovještaj novozavjetnog Pentekosta. Implikacija koja se povlači iz ova dva događaja je ta da pentekostalci trebaju očekivati Boga koji im sa svojom slavom i svetosti želi prići. Božji susret s njegovim ljudskim sljedbenicima vrlo će vjerojatno uzrokovati da oni postanu hrabriji u svom svjedočenju te da žive svetijim životima. Cjeloviti pentekostalci ne trebaju samo govoriti u jezicima, već također neustrašivo naviještati Boga i u svojim životima odražavati Njegovu svetost.

 Mark Wootton, D.Min., je

profesor pentekostnog vodstva na Evangel University. Služio je kao pastor, osnivač crkve, profesor i administrator na koledžu.

Ovaj članak je izvadak iz knjige Marka Woottona The Complete Pentecostal: More Than Just Tongues ©2010 Mark Wootton. Korišteno s dopuštenjem autora. Sva prava pridržana. BILJEŠKE "Dispenzacija - Period ljudske povijesti u kojima Bog prema svojem stvorenju djeluje na karakteristične načine, ili, prema jednom od glavnih zagovaratelja ovog pogleda, C. I. Schofielda: "Vremenski period tijekom kojega je čovjek testiran na poslušnost nekom posebnom otkrivenju Božje volje." Schofield navodi sedam dispenzacija: nevinost (prije pada), savjest (od pada do Noe), vladavina ljudi (od Noe do Abrahama), obećanje (od Abrahama do Mojsija), zakon (od Mojsija do Krista), milost (doba crkve), i kraljevstvo (milenij)." George T. Kurian, Nelson's New Christian Dictionary, Thomas Nelson Publishers, Nashville, 2001., str. 242. 2 H. D. M. Spence i Joseph S. Exell, The Pulpit Commentary: Vol. 1, Genesis, Exodus, Hendrickson Publishers, Peabody, 1989., str. 104. 3 George Bush, Commentary on Exodus, Kregel Publications, Grand Rapids, 1993., str. 231. 4 The Interpreter's Bible, Volume I, Abingdon Press, New York, 1952., str. 970. 5 Propp, William H. C., The Anchor Bible, Exodus 19-40, Doubleday, New York, 2006., str. 154. 6 Isto, str. 154. 1

"Štef je povećao svoj dragovoljni prilog – njegovih 50 lipa je i dalje isto, ali mislim da su mu se mucice iz džepa poduplale."

28 Duhovno vrelo

Izrađivanje

šatora

u 21. stoljeću: Kako pretvoriti bivokacijske izazove u prednosti TIM LEATHERS

Bog poziva novu generaciju propovjednika koji će ponijeti veliku odgovornost bivokacijske službe i okrenuti ih u prednosti kako bi bili sol i svjetlo umirućem svijetu. e određuje ono što čovjek radi je li njegov posao posvećen ili svjetovan, već razlog zašto to radi. A. W. Tozer Ove su riječi A. W. Tozera relevantne za naše razmatranje bivokacijske službe u 21. stoljeću. Bivokacijski - u značenju raditi na više od jednog radnog mjesta zvuči kao imati puno posla, posebno ako služite kao propovjednik i uz to radite na svjetovnom poslu. Mi u svom zanimanju tražimo smisao i ispunjenje. Želimo ostvariti napredak, postignuće i uspjeh.

Ali kako možemo mjeriti uspjeh, ako smo u službi? Uspoređujući se s crkvom iz drugog kvarta ili grada? Je li pastor s dva zanimanja manje djelotvoran u ostvarivanju Božjeg kraljevstva? Sveto pismo nam daje primjer uspješne bivokacijske službe. Bog je pozvao apostola Pavla u službu, ali Pavao je uz to bio i šatorar. Zanimanje izrađivača šatora

Ljeto 2014. 29

Mala crkva, veliki utjecaj mu je omogućavalo da sam sebe uzdržava i zadrži slobodu u službi. Budući da nije ovisio o financijskoj potpori drugih ljudi, imao je veću slobodu propovijedati kako ga je Bog vodio (1. Korinćanima 9,12-23). Kao što možete i vidjeti čitajući Pavlova pisma, posjedovanje dva zanimanja mu je također davalo odličan materijal za propovijedi. U prošlosti kada bih se našao u društvu starijih pastora u biblijskoj školi ili na regionalnim denominacijskim sastancima, spomenuo bih da imam dva zvanja. Oni bi tada rekli nešto poput: "Kada će tvoja crkva biti u stanju podržavati te tako da se vratiš u punovremenu službu?" Koja je bila moja reakcija? Često bih im odgovorio: "Ne trebate me žaliti, jer ja svaki dan služim povrijeđenim ljudima van crkve." Vjerujem da je imati dva zvanja punovremena služba. Vjerujem da Bog poziva novu generaciju propovjednika koji će ponijeti veliku odgovornost bivokacijske službe i okrenuti ih u prednosti kako bi bili sol i svjetlo umirućem svijetu.

MOJA PRIČA

Vjerujem da je imati dva zvanja punovremena služba. Vjerujem da Bog poziva novu generaciju propovjednika koji će ponijeti veliku odgovornost bivokacijske službe i okrenuti ih u prednosti kako bi bili sol i svjetlo umirućem svijetu. 30 Duhovno vrelo

Odrastao sam kao sin Charlesa Leathersa, uspješnog Assemblies of God pastora u južnom okrugu Missourija. Pohađajući sveučilište Evangel od 1982. do 1986., služio sam kao pastor za mlade u očevoj crkvi u Marshalu, Missouri. Prvi okus bivokacijske službe doživio sam kao punovremeni student koji je vikendom služio u tatinoj crkvi udaljenoj dva i pol sata od škole. Morao sam pronaći ravnotežu između školskog života i službe. 1989. oženio sam svoju ljubav iz škole i narednih nekoliko godina proveli smo u punovremenoj službi za mlade u crkvama Missourija i Illinoisa. Nakon mnogo godina punovremene službe mladima, mala crkva u previranjima iz Wiltona u Iowi, pozvala nas je da budemo glavni pastori. Godinu dana nakon što smo poslušali Božji poziv toj zajednici od pedesetak članova, osjetio sam da nas Bog poziva na podržavanje misija. Dvadeset pet ljudi podržalo je tu viziju i ostalo u crkvi. Znali smo da nas je Bog pozvao u ovu crkvu; ali zbog smanjenja broja članova, našli smo se u financijskim problemima. Tada sam odlučio pronaći još jedan posao. Nakon

što sam kratko vrijeme proveo kao prodavač u trgovini i građevinski radnik, šef policije mi je ponudio posao policajca u našem gradu s 3000 stanovnika. To je bila prigoda koja će mojoj obitelji osigurati financijsku stabilnost, plaćanje računa i još neke beneficije kao što je zdravstveno osiguranje. Ova je pozicija pružala i više od samog novca; bio je to otvoreni put za služenje našoj društvenoj zajednici i pomaganje ljudima koji pate. I tako sam se u četrdesetoj upisao na Policijsku akademiju. Godinu dana kasnije Bog je otvorio vrata da služim kao načelnik policije u Wiltonu. Novinari su većinom o mom slučaju pisali članke kao o kulturološkoj zanimljivosti. Na naslovnicama bi pisalo nešto poput: "U jednoj ruci Biblija, u drugoj pištolj." No ova jedinstvena pozicija omogućila mi je da služim izgubljenim ljudima, ljudima koji pate i onima koji su izgubili nadu. I dok mnogi ljudi misle kako su ova dva posla čudna mješavina, osjećam njihovo nadopunjavanje. Potreba koja me dovela do toga da radim dva posla, platforma je koja mi pomaže u ostvarenju Velikog poslanja da u svojoj društvenoj zajednici budem sol i svjetlo.

nju ljudi tamo gdje su se oni u društvu nalazili. Na bivokacijsku službu gledam na taj način, imam dvostruku priliku živjeti to što propovijedam. Bog koristi moje zanimanje predstavnika zakona kako bi povećao moju zajednicu nedjeljom ujutro. Jednom sam čitavu večer proveo s jednim mladićem kojeg sam osobno poznavao. Kad sam ušao u njegovu kuću, sjedio je na kauču s revolverom uperenim u svoju glavu. Rekao mi je da su ga žena i djeca ostavili i da će se ubiti. Nakon nekoliko sati pregovaranja, predao mi je pištolj. Zajedno smo se pomolili i iduću je nedjelju bio u crkvi na bogoslužju. Očito nema svatko priliku voditi crkvu i biti predstavnik zakona. I druga su zanimanja komplementarna propovijedanju i životnom pozivu. Neki elementi koji su potrebni za drugo zanimanje jesu prilagodljivost, usklađenost s vašim pozivom propovjednika i prilika da se dosegnu izgubljeni. Djelatnici prve pomoći, učitelji, učitelji na zamjeni, prodavači u trgovini i vozači autobusa divne su prigode. Važno je biti spreman cvijetati na mjestu na kojem vas je Bog posadio.

Prema službenim statistikama 84 posto Assemblies of God (AG) crkava u SAD, ima 199 ili manje posjetitelja nedjeljnim bogoslužjima; 65 posto ima 99 ili manje; i 36 posto ima 49 ili manje. Većina AG glavnih pastora služe u nekoj od tih crkava koje imaju slabu posjećenost. Imajući ove statistike na umu, većina AG pastora su iz manjih crkava, što znači da vjerojatno krpaju kraj s krajem. Mnogi se pastori trude pronaći nove načine kako povećati uspješnu zajednicu, dok ih istovremeno nedostatak financija i pritisak plaćanja računa tjera da traže "zelenije livade". A možda čitavo vrijeme Bog otvara mogućnosti za izradu šatora, možda otvara nove i plodonosne prilike za služenje ljudima van crkvenih zidova. Puno poslovnih prilika mogu biti platforme za propovijedanje dobre vijesti. Svjetovni posao pruža mogućnosti doticanja ljudi baš kao što je to činio i Isus - pored puta, kraj zdenca, u kući, ili uzatvorskoj ćeliji. Većina Isusove službe sastojala se u susretima i pomaga-

Ako bivokacijsku službu doživljavate samo kao sredstvo plaćanja računa, propustit ćete prigodu da Božji Duh teče kroz vas. Bivokacijska služba donosi mnoge prigode da se pomogne svijetu koji trpi. Kad sam sjedio za stolom u kancelariji dok sam bio u punovremenoj službi, čeznuo sam za božanski upriličenim susretima. Kroz vrata mog ureda nije baš prolazilo puno ljudi. Molim vas nemojte me krivo shvatiti - ponekad bi netko s ulice ušao i stvorio prigodu za svjedočenje jedan-na-jedan. Ali zbog svoja dva zvanja, sad imam gotovo svakodnevnu mogućnost doticanja nečijeg života za Isusa. Prošli tjedan primio sam poziv da dođem na mjesto nesreće. Bio sam prvi policajac koji je stigao. Nastradala je šesnaestogodišnja djevojka, izletjela je iz auta i poginula na licu mjesta. U trenutku sam ju prepoznao - Justice - mlada djevojka iz moje crkve. Justice je ljubila Isusa i znao sam da je sad u prisustvu Spasitelja.

CVATITE TAMO GDJE STE POSAĐENI

VIŠE OD PLAĆANJA RAČUNA

Svijet je umoran od toga što stalno slušaju koliko ih Isus ljubi, oni moraju vidjeti da ih Isus ljubi.

Ljeto 2014. 31

Mala crkva, veliki utjecaj

Izazovi bivokacijske službe Imati dva zanimanja donosi mnoge blagoslove, ali također postoje i prepreke. Ravnoteža: Morate biti u stanju uravnotežiti vaš duhovni život, zdravlje, obitelj,

službu, svjetovan posao i društveni život. Ako vam se dogodi da bilo što od navedenog trpi, potrebno je ponovo procijeniti situaciju.

Razumijevanje: Vaša zajednica vam treba pružiti razumijevanje. Ako imate dva

zvanja, crkva će trebati imenovati nekog od vođa, starješinu, laika ili člana crkve da napravi neke od poslova koje članovi očekuju od vas. Imajte na umu da je služba propovjednika rijetko kad zvanje od pola radnog vremena. To je obično punovremeni posao uz svjetovni posao. Služba je zahtjevna i ne poznaje radno vrijeme. Vaš svjetovni poslodavac možda neće imati razumijevanja za vaše služenje i možda ćete morati uzeti slobodne dane kako biste obavili sahrane, hitne intervencije, posebne događaje i pastoralne konferencije. Pobrinite se da vaša obitelj bude toga svjesna.

Postavite prioritete: U službi će biti stvari uza koje nećete imati vremena da ih

ostvarite iako to želite. Morat ćete načiniti popis prioriteta onih stvari koje trebaju biti napravljene. Bog vas može obdariti mudrošću da vidite one stvari koje trebate zadržati, koje staviti na čekanje, a koje odbaciti.

Sagorijevanje: Da biste izbjegli sagorijevanje ili iscrpljenost, morate ovisiti o sili i vodstvu Svetog Duha. "Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!" (Galaćanima 6,9)

 Tim Leathers, Wilton, Iowa. Mrtvozornik i okružni šerif odredili su da obavijestim obitelj. Njezina majka je također bila član moje crkve. Kad sam stigao na radno mjesto njene majke, rekao sam joj da je Justice poginula u saobraćajnoj nesreći. Nakon prvotnog šoka zbog te vijesti - vrištanja i suza - odvezli smo se njenoj kući kako bismo obavijestili rodbinu. Uslijedio je dugi dan uz obitelj i

32 Duhovno vrelo

puno suza. Sjeo sam s obitelji i pogrebnikom kako bismo dogovorili sahranu. Majka me primila za ruku i rekla: " Pastore, nema nikoga na svijetu od koga bih radije čula vijest o smrti svoje kćeri nego od vas." Iako mi je taj dan bilo teško raditi svoj posao, to što sam policijski načelnik omogućilo mi je služenje tugujućoj obitelji na

način na koji ne bih mogao da sam samo pastor. Često govorim: "Svijet je umoran od toga što stalno slušaju koliko ih Isus ljubi, oni moraju vidjeti da ih Isus ljubi." Kao šef policije imam privilegij dovesti više ljudi Kristu nego što bih ih ikad imao kao pastor. Bog otvara vrata za služenje koja se nikad ne bi otvorila samo sjedenjem u uredu pastora. Dok molimo istu molitvu kao i Jabeš u 1. Ljetopisima 4,10: "raširi moje područje", moramo razumijeti da Bog za to koristi upravo naše drugo zanimanje. Ono je više od drugog posla s kojim plaćamo račune, ono uvećava područje našeg utjecaja pružajući nam pristup plodnom tlu izvan crkve. Ono proširuje naš teritorij prema mračnom svijetu koji nikada ne bi ušao u crkvenu zgradu. Dodatni bonus bivokacijskoj službi je uvid koji imam u srca onih koji pohađaju moju crkvu. Omogućuje mi da im služim s više razumijevanja, osobnih primjera u propovijedima, savjetovanjem i kroz odnose.

VIŠE OD SAMO JEDNE STEPENICE

Bivokacijsku sam službu doživljavao samo kao stepenicu prema većoj službi. Sanjao sam o vremenima kada neću morati raditi dva posla. Da sam nastavio s takvim razmišljanjem, mogao sam propustiti mnoge prilike da učinim velike stvari za Kraljevstvo. Ovaj sam članak započeo tako da sam vam rekao da imam dva zvanja, ali priča tu ne završava. Što se tiče financija, više nemam potrebu za dvama poslovima. Moja je crkva narasla do veličine da se i više nego dobro može pobrinuti za mene i moju obitelj. No, ja sam ipak odlučio dopustiti Bogu da me u mom gradu koristi na mjestu policijskog načelnika. Moja crkva dodatni novac može upotrijebiti za druge službe - misije i evangelizacijske projekte u društvu. Jednog dana me Bog može pozvati da promijenim smjer, ali za sada sam zadovoljan time gdje se nalazim i onime s čim me On pozvao raditi. On mi daje snage za oba posla, On mi pridružuje druge ljude i suradnike u crkvi da napravimo poslove koje trebamo. Moja crkva podržava moj dvostruki status. Kad vas Bog poziva, on razrađuje sve detalje.

"O, pastore, vi niste najdosadniji propovjednik u gradu. Pastor Poklepović je jednako dosadan kao i vi."

Puno poslovnih prilika mogu biti platforme za propovijedanje dobre vijesti. Svjetovni posao pruža mogućnosti doticanja ljudi baš kao što je to činio i Isus - pored puta, kraj zdenca, u kući, ili u zatvorskoj ćeliji. Većina Isusove službe sastojala se u susretima i pomaganju ljudi tamo gdje su se oni u društvu nalazili. Ne smijemo obezvrijediti važnost službe za koju nas je Bog u ovim vremenima pozvao. Ljudski životi su u opasnosti. Oni trebaju čuti evanđelje i vidjeti Isusa koji je stvaran. "Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata.

Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo. Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvale, tj. plod usana što ispovijedaju ime njegovo" (Hebrejima 13,12-15).

 Tim Leathers je vodeći pastor Heartland Fellowship Church, Wilton, Iowa.

Ljeto 2014. 33

Mala crkva, veliki utjecaj

Serija Život u kraljevstvu DRUGI DIO

Atributi vječnog Oca H. MAURICE LEDNICKY

eško je pronaći riječi kako bi se na adekvatan način definiralo ili opisalo Boga Oca. A razlog tomu je vrlo jednostavan. U našem ograničenom rječniku ne postoje riječi za opis neograničenog Boga.

Ljudsko poznavanje Svemogućega je, posebno nakon Adamove i Evine pobune u Edenskom vrtu, ograničeno. Sotona je izokrenuo istinu (lagao je) kada je rekao Evi: "Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo" (Postanak 3,5). "Stvorenje" nikada ne može evoluirati do jednakosti sa "Stvoriteljem". Stoga, uz naš najbolji trud i ponizno srce prosvijetljeno Svetim Duhom, revno istražujemo Sveto pismo kako bismo u njemu pronašli uvide koje nam otkrivaju Njegov vječni karakter i narav. Čineći to, On u našem razumijevanju postaje još slavniji i veličanstveniji - Bog ne može postati veći nego je oduvijek bio. Kad je David pjevao: "Veličajte sa mnom Jahvu, uzvisujmo ime njegovo zajedno!" (Psalam 34,4), ili kad je Marija rekla: "Veliča duša moja Gospodina..." (Luka 1,46), oni su objavili da je Bog zbog toga što im se očitovao, još više narastao u njihovom očima.

34 Duhovno vrelo

U ODNOSU PREMA BESKONAČNOM U djelokrugu ljudskog znanja, beskonačnost jednostavno znači nemati "poznate" granice ili ograde. Dok promatra nebo sve preciznijim teleskopima, čovjek sve više i više otkriva svemir mnoge galaksije su veće od ove u kojoj živimo. Danas čak govorimo o više bezgraničnih svemira. No, Božja jedinstvenost je u tome što Njegova egzistencija ne poznaje nikakva vanjska ograničenja. Bog nije suma svega što postoji, već On transcendira sve što postoji. Naprimjer, Bog se ne nalazi u prirodi budući da je on Stvoritelj svega te je stoga iznad vlastitog stvorenja. To samo osnažuje biblijsku istinu da Boga ne možemo shvatiti ograničenom inteligencijom palog čovjeka. " 'Jer misli vaše nisu moje misli i púti moji nisu vaši púti', riječ je Jahvina. 'Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli' " (Izaija 55,8-9).

1. Samopostojeći U svom progresivnom otkrivenju samog sebe izraelskom narodu, Bog je objavio Mojsiju: "JA SAM KOJI JESAM" (Izlazak 3,14). Nadalje, pri potvrđivanju svojih obećanja saveza Mojsiju, kad je faraon nepovoljno odgovorio na Mojsijev zahtjev za oslobađanjem Izraelaca iz Egipta, Gospod je kazao: " 'Ja sam Jahve. Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao El Šadaj (El Šadaj - Sve Dostatan). Ali njima se nisam očitovao pod svojim imenom – Jahve.' "(Izlazak 6,2-3, moj dodatak). Isus je objavio: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!" (Ivan 8,58). Bog je u sebi potpuno cjelovit. Njegova je sama narav "postojati". Ovo je od ključne važnosti u našem proučavanju duhovnog kraljevstva. Kada bi postojao ikoji drugi bog prije Pravoga Boga ili kada bi neki drugi bog bio jednak Njemu, tada bi se urušio čitav autoritet našeg sustava vjerovanja. On nema niti početka niti kraja. On je oduvijek bio i zauvijek će biti. Slava našem Bogu!

2. Nepromjenjiv Jednostavna definicija nepromjenjivog bi bila 'onaj koji se ne mijenja', s dodatnim naglaskom na to da se ne može promijeniti. Mi ovu osobinu možemo pripisati ljudskom biću koji je čvrst i postojan u svom mišljenju, ali zapravo, ona se može samo pripisati Svemogućem. U svom djelu o sustavnoj teologiji, A. H. Strong dolazi do ovakvog zaključka glede Božje nepromjenjivosti: "Time mislimo da su narav, atributi i Božja volja izuzeti od bilo kakve promjene. Razum nas uči da u Bogu nije moguća ikakva promjena, bilo u povećanju ili smanjivanju, napretku ili nazadovanju, stezanju ili rastezanju. Svaka promjena mora biti ili na bolje ili na gore. Ali Bog je apsolutno savršenstvo i nikakva promjena na bolje nije moguća. Promjena na gore bi jednako tako bila nekonzistentna sa savršenstvom. Ne postoji uzrok promjene, bilo izvan Boga ili u Bogu samom."

Neki bi ovo mogli pokušati pobiti tvrdnjama da postoje dokazi kako se Bog predomislio, kao u primjeru Ninive nakon što su se ljudi pokajali ( Jona 3,10). No, Božji se karakter nije ni na koji način promijenio, jer se njegova pravednost i milost pružaju jednako na sve ljude. Zapravo, ovdje je čovjek bio onaj koji se promijenio (pokajao se) i tako doživio Božju milost. Često se uz Božja obećanja vežu "uvjeti". Ako učiniš to, onda će i Bog učiniti ovo. Posljednji prorok Starog zavjeta Malahija zapisao je riječi samoga Boga: "Jer ja, Jahve, ne mijenjam se..." (Malahija 3,6). Autor poslanice Hebrejima objavljuje da je "Isus Krist jučer i danas isti (...) – i uvijeke" (Hebrejima 13,8). Ivan, pisac Otkrivenja, bio je nadahnut da u knjizi Otkrivenja četiri puta koristi prvo i posljednje slovo grčke abecede - alfa i omega. Poslušajmo ovu kategoričku deklaraciju: "Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog – Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar" (Otkrivenje 1,8).

3. Jedinstvo

Riječ Božja je apsolutno jasna u tvrdnji da postoji samo JEDAN pravi Bog. • "Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan!" (Ponovljeni zakon 6,4). • "Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad vojskama: 'Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema' " (Izaija 44,6). • "A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista" (Ivan 17,3). • "A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu čast i slava u vijeke vjekova. Amen" (1. Timoteju 1,17). Božje jedinstvo nije ni na koji način kontradiktorno doktrini o TROJSTVU (riječ koja se ne nalazi u Svetom pismu) koja je najjasnije otkrivena u Novom zavjetu, kad Sin i Sveti Duh zbog točno određenih zadataka silaze na Zemlju. Krist je došao kako bi platio otkupninu za ljudske grijehe; Sveti Duh je dan da privuče ljude Kristu i nastani se u vjernicima. Ova istina prepoznaje osobne razlike u Božjoj naravi, ali također ostaje pri tvrdnji da je božanska priroda vječno jedna.

Ljeto 2014. 35

Mala crkva, veliki utjecaj

Iako je sasvim jasno da je jedini plan za ulazak u prisutnost svetog Boga po Njegovu Sinu Isusu Kristu, nema ublažavanja zahtjeva za svetim životom. Zapravo, Novi zavjet pojačava poziv na sveti način života. Svako ograničavanje njegovog savršenog jedinstva je samonametnuto od strane Boga zbog njegovih namjera. Naprimjer, Krist je ostavio nebesa i na sebe preuzeo ljudsko obličje. Drugim riječima, On se za kratko vremensko razdoblje dok je boravio ovdje na Zemlji (otprilike na trideset tri godine) ograničio ljudskim tijelom (Filipljanima 2,5-11).

U ODNOSU PREMA ČITAVOM STVORENJU

Pridjev "Sve" u Božjim atributima indicira na jednostavan, ali dubok način, da je Vječni Bog SVUGDJE PRISUTAN, SVEZNAJUĆ i MUDAR i da posjeduje APSOLUTNU MOĆ. I dok nam divljenje prema Bogu uvijek raste, moramo biti izuzetno pažljivi da Bogu ne pripisujemo značenja koja se ne nalaze u Svetom pismu. Naprimjer, u pokušaju da potkrijepimo Njegovu sveprisutnost, govoreći kako je On "u" šumskom drveću - i stoga drveću treba iskazivati štovanje - svodimo Božju jedinstvenost na panteistički pogled (sve materijalne Božje manifestacije treba štovati) prema prirodi. Kao Stvoritelj svih stvari, Bog se ne nalazi "u" niti je "jednak" prirodi; On nadilazi sve što je stvorio. Ili, također postoji tendencija suprotstavljanja Božjeg "znanja i mudrosti" Božjoj"moći". Jedno nije veće od drugog. Oni su jednaki Božji atributi. Njegova suverena mudrost ne zasjenjuje Njegovu suverenu moć, niti obratno.

1. Sveprisustvo

Sveto pismo, posebno Psalmi , portretiraju Boga kao onog tko je u visini i uzvišenog nad zemljom. "Tko je kao Jahve, Bog naš, koji u visinama stoluje i gleda odozgo nebo i zemlju?" (Psalam 113,5-6). Takav poetičan jezik ne govori o odvojenom neosobnom Bogu koji je toliko udaljen od ljudi da s njima nema nikakve odnose. Radije je to pobožan izričaj silne veličine Veličajnosti. Također je to istinito za molitvu kralja Salomona izrečenu netom nakon posvećenja dovršenog Hrama: "Jahve, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije sličan ni na nebesima ni dolje na zemlji...Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? Ta nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što sam ga sagradio!" (1. Kraljevima 8,23 i 27). Veličanstveni Davidov Psalam 139 nudi moćan opis i Božjeg sveznanja i sveprisutnosti. Pogledajte na trenutak nadahnute riječi zapisane u redcima 7-10: "Kamo da idem od Duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u podzemlje legnem, i ondje si. Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj, i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala." Istina koja se može primijeniti je ta da je Bog uvijek uz svoju djecu - gdje god i u kojim god se okolnostima nalazili. "Jer Jahve svojim očima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskreno prema njemu" (2. Ljetopisima 16,9).

2. Sveznanje Savršeni je spoj neograničenog ZNANJA i MUDROSTI Božje

36 Duhovno vrelo

koji u onima koji poznaju Boga stvara sigurnost i pouzdanje. U svakidašnjem govoru, znanje je prikupljanje činjenica, a mudrost je prikladna primjena tih informacija. Ali, poznanje Suverenoga nije stečeno procesom ograničenog razmišljanja. To je nama teško shvatiti, zapravo nemoguće, jer je ljudsko znanje stečeno pomoću osjetila. Čak i tada, ljudsko se znanje u kontinuitetu stalno mijenja sakupljanjem novih "činjenica". Čovjek započinje s iskustvenim dokazima skupljenim kroz povijesno iskustvo te teži uspeti se više kako bi definirao Božju vječnu mudrost. Čovjek nikada neće doseći beskrajno znanje ili mudrost i zato su njegovi pokušaji da to postigne potpuno uzaludni. Zastat ću na trenutak kako bi se pozabavio pitanjem koje uvijek dođe u fokus prilikom rasprave o svenadilazećem Božjem znanju. "Ako Bog zna sve, je li tada On odgovoran i za izvorni grijeh?" Odgovor je kategorički NE! Bog uistinu posjeduje potpuno predznanje. On je znao da će se Svjetlonoša (Sotona) pobuniti. Znao je da će Mu Adam i Eva u Edenskom vrtu odbiti poslušnost. Ali, zbog toga što su Njegova moralna stvorenja obdarena snagom izbora, On ih nije prisilio da počine ta grešna djela. Kao što ćemo vidjeti kasnije, Bog nije stvorio robove, koji mu nakon licitacije pripadaju. On je kao izričaj svoje ljubavi i želje za odnosom stvorio bića koja imaju izbor štovati Ga i služiti Mu. Božansko predznanje je toliko cjelovito da je plan čovjekovog otkupljenja pokrenut čak i prije stvaranja svijeta: "Nego [ste otkupljeni] dragocjenom krvlju Krista (Mesije), [žrtvenog] Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen (određen već ranije) prije postanka svijeta..." (1. Petrova 1,19-20, moji dodaci). Zadivljen sam Solomonovim izričajem: "Jahve je mudrošću utemeljio zemlju i umom utvrdio nebesa" (Izreke 3,19). Zašto nije rekao: "Svojom snagom?" Čitanjem izvješća o stvaranju u knjizi Postanka, prilično je jasno da je Bog jednostavno "rekao" i zemlja i njezin složeni eko-sustav su bili stvoreni. Dakle, nema nikakve sumnje u Njegovu moć. Pa ipak, čitavo stvorenje nije samo demonstracija sirove snage. Nevjerojatna pažnja je posvećena svakom detalju - od ribe koja živi u vodi, do stabla koje rađa jestivim plodovima. Jeste li ikada razmišljali o ljudskom tijelu i njegovom srcu koje bez prestanka pumpa krv tisućama žila i kapilara od rođenja do smrti? Želeći ovo sveznanje primijeniti na osobnoj razini, često dolazi do kriza vjere i pouzdanja u Boga. U svom racionalizmu i sustavu "poštenja" i "pravednosti", ne nalazimo prikladne odgovore na neke događaje koji su nas zadesili. "Zašto se ovo moralo dogoditi?" pitanje je koje često proganja um, čak i vjernika. Naš savršeni uzor, Gospod Isus Krist, daje nam primjer. Od trenutka kad ga je na rijeci Jordanu Ivan Krstitelj krstio (Matej 3,13-17), "čovjek" Isus je razumio svoje zemaljsko poslanje. U tim ranim trenutcima potpunog shvaćanja da je pred Njim smrt, Sotona je došao s teškim iskušenjima (Matej 4,1-11) nudeći Isusu "lakši put" ponovnog zadobivanja svijeta, ako bi mu se samo poklonio i štovao ga (Matej 4,8-10). Potpuno je neupitno da je najinten-

zivnija bitka Našem Spasitelju stigla nekoliko sati prije odlaska na križ. U Getsemanskom vrtu Isus je tri puta žarko molio: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša (patnje, smrti). Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti" (Matej 26,39, moj dodatak i naglasak). Sve se svodi na potpuno povjerenje u Boga čiji su putevi najbolji i uvijek ispravni (Psalam 18,30). Ponovo poslušajmo pouzdane riječi koje je apostol Pavao napisao vjernicima u Rimu: "Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi" (Rimljanima 8,28-30).

3. Svemoć Ima li išta uzbudljivije u proučavanju Svetog pisma od nebrojenih naracija koje bilježe izvješća o Njegovoj silnoj moći? • Stvaranje nebesa i zemlje (Postanak 1). • Mojsije vodi djecu Izraelovu preko Crvenog mora (Izlazak 14). • Pad jerihonskih zidina ( Jošua 6). • Gideonova vojska od 300 ljudi koja je porazila Midjance (Suci 6-7). • Ilija doziva vatru s neba da proguta žrtvu (1. Kraljevima 18). • Danijel je izbavljen iz jame s lavovima (Danijel 6). • Mnoga Isusova čuda (tjelesno iscjeljenje, oslobođenje od demona, moć nad prirodom) (Matej, Marko, Luka, Ivan). • Iscjeljenje hromog na Krasnim vratima (Djela 3). • Oslobađanje Petra iz jeruzalemskog zatvora (Djela 12). • Uskrsnuće Kristovo od mrtvih (Matej 28, Marko 16, Luka 24, Ivan 20).

Ista moć koju je Svemogući očitovao u prošlim tisućljećima nije se promijenila niti oslabila. Duhom ispunjeni vjernici današnjice osnaženi su da iskuse identično očitovanje Božje sile. Veliko poslanje uključuje čudesne znakove koji potvrđuju autentičnost Evanđelja (Marko 16,15-18). Stoga je razumljivo da mi često molimo da se kroz naše živote otkrije Božja sila. I Bog je zacijelo voljan ovoj generaciji pokazati svoju slavu, baš kao što je to činio u prošlim vremenima. Ipak je ovdje potrebno izreći riječ upozorenja kako Božju silu ne bi koristili za samopromociju. Naša motivacija mora biti samo slava Božja. Isusove riječi su poticajne i poučne: "Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu.Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću" (Ivan 14,12-14, moj naglasak). Jednom se rukom držimo Božje SVEMOĆI s apsolutnim

pouzdanjem da On ima MOĆ sve učiniti. Drugom rukom prihvatimo Božje SVEZNANJE s apsolutnim pouzdanjem da ima MUDROST učiniti sve ispravno. Apostol Ivan u svojoj prvoj poslanici naglašava ono što je zapisao u svom evanđelju: "I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas. I znamo li da nas uslišava u svemu što ištemo, znamo da već imamo što smo od njega iskali" (1. Ivanova 5,14-15, moj naglasak).

OSOBNI ODNOS PREMA MORALNOM STVORENJU Znamo da čovjek pozna Boga na osoban način. Uobičajena riječ kojom to opisujemo je odnos. Ali, trebamo imati na umu da je taj odnos s čovjekom ostvaren na Njegovu inicijativu. Sve od stvaranja Adama i Eve do konačnog izbavljenja onih koji po Kristu prihvate Njegovo oproštenje, to je Božji plan. Čovjek sa sobom ne donosi ništa. Nema nikakvog pregovaranja, nema trampe, nema tog djela da se zaradi spasenje. Pa ipak, pored svih naših grešnih misli i djela koja proizlaze iz pokvarene naravi, Bog i dalje s nama - svojim moralnim stvorenjem - želi ostvariti osobni odnos. Stavite to u pravi kontekst i vidjet ćete da je magnituda svete velikodušnosti i milostive dobrote ogromna. Ovdje ne pokušavam po važnosti poredati tri Božja atributa koja ću navesti. Neki stručnjaci su rangirali svetost kao najviši od Božjih atributa. Ako ja ispravno shvaćam stvar, svaki božanski atribut je savršenstvo. Stoga jedan ne može biti veći od drugog - jer bi tada jedan bio savršeniji od drugog. Jednostavan zaključak je: SAV Bog je SAV Bog. U Njemu ne postoji raskol ili natjecanje.

1. Ljubav Pismo jezgrovito objavljuje: "Bog je ljubav" (1. Ivanova 4,8). To je nepobitna, inherentna, nepromjenjiva dimenzija Njegove naravi. Ali ovdje govorimo o Božjoj ljubavi očitovanoj prema Njegovom moralnom stvorenju. Budući da je ljubav subjektivna, prije nego objektivna, javlja se tendencija da Božju ljubav definiramo prema našoj osobnoj percepciji. Propovjednici često tvrde da je Božja ljubav "bezuvjetna". Takva je izjava istovremeno i točna i netočna. Ako ona znači da nas Bog ljubi čak i ako nas nitko drugi neće, onda je istinita (Rimljanima 5,8). U drugu ruku, ako ona znači da nas Bog nikada ne smatra odgovornim za naša djela, tada nije istinita (Rimljanima 14,12). Dakle, moramo pažljivo prihvatiti cjelovito učenje Svetog pisma o Božjoj ljubavi. Kao Kristovi sljedbenici mi shvaćamo veličinu Božje ljubavi prema palom, i grijehom upropaštenom čovjeku. "Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupâ, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! ... I to ne po sebi! Božji je to dar!" (Efežanima 2,4-8). Jednako je tako važno da u svojim životima upoznamo i iskusimo Božju disciplinu (treniranje): "Sine moj, ne omalovažavaj stege (discipline) Gospodnje i ne kloni kad te on ukori (kažnjava za krive stvari).

Ljeto 2014. 37

Mala crkva, veliki utjecaj Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli ... Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima ...On (nas disciplinira) nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti" (Hebrejima 12,5-11, moji dodaci). Zapamtite: "NIŠTA nas neće moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem (Rimljanima 8,37-39, parafrazirano, op.prev.)

2. Svetost "Svet, svet, svet" je neprestano svjedočanstvo serafa (visoko rangiranih anđela) koji lete iznad Božjeg prijestolja, iskazujući zasluženo štovanje, objavljujući Božju besprijekornu čistoću (Izaija 6,2-3). U svom odnosu prema čovjeku Bog je uvijek prikazan kao svet. • U knjizi Izlaska kada je Bog davao Mojsiju upute za mjesto (šatora sastanka) i načine na koji Izraelci (koji su izašli iz Egipta) trebaju štovati (žrtve, blagdani i prinosi), objavljen je kao svet. Od samih počataka Boga treba poštovati zbog Njegove svete naravi koju pali čovjek ne može oponašati. • U Levitskom zakonu kada je Bog svom moralnom stvorenju uspostavljao smjernice za odnose, glavna tema tih odnosa je bila čistoća. Pravilno poštivanje jedni drugih - čak i tuđeg vlasništva - mora biti normalan standard ponašanja. Postoje ozbiljna upozorenja o kažnjavanju onih koji odbijaju poslušati Božje zapovijedi. • Iako je sasvim jasno da je jedini plan za ulazak u prisutnost svetog Boga po Njegovu Sinu Isusu Kristu, nema ublažavanja zahtjeva za svetim životom. Zapravo, Novi zavjet pojačava poziv na sveti način života. Ono što je u Mojsijevom zakonu bilo zapisano glede djela, sad je naš Gospod uzdignuo na višu razinu koja uključuje misli, motive i stavove. U Govoru na gori (Matej 5-7), Isus koristi frazu: "Čuli ste da je rečeno starima ... A ja vam kažem", da pozove u sveti odnos sa svetim Bogom uspostavljajući obrazac za unutrašnju svetost. • Apostol Petar naglašava da "vanjska pravednost" mora biti produkt "nutarnje svetosti" (1. Petrova 1,13-17). Moguće je da osoba izvana živi pravednim životom - imajući na umu vjerske vođe koje je Isus često korio (Matej 23) za njihove "dvostruke standarde" - a istovremeno nije čista u svom unutarnjem čovjeku. Vi možete biti "pravedni" a da niste "sveti", ali ne možete biti "sveti" a da niste "pravedni".

jezik utječe na naš život? Ponovno se vraćamo temeljima vječnog kraljevstva. Ako riječi koje je Bog izgovorio i demonstrirao među svojim moralnim stvorenjem nisu istinite, u što ćemo onda vjerovati? Možemo li u svom razmišljanju postati toliko humanistički racionalni da zanemarimo pronalaženje Boga na temelju vjere? Je li moguće da Sotona može iskoristiti ograničeni intelekt kako bi u njega ubacio sjeme sumnje glede Božjeg postojanja i postojanja beskrajne Istine? Objavljena Istina je Riječ Božja. Psalam 119 - najdulje poglavlje u Bibliji - govori o zapovijedima, uredbama, zakonima, dekretima, pravilima i uputama koje je Bog dao. Za Davida je Riječ: "nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi" (Psalam 119,105). Isus je "živa Riječ" i mi se danas okrećemo "pisanoj Riječi" da nam otkrije "živu Riječ" i pruži svakodnevno vodstvo i upute za hod u vjeri. Ovaj članak preuzet je iz knjige Kingdom Living © 2013. autora H. Maurice Lednickya. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana.

 Dr. H. Maurice Lednicky je

50 godina bio zaređeni službenik Assemblies of God. On je pisac, evangelizator, pastor, misionar i bivši predsjednik Central Bible College, Springfield, Missouri.

U sljedećem broju ćemo razmatrati kako biti obnovljen u odnosu sa tim Svemogućim Bogom. Čudesni Božji plan da pali čovjek može biti obnovljen i ući u odnos s Njim razveseljava svako Božje dijete. Da bi potpuno shvatili tu moćnu istinu, neophodno je istražiti izvornu Božju svrhu zbog koje je stvorio čovjeka. Savršeno sveti Bog prihvaća palog čovjeka u svoje prisustvo isključivo kroz dragovoljnu žrtvu svog Sina, Isusa.

3. Istina Reći da je Bog istina može dovesti do velikog nerazumijevanja. Istinu često izjednačavamo s onim što spoznajemo pomoću svojih osjetila ili s onim što možemo provjeriti pomnim znanstvenim istraživanjem. Ali Bog je više od otkrivene istine. On je izvor sve istine. Istina nikada nije arbitrarna - kao da se radi o pristupu uzmi-ili-ostavi. Bog poznaje i želi istinu jer On jest istina. Dakle, čovjek se slobodno u potpunosti može pouzdati u sve što Bog kaže o Sebi. U svojoj molitvi za učenike (i za Crkvu) netom prije odlaska na križ, Isus je rekao: "Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina" (Ivan 17,17). U svim svojim pismima Pavao naglašava da Bog ne laže (Rimljanima 3,4; 2. Timoteju 2,13; Titu 1,2). Jednostavno, Bog ne može zanijekati vlastitu narav, koja je apsolutno savršenstvo, a s time i apsolutna istina. Netko se može s pravom zapitati na koji način sav taj teološki

38 Duhovno vrelo

"Jozo je rekao da se ne može zavjetovati na davanje ikakvog iznosa, ali nam je dopustio da ga mi slobodno poduplamo."

Crkveni prostori i brojčanost:

blagoslov ili nešto drugo ERVIN BUDISELIĆ

ko proučavamo povijest prvih kršćana, neupitno otkrivamo da su se prvi kršćani sastajali po kućama. Nisu imali crkve zgrade niti su vjerojatno imali iznajmljene prostorije koje su služile za okupljanje crkve, nego su se okupljali većinom po domovima i kućama vjernika. Osim onoga što čitamo u Novome zavjetu nemamo nekih iscrpnijih izvora koji bi nam otkrili kako i na koji način su se prvi kršćani okupljali i doživljavali ono što mi danas nazivamo „crkvom“. Možemo samo pretpostavljati i zamišljati kako su to oni činili i onda iz toga izvoditi određene zaključke. Upravo ta svojevrsna šutnja nama danas predstavlja problem jer kada Biblija ili Novi zavjet o nečemu ne govori ili govori vrlo malo, onda je moguće tvrditi svašta. Drugi problem koji proizlazi iz te šutnje jest pitanje predstavlja li običaj svakodnevnog okupljanja prve crkve zadani obrazac i za nas danas ili smo mi danas slobodni prakticirati naše kršćanstvo i ono što zovemo crkvom u skladu s našim vremenom i kulturom? Iz ovog uvoda vidljivo je da o ovoj temi čovjek teško može biti dogmatičan upravo zato jer Novi zavjet izričito ne nalaže ovo ili ono, no o ovoj temi je moguće kritički promišljati i probati usporediti pozitivne i negativne strane koje proizlaze iz okupljanja kršćana po domovima i u crkvenim zgradama.

ODNOS FORME I SADRŽAJA Kršćani se danas, barem u ovim našim krajevima, pretežno okupljaju u iznajmljenim prostorijama koje nazivaju „crkvom“ ili imaju vlastite zgrade koje se nazivaju tim nazivom. Tako je postalo uobičajeno da se zgrade nazivaju „crkvom“, a odlazak u tu zgradu se shvaća kao „odlazak u crkvu“. „Gdje si bio?“ „Bio sam u crkvi“, reći će mnogi nakon nedjeljne službe. Ili: „Idem u crkvu na molitvu“. Također znamo reći: „Danas ćemo u crkvi imati evangelizaciju“, ili možda kažemo sljedeće: „Večeras u crkvi gostuje...“. Iako mi svi dobro znamo da zgrada nije crkva, gotovo je nemoguće izbjeći poistovjećivanje određene zgrade s crkvom. Htjeli - ne htjeli kultura u kojoj živimo uvjetuje nam da zgrade nazivamo crkvama. Probajmo zamisliti što bi se dogodilo kada bi netko iz prvog stoljeća došao u naše 21. stoljeće i čuo nas kako zgradu nazivamo „crkvom“. Što bi ta osoba pomislila? Kako bi se osjećala? Ili ono najvažnije, bi li ta osoba smatrala posjedovanje zgrade kao crkve nečim pozitivnim ili negativ-

Ljeto 2014. 39

Mala crkva, veliki utjecaj

nim? Kao što je već rečeno, teško je biti dogmatičan, no u svjetlu Novoga zavjeta probajmo razmotriti koliko forma crkvenih zgrada utječe na sadržaj kršćanstva. Pitanje odnosa između forme i sadržaja vrlo je zanimljivo. Na temelju naše svakodnevnice znamo da se određeni sadržaj parkira u određene forme te da bi u nekim slučajevima pogrešna forma negativno utjecala na sadržaj. Pa tako nigdje nećete naići na kiki-riki zapakiran u staklenku jer bi to bilo preskupo, ali jednako tako nećemo nigdje naići ni na mlijeko u vrećici za čips. Zašto? Zato jer bi se svježe mlijeko u takvoj vrećici vrlo brzo pokvarilo ili ako ništa drugo, ne bi bilo zgodno lijevati mlijeko u šalicu iz vrećice za čips. Poanta je da u nekim slučajevima forma utječe na sadržaj i obrnuto. Ono što znamo je da su kućne crkve bile ključni element u snažnom rastu i razvoju kršćanstva i ta je praksa trajala od samih početaka kršćanstva pa sve do četvrtog stoljeća kada je Konstantin legalizirao kršćanstvo i kada su bazilike zamijenile kuće i domove kao primarna mjesta bogoštovlja i pouke.

40 Duhovno vrelo

KUĆNE CRKVE U NOVOZAVJETNO VRIJEME Djela apostolska spominju kuće kao središta kršćanskog života. U Dj 12,12 čitamo kako je Petar otišao u kuću Marije, majke Ivana zvanog Marka, gdje su se okupili kršćani da mole za Petra. U Dj 16,16–40 u Filipima čitamo o obraćenju tamničara i njegove obitelji te o kući Lidije gdje je Pavao djelovao prije utamničenja, ali i nakon njega (16,15. 40). U Solunu Pavao djeluje u sinagogi, ali je očito i Jasonova kuća bila dijelom Pavlovih evangelizacijskih aktivnosti (Dj 17,5–9). U Korintu Pavao je prvo djelovao u sinagogi, ali je kasnije ostavio Židove i djelovao je iz kuće Ticija Justa čija je kuća graničila sa sinagogom (Dj 18,7–8). U Dj 20,20 Pavao svjedoči kako nije propustio priliku da javno i po kućama navijesti evanđelje, a Djela završavaju s navodom kako se Pavao nalazio u Rimu u kući gdje je dvije godine nesmetano ljudima svjedočio o Isusu i poruci kraljevstva Božjeg. Ali i u ostatku Novoga zavjeta čitamo o kućnim crkvama. Tako u Rimljanima 16,3–5 Pavao pozdravlja Akvilu i Pris-

cilu te pozdravlja crkvu koja se sastaje u njihovoj kući, a u 16,14–15 Pavao navodi niz ljudi koji vjerojatno pripadaju dvjema kućnim crkvama jer Pavao pozdravlja i „svu braću“ i „sve druge svete koji su s njima“. U 1. Korinćanima 16,15–16 Pavao spominje Stefanov dom i Stefana kao voditelja te opet spominje Akvilu i Priscilu i crkvu koja se sastaje u njihovoj kući. U Kološanima 4,15 Pavao spominje Nimfu i crkvu koja se sastaje u njezinoj kući, u Filemonu 2 vidimo da se crkva sastaje u Filemonovom domu.

VELIČINA CRKVE ONDA I DANAS

Što se tiče veličine i strukture tih prvih kućnih crkava, crkveni se povjesničari slažu da u prosjeku te crkve nisu bile veće od 15 do 20 ljudi. Ukoliko bi takva kućna crkva narasla, rješenje je bilo započeti još jednu kućnu crkvu negdje u blizini. I tako redom... Gomilanje većeg broja ljudi na jednoj adresi nije bilo moguće upravo zbog fizičkih ograničenja tadašnjih kuća. Primjerice, iskopine kuća iz tog vremena u Jeruzalemu otkrivaju da su samo bogatije kuće imale „gornju sobu“ ili ono što bi danas nazvali „prvi kat“, a ostale kuće

Što se tiče brojnosti, crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj relativno su male i u dosta slučajeva odgovaraju broju i veličini prvim kućnim crkvama ili njihovim zajedničkim okupljanima, ali se u pravilu vjernici sastaju u određenom prostoru izvan svojih domova. mogle su primiti oko deset do dvanaest ljudi. Takve kuće s prvim katom mogle su možda primiti 40 do 45 ljudi, a ukoliko bi se za sastanak koristio i atrijum, bilo bi moguće okupiti i veći broj ljudi. Što se tiče brojnosti ne možemo biti dogmatični, ali u načelu možemo reći da su lokalne kućne crkve imale relativno mali broj ljudi, a povremeno su se okupljale zajedno na zajedničkim bogoslužjima. No u usporedbi s današnjim crkvama na Zapadu, čak i takva zajednička okupljanja bila su brojčano nemjerljiva u odnosu na današnja okupljanja kršćana u crkvenim zgradama. Danas se kršćani većinom okupljaju po crkvenim zgradama koje su ili u njihovom vlasništvu ili u iznajmljenim prostorima. U oba slučaja, crkvom se naziva određeni prostor u kojem se vjernici okupljaju. Što se tiče brojnosti, crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj relativno su male i u dosta slučajeva odgovaraju broju i veličini prvim kućnim crkvama ili njihovim zajedničkim okupljanima, ali se u pravilu vjernici sastaju u određenom prostoru izvan svojih domova.

CRKVENA ZGRADA – GUBITAK ILI DOBITAK?

Znamo da okupljanje nedjeljom na bogoslužju zahtijeva tjedno 2–3 sata našeg vremena i stoga ne možemo prakticiranje i življenje našeg kršćanstva poistovjetiti samo s ta 2–3 sata tjedno (bilo bi uistinu žalosno, ako bi bili kršćani samo u crkvi), ali ta tjedna zajednička okupljanja toliko su važna za kršćane da ona u velikoj mjeri oblikuju naše kršćanstvo. Naime, nedjeljna bogoslužja otkrivaju je li neka crkva pentekostna, karizmatska, tradicionalna ili liturgijska. Budući da su crkvene zgrade naša realnost, potrebno je zapitati se u kojoj mjeri ovakva forma prakticiranja crkve ima pozitivne ili negativne učinke na ono što bi trebao biti sadržaj kršćanske vjere, življenja i bogoslužja? Jedina pozitivna strana koju vidim u postojanju crkvenih zgrada i prostorija

jest ta što takav sistem otvara vrata za razne mogućnosti korištenja prostora koje inače ne bi bilo moguće ostvariti u domovima. Moguće je u crkvenim prostorijama imati koncerte, seminare, razne radionice, okupljanja itd. Time se također uklanja pritisak na privatnost nečijeg doma jer bi to značilo da određena obitelj mora svaku nedjelju otvoriti vrata svojeg doma za bogoslužje, što uvijek nije moguće (primjerice zbog bolesti članova obitelji). Osim ovoga, ne vidim druge prednosti koje donosi forma crkvenih zgrada. Puno je više problema koje izaziva forma crkvenih zgrada s kojima se onda treba nositi. Nekoliko primjera... Prvo, možemo krenuti od Gospodnje večere koja se u kontekstu domova mogla prakticirati u sklopu agape gozbi što znači da taj čin nije bio samo čin koji traje 5-8 minuta uz komadić kruha i vina, nego ono što i sam naziv kaže - „večera“ - obrok, vrijeme i mjesto zajedništva oko stola. Činjenica je da je forma crkvenih zgrada dovela do promjene u prakticiranju Gospodnje večere. Drugo, ponekad se u nekim crkvama ističe kako se desetina treba dati „u crkvu“. No što je davanje u crkvu? Bi li davanje desetine bilo davanje u crkvu, ako bi netko taj novac podijelio vjernicima u svojoj lokalnoj zajednici ili novac baš mora ići u crkvenu blagajnu da bi bio dan „u crkvu“? Treće, usko vezano uz financije, čak i onaj novac koji se sakupi u crkvenoj blagajni, dobrim dijelom troši se na najam/izgradnju crkvenog prostora i režije pa često nema novca za financiranje ljudi (posebice uzdržavanje pastora). Četvrto, forma crkvenih zgrada dovela je do veće formalnosti bogoslužja što samo po sebi ne mora biti loša stvar, no svi znamo da formalnost ponekad dovodi do zatvorenosti i uštogljenosti. Nasuprot tome, bogoslužje u kontekstu nečijeg doma svakako može doprinijeti da se osoba osjeća „kao kod svoje kuće“ što pak može dovesti do boljeg i dubljeg odnosa. Osim toga, formalnost bogoslužja pretpostavlja da na

bogoslužju svega nekolicina ljudi aktivno sudjeluje u bogoslužju dok ostali samo „bivaju vođeni“. U takvoj shemi pojedinac i njegov dar teže dolaze do izražaja, i teže je postići da pojedinac svojim darom doprinese na bogoslužju (vidi 1. Kor 14,26). Peto, gomilanje većeg broja ljudi na jednoj adresi neminovno dovodi do gomilanja struktura i službi u kontekstu crkve. Pa tako imamo „zamjenika“ ili „pomoćnika pastora“, imamo „pastora za mlade“, „voditelja slavljenja“, „slavljenički tim“, službe vratara i redara, različite službe za ovo ili ono te razne koordinatore – sve to unutar crkvene zgrade koja omogućuje nastanak i rast takvog nazivlja. Šesto, ako je više vjernika na jednoj adresi, teže im se međusobno poznavati i ostvariti prisnije zajedništvo. Postavlja se pitanje u kojoj se mjeri ljudi u crkvi koja ima naprimjer dvjesto članova mogu međusobno poznavati i međusobno dijeliti svoje živote? Što je s američkim crkvama koje broje tisuću ili tisuće ljudi? Koliko se tamo ljudi mogu međusobno poznavati, a koliko biti samo površni poznanici? Koliko se tamo lakše sakriti u gomili ljudi? Koliko je tamo lakše biti neprimijećen? Sedmo, gomilanje vjernika na jednoj adresi vrlo lako može dovesti do toga da se počne promovirati služba jednog čovjeka i da brojčani rast bude u svrhu promoviranja službe tog jednog jedinog čovjeka. Pa tako imamo slučajeve da kako raste brojčanost neke crkve, tako raste i utjecaj pastora tih crkava. Neki od njih postaju prave „zvijezde“ i vrlo utjecajni, a ono što im daje legitimitet jest brojnost ljudi koji stoje iza njih. Oni su često pokazatelj uspješnosti njihove službe i ispravnosti njihovog nauka.

ZAKLJUČAK

Prvi kršćani okupljali su se po kućama, ne zato jer im je bilo objavljeno s neba da to čine, nego zato jer nisu imali drugih mogućnosti za zajedničko okupljanje. Bili su prisiljeni okupljati se po privatnim kućama što je imalo svojih nedostataka:

Ljeto 2014. 41

Mala crkva, veliki utjecaj primjerice, prevelika prisnost ponekad dovodi do nepoštovanja i u takvom okruženju ponekad je bilo teško povući granicu između privatnog doma i crkve. No negativni učinci te forme zanemarivi su u usporedbi s negativnim učincima koje forma crkvenih zgrada proizvodi. U takvoj shemi, prirodno je da je novac odlazio ljudima u potrebi, a ne na održavanje ili plaćanje crkvenog prostora. Zajednički obroci bili su sastavni dio bogoslužja, a svi znamo da se najbolje druženje ostvaruje na roštiljima i uz hranu. To je pak otvaralo vrata za bolje međusobno poznavanje i zajedništvo što često nedostaje današnjim kršćanima. Zaposlenost, prezauzetost i kapitalistička užurbanost života odlazak na nedjeljno bogoslužje nažalost nekim kršćanima predstavlja luksuz pa ispada da mnogi kršćani danas žive svoj vlastiti život, naprave pauzu od njega odlazeći u crkvu na 2–3 sata nedjeljom i onda nastave živjeti svojim vlastitim životom u ostatku tjedna. Okupljanjem po privatnim kućama prvi kršćani bili su prirodno u mogućnosti ostvariti kvalitetnije zajedništvo, biti neformalniji u svojim okupljanjima, biti usmjereniji na pojedinca, a ne toliko na program ili određene službe te su bili lakše u mogućnosti sudjelovati i doprinijeti zajedničkim sastancima. Iako je i tada bilo predstojnika i voditelja, u ovakvoj formi nije bilo potrebe toliko naglašavati autoritet i vodstvo određenih ljudi niti je toliki naglasak bio na hijerarhiji i strukturi službi. Daleko od toga da su te i takve prve crkve bile idealne i da nije bilo u njima svega i svačega (dovoljno je čitati novozavjetne poslanice pa da se vidi nesavršenost takvih crkava), ali sama ta forma je već u startu stvarala preduvjet za bolje i kvalitetnije nedjeljno bogoslužje i posljedično za bolje i kvalitetnije zajedničko življenje kršćanskog života. Današnje kršćanstvo koje se najčešće prakticira u formi crkvenih zgrada, nalazi se stoga pred još većim izazovima kako prevladati prepreke koje prirodno proizlaze iz takve forme i biti ono što Bog želi: zajednica ljudi pozvanih iz tame u svjetlo da objavljuju slavna Božja djela (1. Pt 2,9).

Okupljanjem po privatnim kućama prvi kršćani bili su prirodno u mogućnosti ostvariti kvalitetnije zajedništvo, biti neformalniji u svojim okupljanjima, biti usmjereniji na pojedinca, a ne toliko na program ili određene službe te su bili lakše u mogućnosti sudjelovati i doprinijeti zajedničkim sastancima. © 2013. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Moja četrnaesta točka je ... ovo će vas zbilja izbaciti iz sjedala!"

 Mr.Th. Ervin Budiselić profesor je Novog zavjeta na Biblijskom institutu u Zagrebu.

42 Duhovno vrelo

Reklame nova izdanja BOG među ROMIMA Kršćanski nakladni zavod Izvori izdao je novu knjigu pod nazivom „Bog među Romima“ koja je zbir životnih priča Roma s područja bivše Jugoslavije. Riječ je o doživljajima ljudi čiji su životi promijenjeni po prihvaćanju radosne vijesti o Isusu Kristu odnosno po prihvaćanju života po njegovoj nauci. U knjizi možete čitati o rođenju romske crkve, svjedočanstvima spasenja i iscjeljenja te materijalnim i duhovnim blagoslovima.

Izvori Kršćanski nakladni zavod Cvjetkova 31 31 000 Osijek .................................................

Narudžbe EPC RH Kosirnikova 76 10000 Zagreb E-mail: tajnistvo@epc.hr Tel/fax: 00 385 (0)1 3700 966

Molitvezija Jodie McDonell "Približite se k Bogu, pa će se i On približiti k vama!" Jak 4, 8 Molitvezija je nova knjiga ponikla iz želje za približavanjem Bogu. Kombinacija je molitve i poezije. Put do stihova, govori nam Jodie McDonell, autorica knjige, bio je popločen smijehom i suzama. U njihovoj se pratnji nalaze autoričine fotografije prirode koje sa stihovima čine jednu prekrasnu cjelinu.

Ljeto 2014. 43