AKVARISTI
Broj 1
mart 2012.
Mart 2012.
www.akvaristi.org
1
2
www.akvaristi.org
mart 2012.
Sadržaj Uvodnik
Akvarista?
5
Osvjetljenje
Povod
5. rođendan foruma www.akvaristi.org
6
Za početnike
5 riba za akvarijume do 40 litara 10 Hrana
Artemia salina Bolesti
Najčešće bolesti tropskih riba Opsesija
Taj veličanstveni Ciklid Uzgoj
Pelvicachromis pulcher Park prirode
12
Estetska komponenta ili potreba 16
20
Reportaža
30 36
Hutovo blato
38
Fotogalerija
40
Buvljak za akvariste
24
Username: Lacosta88
“Nešto novo” mart 2012.
www.akvaristi.org
28 3
Log in Username: Password:
4
www.akvaristi.org
mart 2012.
Uvodnik
Akvarista?
Definisati akvaristiku kao hobi je omalovažavajuće, jer se ovdje ne radi o jednostavnoj razonodi, koja se upražnjava u slobodno vrijeme, ili nešto što se započinje i ostavlja kad se poželi, kao npr. filatelija (sakupljanje markica), već je to ozbiljna aktivnost koja uključuje čitavu lepezu osjećanja i prije svega odgovornosti. Biti akvarista je obaveza koja se ne prihvata slučajno samo da bi se uljepšao prostor opuštajućim prizorom podvodnog svijeta, stvorenog našom maštom i znanjem (a mi dobro znamo koliko zahtijeva znanja, koje se nikad ne nauči do kraja). Imati akvarijum je konkretan, ne samo simboličan, način da se doprinese u spašavanju planete od uništenja prouzrokovanog od strane čovjeka.
mart 2012.
www.akvaristi.org
5
Povod
5. rođendan foruma www.akvaristi.org Prva poruka, kako je i najlogičnije, napisana „iz pera“ osnivača ove web stranice CABH-a (Dino) glasila je: „Sajt je startao sa radom 05.03.2007. godine, naravno sa nekoliko mana koje će biti nadoknadne na zahtjev korisnika.” „Danas nam je divan dan, divan dan...“ i svi već znamo kada se pjeva ova pjesma. Da, pogodili ste, prošlo je pet godina od početka rada prvog, ali i jedinog bosanskohercegovačkog akvarističkog sajta i foruma. Petog marta 2007. godine je počela priča koja i danas traje. Prva poruka, kako je i najlogičnije, napisana „iz pera“ osnivača ove web stranice CABH-a (Dino) glasila je: „Sajt je startao sa radom 05.03.2007. godine, naravno sa nekoliko mana koje će biti nadoknadne na zahtjev korisnika. Usput, sajt je formiran u našoj zemlji, pa i krajnje je vrijeme bilo, administrator je iz Zenice kao i pomagači iz Zenice i Sarajeva. Nema nas puno u akvaristici, ali to nije razlog da se ne udruži6
www.akvaristi.org
mo preko ovakvog jednog sajta. Susjedne zemlje već odavno imaju ovakva mjesta na internetu i uživaju u tome, a ipak granice su velika stvar. Smatramo makar nas bilo 10, ovaj sajt će raditi godinama i bit će nam lijepo. Zakup web prostora i domene je dogovoren za pet narednih godina.” Rekao je CABH puno velikih stvari u ovoj prvoj poruci. Sajt je formiran u našoj zemlji i na svu sreću da ga imamo. Ne, ne... zahvalni smo mi kolegama iz susjedstva, čiji smo „podstanari“ bili dok nismo dobili „našu kuću“, ali naši stari su smislili puno poslovica o gostima, o svojoj kućici i tako redom. Dobili smo jedno mjesto gdje smo domaći i gdje „uđem u čarapama i trenerci“ i nije me stid, jer tu sam kod kuće. Spomenuo je CABH samo dva mart 2012.
BiH grada, koja su i danas tu, ali danas imamo i Tuzlu, Lukavac, Banja Luku, Mostar, Travnik, Tešanj, Doboj, Derventa, Bihać, Sanski Most, Dubrave (Kalesija), pa ima tu i naših članova iz susjednih zemalja, regiona, ali i iz Azije, Amerike i sigurno da nas ima još po cijelom svijetu i našoj BiH, ali ne popunjavaju polje u prijavnom formularu gdje piše „grad“, pa tako da se i ne zna odakle nas još ima. U budućnosti se nadamo da ćete biti aktivni, pa ažurirati svoje profile i upisati mjesto odakle dolazite, odnosno, gdje se bavite akvaristikom ili možda ona vama. „Nema nas puno u akvaristici...“, možda nas 2007. godine nije bilo puno, ali danas, 2012. naš forum broji blizu 700 registrovanih članova, sa oko 1650 tema i skoro mart 2012.
22000 poruka i ima evidentnu tendenciju porasta broja članova u zadnjih pola godine. Da ne pretjeramo, ima članova koji su se samo registrovali i bez traga nastali, ali ima i onih koji uveliko „gaze“ brojku 2000 iza naziva „Postovi:“. Ovaj forum je do sada iznjedrio na desetine akvarističkih druženja, zajedničkih kafa i roštilja, zajedničkih projekata i ideja, mnogo novih prijateljstava, puno razmijenjenih, prodanih, poklonjenih i ne znam kako još ne, trampljeninih stanovnika naših akvarijuma. I to je ljepota našeg hobija, ali i našeg foruma. Na kraju, sad smo „predškolci“ i imamo još puno toga da učimo i proživimo. Možda nam se „nestašluci“ mogu tolerisati narednu godinu, ali pred nama su neminovno zreliji koraci pod budnim okom našeg Cantdawn-a (Samir), koji je tu kao stariji brat da nam „čuva leđa“. Hvala ti Cantdawn! Hvala i svima ostalim koji čine sajt i forum www.akvaristi.org ovim što danas jeste. Nadam se da svoju ozbiljnost i sazrijevanje dokazujemo i ovim časopisom koji je naš proizvod i poklon svima nama za 5. Rođendan. www.akvaristi.org
7
8
www.akvaristi.org
mart 2012.
Park prirode
Hutovo blato mart 2012.
www.akvaristi.org
9
Za početnike
5 riba za akvarijume do 40 litara
Guppy - Poecilia reticulata
Ovo je možda i najbolja riba za početnike jer se odlikuje miroljubivošću i malim ili gotovo zanemarivim procentom agrasivnosti. Odgovaraju joj različiti uslovi u akvarijumu kako u pogledu hemijskih parametara vode tako i temperaturnih oscilacija. Mužjaci su ukrašeni lepezastim repom, a ženke rađaju žive mlade.
Ksifa - Xsiphophorus hellerii
Još jedna riba koja pripada grupi živorotki, ne polažu ikru, rađaju žive mlade. Mužjaci su karakteristični zbog izduženog donjeg dijela repa u obliku mača. Poželjno je da u akvarijumu bude dosta akvarijskog bilja (zbog kanibalizma roditelja prema tek rođenim mladim). Još jedna zanimljivost – u nedostatku mužjaka u akvarijumu jedna od ženki nakon izvijesnog vremena promijeni pol i postane mužjak (ovaj proces se ne može dogoditi obrnuto tj iz mužjaka u ženku se ne mogu preobraziti).
10
www.akvaristi.org
mart 2012.
Zebrica – Danio rerio Brza je i vrlo živahna riba, svijetlosivog tijela, a prepoznatljiva je po četiri horizontalne pruge tamnije sive ili sivoplave boje. Polni diformizmi su očiti: ženke su veće od mužjaka i dosta krupnijeg, roze stomaka. Maksimalna dužina ženke je 6 cm. Između tamnijih pruga kod mužjaka se nalaze zlatnožute pruge, koje su kod ženke sive boje. Za ove ribe takođe važi pravilo da je veoma bitno imati poklopac na akvarijumu, jer se često desi da znaju iskočiti iz akvarijuma.
Barbusi – Puntius tetrazona
Sijamski borac – Betta splendens
Ova riba pripada porodici labirintovki (dvodihalica), što znači da za disanje koriste i atmosferski zrak iznad površine vode. Akvarijum bi trebao posjedovati poklopac (ne hermetički, naravno), zbog tendencije boraca da iskaču iz njega. Sijamski borci se najbolje osjećaju u gusto zasađenim akvarijuma. Još jedna bitna stvar na koju trebate posebno obratiti pažnju u akvarijumu nikada ne bi trebalo imati dva mužjaka jer su izuzetno teritorijalne ribe i uvijek dolazi do borbe koja obično fatalno završi za jednog. Mužjake ćete lako prepoznati po izuzetno bogatim repnim, trbušnim i leđnim perajima, dok su ženke apsolutno ne upadljive.
mart 2012.
www.akvaristi.org
U prirodi se kreću u jatima, pa je najbolje takve uslove joj obezbijediti i u akvarijumu. Narastu do 7 cm i zahtijevaju temperaturu vode od 20 do 26 °C. Za ovu vrstu su dobre češće izmijene vode (npr 1/3 vode zamijeniti jednom sedmično, dakle ne cijeli akvarijum). Razlike između polova nisu toliko očite, mada najbitnija razlika je da ženke imaju obliji i veći stomak, dok je on kod mužjaka „spljošten“.
11
Hrana
Artemia salina Artemija je do danas najznačajnija i najčešće korištena živa hrana za podizanje riblje mlađi, kako u slatkovodnoj tako i u morskoj akvaristici, ali i kao dopunska hrana u ishrani manjih riba ili kao hrana za krupnije rakove ili morske beskičmenjake. Artemia salina –pripada porodici račića i bliski je rođak sa dafnijama i ciklopsaima, koje možemo pronaći u našim čistim stajaćim vodama (barama, kojih je na žalost, u zadnje vrijeme sve manje). Razlog ovome je prije svega pouzdanost i jednostavnost metode za razvijanje naupliusa iz komercijalno dobavljivih cisti. Ovime je uvijek garantovana dovoljna količina bezbijedne hrane. Čistoća same kulture uglavnom je na visokom nivou. Ne manje važna je i činjenica da artemija svojim neprekidnim kretanjem pokreće ribe da je love i time podiže njihovo interesovanje za ishranu uopšte. Imajući uglavnom karakterističnu narandžastu boju lako se pregledom ličinki ribe utvrđuje da li je pravilno određena količina račića koja se daje. Sve ovo bi nas moglo navesti na pomisao da je artemija idealna hrana za ribe. Nažalost tako nešto ne postoji i za najbolje rezultate i produžen život naših ljubimaca, njihovu plodnost i što brojnije potomstvo potrebno je u ishrani kombinovati veći broj različitih namirnica. Sama artemija karakteriše se malom količinom određenih 12
www.akvaristi.org
lipida koji su neophodni morskim ribama. Zato se sama, na duže staze, ne može koristiti u ishrani bez dodatnog oplemenjivanja ili bez fatalnih posljedica po mlađ. Iako slatkovodne ribe mogu svojim metabolizmom da obezbijede ove lipide, povećana smrtnost malih ribica može se povezati sa monotonom ishranom. Zbog svega ovoga artemiju kao osnovnu hranu treba koristiti u jednom kratkom roku tek kao starter poslije kojeg se prelazi na druge raspoložive dopune. Artemija do nas stiže u vidu smeđeg praha u vakumiranim pakovanjima koja je održavaju u dehidratiziranom stanju. Zapravo se radi o gotovo potpuno suhim, usnulim embrionima unutar čvrste kapsule. Zahvaljujući ovome rezerve artemije mogu se čuvati i koristiti sve dok su, navedenim redoslijedom, obezbijeđeni suhi, hladni i mračni uslovi skladištenja. Iz ovih se jaja poslije rehidratacije u slanoj vodi razvijaju račići – naupliusi, da bi kroz nekoliko ciklusa presvlačenja i transformacije doživjeli polno zreli stadijum. Odrasla jedinka artemija dostiže u prosjeku 8mm, a u idealnim uslovima čak i cijela dva centimetra dužine! Zanimljivo je da mart 2012.
im boja tijela varira od plave, preko zelene, do crveno-narandžaste u zavisnosti od vrste fitoplanktona koja čini njihov osnovni obrok. Prirodna staništa artemije su vrlo specifična i u neku ruku stoje u vezi sa činjenicom da je ona univerzalni plijen. Otuda nije čudo što se ovakav jedan organizam osamio u vrlo slanim vodama u kojima praktično osim bakterija i nekih algi kojim se hrani ne opstaje ništa drugo, a naročito ne kakav potencijani predator ili konkurencija. Ovi se račići pojavljuju u plitkim morskim oblastima u kojima salinitet i temperatura uglavnom isključuju većinu drugih organizama ili duboko u kopnenim masama u slanim jezerima znatne tvrdoće i saliniteta. Razumljivo je iz svega rečenog da je ovaj mali rak prilagođavajući se različitim vodenim sredinama širom planete dao veliki broj sojeva. Ali na žalost nema tako mnogo nalazišta koja mogu da daju vrhunsku i prije svega sitnu artemiju koja je nama akvaristima najpotrebnija. Možda najozbiljniji pokazatelj velikog značaja ovog roda u akvakulturi jeste postojanje banke cisti u “Artemia Reference Center” u Ghent-u, Belgija. Tamo se čuvaju svi danas pozanti svjetski sojevi, podvrste i vrste. Zahvaljujući svojoj izuzetnoj adaptabilnosti na osmotski potencijal okolne sredine, koji bi skoro sve druge žive organizme u kratkom roku isušio, ovaj mali rak jednako je zanimljiv timovima ekofiziologa, biohemičara i histologa. Zbog svog kratkog reproduktivnog ciklusa i velikog broj sojeva odličan je objekat za istraživanja genetičara, molekularnih biologa, ekologa i toksikologa. Artemija je čak prisutmart 2012.
na i u kosmičkim istraživanjima. Ova velika sposobnost prilagođavanja, nama akvaristima umnogome olakšava stvar, jer je zaista teško pogriješiti u soljenju vode pripremajući se za “proizvodnju” kulture artemija. Međutim treba imati na umu da ciste različitog porijekla neće uvijek jednako da se ponašaju pod istim uslovima. Ipak postoji neki optimum i zato slijedi pregled životnog ciklusa. Dolaskom proljećnih kiša početkom maja, prošlogodišne ciste koje su vjetar i talasi rasijali po obali bivaju spirane nazad u jezero. Kada se nađu u vodi dolazi do rehidratacije i ponovnog buđenja embriona koji sada ubrzano nastavlja da se razvija. Prvih nekoliko sati po probijanju ciste embrion visi zakačen sa nju. Poslije potpunog oslobađanja započinje brzi slijed transformacija i presvlačenja kroz ukupno 15 stadijuma do odrasle forme. Sve ovo se dešava od 8 – 14 dana. Pri tome, porastu u dužinu prosječno oko 20 puta, a novostvorena masa do 500 puta premaši početnu. Relativno su dugovječne sa prosječnom dužinom života preko 6 mjeseci. Uslovi pod kojima se odvija život artemije varira sa lokacijom, ali da bi se novi ciklus započeo potrebno je da salinitet bude minimalno 10 g/l (u engleskoj literaturi to je 10ppt - parts per thousand - što odgovara www.akvaristi.org
13
U najpoznatijem svjetskom staništu artemije -Velikom slanom jezeru (Great Salt Lake) u državi Juta (Utah), SAD, životni ciklus traje jednu godinu.
promilima koji se kod nas koriste). Pri tome optimalan pH je između 7,5 – 8,5, a neophodna je minimalna količina svjetla za izleganje i dalji život artemije i voda bogata kiseonikom. Salinitet preko 100g soli po litru vode isključuje predatore i konkurenciju i omogućava pojavu čiste kulture artemije čija brojnost osciluje sa količinom “plijena” koji se nalazi u okruženju i salinitetom sredine. Budući da se hrane filtriranjem vode dobrodošlo je sve što mogu da progutaju - bakterija, alga ili komadić drugog račića. Postoje dvije strategije u razmnožavanju koje su pokreću u skladu sa životnim okolnostima. Ovoviviparna reprodukcija odvija se pri nižem salinitetu i ovim putem se iz oplođenih jaja odmah izvaljuju mlade jedinke. Oviparna reproducija postaje dominantna pri koncentracijama soli preko 150 g/l i pri padu koncentracije kiseonika, a rezultat je proizvodnja uspavanih cisti. Ovi uslovi su obično znak kraja jedne sezone, a prelazak na stvaranje cisti povećava vjerovatnoću preživljavanja vrste. Radi se o vrlo plodnom organizmu sa 100 ili više jajašaca svaka 4 dana. Odrasla artemija počinje da umire u oktobru i potpuno nestaje do decembra, ali je stvorila dovoljno cisti da obezbijedi slijedeću generaciju. Sa komercijalnog stanovišta kvalitet cisti varira sa lokacijom, odnosno sojem artemije, jednako kao i sa godišnjim promjenama. Nije rijetkost da na tržištu artemije u lošijim godinama dođe do naglog porasta cijena ili čak situacija u kojima je prošlogodišnja žetva skuplja od posljednje. U slanoj vodi sa optimalnih 35 g/l natrijumhlori14
www.akvaristi.org
da (oko 2 čajne kašike NaCl i 1/4 čajne kašike NaHCO3) i 1 gram cisti na litar nehlorisane vode, pri aeraciji i temperaturi od 24 – 28 °C u roku od 18 – 36 sati razvijaju se naupliusi. Da bi se pokretanje jaja obavljalo bez taloga preporučljivo je koristiti konusne posude na čije dno se postavlja aerator. Za ovo je najbolje upotrijebiti plastične cjevčice koje su na vrhu sužene, jer daju sitne mjehuriće, ali ne pretjerano brzo jer će doći do stvaranja obruča pjene koji će dovesti do izdvajanja cisti na površini i slabijeg izleganja. Upravo je ovo razlog zašto nije preporučljivo koristiti raspršivače prilikom podizanja artemije. Po prekidu aeracije prazne ciste isplivavaju na površinu rastvora, atremija je u sredini, a na dno padaju neizležena jaja. Takva distribucija omogućuje lako odvajanje račića od otpada, ali i kontrolu kvaliteta jaja na osnovu koje se planira obim kulture koja se mora postaviti. Pravilo da na litar vode ne ide više od 1 grama cisti može se mijenjati povećavanjem količine usljed smanjenja procenta izvaljivanja naupliusa. Ali treba imati na umu da to uvijek doprinomart 2012.
si bržem odumiranju artemije po izleganju. Stoga je najpoželjnjije prikupiti svježu artemiju i prebaciti je u novi sud sa novom vodom približnog kvaliteta. U slatkoj vodi artemija živi 3 – 5 sati tako da treba unositi samo onu količinu koja može biti pojedena u tom roku. Svaki višak će vrlo nepovoljno uticati na kvalitet vode. S obzirom na složen ciklus koji podrazumijeva veći broj faza koje se smjenjuju brzo naupliusima opada hranljiva vrijednost ukoliko se ne hrane. Najbolje je podesiti kulture tako da se smjenjuju u ciklusima od oko 12 sati koliko jeste optimalno vrijeme da se naupliusi potroše. To znači obezbijediti noćnu i jutarnju kulturu. Ukoliko se ne postupa na ovaj način račići potroše svoje rezerve i nadalje gube na kvalitetu osim ako se dohranjuju. Ove vremenske odnose moguće je donekle i mijenjati tako što se artemiji pomogne da se lakše izleže. Ovo se postiže tretmanom nekom slabijom kiselinom, poput 30% rastvora hipohloritne kiseline koja je osnova izbeljivača (varikine). Promjena boje cista od smeđe preko bijele do narandžaste je znak da tretman treba prekinuti ispiranjem u velikoj količini vode. Dalje se ovakva jaja kultivišu na isti način. Vreme se svodi na nekih 8 sati od postavljanja kulture. Ovo je značajna procedura u ozbiljnoj akvakulturi, ali u kućnim uslovima je preporučljivo samo kada su nam iznenada i u kratkom roku potrebni svježi račići. Prihranjivanje artemije je vrlo delikatno jer lako može da upropasti čitav trud ukoliko se pretjera sa veličinom obroka. Idealno je dodavati plankton odgajen u slanoj vodi mart 2012.
na svijetlom mjestu. Mnogo lakše je dodati par kapi rastopljenog pekarskog kvasca, ali upravo i najopasnije. Postoje i komercijlane prehrane i aditivi. Jedan takva proizvod pod imenom SELCO predstavlja emulziju vitamina i za mlade ribe značajnih masnih kiselina koji artemiju čini hranljivijom nego što je to slučaj u prirodi. Vrlo korisna alternativa je zamrzavanje viškova koji se onda mogu davati ribama i kada porastu dovoljno da počnu aktivnije da traže hranu i kada više ne bude od velikog značaja da ponuđeni obrok stvarno bude plijen, a ne samo zalogaj. Artemiju je moguće dovesti do polno zrelih jedinki. To nije nemoguća misija u kućnoj akvaristici, ali jeste nedovoljno isplativ, prije svega zbog svoje zametnosti. Za ovakav poduhvat je dovoljno tek nekoliko litara slane vode i dobra aeracija. Međutim broj odraslih jedinki će biti minimalan, ali dovoljan da zadovolji radoznalost hobiste. I zaista jeste lijepo posmatrati kako se mnogonogi akrobati lagano okreću kroz vodu. Oni koji ne žele da se sa svim ovim petljaju mogu ipak svojim ribama da ponude hranu na bazi artemije. Za manje ribe tu je prije svega dekapsulisana artemija u vidu suhog narandžastog praha. Ovo predstavlja zamjenu za žive naupliuse, ali naravno ne daje tako dobre rezultate. Upotrebljivija je za krupniju mlađ koja je sposobna da se izbori za suhom sitnom hranom. Postoje i brojni komercijalni recepti u vidu lisnatih ili granuliranih hrana sa artemijom u svom sastavu. www.akvaristi.org
15
Osvjetljenje
Estetska komponenta ili potreba Jedan od veoma bitnih segmenata akvaristike je i kvalitetno osvjetljenje akvarijuma. Samo svjetlo u akvarijumu ne daje mu samo dekorativnu notu, nego je ono i neophodna komponenta za pravilan uzgoj akvarijumskog bilja, ali isto tako riba i ostalih organizama koje uzgajamo u akvarijumu. U ovom tekstu ćemo vam dati informacije kako da napravite najbolji izbor rasvjete za vaš akvarijum. Obrađivaćemo različite vrste akvarijumske rasvjete, a za početak ćemo nabrojati neke od najvažnijih vrsta i oblika rasvjete i reflektujućih tijela. Najpoznatija i veoma često korištena je flourescentna rasvjeta sa starijim modelima sijalica T8 i novijim i puno kvalitetnijim T5 sijalicama, zatim kompaktna flourescentna rasvjeta, LED, metal – halogen (MH) i još neke vrste rasvjete koje su malo ili gotovo nikako zastupljene u akvarijumskim 16
www.akvaristi.org
poklopcima u Bosni i Hercegovini.
Flourescentna rasvjeta
Karakteristična je po tome što isijava svjetlost cijelom dužinom flourescentne cijevi, što znači ako je cijev duga 60cm cijelom svojom dužinom obasjava akvarijum. Jačina sijalice se povećava sa povećanjem dužine cijevi. Postoje četiri glavne vrste fluorescentne akvarijske rasvjete: • Kompaktna • Standardna jačina osvjetljenja • Velika jačina izlaznog osvjetljenja • Izuzetno velika jačina izlaznog osvjetljenja Kompaktne fluorescentne sijalice su svjetlije i energetski učinkovitije od klasične flourescentne rasvjete. Karakteristične su zbog različitih izvedbenih oblika (spiralne, kvadratne, okrugle...), a u akvamart 2012.
Flouroscentne sijalice
ristici se najčešće koriste paralelne (blizanci) izvedbe. Koju vrstu flourescentnog osvjetljenja ćemo koristiti u našim akvarijumima zavisi prvenstveno od onoga što želimo da uzgajamo u akvarijumu. Za uzgoj riba i nekih manje zahtjevnih biljaka je sasvim dovoljna standardna flourescentna rasvjeta sa oznakom T8, dok za mart 2012.
biljne akvarijume je neophodno imati jaču flourescentnu rasvjetu kao što su flourescentne cijevi sa oznakom T5 ili druge sijalica sa oznakom „T“ Fluorescentne sijalice su označeni prema promjeru, na primjer T5, T8, ili T12. Broj nakon slova T se odnosi na promjer u osmini inčna. T5 = 5/8 “promjer T8 = 1 “promjer T12 = 1 1/2 “promjer. www.akvaristi.org
17
Kombinacija flourescentne i MH rasvjete
Metal halogena rasvjeta (MH) Akvarijumska MH rasvjeta je trenutno najjača rasvjeta, odnosno daje najvše lumena po vatu (Lumen – lm je mjerna jedinica za svjetlosni tok u Međunarodnom sistemu jedinica (SI) i ubraja se u
izvedene jedinice. Definiše se kao svjetlosni tok što ga u prostorni ugao od jednog steradijana emituje svjetlosni izvor kojem je svjetlosna jačina u svim smjerovima jednaka jednoj kandeli). MH sijalice možemo pronaći u dvije izvedbe i to jednostrane (sa standardnim navojem) i dvostrane. Postoji velika razlika u kvaliteti osvjetljenja između komercijalnih MH sijalica i specijalizirani MH sijalica za akvaristiku. Akvarističke MH sijalice su dizajnirane tako da isijava svjetlost koja je
Metal halogena rasvjeta 18
www.akvaristi.org
mart 2012.
LED – Svijetleće diode
po kvalitetu najpribližnija sunčevoj svjetlosti.
LED – Svijetleće diode
Oznaka LED potiče od prvih slova tri engleske riječi Light – Emiting – Diode. Ovu vrstu rasvjete odlikuje širok spektar svjetlosti koju može isijavati, a koja zavisi od poluprovodnika, kao i primjesa u njemu, pa ona varira od infracrvene svjetlosti, preko vidljivog spektra, pa sve do ultraljubičastog segmenta svjetlosnog spektra. Ove svjetiljke proizvode veoma malo toplotne energije. Veoma su popularne u „DIY izvedbama“ (sam svoj majstor). Na tržištu ih možemo naći u različitim komercijalnim izvedbama u obliku trake, kao svjetiljka sa klasičnim navojem, kao „spot“ svjetiljke, a kao najnovija izvedba, koje na žalost još uvijek nema na našem tržištu su LED sijalice u flourescentnoj cijevi koje isijavaju svjetlost ekvivalentnu T5 flourescentnoj
mart 2012.
rasvjeti. Veoma često se koristi za dobijanje efekta mjesečeve svjetlosti (moon light) u akvarijumima i za tu izvedbu je sasvim dovoljna 1 – 2 diode po metru kvadratnom (1-2/m2). Ova rasvjeta se može koristiti i kao osnovna i kao dopunska u zavisnosti od broja dioda po akvarijumu.
Ostala rasvjeta
Bitno je spomenuti da pored ovih nekoliko najčešće korištenih oblika rasvjete postoje i specijalizirane izvedbene forme rasvjete za morsku akvaristiku, rasvjetu za koraljne grebene, izolovana rasvjeta kao i mnogi oblici kombinovanih reflektora koji su sastavljeni od nekoliko opisanih oblika rasvjete tako da uz pomoć dodatnih elektroničkih pomagala u potpunosti mogu simulirati 24-satnu svjetlosnu sinusoidu od potpunog mraka, mjesečeve svjetlosti, izlaska sunca, podnevnog sunčevog svjetla, pa sve do zalaska sunca i padanja mraka. Nadamo se da sada imate nešto jasniju sliku kolika je važnost pravilnog osvjetljenja akvarijuma, kako za naš enterijer i njegovu estetiku, isto toliko, za floru i faunu naših akvarijuma. U narednim brojevima ćemo detaljno predstaviti svaki od pomenutih oblika rasvjete, dosta detaljnije, i pokušati vam dočarati pozitivne, ali i negativne strane određene vrste rasvjete. www.akvaristi.org
19
Bolesti
Najčešće bolesti tropskih riba Zdrave ribe u pravilu imaju jak imunološki sustav i sposobne su se oduprijeti mnogim patogenima, ali, ukoliko stres oslabi ribu, ona postaje podložnija na bolesti. Kao što će te primijetili u narednom tekstu veliki broj oboljenja akvarijumskih ribica imaju iste ili slične simptome,međutim ukoliko tačno ne otkrijemo vrstu oboljenja liječenje može biti uzaludno tako da se bez dobre dijagnoze ne pristupa liječenju. Bolesti se mogu podijeliti prema uzročniku i to: a) PATOGENA PROTOZOA b) GLJIVIČNE ILI ALGALNE BOLESTI c) PARAZITSKI CRVI d) VIRUSNE I BAKTERIJSKE BOLESTI
Patogena protozoa
1. ICHTHYOPHTHIRIUS MULTIFILLIS, bolesti bijelih tačkica Ovo je najčešća i najpoznatija bolest akvarijskih riba. Simptomi su vrlo uočljivi, odbijanje hrane, češanje o objekte, zadržavanje iznad raspršivača, skupljeni repovi, a u zadnjem stadiju parazita pojava bijelih tačkica na koži i perajima, veličine 0,5-1,5 mm. U težim slučajevima može doći čak i do raspadanja kože. Tretman u početnom stadiju je moguć podizanjem temperature na 26º C, tri sedmice za ribe koje toleriraju takvu temperaturu ili hemijskim 20
www.akvaristi.org
putem tretiranjem acriflavinom, melahitnim zelenilom, gotovim preparatima prema uputstvu. 2. CHILODONELLA CYPRINI, kilodonela Parazit infektira kožu i škrge ribe. Riba se češe o objekte i postaje letargična. U slučaju kada su inficirane škrge, riba „visi“ ispod površine i ubrzano diše. Neotporne ribe ugibaju, a na ribama u kondiciji se pojavljuju bijeličaste sluzaste mrlje na koži. Tretman u blažim slučajevima je sa NaCl, 5 mg/1 l, 5-7 dana, a bolji efekat se postiže sa acriflavinom, metilenskim plavilom i melahitnim zelenilom. 3. TRICHODINA Ribe se češu o objekte, peraja su im skupljena. U početnom stadiju na koži se ništa ne primjećuje, a pri jačoj infekciji formiraju se bjeličasta područja na koži. Razliku između Chilodonelle i Trichodine je moguće uočiti samo mikroskopom, pošto su simptomi slični. Tretman je metilenskim plavilom, melahitnim zelenilom, acriflavinom, mart 2012.
Ichthyophthirius multifillis
dva do četiri dana. 4. COSTIA NECATRIX, kostija Uzročnik se učvršćuje na kožu ribe i uništava je, pojavljuju se krvave mrlje, a na ranama se popjavljuje sekundarna infekcija gljivicama. Tretman je podizanje temperature iznad 32º C za ribe koje toleriraju visoke temperature. Prevencija je dodavanje metilenskog plavila i NaCl, a efikasan tretman sa acriflavinom i bakarnim sulfatom. 5. HEXAMITA, SPIRONUCLEUS, TRICHOMONAS, BODOMONAS, unutrašnje flagele Bolest je najčešće na Discusima, ali infektira i ostale Ciklide. Zaražena riba je izdvojena od ostalih, tamnija u tijelu i izlučuje bijeli sluzast izmet, vidno mršavi i ima uvučen stomak. Tretman kod riba koje toleriraju višu temperaturu je podizanje na
Trichodina mart 2012.
Kilodonela
33º - 35ºC, uz dodavanje Flagyl-a, metronidazola, 250 mg/50 litara vode, 3 do 5 dana. Efikasan je i Gabrocol. 6. PLEISTOPHORA HYPHESSOBRYCONIS, neonska bolest Parazit najčešće napada neonke, gdje se manifestira prekinutom plavom linijom. Infektira mišićno tkivo ribe, stvarajući ciste. Tretman nije poznat, zaraženu ribu izdvojiti i humano uništiti.
GLJIVIČNE ILI ALGALNE BOLESTI
1. VANJSKE MIKOZE, SAPROLEGNIA, ACHLYA, DISTYUCHUS Simptomi se pojavljuju na koži i perajima u slučaju oštećenja ili kao sekundarna infekcija, a zaražena mjesta izgledaju kao prekrivena vatom. Jako zaražene ribe se obično ne mogu izliječiti jer sporangije rastu u tkivu ribe i oštećuju organe. Velike štete čini i kod uzgajivača zahvatajući ikru i mlad. Tretman kod slabije infekcije je sa NaCl ili metilenskim plavilom. Za prevenciju protiv plijesni na ikri koristi se metilensko plavilo ili acriflavin. 2. BRANCHYIOMYCES, raspadanje škrga Uzročnik se unosi sa živom hranom i klija na škrž-
Kostija www.akvaristi.org
21
Unutrašnje flagele
nom epitelu, zaražena škrga odumire i otpada, a riba postaje letargična i teško diše. Tretman je sa NaCl, melahitnim zelenilom ili Fulvicinom.
PARAZITSKI CRVI
1. GYRODACTYLUS spp Infektira kožu i škrge riba, a u slučaju masovne reprodukcije uzrokuje slabljenje, pa je riba podložna drugim bolestima. Ribe se češu o objekte, a parazit se lako uočava mikroskopom. Tretman je sa Neguvonom (insekticid), kalij permanganatom ili formalinom. 2. DACTYLOGYRUS (eng. Gill flukes) Češće se pojavljuje od Gyrodactylusa i pravi veće štete. Živi uglavnom na škrgama ribe, a veličina mu je između 0,1-2 mm. Životni vijek od 12 dana do nekoliko mjeseci. Bez domaćina može preživjeti samo 2-8
Neonska bolest
dana. Najčešće se pojavljuje na Discusima. Parazit se tako brzo razmnožava da može uništiti cijeli mrijest u roku nekoliko dana i to je veliki problem kod uzgoja Discusa. Opasan je za mlade i odrastajuće ribe, dok odrasle podnose manju koncentraciju bez većih problema. Tretman je sa Neguvonom, ali insekticid ne ubija njihova jajašca sa kojima se razmnožavaju pa tretman treba ponoviti. Bolja efikasnost postiže se sa Flubenolom 5 % i acetonom u trajanju od 10 dana, jer lijek uništava i parazita i njihova jajašca. 3. CAPILLARIA, nematode (eng. hair worm) Parazit napada unutrašnje organe ribe gdje i živi. Kada se namnoži, riba se odvaja od ostalih i prestaje jesti. Dijagnoza se uspostavlja mikroskopskim pregledom fekalija gdje se uočavaju jajašca karakterističnog izgleda. Odrasli oblik se može ponekad primjetiti kako visi iz anusa ribe. Nematode su često duže od centimetra, ali su tanje od ljudske kose, odatle i naziv. Tretman je sa Flubenolom 5 % ili Flubendazolom sa dodatkom acetona kao otapala.
VIRUSNE I BAKTERIJSKE BOLESTI
1. TRBUŠNA VODENICA Uzročnik je bakterija, gram-negativna. Riba je pod-
Vanjske mikoze 22
Raspadanje škrga www.akvaristi.org
mart 2012.
Trbušna vodenica
Gyrodactylus Spp
ložna bolesti u slučaju gladovanja, nepravilne ishrane, pada temperature ili stresa od transporta. Bolest je zarazna, pogotovo ako se otvori trbušna šupljina zaražene uginule ribe i sve su ribe izložene infekciji. Stomak ribe je napuhan, riba se zadržava ispod površine vode, peraja su skupljena, anus upaljen i obično su ispupčene oči, gledano odozgo, riba izgleda kao nakostriješena. U slučaju epidemije akvarij dezinficirati. Tretman je moguć samo u ranijem stupnju razvoja bolesti antibioticima na bazi sulfamida, Tetraciklin, Oksitetraciklin. 2. BAKTERIOLOŠKO RASPADANJE PERAJA Uzročnik su bakterije iz roda Aeromonas i Pseudomonas. Češće se susreće kod mladih riba koje su tome podložnije. Infekcija počinje zamućenjem rubova peraja koje nakon toga pobijele i počnu se ras-
padati, a osnova peraja postaje crvena i upaljena. Kao sekundarna infekcija javlja se plijesanj, Saprolegnia. Tretman je kod blažih slučajeva sa acriflavinom ili melahitnim zelenilom. Kod jačih upala tretiranje antibiotikom na bazi nitrofurationa. Prevencija je dobar kvalitet vode i normalna naseljenost, a u početnom stadiju ribu prebaciti u karantenski akvarij i u čistu vodu, moguće je povlačenje bolesti bez djelovanja hemikalija. 3. FLEXIBACTER COLUMNARIS, kolumnaris Najpogubnija je bakterijska bolest, a manifestira se najprije na rubovima peraja koji se počinju dezintegrirati, ostaju samo žbice. U kasnijoj fazi u tolikoj mjeri oštećuje kožu da ostaju otvorene rane koje ubrzo prekrije plijesan kao sekundarna infekcija. Škrge takođe mogu biti zaražene i raspadati se. Kod mladih riba škržne resice su zalijepljene zbog izlučivanja škržnog epiteluma te dolazi do blokiranja resorpcije kisika iz vode i ubrzanog disanja ribe. Riba je općenito po ponašanju letargična, ne reagira na podražaje (možemo je uhvatiti rukom) i prevrće se. Uzrok pojave je loš kvalitet vode, visok nivo amonijaka i mali sadržaj kisika koji pospješuje infekciju. Tretman je moguć samo kao dugotrajna kupka u akutnoj formi acriflavinom 5 ml/1 litru vode ili Chloramphenicolom ili još bolje zajedno, pošto se često kao sekundarna infekcija pojavljuje plijesan.
Kolumnaris
Bakteriološko raspadanje peraja mart 2012.
www.akvaristi.org
23
Reportaža
Buvljak za akvariste Chatuchak pijaca u Bankoku koja radi samo subotom i nedeljom raširena je na preko 20 hektara. Osim voća, povrća i rukotovrina ovde možete naći i sve za akvaristiku...u velikim količinama. Ako ikada budete imali priliku da posjetite Bangkok, Tajland obavezno posjetite pijacu Chatuchak za koju kažu da je najveća na svijetu. Posjeta ovoj pijaci je nevjerovatno iskustvo. Tu možete kupiti gotovo sve što zamislite, ali ja sam išla u potragu za ribama, biljem i opremom za akvaristiku. S obzirom da je Tajland jedna od vodećih zemalja u izvozu tropskih riba i bilja nije ni čudo da je cijeli jedan dio ove pijace posvećen akvaristici. Tu bukvalno možete naći sve što vam treba od opreme, drveta, podloge ,bilja, žive hrane, a ribe već upakovane u kese leže po pločnicima, vise na zidovima, sa stropova, leže po cesti ili one malo sretnije još uvijek plivaju u staklenim akvarijumima ili plastičnim bazenima. Interesantno je bilo vidjeti neke 24
www.akvaristi.org
od trofeja koje su uzgajivači Betta, Koi šarana i Flowerhorn ciklida, osvojili na raznim takmičenjima i koje s ponosom pokazuju. Poznato je da na ovoj pijaci možete naći i ugrožene vrste životinja, te životinje sa CITES liste zaštićenih životinja koje se i dalje sa vrlo malo kontrole prodaju, kupuju i krijumčare u zemlje regiona. Kornjače i drugi reptili su tu najviše na udaru. Na moju žalost, pijaca je ogromna da bi je čovjek obišao u jednom danu. Tu govorim samo o dijelu sa akvaristikom. Čak sam i ja, kao veliki zaljubljenik, nakon par sati morala odustati jer je bilo nesnosno vruće, ali se nadam da sam vidjela ono što je bilo vrijedno viđenja. U svakom slučaju nezaboravan dan za zaljubljenika u naš lijepi hobi. mart 2012.
mart 2012.
www.akvaristi.org
25
Akvarijumi sa bettama
Betta splendens “za ponijeti�
Trofeji uzgajivaca Betta splendens
Ambystoma mexicanum-Axolotl Bilje pakovano u kese i kamenje za akvarijum
Drvo za dekoraciju 26
Prodaja biljaka www.akvaristi.org
mart 2012.
Kamenje za akvarijum
Trotoar ispred radnje
Raže i rakovi
Mladi diskusi
Koi šarani
Albino kornjače
Živa hrana mart 2012.
Ciklidi www.akvaristi.org
27
Username: Lacosta88
“Nešto novo” Zapremina: 84l 70x30x40(visina) Filter: Pregradni 400l/h Rasvjeta: 4x20w 6400k (štedne sijalice), fotoperiod 8h CO2: Uradi sam-drop checker svijetlo zelen Podloga: Zemlja za cvijeće "Terra magma", Šljunak kvarcni 2-3 mm Gnojenje: Makro elementi (uradi sam),easy life carbo, gnojenje bez određenog režima,po potrebi biljaka
28
Flora: Microsorum windelov, Microsorum pteropus, Bolbitis heudelotii, Java moss, Fissidens fontanus, Rotala rotundifolia, Alternathera reineckii, Hemianthus callitrichoides "cuba", Echinodorus tenellus, Cryptocoryne wendtii brown-green Fauna: Neon tetra (Paracheirodon innesi), Glowlight tetra (Hemigrammus erythrozonus), Red cherry shrimp (Neocaridina heteropoda)
www.akvaristi.org
mart 2012.
Gore: Prva postavka 24.10.2011.
mart 2012.
Dole: Finalna verzija 18.01.2012.
www.akvaristi.org
29
Opsesija
Taj veličanstveni Ciklid Prema izvještaju IUCN-a iz 2007. godine, 156 vrsta ciklida nalazi se na spisku ranjivih, 40 na spisku ugroženih, a 69 na spisku kritično ugroženih vrsta. Od 1990. godine u divljini je izumrlo 45 vrsta ciklida, među kojima je najviše ustonoša. Ciklid, uglavnom omiljena, ali i ne tako rijetko, osporavana vrsta pripada velikobrojnoj porodici Cichlidae koju prvenstveno odlikuje izuzetno velika raznolikost. Stvaran broj vrsta ciklida je voma teško precizno odrediti zbog svakodnevnog otkrivanja novih, endemnih vrsta, pa tako njihov broj varira od 2.000 – 5.000 vrsta. Do sada je naučno opisani 1.300 vrsta i to se može sa sigurnošću koristiti kao najniža granica. Ciklidi su kategorisani kao „ poluslatkovodne ribe“ – što dovodi do zaključka da vode porijeklo iz mora i okeana. Pretpostavlja se da su se ciklidi iz obližnjih morskih voda preselili u rijeke i jezera i tamo „oformili“ svoja područja u kojima su se zadržali do danas. Ovu predpostavku potkrepljuje činjenica da neki ciklidi imaju velike sličnosti sa nekim morskim vrstama riba kao što su Wrasses – (Labridae), zatim vrsta Surfperches(Embiotocidae) i Damselfishes (Pomacentridae). Prostor koji naseljavaju Ciklidi je u skladu sa njihovom brojnošću veoma velik, pa ih tako možemo pronaći u Africi, Centralnoj i Južnoj Americi i Aziji. Velik dio ciklida živi u brojnim drugim rijekama i jezerima Afrike,
najčešće u rijekama Zair, Zambezi, Nil, Gambija i Niger te kišnim šumama srednje Afrike. Budući da se ove afričke vrste razlikuju u ponašanju, prehrambenim navikama, biotopu i veličini, ne može se generalno reći kakvi im uslovi u akvarijum odgovaraju, zato predstavljamo nekoliko najčešćih vrsta. Hemichromis - Ovo je rod različitih manjih i većih ciklida. Nastanjuju velika područja Afrike, od egipatskih i alžirskih oaza na sjeveru kontinenta, pa sve do juga kontinenta i sjevernih dijelova Južnoafričke Republike. Hemichromis se može ugrubo podijeliti na dvije grupe. Prvu grupu čine ciklidi žuto-smeđe boje, koje često nazivaju ciklidi sa pet tačaka (five-spotted cichlids) – Hemichromis elongatus, Hemichromis fasciatus, Hemichromis frempongi. Drugu grupu čine manji ciklidi – dijamant ciklidi (jewel cichlids) – Hemichromis bimaculatus, cerasogaster, cristatus, guttatus, letourneauxi, lifalili, paynei, stellifer. Nanochromis transvestitus Ovo je endemna vrsta u području riječnog sliva rijeke Kongo (Zaire). Nastanjuju područja oko ove velike rijeke u zemljama Kongo, Demokratska Republika Kongo i Centralnoafrička Republika. Podijeljeni su
www.akvaristi.org
mart 2012.
Afrički riječni ciklidi
30
Pelvicachromis pulcher
u dvije grupe. Glavna karakteristika prve grupe je ne postojanje longitudinalne uzdužne linije. Prvu grupu čine – Nanochromis consortus, nudiceps, parilus, splendens, transvestitus, Nanochromis sp. “Kasai” Drugu grupu karakterišetamna longitudinalna linija. Drugu grupu čine – Nanochromis dimidatus, squamiceps, Nanochromis sp. “Genema”, Nanochromis sp. “Bloody Mary”, Nanochromis sp. “Green Speckle” (posljednje tri nisu naučno opisane) i postoji još vrsta Nanochromis minor koja se ne može smjestiti niti u jednu od ove dvije grupe. Pelvicachromis pulcher - Pulcher je patuljasti Zapadno afrički ciklid. Dolazi iz potoka (Nigerija i okolne države) koji utiču u Atlantik i bočatih delti. Nazivaju ga još i kribensis što je pogrešno jer u rodu Pelvicachromisa postoji vrsta kribensis koja izgleda sasvim drugačije i nastanjuje druga područja (Kamerun) od pulchera.U rodu Pelvicachromis se nalaze 8 opisanih vrsta: pulcher, subocellatus, cf. subocellatus, sacrimontis, roloffi, taeniatus, kribensis, humilis i tri još neopisane vrste. Većina ih nastanjuje obalne rijeke od Angole sve do Konga i Benina, dok se tri vrste nalaze na područjima Liberije, Gvineje i Siera Leonea. Mnomart 2012.
Pseudotropheus elongatus
ge vrste su u velikoj opasnosti od izumiranja jer njihov prirodna staništa nestaju velikom brzinom. Steatocranus casuarius - Steatocranus je rod malenih afričkih ciklida specifičnih po svom izgledu i ponašanju, velikih usta i debelih usana. Zubi su u vanjskom redu vilice zašiljeni sa dva vrha, a spadaju u grupu afričkih riječnih ciklida koji preferiraju život u brzacimarijeke Kongo (Zaire) osim Steatocranus irvinei koji živi samo u Gani – rijeka Volta i okolina. U tu grupu ciklida spadaju: Oxylapia polli, Paretroplus nourissati i rodovi: Steatocranus, Teleocichla i Teleogramma. Do sada je opisano 9 vrsta riba iz roda Steatocranus, s time da postoji još nekoliko naučno ne opisanih vrsta – Steatocranus bleheri, casuarius, gibbiceps, irvinei, mpozoensis, rouxi, tinanti, ubanguiensis.
Ciklidi jezera Malawi
Deveto najveće jezero na svijetu površine oko 31.000 km2. Otkrio ga je Portugalac Caspar Boccaro 1616. godine. Prije se nazivalo Nyasa – velika voda. Dugačko je 585 km, a na najširem dijelu široko oko 87 km. Duboko je oko 700 metara, te pripada grupi najstarijih jezera. Spada u grupu rasjednih jezera – nastalo je usljed lomova Zemljine kore. Rijekom Shire otiče u Zambezi. U jezeru Malawi pH varira od 7.8 - 8.6, a opća tvrdoća vode od 4.0 – 6.0 dH. Na mjestima gdje je voda turbulentnija, bogatija je kisikom i pH je viši, dok je u mirnijim dijelovima jezera količina ugljendioksida veća, a pH niži. Temperatura vode je od 24 – 30°C, a na dnu je konstantnih 21°C. Neobično je to što na jezeru nema vodenih struja tako da voda stagnira, a zbog toga su dublji dijelovi jezera bez kisika. Tokom dugog perioda bilo je izolovano kao i Tanganyika jezero pa su se u njima razvile mnoge endemične vrste ciklida. Dowww.akvaristi.org
31
Alunocara baenschi
sada je opisano preko 600 vrsta, a mnoge još nisu opisane.Ciklide u jezeru dijelimo na Mbune i ostale. Svi se razmnožavaju tehnikom materinskog usnog legla. Mbune žive na dijelovima jezera isprepletenog kamenjem, na malim dubinama, većinom do 5 metara. Mbuna na jeziku domorodaca znači “riba kamena”. Kamenje im predstavlja i sklonište i izvor hrane. Sa njega jedu alge, bakterije ali i razne larve kukaca, puževe i crve. U najplićim dijelovima ima najviše hrane tako da se tamo nalaze najsnažnije Mbune, koje tjeraju svoje protivnike u dublje, hranom siromašnije predjele. Za razliku od drugih ciklida, kod mbuna i mužjaci i ženke imaju izrazite boje. Mužjak je dominantan te uspostavlja prevlast na teritoriju sa kojega tjera sve ostale ciklide. U njega pušta i to samo na kratko vrijeme ženke spremne za parenje. Ženke drže jaja u ustima 21 – 31 dan nakon čega se izleže 12 – 28 mladih riba. Druga grupa ciklida su ne–Mbune. i danas se priznaje 38 rodova. Kod ovih riba samo mužjaci imaju jako izražene boje, dok su ženke gotovo bez boje. Za razliku od mbuna, oni ne žive na stjenovitim dijelovima nego u otvorenoj vodi, vješto nalazeći zaklon i u travi. Manje su agresiv32
Tropheus duboisi
ni od Mbuna, a mnogi su čak i predatori koji jedu manje ciklide. Ne preporuča se miješanje sa Mbunama zbog temperamenta, a i zbog različitog prehranjivanja.Postoji i par vrsta ciklida koji žive u jezeru, a ne pripadaju niti jednoj od dvije dominantne grupe. Tilapia rendalli, Astatotilapia calliptera, Serranochromis robustus i par vrsta Oreochromissa. Najpoznatiji ciklidi iz ovog jezera su – Aulonocara, Copadichromis a, Copadichromis b, Cynotilapia, Cyrtocara, Labidochromis, Metriaclima, Nimbochromis, Pseudotropheus i Pseudotropheus sp.
Ciklidi jezera Tanganyika
Najstarije jezero u Africi, a vjerovatno i u svijetu nastalo prije otprilike 20 miliona godina. Sedmo jezero po veličini, površine 32.900 četvornih kilometara. Nastalo je vulkanskim djelovanjem i postankom Afričkih strmih dolina, tako da je do 2/3 jezera nemoguće doći sa kopna. Dugačko je oko 650 km, a široko do 60 km. Također je i vrlo duboko, 1.470 m - drugo najdublje jezero na svijetu, odmah iza Bajkalskog jezera. Stoga je još zanimljivije da je temperaturna razlika između površine i dna samo 3°C. Vjeruje se da je tome razlog vulkanska aktivnost. Zbog toplinske izjednačenosti, ne dolazi do strujanja vode kao u drugim jezerima tako da su dublji slojevi siromašni kisikom te se stoga gotovo cijeli život odvija na dubinama do 200 metara.Postoji opisano preko 200 različitih vrsta ciklida, a svake godine se otkrivaju nove. Toliku raznolikost možemo zahvaliti tome što se u cijelom jezeru nalaze kamena područja odvojena pijeskom i travama. Pošto kamenje služi ciklidima kao zaklon, oni su izolirani samo na tom malom području kojega nikada ne napuštaju, jer bi postali laki plijen predatora. Tako se razvio ogroman broj ciklida koji se uvelike razlikuju, npr. Boulengerochromis microlepis www.akvaristi.org
mart 2012.
Cyphotilapia frontosa
koji naraste do 90 cm i teži oko 3 kile (zabilježeni i napadi na ronioce koji bi se previše približili gnijezdu), pa sve do Neolamprologus multifasciatusa koji naraste do 4 cm. Čak 95% ciklida u jezeru je endemično. Najpoznatiji ciklidi iz jezera Tanganyika su – Altolamprologus, Callochromis, Cyphotilapia, Cyprichromis, Eretmodus, Julidochromis, Lamprologus, Neolamprologus b, Neolamprologus l, Neolamprologus t, Paracyprichromis, Petrochromis, Tropheus i Xenotilapia.
Ciklidi jezera Viktoria
Jezero Victoria je najveće tropsko jezero na svijetu i drugo najveće slatkovodno jezero. Otkrio ga je britanski istraživač John Speke 1858. godine u svojoj potrazi za izvorom rijeke Nil i dao mu ime u čast engleske kraljice Viktorije. Površina mu iznosi 69.500 km2, nalazi se u istočnoj Africi između države Kenije, Tanzanije i Ugande. Relativno je plitko, najveće dubine do 82 metra. Tektonskog je porijekla – stvoreno izdizanjem rubova kotlina, čime su preusmjereni vodeni tokovi. Iz njega kreće jedna od najvećih rijeka, rijeka Nil. Na sjeverozapadu je okruženo vlažnim tropskim šumama, a na ostalim dijelovima savanom. Jezero Victoria je vrlo mlado. mart 2012.
Astatotilapia latifasciata
Smatra se da je nastalo pred nekih 400.000 godina. Od tada se tri puta potpuno isušilo. Posljednji puta isušilo se prije oko 17.300 godina, da bi se opet napunilo prije 14.700 godina. Dakle, svi ciklidi jezera Victoria razvili su se u posljednjih 14.000 godina. U jezeru se do pred par desetljeća nalazilo preko 400 vrsta ciklida, što je veoma velik broj.Zbog ljudskog faktora područja oko jezera su erodirala, tako da se u jezero slila ogromna količina mulja čineći vodu blizu obale mutnom. Nastala plodna tla su tretirana raznim gnojivima i hemikalijama. Tokom kišnog razdoblja voda ispire hemikalije koje završavaju u jezeru što dovodi do nekontrolisanog rasta algi. Kako se industrija razvijala tako se smanjivala i količina riba u jezeru. U 50–im godinama prošloga stoljeća gotovo je nestala riba kojom se prehranjivalo domaće stanovništvo – Oreochromis esculentus. Da bi spriječili propadanje ribljeg fonda, Britanci su u jezero nastanili dvije nove vrste riba Oreochromis niloticus i Lates niloticus. Tada nitko nije ni pomislio kako će taj potez dovesti do katastrofe. Sve do kraja 70–ih godina činilo se kako nema nikakvih bitnih promjena. Ali u 80–im dolazi do drastičnih promjena. Postotak ciklida je sa nekadašnjih 80% opao na svega 1%, dok se udio ribe Lates niloticus sa prijašnjih 1% povećao na 80%. Posljedica svega toga je da više nema dovoljnog broja riba koje se hrane organskim otpadom. Organske tvari se raspadaju trošeći kisik. Zbog toga donji dijelovi jezera postaju nemogući za stanovanje i postaju„mrtve zone“. Uz to pojavio se i vodeni zumbul. To je slobodno plutajući korov koji se brzo razmnožava. Stvara gust pokrov koji sprečava sunčevu svjetlost da prodre u jezero. Većina ženki ciklida odabire partera vizualno, što još dodatno pogoršava situaciju. Naime, jezero je postalo vrlo mutno i vidljivost je slaba. Ženkama je pri slaboj www.akvaristi.org
33
Herotilapia multispinosa
vidljivosti teško uočiti mužjaka. Kako je populacija ciklida smanjena, ženka puno ne bira i pari se sa prvim sličnim ciklidom. Dolazi do međusobnog ukrštanja, te nakon nekoliko generacija izumiru cijele vrste. Došlo je do paradoksalne situacije, ciklidi koji su uzeti iz jezera pred 2 – 3 desetljeća i uzgajani u zatočeništvu genetski su čišći nego ciklidi iz Victorie. Najpoznatiji ciklidi iz jezera Viktoria su – Astatotilapia latifasciata i Astatotilapia nubila.
Ciklidi Centralne Amerike
Centralnoamerički ciklidi glase za prilično agresivne i netrpeljive ribe. Ali uz to su i nevjerovatno odani i brižni roditelji, puni pažnje za svoj pomladak. Ukoliko im se omogući odgovarajući prostor u akvariju, agresivnost se može prilično kontrolirati. U Centralnoj Americi postoji više vrsta biotopa gdje žive ciklidi. Centralnoamerički brzi potoci – Rio Zacate i Rio Corinto, Honduras - Ciklidi koji žive u ovom biotopu su Amphilophus longimanus, Amphilophus alfari, Archocentrus nigrofasciatus. Cenotes (jama) biotope – nalazi se na poluotoku Yucatan - Ciklidi koji žive u ovom biotopu su Archocentrus octofasciatus, ‘Cichlasoma’ 34
Andinoacara rivulatus
urophthalmus, ‘Cichlasoma’ synspilum, Parachromis friedrischstahli, Thorichthys meeki. Srednjoameričke nizine - mangrov biotop – Refugio de Vida Silvestre Cuero y Salado, Honduras - ciklidi koji žive u ovom biotopu su Cichlasoma urophthalmus. Rijeke – ciklidi koji žive u ovom biotopu su Archocentrus spilurus, Archocentrus centrarchus, Cichlasoma octofasciatum, Herotilapia multispinosa, Parachromis dovii, Parachromis friedrichsthalii, Vieja maculicauda, Thorichthys aureus, Atractosteus tropicus, Gobiosoma yucatanum, Cichlasoma urophthalmus, Cathorops arenatus.
Ciklidi Južne Amerike
Amazon je druga najduža rijeka na svijetu i presijeca najveću tropsku šumu na svijetu. Sa svojih 6.280 kilometara (prema nekim podacima ima i 6.750 kilometara), jedino je Nil duži od nje. Ali ako već nije najduža, onda je zasigurno najšira rijeka. Izvor joj je smješten visoko u peruanskim Andama nekih 150 km od Tihog okeana. Dubina rijeke ovisi o njenoj širini, i varira od 50 – 80 metara. Široka je i do 50 km, a na samom ušću rijeka prelazi 250 kilometara širine. Voda u ogromnim količinama utiče u Atlantski okean – preko 200.000 m3/sekundi. Procjenjuje se da ukupna količina vode iz Amazone iznosi preko 20% svih svjetskih voda. Takvo izlivanje dovodi do stvaranja pojasa slatke vode u Atlantskom okeanu širokoga 200km. Najveći dio korita Amazone ima vrlo blag pad – u prosjeku samo 2 cm/ km. Blagi pad njenog estuarija omogućuje da plimni valovi iz Atlantskog okeana dopru duboko u unutrašnjost. Na tom području se nalazi preko 200 rijeka, dok 17 rijeka koje se ulivaju u Amazonima dužinu preko 1600km. Sve te rijeke i potoci čine Amazonsko područje koje zauzima 40% cijele Južne Amerike. Rijeke www.akvaristi.org
mart 2012.
Thorichthys meeki
u Amazonskom području dijele se na: bijelu vodu - to su rijeke koje dolaze sa područja Anda. Tipične rijeke su Rio Solimoes, Rio Madeira, Rio Branco; bistru vodu - dolazi sa Brazilskih visoravni i Gvajanskog gorja. Rijeke Rio Toncantins, Rio Xingu, Rio Tapajos, ulaze u rijeku Amazon sa juga; i crnu vodu - Usprkos tamnoj boji (boja čaja), voda je izuzetno prozirna sa vidljivošću u dubinu od oko 9 metara i smatra se jednom od najčišćih voda na svijetu. Tamnu boju dobiva zbog otpalog lišća koje ispušta tanin i ostataka biljaka u vodi. Inače bi mikroorganizmi razgradili organski otpad, ali pošto ih nema, otpad ostaje i čini vodu tamnom, a tanin joj i povećava kiselost. Domicijelno stanovništvo rijeku Rio Negro zovu i „Rijeka gladi“. Najpoznatiji pripadnici ciklida Južne Amerike su iz rodova Apistogramma, Astronotus, Cleithracara, Heros, Nannacara, Papiliochromis, Pterophyllum, Symphysodon i Uaru.
Azijski ciklidi
U južnoj Indiji i Šri Lanki živi rod ciklida Etroplus, dok na Madagaskaru živi rod Paretroplus. Iako se prije smatralo da su rodovi ciklida sa Madagaskara: Paratilapia, Ptychochromis, Ptychochromoides mart 2012.
Paratilapia polleni
i Oxylapia bliski afričkim ciklidima, novija istraživanja (Stiassny, 1991.) upućuju na to da su ovi sa njima nemaju bliske veze, nego su međusobno dosta povezani i zajedno sa rodom Etroplus čine prirodnu evolucijsku grupu. I ovdje nailazimo na različite biotope. Neke vrste žive u područjima gdje se miješaju slatke i slane vode južne Indije, Šri Lanke (Etroplus suratensis i Etroplus maculatus) i Madagaskara (Paretloplus damii), dok druge žive u slatkoj vodi (Etroplus canarensis, Paretoplus petiti, Paretoplus kieneri, Paretoplus maculatus). Na Madagaskaru je situacija sve kritičnija jer nestajanjem staništa ciklidima prijeti izumiranje. Broj im se značajno smanjio, a pokrenute su i akcije međunarodnih organizacija (ACA) kako bi se očuvala prirodna staništa i omogućilo da ciklidi na Madagaskaru ne izumru. Zbog toga i akvaristi širom svijeta ulažu napore kako bi shvatili ponašanje ovih ciklida i omogućili njihovo preživljavanje i reprodukciju i u zatočeništvu. Najpoznatiji pripadnici azijskih ciklida su iz rodova Etroplus (suratensis, maculatus, canarensis), Paretroplus (damii, polyactis, petiti, kieneri, maculatus),Paratilapia (polleni, bleekeri), Ptychochromis (oligoacanthus) Nadamo se da ste saznali nešto više o ciklidima i da ste sami sebi potvrdili, da to što volite ciklide, ipak nije sasvim slučajno ili da ste nakon pročitanog teksta o ciklidima počeli razmišljati da nabavite sebi jedan par. A da ljubav prema ciklidima nema granica potvrđuje i projekat za očuvanje azijskih ciklida, koji realizuje udruženje uzgajivača ciklida iz Amerike (ACA) tako što nudi finansijsku i stručnu podršku svim uzgajivačima ugroženih vrsta ciklida sa Madagaskara – pa zar nije taj ciklid veličanstven. www.akvaristi.org
35
Uzgoj
Pelvicachromis pulcher Pulcheri predstavljaju izvrstan izbor za ljude koji žele imati ciklide, a nemaju preveliki akvarij. Mnogo su otporniji na kvalitetu vode od većine riba i ne diraju ni biljke Pulcher je patuljasti Zapadno afrički ciklid. Dolazi iz potoka (Nigerija i okolne države) koji utiču u Atlantik i bočatih delti. Nazivaju ga još i kribensis što je pogrešno jer u rodu Pelvicachromisa postoji vrsta kribensis koja izgleda sasvim drugačije i nastanjuje druga područja (Kamerun) od pulchera. U rodu Pelvicachromis se nalaze 8 opisanih vrsta: pulcher, subocellatus, cf. subocellatus, sacrimontis, roloffi, taeniatus, kribensis, humilis i tri još neopisane vrste. Većina ih nastanjuje obalne rijeke od Angole sve do Konga i Benina, dok se tri vrste nalaze na područjima Liberije, Gvineje i Siera Leonea. Mnoge vrste su u velikoj opasnosti od izumiranja jer njihov prirodna staništa nestaju velikom brzinom. Pulcher je monogaman, vrlo lijep i otporan ciklid. U prirodi živi i u mekanim kiselim vodama, ali i u tvrdim alkalnim pa i u bočatim vodama u deltama koje utiču u more. U našim područjima su puclheri odgojeni i naviknuti na tvrdu vodu, tako da nema problema sa pripremom vode. Dovoljno je samo održavati kvalitetu vode konstantnom. 36
www.akvaristi.org
Razlika među spolovima
Mužjaci su veći i tanji od ženki. Leđna peraja im je špičasta. Rep je također zašiljen (oblik dijamanta) ponekad sa crnim točkama. Ženke su manje i zaobljenije. Leđna peraja i rep su im zaobljeni, dok im je trbuh u većini slučajeva jače obojan nego kod mužjaka. Nakon što su ribe stare 6 mjeseci moguće je uočiti razlike između mužjaka i ženke. Pulcheri su relativno miroljubivi ciklidi koji se mogu držati i u zajedničkom akvariju. Najbolje ih je držati sa ciklidima slične veličine i ponašanja. Treba izbjegavati ciklide koji se razmnožavaju kao i oni u špiljama jer će prilikom parenja dolaziti do nepotrebnih borbi. Dobro se podnose sa raznim tetrama, ali spore ribe sa velikim perajama ne treba miješati sa njima (skalari, guramije), jer ih napadaju grickajući im peraje.
Razmnožavanje
Za jedan par bit će dovoljan 60 litarski akvarij, koji treba gusto zasaditi biljkama jer su pulcheri prilično povučeni i većinu vremena provode u nekome od zaklona. Za mart 2012.
Priprema akvarijuma za Pelvicachromis pulcher
razliku od većine ciklida oni mogu odlično egzistirati sa biljkama. Ponekad će i oni iskopati koju biljku, ali to im nikako neće biti svakodnevno ponašanje. Obožavaju “pećine”. Najlakše je u podlogu zakopati keramičku vazu za cvijeće i na njoj probušiti rupu. To će gotovo sigurno biti mjesto njihovog razmnožavanja. Možete napraviti zaklon i slaganjem kamenja. Pripazite da nastamba bude stabilna, kako ju ribe ne bi srušile (moguće je kamenje zalijepiti silikonom). Kokosov orah je također jedna od mogućnosti. Pulcheri se vrlo lagano razmnožavaju. Spolno sazriju između 6 - 8 mjeseca života. Kao i kod mnogih ciklida, prva legla obično ne uspjevaju. Ženka se počinje udvarati mužjaku, nastojeći se pokazati ljepšom i većom nego što zapravo je. Ženka leže između 10 i 250 jaja mart 2012.
većinom unutar “špilje”, ali ponekad i na vrhu. Mladi se izlijegaju nakon 3 - 8 dana. U pravilu, ženka čuva mlade, dok mužjak čuva teritorij. Ponekad ženka ode potražiti hranu, a za to vrijeme mužjak čuva mlade. Ukoliko se u akvariju nalazi samo par pulchera, može doći do toga da jedan roditelj ne dozvoli pristup gnijezdu drugom roditelju. Ako do toga dođe, najbolje je maknuti roditelja koji ne može doći do gnijezda. Ponekad će roditelji u ustima micati mlade sa jednog mjesta na drugo. Nakon 5 - 10 dana mladi počinju slobodno plivati. Cijelo će vrijeme ostajati u blizini roditelja i plivati za njima. Mlade ribice je potrebno hraniti više puta dnevno. Roditelji će im također pomagati žvakanjem i usitnjavanjem hrane. Nakon 2 - 4 tjedna mlade ribe će dovoljno narasti da mogu same preživjeti, tako da ih je najbolje nakon toga vremena maknuti od roditelja. To je zbog toga što će se roditelji opet pariti, pa će prestati brinuti za svoje potomke, ili će ih čak sami pojesti. Ako ih čak nitko ne bude dirao, onda će oni pojesti roditeljima jajašca. Zbog toga ih je najbolje na vrijeme maknuti. Kao i sve druge mlade ribe, treba ih hraniti više puta dnevno što raznovrsnijom hranom (najbolje živom) i mijenjati im što češće vodu. www.akvaristi.org
37
Park prirode
Hutovo blato
Jezera Hutovog blata predstavljaju prave kriptodepresije, jer se dna pojedinih jezera nalaze ispod nivoa mora (Jelim 18 m). Na jugu Bosne i Hercegovine, u tipično kraškom ambijentu, sa lijeve strane rijeke Neretve, nalazi se Hutovo blato, jedinstvena submediteranska močvara u Europi. Poznato je od davnina kao zelena oaza sa obiljem vode u kojoj je uslove za život našao veliki broj biljnih i životinjskih vrsta. Močvara je interesantna i zančajna sa ornitološkog, ihtiološkog, naučnog, ekološkog i turističkog stajališta Hutovo blato se smatra jednim od najvećih zimovališta ptica na području Europe Hutovo blato teritorijalno pripada opštinama Čapljina i Stolac, a prostire se na močvarnom, ravničarskom i brdovitom terenu, sa nadmorskom visinom od 1 m do 432m. Ovo područje udaljeno je petnaestak kilometara od Jadranskog mora tako da je pod velikim uticajem sredozemne klime.Zbog 38
www.akvaristi.org
izuzetnog značaja i ljepote Hutovo blato je proglašeno Parkom prirode 1995 godine. Slijevajući se u udoline i depresije kraške ponornice i površinske vode sa okolnih područja stvaraju veći broj jezera, jaruga, plesna i rijeku Krupu i osiguravaju visok nivo podzemne vode. Tako visok nivo podzemnih voda utiče na pojavu stalnih i povremenih izvora i vrela. Najveća jezera Hutovog blata su: Deransko, Jelim, Drijen, Orah, Škrka i Svitava. Svitavsko jezero je vještačka akumulacija, nastala izgradnjom hidroelektrane Čapljina. Sva jezera Hutovog blata međusobno su povezana velikim brojem kanala i jaruga. Rijeka Krupa je glavni vodotok Hutovog blata i odvodi vode Gornjeg blata i Svitavskog jezera u rijeku Neretvu. Krupa nema pravog mart 2012.
izvora nego je otoka Deranskog jezera. Dužina Krupe iznosi 9 km, a prosječna dubina joj je oko 5 metara. Ovo je jedinstvena rijeka u Europi jer ima osobinu da teče u oba smjera. Ona teče normalno od "izvora" prema ušću i od ušća prema "izvoru". Do ove pojave dolazi kada zbog visokog nivoai velikog protoka vode rijeka Neretva potisne Krupu. Zahvaljujući blizini i uticaju Jadranskog mora izobilju vode okružene kraško – brdovitim terenom, biološka raznolikost vegetacije Hutovog blata je izuzetno vrijedna. Rijetka su mjesta na svijetu koja na tako malom području imaju tako veliki broj vrsta. Cjelokupni biljni pokrivač Parka prirode može se podijeliti na četiri tipa vegetacije : vodena močvarna, livadska i šumska Vodene površine Hutovog blata mart 2012.
prekrivene su najvećim dijelom lopočem (Nymphaea alba) i lokvanjem (Nuphar luteum). Pored njih u vegetaciji vodenih površina zastupljeni su i mrijesnjak (Potamogeton sp.), žabnjak (Ranunculus sp.) itd. Najveći dio močvarnog područja obrastao je nepreglednim tršćacima, gdje su dominirajuće vrste : trska (Phragmites sp ),rogoz (Typha sp.), šaš (Сагех sp.) i sita (Juncus sp ). Šumska i livadska vegetacija zastupljene su brojnim karakterističnim vrstama koje upotpunjuju biološku raznolikost Hutovogblata. www.akvaristi.org
39
Fotogalerija
40
www.akvaristi.org
mart 2012.
mart 2012.
www.akvaristi.org
41
Fotogalerija
42
www.akvaristi.org
mart 2012.
mart 2012.
www.akvaristi.org
43
44
www.akvaristi.org
mart 2012.