OU

Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Kohen – prva alija 14 p’sukim –41,1-14

Prošle su dvije godine otkako je peharnik obećao da će Faraonu reći za Josefa. Još jedna godina patnje u tamnici, zbog toga što je previše pouzdanja položio u čovjeka, umjesto da ima potpunu vjeru u B-ga (i vjerojatno je time došlo do hilul Hašem u Josefovom slučaju, zbog onoga što je on bio i posebnih okolnosti u kojima se našao).

Da pojasnimo… U "normalnim" okolostima, osoba u Josefovoj situaciji trebala bi poduzeti korake da se izbavi iz zatvora, moleći peharnika (ili koga već) za pomoć. No u ovom slučaju, možemo vidjeti da je Sar HaMaškim o Josefu govorio s visoka, nazvavši ga naar ivri. To vjerojatno znači da se on naslađivao idejom da taj "Židovčić" ovisi o njemu da ga izbavi iz tamnice. I to, nakon što Josef B-gu pripisuje zasluge za tumačenje sna. Možrmo si zamisliti da u situaciji u kojoj se Josef našao, tražiti Sar HaMaškima za pomoć ne bi baš bio pravi potez.

Faraon je usnio dva sna – 7 suhonjavih krava proždire 7 tustih krava bez da se na njima primijeti efekt njihovog "obroka", te 7 sasušenih klasova proždire 7 punih, dobrih klasova. Ovi ga snovi vrlo uznemire. On sazove svoje savjetnike koji svojim nezadovoljavajućim tumačenjima ne uspijevaju popraviti njegovo raspoloženje.

Peharnik se konačno prisjeti Josefa, te iznese Faraonu svoju priču.

"Bio je s nama jedan Židovski mladić…" Faraon naređuje da se Josefa dovede iz tamnice, te Josefa pripremaju za susret s Faraonom.

Raši ističe (on u stvari proklinje) da će zli ljudi, čak i kada priznaju dobro koje im je netko učinio, omalovažavati one kojima duguju zahvalnost. Peharnik govori o Josefu kao o na’aru (što ima konotaciju budala), ivri (tuđinac koji ne pripada među nas), eved (rob nedostojan da bude vođa).

Levi – druga alija 24 p’sukim –41,15-38

Faraon ispripovijeda Josefu svoje snove (unoseći neke važne izmjene koje Josip ispravlja, dajući time znak Faraonu o božanskom porijeklu Josefovog tumačenja snova). Josef kaže Faraonu da su ta dva sna zapravo jedna poruka od B-ga o Njegovoj namjeri da dovede sedam godina obilja, nakon kojih će uslijediti sedam godina razorne gladi. Godinâ obilja nitko se neće niti sjećati (osim ako se poduzmu potrebne mjere da se za njih pošteno pripremi). Dvostruko ponavljanje sna kazuje da će se ti događaji ubrzo zbiti. Josef predlaže što da učiniti tijekom godina obilja da se pripremi za glad. Faraon je snažno impresioniran ovim bogobojaznim čovjekom, Josefom.

Postoji impozantan popis paralela između priče u ovoj sedri i Megilat Ester. Posebno u tome kako Faraon tretira Josefa te Ahašveroševih uputa Hamanu o tome kako da provede Mordehaja ulicama grada. Sličnosti u tekstovima su opsežne i zapanjujuće.

Šliši – treća alija 14 p’sukim –41,39-52

Faraon, uvjeren da je Josef najmudrija osoba u njegovom okruženju,

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija postavlja ga za vicekralja nad čitavim Egiptom. Faraon Josefu daje kraljevski prsten i naročitu odjeću (ponovo odjeća!) i organizira mimohod Josefa gradskim ulicama kako bi se Egipćani upoznali s ovlaštenjima koje kralj daje Josefu. Josef je dobio As’nat za ženu. (Neki kažu da je ona bila Dinina kćer.) U dobi od 30 godina, Josef je gospodar Egipta. As’nat rađa Josefu dva sina, prije godina gladi – Menašea i Efrajima.

Zapazite da Faraon priznaje da je B-g izvor Josefove mudrosti. Očito, nisu svi egipatski vladari prezirali B-ga Izraelovog kao što je to činio nasljednik ovog Faraona godinama kasnije. Iako je to izrečeno u formi da se "podigao novi kralj koji nije poznavao Josefa", možemo vidjeti da je novi kralj odlučio ne poznavati ni B-ga. Izgleda da se ovaj fenomen ponavlja u Židovskoj povijesti. Značajan je za priču o Hanuki odnos prema B-gu i narodu Izraela Aleksandra Velikog, u usporedbi s nekim od njegovih nasljednika.

R’vi’i – četvrta alija 23 p’sukim –41,53-42,18

Sedam godina obilja dolaze kraju i otpočinje glad. Sve su susjedne zemlje poharane glađu, no Egipat se dobro pripremio. Josef upravlja raspodjelom zaliha hrane i nagomila veliko bogatstvo Faraonu.

U međuvremenu, Jaakov, znajući da u Egiptu ima hrane, šalje "braću" (ali ne i Binjamina) da kupe namirnice.

Tora kaže da je Jaakov vidio da ima mnogo… Raši pita: Što to znači vidio; ne bi li bilo točnije reći čuo? Raši daje odgovor da je Jaakov vidio u nekoj vrsti proročke vizije da u Egiptu vlada obilje. Raši dodaje da to nije bilo potpuno, posve jasno proročanstsvo, jer Jaakov još uvijek nije vidio da se na pozornici pojavio Josef. Prorok vidi samo ono što B-g želi da vidi, i razumije samo onaj dio viđenja koji doista i vidi.

Gemara u Taanit kaže da je Jaakov u ovoj fazi gladi još uvijek bio dobro opskrbljen hranom. Svejedno, on ih je poslao u Egipat, kako ne bi pobudio zavist drugih. Kada drugi ne-

Raši kaže da su braća (neznajući) izrekla proročku izjavu rekavši "Mi smo svi sinovi jednog čovjeka". Na svjesnoj razini, oni su govorili o sebi. No tvrdnja je posve istinita i kada se njome obuhvati i Josef – Mi smo svi…

Josef predlaže test njihove čestitosti – oni mu moraju dovesti svog najmlađeg brata. On ih zatvori na tri dana da "razmisle o tome".

B’zot, ovime ćete biti provjereni. Josef kaže da će djeca Izraelova biti iskušana sa B’zot. Sa zot Zot = 7 + 1 maju, nemoj se razmahivati onime što imaš.

Josef ugleda svoju braću, prepozna ih, (oni njega ne prepoznaju) i sjeti se svojih snova. Postupa s njima grubo i optužuje ih da su špijuni. Oni poriču optužbe i pričaju Josefu o povijesti svoje obitelji i časnim namjerama.

+ 400 = 408. Tri glavna "sredstva" za postizanje oproštenja od B-ga su t’fila, t’šuva, cedaka. To je ono što kažemo u Musafu na Roš hašana i Jom kipur. Neki mahzorim imaju drugi skup riječi otisnut iznad ove tri. Njih se ne izgovara, no one su tu. Molitva = kol (glas). Pokajanje pomaže com (post). A cedaka se vrši s mamonom (novcem). Svaka od tih

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija riječi ima numerički zbroj 136. 100+ 6+30 = 90+6+40 = 40+40+6+50. To što su gematrije tih sinonima jednake govori o jednakom značaju pri traženju božanskog oproštenja. Zbrojite ih zajedno i doći ćete do 136+136+136 = 408. B’zot tibaheinu –Ovako smo kušani – s Molitvom, Pokajanjem, i Djelima milosrđa bivaju kušana Djeca Izraelova. Hamiši – peta alija 35 p’sukim –42,19-43,15

Josef im kaže da će jedan od njih ostati kao talac (Josef odabire Šimona, kako bi razdvojio opasni tim kojeg čine Šimon i Levi) a ostali se vraćaju u Kanaan da dovedu "malenog" u Egipat. Braća iskazuju iskreno žaljenje zbog onoga što su učinili Josefu (smatrajući da je ono što im se sada događa kazna za to). Reuven kaže nešto poput "što sam vam govorio". Nitko od njih nije svjestan da Josef sluša i razumije njihov razgovor. Josef odlazi nasamo i plače (zbog toga što braću stavlja u takvu situaciju). Josef zapovijeda da njihove vreće napune hranom te da im se vrati i njihov novac.

Kada svaki od braće otvori svoju vreću, uplaše se kad tamo nađu svoj novac. Vrate se Jaakovu i izvijeste ga o tome što se dogodilo.

Jaakov jadikuje zbog gubitka Josefa, i sada Šimona i objavljuje im da neće riskirati da izgubi i Binjamina. On odbija dopustiti svojim sinovima da se vrate u Egipat, unatoč (ili zbog) Reuvenovog apsurdnog prijedloga da njegovi vlastiti sinovi bu- du ubijeni, ako se nešto dogodi Binjaminu.

Gemara kaže da se izrečeno prokletstvo mudre (pravedne?) osobe, čak i kad je izrečeno uvjetno, ostvaruje (na ovaj ili onaj način). Reuven je ponudio da njegovi sinovi umru ukoliko se Binjamin ne vrati. Ponuda je bila odbijena. A Binjamin se vratio svom ocu. Svejedno, Reuven je rekao što je rekao. Njegova "dva sina" odnose se na njegova dva nečasna potomka koji doista jesu umrli – Datana i Avirama. Moramo biti krajnje oprezni što govorimo! (Ne samo da su umrli na početku Korahove pobune, već se i ranije o njima govori kao o umrlima. B-g kaže Mošeu da se vrati u Egipat jer su oni koji su ga proganjali umrli. Raši kaže da se to odnosi na Datana i Avirama, koji su osiromašili i smatralo ih se mrtvima – oni su umrli dva puta!)

Glad u Kanaanu jača, te Jaakov na koncu pristaje Binjamina povjeriti u Judine ruke za ponovni put u Egipat. Jaakov im daje dvostruko više novaca nego što je potrebno, te šalje darove najfinijih začina "Egipatskom vođi". Jaakov blagosilja svoje sinove; oni se vraćaju u Egipat i dolaze pred Josefa.

Šiši – šesta alija 36 p’sukim – 43,1644,17

Josef ugleda Binjamina i kaže svom pratiocu (vjerojatno Menašeu) da pripremi objed za njih sve. Braća se plaše Josefovog poziva, uvjereni da on ima veze s novcem koji im je bio vraćen prošli puta. Oni ispričaju

Josefu što se desilo kako bi odvratili njegovu srdžbu. Josef ih ispituje o njihovom starom ocu.

Braća se klanjaju Josefu, ispunjavajući na taj način bit njegovih snova (a ovog puta u to je uključen i Binjamin). Josef zapazi Binjamina, raspituje se o njemu i blagosilja ga.

Josef jedva suzdržava svoje emocije. On ponovo nasamo plače, opere lice i vraća se braći. Na objedu, on braću posjeda po starosti (što ih uznemiri – "Kako on to može znati?"). Daje im darove, Binjaminu više od ostalih.

(Josef stvara priliku za ljubomoru, tako da braća budu dovedena u sličnu situaciju kao ranije. Ovo priprema teren za "potpuno" pokajanje. Čini li on to svjesno, podsvjesno, vođen od B-ga…?)

Sljedeće što naredi je da se hrana i njihov novac stave u njihove vreće, a da se njegov (Josefov) naročiti pehar stavi u Binjaminovu prtljagu.

On braću otpusti da krenu u Kanaan, a potom šalje svog "čovjeka" za njima da ih optuži da su ukrali pehar. Braća se zgranu na tu optužbu i daju riječ da ako se pehar nađe među njima, onaj koji je "kriv" neka umre, a ostali će postati Josefovi robovi. Josef ponudi da rob postane samo onaj koji je kriv; ostali mogu

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija slobodno otići. Potraga otkriva da se pehar nalazi kod Binjamina. Jehuda, kao glasnogovornik, ponudi da svi ostanu kao robovi. Josef inzistira da samo Binjamin treba ostati; ostali se imaju vratiti svom ocu.

Deja vu pred njihovim očima! Još jednom, braća mogu otići Jaakovu –bez jednog od Rahelinih sinova i iznijeti mu olakotne okolnosti. A ovog puta, bila bi to istina! Bez lukavštine, kao što je to bilo s Josefom. Ovo stvara podlogu za istinsku t’šuva. [Rambam, u svojoj knjizi Hilhot T’šuva, iznosi različite elemente t’šuve. Potom on uvodi koncept t’šuva g’mura – potpune t’šuve, za koju on kaže da se može jedino postići (ili barem prepoznati) ako se dogode iste (ili vrlo slične) okolnosti kao kada je bio počinjen prvobitni grijeh.] Hoće li to braća prepoznati kao priliku da se spase i reći da nemaju snage išta učiniti, ili će se usprotiviti zagonetnom vladaru Egipta i biti spremni boriti se za Binjamina? I ovog puta to će biti jednostavnije učiniti jer nisu učinili ništa pogrešno.

U standardnom stilu "neizvjesnosti", parša završava s tim pitanjem. Moramo ostati podešeni na istoj fre- kvenciji za slijedeći tjedan kako bismo doznali odgovor.

Š’vi’i – sedma alija 7 p’sukim –Bamidbar 28,9-15

Tora govori o "prinosu Musaf" za šabat – dva janjeta. U skladu s tim, mi molimo Musaf na šabat. Musaf na Roš hodeš se sastoji od dva bika, jednog ovna, i sedam jaganjaca. Uz te "olot", treba prinijeti i jarca kao "žrtvu za grijeh" . Korbanot su popraćene vinom za lijevanice (različite količine za različite životinje), te smjesom finog brašna i ulja, poznatom kao m’nahot ■

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi

U parši Mikec ne pojavljuje se niti jedna od 613 micvos, pa ćemo nastaviti s razmatranjem općih principa.

Rambamov drugi princip: Ne uključuje se obavezno sve što se hermeneutički izvodi

Kratak pregled 14 pravila kojima se Maimonides koristio kao kriterijima pri sastavljanju svog popisa 613 micvos

"Hermeneutika" se odnosi na umješnost interpretacije Biblije. Trinaest pravila Rabi Jišmaela za tumačenje Tore, koja se govore svakog jutra kao dio predmolitava, često se nazivaju "hermeneutičkim zakonima". Drugi talmudski učenjaci imali su popise s više ili manje takvih zakona (Hilel je imao sedam pravila, Rabi Eliezer b. Josi HaGalili imao ih je 32), no oni su zapravo rezali istu tortu na različit broj kriški. Među hermeneutičkim procesima nalaze se elementi poput "kal v'homer" (logičan zaključak, primjerice, da osoba koja može podići 50 kilograma zasigurno može podići 20 kilograma) i "gezera šava" (tradicija važnosti iste riječi koja se koristi u različitim kontekstima).

Neki zakoni koji proizlaze iz upotrebe tih hermeneutika su biblijski, dok su drugi rabinski. (Ovi prvi su potpore teksta primljenih tradicija, dok drugi mogu biti izravno doneseni propisi). Kao i kod rabinskih "micvos", kao što je čitanje Megile (kao što je objašnjeno u Načelu #1), neki su raniji učenjaci možda pogriješili pretjeranim kompenziranjem, što je dovelo do toga da su na svoj popis uključili stvari koje se zapravo ne nalaze među 613

Sefer Hamicvot Hakacar kako ih je sakupio Hafec Hajim

Pozitivne zapovijedi

34. Pozitivna je zapovijed počinuti od rada na prvi dan Sukota kao što Pismo kaže, Na prvi dan, sveti sabor (Vajikra 23,35). Zakon za njega isti je kao zakon za prvi dan Pesaha (§25). Ovo se primjenjuje na svakom mjestu i u svako doba, kako za mu-škarce tako i za žene.

35. Pozitivna je zapovijed boraviti u suki [kolibi ili sjenici s krovom od pruća, i sl.] svih sedam dana blagdana kao što Pismo kaže, Boravit ćeš u sjenicama sedam dana (Va- micvos.

Rambam daje primjer: Pesahim 22b raspravlja o mogućnosti da svako pojavljivanje riječi "es" u Tori može značiti uključivanje još nečega. Rabi Akiva kaže da u Pnz. 6,13 ("es G-spoda, svog B-ga, ćeš poštivati"), naizgled suvišna riječ uključuje obvezu iskazivanja primjerenog poštovanja učenjacima Tore. Međutim, Rambam nas upućuje da obveza poštovanja učenjaka nije jedna od 613 micvos. Slično tome, dodatna riječ "es" u Izl 20,12 ("Poštuj es svog oca i es svoju majku") može uključivati vlastitog muža, starijeg brata ili pomajku (kao u Kesubos 103a), ali to nisu zasebne micvos.

Ako bi tko uključio sve hermeneutski izvedene zakone, micvos bi bilo na tisuće! I sasvim je svejedno je li Moše osobno bio taj koji je dao tumačenje. Rambam navodi Talmud u Temura (16a) da je 1.700 takvih obrazloženja zaboravljeno tijekom razdoblja žalovanja nakon Mošeove smrti. (Bez sumnje, bilo je mnogo, mnogo više takvih pouka kojima nas je podučio Zakonodavac, a koje nisu zaboravljene!)

Pa tako, zakoni izvedeni obrazlaganjem, iako mogu biti biblijski, ne nalaze se nužno među 613 micvos. Jedine takve stvari koje mogu biti uključene su one koje su bile dio prihvaćene tradicije, za koje je egzegeza samo podrška, a ne izvor te prakse. ■ jikra 23,42). Svih sedam dana blagdana, treba jesti, piti i živjeti u suki, i po danu i po noći. Svih sedam dana čovjek treba učiniti svoj dom povremenim mjestom, a svoju suku stalnim mjestom. Zabranjeno je jesti redovni obrok izvan suke; prve večeri obaveza je u suki pojesti barem komad kruha veličine masline. Nakon toga, ako netko želi jesti kruha, treba ga jesti u suki; ako želi jesti voća, može ga jesti izvan suke. Malo dijete koje je doraslo da ga se može podučavati ima obavezu prema zakonu učenjaka.

Ovo se primijenjuje na svakom mjestu i u svako doba, za muškarce ali ne i za žene. ■

Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 8 – Čitanje Tore

Ponedjeljkom, četvrtkom i subo tom poslijepodne se čita Tora, a či tanje započinje odmah iza dijela koji je pročitan u subotu ujutro (135, 1 2). To je čitanje podijeljeno u tri di jela, no može se načiniti više dije lova ako se održava neka vjerska proslava (135,1). Te dijelove čitaju Kohen, Levit i Izraelac (135,3 vezi iznimaka od ovog redoslijeda, na primjer, ako Kohen nije prisutan ili nije u stanju čitati, vidi 135,4 Na šabat i blagdane, kada se čitaju dodatni odlomci, vidi 135,4,10; 136, 1; 141,6 u vezi osoba koje ih čitaju. Čitanje mora biti dugo najmanje devet ili deset uzastopnih (vidi 144,1-2) redaka (vidi 137,1), i svaka osoba mora pročitati najmanje tri retka (137,2); u vezi pogrešaka vidi 137,36. Čitanje svake osobe treba započeti i završiti pozitivnom temom, i ne smije započeti ili završavati samo jedan ili dva stiha od pasusa, vidi 138,1.

Dopušteno je čitati samo onima koji su pozvani, vidi 139,3. Čovjek kojega se poziva treba biti u stanju pravilno čitati. S obzirom da on možda to nije u stanju, čitanje vrši čitatelj Tore, a osoba koja je pozvana prati ga riječ po riječ (vidi 135,4,13; 139,1-2; 141,2-3; 143,5). Osoba koja je pozvana otvara Toru, nalazi mjesto gdje treba započeti čitanje, kaže Barehu i blagoslov "... koji nas je izabrao ..." (držeći Toru, ali ne gledajući u nju), čita odlomak, zatvara Toru, i izgovara blagoslov "... koji nam je dao istinitu Toru ..." (139,411). U vezi ponavljanja blagoslova u slučajevima pogreške vidi 140,1-3 i 143,4, u vezi odgovora "Amen" na blagoslove vidi 139,6 i 141,5. Osoba koja je pozvana da čita mora stajati (vidi 141,1), i netko drugi bi još trebao stajati pored nje (vidi 141,4). On mora na bimu (platformu s koje se čita Tora) otići najizravnijim putem i ne smije otići s nje sve dok ne dođe sljedeća osoba, vidi 141,7

Toru treba čitati ispravno i točno, vidi 141,8 i 142,1-2. Mora se čitati iz pravilno napisanog svitka Tore ). O tome što učiniti ako čitatelj učini pogrešku vidi , a o tome što učiniti ako se nađu pogreške u svitku Tore pogle; u vezi donošenja svitka Tore grupi ljudi kako bi mogli čitati vidi 135,13 i 584,3. U slučajevima kada se dva ili više dijela čitaju iz različitih dijelova Tore, trebalo bi ih čitati iz drugih svitaka vidi 144,3-4. Bilo je uobičajeno prevoditi [na aramejski] svaki redak, ali to se više ne čini, vidi 145,1. Zajednica treba stajati (vidi 146,4) i pažljivo slušati čitanje, ne baviti se stvarim nevezanim uz to i ne smije se izaći za vrijeme čitanja, vidi 146, 1-3.

Kada se svitak Tore izvadi iz Kovčega kako bi se iz njega čitalo, predmolitelj izgovara "Neka je veličano ..." a zajednica odgovora: "Uzvišen ...", vidi 134,2. Po završetku čitanja, svitak se podiže i prikazuje zajednici koja kaže "Ovo je Tora ..." (134,2). Svitak se potom namota i prekrije, vidi 147,1-6. Čitanje iz Proroka, ili iz drugog svitka Tore, ne smije započeti sve dok se prethodni svitak ne namota, vidi 147,7-8. Zajednica ne smije otići sve dok svitak Tora ne bude pospremljen te ga oni trebaju ispratiti na njegovo mjesto (vidi 148,1; 149,1). ■

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Liječi li vrijeme sve rane?

Josef se ponovno susreće sa svojom braćom u Egiptu, više od dvadeset godina nakon što je bio prodan. Te su godine bile ispunjene kušnjama i nevoljama, no one završavaju pobjedonosnim usponom na vlast. Nakon što ponovno vidi svoju obitelj, što Josef osjeća? Je li ispunjen gorčinom ili su vrijeme i sreća koja ga je pratila učinili da njegova ljutnja izblijedi? Traži li on osvetu ili je spreman oprostiti?

• Što od gore navedenog po vašem mišljenju motivira Josefove postupke prema njegovoj obitelji kada su došli u Egipat? Kako pomiriti s jedne strane Josefovo oštro postupanje i podmetanje Benjaminu, s njegovim istodobnim davanjem darova i vraćanjem novca njegove braće, s druge strane?

• Koliko ima istine u izreci "vrijeme liječi sve rane"? Da ste bili na Josefovom mjestu, biste li mogli ostaviti prošlost iza sebe? Koji bi vam osjećaji bili najsnažniji?

Vođe u izgnanstvu

Priča o Josefu, Megilat Ester i Knjiga Daniela događaju se u izgnanstvu i ne iznenađuje da međusobno sadrže mnogo podudarnosti.

• Što svaka priča podučava o životu pod tuđom vladavinom, i konkretnije, što znači biti Židov na vodećem položaju u izgnanstvu? Mogu li se izazovi s kojima su se suočavali biblijski protagonisti usporediti s izazovima s kojima se susreću vođe danas?

• Je li opravdano da vođa pogazi svoje Židovske vrijednosti kako bi zadržao svoj položaj koji će mu omogućiti da štiti svoju naciju? Treba li cilj vođe u dijaspori biti puko preživljavanje ili pak aktivno promoviranje njihovih vjerovanja i religije? Kako je svatko ponaosob, Josef, Ester i Danijel, odgovorio na ova pitanja?

• Kako u priči o Josefu tako i u Megilat Ester, Hašem djeluje iza kulisa, skriveno, dok je u Knjizi Danijela njegova čudotvorna intervencija otvoreno pokazana. Što bi mogao biti razlog za tu različitost? Mislite li da je Hašemova providnost, općenito govoreći, manje uočljiva u izgnanstvu nego u Izraelu?

Josef Pravednik?

U rabinskoj literaturi Josefa se često naziva קמ צד״ףסעמ " " (Josef pravednik). No, neki komentatori sugeriraju da se Josef u Egiptu zapravo počeo asimilirati. S kojim se opisom slažete? Koje dokaze možete dati za svako od ovih gledišta?

• U kojoj je mjeri Josef osobno odgovoran za mržnju koju su njegova braća gajila prema njemu? Uči li on iz svojih pogrešaka dok se priča razvija?

• Josef svom sinu daje ime Menaše, "מִּלָ ֲ״לכ״ ֶא״םמִּדֹלֱא״מִּנַשַנ״מִּכ

״ִּבאָ״ מֵב״לכ״ ֵאְע י ". Da li to ukazuje da je Josef aktivno odlučio okrenuti leđa svojoj obitelji i naslje- đu? Kako se (ako se uopće) promijenio Josefov vjerski identitet tijekom njegovog boravka u Egiptu?

• Što ljude navodi da odstupe od svoje vjere ili da joj se vrate?

Čovjek izigrava

B-ga

• Prema Rambanu Josefovi postupci u Egiptu bili su vođeni željom da ispuni svoje snove. On smatra da su snovi neka vrsta proročanstva i da je čovjek koji je dobio takvo znanje dužan izvršiti volju Hašema. Abarbanel osporava tu pretpostavku tvrdeći da je odgovornost Hašema, a ne čovjeka da dovede do ostvarenja proročanstva. S kim se vi slažete?

• Sam Abarbanel tvrdi da je Josef nanosio patnju svojoj braći kako bi im pomogao da postignu pokajanje za svoje grijehe prema njemu. Josef je želio da oni budu kažnjeni na ovom svijetu, kako bi ih poštedio teže kazne u Svijetu koji će doći. Je li kažnjavanje braće išta više Josefov posao od ispunjenja proročanstava? ■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Život je jedno veliko čudo

Josip je bio prodan kao rob. Supruga njegovog poslodavca pokušala ga je zavesti, ali on se odupro njenim pokušajima. Kakvu je nagradu dobio za to? Bio je bačen u najdublju i najmračniju tamnicu koja je postojala – bio je to Devil’s Island njegova vremena. Konačno, pojavio se tračak svjetla - faraonov peharnik obećao je da će iznijeti Josipov slučaj pred faraona. Ali prošle su još dvije godine i ništa se nije promijenilo. Ako je ikada postojalo vrijeme da čovjek počne očajavati, to je zasigurno bilo ovo. Čitav svoj život posvetio je tome da bude dobar i pošten čovjek i što je primio zauzvrat za svoje napore? Mržnju, ropstvo, nezahvalnost i osvetu.

Rabini nam kažu da 'B-žje izbavljenje može doći za treptaj oka." I tako je oko trepnulo i faraon je usnio san, nitko ga nije mogao protumačiti; faraonov peharnik spomenuo se hebrejskog roba; Josip je pozvan; snovi su protumačeni, Josip je očito bio pravi čovjek da preuzme upravljanje, Josipu je dana moć odmah do faraonove. Odjeven u kraljevsku odjeću, on paradira Egiptom i gdje god susretne velika mnoštva zaustavi se da ih pozdravi. Rabini kažu da je njegova ljepota bila tolika da bi se žene penjale na krovove da ga bolje vide.

Josip se prometnuo iz najnižeg i najprezrenijeg od svih ljudi, u najmoćniju i najutjecajniju osobu čitavog svijeta ..... u nekoliko sati. Trenutak prije nego li je bio pozvan, da koliko god bilo loše, izbavljenje je možda upravo tu iza ugla. I tako često smo bili u pravu.

Bilo bi lako predati se pred Grcima, bilo bi lako očajavati. Ali Makabejci su se izabrali nadati. I zbog izbora male grupice ljudi, Židovski narod je opstao do danas.

Virus, terorizam, nuklearno oružje, recesije pred nama, svijet kojem nije stalo možda živimo u vrijeme u kojem naša budućnosti ne izgleda blistavo. No, izbavljenje je tu iza ugla ako odaberemo vidjeti svijet na taj način. ■

■ nije mogao ni zamisliti da će ikada napustiti tamnicu. Nekoliko sati kasnije, on je upravljao čitavim Egiptom.

Očajanje nije židovska ideja jer se stvari uvijek mogu promijeniti. Situacije često izgledaju beznadno, ne vidimo nikakvog izlaza ali okolnosti se mogu promijeniti i ta pro- mjena može biti trenutna. Židovi bi, više od ikoga drugog, to trebali znati. Tijekom dvije tisuće godina progonstva i patnji, prošli smo kroz mnoga vremena kada smo se lako mogli prepustiti očaju. Ali mi smo se oduvijek nadali i sanjali o boljim vremenima koja dolaze, uvijek znali

Očajanje nije židovska ideja jer se stvari uvijek mogu promijeniti.

Kratka misao

Što je jednom nesreća, drugom je dobrobit (Berešit Raba 38,10)

Nema gotovo ničega na svijetu od čega netko ne bi imao koristi. Liječnici zarađuju za život od ljudi koji su bolesni, a pogrebnici od sprovoda. Kada dionice padaju to znači da će ih netko jeftino kupiti. Rušenje je prilika za ponovnu izgradnju.

Da, na kraju uvijek postoji neto rast ili propast, no netko će uvijek izvući korist, tako da se u svakoj situaciji nalazi i prilika. ■

Rabbi Ephraim Buchwald:

Zašto Josip, potkralj Egipta, nikada nije kontaktirao svog

ostarjelog oca?

U ovotjednoj paraši, parašat Mikec, Josip, siromašni hebrejski dječak, rob, koji je trinaest godina bio zatvoren zbog lažnih optužbi, izveden je pred faraona da protumači faraonove ezoterične snove.

Josipov uspon na vlasti u Egiptu je meteorski. Nakon što je protumačio faraonov san, imenovan je na drugo najmoćnije mjesto u Egiptu i dobio vlast nad cijelim Egiptom. Oženio se Egipćankom, koja rađa dvoje djece, Efrajima i Menašea.

U iščekivanju Josipovog proročanstva o sedam godina obilja nakon kojih slijedi sedam godina gladi, izdaje se naredba da se prikupi petina egipatskog uroda a hrana da se uskladišti za godine gladi koje će uslijediti. Kad stignu godine gladi, Josip preuzima ulogu osobnog doziranja i distribucije hrane.

Zbog gladi, koja pogađa i Kanaan,

Josipova braća dolaze u Egipat kupiti hranu za svoje obitelji. Na taj se način ispunio Josipov san o braći koja mu se klanjaju. Josip, koji je dvadeset i dvije godine odvojen od obitelji, suočava se sa svojom braćom i optužuje ih da su špijuni. Pa-

Josip je u Egiptu pronašao ispunjenje koje mu je izmicalo dok je bio s obitelji u Kanaanu raša završava drugim posjetom braće, a Josip optužuje svog brata Benjamina da mu je ukrao pehar.

Prošlo je sedam godina obilja i dvije godine gladi, ali Josip, najviši autoritet u Egiptu, nijednom ne kontaktira svoju obitelj u Kanaanu. Zapravo, čini se da Josip ne pokazuje nimalo interesa da se ponovno sjedini sa svojom obitelji ili čak posjeti svog ostarjelog oca, koji već dvadeset i dvije godine tuguje za Josipom, misleći da je njegov voljeni sin mrtav.

Može biti da je Josip jednostavno bio preopterećen zahtjevima i odgovornostima svog rukovodećeg položaja i nije mogao pronaći vremena da posjeti oca u Kanaanu. Ali, Josip je sigurno mogao poslati osobnog glasnika svom ostarjelom ocu. Znajući za predstojeću glad, trebao je upozoriti svoju obitelj i obavijestiti ih da u Egiptu ima žita.

■

Možda najuvjerljiviji razlog što Josip nije stupio u kontakt s obitelji je činjenica da se Josip osjećao duboko izdanim od njih. Ne samo da su ga braća prodala kao roba, već je zbog očevog "neodgovornog" roditeljstva Jakovljev dom postalo vrlo nefunkcionalan, što je dovelo do nesputanog neprijateljstva braće prema Josipu. I kao što se Juda prethodno razišao od svoje braće (1. Mojsijeva 38), ne želeći imati nikakve veze sa svojom obitelji nakon što su ga optužili da je odgovoran za prodaju Josipa, tako je i Josip bio jedino kivan na svoju obitelj i nije imao želje da se ponovo poveže s njima.

Tekstualni dokaz Josipovog ani-

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Ephraim Buchwald: Zašto Josip nikada nije moziteta prema njegovoj obitelji nalazimo u imenu koje Josip daje svom najstarijem sinu Menašeu, 1.

Mojsijeva 41,51:

״ֱא״מִּנַשַנ״מִּכ - ,מִּבאָ״ מֵב״לָכ״ ֵאְע״מִּלָ ֲ״לָכ״ ֶא״םמִּקֹל

,דֶשַנְ״הוֹ ְבַד״םֵש״ ֶא״ףֵסוֹמ״אָהְקִּיַע

I Josip nazva prvorođenca Menaše, jer, "B-g je učinio da zaboravim sve moje nevolje i sav dom oca mojega."

Ime Efrajim, koje znači da je B-g učinio Josipa plodnim u zemlji njegove patnje, također sugerira da je u Egiptu pronašao ispunjenje koje mu je izmicalo dok je bio s obitelji u Kanaanu.

Ideju da je Josip bio toliko ljut na svoju braću i svog oca, mudraci ne smatraju dovoljnim razlogom da Josip prekine sve veze s obitelji. Stoga navode da su braća, kad su prodali Josipa, donijeli strogu zabranu da se otkrije ono što su učinili Josipu. Neki od komentatora sugeriraju da je i Josipu, protiv njegove volje, bilo zabranjeno kontaktirati oca ili otkriti gdje se nalazi. Razlog ove zabrane bio je omogućiti ispunjenje znakovitog proročanstva da će djeca Izraelova biti prognana u Egipat. Također se tvrdi da je Josip morao biti odvojen od oca kako bi Jakov mogao biti kažnjen mjerom za mjeru za to što je na dvadeset i dvije godine napustio vlastite roditelje.

Očito, u skladu s učenjacima, Ha'amek Davar sugerira da je pravi razlog što Josip nikada nije poduzeo korake da kontaktira svog oca bio to da bi se ostvarili njegovi snovi. Josip je svoje snove uvijek smatrao obli- kom proročanstva i smatrao je svojom dužnošću osigurati da se oni ostvare.

Rabbi Hayyim Angel u svojoj eruditskoj novoj publikaciji "A Synagogue Companion" navodi brojne druge uvjerljive razloge za Josipov propust da "se javi doma". Rabbi Yehuda HaHasid tvrdi da Josip nikada nije kontaktirao svog oca kako bi se očuvalo jedinstvo obitelji. Uostalom, kad bi se pokazao svojoj obitelji to bi zauvijek uništilo obiteljsku strukturu, jer bi Jakov saznao punu mjeru perfidnosti koju su njegovi sinovi upotrijebili protiv Josipa.

Ramban odbacuje kao razlog što Josip nikada nije kontaktirao svog oca ideju da je bio prisiljen zakleti se na to. Ramban tvrdi da, osim što je želio vidjeti ostvarenje svojih prvotnih snova, i njegovu braća kako se klanjaju pred njim, Josip je također želio vidjeti jesu li se njegova braća iskreno pokajala zbog onoga što su mu učinila. Josip je morao stvoriti scenarij u kojem će Benjamin biti

kontaktirao svog oca?

talac, kako bi svoju braću podvrgnuo testu odanosti u vezi Benjamina, testu na kojem su bijedno pali s Josipom.

Abarbanel se ne slaže s Rambanovim prijedlogom, tvrdeći da Josipu, svemoćnom vladaru, nije bilo potrebno da mu se Benjamin pokloni. Umjesto toga, Josipu je bilo potrebno da odmjeri kaznu za svoju braću mjerom za mjeru. Josip je morao biti okrutan prema svojoj braći, baš kao što su i njegova braća bila okrutna prema njemu. Josip je optužio svoju braću da su špijuni jer su oni njega optužili da širi loše glasine. Josip baci svog brata Šimona u tamnicu, jer su njegova braća njega bacila u jamu. Benjamin je trebao biti uzet kao rob, jer su njegova braća prodala Josipa u ropstvo.

Sve ove pojedinačne radnje trebale su se izvršiti kako bi bilo sigurno da su se braća istinski pokajala.

Sve to ne bi bilo moguće da je Josip kontaktirao svog oca.

■

Neka biste bili blagoslovljeni. ■

Uvijek ostajemo braća

Jedan blagdan koji izraelsko društvo veoma voli je Hanuka – jedinstveni festival. Što taj blagdan čini tako omiljenim? Praznici koji padaju usred školske godine koja je započela prije par mjeseci, nekoliko slobodnih dana za učenike i studente? Kalorične krafne?

To je antropološko pitanje bez jednostavnog odgovora, ali da budemo iskreni, Židovi vole Hanuku još od davnih vremena. Prije gotovo tisuću godina, u zaključku knjige koja sadrži halahot za Hanuku, Majmonides je napisao da je "micva paljenja svijeća za Hanuku izuzetno omiljena". Postoje oni koji se čude zašto je Majmonides odabrao halahičku micvu nazvati "omiljenom". To je, na kraju krajeva, religijska zapovijed, a ne neka slobodna aktivnost.

Svijeće: Priča o čovječanstvu

Međutim, možda naklonost koja se osjeća prema tom blagdanu izvire negdje drugdje. Nalazimo se usred zime. Noći su duge i hladne pa nam ne treba razigrana mašta kako bismo se poistovjetili s melankolijom i usamljenošću koju čovjek osjeća kada se vrati u mračan dom u kojem nema struje. U pred-modernoj eri, kada je svjetlost svijeće bila skupocjen komoditet, ljudi su svijeće koristili štedljivo i znali su da će većinu noći provesti u mraku. Čovjek bi susretao svoju ženu i djecu u potpunom mraku i ne bi ih bio u stanju jasno vidjeti zbog nedostatka izvora svjetlosti.

To nije samo tehnički opis. Ta rutina vodila je također i do sumornosti ljudske psihe. Čovjek koji živi u tami, čezne za svjetlom. Za njega, tama predstavlja ništavilo i očaj. Žudi za svjetlom, i za vremenom nade.

I tada, usred najveće tame, kad je zima u punom jeku, on uhvati trag svjetlosti. Topla zraka svjetla svijeće osvjetljava tamu i zastrašujuće noćno nebo. Prvi dar je dar nade i vjere u dane koji dolaze. Nekoliko riječi ohrabrenja za potištene i obeshrabrene.

Majstori kabale opširno su pisali o vrijednosti kontemplacije nad tim svjetlom svijeće, koje u sebi sadrži svjetlost stvaranja. Međutim, halahički autoriteti napisali su da nam je zabranjeno korištenje tog svjetla za bilo koju aktivnost – čak i za učenje Tore. Te upute čine se dijametralno suprotnima, no istina je da zapravo nadopunjuju jedna drugu.

Mi ne želimo koristiti to svjetlo svijeća za neke praktične svrhe. No, ta svjetlost simbolizira naše nade i ublažava naše frustracije. Ona je temelj naše vjere u sposobnost da dosegnemo nove visine. Zato se od nas traži da duboko razmišljamo nad tim svjetlom, mirno i spokojno. To nas ispunjava nadom i optimizmom dok se približavamo teškim zimskim danima koji nas očekuju nakon blagdana.

U knjizi Izreka (20,27), čitamo: "Hašemovo svjetlo je ljudska duša". Svijeća je izraz cijelog seta vrijednosti ukorijenjenih u ljudskim bićima i zato smo s njome toliko povezani. Svijeća je naša priča –priča o čovječanstvu.

Glavna radnja parše Mikec je priča o Josefovom izlasku iz zatvora u koji je strpan zbog lažnih optužbi Potifarove žene. Kasnije u parši, učimo više o Josefovom otuđenju od njegove braće.

Dvojica faraonovih slugu boravila su u zatvoru zajedno sa Josefom: glavni peharnik i glavni pekar. Obojica su usnula san, a Josef je te snove uspješno protumačio. I sam faraon je usnuo dva sna koja su ga duboko uznemirila. Prvi o mršavim kravama koje su progutale debele krave, a drugi o kržljavim snopovima žita koji su proždrli one debele. U oba slučaja, slabo je nadvladalo jako.

(nastavak s 12. stranice) Rabbi David Stav: Uvijek ostajemo braća

Glavni peharnik sjetio se Hebreja koji mu je u zatvoru protumačio san i predložio faraonu da iskoristi njegove usluge tumačenja snova. Faraon se složio s time te je naredio da Josefa dovedu iz zatvora. Naravno, Josef je uspio u tumačenju snova i čak ponudio svoje praktične savjete glede preživljavanja gladnih godina koje su snovi predviđali. Faraon je impresioniran Josefovom umješnošću tumačenja snova i njegovom kreativnošću, te ga postavlja kao svog namjesnika.

Dio sna bavio se glađu koja je poharala Egipat i, zapravo, cijeli je Bliski Istok zahvatila ozbiljna suša koja je natjerala Josefovu braću –koja su živjela u zemlji Izrael – da pođu u Egipat kupiti hranu. Josef ih je prepoznao, optužio ih je za uhođenje i, nakon rasprave, otpustio ih kući inzistirajući da mu dovedu svog najmlađeg brata, Binjamina.

Jaakov oklijeva pustiti braću da odu još jednom, bojeći se što bi se moglo dogoditi Binjaminu, i tek nakon što Jehuda ponavlja svoje obećanje, Jaakov se složi s time da ih pošalje natrag u Egipat. Nakon njihovog drugog posjeta Egiptu, Josef naređuje da se srebrni pehar potajno stavi u Binjaminovu vreću, te zatim optužuje braću za krađu.

Glavna tema s kojom se naši mudraci bave u ovoj parši je razumijevanje Josefovog ponašanja prema njegovoj braći, a osobito prema njegovom ocu. Josef nije vidio svog oca više od dvadeset godina, i tokom tog vremena, nije pokušavao s njime stupiti u kontakt. Ne treba nam bogata mašta kako bismo razumjeli pustoš koju je osjećao stari otac, onaj koji je oplakivao svog voljenog sina za kojeg je mislio da ga je rastrgala divlja zvijer.

Nije li Josef bio svjestan toga? Zašto nije pokušao reći svom ocu gdje je? Mnoga tumačenja pokušavaju analizirati i razumjeti Josefova razmišljanja. Tekst Tore ne upućuje nas na motive koji su stajali iza njegovih postupaka.

Glavna tema kojom se naši mudraci bave u ovoj parši je razumijevanje Josefovog ponašanja prema njegovoj braći, a osobito prema njegovom ocu.

Josef je nesumnjivo povrijeđen onime što su mu braća učinila. On nikada nije zaboravio kako su se urotili da ga ubiju, a zatim napravili kompromis između sebe prodajući ga kao roba karavani Išmaelaca. On se pita može li opstati ijedna obitelj u kojoj jedan brat želi ubiti drugoga.

Josef ima samo jedan način da odgovori na ta pitanja. On će testirati ponašanje braće prema njihovom najmlađem bratu, Binjaminu, koji je rođen od iste majke kao i Josef. Pokušat će doznati osjećaju li oni solidarnost s njime i jesu li spremni svoje živote žrtvovati za njega.

Braća su zaista sagriješila protiv Josefa i ozbiljno ga povrijedila. Ali pogreške se događaju. Pravo je pitanje jesu li oni naučili nešto iz svoje pogreške i žele li ju pokušati ispraviti. Oni će biti stavljeni na test kada njihov brat bude optužen za krađu i bačen u zatvor. Što će oni učiniti? Hoće li pomoći svom bratu bez oklijevanja, ili će ga prepustiti njegovoj tužnoj sudbini?

Josef je bio spreman ostaviti svog oca u očaju dvadeset godina ako će to značiti da će biti u mogućnosti uistinu ujediniti obitelj. On je želio vidjeti koliko su Leini sinovi spremni učiniti za Rahelinog sina – sina iste one Rahel koja je mučila njihovu majku. Jesu li naučili lekciju iz prodaje Josefa? Jesu li shvatili da čak i ako brat ide drugačijim putem, postoje neke granice u odnosima među braćom koje se ne bi trebale prelaziti?

Ljudi ne prodaju svoju braću i svakako ih ne pokušavaju povrijediti. Josef, koji želi ujediniti obitelj, želi se pobrinuti za to da ta nova veza bude iskrena i snažna.

Tijekom povijesti, morali smo se suočiti sa vanjskim suparnicima i, u nekim slučajevima, postojala su unutarnja previranja oko najboljeg načina borbe. Lekcija koju je Josef naučio svoju braću i nas je da, čak i kada se ne slažemo, i čak i kada se svađamo, mi ostajemo braća i moramo preuzeti odgovornost čak i za grijehe svoje braće. U svakom slučaju – brata ne odbacujemo.

Neka biste bili blagoslovljeni! ■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Berel Wein:

Snovi i njihovo značenje

Zapanjujuća i nevjerojatna priča o Josefu nastavlja se u ovotjednoj parši. Nizom neobjašnjivih događaja Josef se nađe promaknut od kidnapirane žrtve i roba bačenog u zatvor te osuđenog na zaborav, u čelnog ministra Faraona i Egipatskog carstva. Josef sve to prima kao slijed koraka i svakako na to gleda kao na dio lanca događaja koji su se imali dogoditi, budući su bili određeni s Nebesa i prorečeni su mu u njegovim mladenačkim snovima.

Onaj koji očekuje čuda očito nije posebno impresioniran kada se ona uistinu i dogode. Josefov unutarnji glas davno prije mu je rekao da je on predodređen da postane moćan i velik, tako da ga neobični događaji koji su ga snašli nisu mogli destabilizirati. Njemu je jasno da će postati vladarom nad ljudima i vođa svoje braće.

Postoje mnogi slučajevi u povijesti čovječanstva i židovskoj povijesti u kojima su ljudi rano u svojim životima shvatili da su rođeni da postanu veliki i da imaju potencijal za izuzetno velika postignuća. Proroku Jirmijahuu bilo je rečeno, u njegovoj prvoj proročkoj viziji, da je već u majčinoj utrobi bio određen da postane izraelski prorok. Svi su ljudi možda stvoreni jednakima, ali svjesni smo da nisu svi na ovaj svijet došli s jednakim sposobnostima i mogućnostima.

Postati velik nije unaprijed određeno, mada okolnosti koje omogućuju čovjeku da postane velik očito

Postati velik nije unaprijed određeno, mada okolnosti koje omogućuju čovjeku da postane velik očito jesu jesu. Snovi koji su Josefa vodili u njegovoj mladosti i koji su ga uvalili u nevolje, da bi ga kasnije doveli do nevjerojatnog trijumfa, govorili su mu o mogućnosti, no nisu mu dali nikakve garancije da će se to i obistiniti. Jedino je Josef sam, svojim vlastitim postupcima i genijalnošću, mogao dovesti obećanje tih snova do ostvarenja.

Tako je isto i sa svima nama. Jedna od glavnih tema i pitanja u životu bavi se ostvarenjem potencijala čovjeka i pozitivnog korištenja životnih okolnosti koje su nam dodijeljene. Josefove riječi faraonovom službeniku dok je bio u zatvoru –"Ukrali su me iz zemlje Hebreja, ovdje nisam učinio ništa krivo, a evo sam zatvoren" – ne treba čitati samo kao žalopojku zbog životnih okolnosti koje su ga snašle. Ispravnije je reći da je to bilo utrđivanje činjenica na kojima je Josef gradio svoje nade za budućnost. On je zatražio službenika da ga spomene kralju i da ga oslobodi.

Josef u ovom naizgled slučajnom susretu sa službenikom u zatvoru vidi priliku da krene prema svom cilju i uspne se do veličine. Josef neće propustiti tu priliku, niti će pasti u očaj ili proklinjati sudbinu koja se tako okrutno poigrala s njime. Neće dozvoliti događajima niti okolnostima da ga ometu u izvršavanju i ostvarenju svojih snova i vizija.

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Berel Wein: Snovi i njihovo značenje vljuje da Josef posjeduje u sebi B-žji duh. Bez tog duha, Faraon je potpuno svjestan, njegovi snovi nikada ne bi bili protumačeni u pravom svjetlu.

U Psalmima čitamo da kada G-spod bude vraćao zarobljenike Ciona "bit ćemo kao oni koji sanjaju." Taj će san trebati protumačiti, a to tumačenje može doći jedino od onih ljudi koji se upravo vraćaju u Cion. A kako bi taj san bio ispravno protumačen, duh B-žanske svetosti i namjere mora počivati na tumačima – u ovom slučaju samim sanjarima osobno.

Umjesto toga, on će nastojati upotrijebiti i iskoristiti sve te okolnosti, kako bi svoje snove ostvario i postigao veličinu za koju je bio uvjeren da mu je namijenjena i obećana. Ova lekcija o ljudskoj hrabrosti vodila je Židovski narod tijekom duge noći našeg izgnanstva i rasijanosti. Mi se trenutno suočavamo s teškim situacijama i uznemirujućim događajima. Trebali bismo ih, na neki način, pokušati okrenuti u našu korist i ostvariti naš prastari san o Cionu i Jeruzalemu.

Talmud nas uči da su značenja snova posve ovisna o onome tko ih tumači i tumačenju sna. Josef je bio rekao faraonovom peharniku i pekaru, "Tumačenje snova je u B-žjoj ruci." No ipak je otišao korak dalje i protumačio dva sna točno i vidovito.

Očito, ono što je on podrazumijevao pod "u B-žjoj su domeni" jest da onaj koji tumači snove mora imati neku vrstu svete intuicije, unutarnji osjećaj o osobi čiji san tumači kako bi mogao protumačiti san. Unutar- nji glas je B-žji dar.

Ovo je točno u medicinskim pitanjima gdje su neki liječnici pravi stručnjaci za postavljanje dijagnoze i njihov unutarnji glas ih vodi do ispravnih zaključaka u vezi karaktera bolesti neke osobe. Ovo isto tako vrijedi i za psihologe i terapeute za mentalno zdravlje. Mora da ih unutarnji glas vodi k tome kako pomoći osobi u nevolji koju imaju pred sobom.

To je točno i u vezi velikih halahičkih sudaca, koji mnogo puta odluku donose kao rezultat snažne učenosti, ali i nepogrešive intuicije u vezi toga koje je ispravno rješenje za stvar koja im je iznesena. Josef je u sebi imao intuiciju, pa je stoga bio siguran da će njegova tumačenja faraonovih snova biti precizna i točna.

Upravo se ta očigledna samouvjernost i sigurnost duha toliko dojmila Faraona, da je ubrzala Josefov meteorski uspon na vlast u Egiptu. Faraon to priznaje time što izja-

B-g daje san, no tumačenje je na nama i našoj sposobnosti da dokučimo B-žje želje u toj stvari. Svaki je san – čak i san o obnovljenom i ponovo izgrađenom Cionu – podložan različitim tumačenjima. Mi koji u današnje vrijeme živimo u Izraelu potpuno smo svjesni da ima ne samo različitih, već i proturječnih tumačenja onoga što san o Cionu i Jeruzalemu doista znači.

Potreban je Sveti duh da bi se taj san razumio i da bi se njegovo obećanje ispunilo. B-g pred nas stavlja mogućnosti. Ono što mi činimo s tim mogućnostima je krajnje mjerilo našeg tumačenja sna. Josef ne samo da tumači Faraonov san već i predlaže što učiniti kako bi se njegovo obećanje i mogućnosti ostvarili. Zdrava intuicija koja je plod Židovskog iskustva i tradicije može nam pomoći da dođemo do ispravnog i najsmislenijeg ispunjenja našeg vjekovnog sna o Cionu i Jeruzalemu, miru i svetosti.

Šabat šalom ■

Rabbi Yissocher Frand:

Različite životne zadaće zahtijevaju različite metode življenja

Kao što je Josef predvidio Faraonu, strašna je glad zadesila čitavu zemlju. Odasvud su ljudi silazili u Egipat da kupe hranu koju je Josef mudro pohranio u godinama obilja. I Jaakov je uvidio da će uskoro morati poslati svoje sinove dolje u Egipat da nabave hrane za obitelj.

Pasuk kaže [poglavlje 42, redak 1]: "Videći da u Egiptu ima žita, reče Jakov svojim sinovima: "lama tisrau" ["Što gledate jedan u drugoga]?"

Tumačenje riječi "lama tisra-u" nije očito na prvi pogled. Raši kaže da ih je upitao: "Zašto upadljivo pokazujete pred sinovima Ezava i Jišmaela da još imate hrane? Jer u to doba, veli Raši, oni su još uvijek imali hrane.

Ramban propituje Rašijev komentar: Sinovi Ezava i Jišmaela nisu živjeli u zemlji Kanaan! Oni su imali svoja vlastita područja na kojima su živjeli. Pa gdje se onda, pita on, taj kontakt između Jaakovljeve djece i njihovih rođaka, potomaka Ezava i Jišmaela, navodno desio? Ramban piše da je vjerojatno logičnije protumačiti uputu "Lo tisra-u" kao da se ne prave važnima pred obližnjim kanaanskim stanovnicima.

Međutim, Ramban sugerira – u obranu Rašijevog tumačenja – da su sinovi Ezava i Jišmaela možda morali putovati iz svojih zemalja dolje u Egipat da nabave hranu od Josefa, pa su na svom putu prolazili kroz zemlju Kanaan. Jaakov je rekao svojim sinovima da ne ostave dojam na svoje rođake kao da imaju obilje

Rav Simcha Zissel kaže da svatko treba znati koja je njegova vlastita zadaća u životu hrane i da ne pate od gladi kao i oni. Kada bi oni vidjeli da Jaakov i njegova obitelj imaju hrane mogli bi se pozvati k njima na hranu. Jaakov nije želio da u njegovu kuću zalaze sinovi Ezava i Jišmaela i objeduju zajedno s njegovom obitelji.

Način na koji Ramban ocrtava Jaakova, kao osobu koja upozorava svoju djecu da glume oskudicu kako njihovi rođaci ne bi došli tražiti jelo – ni u najmanjoj mjeri ne zvuči kao da govorimo o unuku Avrahama Avinu. Avraham je imao četiri ulaza u svoj dom kako bi svi putnici, u bilo kojem trenutku, mogli svratiti na jelo. Zar bismo od Avrahamovog unuka očekivali da spusti rolete kako njihovi vlastiti rođaci ne bi znali da su kod kuće?

Rav Simcha Zissel Brody donosi vrlo zanimljivu interpretaciju, koja nas uči jednu važnu pouku. Rav Simcha Zissel kaže da svatko treba znati koja je njegova/njezina osobna zadaću u životu. Zadaća jedne osobe nije nužno ista zadaći druge osobe. Zadaća Avrahama Avinu bila je da u svijet uvede ideju monoteizma. Kako bi to postigao, Avraham je smatrao da je najbolji pristup, kako bi mogao izvršiti utjecaj na ljude svijeta, da ih dovede u svoj dom i omogući im da sjednu za njegov stol. Avraham bih ih tada nahranio, razgovarao s njima i pridobio ih za monoteizam. Avraham je znao da će, kako bi izvršio svoju zadaću, za svojim stolom morati imati puno društvenog taloga – neznabošce, idolopoklonike, ljude ne baš prvorazrednog karaktera. Međutim, to je bila njegova životna zadaća. On je dragovoljno prihvatio izazov, i bio je uvjeren da će se s njime moći nositi.

■

I Jaakov Avinu je bio osoba koja je postupala gostoljubivo i uslužno (baal chesed), no njegova je primarna zadaća bila nešto sasvim drugo. Njegova je zadaća bila da podigne 12 sinova tako da u budućnosti budu praoci Klal Jisraela. Odgajajući tu djecu, Jaakov je shvatio da ih mora zaštititi od strašnih i dekadentnih utjecaja vanjskog društva. Da bi

(nastavak s 16. stranice) R. Yissocher Frand: Različite životne obavio svoju zadaću, Jaakov nije želio da sinovi Jišmaela i Ezava sjede za njegovim stolom. To bi izvršilo užasno negativan utjecaj na njegovu djecu. I moglo bi ugroziti njegovu životnu zadaću.

'To su bila plemenita djela moga djeda, primjerena i za svaku pohvalu. No što se mene tiče, zbog toga što je moja životna zadaća drugačija, "ja sada ne mogu činiti te stvari.' Ovo je sasvim nova ideja koja ima svoju praktičnu primjenu.

Mesilas Yesharim započinje riječima "čovjek mora znati koje dužnosti ima na svom svijetu. (ma chovoso b'olamo)". Mesilas Yesharim to ne kaže kao apsolutnu (koje su to dužnosti čovjeka u njegovom svijetu), već kao subjektivnu tvrdnju (koje su njegove dužnosti u njegovom svijetu).

Avrahamova zadaća bila je da "pod svoje okrilje dovede što je više moguće ljudi". Jaakovljeva je zadaća bila da "podigne 12-oro pravedne djece". Ono što je Avraham morao učiniti da ispuni svoju zadaću nije ono što bi funkcioniralo i za Jaakova, zapravo moglo bi na njegovu zadaću djelovati baš suprotno. Jaakov je smatrao da ne može dopustiti svojim vlastitim rođacima da objeduju za njegovim stolom, kako oni ne bi bili loš utjecaj na njegovu djecu.

Rav Simcha Zissel nastavlja iznoseći još jednu novinu. Rav Simcha Zissel postavlja pitanje zašto Avraham nije dobio Jichaka sve dok mu nije bilo 100 godina i zašto Sara nije imala bebu sve dok joj nije bilo 90 godina. Rav Simcha Zissel daje odgovor, da se Jichak rodio dok su njegovi roditelji bili mlađi, oni ne bi mogli ugostiti polovicu svijeta za svojim stolom. Da su se morali baviti odgajanjem malenog sina u zdravoj atmosferi, morali bi vrlo pažljivo birati koga pozvaju u svoje šatore. Jednom kada je Jichak bio rođen,

Zada E I Razli Ite Metode Ivljenja

Avrahamovi su se prioriteti doista promijenili i on je sada morao štititi svoga sina. Nakon što je Avraham postao otac, sugerira Rav Simcha Zissel, njegov je stol vjerojatno postao manje otvoren za strance i strane utjecaje. B-g mu nije dopustio da ima sina sve dok prethodno nije ispunio svoju životnu zadaću prema ostatku društva.

Najljepši dar u životu: Duševni mir

Kad Josef dođe pred faraona, kralj mu kaže: "Čuo sam da znaš tumačiti snove." Poznato je da faraon nije imao ni najmanje strpljenja. Nije najbolje podnosio nekompetentnost (sjetite sudbine koja je zadesila pekara i peharnika zbog najsitnijih prekršaja). Faraon je bio tiranin i ubojica. Današnji su tirani mala djeca u usporedbi s faraonom. On se nije morao zamarati time što svijet misli o tome.

Unatoč takve reputacije, Josefova prva reakcija je da se suprotstavi faraonovoj tvrdnji i skromno objasni da bi samo B-g mogao dati faraonu zadovoljavajuće objašnjenje njegovih snova. On je zapravo faraonu rekao: "Ja sam ne mogu učiniti ama baš ništa da ti pomognem. Morat ćemo vidjeti hoće li mi B-g dopustiti da ti protumačim snove ili neće."

Odakle Josefu takav mir i hladnokrvnost? Odgovor glasi da je Josef suštinski primjer ba’al bitahona [osobe koja je potpuno sigurna da je sve što joj se događa djelo Ruku B-žjih]. S takvim stavom čovjek može biti siguran da se nema čega bojati. Nema potrebe za žurbom. Ne treba se brinuti. "Moja je sudbina u rukama Gospodara svemira."

Chovos HaLevovs (Bachye Ibn Pakuda) piše da je glavna dobrobit ba’al bitahona menuhas hanefeš [duševni mir]. Svi znamo koliko je te- ško biti ba’al bitahon. Kad nekome financijska situacija ne ide na dobro, kada - B-že sačuvaj - dođe do bolesti u obitelji, vrlo je teško biti ba’al bitahon. No to daje ogromnu prednost. Najveća je prednost što se nema zbog čega brinuti. Istinsko spokojstvo koje svi volimo dolazi od Pouzdanja u Svemogućeg.

Rav Matisyahu Solomon pita odakle je Josef uspio crpsti takvu snagu samopouzdanja. Rav Matisyahu Solomon odgovara citirajući pasuk u Paršas Vaješev: "I njegov gospodar vidje da je Hašem bio s njim i što god da je činio Hašem je dao da to preko njega uspije." [Bereišis 39,3] Raši komentira riječi "i vidje da je Hašem bio s njim" (ki Hašem ito) (na temelju Medraša, koji objašnjava kako je to Potifar uspio zapaziti o Josefu): "Hašemovo Ime mu je neprestano bilo na usnama" (šagur b'piv). Štogod da mu se događalo, on bi sebe hrabrio i rekao: "To je ono što Svemogući želi."

To nisu bile tek prazne riječi. Josef je to ponavljao iznova i iznova, sve dok to nije izvršilo tako dubok utjecaj na njega da JE TO ZAISTA I MISLIO. Lako je pričati kada sve dobro ide. Druga je stvar činiti onako kako govoriš i živjeti kao da je sve dobro.

Ako čovjek dovoljno govori na takav način, na kraju će razmišljati na takav način, i u konačnici, ako bude razmišljao na takav način, doći će do razine bitahona [povjerenja] u Svemogućeg kroz koju će uistinu postići spokoj i mir koji će mu omogućiti da se mirno suoči sa svim životnim tegobama.

■ ■

Čovjek na kraju može stajati pred najmoćnijim ljudskim bićem na svijetu, a da pritom ne bude nimalo zbunjen. On će biti opušten, znajući da Ribono šel Olam rukovodi svime i da će Njegova volja odnijeti prevagu. ■

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Ako postoji problem, mora postojati i rješenje

Tora kaže da je faraon ispričao svoj san svojim vidovnjacima, ali ga oni nisu mogli protumačiti. Raši kaže da faraon nije prihvatio njihova tumačenja. Rekli su mu da će osvojiti sedam zemalja i izgubiti sedam zemalja, da će imati sedam kćeri i da će sedam kćeri umrijeti. No, prihvatio je Josipovo tumačenje da će biti sedam godina obilja, nakon kojih će uslijediti sedam godina gladi. Zašto mu je Josipovo tumačenje bilo prihvatljivije?

Vidovnjaci su mu predskazivali dobro i loše, ali mu nisu ponudili rješenje kako bi mogao ublažiti loše. Josip je predskazao sedam godina gladi, ali mu je i dao prijedlog kako može preživjeti tu glad.

Kad se suočite s problemom za koji postoji rješenje, možete jasno sagledati problem i nastaviti se nositi s njime. Ako ne postoji očigledno rješenje, vi se dovedete u obrambeno poricanje, te čak uopće i ne vidite problem.

"Ne griješi protiv svog djeteta": Razvod koji uključuje i djecu

Na Tiša beav i Jom kipur čitamo kako su Rimljani pogubili sedam najvećih talmudskih učenjaka. Ovime je trebao biti iskupljen grijeh plemena koja su prodala Josipa u ropstvo. Talmud kaže da su nebeski anđeli prosvjedovali protiv ove nepravde, no B-g je rekao: "Šutite, ovo je moj ukaz!"

Glavnu osudu ovog gnusnog grijeha iznio je Reuven, koji je rekao: "Nisam li vam rekao: 'Ne griješite protiv dječaka?'" (Postanak 42,22). Te riječi Tore još uvijek odzvanjaju: "Ne griješite protiv djeteta".

Djeca nisu tražila da ih se donese na ovaj stresni svijet, svijet u kojem moraju podnositi brojne teškoće. I doista, Talmud kaže kako bi bilo bolje da čovjek nije ni stvoren (Eruvin 13b). Nevolje koje većina ljudi proživljava u svojim životima daleko nadmašuje njihova zadovoljstva.

Ali iz kojeg god razloga donijeli djecu na ovaj svijet, moramo biti svjesni izuzetne odgovornosti koju to podrazumijeva. Svaki djelić naše savjesti diktira nam da jednom kad donesemo dijete na svijet, imamo obvezu osigurati djetetu sredstva za postizanje sreće. Mi svojoj djeci ne možemo dati sreću. Jedino što možemo učiniti jest da im pružimo klimu koja će pridonijeti da ona postignu svoju sreću.

Najveća potreba koju djeca imaju je sigurnost, a to im pružamo kada u domu uistinu vlada mir i sklad, te kad djeca osjećaju da su roditeljima briga i ljubav prema njima na prvom mjestu u njihovom životu, a ne da to dolazi tek poslije nečeg drugoga, pa makar to bile i njihove vlastite želje. Kao što sam bio rekao na drugom mjestu, kad jednom donesete dijete na svijet, izgubili ste pravo da inzistirate na svojim vlastitim željama. Razmišljanje o tome što je najbolje za dijete dolazi na prvo mjesto. Razmirice između roditelja potkopavaju sigurnost djeteta i one su grijeh protiv djeteta. "'Ne griješite protiv djeteta".

Nažalost, neki brakovi ne funkcioniraju. Ako se par razdvoji, na umu im prije svega mora biti: "Što možemo učiniti da smanjimo utjecaj rastave braka na dijete?" Sva druga razmatranja, poput financijskih dogovora i skrbništva, moraju se ostaviti po strani, i sve se mora učiniti na način da trauma po dijete bude što manja. Sebični zahtjevi koji propuste uzeti u obzir učinak na dijete, najveći su grijeh.

Nezamislivo je, ali ipak se dogodi, da se u gorčini razvoda roditelji koriste djecom kao oružjem. Korištenje djece kao ljudskih štitova u ratu je kršenje međunarodnog prava, a korištenje djece kao oružja u bitci razvoda braka gnusni je zločin. S užasom reagiramo kad čujemo da neke životinje ubijaju i jedu svoje mlade. Koristiti dijete kao oružje kojim potpomažete svoje interese nije ništa manje odvratno! To stavlja čovjeka u položaj niži čak i od životinja, koje postupaju na osnovu instinkta i nemaju savjesti.

Brak Yone i Esti imao je težak početak. Od samog početka, Yonah je morao sve imati pod kontrolom. On se protivio Estinoj želji da posjeti svoju majku, čak je kritizirao i njene telefonske razgovore. Pod krinkom financijske odgovornosti, Yonah je uspostavio potpunu kontrolu nad obiteljskim financijama. Esti nije mogla potpisivati čekove i nije imala kreditnu karticu. Radila je kao učiteljica i svoj ček predavala njemu. Iznosio je uvredljive komentare o njezinoj obitelji. Kada bi se Esti požalila na njega svojim roditeljima, oni bi joj rekli da pokuša biti "ljubaznija" prema njemu, no sav Estin trud nije kod Yonaha izazvao bilo kakve promjene, već je njegova potreba za kontroliranjem eskalirala.

Imali su sina, i Yonah je s djetetom izgradio čvrsti odnos. Dijete je počelo ići u ješivu sa šest godina. Kad je djetetu bilo osam godina, Yonah je počeo popuštati u svom jidiškajtu. Jednom prilikom je dječak rekao Esti da ga je otac odveo u restoran "u kojem su svi bili goji". Esti se užasnula i rekla Jonahu da želi razvod. U pregovorima, Yonah je htio da dijete bude kod njega svaki drugi vikend. Esti se nećkala, jer Yonah više nije držao Šabes, no Yonah je rekao da on ima jednako pravo podizati dijete kao i ona. Rekao je da, ukoliko se ona ne složi da dijete bude kod njega svaki drugi vikend, on joj neće dati get. Kako bi dobila get, Esti se složila u vezi vikenda.

■

Sin je išao u ješivu, gdje je naučio da je kršenje Šabesa pogrešno. Pričao bi Esti o tome što su on i njegov otac činili na Šabes, a Esti bi mu rekla da "mi ne smatramo da je to u redu". Dijete je izvijestilo kako je njegov otac rekao da je "majčin način ponašanja staromodan i da ti zakoni više nisu potrebni".

Ovo je nedavan slučaj. Djetetu u ješivi ne ide dobro, i postao je hucpadig (drzak) prema Esti. Ne može se predvidjeti kakvo će to dijete na kraju ispasti, ali biti zbunjen u dobi od osam godina u vezi toga što je ispravno a što pogrešno, i biti rastrgan između roditelja, ne daje dobre perspektive za budućnost djeteta. Esti je dobila svoj get, ali da bi to ostvarila, ona je zapravo žrtvovala duhovnu budućnost svog sina.

Djeca mogu patiti čitavog života zbog toga što njihovi roditelji vlastite potrebe stavljaju ispred potreba svoje djece. Ima li većeg grijeha od uništavanja budućnosti djeteta?

Ako se brak raskine, medijacija je daleko poželjnija od sudovanja. U neprijateljskom sučeljavanju, ni odvjetnik ne pridaje potrebnu pažnju djeci. Medijator može predložiti načine kako zaštititi interese djece i pomoći roditeljima da se usredotoče na dobrobit djece. Nadajmo se da se može pomoći oboma roditeljima da zadrže pozitivan odnos s djecom unatoč odvajanju od njih. ■

Biseri hasidske mudrosti

Deset izreka (Aseret hadibrot)

Kada je reb Šmelke Horovic došao u Nikolsburg, vođe zajednice ga obavijestiše da ondje imaju poseban običaj: od svakog novog rebea se očekuje da doda novo pravilo ili običaj u ljetopisu zajednice. Reb Šmelke ih je saslušao, nasmiješio se, ali nije ništa odgovorio. Kako je vrijeme prolazilo, a on još nije ništa dodao u knjigu pravila, uglednici zajednice su ga sve češće podsjećali na običaj.

Reb Šmelke je nastavio odugovlačiti i smišljati razne vrste izgovora. Konačno je njegov tajnik preuzeo stvar u svoje ruke i stavio otvorenu knjigu na njegov stol. Pored knjige je uredno složio pribor za pisanje.

Reb Šmelke nije imao kuda, uzeo je olovku i jednostavno napisao Deset izreka (Aseret hadibrot).

Kad je završio s pisanjem, samo je kratko dodao:

Vidimo da ljudi, po samoj svojoj prirodi, vjeruju u nešto što je veće od njih samih. Taj osjećaj je ugrađen u sve nas; mi samo trebamo znati kako do njega doprijeti. Svakako znamo kako koristiti razum, zato što smo proveli čitav život razvijajući tu sposobnost – u školi, na poslu i u ostalim prilikama. Ali kako razvijati vjeru? Nije li to nešto što ili imate ili nemate?

Mi smo svi rođeni s vjerom. Ona nije ni stečena, ni naučena; ona je naše najprirodnije stanje. Malo dijete, na primjer, jednostavno prirodno vjeruje. Ispričajte mu bajku i, premda "osjeća" da nije stvarna, ono će vam vjerovati.

To ne znači da vjeru treba izjednačiti s dječjom naivnošću, lakovjernošću ili lijenošću. Isto tako, vjera nije odsustvo razuma. Vjera je snažna, pozitivna snaga u našim životima, ništa manji sastavni dio ljudske duše nego što je to sposobnost mišljenja i osjećanja. Vjera je naša sposobnost, koja prepoznaje istine beskonačno i razumom nespoznatljivo veće od nas samih, kako bismo ih mogli prihvatiti kao stvarne i relevantne.

R Menachem Mendel Schneerson ■

"Premda ih dobro znamo, uvijek ih iznova trebamo proučavati." ■

Mi trebamo moliti i za najgore ljude na svijetu. Trebamo i njih voljeti. Sve dok tako ne molimo, sve dok tako ne volimo, Mesija neće doći.

R. Pinhas iz Koreca ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Ozer Bergman, Breslov Research Institute:

Nek slavlje započne – samo još trenutak

"Kad jedete i nasitite se, imate blagosloviti B-ga ... za dobru zemlju koju vam je dao" (Ponovljeni zakon 8,10).

Rebe Nahman je rekao da ako se čovjek ne navikne prakticirati da od B-ga traži za svoje materijalne potrebe - hranu, odjeću, krov nad glavom, prihode, zdravlje – onda čak i ako mu B-g sve pruži, on živi poput životinje. Iako on to ne traži, B-g se brine za njega (Ps 147,9). (Mladi gavrani koji krešte za pomoć na kraju retka ne zazivaju B-ga. Pa ipak, On priprema hranu za njih, ali ne na način koji bi nama bio ugodan. Vidi Ketubot 49b.)

Sredstvima za život, svakoj svari koju posjedujete ili upotrebljavate bez da ste zatražili B-ga da vam ju priskrbi, nedostaje onaj završni dodir, ljudski dodir. To je molitva –svijest da B-g stvara sve, brine o svemu i želi komunicirati sa svojim stvorenjima na blag, ljubazan i koristan način. Budući da djeca svih dobnih skupina vole priče i kroz priče lakše uče, evo jedne priče iz svetog Zohara (Mikec 199b). "Čovjek koji vjeruje ima mnogo blagoslova" (Izreke 28,20). To se odnosi na čovjeka koja ima vjeru i pouzdaje se u Blagoslovljenog Svetoga Jednoga, poput Rabi Yeive Saba. Iako je imao dovoljno hrane za taj dan u svojoj smočnici, on ju ne bi pripremao sve dok nije zatražio hranu od Svetog Kralja. Nakon što je molio, započeo bi kuhati. Uvijek je govorio: "Pripremat ćemo si hranu samo ako nam je dana iz Kraljevske palače".

Ova ideja o tome da se brinemo o stvarima i da ih pripremimo – poznata i kao ideja da svijet učinimo boljim – potiče još iz Edenskog vrta. Iako je Vrt bio spreman da u trenutku probuja obiljem, bio mu je potreban Adam, gospodin i gospođa Čovječanstvo, da se pridruže i da se pomole da on nastane (vidi Raši o Postanku 2,5). Vidite, kada je B-g stvorio svijet, nije bilo nikog drugoga tko bi to mogao učiniti, pa je On sve učinio sam. Ali sada kada smo ovdje vi i ja, On želi da poduzmemo inicijativu - jezikom kabale itaruta d'litata - i uzmemo sirovi materijal kojega je posvuda ostavio i pretvorimo ga u nešto bolje. Klasičan primjer je mljevenje pšenice da se od nje načini kruh, ali siguran sam da se i sami možete sjetiti nekih primjera.

Samo u slučaju ako ne možete (vaš omiljeni pisac komentara na parašu ne bi vas ostavio na cjedilu, zar ne?), Reb Noson piše nešto što je u opreci sa široko rasprostranjenom pogrešnom idejom. Možda će vam to biti vrlo šokantno, stoga čvrsto sjednite. On piše da kao što smo mi, ljudska bića, stvoreni da ispravimo i usavršavamo duhovnu stranu Stvaranja, vršenjem dobrih djela, mi smo isto tako stvoreni da dovršimo i ispravimo materijalnu stranu Stv- aranja! Iz tog razloga ništa nije stvoreno već "spremno za upotrebu", bez ljudske intervencije (Likutey Halakhot, Umnin 4,2). Kuhari i obrtnici su na visokoj cijeni zbog toga što uzimaju sirov materijal i od njega stvaraju nešto što ljudi mogu koristiti da služe B-gu (npr. oblikuju žlicu i tanjur da možemo jesti juhu u čast Šabata).

"U redu, moj najdraži pišče komentara na parašu, mogu ovo iskoristiti i početi se moliti B-gu za stvari koje su mi potrebne i pretvoriti ih u nešto što je duhovno i materijalno korisno. Ali što sa svim onim stvarima iz prošlosti za koje nisam uputio molitvu? Što je sa svim onim duhovnim i materijalnim djelima koja nisam učinio? "Molitva nakon jela (Birkat HaMazon) je ono što nas spašava. Reb Yitzchak Breiter (neka B-g osveti njegovu krv) piše da čak i ako osoba nije bila upoznata da se treba obratiti B-gu za Njegovu pomoć, zaštitu, i drugo - iz neznanja, straha, stresa ili čega drugoga – kada kasnije shvati da je još uvijek živa i pri svijesti, tada može kazati Birkat HaMazon, "Hvala Ti."

■

Za sve što je iza nas ostalo neučinjeno, također možemo reći Birkat HaMazon. Zemlja Izrael je glavna tema u ovom blagoslovu. Zapravo, naša zahvala za hranu je zapravo zahvala za Zemlju, jer za Židove sva hrana dolazi putem naše Zemlje. Rebe Nahman uči da duhovno možemo rasti samo ako prvo padnemo (Likutey Moharan I, 22,11). Zemlja Izrael daje nam strpljenje i želju da krenemo naprijed unatoč našim pogreškama. Zahvaljivanje B-gu za to mijenja našu neobavljenu prošlost u naše sadašnje vršenje.

A gutn Shabbos!

Šabat šalom!

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Paraša (priča) Mikec velika je pouka o slobodnoj volji. Kakva je njezina veza s Hanukom?

U prošlotjednom odjeljku Vaješev naučili smo da se Josefova unutarnja promjena, ona koja ga je preobrazila i od koje je započeo njegov put postajanja cadikom (pravednikom), dogodila u trenutku kad su ga njegova braća bacila u bunar, te da se tajna njegova uspjeha krije u spoznavanju da zlo predstavlja ona vrata koja vode do postizanja uspjeha. Mi ne možemo željeti dobro sebi, a nadati se da će zlo zadesiti našeg bližnjeg. Ako želimo zlo drugima, ta želja eliminira svako dobro koje imamo. Priča u paraši Mikec izravno se nastavlja na parašu Vaješev i bavi se privođenjem kraju (na hebrejskom: kec) tame u našem životu.

Kad Josef faraonovom glavnom peharniku protumači san na kraju prošlotjedne paraše, on ga zamoli da ga ne zaboravi kad iziđe iz zatvora. Zohar objašnjava da je Josef u tom trenutku svoj uspjeh povezao uz glavnog peharnika, i prekršio zakon: "Nemoj imati drugih bogova uz mene" (Izlazak 20,2), i to je dovelo do toga da glavni peharnik na to zaboravi (na hebrejskom: šiheha, sastoji se od istih slova kao hašeha, tama) dvije godine. Ta je ovisnost odvojila Josefa od Svjetlosti, od Stvoritelja. To znači da dok su suradnja i timski rad neophodni za pravi uspjeh, ovisnostje njegov najveći neprijatelj.

Onog trenutka kad je Josef u sebi ispravio to mjesto, tog časa "... Faraon posla i pozove Josipa, i izvedoše ga bržebolje iz tamnice ..." - "brže-bolje, žurno" na hebrejskom je vajericuhu, što dolazi

Jedini način da prevladamo svoje padove je da se koncentriramo na rješenje problema i uklanjanje tame iz naših života od riječi leracot, udovoljiti, što znači da je nakon godina patnje bilo vrijeme da Josefu dođe olakšanje. I tako, Josef protumači faraonove snove i odmah bude postavljen za drugoga do faraona.

Kao ljudskim bićima, stvorenim na B-žju sliku, naš je cilj steći moć povezivanja materijalnog i duhovnog svijeta, povezivanja našeg tijela i duše, kao što je rečeno: "Duh je čovjekov svijeća Vječnoga ..." (Izreke 20,27). Također je rečeno: "Vječni nalazi zadovoljstvo (na hebrejskom: roce) u onima koji ga se boje..." (Psalmi 147,11), i neki od velikih mudraca tumače da roce dolazi od riječi vajericuhu (žurno), dok drugi tumače da dolazi od "rocec" (slomiti), tako da ne zaboravimo da čak i najvećim dušama veličina nije prirođena, već su je morale stvoriti slamanjem svoje sebičnosti. Stoga je najprije bilo potrebno slomiti Josefabaciti ga u jamu, prodati ga Jišmaelcima, potom Potifaru u Egiptu, a kad je postigao moć kao Potifarov rob, ponovo je dožvio pad, bio bačen u zatvori tek tada je "... izveo ga brže-bolje iz tamnice... ", stoga je jedini način da prebrodimo svoje padove to da se koncentriramo na rješenje problema i uklanjanje tame iz naših života.

■

Paraša Mikec se obično čita na Hanuku i, oba nam ta događaja iznose glavno načelo da je uklanjanje tame preduvjet za postizanje izbavljenja. ■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Menachem Leibtag:

Mikec: Ima li Josef plan?

Ovaj šiur je ljubaznošću ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Ima li Josef plan?

On je sigurno planirao [kako da izađe iz zatvora] kad je tumačio san "sar ha'Maškima" (vidi 40,13-15).

Definitivno je planirao [svoje 'političko imenovanje'] kad je tumačio faraonove snove (vidi 41,33-36!).

Jasno je da Josef nije bio samo sanjar on je bio i 'stručnjak za planiranje'. Ali kakav je imao plan kad je: optužio svoju braću da su špijuni, vratio im novac i sakrio svoj pehar u Binjaminovoj vreći , itd.? Je li jednostavno 'dražio' svoju braću - iz osvete ili je imao neki nesebičniji motiv?

Kako Tora nigdje ne otkriva taj motiv, odgovor na ovo pitanje zahtijeva puno detektivskog rada.

U sljedećem tekstu pokušavamo složiti ovu slagalicu tako što ćemo ispreplesti neke od teorija koje su iznijeli raniji komentatori (a zatim ćemo dodati malo nečeg svojega).

Uvod

Prije nego li započnemo našu studiju, jedan metodološki detalj u vezi onoga što nam omogućuje da tražimo temeljni motiv u pozadini Josefova ponašanja.

Kako je Humaš knjiga "nevua" [proročanstava], a ne samo povijesna kronika, pretpostavljamo da njezine priče nose proročansku poruku. Svakako, komentatori mogu raspravljati o tome koju bi točnu poruku trebalo izvesti iz svake pojedine priče i kako doći [i tko može doći] do bilo kakvog zaključka. Unatoč tome, svi se slažu da Humaš treba proučavati tragajući za njegovim proročanskim lekcijama.

To ne znači da moramo pretpostaviti da je svaka stvar koju su poduzeli naši preci bila altruistična. Međutim, to podrazumijeva da ako Tora bilježi određeni skup događaja, oni napisani u svrhu da ih mi proučimo do detalja tragajući za bitnom porukom.

Imajući to na umu, započinjemo naše proučavanje poznate priče o Josefu i njegovoj braći.

Zašto Josef ne piše kući

Uzimajući u obzir Josefov vrlo blizak odnos s njegovim ocem [prisjetite se kako ga je Tora opisala kao Jaakovljevog "ben zekunima" - vidi 37,3], moglo bi se očekivati da će on pokušati sve moguće da kontaktira svog oca. Ipak, čak nakon što bude postavljen za glavnog službenika Potifarove kuće, a kasnije i za povjerenika Egipta, (drugi nakon faraona /vidi 41,44), Josef se ne potrudi obavijestiti svog oca da je živ i zdrav.

Zar Josef više ne mari za svog oca koji ga je toliko volio i sada tuguje za svojim izgubljenim sinom? Je li izbrisao prošlost iz svog pamćenja?

Kako bi odgovorio na ovo pitanje, Ramban (vidi njegov komentar na 42,9) sugerira da su Josefovi postupci bili motivirani njegovom težnjom da osigura ispunjenje svojih snova. Prema Rambanu, Josef je shvatio da je njegovo ropstvo, i njegova cjelokupna nevolja u Egiptu, dio božanskog plana da osigura da se njegovi snovi iz djetinjstva ostvare. Također je shvatio da kako bi se to dogodilo, on (iz nekog razloga) ne smije kontaktirati svoju obitelj. A kad je bilo potrebno, on bi čak 'unaprijed planirao' kako bi potpomogao svoje snove.

Rambanovo tumačenje lijepo objašnjava Josefov prvi plan [tj. da optuži svoju braću da su špijuni] - jer je cilj toga bio da braću prisili da dovedu Binjamina, tako da bi mu se SVA braća poklonila. Time bi se ostvario njegov prvi san - da mu se snopovi klanjaju u polju. Njegov drugi plan [tj. sakrivanje njegovog pehara u Binjaminovoj vreći] bio je da ih prisili da dovedu i njegovog oca - da ispuni svoj drugi san - sunce, mjesec i zvijezde koji se klanjaju - dok u međuvremenu štiti Binjamina (od potencijalnih ozljeda od strane njegove braće). Na ovaj način Ramban objašnjava zašto se Josef nije javio pismom kući:

"Jer da nije bilo ovoga (potrebe da ispuni svoje snove), Josef bi počinio užasan grijeh da svom ocu nanese takvu tugu i natjera ga da provede tolike godine u žalosti ..." [Vidi Ramban na 42,9, pažljivo pročitaj.]

Prema Rambanu, potreba da ispuni svoje snove 'dozvoljavala' je Josefu da postupa prema svom ocu i braći na tako okrutan način.

Ispunjenje 'snova' ili držanje 'halahe'?

Ako ste pronašli nešto što vam 'smeta' u Rambanovom pristupu, nemojte se osjećati loše. Kasniji komentatori osporavaju ovaj zaključak da bi bilo dopušteno izazvati užasnu tugu kod drugih ljudi, samo kako bi se osiguralo 'ostvarenje sna'.

[Pogledaj Nechamu Leibowitz o Sefer Breišit koja citira različite izvore u vezi toga i bavi se ovim pitanjem u dubinu.]

Ovo pitanje navodi Abravanela da predloži sasvim drugačiji pristup. On se slaže (poput Rambana) da je Josef imao 'glavni plan', međutim, ne slaže se s njegovim ciljem.

Abravanel tvrdi da je Josefov cilj bio dovesti svoju braću do pokajanja za njihova užasna djela. Iako se planirao na kraju 'otkriti'; prije nego što to učini, želio se uvjeriti da su oni prvo učinili istinsku "tešuva".

Abravanelov pristup precizno objašnjava skoro sve Josefove postupke – koji su sigurno naveli njegovu braću na pokajanje (vidi 42,21 & 44,16). Međutim, nije jednako jasno zašto bi taj cilj da 'pomogne' svojoj braći da učine "tešuva" dopustio Josefu da svom ocu izazove daljnju tugu. [Vratit ćemo se na ovo pitanje kasnije u našem šiuru.]

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Mikec: Ima li Josef plan?

Nadalje, Abravanelova interpretacija samo objašnjava Josefovo ponašanje nakon što su njegova braća stigla kupiti hranu; ali ona ne objašnjava zašto Josef nije kontaktirao svog oca dvadesetak godina prije toga!

Snovi su zapamćeni ili zaboravljeni?

Mogli bismo predložiti pristup koji je upravo suprotan Rambanovom - tj. da je Josef 'zaboravio' svoje snove (nakon što je prodan)! Tek nakon što su mu mu se braća poklonila dvadesetak godina kasnije (kada su došli kupiti hranu) – on se iznenada 'sjetio' svojih snova iz djetinjstva.

Da biste to potvrdili, jednostavno pregledajte 42,9 u njegovom kontekstu, i primijetite kako se čini da implicira da se upravo u tom trenutku Josef sjetio svojih snova, a ne ranije! [Obratite pažnju na Rašija na 42,9!]

Drugim riječima, pretpostavljamo da Josefovo ponašanje prije dolaska njegove braće proizlazi iz činjenice da je on 'digao ruke' od svojih snova iz djetinjstva, dok njegovo ponašanje (i 'glavni plan') nakon što su oni stigli proizlazi iz njegovog obnovljenog shvaćanja njihove važnosti.

Počnimo s objašnjenjem zašto se nije javio kući, uzimajući u obzir njegovu nevolju u Egiptu.

Što se tiče njegove braće, zašto bi Josef želio ponovo kontaktirati (ili se ikada više vidjeti) s njima? Uostalom, bacili su ga u jamu i zatim prodali u ropstvo (ili je barem mislio da oni stoje iza prodaje - vidi prošlotjedni šiur)!

Nadalje, s obzirom na to kako je egipatsko društvo 'preziralo' "Ivrim" (vidi 43,32), kontaktiranje njegove braće moglo je ugroziti njegov ugledni položaj u egipatskom društvu.

Unatoč tome, iako je Josef imao dovoljno razloga da ne kontaktira svoju braću, i dalje je teško razumjeti zašto nije kontaktirao svog oca (i ne zaboravimo njegovog rođenog brata Binjamina). Je li moguće da je njegov prezir prema ostatku obitelji bio veći od ljubavi prema ocu i bratu?

Moglo bi se sugerirati da je u vrijeme kada je Josef došao na utjecajan položaj, bio sasvim siguran da mu je otac već umro. Podsjetimo se da je Jaakovu bilo oko 110 godina kada je Josef prodan, pa bi bilo logično da pretpostavi da je njegov otac umro (ili će uskoro umrijeti / zapazi 43,7 & 45,3!).

Stoga mala vjerojatnost da mu je otac još uvijek na životu jednostavno nije bila vrijedna cijene vraćanja da bi se suočio s braćom.

Josef je 'sanjao san'

Sofisticiraniji pristup objašnjenju zašto Josef nije pisao kući predstavlja rav Yoel Bin Nun [u članku u Megadimu Vol. I /izdanje Herzog Teachers Instituta].

U tom članku, Rav Yoel tvrdi da Josef nije imao pojma da njegov otac vjeruje da je on mrtav. Upravo suprotnoJosef je pretpostavljao da će njegov otac saznati da je prodan (tj. da će netko to 'cinkati'), i stoga je očekivao da će njegov otac zahtijevati da braća pronađu gdje se nalazi i da ga odu izbaviti ! Uostalom, jišmaelci [dalja "mišpaha" (rodbina)] su bili međunarodni trgovci koji su dosta često putovali između Erec Kanaana i Egipta. Josef se nadao da će njegova obitelj doći da ga izbavi.

Prisjetite se također da Josef nije znao da su braća prevarila njihovog oca da povjeruje da je mrtav (s krvavim ogrtačem). Stoga Josef pretpostavlja da sigurno svi znaju da je on živ, te da je u Egiptu prodan kao rob. Tijekom prvih godinu dana ropstva on je 'siguran' da će vrlo brzo netko iz njegove obitelji doći da ga spasi.

Međutim, prolaze mnogi mjeseci, a nitko se ne pojavljuje. Josefove nade nadomjeste osjećaji odbačenosti. Nakon nekoliko mjeseci (ili godina) možda je zaključio da njegova obitelj ne želi da se vrati; ali za to je morao postojati razlog .

Isključen iz behira procesa

Rav Yoel tvrdi da Josef dolazi do zaključka da je morala postojati neka božanska odredba da je 'odbačen' od obitelji, tj. iz cijelog "behira" procesa - na način sličan onome kako su odbačeni bili njegov stric Esav ili prastric Jišmael. Možda mu se činilo da su odabrana samo Leina djeca, dok su Rahelina djeca odbačena, što je vidljivo iz Rahe-line prerane smrti i činjenice da je bila pokopana 'pokraj puta' (dok je Lea kasnije trebala biti pokopana u grobnici praotaca).

Njegovi snovi iz djetinjstva sada su zaboravljeni i nevoljko je prihvatio svoju novu sudbinu.

Josef, uvjeren da ga je obitelj napustila, prihvaća tu sudbinu i odlučuje voditi vlastiti život. Kao što se Esav ustalio u Edomu, Josef će si steći ime u Egiptu. On čak može unijeti B-žje ime u društvo na svoj način, unatoč tome što nije dio Izabranog naroda.

Sljedeći grafikon odražava ono što je možda bilo Josefovo viđenje ishoda procesa "behire" (na temelju ovog izvornog 'nesporazuma'):

(nastavak s 23. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Mikec: Ima li Josef plan?

Ukratko, držimo da Josef nikada nije kontaktirao svoju obitelj tijekom tih dvadeset godina, jer je pogrešno pretpostavio da oni ne žele kontaktirati s njim, budući da je postojala božanska odluka da je on 'odbačen' iz 'odabrane obitelji'. Ovaj tragični nesporazum može objasniti zašto Josef, čak ni nakon što je došao na vlast, nikada nije kontaktirao svog oca.

Sada moramo razmotriti drugu fazu, tj. objašnjenje Josefovog ponašanja nakon što su njegova braća stigla kupiti hranu.

Josef ima plan

Nakon što je proveo godine pretpostavljajući da je 'odbačen' - sve se mijenja kada Josef među mnogima koji su došli u Egipat kupiti žito ugleda svoju braću. Dok su se klanjali pred njim, Josef se iznenada 'sjeti' svojih davno zaboravljenih snova (vidi 42,9), jer se činilo da su se upravo ostvarili!

Treba li Josef ovo odbaciti kao čistu slučajnost ili bi ga ovo djelomično ispunjenje njegovih snova iz djetinjstva trebalo navesti da preispita svoje prijašnje zaključke?

Razumljivo je zašto se Josef ne otkriva odmah. Treba mu malo vremena. No, da je samo htio sakriti svoj identitet od njih, mogao ih je jednostavno ignorirati. [Sigurno Josef nije ugostio svakog stranca koji je došao kupiti hranu.]

Ali zašto Josef optužuje svoju braću da su špijuni? Zašto im vraća novac? I kasnije, kada se vrate, zašto stavlja svoju poseban pehar u Binjaminovu vreću?

Svakako, ne bismo očekivali da je Josef samo 'dražio' svoju braću - da im se 'osveti'. Umjesto toga, imalo bi više smisla pretpostaviti da Josef ima plan - a njegovi postupci sugeriraju da ima strategiju; ali nije baš jasno koji je taj glavni plan.

U svom članku, Rav Bin Nun objašnjava Josefov 'plan' kao pokušaj da utvrdi što se dogodilo Binjaminu. Činjenica da Binjamin nije bio s braćom kad su prvi put došli u Egipat podupire njegovu sumnju da su Bnei Rahel odbačeni. Stoga je njegov primarni cilj saznati je li Binjamin još uvijek živ.

Ako je Binjamin doista živ, tada bi ga Josef mogao ispitivati o tome što se 'stvarno' dogodilo u obitelji, a nakon toga se možda ponovno ujediniti sa svojom obitelji. S druge strane, ako se Binjamin nikada ne pojavi (i stoga vjerojatno nije živ), Josef će ostati incognito - radije se neće ponovno ujediniti sa svojom braćom.

[Ovo može objasniti zašto Josef optužuje svoju braću da su špijuni. 'Optužba da su špijuni' omogućuje Josefu da ih ispita o njihovim obiteljskim korijenima itd., a da pritom ne izazove sumnju da bi on mogao biti njihov brat.]

Iako Rav Yoelovo objašnjenje lijepo proizlazi iz gornje prezentacije, ono ne objašnjava svaki detalj Josefova ponašanja nakon što Binjamin ipak stigne. Uostalom, kada Binjamin konačno dođe, zašto ga Josef jednostavno ne odvede sa strane i ispita ga. Ako Josef samo treba utvrditi što se stvarno dogodilo u procesu "behira", kakvog smisla ima stavljati svoju čašu u Binjaminovu vreću?

Svakako, ne može se zaboraviti na Josefov očiti pokušaj da stvori situaciju koja će potaknuti braću na pokajanje (kao što Abravanel tako lijepo objašnjava).

S druge strane, također se mora objasniti zašto im Josef vraća novac, i zašto ih postavlja prema redoslijedu rođenja, itd. Čini se da su ti postupci više 'zadirkivanje' nego poticaj za njih da učine "tešuvu" (pokajanje). Koja je Josefova namjera u svemu tome?

Nadalje, ako je njegov cilj, kako objašnjava Abravanel, samo navesti svoju braću na pokajanje, onda se njegov 'drugi' plan čini nepotrebnim - uostalom, oni su već pri prvom susretu pokazali kajanje za svoj grijeh. Prisjetite se njihovog početnog kajanja, koje je sam Josef čuo, kada su izjavili:

"Jao KRIVI smo, jer smo čuli njegov vapaj [kada je bačen u jamu], ali nismo slušali ... zato nas je ova sudbina zadesila..." (Vidi 42,21-23)

A ako to nije bilo dovoljno, onda bi Jehudina molba i priznanje krivnje (vidi 44,16) sigurno bili dovoljni.

Konačno, čak i ako je Abravanelova tvrdnja ispravna, tko daje Josefu pravo da 'iskušava' svoju braću da vidi jesu li se pokajali? Smije li se Josef igrati B-ga? Je li mu dopušteno dražiti, varati i zbunjivati druge - kako bi probudio njihovu dušu? Čak i ako je tako, opravdava li to izazivanje dodatnog pogoršanja njegovom ocu?

Igrati se 'B-ga' ili igrati se 'Vođe'

Moglo bi se predložiti sljedeće objašnjenje za Josefovo ponašanje (kada su braća stigla) - koje je prilično slično

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Mikec: Ima li Josef plan?

Abravanelovom pristupu, ali iz sasvim drugačijeg kuta. Objasnimo:

Iako je Josef možda na dvadesetak godina zaboravio svoje snove, kada njegova braća stignu u Egipat i poklone mu se - sve se mijenja! Potpuno šokiran onime što se dogodilo, iznenada mu sine da se, nakon svega, možda njegovi snovi iz djetinjstva ipak ostvaruju. Možda nije odbačen? Možda su njegovi zaključci o obitelji bili pogrešni?

S druge strane, Binjamin nije s njima. Ali, ako je Binjamin još uvijek živ i dio obitelji (kao što sada tvrde njegova braća), onda su možda Rahelina djeca doista uključena u proces "behire"!

Ali sada kada je Josef postao 'stručnjak' za tumačenje snova, on ne samo da se 'sjeća svojih snova', već sada počinje shvaćati i njihovu svrhu! Ti snovi nisu bili tek 'predviđanja' budućih događaja - već su mogli poslužiti kao vodič - da potaknu na odgovarajuće ponašanje!

Zbog svojih snova, Josef sada razumije da to što mu se 'braća klanjaju' znači da ne samo da je on uključen u proces "behire" - već mu je suđeno da preuzme obiteljsko vodstvo.

Ako je tako, što bi trebao učiniti u ovom trenutku?

Prvo, objasnimo što on ne može učiniti!

Zamislite što bi se dogodilo da je Josef otkrio svoj identitet odmah čim je prepoznao braću! Na mjestu bi se 'raspali'. Kako bi mu mogli izaći pred oči, razgovarati s njim? Sram u njihovom odnosu stvorio bi vječnu prepreku. Nikada ne bi bili u stanju razgovarati s njim, a kamoli raditi zajedno kao obitelj.

Kao 'vođa' obitelji - Josef sada uviđa svoju odgovornost da 'odabranu' obitelj održi ujedinjenom i kohezivnom. Josefov plan je jednostavan - on mora isplanirati strategiju koja će ponovo ujediniti obitelj - kako bi ih povezala na način na koji će moći nastaviti zajedno ostvarivati.

Josef ne treba glumiti B-GA, kako bi osigurao da se njegova braća pokaju - to će biti njihova odgovornost. Josef, međutim, ima novu odgovornost da bude VOĐA.

Stoga Josef smišlja plan koji će obnoviti obiteljsko jedinstvo – treba svojoj braći omogućiti način na koji se mogu 'iskupiti'! No, da bi to postigao, mora ih staviti na težak ispit:

Nakon što je pribavio minimalne informacije koje su mu potrebne svojom optužbom da su 'špijuni' (vidi 42,710 i 43,7!), on odlučuje stvoriti situaciju u kojoj braća moraju izabrati jesu li voljna izgubiti vlastitu slobodu - kako bi spasili Binjamina. Ako 'prođu ovaj test', bit će im mnogo lakše raditi s Josefom u budućnosti.

Doista, ovaj bi plan njegovom ocu mogao donijeti nekoliko dodatnih tjedana patnje. Ali Josef mora obuzdati svoje emocije, jer se nada da će se sve brzo razviti. [Josef je vjerojatno očekivao da će braća odmah dovesti Binjamina. Nije očekivao da će Jaakov Binjamina poslati tako nevoljko.]

Stoga Josef zadrži Šimona u zatvoru kako bi osigurao da će njegova braća dovesti Binjamina. Jednom kada Binjamin dođe, Josef planira veliku 'namještaljku' – u kojoj će staviti svoj pehar u Binjaminovu vreću, pružajući tako svojoj braći priliku da se 'dokažu' (kao što i jesu).

Dok to radi, Josef čini mnoge druge stvari kako bi natjerao braću da se zapitaju i razmisle - da ih malo prodrma [ono što mi zovemo "hešbon ha'nefeš".] Ali stavljanjem svog pehara u Binjaminovu vreću, Josef svojoj braći pruža prilika da sami sebi dokažu da su učinili "tešuva"! Tek nakon što pokažu svoju spremnost da se odreknu vlastitih života za Binjamina, moći će se suočiti sami sa sobom i Josefom - i ujediniti se kao kohezivna obitelj - da prihvate kušnje koji ih očekuju u budućnosti.

Kada je Jehuda, u ime svoje braće, priznao njihovu krivnju i dao svoju plemenitu ponudu da postanu njegovi sluge (umjesto Binjamina/vidi 44,16 & 44,33-34), to je moglo biti dovoljno - ali Josef je možda želio 'pogurati' svoju braću još malo dalje. No kada čuje Jehudinu molbu o sudbini njegova oca (na početku Paršat Vajigaš), Josef se više ne može suzdržati' - on se 'slomi' i otkriva se.

Da bismo poduprli našu tezu, primijetite kako Josef (nakon što je otkrio svoj identitet i svoje instinktivno uvodno pitanje u vezi sa zdravljem svog oca) odmah naglašava svoje obećanje da nije ljut na svoju braću, te ih moli da prepoznaju B-žju ruku u pozadini ovih događaja.

Čineći to, Josef također svojoj braći aludira da i oni trebaju gledati u budućnost, umjesto da razmišljaju o prošlosti (vidi 45,1-8).

Maase Avot Siman La'Banim

Do kraja cijele ove epizode, B-g je stvorio situaciju koja bi jamčila fizički opstanak Am Jisraela tijekom gladi, dok je pripremao pozornicu za njihovo buduće iskupljenje. Josef je u međuvremenu stvorio situaciju koja će održati Am Jisrael ujedinjenim tijekom ove formativne faze u zemlji Egiptu.

Kroz naraštaje, B-g nadzire našu povijest, stvarajući prilike za naše otkupljenje. Međutim, dok uživamo u Njegovoj providnosti, NAŠA je vlastita odgovornost osigurati da ostanemo ujedinjeni dok se naša sudbina razvija. Iako prilično težak, to ostaje vječiti izazov židovskim vođama. ■

Mjesec tevet je deseti mjesec u hebrejskom kalendaru, a njegov je astrološki znak Jarac.

Mjesec jarca može se smatrati dobrim mjesecom, jer jarac je na hebrejskom מ ג (gedi), i ova riječ sadrži slova ג (gad), što znači "(dobra) sreća". Međutim, u stvarnosti jarci se ne oslanjaju na svoju sreću, i umjesto toga vjeruju samo u svoj naporan rad. Mnogi od njih imaju tendenciju da budu pesimisti i razviju anksioznost ponekad do te mjere da im je potrebna i klinička skrb.

Indikacija ovog problema nalazi se u priči Gadovogplemena, jednog od dvanaest sinova patrijarha Jakova. Mudrost kabale uči da dvanaest biblijskih plemena Izraela predstavljaju tajne dvanaest znakova zodijaka. Priča o njihovom rođenju, njihovim imenima i povijest svakog plemena opisuje značajke samih znakova zodijaka.

Priča o rođenju Gadovog plemena u knjizi Postanka, govori nam da kada je Gad rođen, Lea (Jakovljeva žena), nazvala ga je Ba-Gad ( אב-ג što znači, stigla je sreća, jer je Jakov dobio drugog sina). Međutim, u biblijskom tekstu slovo א - alef koje simbolizira Svjetlo Stvoritelja je nestalo, i napisano je גב (značenja: izdaja). Ovaj nedostatak B-žanske Svjetlosti razlog je zašto su ljudi rođeni u znaku Jarca stalno u potrazi za ovim izgubljenim slovom א - alef, izgubljenim svjetlom, i to je razlog zašto oni tako često osjećaju nedostatak i anksioznost. To je razlog zašto su oni stalno u potrazi za onim što ste izgubili, ili osjećaju da nešto nedostaje.

Oni uvijek imaju osjećaj da će ih sreća izdati. Oni čekaju "da im spadne i druga cipela", ne mogu vjerovati da im sve ide odlično čak i kad stvari tako idu. Pojavi se šablona po kojoj jarci nešto izgrade i odjednom sve izgube, stoga je potrebno da se obnavljaju od početka. To proročanstvo koje se ispunjava samo po sebi, da će nešto poći po zlu, modelira ih za neuspjeh i učvršćuje njihov sustav vjerovanja da se ne mogu osloniti na sreću, već samo na svoj naporan rad, i otuda dolazi njihova marljiva priroda.

Jarac, koji pripada elementu Zemlje, također je prvi od znakova u zimskim mjesecima. Kao što smo spomenuli u prethodnim člancima, svako godišnje doba simbolizira jedno od slova u imenu Stvoritelja, ד"עדמ, Tetragramu. Posljednje slovo ד - he simbolizira zimu, koja je zadnje godišnje doba u godini. To slovo ד - he predstavlja naš ograničeni fizički svijet i stalnu glad za primanjem. Jarci imaju veliku želju/ glad za materijalnom sigurnošću, Vodenjak žudi za znanjem i komunikacijom, a Ribe žude za toplinom i detaljima.

Zemaljski znakovi se smatraju vrlo praktičnima i to djelomično objašnjava zašto su jarci "suhoparni", dobro organizirani i realni (može ih se često naći kako rade u upravi i računovodstvu). To je razlog zašto je rečeno da su jarci rođeni "stari", ali i zato što su imali teško djetinjstvo i doživjeli velike krize, oni osjećaju da nisu nikad imali djetinjstvo. To uvelike doprinosi da odrastu u jake, čvrste, otporne i realne osobe.

Sile koje utječu na Jarca

Planet koji upravlja jarcem je Saturn.

Sefer Jecira (Knjiga stvaranja) – koja se pripisuje patrijarhu Abrahamu - kaže nam da su 22 hebrejska slova hebrejskog alefbeta (abecede) gradivni blokovi svemira. Ova slova predstavljaju duhovne frekvencije koje su stvorile naš svemir. Sefer Jecira nas uči da su te 22 frekvencije koje predstavljaju 22 hebrejska slova alati koji se koriste za prijenos duhovnog bogatstva.

Prema kabali i Sefer Jecira svakim mjesecom vladaju dva hebrejska

(nastavak s 26. stranice) Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: Mjesečni Zohar: Tevet - Jarac slova. Jedno slovo vlada planetom koji dominira nad znakom. Drugo slovo vlada astrološkim znakom mjeseca. Planet teveta je Saturn, a njime vlada slovo ב (bet). Njegov astrološki znak je Jarac, kojim vlada slovo (ajin).

Slovo ב

Poznati Midraš nam govori da kada je Stvoritelj htio stvoriti svemir svako hebrejsko slovo došlo je k njemu i molilo ga da ga koristi za stvaranje svijeta. Na kraju je izabrano slovo ב - bet budući da je ono slovo blagoslova (ד הב).

Ako razmotrimo strukturu slova ב - bet vidimo da ono ima liniju na dnu koja simbolizira zemlju. Gornja linija simbolizira nebo, a vertikalna linija koja ih spaja simbolizira vezu između dviju sila zemlje i neba. Ova veza između zemlje i neba je mjesto odakle dolazi moć blagoslova. Slovo ב - bet također gleda prema naprijed, a sa straž- iz Poskiresa) objašnjava da moć Saturna dolazi od činjenice da je on planet uništenja. To je zato što ga ne zanima niti mu je stalo do potreba fizičkog tijela, i stoga ih uništava. Saturn nije povezan s tjelesnošću, a ta svijest postavlja pitanje: "Zašto se bojimo ostaviti se materijalnog?" On nas tjera da se ponovno povežemo s duhovnim i shvatimo da uspjeh ne dolazi od fizičkih stvari i to je razlog zašto je njegov posao uništiti, uništiti našu ovisnost o materijalnom, kako bi nas se probudilo i navelo da shvatimo da nam se ispunjenje, zadovoljstvo i istinsko povjerenje nikada ne može uzeti. sko slovo koje kontrolira Jarca, prema Sefer Jecira, (ajin) koje zajedno s ב čini "ב što simbolizira Sefiru Hohma i njezin ogroman intenzitet. Jarci imaju mogućnost zadržati ovaj intenzitet, željeti i raditi za njega. To je razlog zašto jarci imaju najveću sposobnost da uživaju u duhovnosti, bogatstvu, radosti i pravoj izvjesnosti. da ako želimo blagoslove u našem životu uvijek trebamo gledati naprijed. Ako je tako, zašto smo onda ranije kazali da su jarci pesimistični i da se samo oslanjaju na vlastiti naporan rad?

Saturn, "Veliki Učitelj", uči nas da su duhovne i mentalne sposobnosti koje smo stekle tijekom života naša najistinskija imovina. Samo one nam mogu dati pravi osjećaj radosti, sreće i povjerenja.

Jarac je od djetinjstva učio na teži način, da su duhovnost, smisao za praktično, dobrota i dijeljenje jedine prave stvari koje su važne. Potom je također poznato da kako jarci stare, oni postaju sve mlađi, budući da su napokon u svojoj odrasloj dobi uspjeli naučiti tajnu života; da je duhovnost to u čemu se ona (tajna) nalazi. Oni počnu istinski uživati u životu u svojim kasnijim godinama.

RABaD (Rabi Abraham Ben David

Kad Jarac shvati da je njegovo pravo bogatstvo u smislu za praktično, u duhovnosti, obilju, suosjećanju i dijeljenju, on odvlači svoju radinost, odanost, proračunatu prirodu i ambicioznost u tom smjeru, i onda ga ništa ne može zaustaviti.

Spomenuli smo prije da je hebrej-

Kad počne tevet mi se svi nalazimo pod utjecajem Jarca i to je razlog zašto je to velika prilika za nas da naučimo, gledati na svoje živote kao na duhovni projekt. To je savršeno vrijeme da napravimo popis svih duhovnih dobara koje smo nakupili tijekom godina. To će nam biti dobar pokazatelj onoga što želimo od života, i motivirati nas da nastojimo biti poput Jarca: uživati u duhovnosti, bogatstvu, radosti i istinskoj sigurnosti. ■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi dr. Abraham J Twerski: