GreenGarden69_WEB

Green Garden • broj 69 • srpanj / kolovoz 2010. • godina X • cijena 3 K M

Čuvarkuće čarobne i neuništive Gljive ranog ljeta Lisni miner rajčice Opadanje plodova s voćaka Zanimljivosti o pčelama

e-mail: info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com

3

Urednikova riječ

P

red Vama se nalazi novi, ljetni broj, stručnog glasila Green Garden koji na svojim stranicama, kao i uvijek, donosi niz zanimljivih članaka iz oblasti voćarstva, vinogradarstva, povrćarstva, cvjećarstva i zaštite bilja. U ovom broju izdvajamo niz priloga o cvjetnim vrstama, posebice članak o Ixii i Oxalisu – manje poznatim lukovičastim vrstama te posebno zanimljiv članak o čuvarkući koja se uzgaja u skoro svim okućnicama. Veliki broj vrtlara u svojim vrtovima uzgaja različite živice koje se mogu oblikovati. Koje od tih vrsta su posebno pogodne za oblikovanje te kako to obaviti, pročitajte u prilogu o topiarima. Svakako tu je i prilog o Hortenziji koja tijekom ljetnih mjeseci mami poglede prolaznika svojim različito obojenim cvjetovima.

Tijekom ljetnih mjeseci aktualna je berba gljiva. Koje su to gljive koje se beru u tom razdoblju pročitajte u prilogu na stranici br. 11.

Većina nas je nekada dobila presadnice rajčice čiji plodovi su nas impresionirali, najčešće svojim okusom ali i izgledom. Svi smo poželjeli i iduće godine saditi, tu sortu ali gdje nabaviti presadnice. Kako bi i narednih godina uživali u okusu voljenih sorti rajčice uzgojite vlastite presadnice. Kako i na koji način to uraditi, pročitajte u članku pod naslovom „Sjeme rajčice iz vlastitog uzgoja“.

Za ljubitelje voćaka pripremili smo interesantan prilog o opadanju plodova s voćaka, koje se redovito javlja svake godine u više navrata. Koji su razlozi opadanja pročitajte u članku kojeg potpisuje prof. dr. Ivo Miljković.

Na stranicama posvećenim zaštiti bilja donosimo nekoliko vrlo interesantnih priloga o uzročnicima biljnih bolesti i štetnicima koji čine velike štete na povrću i voću. Posebno preporučamo članak o lisnom mineru rajčice koji je ove godine prvi put otkriven na području Hercegovine.

Iz svijeta povrćarstva pored redovitog kalendara sjetve izdvajamo prilog o uzgoju cikle i cvjetače te prilog o dobivanju sjemena luka.

Ništa manje nisu zanimljivi ni prilozi o uzgoju višnje u Hercegovini, opadanju plodova s voćaka, prilog o žetvenim ostacima i načinima njihova zbrinjavanja, te posebno izdvajamo prilog o Danima polja krumpira koji su ove godine održani u mjestu Opličići (Čapljina). Ali kako ni to nije sve, ipak Vam preporučamo da naš i Vaš Green Garden detaljno pročitate, a ukoliko smo nešto propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

SADRŽAJ Ixia i Oxalis - SLABO POZNATO LUKAVIČASTO CVIJEĆE 4 HORTENZIJA - LJETNA LJEPOTICA VRTOVA 5 ČUVARKUĆE - ČAROBNE I NEUNIŠTIVE 6 TOPIARI - UMJETNOST OBLIKOVANJA ŽIVICE 7 GREEN GARDEN MIRISNA KOLEKCIJA 8 DRAČA - MEDONOSNA BILJKA HERCEGOVINE 9 KAMILICA - SIGURNA ZARADA UZ MALO ULAGANJA 10 GLJIVE RANOG LJETA 11 LJETO U POVRTNJAKU 12 DOBIVANJE SJEMENA LUKA 13 SJEME RAJČICE IZ VLASTITOG UZGOJA 14 KUPUSNA MUHA ::: SUŠNE GODINE-GODINE KOPRIVINE GRINJE 15 LISNI MINER RAJČICE 16 KASNA SJETVA CIKLE 18 LJETNA SJETVA - ZIMSKA BERBA 19 PITANJA I ODGOVORI 20 NOVI NASADI VIŠNJE U HERCEGOVINI 21 OPADANJE PLODOVA S VOĆAKA 22 NAJČEŠĆE BOLESTI BOROVNICA I BRUSNICA 24 DANI KRUMPIRA U HERCEGOVINI 25 Kako razlikovati grinju akarinozu od zelene stjenice 26 NARUKVICOM PROTIV KOMARACA 27 ŠTO S OSTACIMA ŽETVE? 28 ZANIMLJIVOSTI O PČELAMA 29 ZANIMLJIVOSTI 30 Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Obilazna cesta 27 88220 Široki Brijeg, Tel.: ++ 387 (39) 700 000, Fax: ++ 387 (39) 706 572 Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj, Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

4

Ixia i Oxalis slabo poznato lukovičasto cvijeće Ukoliko već u rano proljeće želite imati predivan vrt prepun cvijeća različitih boja, možete se već polagano početi pripremati za sadnju jesenjih lukovica...

Matea Pehar, dipl. ing.

U

koliko već u rano proljeće želite imati predivan vrt prepun cvijeća različitih boja, možete se već polagano početi pripremati za sadnju jesenjih lukovica. Ova vrsta cvijeća se sadi u jesen iz razloga što im je potreban period prilagođavanja na niske temperature. Optimalni rok za jesenju sadnju lukovica je od sredine rujna pa do kraja listopada. Među najljepše i najpoznatije jesenje lukovice ubrajamo tulipane, ljiljane, narcise, zumbule, te visibabe, ali ne trebamo zanemariti ni manje poznate vrste kao što su Ixia i Oxalis, a koje također možete pronaći u Green Garden ponudi. Stoga vam u Dekorativni cvjetovi Ixie

ovom broju nudimo malo više informacija o njima.

Ixia Južnoafrički rod Ixia pripada porodici perunika (Iridaceae), te obuhvaća nešto manje od 50 vrsta koje imaju brojne zanimljive varijetete.

Kod Ixie cvjetanje možemo izazvati u svibnju i lipnju ili u kolovozu i rujnu. Što znači da je moramo zasaditi u prikladnom razdoblju, ovisno kada želimo da nam cvjeta.

Međutim, neovisno sadimo li je u proljeće ili jesen – princip sadnje je jednak.

U posudu promjera 13 cm sadimo odjednom pet gomolja na dubinu

Rod Oxalis ima veliki broj vrsta

5-8 cm. Ako želimo imati veću skupinu biljki, u posudu veličine 20 cm sadimo 10-12 komada. Na dno posude stavljamo drenažni sloj. Posude smještamo vani, na osvijetljeno mjesto. Ako još nije prošlo vrijeme mraza, pokrivamo ih slamom.

Zemljište mora stalno biti vlažno, a korijeni se ne smiju osušiti, posebno ne u razdoblju cvjetanja. U vrijeme od stvaranja pupoljaka pa sve dok biljke ne ocvatu, preporučljivo je svakih 14 dana prihranjivati ih tekućim gnojivom. Kada biljke ocvatu, ograničavamo zalijevanje.

Jedina razlika između sadnje u proljeće i jesen jest što ćemo, ukoliko je sadimo u rujnu ili listopadu, posude pokriti slojem slame jer Ixia nije otporna na zimu. Zemljište ne smije biti previše mokro jer bi se brže smrzlo, a gomolji bi se mogli oštetiti.

Komercijalna pakiranje Ixie i Oxalis-a

Korisni savjeti Ako Ixiu previše zalijevamo, počinju trunuti gomolji. Stoga ova biljka zahtijeva propusno zemljište.

Nedostaje li joj svjetla, niču tanki, izduženi i lomljivi listovi. Ako listovi žute, uzrok može biti nedostatak hranjivih tvari.

Oxalis Rod Oxalis – cecelj iz porodice djetelina (Oxalidaceae) sadrži gotovo 100 različitih vrsta koje rastu po cijelom svijetu. Neke od njih su trajnice, pa čak i grmovi. Posebno zanimljiva vrsta je Oxalis adenophylla, porijeklom iz Južne Amerike, koji naš vrt uljepšava svojim svilenim ružičastoljubičastim cvjetovima. Presađujemo ga krajem kolovoza ili u rujnu u standardno zemljište u koje možemo dodati malo pijeska. Pijesak će poboljšati propusnost supstrata, što je bitno kod uzgoja biljaka u posudama.

Na dno stavljamo drenažni sloj od razdrobljenih posuda. Od početka stvaranja pupoljaka pa sve do prestanka cvjetanja, svakih deset dana u vodu stavljamo malo tekućeg gnojiva. Pred kraj vegetacijskog razdoblja, kada listovi polako odumiru, postupno ograničavamo zalijevanje, a korijen održavamo stalno vlažnim.

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

5

Hortenzija-ljetna ljepotica vrtova Uvijek iznova, sve od mjeseca lipnja pa do rujna, svojom ljepotom i bujnošću zadivljuje nas procvala hortenzija (lat. Hydrangea) u našim vrtovima.

Matea Pehar, dipl. ing.

I

ako je njezino prirodno stanište Himalaja, istočna Azija, te vlažna i šumska područja Sjeverne i Južne Amerike, s obzirom na to da nije posebno zahtjevna za uzgoj savršeno se uklopila i u našu klimu.

Karakteristike Hortenzija naraste do visine od 70-150 cm. Odlikuje se prekrasnim velikim cvjetovima, te granama s velikim nazubljenim listovima.

Cvjetne glavice mogu biti raznih oblika: okrugle, kupolaste ili pločaste, dok cvjetovi mogu biti bijeli, rozi, crveni, plavi i ljubičasti. Cvjetnu glavicu čine dvije vrste cvjetova: neugledni fertilni cvjetovi koji su skriveni u sredini i veći sterilni četverolatični cvjetovi koji ih okružuju. Boja cvijeta varira ovisno o pH reakciji tla. Što je tlo kiselije (pH 4), cvjetovi su plavi, a u manje kiselom do neutralnom tlu (pH 7) su rozi ili čak crveni. Ukoliko želite da vam hortenzija cvjeta plavo, redovito je zalijevajte otopinom aluminijeva sulfata, svakih 7-14 dana. Postoje i specijalna gnojiva, koja sadrže navedeni spoj, čime je olakšan postupak „zaplavljivanja“. Promjena boje moguća je samo u kiselim tlima jer će samo iz njih biljka moći preuzeti aluminij. A kako bi se olakšalo usvajanje aluminija hortenzije, zalijevajte vodom u kojoj

je otopljen amonijak (3-5 grama amonijaka stavite u litru vode).

Uzgoj i njega Hortenzije sadimo u polusjenu, u teža i vlažnija tla. Imaju veliku potrebu za vodom, pa ih je potrebno redovito zalijevati, a posebice ljeti.

Listovi zbog nedostatka vlage znaju klonuti, pa je potrebno brzo reagirati – tuširanje ili je stavite u posudu s vodom. Kako bi se korjenova bala potpuno natopila, pustite da se ocijedi i dalje pazite na zalijevanje.

U proljeće kada listovi ozelene, odrežu se cvjetne stapke do prvih listova. Istodobno se odrežu tanki i stari izboji u razini tla, čime će se „otvoriti“ grm i poboljšati izgled.

Hortenzija se treba obrezivati i nakon cvatnje i to treba obrezati ocvale cvjetove i suvišne grane koje nam smetaju.

Od proljeća pa do jeseni prihranjujte je jednom tjedno posebnim gnojivom za hortenzije.

Hortenzija se razmnožava reznicama u proljeće. Reznice se uzimaju s grana koje ne cvatu.

Cvjetovi hortenzije u ružičastoj boji

Različite boje cvijeta Zašto je moja hortenzija uvijek ljubičasta, pitaju se mnogi. Ista biljka na vapnenom tlu imat će ružičaste cvjetove, a na kiselom plave, u različitim nijansama. Što je pH tla niža, plava boja je intenzivnija. Ne treba zaboraviti, bijele hortenzije

Plavi cvjetovi hortenzije

Gnojivo koje omogućava različite boje cvijeta hortenzije

ostaju uvijek bijele bez obzira na tlo. Pod utjecajem sunčevih zraka cvjetovi postaju crvenkasti.

Kako bi hortenzija cvjetala plavo, redovito je zalijevajte otopinom aluminijeva sulfata, svakih 7-14 dana. Postoje specijalna gnojiva, koja sadrže navedeni spoj, čime je olakšan postupak «zaplavljivanja». Promjena boje moguća je samo u kiselim tlima jer će samo iz njih biljka moći preuzeti aluminij.

Kako bi se olakšalo usvajanje aluminija hortenzije zalijevajte vodom u kojoj je otopljen amonijak (3-5 grama amonijaka stavite u litru B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

vode). Ako želite plavu hortenziju vratiti u ružičasto, pružite joj tlo neutralne pH reakcije.

U Japanu se vrsta Hydrangea serrata koristi za pripremu čaja ama-cha. Svježi listovi se saviju, kuhaju na pari i suše, te se tako dobiju tamnosmeđi listovi čaja. Čaj ama-cha se koristi za ceremoniju Budina kupanja svake godine 8.travnja – dan za koji se u Japanu vjeruje da je Budin rođendan. Ama-cha se polijeva po kipu Bude na toj ceremoniji.

6

Čuvarkuće – čarobne i neuništive Čovjek uzgaja čuvarkuće još od davnih vremena. Te su biljke davno korištene u magijske svrhe, a i danas se koriste kao ljekovite biljke. U davna vremena, kada su kuće bile prekrivene slamom, uzgajane su na krovu kako bi učvrstile slamu pa je do današnjih dana ostao običaj da se lonac s čuvarkućama drži na krovu. U narodu, naime, postoji vjerovanje da ova biljka štiti od groma.

D. K., dipl. ing.

Z

bog ovih je razloga i dobila narodno ime – čuvarkuća.

Međutim, botanički ili znanstveni naziv – Sempervivum – u prijevodu znači „uvijek živ“, što označuje sposobnost tih biljaka da preživljavaju u različitim nepovoljnim uvjetima. Tako će čuvarkuće preživjeti dugotrajnu sušu i niske temperature, a rastu i na vrlo siromašnim tlima. Ćuvarkuće su sukulentne biljke koje u svojim debelim, mesnatim listovima čuvaju zalihe vode i tako preživljavaju za vrijeme sušnih razdoblja. Biljka je monokarpna, što znači da nakon cvatnje rozeta uvene, no prije toga stvori se mnogo malih rozeta i tako se nastavlja životni ciklus. Stoga, nema straha da ćemo ostati bez ovih čarobnih biljaka prilagođenih za preživljavanje.

Prirodno stanište ovih biljaka je šire područje Mediterana, Pireneji, Balkan, Mala Azija i Kavkaz. U prirodi raste oko 40 samoniklih, divljih vrsta, ali postoji velik broj kultiviranih sorata i hibrida. Računa se da ih danas postoji više od 3000 i stalno se stvaraju nove.

Jedna od osobina ovih biljaka je njihova šarolikost i različitost oblika. Neke su vrste svijetlozelene, a druge su tamnozelene, a ima i sivosmeđih, crvenih pa i skoro crnih. Česte su i višebojne vrste.

Biljke mijenjaju boju prema godišnjim dobima, a najživlje boje su u proljeće. Promjer rozete kreće se od 1 cm do 25 cm. Listovi pojedinih vrsta potpuno su glatki, a u drugih su manje ili više dlakavi.

Neke pak vrste izgledaju kao da su prekrivene srebrnobijelom paučinom. Cvjetovi su najčešće crvenih nijansi, no ima i žutih.

Vjerojatno ne postoji skromnija biljka nego što je čuvarkuća. Istina, neki hibridi vrlo su osjetljivi na vlagu i sporo se razmnožavaju. Ako im pružimo odgovarajuće

uvjete, s većinom ovih biljaka nećemo imati baš nikakvih teškoća u uzgoju.

Sadnja Čuvarkuće se sade na sunčanom mjestu. Tlo u koje ih sadimo treba biti propusno, za što je dovoljno pomiješati zemlju s pijeskom i sitnim kamenčićima. Posađene biljke gotovo da nije potrebno zalijevati, dovoljno je da ih povremeno zalije kiša. Nije potrebno ni prihranjivanje, možemo ih prihraniti svake dvije do tri godine i pri tome treba biti prilično oprezan.

Razmnožavaju se jednostavno, trganjem malih rozeta kojih ponekad ima jako puno. Te male rozete često imaju vlastiti korijen, no i ako ga nemaju, ubrzo će ga razviti.

Mogu se razmnožavati i sijanjem sjemena, ali sjeme je vrlo sitno i dosta vremena mora proći kako bi se razvila nova biljka pa je pogodnije razmnožavanje mladim rozetama.

Čuvarkuće traže minimalne uvjete za rast

Idealne za kamenjare i suhozide Čuvarkuće su kao stvorene za kamenjare i suhozide gdje će se kroz nekoliko godina znatno proširiti. Isto tako, vrlo dekorativno djeluju posađene u različite plitke glinene posude i žardinjere, a koriste se i za ozelenjavanje krovnih vrtova. Uz njih se obično sade slabo bujne biljke i one otporne na sušu. Čuvarkuće se mogu kombinirati s majčinom dušicom, žednjakom, niskim zvončićima i karanfilićima. Vrlo su pogodne i za male vrtove, jer zahvaljujući mnoštvu boja i oblika, uspijevaju uz minimalne zahtjeve.

Ako nemamo vrt, možemo ih uzgajati na balkonu ili terasi. Tu će rasti godinama, nije potrebno svake godine saditi nove biljke, mogu prezimiti vani, a za vrijeme godišnjih odmora možemo ih bez straha ostaviti bez zalijevanja.

Idealne su za kamenjare i suhozid

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

7

Topiariumjetnost oblikovanja živice

Stabla, grmovi i živice živi su ukrasi naših vrtova pa je stoga jako bitno na koji će se način orezivati te kako će na koncu i izgledati. A njihovim pravilnim i maštovitim oblikovanjem možemo postići različite geometrijske oblike koji će plijeniti poglede i dominirati našim vrtom.

Stanislava Rotim, dipl. ing. ostale zemlje. Iako se topiari javlja

U

suvremenoj hortikulturi sve više pažnje se pridaje oblikovanju drveća i grmlja čijom rezidbom mogu nastati brojni geometrijski oblici. Ipak, danas je umjetnost oblikovanja drveća i grmlja otišla još dalje pa se u raskošnim vrtovima mogu uočiti vrlo zanimljivi detalji gdje su biljke poprimile i složenije oblike poput ptice, čajnika, šahovskih figura, satova i sl. A u suvremenoj hortikulturi izrada skulptura od živog materijala, odnosno, biljaka jednom riječju se naziva topiari. Međutim, nemojmo misliti da se biljke atraktivno orezuju i oblikuju samo u novije vrijeme jer primjena topiaria seže još od vremena Grčke i Rima, odakle se moć oblikovanja proširila i na

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

kao obilježje francuskih i talijanskih vrtova u vrijeme renesanse, s pravom možemo ustvrditi kako se oblikovanju grmova ipak nigdje nije posvetilo toliko ljubavi i pažnje kao što je to slučaj u Engleskoj. Kako je ovaj način tretiranja grmova, stabala i živica pretežno bio vezan za strogo geometrijske oblike, tu su se pojavili i neizbježni različiti oblici poput životinja koji su isključivo plod ljudske mašte i stvaralaštva. Dakle, u pogledu oblikovanja biljaka nema nekih posebnih ograničenja i sve je stvar vlastite mašte i orezivanja. Ali, razumljivo je da postoje biljke koje se ne smiju pretjerano orezivati te se za izradu topiaria trebaju koristiti vrste drveća i ukrasnog grmlja koje za tu svrhu imaju i odgovarajuće predispozicije.

Čuvarkuće traže minimalne uvjete za rast

Biljke za izradu topiaria Na koji način dobiti lijep i oblikovan grm često je pitanje mnogih.

Jednostavni oblici mogu se napraviti iz već odraslih biljaka, dok se kod složenijih oblika mora krenuti od mladih biljaka koje se uz pomoć žičanih struktura mogu oblikovati onako kako mi to želimo. Mlade biljke za razliku od starijih lakše se povijaju te upravo njihovim korištenjem ćemo brzo i sigurno postići željeni oblik. Za izradu topiara koriste se isključivo zimzeleni grmovi poput: šimšira, lovora, tise, božikovine, kaline i sl. Jednom riječju, to znači da se uglavnom koriste biljke koje podnose jače orezivanje kao jednu od neizostavnih radnji prilikom oblikovanja grmova. Navedene biljke imaju isključivo gust rast, male listove i na poseban način

podnose rezanje te se kao takve jako brzo i oporave nakon same rezidbe. Međutim, kako bismo postigli lijep i dugovječan izgled grma, trebamo pretežito koristiti spororastuće biljne vrste jer upravo one imaju sve ono što je potrebno za željeni oblik. Koristimo li pak brzorastuće biljke, u vrlo kratkom vremenu izgubit ćemo željeni oblik, te takve vrste možemo jedino koristiti za formiranje jednostavnijih oblika. A odlika svake biljke koja se koristi za dobivanje topiara prije svega mora biti dugovječnost. Ovo je svojstvo potrebno iz više razloga.

Naime, da bi se dobio pravi, kvalitetan topiari, nužno je nekoliko godina a kad smo napokon dobili željeni oblik, u koji je uloženo puno truda i Nastavak na 8 stranici

8 Nastavak sa 7. stranice

novca, od takvih biljaka se očekuje da dugo vremena i uljepšavaju naš vrt. To jednostavno znači- formirati topiari bez dodatnih ulaganja, osim onih koje se odnose na neizbježno njegovanje tj. održavanje postojećih formiranih oblika. S druge strane, pojam dugovječnosti obično je vezan uz šimšir pomoću kojeg možemo dobiti figure različitih oblika.

Osim toga, za šimšir se često kaže da raste i umire tisuću godina.

Rezidba-bez alata nema zanata!

Kako bismo postigli lijep i njegovan izgled topiara, potrebno je redovito i pravilno obavljati rezidbu biljaka, jer je rezidba svakako jedna od najvažnijih mjera. Biljke koje brzo rastu, poput graba ili kaline, jače podnose šišanje a sve radi postizanja željene visine, gustoće i oblika. A za šišanje biljaka koriste se odgovarajuće škare kao neizostavan pribor u ovom poslu. Pored svega, važna je i sigurnost pri rukovanju što nam pak jamče dobre električne škare. Naime, one su pri radu sigurne i jednostavne za uporabu, a uz sve to omogućuju dobar i oštar rez pomoću kojeg jedino i možemo formirati željeni oblik. Ali, prilikom orezivanja biljaka u različite oblike i forme ne trebate biti isključivo ograničeni samo na prostor vrta, jer se on može primijeniti i na biljke koje se nalaze u loncima, odnosno, u sobnim uvjetima i manjim vrtovima. To znači da i u malim vrtovima, u kojima nemamo mnogo slobodnog prostora, možemo imati nekoliko primjeraka u loncima kojima ćemo postići željeni ugođaj. Osim toga, njihovim premještanjem možemo uvijek postići promjenu željenog ugođaja u vrtu. Tako će dekorativna posuda u kojoj je biljka lijepo orezana, najbolje doći do izražaja ispred ulaznih vrata ili pak na samoj terasi. Stoga je za osobe vještih ruku i dovoljno strpljenja topiari nešto što svakako moraju isprobati!

Green Garden kolekcija mirisnih sapuna

Green Garden mirisna kolekcija Ovoga ljeta Green Garden u Vaše domove donosi osvježavajuće mirise prirode...

M

irisna ulja (osvježivači prostora) obogaćeni eteričnim uljima unijet će u vaš dom, te u vaše poslovne prostorije čarobni miris lavande, mirisnog grožđa, naranče i cimeta.

Dovoljno je samo da drvene štapiće iz pakiranja stavite u bočicu, te

ih s vremena na vrijeme okrenete kako bi ambijent u kojem boravite odisao prirodom.

Uz mirisna ulja Green Garden Mirisna kolekcija Vam donosi i prirodne sapune izrađene od sirovina biljnog podrijetla, pažljivo odabranih cvjetnih i voćnih aroma, te bez

sadržaja umjetnih boja.

Ručno rađeni sapuni su idealni za vašu osobnu higijenu jer sadrže visok postotak glicerina koji kožu čini mekšom i zadržava njezinu prirodnu vlažnost.

Omot sapuna je izrađen od ekološkog papira i pogodan je kao osvježivač ormara i ladica.

Birajte da li želite da vaša koža miriše na jagode, limun, zelene jabuke, mirisno grožđe, gardeniu ili ljubičicu iz Green Garden mirisne čarolije...

Eterična ulja-osvježivači prostora B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

9

Drača-medonosna biljka Hercegovine Tko je god jednom posjetio Hercegovinu, uočio je da u njoj rastu jedino kamen i drača. I dok se kamen koristio u građevinske svrhe, drača se ubrzano krčila i uništavala. Barem je tako bilo u našoj prošlosti.

Nino Rotim, dipl. ing.

Š

alu na stranu, iole malo ozbiljniji poljoprivrednici, stočari i svi drugi entuzijasti lako će ustvrditi kako u Hercegovini jedino uspješno možemo uzgajati draču.

Jer riječ je o grmolikoj biljci koja vrlo dobro podnosi surovu hercegovačku klimu kojoj više nego uspješno prkosi. Međutim, osim pokoje koze koja će se neupućeno uputiti u susret vrlo opasnim dračinim bodljama niti jedna druga životinja od ovog grma kao da nema koristi. Izuzev pčela! A ukoliko niste znali, jedino Svemogućem možemo zahvaliti što nam je podario ovaj bodljikavi grm koji naraste do 3 metra visine. Naime, drača je veoma dobra medono-

Pčele rado posjećuju cvjetove drače

sna biljka koja u kombinaciji s kaduljom daje vrlo ljekovito i nadasve stimulativno sredstvo koje pojedini uspoređuju čak s viagrom! A to je doista, dobrim dijelom znanstveno dokazano i potvrđeno s medicinske strane, jer je na ovaj način spravljen med bogat acetil-holinom, aktivnom tvari izvrsnom za cirkulaciju, krvožilni sustav i srce. A u takvom stimulativnom medu drača treba zauzimati 60 posto dok ostatak od 40 posto otpada na kadulju.

Biološke osobine drače Drača (Paliurus spina-christi) bodljikavi je grm koji može narasti do 3 metra visine. Kod nas raste na kamenjarima Hercegovine a ima je i duž cijele Dalmacije te Crne Gore.

Ima okruglaste, spiralno raspoređene, cjelovite ili blago pilste glatke listove, duge 2-4 cm i široke 1,5 cm.

Sitni cvjetovi su zlatnožuti, skupljeni u grozdiće u pazušcima listova. Biljka cvate u lipnju, odmah iza kadulje.

Kako su joj cvjetići plitki, izloženi su svakoj vremenskoj promjeni. Ipak, njenom medenju posebno pogoduje vlažno vrijeme bez vjetra. S druge strane, drači kao izrazito medonosnoj biljci itekako škodi suh vjetar i hladno vrijeme. Plod joj je pak drvenasta, diskolika koštunica okriljena širokim valovitim krilcem veličine oko 2,5-3 cm, a koja obično sadrži po dvije sjemenke. Upravo po tom karakterističnom plodu drača se vrlo lako može poznati s velike udaljenosti. A drača ima vrlo razvijen korijenov sustav zahvaljujući kome bez većih poteškoća može preživjeti surovu hercegovačku klimu.

Zarada iz prirode!

Pojedini pčelari su već uspjeli komercijalizirati dračin med kao sredstvo koje budi ljubavni žar. A dnevni prinosi meda na drači obično

se kreću oko 3 kilograma, premda u izvanredno dobrim godinama na drači prinos meda zna biti i mnogo veći. Tako u stručnoj literaturi nalazimo podatak kako je 1974. godine u okolici Stoca drača tako dobro medila da je davala preko 8 kg prinosa na dan. Tako u dobrim godinama obično daje po jedno kvalitetno vrcanje. Spomenimo i kako je med od drače žut ili zatvoreno-žut. Bez mirisa je, slatkog, malo oporog okusa.

Pčelari čak kažu da ih kod spravljanja meda od drače uvijek nanovo iznenadi novonastali ton okusa. To je zato jer okus varira u odnosu na biljke koje se zateknu u okolini drače. A kako u Hercegovini ima dosta kadulje s okusom dračinog meda nema problema. Čak što više, na ta način dobiva se med velike kakvoće. Jedina mana, ako je tako možemo nazvati, jeste činjenica da med od drače brzo kristalizira. Ali, bolje upućenima je to stopostotni znak da se radi o nepatvorenom medu.

Naime, prirodno svojstvo meda je da kristalizira i patvoreni med nikada ne može kristalizirati! Bitno je naglasiti i kako sama kristalizacija ne utječe na hranjivu vrijednost meda.

S druge strane, med od drače djeluje na jačanje imuniteta te je posebice koristan djeci i svim onim koji ne vole preintenzivan okus meda.

Dakle, riječ je o medu koji nema teških aroma i koji jača organizam, olakšavajući mu borbu protiv bolesti. Djeluje i na snižavanje kolesterola, a samim tim i na prevenciju bolesti kardiovaskularnog sustava.

Sadržajem aromatičnih ulja prevenira i olakšava bolesti dišnog sustava, a nerijetko se koristi i kao pomoć u liječenju malignih oboljenja.

I na kraju što reći već ustvrditi kako je pčelarstvo budućnost Hercegovine a drača jedan od temelja njegove komercijalizacije na našem području. Jer ipak ne smijemo zanemariti činjenicu kako nektar iz drače budi ljubavni žar. A to opet znači da možemo stvoriti jedan od karakterističnih brendova koji će biti prepoznatljiv na našem i širem europskom tržištu-hercegovačku mednu viagru!

Dnevni prinosi meda na drači obično se kreću oko 3 kilograma, premda u izvanredno dobrim godinama na drači prinos meda zna biti i mnogo veći. Tako u stručnoj literaturi nalazimo podatak kako je 1974. godine u okolici Stoca drača tako dobro medila da je davala preko 8 kg prinosa na dan. Tako u dobrim godinama obično daje po jedno kvalitetno vrcanje.

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

10 svjetskoj trgovini ljekovitim biljem i jedna je od najvažnijih ljekovitih kultura.

Biološke osobine kamilice Kamilica je jednogodišnja zeljasta biljka koja naraste do visine od 80 cm. Korijen joj je tanak i slabo razvijen te u tlo prodire do 25 cm dubine. Stabljika je uspravna ili djelomično povijena, srednje ili više razgranata. Listovi su uski, bez dlačica, svijetlo ili tamnozelene boje. Cvjetovi su skupljeni u glavicu promjera 1,5-3 cm. Cvjetovi kamilice imaju karakterističan, prodoran i ugodan miris. U ovisnosti od vremena sjetve i nicanja, biljka cvate od svibnja do konca rujna.

Sjeme kamilice je izuzetno sitno i u 1 kilogramu ima oko 20 milijuna sjemenki.

Vrijeme sjetve Kamilica vrlo važna ljekovita biljka

KAMILICA – sigurna zarada uz malo ulaganja Kamilica je svima dobro poznata biljka. Raste kao samonikla biljka rasuta u ravnicama i planinskim krajevima, a nalazimo je na svim tlima. Štoviše, više, kamilica dobro uspijeva na zemljištima koja drugim kulturama ni u kom pogledu ne odgovaraju Mario Ćubela, dipl. ing.

K

amilica (Matricaria chamomila) potječe sa Sredozemlja odakle se prenijela u Europu, Aziju, Ameriku te Japan, Australiju i Afriku. Danas slobodno možemo reći kako kamilica samoniklo raste po cijelom svijetu. I dok je jedni smatraju korovom te

je uništavaju, drugi je cijene kao izuzetno ljekovitu biljku koja je u narodu poznata od pamtivijeka i koja se osim u ljekovite svrhe koristi i za pravljenje različitih aromatičnih i prehrambenih proizvoda.

Osim toga, kamilica je opravdano zauzela značajno mjesto i u kozmetičkoj industriji. Danas kamilica ima veliku ekonomsku vrijednost u

Kamilica se sije u proljeće (ožujak) ili u jesen (rujan-listopad).

Prednost se uvijek daje jesenskoj sjetvi jer su prinosi veći za 40-50 posto u odnosu na proljetnu sjetvu.

Osim toga, sjeme posijano u rujnu brzo klija i niče tako da se pred mrazeve kamilica već vrlo dobro ukorijeni i formira jaku rozetu listova. A ukoliko se kamilica posije u optimalnom roku, i njena žetva se obavlja ranije (već u svibnju). Sjetva se obavlja ručno ili sijačicama na razmak redova 15-30 cm. Na manjim površinama sije se ručno (omaške) i to na taj način da se sjeme pomiješa sa sitnim pijeskom u omjeru 1:3 a sve kako bi se ono što ravnomjernije rasporedilo po površini. Količina sjemena iznosi 5-6 kg po hektaru. Nakon sjetve sjemena i valjanja cijele površine obično se pojavljuje pokorica koju je potrebno razbiti. Ukoliko je tlo zakorovljeno, nužno je izvršiti i jedno okopavanje u proljeće kao i plijevljenje prije berbe.

Berba cvijeta Kamilica ima vrlo kratku vegetaciju pa je početak berbe kod

proljetne sjetve već u lipnju. Međutim, kod jesenske sjetve usjev dospijeva za berbu tijekom travnja ili svibnja. Bere se ručno ili posebnim beračima za kamilicu.

Samo vrijeme berbe određuje se prema položaju latica. Naime, kada latice stoje vodoravno, tada je i sadržaj eteričnih ulja najveći.

Cvjetovi se ubiru ručno, no valja paziti da ostatak stapke ne bude duži od 2 cm. Kako biljka neujednačeno cvate, berba se produljuje u nekoliko navrata, osobito ako je beremo ručno. Jedan zaposlenik za 10 sati rada može ubrati od 100 do 150 kg svježeg cvijeta. Ubrana se kamilica pak rasprostire u tankom sloju na čistom, prozračnom i natkritom prostoru. Suhu kamilicu pakiramo u papirne vreće ili sanduke obložene papirom koje potom smještamo na tamno i prozračno mjesto. I premda se sušenje cvjetnih glavica uglavnom obavlja pod strehama, najpoželjnije je u tu svrhu koristiti namjenske sušare u kojima temperatura iznosi 40 stupnjeva C. Na taj način se od 5-6 kg svježeg cvijeta dobije kilogram suhog cvijeta. Po jednom hektaru ostvaruje se prinos od 400 do 1200 kg suhih glavica cvijeta, oko 150-200 kg kvalitetnog sjemena i oko 4-6 kg eteričnog ulja. Nakon berbe kamilice zemljište se može pripremiti za iduću kulturu koja dospijeva u jesen kao što je kasni kupus, kelj i sl.

Kamilica je vrlo zanimljiva biljka iz razloga što redovito ostvaruje povoljnu cijenu na tržištu te se može plasirati na niz otkupnih mjesta te stoga predstavlja vrlo dobar prihod za gospodarstva koja posjeduju manje površine zemlje. Od posebnog je značaja za Hercegovinu jer se radi o skromnoj biljci koja nema velikih zahtjeva u pogledu zemljišnih i klimatskih uvjeta. Uz sve navedeno, kamilica je jedna od rijetkih biljaka koja se na istom mjestu može uzgajati nekoliko godina za redom.

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

11

Gljive ranog ljeta Željko Križevac, prof. Žuti Kruh Polypilus sulphureus Fr.ex Bulliard U narodu je još nazivaju „Vrbovača“. Vrbovača je poznata i vrlo cijenjena naša gljiva. Ljubitelji gljiva rado je skupljaju jer je prava poslastica dok je mlada. Vrbovača se prodaje na svim našim tržnicama i vrlo je tražena. Raste kao parazit na živim stablima drveća.

Klobuk raste iz zajedničke osnove, u mladosti primjerci imaju oblik oble grude ili lopte. Starenjem gljiva poprima oblik konzole. Raste kroz pukotine kore stabla, uvijek ima više klobuka koji su poredani jedan iznad drugog, može izrasti i do jedan metar visine i 50 cm širine, a može težiti i do 25 kg. Javlja se u više gruda koje se kasnije nepravilno izdužuju u oblik jezika i tupih „siga“, izduženjem klobuk se postupno stanji te poprima oblik lepeze. Svaki klobuk za sebe izgleda kao lepeza te je nepravilnog vijugavog ruba. Gornja površina klobuka je neravna, valovita, puna nepravilnih izbočina i rupica. Boja je žućkasto-narančasta, narančasta, kasnije limunasto-žuta. Rubovi kod starijih primjeraka su tanki i Žuti kruh- u narodu je zovu i vrbovača

malo tvrdi. Plodna tijela koja rastu pri dnu stabla, panjevima ili položenim trupcima mogu nailaziti na prepreke (grančice drveća, šiblja kao i trave), plodno tijelo se razdvaja i zaobilazi prepreku te ponovno spaja u kompaktnu cjelinu i raste dalje, tako da dobijamo dojam da iz gljive raste trava ili grančice drveća. Cjevčice su vrlo kratke s malim okruglim rupicama iz kojih izlazi vodenasto žućkasta tekućina. Otrusina je žućkasto-narančaste boje, pritiskom prstima pore su žućkaste boje, kasnije izblijede.

Stručak je kratak, vunenast i elastičan, izrasta vodoravno iz stabla.

Dio koji je pri samom stablu je tvrđi, drvenast. Meso je kompaktno, meko, sočno, žute je boje, kod starijih primjeraka nešto tvrđe, a u kasnijoj starosti se postupno isušuje i postaje sušje tvrdo i lomljivo. Okus je u mladih primjeraka kiselkast, kao da se topi u ustima, kasnije starenjem malo gorči. Ponekad je svježoj gljivi i miris, a ne samo boja sumporast, kuhanjem se miris izgubi. Puder spora je bijele boje. Spore veličine 5-7x3,54,5 µm elipsne, glatke i bezbojne.

Škriplin- raste od svibnja pa sve do listopada

Gljive treba ubirati dok su lamele nježno meke, mlade, sočne, stariji primjerci su teže probavljivi.

Raste od svibnja do kraja rujna na živom i mrtvom listopadnom drveću, često je nalazimo uz rijeke, potoke po kanalima i u močvarama na vrbama, raste na hrastu, topoli, a mnogo je nalazimo u šumama i na starim i oštećenim divljim trešnjama. Raste na starijim voćkama u voćnjacima. Vrbovača raste godinama na istom stablu dok ga potpuno ne iscrpi. Vrbovača je JESTIVA gljiva dobre kvalitete. Mnogi ljubitelji gljiva rado bi htjeli na svom meniju imati pohane vrbovače. Možemo je pripremiti na razne načine: kao juhu, pohanu, pirjanu, prženu starije primjerke možemo prvo prokuhati 15 minuta u slanoj vodi te samljeti u mašini za mljevenje mesa i praviti vrlo ukusne faširke.

Škriplin Polyporus squamosus Fr.ex Hudson U narodu je poznat po imenu škripanj, škripavac i ljuskasta rupičarka. Narod ga rado ubire i priprema na razne načine, dok je mlad.

Klobuk je u početku ravan, zatim malo ulegnut, lepezastog oblika, ima jasno izdefiniran klobuk i stručak koji postupno prelaze jedan u drugi, i u obliku je srca ili ljevkast sa sivkasto-oker podlogom, obojen oker žutom bojom, s koncentrično raspoređenim, velikim tamnosmeđim krljuštima, ljuskama. Klobuk naraste od 10-60 cm širine, dosta je mesnat pa kasnije kožnat, te na B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

kraju drvenast. Cjevčice su bijele boje, žućkaste, zatim sive, dosta su kratke, uglate, krupne, lijepo razdvojene, izgledaju ka razapeta mreža, čvrsto prirasle za meso klobuka i spuštaju se niz stručak.

Stručak je dosta kratak, naraste od 4-8 cm dužine 1-4 cm debljine, širi se otprilike od polovine na nagore, kad se već po njemu pojavljuju pore pružajući se dolje po donjoj površini klobuka. Stručak je cilindričan, ekscentričan i čvrsto prirastao za stanište, izrasta vodoravno iz stabla, u početku je perutinast, zatim gladak, a prema dolje crnkast i malo zadebljan. Meso je bijele boje, elastično, kasnije kožasto te na kraju tvrdo drvenasto. Puder spora je bijele boje. Spore veličine 9-14x4-5,5 µm, cilindrične, glatke i bezbojne.

Okus je slatkast, miris na krastavce i kukuruzno brašno. Raste na raznom bjelogoričnom drveću i panjevima, na orahu, lipi, brijestu i bagremu i divljem kestenu. Možemo ga naći i samom gradu Zagrebu a divljem kestenu, dosta ga ima u Maksimirskoj šumi i parku, raste dosta visoko. Može rasti stepenasto i po nekoliko plodnih tijela. Nema nikakve bojazni o opasnosti o zamjeni s nejestivim gljivama.

Raste od svibnja pa sve do listopada. Škripanj je JESTIVA gljiva dobre kakvoće, a za upotrebu ga treba koristiti samo dok je mlad, dok meso ne postane kožnato, žilavo. Možemo ga pripremati na razne načine: na juhu, žaru, pohati, pržiti, na rižoto i praviti faširke.

12

Ljeto u povrtnjaku Iako su temperature u ovom razdoblju iznimno visoke, intenzitet radova u povrtnjaku se tek neznatno umanjuje. Proizvođačima je važno osigurati kontinuitet berbe svježeg povrća, što se u našim južnim područjima jedino može ostvariti uz osigurano navodnjavanje.

Josip Brkljača, ing.

U

toplijim dijelovima Hercegovine tijekom srpnja i kolovoza ozbiljniji proizvođači nastavljaju sjetvu i sadnju povrća kako bi zadovoljili potrebe tržišta.

Istina, uvjeti za sjetvu povrća nisu optimalni jer ipak u ovo doba godine često vladaju «tropske vrućine».

Stoga je biljkama potrebno osigurati dovoljne količine vode kako uloženi trud ne bi bio uzaludan. Nije nevažno napomenuti da sve ljetne radove u povrtnjaku, počevši od zalijevanja pa do unošenja gnojiva, trebamo isključivo obavljati predvečer ili rano ujutro, kad temperature nisu previsoke. Često se postavlja i pitanje kada je tlo presuho, odnosno kako odrediti pravodobni moment zalijevanja.

Stoga, trebate li povrće zalijevati, jednostavno procijenite tako da na dubini od 10 cm iskopate malo zemlje i stisnete je u ruci. Raspadne li se, to je znak da je tlo presuho. Osim toga, vrtlari su često u nedoumici vezanoj za količinu utrošene vode neophodne za zalijevanje. A općenito govoreći, količine vode variraju

ovisno od klimatskih prilika, sastava tla pa sve do povrtne kulture koja se uzgaja. Ipak, vrijedi nepisano pravilo kako mlade biljke u početku razvoja zahtijevaju 1-2 litra vode na dan, dok starije biljke troše od 2,5 do 5,5 litara dnevno. Ali, uvijek je starije biljke poželjnije zalijevati jednom do dva puta tjedno s 10-20 litara po četvornom metru nego svaki dan s 5 litara vode. Pored toga, kako bi se sačuvala vlaga u tlu, dobro je povrće zastirati pokošenom travom, slamom ili lišćem jer je dokazano da prostirka po četvornom metru uštedi čak i do jednu litru vode dnevno.

Kod natapanja povrća prednost se uvijek daje vodi iz vodovoda iz razloga što je bunarska voda suviše hladna te usporava dozrijevanje, a biljke zaostaju u rastu i gube na kakvoći. Na hladnu vodu iznimno su osjetljive rajčice, krastavci i mahune. Pored toga, hladna voda može prouzročiti opadanje cvjetova i tek zametnutih, mladih podova. Ukoliko smo pak prisiljeni koristiti bunarsku vodu, prije njene uporabe moramo je ostaviti u bačvama ili sličnim spremnicima, kako bi se ista malo i zagrijala.

Početkom ljeta mnogi siju ciklu

Za jesenski uzgoj mrkva se sije početkom ljeta

Sjetva povrća u toplijim područjima KOLIČINA SJEMENA (g/m2)

VRIJEME SJETVE

CVJETAČA

3

01.07.-20.07.

CIKLA

3

01.07.-10.07.

ENDIVIJA

3

01.07.-31.08.

MRKVA

4

01.07.-31.08.

PERŠIN

3

01.07.-31.08.

VRSTA POVRĆA

RADIČ

5

01.07.-31.08.

PORILUK

15

01.07.-31.08.

JESENSKA SALATA

3

01.07.-31.08.

ZIMSKI KUPUS

3

01.07.-15.07.

ZIMSKI KELJ

3

01.07.-20.07.

GRAH MAHUNAR

15

01.07.-15.08.

Podaci u tablici su orijentacijski jer optimalno vrijeme sjetve ovisi od vladajućih klimatskih prilika. Svakako da je najkritičniji period sjetve u razdoblju od 20. srpnja do 10. kolovoza.

Ljeto u znaku radiča

Jesenske salata siju se početkom ljeta

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

13 da u proizvodnim uvjetima od sjetve do nicanja može proći i do mjesec dana.

Luk je stranooplodna biljna vrsta pa ako se žele sačuvati genetski nepromijenjena nasljedna svojstva, za sjeme se u vrtu može uzgajati samo jedna sorta.

Isto tako iz konzumnog luka ako se uzgaja blizu onog za sjeme, biljke koje su eventualno potjerale cvjetne stabljike treba počupati prije nego se pojavi cvat.

Za sjeme – razvijene lukovice čuvane na niskim temperaturama

Početkom ljeta mnogi siju ciklu

Dobivanje sjemena luka Luk je povrtna kultura čiji uzgoj za dobivanje sjemena traje tri godine. Prve se godine sjetvom sjemena dobivaju lučice, sitne lukovice iz kojih se druge godine proizvedu krupne lukovice koje sadnjom treće godine razvijaju cvjetne stabljike.

Dr. sc. Zdravko Matotan

C

vjetne stabljike narastu do 1,5 metara visine i završavaju štitastim cvatovima.

Cvatovi su pokriveni zajedničkom opnom koja se otvara prije početka cvatnje pojedinih cvjetova.

Cvjetovi su bijele ili zelenkaste boje i u jednom cvatu cvjetaju gotovo mjesec dana.

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

Zbog znatno ranijeg sazrijevanja prašnika u odnosu na sposobnost tučka za oplodnju, luk je većim dijelom stranooplodna biljka.

Oplodnjom cvjetova nastaje tobolčasti plod koji sadrži do šest sjemenki.

Sjeme luka je nepravilno piramidalnog oblika, crne boje i naborane površine. Dužine je 2,5 – 3,0 mm, širine 1,5 – 2,0 mm i debljine oko 0,5

mm. U jednom gramu ima 250 – 300 sjemenki. Sjemenka se sastoji od sjemene ljuske, endosperma i klice koju čini supka i klicin korjenčić.

Luk je povrtna kultura veoma skromnih zahtjeva prema toplini, pa sjeme klije već kod 1,5 ˚C. Brzina klijanja se povećava povišenjem temperature do 20 ˚C, a iznad 25 ˚C značajnije opada. Ova kultura ima iznimno dug period nicanja, tako

Za dobivanje sjemena sade se potpuno razvijene lukovice koje su prethodno barem tri mjeseca bile čuvane u uvjetima sniženih temperatura do 15 ˚C, što je neophodno da bi potjerale cvjetnu stabljiku. Zbog relativno visoke i krhke cvjetne stabljike biljke je neophodno privezati uz kolac.

Cvatnja luka, a time i sazrijevanje sjemena, veoma je otegnuto. Optimalno vrijeme za ubiranje cvatova je kada se tobolčasti plodići počinju otvarati i iz njih postaju vidljive crne sjemenke. Sazreli cvatovi se otkidaju zajedno s dijelom cvjetne stabljike i u tankom sloju prosuše barem dva do tri tjedna.

Kad se cvatovi potpuno osuše, orule se, a dobiveno sjeme provjetri, prosije i očisti te pospremi u označene papirnate vrećice.

Od jedne dobro razvijene biljke može se dobiti oko dvadesetak grama sjemena u kojem ima oko 5.000 sjemenki. Pravilnim čuvanjem u suhom prostoru kvalitetno sjeme luka može zadržati upotrebnu vrijednost do tri godine.

14

Sjeme rajčice iz vlastitog uzgoja

Sjeme rajčice formira se u plodu koji je sočna boba pregradama podijeljena na više dijelova. Između pregrada nalazi se sjemena loža s mnoštvom sjemenki.

Dr. sc. Zdravko Matotan

Š

to plodovi imaju veći broj pregrada, sadrže manje sjemenki. Broj sjemenki u plodu ovisi o njegovoj krupnoći. U pravilu, krupniji plodovi imaju više sjemenki i one su krupnije. Također, sjeme sorata nezavršenog tipa rasta, a kakve su većinom sorte koje se koriste za svježu potrošnju, krupnije je od sjemena sorata završnog tipa rasta koje su uglavnom namijenjene za preradu.

Sjeme s donje strane ploda bliže peteljki u pravilu je krupnije i teže od sjemena s gornje strane ploda.

Sjeme rajčice je ovalno-okruglog oblika, spljošteno i blijedo žutosmeđe ili sivožute boje. Dugačko je 3-4 mm, široko 2,5-3,0 mm i debelo oko 0,5 mm, a odlikuje se visokim sadržajem ulja kojeg ima oko 20%.

Klijanje i nicanje sjemena Sjeme rajčice počinje klijati kod temperature 9˚C, ali je klijanje i nicanje kod te temperature veoma sporo. Najpovoljnija temperatura za klijanje je 25-30˚C kod koje uz povoljnu vlažnost sjeme rajčice nikne za 5-6 dana.

Tijekom klijanja prvo se razvija korjenčić, a nicanjem se ostali dio sjemenke iznosi na površinu tla, nakon čega puca sjemena ljuska i oslobađaju se supke.

Rajčica je samooplodna biljna vrsta i do oplodnje dolazi unutar samog cvijeta. To svojstvo osigurava stabilnost prenošenja nasljednih osobina na potomstvo i olakšava proizvodnju sjemena. S tog je razloga moguće uzgajati u vrtu i više sorata te njihove plodove koristiti za dobivanje sjemena. Važno je samo da ne dolazi do fizičkog miješanja biljaka i plodova.

Iako klijavost ima formirano sjeme još u zelenim plodovima, za ekstrakciju sjemena uputno je izabrati sa zdravih biljaka potpuno zrele ili još bolje prezrele plodove.

Plodovi također moraju biti potpuno zdravi i neoštećeni. Što je plod zreliji, sjeme će se lakše izdvojiti.

dijelovi pokožice koji plivaju, dok je sjeme teže i ono potone.

Očišćeno sjeme se ponovno procijedi i u tankom sloju rasprostre, najbolje na pamučnu tkaninu i ostavi na suho, toplo i prozračno mjesto da se dobro prosuši. Nakon što se prosuši, protare se tkaninom na kojoj se sušilo da se oslobode eventualno slijepljene sjemenke i dijelom skinu dlačice sa sjemena, što će omogućiti kvalitetniju sjetvu.

Dobro prosušeno i očišćeno sjeme najbolje je pospremiti u označene papirnate vrećice i čuvati na suhom, prohladnom i tamnom mjestu.

Od jednog kilograma plodova dobije se oko 4 grama sjemena. U povoljnim uvjetima čuvanja sjeme se može koristiti za sjetvu sljedeće tri godine.

Izdvajanje sjemena iz ploda Ubrani se plodovi zgnječe, iz mase se izdvoji mesnati dio i dijelovi pokožice, a sjeme se zajedno sa sokom ostavi u posudama da 2-3 dana fermentira uz miješanje nekoliko puta dnevno.

Nakon fermentacije masa se procijedi, a ocijeđeno sjeme ispire vodom kako bi se odstranili lakši

La Tomatina – festival gađanja rajčicama La Tomatina je jedan od pet najzanimljivijih događaja u svijetu koje bi čovjek trebao vidjeti i doživjeti. To je, zapravo, borba rajčicama koja se organizira svake godine posljednje srijede u kolovozu i to u Valenciji u Španjolskoj. Ovaj neobični i popularni događaj ne uveseljava samo Španjolce, nego svake godine privlači sve veći broj turista. Kažu da je La Tomatinu teško opisati riječima, te da je to jedno od onih životnih iskustava koje stvarno treba doživjeti kako bi se pričalo o njemu….

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

15

Kupusna muha sve prisutnija u nasadima kupusa Iako se naziva kupusna muha (uglavnom napada kupus), vrlo često je nalazimo na cvjetači, kelju, korabi, rotkvi i rotkvici, a literatura bilježi podatke da može pričiniti štete i uljanoj repici.

Ivica Doko, dipl. ing

M

nogi stručnjaci je smatraju jednim od najvažnijih štetnika kupusa.

Odrasla muha slična je kućnoj muhi, duljine tijela 5-7 mm. Ličinke su bijele do svijetložućkaste boje, a tijelo im se sužava prema naprijed. Duljina ličinki iznosi do 10 mm. Ličinke napadaju korjenov vrat i korijenje, a napadnuti dijelovi gnjile i na takvim mjestima može-

mo pronaći veći broj ličinki. Posebno su ugrožene mlade biljke koje u početku napada venu, poliježu te na kraju propadaju, dok starije biljke zaostaju u rastu i obično ne formiraju glavu. Lišće napadnutih biljaka mijenja boju u olovnosivu ili plavoljubičastu. Napadnute biljke se lako čupaju iz tla.

Kod nas najčešće razvije 3-4 generacije tijekom godine, s time da prva generacija pričinjava najveće štete

Suzbijanje U onim područjima uzgoja kupusa gdje je kupusna muha prisutna u većoj mjeri (središnja Bosna i Hercegovina) potrebno je provoditi redovite mjere zaštite. Uništavanje ostataka kupusnjača je mjera koja će smanjiti napad. Svakako, po-

Ličinka kupusne muhe i oštećenja korijenovog vrata kupusa

trebno provoditi i kemijske mjere zaštite koje se sastoje u potapanju presadnica kupusnjača prije sadnje u jedan od insekticida na osnovi (imidakloprida ili klorpirifosetila) ili zalijevanje nakon sadnje istim.

Učinkovitom se pokazala i mjera rasipanja zemljišnih insekticida

oko vrata korijenja (Dursban G 7,5), nakon presađivanja.

U vrijeme leta muhe i odlaganja jaja biljke se mogu prskati insekticidima (Chromgor 40 ili Perfektion), uz utrošak veće količine škropiva.

Sušne godine godine koprivine grinje Ivica Doko, dipl. ing.

R

azdoblje bez padalina i visoke temperature uz nisku relativnu vlažnost zraka, tijekom ljetnih mjeseci, idealni su uvjeti za razmnožavanje koprivine grinje. Upravo takvi uvjeti su pogodovali da se tijekom srpnja i kolovoza, koprivina grinja, na području južne Hercegovine, javi u dosta velikoj populaciji, na većem broju povrtnih kultura.

U tako idealnim uvjetima razvoj koprivine grinje traje desetak dana. Ženke žive u prosjeku tridesetak dana i za to vrijeme odlože i do 200 jaja. Jaja su mala, okruglastog oblika, prozirna i ne vide se prostim okom.

Ono što svi lako uočavamo su tipični simptomi zaraze. Na licu lista, između lisne nervature, javljaju se B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

klorotične točkice bijeličastosrebrene boje. S porastom intenziteta zaraze, početne pjegice se postepeno spajaju i list poprima žutu boju, a nervatura i dalje ostaje zelena. Napadnuti listovi se postepeno suše.

Koprivina grinja napada većinu povrtnih kultura, a najveće štete su na krastavcima, tikvicama, rajčici, patlidžanu , a nešto manje na paprici i lubenici. Štete su posebno velike u zatvorenim prostorima, ali i na otvorenom.

Zaštita Zaštita povrtnih kultura od koprivine grinje zahtijeva čitav niz mjera, a jedne od njih su i primjena kemijskih pripravaka. Od velikog značaja su mjere koje smanjuju napad pauka a odnose se na uklanjanje korova i biljnih ostataka, podizanje zračne

vlage posebno kada se radi o zatvorenim prostorima, sadnja zdravih sadnica, redovita kontrola itd.

Kemijske mjere zaštite poduzimaju se odmah na početku zaraze, a uključuju primjenu insekto-akaricida i akaricida, prskalicama visokog tlaka uz utrošak veće količine škropiva.

Od insekto-akaricida najčešće se koristi Talstar 10-EC, Actelic 50 i dr.

Od akaricida korisi se Vertimec 018 EC. Talstar se može koristiti na krastavcima, tikvama i lubenicama, ali ne i na paprici.

S odabirom pripravaka treba biti oprezan jer neki od njih mogu biti fitotoksični naročito u zatvorenom prostoru. a) Simptomi jakog napada na rajčici; b) Paučinasta prevlaka na lišću; c) Simptomi napada na tikvici

a

b

c

16

Lisni miner rajčice (Tuta absoluta) - novi štetnik u Bosni i Hercegovini Novi štetnik rajčice koji prijeti Bosni i Hercegovini, kao i okolnim zemljama, lisni je miner rajčice (Tuta absoluta). S obzirom da se radi o vrlo opasnom štetniku, moramo upozoriti na njegovu pojavu u našoj zemlji i upoznati proizvođače s ovim ozbiljnim problemom koji prijeti proizvodnji rajčice, prvenstveno u zaštićenim prostorima ali i na otvorenom. dr. Ivan Ostojić

N

aime, u svibnju 2010. godine na području općine Čapljina (Višići), Ostojić i Tolić potvrdili su prisutnost ove opasne štetočine u zaštićenim prostorima, te pronalazak prijavili nadležnim institucijama. Tijekom srpnja 2010. godine pronađene su štete na rajčici koja se uzgaja na otvorenom. Do sada je prisutnost lisnog minera rajčice potvrđena samo u južnoj Hercegovini na većem broju lokaliteta.

Rasprostranjenost lisnog minera rajčice Lisni miner rajčice (Tuta absoluta) potječe iz Južne Amerike.

Opisana je još 1917. godine, a do početka 80. godina prošlog stoljeća bila je raširena do nadmor-

ske visine 1.000 m u većini južnoameričkih zemalja (Argentina, Bolivija, Brazil, Čile, Ekvador, Kolumbija, Paragvaj, Peru, Urugvaj i Venezuela). Zbog mogućeg unosa od 2004. godine je uvrštena na A1 karantensku listu europskih i mediteranskih zemalja (EPPO), a već se 2006. godine prvi put pojavila u Španjolskoj. U naredne se tri godine vrlo brzo proširila uglavnom na sjevernoafričko i južnoeuropsko područje, pa su do kraja 2009. godine proširenje lisnog minera rajčice (Tuta absoluta) na svom području potvrdile Francuska, Italija, Malta, Velika Britanija, Grčka, Švicarska, Portugal, Maroko, Alžir, Tunis, Libija i Albanija! Štetnik se nalazi na EPPO-voj A2 listi karantenskih štetnika. Štete koje čini na rajčici kreću se u rasponu od 50 do 100 %.

Ličinka lisnog minera rajčice u mini na listu rajčice

Lisni miner rajčice, kao i većina minera, preferira topliji klimat, pa je stoga u mediteranskom području pronašla zadnjih godina svoju “novu domovinu” te se vrlo brzo širi u zaštićenim prostorima (staklenici, plastenici), ali i na otvorenom. Godišnje u zaštićenim prostorima razvija 10-12 generacija (na otvorenom do 5), a svaka ženka nakon kopulacije odlaže 250-300 jaja. Stoga je potencijal umnažanja ovog štetnika vrlo velik, ličinke ne prelaze u mirovanje ili dijapauzu sve dok imaju na raspolaganju dovoljno hrane.

U optimalnim uvjetima razvoj jedne generacije traje 29-38 dana, a pritom je najvažnija toplina (pri 27,1ºC razvoj generacije traje samo 23.4 dana, a pri temperaturi 14ºC razvoj je značajno duži i traje čak 76.3 dana).

Morfološke odlike vrste Leptiri su veličine 5-7 mm. Aktivni su u sumrak i noću, a tijekom dana se skrivaju među lišćem biljaka domaćina. Nakon kopulacije ženke odlažu mala, cilindrična, kremasto-bijela, jaja veličine svega 0,35 mm na donju stranu lišća.

Embrionalni razvoj traje 4-6 dana, a nakon izlaska iz jaja ličinke se ubušuju u list, plod, stabljiku ili peteljku ploda i prave štete nepravilna oblika – mine. Zbog većeg broja mina lišće se potpuno osuši ili devastira. Na plodovima rajčice ličinke prave štete u obliku plitkih nepravilnih grizotina, najčešće na donjojstrani ploda. Rajčica može biti napadnuta u bilo kojem stadiju, kao presadnica ili potpuno razvijena biljka. Razvoj ličinki traje 12-15 dana, a ovisno o uvjetima, preobražavaju se u leptire kroz stadij kukuLičinka u zrelom plodu

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

17

Mine na lišću patlidžana

ljice na oštećenom ili zdravom lišću te u tlu. U zaštićenim prostorima prezime u stadiju jaja, kukuljice ili kao leptir.

Mogućnosti suzbijanja Budući da ličinke minera žive u lisnom tkivu, otežano je njihovo suzbijanje površinskim pripravcima koji djeluju digestivno (želučano) i kontaktno (putem kože). Kako lisni miner rajčice tijekom samo jedne

Feromonska klopka za praćenje lisnog minera rajčice

sezone razvija veći broj generacija, relativno brzo nastaju novi sojevi otporni na prečesto korištene insekticide (u novije je vrijeme dokazana rezistentnost na neke djelatne tvari u zemljama Južne Amerike). Stoga se pri suzbijanju ovog opasnog štetnika koriste sve raspoložive mjere integrirane zaštite koje uključuju: poštivanje plodoreda (u uzgoj na istu površini uključiti vrste koje nisu iz porodice pomoćnica - Solonaceae), uništavanje zaraženih biljaka nakon

Leptir lisnog minera rajčice Oštećenja na zelenom plodu rajčice

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

završetka berbe i kvalitetna obrada tla, postavljanje feromona za praćenje pojave prvih leptira. Feromonske klopke koriste se u suzbijanju lisnog minera rajčice u zaštićenim prostorima, kao klopke za masovni lov leptira kojim se smanjuje populacija štetnika. Klopke za masovni lov postavljaju se čim je ulov veći od 3 leptira po klopci i one se ostavljaju još najmanje dvadesetak dana nakon čišćenja zaštićenog prostora. Na otvore zaštićenih prostora mogu se

stavljati mreže protiv insekata (sitna okca), a ulazi u zaštićene prostore trebaju biti zatvoreni dvostrukim vratima ili zavjesama. Oko zaštićenih prostora ne preporuča se sadnja biljaka domaćina lisnog minera rajčice. Kao učinkovita pokazala se i mjera zalijevanja presadnica ( 8-10 dana nakon presađivanja) rajčice putem sustava kap na kap primjenom imidakloprida i tiametoksana (npr. Confidor 200 SL i Actara), a naknado se za prskanje biljaka koriste eko-toksikološki prihvatljiviji insekticidi spinosad (Laser KS) ili indoksakarb (Avaunt SC, Steward SC).

U ekološkoj proizvodnji rajčice koristite se biološki i botanički insekticidni pripravci na osnovi Bacillus thuringiensis kurstaki (Baturad WP, Biobit WP), odnosno ispuštaju se prirodni neprijatelji - parazitske osice (Trichogramma petriosum).

18

Kasna sjetva cikle Cikla potječe od divlje forme Beta maritima L. koja i danas raste na području Sredozemlja te u pojedinim dijelovima Azije i Afrike. Pripada velikoj porodici repa i sve dok nije uočena njena hranidbena i zdravstvena vrijednost, koristila se isključivo kao stočna hrana.

Mario Ćubela, dipl. ing.

C

ikla se uzgaja zbog svog zadebljalog korijena, premda se čak i njeno mlado lišće može koristiti na isti način kao blitva ili špinat. Međutim, to kod nas nije uobičajeno. Ali, ukoliko odlučite u prehrani koristiti lišće cikle, vodite računa da prethodno odstranite tvrde lisne žile. Osim toga, kod berbe lišće ne sijecite suviše nisko jer time možete oštetiti njen zadebljali korijen, koji je ujedno osnovni cilj njenog uzgoja. Naime, oštećeni korijen pri kuhanju u većoj mjeri gubi sok ali i ostale dragocjene sastojke poput bjelančevina, šećera, korisnih mineralnih tvari i vitamina. A od kuhanog zadebljalog korijena cikle najviše se priprema salata, premda se mogu pripremati i mnoga druga jela, kao juhe i variva od same cikle ili s drugim povrćem. Međutim, i nekuhana mlada cikla može se naribati za salatu uz dodatak malo hrena, čime znatnije dobiva na vrijednosti. I na koncu, sok od cikle predstavlja veoma zdrav osvježavajući napitak, posebice ako je spravljen od nekuhane cikle.

Ljetna sjetva cikle Za jesensku i zimsku potrošnju ili za konzerviranje sjetva cikle preporuča se početkom mjeseca srpnja premda se za istu namjenu cikla može posijati i nešto kasnije tj. početkom mjeseca kolovoza.

Budući da sjemenke, zapravo plodovi, jednosjemeni oraščići, tijekom zriobe međusobno srašćuju i čine klupko, iz njih niče nekoliko klica. Posijete ih izravno na gredicu pa prorijedite na razmak 2-3 cm čim se oblikuju prva dva lista, a sve kako cikla ne bi bila pregusta. Osim toga, suvišne biljke koje vam ostanu na raspolaganju nakon prorjeđivanja nemojte nipošto bacati

već ih posadite u slobodnom dijelu povrtnjaka na kojem ste sve do sada uzgajali luk ili češnjak. Drugi put ciklu prorijedite nakon 15-20 dana ili još kasnije, kada se razvije malo zadebljalo korijenje koje možete potrošiti za jelo. Razmak između biljaka neka bude desetak centimetara. Ali, kod sjetve vodite računa da sjeme ne ode preduboko jer dublja sjetva (preko 2 cm) otežava nicanje i nepovoljno utječe na gustinu usjeva. A što je veći razmak među samim biljkama, dobiva se krupnija cikla, uglavnom prikladna za proizvodnju sokova, dok se pri manjem razmaku formira sitnija.

Cikla početkom jeseni

Mjere njege Pošto sjeme cikle niče dosta sporo i u početku se slabo razvija, od velike je važnosti da tlo bude rastresito i nezakorovljeno. To se dakako postiže primjenom odgovarajućih herbicida i međurednim kultivacijama i okopavanjima.

Međutim, kako bi omogućili jednolično nicanje sjemena od presudne važnosti jeste i predsjetvena priprema tla. Tako je za kasniju sjetvu cikle dovoljna obrada na dubinu od 25 cm kao i kvalitetna priprema sjetvenog sloja, uz unošenje 100 grama NPK 7-20-30 po četvornom metru. Pored toga, ciklu je bitno redovito okopavati, s tim da se uz drugo okopavanje po četvornom metru dodaje 20 grama kana uz zalijevanje. Zalijevanje je pak mjera koju treba redovito provoditi u kasnom uzgoju cikle.

Navodnjava se po potrebi tj. kada se primijeti da lišće vene i pada po zemlji, s tim da su tijekom ljetnog razdoblja uglavnom dovoljna 2-3 navodnjavanja.

Cikla se na manjim površinama bere ručno. Obično se u južnim toplijim krajevima ostavlja na gredicama te se njen korijen vadi po potrebi. Prvo se vade razvijenije

Slasni korijen cikle

biljke dok se slabije ostavljaju u tlu, kako bi dodatno narasle. U krajevima gdje postoji opasnost od jesenskih mrazeva cikla se mora izvaditi iz razloga što izmrzava na niskim

temperaturama ispod ništice. A s površine od jednog četvornog metra može se uzgojiti najmanje 3-4 kg korijena, što će biti više nego dovoljno za potrebe domaćinstva.

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

19

Ljetna sjetva - zimska berba Zbog svoje izvanredne hranjive vrijednosti cvjetača pripada samom vrhu povrćarskih kultura. Riječ je o odličnoj dijetetskoj namirnici koja bi trebala naći mjesto u svakom povrtnjaku Nino Rotim, dipl. ing.

K

ao i ostale kupusnjače, cvjetača potječe s Mediterana i Bliskog istoka. Prva pisana informacija o cvjetači potječe iz 12. stoljeća, što znači da je imala značajnu ulogu u svijetu povrćarstva starih civilizacija. Iako u našim krajevima nije zastupljena kao, primjerice, rajčica i paprika zamjetno je da proizvodnja cvjetače zadnje desetljeće u svijetu itekako raste. Možda je tomu uzrok i njena hranjiva vrijednost koja se ogleda u sadržaju ugljikohidrata, bjelančevina, masti, minerala (natrij, kalcij, fosfor, magnezij, željezo, jod) te vitamina (A,B i C). Ipak, tomu pridonosi činjenica kako se veliki metamorfozirani cvat s nekoliko najmlađih listova može koristiti kao povrće prisutno na tržištu gotovo cijele godine.

planirala prije dolaska hladnijih dana, odnosno, prije pojave mrazeva. Sadnja se obavlja na razmak redova od 60 cm koliko iznosi i razmak unutar samih redova. Navedeni razmak redova potreban je kod uzgoja kasnih jesensko-zimskih sorata tj. hibrida koji zahtijevaju i nešto više proizvodnog prostora.

Međutim, većina hercegovačkih povrćara prakticira nešto manji razmak sadnje (40 x 40 cm) kako

„Zrela“ cvjetna glavica cvjetače

Vrijeme sjetve U našim toplim krajevima cvjetača se za zimsku i proljetnu berbu sije u kolovozu a sadi u rujnu, dok se za jesensku berbu sije u srpnju a sadi u kolovozu. U nešto hladnijem klimatu cvjetaču treba posijati nešto ranije kako bi se sama berba B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

Berba cvjetače Cvjetača se bere u stadiju tehnološke zrelosti, kada cvat dosegne promjer preko 10 cm a što odgovara sortnim svojstvima. Berba se odvija za suha vremena, rezanjem do korijena, tako da uz glavicu ostane nekoliko listova. Budući da se

cvatovi ne razvijaju ujednačeno, berba je sukcesivna. Nakon branja cvjetaču je potrebno naglo ohladiti i uskladištiti na temperaturi nešto većoj od točke smrzavanja. Kupljenu pak na tržnici možete čuvati zamotanu u papir u hladioniku do tri dana.

Međutim, trebate znati da se cvjetača najbolje pripravlja kuhanjem na pari premda se može kuhati i u vodi, bez soli. A otkrit ćemo vam i malu tajnu-ukoliko je kuhate u slanoj vodi brzo će vam potamniti. Osobito je ukusna ukoliko se kuha u mješavini vode i mlijeka, a dobro dođe i pokoji začin kao što su vlasac, celer ili peršin. U dalmatinskoj se kuhinji pak najviše priprema na lešo, začinjena kvasinom i maslinovim uljem. Pa tko voli neka izvoli…

Fiziološki poremećaji kod uzgoja

Voda kao bitan čimbenik uzgoja cvjetače Cvjetača ima nešto slabije razvijen korijenov sustav, što znači da automatski ima i veće potrebe za vlagom i hranjivim tvarima. Tako je praksa pokazala da nedostatak vlage u tlu, ali i samom zraku, znatno usporava rast lisne mase, koja ostaje sitna s jakom voštanom prevlakom, pa nastupa prijevremeno oblikovanje cvjetnih glavica slabe kakvoće. Svakako treba napomenuti kako cvjetača najveću potrebu za vlagom iskazuje u vrijeme oblikovanja cvjetne glavice. Stoga treba uzeti u obzir činjenicu kako se navedeno povrće može uspješno proizvoditi samo uz dobro natapanje, prvenstveno metodom orošavanja (kišenja) biljaka i tla, čime se stvara visoka relativna vlaga zraka što itekako godi cvjetači.

bi na taj način što bolje iskoristili prijeko potrebne ali još uvijek male i usitnjene proizvodne površine.

Nasad cvjetače

Fiziološki poremećaji u razvoju cvata cvjetače najčešće se manifestiraju kroz: formiranje sitnog cvata, prorastanje brakteja, rižavost i sljepoća «Sitni cvat» sasvim otvara unutrašnje lišće rozete prije nego što cvat postigne tržnu veličinu.

Više je mogućih uzroka: zastoj u rastu, niže temperature nakon presađivanja, prestare presadnice, slba ishrana dušikom.

Prorastanje brakteja – pojava malih listova koji prorastaju kroz cvat. Dok je cvat dobro zaštićen lišćem, ti su listovi bijeli, a čim se izlože svijetlu, postaju zeleni.

Rižavost – pojava malih cvjetnih pupoljaka na površini cvata, što cvatu daje samtast izgled.

I ta pojava je u vezi s temperaturama od 15 do 25 dana nakon zametanja cvata.

Sljepoća – rozeta lišća bez cvata- u stadiju sedmog ili osmog lista ugiba vegetacijski vrh od niskih temperatura (0 do -1oC), listovi su deblji i tvrđi nego što je normalno zbog nakupljanja ugljikohidrata.

20

PITANJA I ODGOVORI Opadanje listova bugenvilije

Opadanje plodova šljiva

Imam prekrasnu bugenviliju čiji su listovi naglo počeli opadati, dok je cvijet ostao. Opali listovi su požutjeli dok su neki od njih sasvim zeleni. No međutim, na biljci zamjećujem malene zelene pupove. Stoga želim znati zbog čega je došlo do naglog opadanja listova i na koji način pomoći biljci da se regenerira, ukoliko je takvo što još uvijek i moguće. Unaprijed zahvalan!

Do opadanja listova bugenvilije najvjerojatnije je došlo zbog nedostatnog zalijevanja tijekom vrućih ljetnih mjeseci, posebice ukoliko tlo nije rahlo i propusno.

Pošto niste naveli jesu li možda uočeni pojedini štetnici ili je li možda biljka bila izložena vjetru ili jakom suncu. Međutim, bilo kako bilo, ono što trebate znati jest činjenica da ova prekrasna penjačica posjeduje jaku regenerativnu snagu (a uz sve to na biljci se još uvijek zamjećuju zeleni pupovi) što znači da ćete uz malo pažnje oko zalijevanja i primjene jednog od tekućih gnojiva uskoro, ponovno dobiti lijepu i zdravu biljku.

Josip Brkljača,ing.

U mladom (8. Godina) dobro rodnom i održavanom šljiviku opadne 10-15 % plodova samo na sorti Stenly. Na ostalim sortama toga nema. Ti plodovi ljeti dobiju žutonarančastu boju i otpadaju.

Gotovo nikada svi zametnuti plodovi na voćkama ne uspiju u svojem rastu i razvoju dospjeti do svoje zriobe. Samo je taj gubitak plodova vrlo različit za pojedine voćne vrste, sorte pa istabla ovisno o njihovim, kratko rečeno, unutarnjim (naslijednim i fiziološkim) i vanjskim (ekološkim i mehaničkim) čimbenicima i njihovim međuaktivnostima (interakcijama). Na trešnjama i višnjama iz skupine koštičavih voćnih vrsta u koje spada i šljiva, promjene boje (crvenjenje) i opadanje tih plodova prije zriobe je najviše izražena u toj skupini voćaka, samo je to različito izraženo po godinama na istim lokacijama, u istoj godini na različitim mjestima kao i na različitim sortama i tipovima. Ublažavanje opadanja plodova do zriobe osim zaštite od bolesti i štetnika kada ju oni uzrokuju (mehanička oštećenja), ni izborom manje sklonih sorti toj pojavi ne možemo si puno pomoći, radi kompleksnosti djelovanja različitih unutarnjih i vanjskih čimbenika. Ako je to, i kada je jače izraženo, može imati i nešto utjecaja, ali i ne mora na količinu priroda tih voćaka u toj godini, ali ga za sada direktno nismo praktično u mogućnosti spriječiti. Svojom zaštitom šljiva Vi ste spriječili opadanje plodova koje bi izazvalo njihovo oštećivanje od bolesti i štetnika, a s opadanjem koje izazovu drugi čimbenici moramo se zasad pomiriti kao normalnim.

Dr. Ivo Dubravec

Vađenje voćnih panjeva Tijekom ljeta planiram posjeći veći broj starijih voćnih stabala.

Zanima me kako najlakše izvaditi panjeve.

Nakon rezidbe tijekom jeseni panjeve je najbolje premazati jednim od herbicida na osnovi glifosata (Herkules ili Ouragan system 4).

Koristimo fiziološku zakonitost da se u jesen kod drvenastih kultura hranjiva premještaju iz nadzemnih dijelova u korijen. I upravo ujesen kod svega što trebamo uništiti koristimo jedan od ova dva pripravka. Razrijedi se otopina u omjeru 1:6 i svako deblo premaže četkicom. Otopina će uništiti panj i do najmanjeg korjenčića, pa ga iduće godine možete jednostavno izvaditi bez mehanizacije.

Josip Brkljača, ing.

Pranje inox bačve Kojim sredstvima oprati inox bačvu u kojoj se pokvarilo vino?

Za pranje inox cisterne možete upotrijebiti blagi detergent, ne

smije biti na bazi klora, jer on oštećuje površinu cisterne. Nakon tog postupka cisternu treba dobro isprati tekućom vodom.

Kako bismo bili sigurni da smo iz svih skrovitih mjesta uklonili patogenu mikrofloru (bakterije), cisternu isperite vrućom vodom (60-70 oC) Milorad Zoričić, dipl. ing.

Povrće nakon vinograda Posjekao sam dio vinograda i sada bih želio na tom mjestu uzgajao povrće. Zanima me koje vrste smijem saditi, ako uopće smijem, s obzirom na onečišćenost tla pripravcima kojima sam prskao vinograd.

Pretpostavljam da ste uglavnom koristili fungicide i mineralna gnojiva. Osim toga, mogli ste koristiti i herbicide. No, ako ste poštovali propisane upute o primjeni, tada tlo bivšeg vinograda ne bi trebalo biti previše onečišćeno. Ako je zemlja ipak jače onečišćena, barem jednu godinu izbjegavajte sadnju povrća, a zemlju očistite. Zapravo ju čiste biljke, pa možete sijati heljdu koja je korištena za čišćenje tla u Černobilu. Ako možete nabaviti sjeme, možete sijati japansku bijelu rotkvu kojom su Japanci čistili zemlju nakon nuklearnih eksplozija na kraju Drugog svjetskog rata. Biljke koje služe za čišćenje zemlje ne koristimo za hranu već ih pokosimo ili izvadimo iz zemlje i iznosimo sa zemlje. Nakon čišćenja zemlje možete uzgajati sve uobičajene vrste povrća.

Darko Kantoci, dipl. ing.

Presađivanje agruma Prošle godine sam kupio dvije sadnice limuna mjesečara. Agronom koji radi u tom rasadniku je rekao da limunove presadim u neznatno veći sud. Međutim, imam dvije velike, prostrane posude u kojima bi limun mogao ostati dugo vremena bez daljnjega presađivanja. Mogu li odmah sadnice presaditi u velike sudove?

Svakako bi trebali poslušati savjet koji ste dobili, a objasniti ću vam i zašto. Limun se češće presađuje u prvim godinama života. Ovisno od veličine posude i intenziteta rasta, nekada se tijekom jedne godine presadi i do dva puta. Međutim, vrlo je važno to raditi postupno kako se razvija korijenov sustav i krošnja. Sadnja sadnica limuna odmah u veliki sud nije poželjna jer stablo donosi kvalitetan rod tek kada korijenje u cijelosti iskoristi svo tlo u loncu. Zbog toga limun treba postupno presađivati s tim da je najoptimalnije vrijeme za presađivanje pred početak proljetne vegetacije Ivica Doko, dipl. ing.

Sitne bobice grožđa U vinogradu sam primjetio malo veći broj grozdova na kojima su se pojavile tj. formirale isuviše sitne bobice. Ne bih rekao da se radi o bolesti, mada ne znam što je pravi uzrok tomu.

U pravu ste kada kažete da nije riječ o bolesti. Uzrok pojave sitnijih bobica u grozdu leži u lošem vremenu koje je vladalo u vrijeme cvatnje vinove loze. Ustvari, ispravnije rečeno, u vašem vinogradu nije bilo potpune oplodnje uslijed čega dolazi do formiranja manjih bobica. Stoga je nužno obaviti prihranjivanje prije ili nakon cvatnje, vodeći računa da se ne pretjeruje s količinama gnojiva. Jer, agrotehničkim mjerama je istodobno važno utjecati i na smanjivanje prevelike bujnosti trsa dok cvjeta a što se provodi pravilnom rezidbom uz korištenje slabije bujnih podloga i sl. Osim toga prihranjivanje vinove loze bornim gnojivima prije cvatnje pomaže boljoj oplodnji. Često za navedene simptome poljodjelci znaju tvrditi da je uzrok nedostatak vlage neophodne za razvoj grozdova i lišća, a što nije točno.

Vlaga jest bitna ali se ne manifestira na ovako izraženi način.

Nino Rotim, dipl. ing.

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

21

Novi nasadi višnje u Hercegovini Trenutno višnja zauzima simbolično mjesto u ukupnom fondu hercegovačkih voćnih stabala što znači da njena proizvodnja uglavnom služi za podmirenje potreba domaćinstva, te djelomično i lokalnog tržišta. Ipak, zamjetno je i da u vrtnim centrima potražnja za njenim sadnicama raste iz godine u godinu Mladen Karačić, dipl. ing.

P

roizvodnja plodova višnje u BiH nalazi se na niskoj razini i ni približno ne zadovoljava potrebe domaćeg tržišta. Ali, to ne znači da višnja nije rentabilna voćna vrsta, već naprotiv predstavlja vrlo zanimljiv tržišni proizvod, kako za potrošnju u svježem stanju tako i za preradbene proizvodne kapacitete.

Ipak, prvi korak koji treba načiniti jest dosadašnji način proizvodnje višnje s nekoliko stabala razbacanih po parcelama preorijentirati na intenzivan uzgoj jer to ipak jamči koliko-toliko sigurnu, uspješnu i unosnu proizvodnju. Primjetno je da posljednjih godina u Hercegovini raste gospodarsko zanimanje za višnju marasku čiji je plod iznimno cijenjen u prehrambenoj, posebno likerskoj industriji. A plod maraske (meso ploda i koštica) i list koriste se za proizvodnju više vrsta likera, žestokih pića, desertnih vina, bezalkoholnih vitaminskih sirupa, koncentriranih i voćnih sokova.

Uvjeti uzgoja višnje Višnja je dugogodišnja voćna vrsta jer raste i donosi plodove duže od 20 godina. Upravo zbog tih okolnosti trebamo pomno odabrati položaj za njen uzgoj. Tako vrijedi nepisano

pravilo kako višnja dobro uspijeva tamo gdje odlično rastu jabuke i trešnje. Međutim, višnja je ipak voćna vrsta skromnih zahtjeva koja se može uzgajati na svim položajima.

Tako je uočeno kako se višnje mogu uspješno uzgajati u priobalno mediteranskom pojasu kao i na višim nadmorskim visinama (do 1500 m), što znači da je u ovom smislu tolerantnija od trešnje. Ali, dalmatinska iskustva govore kako se cijenjena sorta višnje zvana maraska najviše uzgaja do 200 metara nadmorske visine jer je u tim područjima njen plod i najkvalitetniji. Naime, s povećanjem nadmorske visine smanjuje se temperatura, pa je plod maraske slabije kakvoće iz razloga što sadržava manje suhih tvari i šećera, uslijed čega je on manje i aromatičan

Najčešće sorte višanja u Hercegovini Ponuda sorti višnje u hercegovačkim voćnim rasadnicima varira, premda se da zaključiti kako su pretežito zastupljene četiri sorte.

Sukladno tomu, te sorte se najviše i sade u ovom području naše zemlje.

Prije svega, to su sorte: Maraska, Rexelle, Šumadinka i Keleris 16 dok se nešto manje uzgaja i Oblačinska višnja.

Maraska je najtraženija i najkvalitetnija sorta višnje na području Hercegovine. Međutim, odmah treba napomenuti kako postoji više tipova (klonova) maraske te je stoga često smatraju višnjom izrazito krupnih plodova a što ona uistinu nije.

Naime, njeni plodovi dozrijevaju već koncem lipnja i imaju osrednju krupnoću. S druge strane, radi se o vrlo kvalitetnoj sorti, sočnog, mekanog i vrlo aromatičnog mesa ploda. Osim što je meso odlične kakvoće, marasku odlikuje redovita i obilna rodnost što je ujedno svrstava u sami vrh svjetskih višanja.

Rexelle je nešto novija sorta višanja koja je samooplodna i koja dozrijeva u drugoj polovici mjeseca lipnja. Plod je srednje velik do velik a odlikuje ga vrlo ugodna aroma.

Rexelle je međunarodno priznata sorta koja će vrlo brzo uz marasku preuzeti primat u proizvodnji višanja. Jedina mana ove sorte je njena osjetljivost prema bolesti zvanoj monilija.

Keleris 16 je samooplodna sorta višnje koja rano prorodi i koja redovito daje obilne prinose. Cvate kasno i dozrijeva početkom srpnja.

Plod je srednje velik do velik, sočnog mesa koje ima slatko-kiselkasti okus. Sorta se posljednjih godina

sve više uzgaja a odlikuje je velika otpornost prema niskim temperaturama. Plodovi se pretežno koriste za industrijsku preradu premda se mogu koristiti i u svježem stanju.

Oblačinska višnja je također zastupljena u pojedinim uzgojnim područjima naše zemlje. Iako rodi redovito i obilno, nije previše zastupljena zbog toga što formira izrazito sitne plodove. Sorta je otporna na bolesti i tolerantna je na lošija tla.

Zori oko 25 lipnja. Izvrsna je za preradu.

Na kraju možemo slobodno ustvrditi da bi izgradnja odgovarajućeg preradbenog kapaciteta (sokovi, likeri, kompoti, pekmezi i sl.) na području Hercegovine bio pun pogodak iz dva osnovna razloga. Potakao bi još intenzivniji uzgoj višanja i trešanja a nedvojbeno bi ostvarivao zavidan prihod.

Mladi nasad višnje u okolici Mostara

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

22

Otpali plodovi jabuke u lipnju

Otpali plodovi šljive

Opadanje plodova s voćaka Više naših pretplatnika izrazilo je bojazan zbog opadanja plodova nakon završetka cvatnje.

Pretpostavili su da su plodovi zametnuti, odnosno oplođeni, sada u velikoj mjeri opadaju. Pitaju se hoće li se opadanje zaustaviti i koji je uzrok toj pojavi. U ovom članku pojasnit ćemo zbog čega u pojedinim fazama rasta i razvitka ploda može doći do većeg ili manjeg opadanja plodova, i o mogućnosti sprječavanja prekomjernog i neprirodnog opadanja.

Prof. dr. sc. Ivo Miljković

P

ostoji prirodno regularno opadanje suvišnih plodova i opadanje koje je uzrokovano lošom njegom voćaka. Razlikujemo tri vala opadanja plodova.

Prvo opadanje odvija se poslije cvatnje, drugo u lipnju pa ga zovemo lipanjsko opadanje, a treće prije berbe. No, plodovi mogu opadati i izvan ta tri glavna vala, ako uslijede nepovoljne klimatske prilike, kao što su: pozeb, olujni vjetrovi i tuča, ili u slučaju jačeg napada bolesti i štetočina. Potrebno je poznavati uzroke opadanja

plodova, kako bi mogli utjecati na smanjenje opadanja, a time na povećanje rodnosti voćaka. Postoje stanovite razlike u opadanju plodova između jezgričavih voćaka (jabuka, kruška, dunja, oskoruša) i koštičavih voćaka (šljiva, breskva, marelica, trešnja, višnja).

Kod koštičavih voćaka zametanje plodova je obilnije. Opadanje plodova je također periodično, ali se faze opadanja ne razlikuju tako jasno kao kod jezgričavog voća.

Opadanje se zbiva u tri vala, ali se često drugi i treći val stapaju. Prvo opadanje nakon cvatnje traje dva do tri tjedna. Drugo opadanje se

podudara s fazom odrvenjavanja koštice, kada dolazi do zastoja u rastu ploda. Treća faza opadanja je slabije izražena, a javlja se kad plodovi postignu konačnu veličinu.

Opadanje plodova nakon cvatnje Nakon cvatnje često uočavamo jače opadanje plodova. Traje između 10 i 20 dana. Tada može opasti i do 75 posto plodova. To je prvi val opadanja plodova, do kojeg dolazi prirodno, jer se svi plodovi ne oplode. U početku započne rast plodova, ali se brzo zaustavi, jer neoplođeni sjemeni zametci ne luče hormone

potrebne za diobu stanica i daljnji rast plodova. U ovom valu najčešće opadaju plodovi jabuka i krušaka, ali i drugih vrsta. Prvi opadaju plodovi koji uopće nisu oplođeni, a potom kod jabuka i krušaka plodovi koji imaju oplođen po jedan ili dva sjemena zametka. Mali broj sjemenih zametaka ne luči dovoljno hormona koji bitno utječu na diobu stanica i rast ploda. Treba znati da se plodnica kruške sastoji od pet sraslih plodničkih listića, a u svakom se nalaze po dva sjemena zametka. Plodnica jabuke se također sastoji od pet plodničkih listića, a u svakom dolaze po dva ili više

Otpali plodovi nakon cvatnje

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

23 sjemenih zametaka. U koštičavih voćaka plodnica je jednogradna, a u njoj dolaze dva sjemena zametka. Uz obilnu cvatnju jabuka i krušaka dovoljno je da se zametne 5-7 posto cvjetova u plodove, pa da se postigne dobra rodnost. Kod sorti sitnijeg ploda potrebno je da se zametne 12 posto cvjetova u plodove.

Kod bresaka, marelica i šljiva dobro je kada se 10-20 posto cvjetova zametne u plodove, a kod trešanja i višanja 15-25 posto. Općenito treba znati da su rijetke plodnice u kojima se pri oprašivanju oplode svi sjemeni zametci. Sjemeni zametci se nakon oplodnje razvijaju u sjemenke. Kada razrežemo plod jabuke ili kruške, vidimo da je u njemu najčešće 5-6 sjemenki. No, ima plodova s dvije ili tri sjemenke.

Koja je uloga sjemenki u održanju ploda? Prije svega treba naglasiti da se u sjemenkama svih vrsta voćaka (jabuka, kruška, breskva, šljiva itd.) luče hormoni koji potpomažu diobu stanica i rast ploda. Ako plod ima dovoljno oplođenih sjemenih zametaka, tada će dobro rasti i biti stabilan pa neće opasti. Plodovi u kojima nema oplođenih sjemenih zametaka niti razvijenih sjemenki zastanu u rastu, jer ih na rast ne potiču hormoni. Nakon zastoja u rastu razvije se sloj odvajajućih plutastih stanica između peteljke i rodnog izbojka, pa popusti veza i plod opada. Što je manje oplođenih sjemenki u plodu, to je lučenje hormona slabije, a time i stabilnost ploda manja.

Na stabilnost ploda, odnosno smanjeno opadanje plodova s manjim brojem sjemenki utječe i stanje ishranjenosti voćke. Ako želimo da cvjetni pupovi i cvjetovi Otpali plodovi kruške pred berbu

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

budu razvijeniji, tada mjesec dana prije cvatnje treba voćke prihraniti dušičnim gnojivom, i to sa 150 kg KANA po 1 ha. Uz bolju opskrbu dušikom, bit će bolja i oplodnja.

Napokon, ako želimo da manje plodova opadne nakon cvatnje, trebamo odmah nakon cvatnje voćke prihraniti drugom dozom dušičnog gnojiva, i to sa 150 kg KANA po 1 ha. U ovo vrijeme dodano dušično gnojivo potpomoći će rast plodova i mladica, koje se na početku vegetacije u proljeće odvija pretežno na račun rezervnih hranjiva iz korijena, debla i skeletnih grana. Osim toga, prihranjivanje prije cvatnje i poslije cvatnje potpomaže proljetni rast korijena. Ako želimo provjeriti zbog čega su plodovi nakon cvatnje opali, tada ih trebamo razrezati i vidjeti sadrže li sjemenke. Na taj ćemo se način uvjeriti zbog čega u velikoj mjeri plodovi opadaju. Prekomjerno opadanje plodova nakon cvatnje može biti uzrokovano lošom oplodnjom, zbog nepovoljnih klimatskih prilika, a najčešće zahladnjenja u doba cvatnje. Naime, uz zahladnjenje je slabija energija i ukupna klijavost polena, pa ne dođe do oplodnje. Osim toga, uz hladnije vrijeme ne lete niti pčele koje inače slove kao najmarljiviji prenositelji polena ili najbolji oprašivači. Katkad i uz vrlo povoljne klimatske prilike, u doba cvatnje mogu opasti gotovo svi plodovi nakon cvatnje.

To se rijetko događa. Uzrok može biti loše odabran sortiment. Znamo da se sorte jabuka i krušaka, zatim veliki broj šljiva i trešanja itd., ne mogu oploditi svojim polenom već su upućene na međuoprašivanje i oplodnju polenom druge sorte. Ako imamo pojedinačna stabla jedne

sorte, tada ih nema tko oprašiti i oploditi. Logično je, dakle, da će nakon cvatnje neoplođeni plodovi opasti.

Lipanjsko opadanje plodova U lipnju nastupa drugi val opadanja plodova. Lipanjsko opadanje izraženije je kod mladih voćaka, s naglašenom bujnošću. Opadanje može biti više ili manje izraženo, ovisno o klimatskim prilikama i stupnju ishranjenosti voćaka. U ovom će valu opadati prvo plodovi u kojima je manji broj sjemenki.

Povećano opadanje može prouzročiti suša, jer je tada otežano primanje hranjiva iz tla. Drugi razlog može biti slaba ishranjenost voćaka općenito, a posebice dušikom. Protiv lipanjskog opadanja borimo se natapanjem i prihranom dušičnim gnojivima. Da se spriječi ili znatno smanji lipanjsko opadanje plodova, preporučuje se u drugoj polovici svibnja provesti treće prihranjivanje dušičnim gnojivom.

U to se vrijeme gnoji sa 100 kg /ha KANA. Postoji i mogućnost primjene hormonskih pripravaka, kako bi hormoni poticali dalji rast ploda i utjecali na smanjenje opadanja.

No, ta je praksa složena pa se rijetko primjenjuje. Ako se i primjeni, to se obavlja pod stručnim nadzorom, kako ne bismo prouzročili nepoželjne posljedice.

Opadanje plodova prije berbe Prije berbe počinje treći val opadanja plodova. Uzroka opadanju je više. No, opadanje je u tom valu znatno manje izraženo. Dakako, šteta je tada velika, jer opadaju plodovi koji su utrošili hranu, a nisu se održali do berbe. Nepovolj-

ne klimatske prilike kao što je tuča ili olujni vjetar uoči berbe mogu počiniti velike štete. Prije berbe, inače, opadaju plodovi napadnuti štetočinama kao što je kod jabuke napad jabučnog savijača (crvljivost). Katkad opadaju pojedini plodovi i u slučaju kada dolaze zajedno, (u «grozdovima») tri ili četiri skupa, pa zbog naglog bubrenja i povećanja volumena ploda dolazi do istiskivanja plodova. To se češće događa kod sorti čije su kraće peteljke na plodovima. Plodovi s dugim peteljkama, kao što je kod jabuke Zlatni delišes, a kod kruške Boskova bočica, često dolaze jedan uz drugi, jer je cvat zvana gronja, u kojoj je pet do šest cvjetova, pa ako se svi oplode mogu se svi razviti do berbe. Čest je slučaj da kod kruške Conference i Abbe Fetel u gronji do berbe bude 4-5 plodova. Nasuprot tomu, u cvatu, dakle gronji sorte Viljamovke imamo najčešće jedan, a rjeđe dva ploda. No, može biti i drugih razloga povećanog opadanja plodova. Na primjer, ako plodovi nejednolično dozrijevaju, što je slučaj kod nekih sorti s protegnutim dozrijevanjem, tada zbog toga što pojedini plodovi ranije dozriju mogu i opasti. Ako imamo sorte s nejednoličnim ili protegnutim dozrijevanjem, trebamo provesti berbu u više navrata ili, kako običavamo reći, treba provoditi podbiranje plodova. Napomenimo i to da prije berbe u pojedinim slučajevima zbog jače izražene suše može doći do osjetnijeg opadanja plodova.

Naime, u to vrijeme plodovi bubre i trebaju puno, odnosno dovoljno vlage. Stoga se predlaže u takvim slučajevima po mogućnosti provesti natapanje.

24

NAJČEŠĆE BOLESTI BOROVNICA I BRUSNICA Posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj je zabilježen intenzivniji uzgoj borovnica i brusnica, pogotovo u području Gorskog kotara i zagrebačkoj okolici, ali i drugim dijelovima Hrvatske gdje postoje povoljni uvjeti za uzgoj ove vrlo korisne voćne vrste. Razlog povećanog uzgoja su i dobri državni poticaji za ove kulture.

Dr. sc. Tihomir Miličević

B

orovnice i brusnice su voćne vrste značajne po velikom sadržaju medicinski važnih spojeva, kao što su različiti antioksidansi (neki vitamini, fenoli i dr.), te stoga vrlo povoljno djeluju na zdravlje čovjeka. Između ostalog, i to je razlog povećanog zanimanja za uzgoj ove voćne vrste. Kod nas je u uzgoju najproširenija američka borovnica (Vaccinium corymbosum). Kao i na drugim kultiviranim biljkama, tako se i na borovnicama javlja veliki broj bolesti, a u našim agroekološkim uvjetima najvažnije su: palež cvjetova ili siva plijesan, rak stabljike, antraknoza plodova, Plodove borovnice napada siva plijesan

monilioza, pjegavost lišća, hrđa, crvenilo lišća, trulež korijena i dr.

Važno je istaknuti da kod nas dosad još nema registriranih fungicida za suzbijanje bolesti na ovim biljkama, pa su u ovom članku navedene mjere suzbijanja koje se provode u svijetu, gdje je više proširen uzgoj borovnice.

Palež cvjetova ili siva plijesan Ovo je jedna od najčešćih bolesti na borovnicama. Uzročnik bolesti je svima poznata fitopatogena gljiva Botryotionia fuckeliana, poznata pod nazivom Botrytis cinerea. Bolest se osobito javlja jačim intenzitetom u kišnim i hladnijim godinama. Simptomi se I brusnica je podložna napadu biljnih bolesti

najbolje uočavaju u vrijeme cvatnje u obliku paleži cvjetova, ali i truleži plodova. Cvjetovi izgledaju kao da su spaljeni i suše se. Palež ponekad može zahvatiti i lišće i izboje biljaka. Suzbijanje se provodi fungicidima, a kod nas su poznati: dikarboksimidi (Ronilan WG, Kidan SC, Lupo SC, Rovral TS FLO SC, Sumilex SC 50 FL i dr.), fenilsulfamidi (Euparen Multi WP i WG 50 i dr.), fludioksonil (Switch 62,5 WG), fenheksamid (Teldor SC 500), pirimetanil (Mythos SC, Botril 300 SC, Cezar SC, Botryticid SC i dr.). Suzbijanje treba provoditi već od početka cvatnje do početka zriobe plodova.

Rak stabljike borovnice Ovu bolest mogu uzrokovati više vrsta fitopatogenih gljiva, kao što su: Fusicoccum putrefaciens, Phomopsis vaccini i Botryosphaeria corticis. Simptomi se najčešće uočavaju na stabljikama biljaka u obliku nekroza, raka- rana i odumiranja kore stabljike, zatim sušenja izboja, pa i cijelih grmova u slučaju jače zaraze i uzgoja osjetljivih kultura. Mjere suzbijanja ne daju

baš zadovoljavajuće rezultate, što povećava opasnost od pojave ove bolesti. Prema iskustvima iz svijeta (Amerika), od fungicida se najčešće koriste iz skupine ftalamida, kao što je kaptan (Merpan 80 WG, Captan 50 WP, Stoper WP i dr.) i folpet (Folpan 80 WDG, Folpan WP, Futura WP, Shavit WP i dr.). Fungicidi se primjenjuju jedanput mjesečno od ranog proljeća do opadanja lišća.

Obvezno bi trebalo uklanjati zaražene dijelove biljaka i izboja iz nasada. Od kultivara koji se uzgajaju kod nas najosjetljiviji su Bluecrop i Covile, a razmjerno su otporni Blueray, Pioneer.

Antraknoza plodova Ova bolest najčešće se javlja na plodovima borovnica u vrijeme zriobe u obliku antraknoznih udubljenih pjegica. Simptomi se mogu javiti i na drugim dijelovima biljke (cvjetovima, listovima i izbojima), ali dosta manje. U jakom napadu bolesti dolazi i do truleži i propadanja plodova. Uzročnik su fitopatogene gljive iz roda Colletotrichum.

Vrlo osjetljive sorte na ovu bolest su: Blueray, Harrison, Bounty. BoB RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

25 lest se suzbija fungicidima od sredine cvatnje do početka razvoja plodova u razmaku 8-10 dana. Prema svjetskim iskustvima, najbolju djelotvornost pokazuju fungicidi na bazi kaptana (Captan 50 WP, Merpan 80 WG, Stoper WP i dr.) i azoksitrobina (Quadris KS, Quo Vadis KS, Amistar 250 SC i dr.).

Monilioza Ova bolest je u pojedinim dijelovima svijeta (Amerika) gdje se uzgaja borovnica jedna od najvažnijih i najopasnijih bolesti. Bolest se još naziva mumificiranost ploda. Uzročnik je patogena gljivica Monilinia vaccinii-corymbosi. Simptomi se javljaju već u rano proljeće u obliku odumiranja izboja, listova i cvjetova. Sa zaražene biljke širi se izražajni miris po truleži, po kojem se ova bolest vrlo lako uočava. Bobice se razvojem bolesti smežuraju i poslije mumificiraju, zbog čega se bolest i zove još mumificiranost plodova. Bolest se suzbija obveznim uklanjanjem svih zaraženih plodova i izboja. Od kemijskih zaštitnih mjera koristi se veliki broj fungicida, od kojih su prema svjetskim iskustvima najdjelotvorniji fungicidi na bazi triforina (Saprol-N EC i dr.) i benzimidazola (karbendazim), kao što su pr. preparati Bavistin FLKS, Zino KS, Chromozim KS i dr. Tretiranja početi u cvatnji i nastaviti do zriobe plodova u razmaku 7-10 dana.

Dani krumpira u Hercegovini Ivica Doko, dipl. ing.

U

organizaciji tvrtki Fam-comerc, Sjemenarna i Syngenta, 05.06. 2010. godine, u mjestu Opličići organizirani su Dani polja krumpira, te pokusi s primjenom kemijskih pripravaka koji imaju dozvolu primjene u krumpiru.

U pokusu je bilo zastupljeno desetak novih sorti krumpira koje bi trebale da u narednih nekoliko

godina „zamijene“ dosadašnje sorte koje poljoprivredni proizvođači polako napuštaju. Od ranih sorti posebno se ističu sorte Faluca i Arnova koje su po urodu ali i vremenu dozrijevanja interesantne za područje Hercegovine.

S obzirom na specifičnosti ove godine vezane za proizvodnju krumpira (stalne padaline tijekom veljače i ožujka), sadnja krumpira obavljena je 24.03. 2010. godine. U takvim uvjetima sorta Faluca je po-

kazala izuzetne rezultate. U svega 70 dana vegetacije urod po jednoj cimi bio je 1,3 kg, sa 4-5 ujednačenih gomolja krumpira.

Kemijski pripravci koji su bili zastupljeni u pokusu iskazali su visoku učinkovitost. U zaštiti krumpira protiv plamenjače i koncentrične pjegavosti korišteni su pripravci Ridomil Gold MZ 68 WG, Revus MZ i Shirlan te insekticidi Force i Actara za zaštitu krumpira od zemljišnih štetnika i krumpirove zlatice.

Neki od pripravaka korištenih u zaštiti krumpira

Uzorci gomolja ispitivanih sorti krumpira

Gomolji sorte Faluca

Pregled gomolja ispitivanih sorti

Vlasnik ogledne parcela prezadovoljan sortom Faluca

Faluca je pokazala izuzetne rezultate

Pjegavost lišća Od više bolesti na lišću borovnice, najčešća je tzv. gleosporijska lisna pjegavost koju uzrokuje fitopatogena gljiva Gleoeosporium minus. Javlja se obično pokraj lipnja u obliku crvenkastih pjega na licu lista.

U slučaju jače zaraze (što je kod nas rijetkost), može doći i do defolijacije ili opadanja lišća. Suzbijanje se provodi fungicidima na bazi kaptana (Captan 50 WP, Merpan 80 WG, Stoper WP i dr.) i benzimidazola (Bavistin FLKS, Zino KS, Chromozim KS.). Tretiranje se obavlja nakon berbe u razmaku od dva tjedna.

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

26

Kako razlikovati grinju akarinozu od zelene stjenice Prema višegodišnjem iskustvu najvažniji štetnici životinjskog podrijetla u većini kontinentalnih vinogorja iz skupine kukaca i grinja su pepeljasti grožđani moljac (Lobesia botrana), šiškarice (akarinoza = Calepitrimerus vitis i erinoza = Eryophies vitis), te crveni pauk (Panonychus ulmi).

Povremeno i lokalno se pojavljuju još i neke druge vrste, primjerice, štetne ranoproljetne gusjenice (grbice, sovice) i cigaraš.

Mr. sc. M. Šubić, dipl. ing. agr

M

eđu njima su ekonomski najštetniji grinje šiškarice na početku vegetacije loze i gusjenice druge ili „ljetne“ populacije pepeljastog grožđanog moljca, te se protiv njih redovito preporučuju i provode usmjerene mjere kemijske zaštite. Sredinom svibnja često se poistovjećuju simptomi napada lozine grinje akarinoze s lokalnom pojavom zelene stjenice u „zatravljenim“ vinogradima. Grinja akarinoza je posljednjih godina sve veći problem u svim vinogradarskim područjima Hrvatske (uspješno se prenosi zaraženim loznim cjepovima), a ne vidi se golim okom zbog male veličine (svega 0,15-0,17 mm).

Ove se grinje već kod bubrenja pupova koncentriraju i napadaju vunu, a zatim mlade lozine izdanke. Mladice zato postaju kržljave, skraćenih među-koljenaca u „cik-cak“ obliku.

Stoga se od pojave vunastog pupa do razvoja prvih listića vinova loza u relativno kratkom razdoblju mora u dva navrata zaštititi od akarinoze, a naročito osjetljive sorte (npr. Sauvignon, Graševina, Silvanac zeleni,

Moslavac ili Šipon i slično). Ipak, posljednjih se godina naročito polovicom svibnja mogu primijetiti štete od vinogradarima manje poznatog nametnika – zelene stjenice koja se usmjereno kemijski suzbija posljednjeg tjedna u travnju ili u prvim danima svibnja, odnosno kada mladice osjetljivih, a napadnutih sorata dosegnu 2-5 cm! Stjenice se hrane sisanjem biljnih sokova iz lisnih žila ili tkiva lista ili cvjetnih organa, a pritom u staničje loze ubrizgavaju enzime kojima uzrokuju različite deformacije.

Vrstu Lygocoris spinolae (Lygus spinolai) Meyer-Duer ubrajamo u porodicu „mekokožnih“ ili biljnih stjenica (Miridae). To je najbrojnija porodica raznokrilaca s 8.000 poznatih vrsta. Svojstveno za ovu porodicu je nježno i slabo hitinizirano tijelo, a najčešće su zelene ili svjetlo-smeđe boje. Duguljasto su ovalni kukci veličine 2-16 mm.

Neke su vrste strvinari ili love živi plijen (predatori), ali najveći broj Miridae siše biljne sokove. Također nemaju naglašene „mrežaste“ oči pa ih neki zovu „slijepe stjenice“.

Na skrovitom mjestu uz trsje vinove

Oštećenja od akarinoze na mladarima vinove loze

loze prezime u formi zimskog jaja.

Jaje je mliječno bijele boje. Odrasle su stjenice (mužjaci i ženke) svijetlo zelene boje, duguljasto-ovalnog oblika, veličine svega 5-6 mm.

Izgled štete Najčešće se štetne posljedice zelene stjenice ogledaju u nenormalnom rastu mladica zbog skraćenih internodija ili „cik-cak“ porasta, uglato-rascjepkanom i deformiranom lišću, a nakon cvatnje se također vide izravne štete na grožđu u obliku osipanja bobica (npr. slično nedostatku bora). Ishranom najmlađih nimfi na otvorenim zelenim pupovima ili još nerazvijenom lišću najprije nastaje žuta, a kasnije smeđa ubodna mjesta koja su vidljiva pomoću lupe. Ubodi se ubrzo šire u nekrotične zone, a rastom tkiva postaju različite forme i oblika. Rubovi tih rupa u lisnom tkivu su okrugli ili uglati. Sveukupan rast lista je zaustavljen, a izgledom deformiran i „potrgan“. Generativni organi prije cvatnje obično izgledaju sasvim zdravo, ali nakon cvatnje po grozdu može ostati tek nekoliko normalno razvijenih bobica. Naknadnim ubodom na formirane bobice nastaju tamne promjene boje kožice, koje porastom formiraju „pluto-ožiljak“.

Izravne štete na grožđu se često primijete kad kukaca na lozi više nema, jer tijekom srpnja i kolovoza odrasli oblici zelene stjenice odlaze na alternativne zeljaste domaćine (npr. krumpir i nepoznate vrste korova). Krajem ljeta i početkom jeseni plodne ženke se vraćaju i ponovno odlažu zimska jaja na vinovu lozu.

Postoje strani podaci o štetnosti zelene stjenice na napadnutim mladicama loze u rasponu 35,0-99,1 %.

Prosječna težina grožđa i broj bobica po grozdu su u našim istraživanjima bili značajno manji na trsju napadnutom navedenim štetnikom. Ošte-

Stjenica Lygocoris spinolae

ćeni grozdovi su težinom bili lakši 72-82 %, a broj bobica je na takvom grožđu bio manji 70-86 %. Sadržaj sladora u oštećenom grožđu je bio veći u rasponu 3-14 Oe, a sadržaj ukupnih kiselina također veći za 0,08-2,85 g/l. Nije bilo razlike u pHvrijednosti mošta među stjenicom napadnutim i zdravim grožđem.

Suzbijanje U Međimurju su tijekom svibnja 2007. godine prva dobra iskustva usmjerenim kemijskim suzbijanjem zelene stjenice vinove loze dobivena primjenom sljedećih pripravaka: Actara 25 WG (0,02 %), Calypso 480 SC (0,03 %), Confidor 200 SL (0,035 %), Mospilan SP (0,035 %) i Proteus OD (0,06 %). Optimalni se rok suzbijanja zelene stjenice vinove loze podudara s razvojnim stadijem D-E (prva pojava još nerazvijenih listića). Zelene stjenice ne privlači boja pa za praćenje populacije ne možemo koristiti olfaktorne mamce (ljepljive ploče), na tržištu nemamo za njih specifične feromone, a metoda otresanja ne daje rezultate jer se pri udaranju rodnih elemenata loze ovi kukci uznemire i padaju na zemlju.

Iz opisanih se razloga vinogradari prema opaženim štetama iz ranijih sezona moraju krajem travnja ili početkom svibnja usmjeriti suzbijanju relativno „novijeg štetnika“ u pojedinim našim kontinentalnim vinogorjima.

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

27

Narukvicom protiv komaraca U svijetu je poznato oko 3000 vrsta komaraca. Od tog broja kod nas je prisutan manji broj vrsta (oko 20) među kojima su najznačajniji predstavnici rodova Anopheles, Aedes i Culex.

Matea Pehar, dipl. ing.

O

sobina komaraca da sišu krv (ženke) na nekoliko domaćina pogoduje prijenosu različitih mikroorganizama koji žive u krvi. Čak i kad ne sišu krv svojom prisutnošću a posebno zujanjem narušavaju mir i spokoj ljudi.

Vrste roda Anopheles prenose uzročnika malarije-bolest koja je uz AIDS najvažnija zarazna bolest od koje godišnje obolijeva 200300 miliona ljudi, a umire oko milijun.Vrsta Aedes albopictus prenosi više virusa opasnih čovjeku, a među njima i virus dengue i žute groznice. Ova vrsta je prisutna u Italiji, Crnoj Gori. U Hrvatskoj nije registrirana, a nema podataka jeli prisutna u BiH. Komarci su najaktivniji u sumrak ili rano ujutro. Preko dana miruju u svojim skloništima, u različitom raslinju u blizini bara ili vodotoka. Životni vijek komarca tijekom ljeta traje 1-2 mjeseca, a u nepovoljnim uvjetima i dulje.

Tijekom prezimljavanja odrasli komarci

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

žive i do pola godine. Za razmnožavanje komaraca potrebna je voda u kojoj ličinke provode svoj razvoj.

Suzbijanje komaraca Suzbijanje komaraca mora se provoditi sustavno na određenom području. U područjima gdje ima više komaraca provode se akcije suzbijanja koje su usmjerena na suzbijanje ličinki i odraslih. Ličinke se suzbijaju tzv. larvicidima kojima se tretiraju vodene površine.

Odrasle jedinke suzbijaju se različitim kemijskim pripravcima, najčešće iz različitih letjelica, a suzbijanje se može obaviti i sa zemlje uz primjenu posebne aparature.

U onim područjima gdje se ne provodi suzbijanje komaraca, koriste se različiti pripravci pomoću kojih se pokušava smanjiti njihova brojnost, ali i negativno djelovanje na ljude. Najčešće se koriste različiti repelenti koji na neki način tjeraju komarce.

Na tržištu postoje posebne narukvice koje uspješno štite od uboda komaraca. Narukvice su potpuno ekološki prihvatljive i nemaju nikakvo štetno djelovanje na ljude. Rađene su na osnovi eteričnih ulja koje odbijaju komarce. Intenzitet mirisa se može podesiti.

Komarci „bodu“ u sumrak

Narukvica se koristi i kao modni detalj

28

Što s ostacima žetve?

Dobro gospodarenje nezamislivo je bez redovitog unošenja žetvenih ostataka u tlo.

Prof. dr. sc. Z. S. Značaj žetvenih ostataka Nakon žetve odnosno berbe poljoprivrednih kultura na polju ostaje određena količina biljnih (žetvenih) ostataka. U žetvene ostatke ubrajamo sve nadzemne biljne dijelove koji ostaju na tlu, te korijensku masu koja ostaje u tlu.

Posebice velika količina korijenove mase ostaje u tlu nakon uzgoja višegodišnjih leguminoza poput lucerne, te nakon preoravanja travnjaka i prirodnih livada. Tako, primjerice, korijenova masa jednogodišnjeg travnjaka iznosi oko pet tona suhe tvari na hektar, trogodišnjeg travnjaka oko osam tona na hektar, dok ozime žitarice nakon žetve ostavljaju u tlu svega oko dvije tone korijena na hektar.

Količina biljnih ostataka koja ostaje nakon žetve, odnosno berbe ovisi o uzgajanoj kulturi, primijenjenim mjerama agrotehnike i vegetacijskoj sezoni.

U intenzivnoj proizvodnji i u povoljnoj vegetacijskoj godini količina slame nakon žetve strnih žitarica iznosi oko 5-7 t na hektar, kukuruzovine nakon berbe kukuruza za proizvodnju zrna oko 8-11 t na hektar, biljnih ostataka nakon žetve soje oko 2-4, te repice oko 3-6 tona na hektar. U tlo se mogu unositi različiti biljni rezidui poput kukuruzovine, slame strnih žitarica, stabljike suncokreta i duhana, glave i lišće šećerne repe, rozgve viNakon žetve žetvene ostatke treba zbrinuti

nove loze i dr. Svaki dobar gospodar mora što veći dio tih žetvenih ostataka unijeti u tlo, gdje će ih razgraditi mikroorganizmi tla. Nakon toga ti biljni ostaci će se procesom humifikacije ugraditi u stabilnu organsku tvar (humus) tla.

Tijekom procesa razgradnje žetvenih ostataka jedan značajan dio hranjiva postaje direktno pristupačan sljedećoj kulturi iako se žetveni ostaci u pravilu ne smatraju organskim gnojivima, kao što je to, primjerice, stajski gnoj. Tako ukupna količina oslobođenog dušika iz biljnih ostataka koja će biti raspoloživa za narednu kulturu može varirati od desetak pa sve do 60 i više kg na hektar godišnje. Tu količinu dušika koja potječe od razgradnje žetvenih ostataka svakako treba uzeti u obzir pri planiranju razine gnojidbe sljedeće kulture. Žetveni ostaci se ponekad koriste na vlastitom gospodarstvu kao hrana za stoku ili kao nastor u staji, a u određenim slučajevima mogu se i prodati.

Međutim, glavni načini lošeg „zbrinjavanja“ žetvenih ostataka u praksi je spaljivanje, a pravi način „zbrinjavanja“ je njihovo unošenje u tlo.

Spaljivanje Ovakvu mogućnost „zbrinjavanja“ žetvenih ostataka karakterizira potpuni gubitak organske tvari, ali istodobno predstavlja i gnojidbu tla pepelom. Spaljivanje žetvenih

ostataka u načelu nije poželjno jer svaki proizvođač treba pokušati osigurati što veći promet organske tvari u tlu. Stoga je praksa spaljivanja žetvenih ostataka i zakonom zabranjena u mnogim europskim državama. Samo spaljivanje može imati i određene koristi jer se na taj način uništava ili onemogućava klijanje samoniklih biljaka prethodno uzgajane kulture, te korova. Usto se u određenoj mjeri i uništavaju uzročnici bolesti i štetnici.

Ti pedohigijenski razlozi mogu katkad biti odlučujući za donošenje odluke o spaljivanju žetvenih ostataka.

Nadalje, spaljivanje žetvenih ostataka, osobito slame, česta je praksa pri primjeni različitih načina konzervacijske i reducirane obrade tla, te posebice u sustavima ratarske proizvodnje gdje se primjenjuje direktna sjetva.

Ako se slama ne spaljuje u uvjetima direktne sjetve, tada su moguće negativne popratne pojave poput jačeg napada bolesti i korova, širenja samoniklih biljaka ranije uzgajanih usjeva, otežane sjetve i rjeđi sklopovi i dr.

Unošenje u tlo Ovaj način zbrinjavanja žetvenih ostataka ima goleme prednosti jer se njime bitno povećava promet organske tvari, što vrlo povoljno utječe na održavanje fizikalne, kemijske i biološke plodnosti naših tala. Unošenje žetvenih ostataka u tlo u rijetkim slučajevima može pogodovati širenju bolesti i štetnika. Vjerojatno najpoznatije širenje bolesti u našim sustavima ratarske proizvodnje su bolesti koje napadaju podnožje busa pšenice i time uzrokuju polijeganje usjeva i velike gubitke u prinosu. To je dobro poznato našim poljoprivrednicima koji zbog toga praktički nikada ne uzgajaju pšenicu nakon pšenice. Nasuprot tome postoje i primjeri pozitivnog učinka u održavanju pedohigijene tla. Tako se, primjerice, unošenjem kukuruzovine u tlo uništava kukuruzni moljac, a do jakog širenja i napada kukuruznog moljca dolazi u slučajevima kada je kukuruzovina ostala na površini tla do proljeća.

Žetveni ostaci također imaju vrlo različit kemijski sastav, a intenzitet njihove razgradnje u tlu u najvećoj je mjeri određen sadržajem dušika (N). Količina dušika u biljnoj masi često se stavlja u omjer s ugljikom (C) i tada se govori o tzv. C:N odnosu. Naime, brza razgradnja žetvenih ostataka moguća je samo ako biljni ostaci imaju relativno uzak C:N odnos (<15:1). Takav uzak C:N odnos karakterizira pojedine leguminoze, poput graška, ali i kultura poput uljane repice jer su njihovi biljni ostaci relativno bogati dušikom.

Nasuprot tome, slama strnih žitarica sadrži relativno malo dušika (0,3-0,5%), dok kukuruzovina ima nešto veći sadržaj dušika u suhoj tvari (0,4-0,6%).

Pri unošenju žetvenih ostataka koji sadrže relativno malu količinu dušika u suhoj tvari (slama i kukuruzovina) može nastati tzv. „DUŠIČNA DEPRESIJA“ odnosno nedostatak dušika za sljedeću uzgajanu kulturu. Do dušične depresije dolazi ako su žetveni ostaci imali C:N omjer veći od 20:1. U tim slučajevima treba primijeniti dodatne količine dušika, i to oko 10 kg dušika za svaku tonu zaorane slame ili kukuruzovine. Taj gnojidbom dodatni dušik najčešće se primjenjuje istovremeno sa zaoravanjem. Depresija ostalih hranjiva, koja može nastati unošenjem žetvenih ostataka u tlo, zanemariva je u usporedbi s dušikom.

Proces razgradnje biljnih ostataka u tlu je aeroban pa je potrebno osigurati nesmetano pritjecanje kisika. Stoga se žetveni ostaci na srednje teškom tlu najčešće zaoravaju na dubinu od 10-20 cm, dok se na lakšem tlu mogu unositi i dublje. Žetvene ostatke prije zaoravanja često je potrebno sasjeckati („tarupirati“) jer se tako lakše unose i bolje homogeniziraju s masom tla.

Usitnjavanje (tarupiranje) se pozitivno odražava na brzinu razgradnje žetvenih ostataka u tlu koja bi morala u potpunosti završiti najkasnije nakon jedne kalendarske godine.

Ako i nakon toga uočimo u tlu biljne ostatke starije od jedne godine, tada moramo pronaći uzorke zbog kojih nije završena njihova razgradnja. Glavni uzroci tome u praksi su najčešće širok ugljik-dušik odnos u biljnim ostacima, anaerobni uvjeti razgradnje i nedovoljno usitnjena biljna masa prije unošenja u tlo.

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

29

Pčele si uistinu zanimljivi kukci

Zanimljivosti o pčelama Ivica Doko, dipl. ing.

P

čele radilice su najbrojniji članovi pčelinje zajednice i osim polaganja jaja obavljaju sve poslove u košnici i van nje: hrane i njeguju leglo i maticu, čiste stanice, grade saće, održavaju potrebnu temperaturu i vlažnost legla, štite košnicu od neprijatelja, sakupljaju nektar, polen i propolis, donose vodu. Zbog svih tih poslova se i nazivaju radilicama. Evo i nekih njihovih karakteristika: • Jedna pčela je teška oko 100 miligrama, što znači da ih u kilogramu ima oko 10 tisuća.

Ako u jakom društvu ima oko 60 tisuća pčela, nije teško izračunati koliko je teška košnica. Pčela radilica je dugačka od 12 do 14 milimetra, a jezik kojim «sisa» nektar dug je 6 milimetra.

• Dužina života pčele radilice zavisi od načina ishrane, kao i jačine društva, pa tako u rano proljeće, kada se pčele tek pripremaju za glavni posao, žive do 35 dana, a ljeti, u glavnoj pčelinjoj sezoni, kada ima najviše rascvjetalog medonosnog bilja, pčela živi svega 28 dana. U periodu zimovanja,

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

od rujna pa do proljeća, pčele su u klupku i tada žive najduže - od 6 do 8 mjeseci.

• Po lijepom i tihom vremenu pčele mogu letjeti od 45 do 60 kilometara na sat, a kada je vrijeme lošije, brzina se smanjuje na 10 km. na sat. Natovarena nektarom ili polenom, pčela prelazi oko 20 kilometara na sat, a prilikom letenja u jednoj sekundi napravi oko 440 zamaha.

• Kada pčela miruje, vidi na udaljenosti i do 60 centimetra, a na daljini od 1 centimetra može da zapazi predmet od 8 mikrometara.

Dok leti, pčela vidi svega nekoliko metara ispred sebe. Tada joj je povećana frekvencija vizualne stimulacije na šest puta veću nego kod čovjeka. Pčela razlikuje bijelu, žutu, zelenu, plavu i ultraljubičastu boju, a prepoznaje i oblike pojedinih predmeta i cvjetova.

• Izuzetno joj je razvijeno čulo mirisa koje se nalazi u antenama. Čulo ukusa je smješteno u usnom ustroju. Ako je nektar sladak, iako je neprijatnog mirisa, pčele ga sakupljaju. One reagiraju i na zvuke koje registriraju pomoću čula dodira, koje se nalazi po či-

tavom tijelu.

• Imaju svoj način komuniciranja, a to je najčešće neka vrsta igre.

Od udaljenosti paše zavisi brzina igre, tj. broj okretaja u 14 sekundi.

Ako je paša udaljena 100 metara, pčela se okrene 10 puta, a samo 4 do 5 puta ako je paša udaljena jedan kilometar. Što je put do hrane duži, to je duža i igra.

• Pčele su glavni oprašivači, one oprašuju 80% biljaka. Stoga da pčele nestanu izumrlo bi i oko 20.000 biljnih vrsta, što bi imalo kataklizmičke posljedice na svijet. Korist od pčela je višestruka, osim meda, one skupljaju i pelud, propolis, te proizvode vosak, matičnu mliječ i pčelinji otrov. To sve skupa je 20% koristi koje pčelar ima od pčela, a ostalih 80% je poklonjeno društvu u vidu oprašivanja.

• Pčele više nego jednom oblete oko svijeta da bi sakupile 450 g meda.

• Za 1 kg meda kojeg prerade iz 3 kg nektara pčele trebaju posjetiti 7.500.000 cvijetića crvene djeteline ili 2.000.000 cvjetova bagrema • Srednje jaka pčelinja zajednica ima oko 50.000 radilica

• Pčelinja zajednica u godini dana potroši za svoj opstanak i uzgoj legla prosječno 80 kg meda i 2530 kg peluda.

• Jedna pčela posjeti u minuti oko 12 cvjetova, a tijekom dana 4.000 cvjetova • Jedna pčelinja zajednica može proizvesti više od 45 kg meda viška, a to je ono što skupljaju pčelari.

• Potrebna je jedna zajednica da opraši hektar voćnjaka, s time se povećava prinos i do 40%.

• Redoviti konzumenti meda su najdugovječniji ljudi, a pčelari skupina s najmanjim postotkom oboljelih od malignih tumora.

• Pčela leti do 24 km/h i zamahne krilima 200 puta u sekundi, odnosno 12.000 puta u minuti.

• Sezonska pčela živi do 60 dana. A zimska pčela i do 6 mjeseci.

• U jednoj zajednici je jedna matica koja snese i do 2.000 jaja dnevno, a težina tih jaja je veća od težine same matice.

• U Kini zbog zagađenja ima regija gdje pčele i drugi kukci više ne obitavaju i oprašivanje se vrši ručno pomoću pera i skupljenog peluda.

30

Šećerni javor

Šećerni javor ili kanadski javor (Acer saccharum) je stablo koje raste na sjeveru Sjeverne Amerike, ali prvenstveno na zapadu Kanade i u sjeverozapadnim područjima SADa. Zbog izrazito lijepe svijetle boje i odličnih mehaničkih osobina javorovo drvo se koristi u proizvodnji namještaja visoke kvalitete, ali je još zanimljivije da se upravo iz ovoga stabla dobiva javorov sirup, čisti prirodni proizvod koji u pravilu ne sadrži nikakve dodatke i može se dugo čuvati.

U vrijeme dok u šumi još ima snijega, a temperature osciliraju od niskih noću do relativno visokih danju, drveće na zarezanim mjestima ispušta sok koji žljebovima u kapima curi u posude. Kada se posude napune sirup se ukuhava do gustoće koja odgovara onoj kod rijetkog meda. Dolaskom toplijeg vremena „iscrpljivanje“ soka smatra se završenim do sljedeće sezone. Javorov sirup je vrlo tražen proizvod u kućanstvu i prehrambenoj industriji, za izradu kolača i raznih slastica.

Čajevac – Camelia sinensis

Prema legendi, kineski car Shen-Nong iz 2400. g. pr. Krista sjedio je u prirodi i pio vruću vodu, kad su mu s obližnjeg drveta čajevca doletjeli neki listovi i pali ravno u posudu s vodom. Opazivši da je voda promijenila boju, car je otpio gutljaj i iznenađeno zaključio da je voda poprimila i ugodan okus. Nakon što je popio još malo “vode s lišćem”, osjetio se odmornije i svježije. Bilo je to rođenje čaja kao ukusnog napitka koji vraća snagu i posjeduje ljekovita svojstva. Ipak, vjerojatno su prvi svakodnevni uživatelji pijenja čaja bili budistički monasi koji su ga koristili kao napitak meditacije koji pospješuje tjelesni mir i budi duševnu energiju.

Bumbari – miroljubiva bića

Iako radilice bumbara kao i matice imaju žalac, nemaju aktivnu obranu, tj. ubosti će samo refleksno, za potrebe vlastite, pasivne i nužne obrane. Ubosti će samo kada su stisnute, npr. ako su u ljudskoj šaci i nemaju kamo odletjeti. Ali i prije uboda pokušat će se spasiti tako da se bace na tlo, okrenu se na leđa i „zastrašujuće“ zazuje te pokažu svoj crni trbuh i tako pokušaju preplašiti protivnika. Ako to ne uspije, onda će ispustiti karakterističan miris kao sredstvo odvraćanja, a nerijetko će i izbaciti mlaz izmeta prema napadaču.

Meduze

Riječ meduza korijen vuče iz grčke mitologije. Tako se zvala lijepa Gorgona koja se zamjerila božici Ateni, pa joj je kosu pretvorila u strašne zmije otrovnice, a od njezinog bi se pogleda svatko skamenio. Ubio ju je Perzej odrubivši joj glavu, a od njezine krvi je nastao krilati konj Pegaz.

Najopasnija meduza na svijetu živi na obalama Australije.

To je morska osa(Chironex fleckeri) od čijeg otrova godišnje umre 60-tak osoba.

Naj, naj, naj ….. prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najhrabriji sisavac

Medni jazavac (Mellivora capensis) branit će se od bilo koje životinje, osobito ako se približe jazbini u kojoj ima mlade. Njegova čvrsta koža nije osjetljiva na napade pčela, dikobraza te većine zmija, a istovremeno je toliko labava da se može, ako ga netko primi za vrat, na primjer leopard, unutar svoje kože okretati i napadača gristi sve dok ga ne pusti

Najveće drvo

Najmasivnije drvo svih vremena je drvo Lindsey Creek, iz vrste obalnih mamutovaca (Sequoia sempervirens), pronađeno u američkoj državi California. Obujam debla bio je najmanje 2549 m3, a ukupna masa najmanje 3630 tona, uključujući i lišće, granje i korijenje, što je otprilike težina 890 slonova. Drvo se srušilo u oluji 1905. godine.

Najveći prahistorijski insekt Konjic Meganeura monyi živio je prije otprilike 280 milijuna godina. Fosilni ostaci koji su otkriveni u Commentryju u Francuskoj, pokazuju raspon krila dužine do 70 cm. Možemo ga usporediti s najvećom danas živućom libelom (Megaloprepus caeruleata),koja se može naći na prostoru srednje Amerike i prema mjerenjima duga je do 12 cm, s rasponom krila do 19,1 cm.

B RO J 6 9 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 0 .

Slastan niskokaloričan asortiman žvakalica, idealan za oralnu higijenu Kao i mi, psi također pate od higijenskih oralnih problema kao što su kamenac, plak i loš zadah.

• Dental Fresh asortiman vam nudi jednostavan način za oralnu njegu vašeg psa koji će ujedno uživati u žvakanju proizvoda.

• Svaka Dental Fresh žvakalica je posebno osmišljena i formulirana za specifično područje dentalne higijene.

• Sadrže aktivne sastojke koji zajedno s oblikom i specifičnom teksturom - svaku žvakalicu čine visoko učinkovitom u borbi protiv učestalih oralnih i dentalnih problema.

• Njihova je učinkovitost znanstveno i klinički dokazana.

• Dostupni u 3 specifične različite varijacije:

Tartar Control • Pomaže u reduciranju stvaranja kamenca čak do 45%.

Gental Dental • Pomaže u održavanju zubi i zubnog mesa zdravima te istodobno uklanja plak.

Fresh Breath • Sadrži mentu i peršin za svjež dah vašeg psa.

e-mail: info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com