Učinkovit život

Trebaju li B-gu naše molitve?

Na prvi pogled, ovo pitanje izgleda apsurdno! B-g je apsolutno savršenstvo i nema potrebu za našim hvalospjevima ili, u tom smislu, bilo čim drugim.

Pa, kako da onda objasnimo sljedeći citat? "Kada ljudi žive prema B-žjoj volji, oni uvećavaju moć Svemogućeg" (Yalkut Shimoni Haazinu). Ali tu postoji unutarnja kontradikcija. Svemogući po definiciji znači svemoćan, i stoga se moć Svemogućeg ne može uvećati.

Evo kako hasidski majstori objašnjavaju očiglednu kontradikciju. Kralj Salomon je napisao, "Pravdom kralj utvrđuje zemlju" (Izreke 29,4). Riječ "kralj" odnosi se na B-ga. B-g vodi svijet u apsolutnoj pravdi. Istina, mi često nismo sposobni shvatiti Njegovu pravdu, ali prihvaćamo, vjerom da je B-g pravedan. Nadalje, B-g neće odstupiti od Svojih principa pravde! Zato je Talmud vrlo kritičan prema čovjeku koji kaže da će B-g "progledati kroz prste" kod nekih grijeha. B-g nikada ne "gleda kroz prste." B-g može oprostiti grijehe, kada Njegovi principi pravde garantiraju oproštenje.

Kada čovjek, na bilo koji način, ispuni B-žju volju, B-g će izliti Svoju dobrotu na tog čovjeka. Stoga, uistinu, "Kada ljudi žive prema B-žjoj volji, oni uvećavaju moć Svemogućeg."

Rebbe Levi Yitzhak iz Berditcheva bio je poznat po tome što je u svakoj situaciji uvijek isticao pozitivno. Raskalašeni grešnik mu je rekao, "Ja ne držim nikakve micvos iz Tore. Ipak, ja sam vrlo bogat i sretan. Mislio sam da Tora kaže da B-g nagrađuje samo one ljude koji drže Toru.

Rebbe Levi Yitzhak je rekao, Dijete moje, odakle ti ta ideja? Mora biti da si čitao Šema, gdje kaže da će čovjek biti nagrađen bude li poslušan riječi B žjoj. No, ako si pročitao Šema makar jednom cijelog svog života, to je samo po sebi toliko velika micva da ni svo bogatstvo svijeta nije adekvatna nagrada."

Tako, da, na neki način B-gu trebaju naše molitve. Kada molimo, mi činimo micvu, i kao zaslugu za tu micvu, B-g Sebi dopušta da čini ono što zaista želi činiti, a to je da nam dadne Svoju bezgraničnu dobrotu. Učiti iz molitve

Kad čovjek moli, on vrši micvu, i to vrijedi čak i ako molitva nije najviše kvalitete.

Chofetz Chaim kaže da kada poljoprivrednici donose svoje proizvode na tržnicu, trgovci pregledavaju žitarice kako bi odredili njihovu kvalitetu i utvrdili koliko zemlje i pijeska je pomiješano sa zr- njem. Oni traže da kupe samo najbolje žitarice. Međutim, ako je bila suša i prinos snopova je bio slab, oni će kupiti bilo koju dostupnu žitaricu. Čim poljoprivrednik donese žito na tržnicu, trgovci žure da ga kupe, bez obzira na njegovu kvalitetu.

"Bila su vremena," rekao je Chofetz Chaim, "kada je bilo mnogo cadikima (svetih ljudi), koji su molili s velikom kavana. Danas, mi smo u stanju duhovne gladi. B-g prihvaća sve molitve koje Mu se upućuju, bez obzira na njihovu kvalitetu."

■

Unatoč tome, razočaravajuće je vidjeti da se molitve izgovaraju mehanički. Nakon što čovjek moli, on bi doista trebao biti bolji od onoga kakav je bio prije no što je molio. Iz molitve bismo trebali nešto naučiti.

Netko je upitao rabina, "Čuju li se naše molitve doista?"

Rabi je odgovorio, "Jesi li ti slušao?" Siguran sam da B-g čuje naše molitve. Nisam toliko siguran da ih mi čujemo.

Duša – božanska i čista

Ti si ju stvorio i Ti si ju udahnuo u mene.

Jedna od prvih molitvi koje izgovaramo ujutro je, "B-že moj, duša koju si stavio u mene je čista. Ti si ju stvorio i Ti si ju udahnuo u mene."

Mi uistinu znamo jako malo o duši. Ne možemo ju vidjeti i ne možemo ju analizirati. Pismo nam kaže da kada je čovjek bio stvoren,

(nastavak s 28. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski:

B-g je udahnuo u njegove nosnice ži votni duh, i čovjek je postao živa duša (Postanak 2,7). Zohar ističe da kada netko izdiše, on puše dah iz sebe. Stoga, budući da je B-g, da tako ka žemo, "upuhnuo" dušu u čovjeka, duša je došla iz B-ga. Tako, duša je b-žanska po prirodi i dio je samog B-ga.

Ako čovjek nosi radnu odjeću koja je prljava i masna, tada ne pazi pre više na to da izbjegne mrlje. Ali ako nosi luksuzno, skupocjeno odijelo od najfinije svile, on veoma pazi da ono ostane čisto, i ako primijeti mrlju od hrane ili prljavštinu na njemu, on ju brzo čisti kako na odijelu ne bi ostala trajna mrlja.

Mi svi imamo b-žansku dušu koja je B-žja i čista. Moramo paziti da se ne ponašamo na način koji će uprljati dušu, a ako smo bili neoprezni i dozvolili da duša bude uprljana, moramo brzo djelovati kako bismo otklonili mrlju tako što ćemo popraviti štetu i tražiti oproštenje. Ne bismo trebali odgađati čišćenje do Jom Kipura.

Prorok kaže, B-g je istina (Jeremija 10,10), stoga je i duša, koja je B-žja, također istina. Laž i neiskrenost mogu uprljati dušu.

Nadalje, budući da je b-žanska duša u meni, ja sudjelujem u Njegovoj bezgraničnoj snazi. Trebao bih shvatiti da iako je moja snaga ograničena jer je duša nastanjena u ograničenom tijelu, moj potencijal je daleko veći nego što možda shvaćam. Ako usmjerim svoj um ka nečemu i ne dozvolim unutarnjoj inerciji i lijenosti mog zemaljskog tijela da dominiraju, mogu postići velike

Meditirati nad riječima ove molitve rano ujutro može čovjeku omogućiti da ima uspješan i produktivan dan.

Sloboda … jer me nisi učinio robom.

U jutarnjoj službi, mi izgovaramo beraha (blagoslov), "Blagoslovljen si Ti, Hašem, B-že naš, Kralju svemira, što me nisi učinio robom." To je molitva koja veliča vrijednost slobode.

Patrick Henry govorio je u ime cijelog čovječanstva kad je rekao, "Dajte mi slobodu ili mi dajte smrt." Život bez slobode jedva da je ljudski život. Osobina koja definira čovječanstvo je sloboda, sposobnost donošenja izbora.

Životinje u divljini nisu istinski slobodne. One ne mogu donositi izbore, jer njima u potpunosti dominiraju fizički nagoni. Nijedna životinja nikad nije odlučila, "Danas ću postiti." Gladna životinja mora tražiti hranu. Ona nema izbora.

Životinje ne mogu donositi etičke odluke. (Međutim, kućni ljubimci su iznimka jer usvajaju ljudske osobine.) Životinja ne može odbiti tjelesni nagon zato što smatra da je

Ropstvo je grozota jer lišava čovjeka same srži čovječanstva, slobode da bira svoje djelovanje . Uistinu je posebna molitva reći, "Blagoslovljen si Ti, Hašem, B-že naš, Kralju svemira, što me nisi učinio robom."

Iako nas je B-g stvorio slobodnima, mi se nažalost možemo bezumno odreći tog dragocjenog dara slobode i podvrgnuti se ropstvu. To je ono što se događa u ovisnosti, kada čovjek gubi kontrolu i kada je zarobljen alkoholom, drogom, nikotinom, hranom, kockanjem, internetom, ili bilo čim drugim.

Ali ovisnosti nisu jedino ropstvo kojem se čovjek može podvrgnuti. Ako čovjek nema kontrolu nad svojom ljutnjom, on je rob. Ako se netko ne može odvojiti od svog ureda, on je rob. Ako je netko ovisan o kompjuteru, on je rob. Mnoga ponašanja su samoinicijativna ropstva. Sloboda je osnovna karakteristika dostojanstvenog ljudskog bića. Odricanje od slobode lišava čovjeka samopoštovanja koje je toliko vitalno u potrazi za srećom.*

Kada izgovaramo beraha, "Blagoslovljen si Ti, Hašem, B-že naš, Kralju svemira, što me nisi učinio robom," trebali bismo to činiti sa zahvalnošću i ponosom, i trebali bismo vježbati dragocjeni dar slobode koji nam je B-g dao. ■

Prevela Anja Grabar

*Vidi moje knjige, Sreća i ljudski duh, Jewish Lights Publishing, 2007., i Simha: To nijesamosreća, Shaar Press, 2006

Svakodnevna svetost

Židovski duhovni put musara

Priroda unutarnje promjene

Promjena nastala kroz ovakve duhovne prakse ne događa se trenutno niti brzo. Majstori musara zagovaraju put vrlo postupne promjene koja uključuje rutinsku i redovitu postupnu praksu. Kod musara se ne radi o tome da se munjevito stigne do vrha planine u potrazi za nekakvim "brzim prosvjetljenjem". On savjetuje male korake, koji se redovito ponavljaju, jer ono što se brzo promijeni u jednom pravcu, jednako se lako može promijeniti natrag.

Ići ovim putem zahtijeva strpljenja, kao što je jetko primijetio Alter iz Novarodoka. "Problem s ljudima je", rekao je, "to što se oni žele promijeniti preko noći - a te se noći dobro i naspavati." Ili kako upozorava Rabbi Salanter:

Neka čovjeku ne očajava srce ako izučava musar i to ga ne pobudi, ili na njegovu dušu ne ostavi nikakav dojam koji bi ga potaknuo da promijeni svoj put. Kroz puno proučavanja [musara] tijekom duljeg vremenskog razdoblja, dojmovi će se nakupiti i on će se transformirati u drugu osobu. Njegove će želje biti obuzdane, bez pretjeranog prepuštanja njima, a neke će [želje] čak biti potpuno neutralizirane. Iskustvo svjedoči [čak i] letimičnim opažanjem da učenje musara - bilo ga puno ili malouzdiže osobu iznad njenih vršnjaka, kako u mislima, tako i u ponašanju.

Neurobiolozi znaju opisati ono što su učitelji musara prepoznali. Oni kažu da "neuroni koji se zajedno pale zajedno se i povezuju". To znači da ponavljanje doživljaja tijekom duljeg vremenskog razdoblja rezultira ponovljenom stimulacijom istih živčanih putova u mozgu, i tako mozak razvija svoje povezivanje koje definira naše razmišljanje i ponašanje. Isto tako, putovi koji su zanemareni ubrzo atrofiraju, a veza se raspada.

Iako nisu imali anatomske dokaze ili pojmove, učitelji musara su opažali i uvažavali ove mehanizme stoljećima ranije i stvorili prakse koje koriste ove principe kako bi doveli do duboke i trajne unutarnje promjene.

Druga stvar oko koje se musarska tradicija i neurobiolozi slažu jest da je promjena moguća. Uz pravo usmjeravanje i trud, unutarnje se osobine mogu promijeniti onako kako ih usmjeravate.

U musaru se ta vrsta promjene koju se ističe opisuje kao rast. "Najljepši zvuk u svemiru", napominje Rabbi Salanter, "je zvuk onoga koji mijenja sebe i raste." Rabbi Elyakim Krumbein kaže to ovako: "Ispuniti Toru znači rasti kao osoba, a istinski rasti kao osoba jednako je ispunjenju Tore." I u sljedećoj priči koju je ispričao Rabbi Mordechai Rogov o musarskom nadzorniku (mašgiahu) u predratnoj Mirskoj ješivi, vidimo ne samo potvrdu naše mogućnosti da se promijenimo, već stvarnu obavezu da to učinimo:

Dok sam bio student u Mirskoj ješivi, uživao sam u bliskom odnosu s mašgiahom Rabbi Yeruchamom Levovitzom. Jednog prelijepog proljetnog dana, kada se skupina dječaka okupila u njegovoj kući kako bi proučavala musar, mašgiah je uletio u sobu vrlo uznemirenog izraza lica. Mašgiah je potom povikao: "Upravo dolazim s ulice i vidio sam da svuda oko mene sve raste. Zašto vi ne rastete?" Od tog dana, kad god mi je toplo i ugodno, mogu čuti mašgiahov glas kako grmi prema meni, "Zašto ti ne rasteš?"

Musarska praksa kao priprema za musarsko djelovanje

Koliko god da je praksa važna za musar, ona je samo priprema. Pravi fokus je musarsko djelovanje. U čemu je razlika? Pod praksom podrazumijevam vježbe i metode koje radimo kad se povučemo, u tišini osobne meditacije, u svojoj svakodnevnoj discipliniranosti. Nasuprot tome, musarsko djelovanje je ono što nam dolazi kad se bavimo stvarnim životnim situacijama za koje je naša duhovna praksa priprema. Musar je uvijek naglašavao oboje - trebate se pripremati, ali nemojte misliti da svoj duhovni program rada ostavljate iza sebe kad izađete iz sinagoge, ješive ili svog vlastitog tihog kutka u kući.

(nastavak s 30. stranice) Alan Morinis: Svakodnevna svetost

Učitelji musara nikada nisu dali savjet da se povuče iz kompliciranih životnih strujanja, pa da se ispružite na nekoj pješčanoj obali okruženoj palmama gdje život neće narušavati vaš duševni mir. Smisao prakse je da vas pripremi da ostanete uspravni i budni kad se na vas sruči bujica, tako da je možete vidjeti takvu kakva jest i odabrati svoj put.

Jačanje vaše sposobnosti izbora proširuje vašu sposobnost ispoljavanja slobodne volje, što židovska tradicija vidi kao odlučujuće obilježje ljudskog bića. Učitelji musara nas potiču da se prilagodimo čistoj i svetoj duši i da se oslobodimo utjecaja onoga što oni nazivaju životinjskim duhom. Mi se borimo da sebe uzdignemo kako bi naše više ja upravljalo našim životom. I to se može izraziti u terminima suvremene znanosti. Najprimitivniji dio našeg živčanog sustava - limbički mozakdjeluje samo iz emocija i njime u potpunosti upravlja nagon za preživljavanjem. Limbički mozak je ono što nas tjera na agresivne ispade kad se nađemo ugroženima, čak i ako prijetnju spazi u nekoj nevinoj gesti. Limbički mozak uvijek je pripravan i spreman da nas povuče na instinktivno djelovanje, pa stoga sva nastojanja da živimo prema visokim standardima Tore, s velikodušno-šću, ljubaznošću i samopožrtvov-nošću uključuju borbu i prevlada-vanje limbičkog mozga.

Kad smo u stisku dubokog i drevnog limbičkog sustava, našim životima upravljaju strah i instinkti, dok nam procesi smješteni u moždanoj kori omogućavaju da provjerimo ili poništimo procjene limbičkog sustava, omogućuju nam slobodu izbora te nam pomažu da predvidimo posljedice svojih postu- paka.

Ovu temeljnu dihotomnu stvarnost ljudskih bića Tora nam prenosi u dvije priče o tome kako su ljudska bića stvorena. U Postanku 1,27-28 čitamo:

Tako stvori B-g čovjeka na svoju sliku. Na sliku B-žju, stvori ga, muško i žensko stvorio ih. I B-g ih blagoslovi. B-g im reče: "Plodite se i množite se, napunite zemlju i pokorite je, i budite gospodari nad ribama morskim, pticama nebeskim, zvijerima i nad cijelom zemljom."

Ubrzo nakon toga, Postanak 2,7-8 iznosi drugačiju priču:

B-g načini čovjeka od praha zemaljskog i udahnu mu u nosnice živu dušu. Čovjek [tako] posta živo stvorenje. B-g posadi vrt u Edenu na istoku. Tamo smjesti čovjeka kojega je stvorio.

Rabbi Joseph Ber Soloveitchik naziva ta dva stvorenja "Adam prvi" i "Adam drugi" i daje nam prikaz razlike među njima. Adamu iz prve priče o stvaranju povjeren je mandat života u svijetu i pokoravanja svijeta, dok je drugom Adamu u tijelo bila udahnuta živu dušu i bilo mu je rečeno da obrađuje i čuva vrt:

Dok je prvi Adam dinamičan i kreativan, pretvarajući osjetilne podatke u misaone konstrukcije, drugi Adam je prijemčiv i promatra svijet u njegovim izvornim dimenzijama. On ne traži B-žju sliku u matematičkoj formuli ili zakonu o prirodnim odnosima, već u svakom zraku svjetlosti, u svakom pupoljku i cvijetu, u jutarnjem povjetarcu i spokoju zvjezdane večeri.

Ova dva Adama ne treba shvatiti kao različite tipove ljudi, već kao dvije dimenzije koje žive unutar - i često se bore unutar - svakoga od nas.

Znanstvenici, majstori musara i Tora se slažu. Izazov s kojim se ti i ja suočavamo u svom životu nije ništa drugo do priča o razvoju naše vrste, što znači učiniti sve što možemo kako bismo se oslobodili diktata naše primitivne prirode i uspostavili da nama upravlja naše više ja, duša. "Čovjek uvijek treba poticati svoju sklonost dobru protiv zlog poriva", tako su to rekli rabini iz vremena Talmuda. Svakog dana, mnogo puta u danu, svatko od nas vodi ovu borbu. Ona se odvija na svjetskoj pozornici, u velikim događajima koji suprotstavljaju ono dobro u čovječanstvu s onim niskim i sebičnim. Ali borba udara i puno bliže kući. Rabbi Moshe Chaim Luzzatto kaže nam da smo svi mi, kao ljudi "postavljeni između potpunosti i manjkavosti, sa snagom da zaslužimo potpunost. Čovjek tu potpunost mora zaraditi svojom slobodnom voljom ... Čovjekove su sklonosti stoga uravnotežene između dobra i zla i ne usmjerava ga se ni prema jednom od njih. On ima moć izbora i u stanju je svjesno i voljno odabrati bilo koju od strana."

U svakoj vašoj odluci i izboru koji donesete, postojat će opcija koja predstavlja put višeg ja i druga koja odgovara na poziv nižeg ja. Ono što jedete, s kim razgovarate, koliko spavate, što čitate, kako se češljate i stotinjak drugih dnevnih odluka su borilište u vama između višeg i nižeg ja. To nam pomaže da hodimo tim putem duše, kojeg su tijekom tisuću godina majstori musara razvijali, zapisivali i prenosili svoje tehnike. Rabbi Simcha Zissel, alter iz Kelma, podučavao je da musar prakticiramo "u jednostavnim stvarima, malim stvarima, kako bismo kroz njih došli do najvećih visina." ■