Savitri

1

2

SAVITRI

TANTRIČ K A U N U TA R N J A TRADICIJA

Sadržaj 04

Gdje počinje potraga za sobom

11

Citat Shri Aurobindo

12

Autentičnost

16

Osho o Autentičnosti

17

Smisao Puta

21

Sveti Spisi - značenje

24

Bhagavad Gita: O Avataru

25

Naučiti Slušati

27

Vježba: Fizički Prostor

29

Vježba: Osjećaj Postojanja

30

Duhovnost u teoriji i praksi - dio sa predavanja u Puli

33

O Autoru

34

Predstavljamo: Umma Art

Uvod

PDF-časopis pred vama je jedan od načina na koji prezentiram ono što pišem, autorski tekstovi, kao i ono što sam do sada naučio o Ezoteričnom Učenju. Njegov cilj nije da bude časopis ili zbir filozofskih rasprava koje možete naći bilo gdje na netu ili u knjigama ili na beskorisnim raspravama instruktora ili onih koji prezentiraju određena učenja. Cilj mu je da na jednom mjestu okupi nekoliko tekstova koji su napisano kroz moje osobno samo-istraživanje i rad sa ljudima ili onih koji još nigdje nisu objavljeni, kao što ćete naći u ovom časopisu. Cilj tih tekstova nije skupljanje sljedbenika ili učenika već prijenos određene tradicije koja nije fizička već je povezana sa Tradicijom Duha ili Božanske Sile koja ne ovisi o fizičkom prijenosu sa Majstora na Učenika, već u otvaranju Višem, Predaji Višem i Življenju za Više.

Na ovom svijetu više ne postoji nešto što je skriveno a tiče se Učenja, ali postoje skrivene Tradicije koje na drugačiji način prezentiraju Učenje, njegovo shvaćanje i značenje koje nije prisutno u javnim oblicima duhovnosti. Nikada u povijesti nije bilo niti će biti u budućnosti otkriveno do kraja Značenje koje Ezoterično Učenje ima. Ono se daje u fragmentima kao što imamo mogućnost da ih u fragmentima nađemo unutar raznih Svetih Spisa, tekstualnih savjeta i načina na koji se Učenje primjenjuje. Srž Ezoteričnog Učenja prenosi se samo kroz osobni kontakt Majstora i Učenika koji su spremni da do kraja ulože sve svoje potencijale u Učenje koje je ispred njih, koje namjeravaju da prate i da žive.

Postoji nekoliko razloga zašto ne postoje tumačenja Učenja u javnosti, osim dijelova ili fragmenata koje imamo prilike naći i uočiti. Ti isti fragmenti nisu do kraja izrečeni, hvali niz ključeva koji su bitni za njihovo razumijevanje iako oni rade, do određene mjere, i bez tih ključeva. Oni ne mogu biti javno dati upravo zbog Sile Imaginacije (negativni aspekt Kundalinii Shaktii) koja vlada čovjekom, koja čovjeka drži u snu i ne dozvoljava mu da se makne iz najmehaničnijih dijelova njegova uma. Upravo ta sila uništava bilo koju mogućnost razvoja čovjeka i ne dozvoljava mu da Razumije Učenje, niti da ga prati na Ispravan način. Borba protiv te sile jedno je od temeljnih dijelova svih Ezoteričnih Tradicija pa tako i Tantričke Ezoterične Tradicije. Sama riječ Tantra i samo Učenje tumači se upravo na jedan način koji upućuje na ovo što sam rekao: “Tantra je Nauka koja čovjeka oslobađa od djelovanja Inercije, Tuposti, Imaginacije.”

I upravo to je jedan od ciljeva ovog PDFčasopisa. Prenijeti određeno tumačenje Ezoterične Tradicije, dati pojašnjenja za određeno razumijevan-

3

je Učenja, kao i načine pomoću koje čovjek može da se oslobodi djelovanja te sile koja ga drži u ropstvu.

Nemojte ništa prihvaćati “zdravo za gotovo” što ovdje pročitate, već svemu priđite na naučan način, provjerite sve što je rečeno i ako provjera ukaže na istinitost izrečenog prihvatite to kao svoje Znanje. Samo tada to postaje dio vas i to je vaše Znanje. Ne posuđeno, ne prepisano ili puko citirano.

Ovo je eksperimentalno izdanje časopisa u kojem se nalaze samo moji tekstovi, dok u kasnijim izdanjima planiram da bude još par autora koji bi pisali za ovaj ONLINE PDF-časopis. Cilj mi je da to budu autorski tekstovi, iako namjeravam da ubacim i neke tekstove renomiranih Majstora i Autora ove tematike.

Nadam se dobroj suradnji sa vama i vašim aktivnom učešću sa predlozima što želite da čitate, sa pitanjima na koja možemo da odgovorimo i koja se tiču praktične Duhovne nauke koja vodi ka Oslobođenju Čovjeka od vanjskog i unutarnjeg ropstva.

Namaskar Bhaerava Kaala

4

G dj e

p o činj e p o traga z a s o b o m

Unutarnja Staza

Tko sam ja i koji je smisao života?

Osnovno je pitanje koje si svaki čovjek postavi nekoliko puta tokom života, uvijek na bitnijim prekretnicama u kojima emocija govori jedno a intelekt i život nešto sasvim drugo. Odgovor najčešće zadovolji trenutnu radoznalost, ali temeljno on ostaje nedovršen, ostaje nezavršen unutar njega i čeka slijedeću priliku ili nepriliku da se ponovo, iz mračnih dubina nesagledive podsvijesti, pokrene i ponovo nas dovede na isti položaj na kojim smo već nekoliko puta bili.

Da li je smisao naći taj odgovor u nekoj dubokoj potrazi za sobom ili dati neki nejasan, ali zadovoljavajući, odgovor na prekretnicama života? Da li odgovori koji sebi dajemo odgovaraju samo etapama života i da li su povezani sa nečim dubljim, smislenijim, nečim što će na kraju dovesti do razrješenja vječne zagonetke ljudskog života?

Staza počinje tamo gdje počinje Unutarnja potraga za sobom,

značenjem života koji živimo, smis

lom koji životu dajemo. Ona nije odvojena od nas samih, već je

duboko integrirana u sam smisao ljudskog rođenja i života.

Svi znamo da postoji dani kada prihvaćamo površne odgovore na neka površna pitanja ali da se pojavljuju trenutcima u kojima nijedan površan odgovor ne daje zadovoljenje žudnje u nama, ne daje mogućnost prihvaćanja koje bi zadovoljilo prazninu koju u sebi osjećamo. Tada se pronađemo u nekim čudnim okolnostima u kojima nismo ni sanjali da ćemo biti i li da imamo bilo kakav dodir sa okruženjem u kojem smo se našli. Odjednom se nađemo okuženi svijetom za koji nismo ni znali da postoji, za koji smo čuli u nekim površnim raspravama sa prijateljima na kavi, ali ne i pretpostavili da se on nalazi paralelno sa našim životom ili životom svijeta na koji smo navikli. Okruženi tim čudnim ljudima i njihovim životnim pričama zapitamo se od kud mi među njima? Šta je smisao svega toga što ti ljudi govore? Da li je to ono što tražimo ili je to samo još jedna malena avantura u koju smo ušli da bi zadovoljili znatiželju?

Neki od nas uskoro prepoznaju da je to mjesto na kojem žele da budu, da na njemu imaju “odgovor” na nerazriješena pitanja, žudnju koju su osjećali prema onom što nazivaju misterioznim, ili nesvakidašnjim.

Ali uskoro bivaju razočarani jer sa-

5

gledavaju kako taj svijet nije nimalo drugačiji od onog u kojem su donedavno bili. Očekivali su čuda, a dobili močvarno tlo. Mnogi se vrate životu koji su imali, čitanju self-help literature, postaju sami sebi učitelji. Neki drugi, koji nisu zadovoljni ni sa prvim a ni sa drugim svijetom, započinju avanturu života u kojoj je cilj pronalazak odgovora na iskonsko pitanje.

Svijet duhovnosti

Kao i svaki svijet i ovaj svijet je prepun zamki, laži, maski i iskrivljenja koja će se pojavljivati ispred nas na prelaznim točkama kretanja ka sebi. Neki će biti prepoznati, neki neće, ali će nam dati znanje o tome kako naša unutarnja laž izgleda. Ne možemo prepoznati istinu jer je ne znamo, ali možemo prepoznati laž jer smo, kao ljudi, kreacija “laži”. Jasno je da ta “laž” izgleda kao istina sve dok ne razumijemo šta znači ta riječ i jasno je da ćemo je naučiti na teži način. Taj teži način je upravo kretanje ka Stazi koja sa sobom nosi razrješenja osnovnih pitanja, osnovnog smisla potrage.

Vjerujem da svi imaju svoj smisao potrage, tj. ne moram da vjerujem. Znam.

Ali isto tako znam da mnogi, koji nisu jasni i spremni na vrhunske žrtve, na kraju nađu smisao u površinskom duhovnom svijetu u kojem smo Mercedese i nekretnine zamijenili pričama o prosvjetljenju, iskustvima koja smo imali, uspjehu u duhovnosti. Nekolicina prozre igru iza maske laži i otisne se na dublju potragu koja traži sve ili ništa. Upravo te poznajemo kao Tragaoce, kao Učenike, kao one koji su pronašli ono što su tražili ali uskoro bivamo iznenađeni jer oni nisu javni, oni se ne nalaze na duhovnim okupljalištima, skrivaju se u sasvim običan život koji je ispunjen onim drevnim o čemu mnoge duhovne škole pričaju, ali samo pričaju. To su ljudi Staze.

Staza počinje tamo gdje počinje Unutarnja potraga za sobom, značenjem života

koji živimo, smislom koji životu dajemo. Ona nije odvojena od nas samih, već je duboko integrirana u sam smisao ljudskog rođenja i života.

Kada shvatimo da svijet u koji smo ušli nije nimalo drugačiji od svijeta koji smo “napustili” počinje pitanje i istinitosti duhovnosti, pitanja o svom smislu toga na što smo naišli unutar ovog svijeta. Duboko razočarenje omogućava nam da istražimo svoje motive ulaska u ovaj svijet, ali i svoje ciljeve koje smo si površno zadali. Preispitivanje nam pruža uvid da naš motiv i cilj nije bio dovoljno čist, a možda i dovoljno iskren te da je to što smo našli u ovom svijetu savršena preslika onog što smo u sebi imali. Vrijeme je da preispitamo motive zbog kojim smo krenuli u potragu, s kojima smo zakoračili u ovaj svijet unutar svijeta. Kako se naši motivi čiste polako se čisti i prostor oko nas. Svijet postaje pregledniji i jasniji i uviđamo da unutar njega postoji još jedan svijet koji je skriveniji i kojim

6

vladaju jasni i precizni zakoni. Oni se oslanjaju na čistoću i jasnoću motiva i ciljeva kojima težimo. Bez te jasnoće nema ni ulaska u ovaj svijet. Kao i svaki svijet on ima svoje zakonitosti a jedna od njih je Iskrenost i Otvorenost.

Spremnost da budemo iskreni prema sebi i da budemo otvoreni za ono što nam se možda neće svidjeti kada to pronađemo.

Shvaćamo da je samo iskrenost koju smo prema sebi imali bila ta koja nas je sigurno dovela do ovog svijeta i počinjemo da shvaćamo da će daljnji put biti ovisan o toj iskrenosti ali i njenom produbljivanju. Nismo se zadovoljili simbolima, beskorisnim ritualima, moćima koja su nam obećavali oni na koje smo naletjeli u prethodnom svijetu, već smo dalje tražili ono što smo duboko u sebi osjetili da je istina i jedini smisao potrage.

Tada dolazimo do vrata koja moraju da se otvore i koja će se zatvoriti i nestati jednom kada uđemo na njih. Znamo da povratka, jednom kada uđemo, nema. Mnogi tu zastanu u strahu da će izgubiti ono malo razuma što im je ostalo, ili sa saznanjem da će nestati sve čemu su se radovali, u čemu su uživali. Ali da li ima smisla vraćati se u ono što smo jasno prozreli kao igru i laž kojom se kite oni koji sebe već odavno nemaju?

Jednom kada uđemo povratka više

nema. Pitanje je da li smo spremni za slijedeću etapu kretanja ka sebi koja od nas traži prvi žrtvu? Žrtvu laži u uvjerenja koja smo imali u svijetu opsjednutim materijom, uspjehom, prodajom, kupovinom. Da li smo mi ti koji smijemo da izazovemo usud na provjeru i da pođemo tim putem? Imamo li smjelosti reći “da to sam ja” ili je to samo još jedna laž kreirane osobnosti, našeg ega, za koju smo počeli da shvaćamo da uopće nije naša? To nećemo znati sve dok se ne zaputimo putem koji se pojavljuje iza zatvorenih vrata.

Usudili smo se ući i zatvoriti vrata iza sebe, čak i sa nekim čudnim žaljenjem gledati ostatke svijeta koji je počeo da nestaje iza vrata kroz koja smo ušli. Svijet nije nestao, ali je nestalo značenje koje smo mu dali. Duboko u sebi osjećamo da smo u pravu, iako nam površinski um govori suprotno, ali pojavljuje se jedno pitanje. Gdje naći one koji znaju o čemu se radi? Gdje naći te Drevne ljude, Majstore, Učitelje koji znaju ono što tražim?

Zaboravljamo da Usud ima jako zanimljiv plan za nas. U momentu kada zakoračimo iza vrata na koja smo naišli u svojoj potrazi Usud postavlja niz znakova ispred nas i opet shvaćamo da iskrenost ima svoju cijenu. Ta cijena je cijena samo-zavaravanja. Da li smo spremni prestati se zavaravati, prestati sami

7

sebe hipnotizirati i davati si sugestije na koje i osmijesima sa reklama. I naravno, čeka nas smo navikli? Iza vrata koja su se zatvorila ponovo razočarenje ali samo pod uvjetom da javit će se svijet koji ne poznajemo. Svijet sa smo iskreni prema sebi. svojim značenjima,

Uskoro otkrivamo svojim pravilima i za- Staza nije maštovita, nije iluzorna, da široki osmjesi ne konima i mnogi koji znače i znanje o Stazi, nije nimalo laka.

Spoznajemo na teži se predstavljaju da da ljubav o kojoj pričaju su znalci Staze, da su način da se moramo odreći značenja nema pravu vrijednost znalci krajnjeg ljudkoja smo sebi dali, koja smo dali i da se zasniva samo na skog cilja. Ali ako smo svijetu, da se moramo odreći osob- priči, na utjecaju koji nad nešto naučili iz svih nama vrše zakoni svijeta nog sviđanja i ne-sviđanja i da mo“svjetova” kroz koja u kojem se nalazimo pod smo prošli znamo ramo pronaći vodiča u svijetu ispred Silom Imaginacije, silom da moramo da prezamišljanja, laži i mašte. nas. Ali vodiči nisu jeftini. ispitamo svaki naš Staza nije maštovita, nije pokret, svaki korak iluzorna, nije nimalo laka. koji učinimo. Naš život je u pitanju. A s njim Spoznajemo na teži način da se moramo se kockati nije nešto što je opcija Unutarnje odreći značenja koja smo sebi dali, koja smo Potrage. dali svijetu, da se moramo odreći osobnog

Ispred nas nije dolina mira sa mnoštvom sviđanja i ne-sviđanja i da moramo pronaći odgovarajućih Učitelja koji čekaju naš dolazak vodiča u svijetu ispred nas. Ali vodiči nisu jefraširenih lica u osmjehu i ruku spremnih na tini. Oni nas ne žele, ne čekaju nas raširenih zagrljaj. To je fina iluzija duhovnog svijeta, sviruku, ne nude nam nikakva obećanja, niti se jeta Čistilišta. Upravo na isto Čistilište ćemo trude da nas privuku. Oni su tu, vidimo ih, ali naići i u ovom svijetu i ako naše preispitivannjihovi pogledi nisu na nama. Nalazimo ih na je nije bilo iskreno zatvor u koji ćemo stupiti čudnim mjestima. U kafićima prepunih dičesto nema izlaz. Iz njega je izlaz ili ludilo ili mom duhana, sa čašama u rukama, sa punim smrt. Sila Imaginacije koja vlada čovjekom ne stolom dobre hrane, sa ženama na njihovim dozvoljava mu da to vidi na početku potrage. nogama. Nalazimo ih upravo su suštoj suUostalom, on ni ne zna da ona postoji. On protnosti sa svim u što smo vjerovali, sa svim to tek treba da nauči. Nailazimo na niz dobronamjernih ljudi koji žele da nas upute, na niz vodiča i Učitelja koji nam obećavaju prosvjetljenje, obećavaju sjedinjenje sa Najvišim i s vremena na vrijeme naletimo na nekog tko ne liči da pripada tom svijetu, tko nam ne nudi ništa osim dodatne patnje, dodatnog straha, uništenja svake nade. U početku ih zaobilazimo kao kugu i usmjeravamo se na one koji nam prodaju fine riječi, velika obećanja zaboravljajući da ni ovaj svijet nije lišen pročišćenja, nije lišen testova koji će se pojavljivati ispred nas u cilju da nam izazovu dublju iskrenost, dublju odlučnost, preispitaju naše motive i ciljeve. Kako to obično biva, bivamo zavarani blještavim obećanjima

8

što smo mislili da duhovan čovjek treba da bude. I to je jedan od jačih testova na koje nailazimo u potrazi. Da sve ono što smo nalijepili na duhovnost nema nikakve veze sa istom. To su naše želje, očekivanja, bajkovite knjige o duhovnom putu, ali ne i stvarnost.

Test koji istražuje ograničenja i uvjerenja koja smo nalijepili na svijet duhovnosti, na svijet Unutarnje potrage. Mnogi ga ne prođu i vrate se lijepim i slatkim riječima propasti. Nekolicina izazove Usud. I Usud im se otvori. Nailazimo na oči koje su tamne i ta tama ne ovisi o boji očiju koje nas gledaju.

Nailazimo na tamu koja nas ispituje na svakom koraku, koja ne samo da sluša već prodire u našu unutarnju tamu, naše skriveno mjesto u koje ne puštamo nikoga. Pitanja koja od njih dobivamo više liče na jeftine filmove holivudske produkcije nego na nešto što smo u sebi očekivali da će nas se pitati. Odgovori koje dajemo ne liče na duhovnost, ne sadrže u sebi ništa duhovno baš kao i pitanja. Hvatamo sebe da u njihovom društvu pušimo, da pijemo alkohol od kojeg smo godinama bježali. Nude nas svim porocima za koje smo mislili da ne mogu biti dio duhovnosti. I ne mogu biti, jer ovo gdje smo došli nema veze sa duhovnošću. Ovo gdje smo došli je egzistencijalno. Najdublje egzistencijalno koje to može biti. Uskoro otkrivamo da vodič ne samo da nije duhovan on nije čak ni duhovni vodič, guru. On je nešto što bismo procijenili kao netko tko se jako dobro zabavlja u svijetu u kojem smo se našli. Netko tko nas ne

shvaća ozbiljno, netko tko pola naših odgovara nije čuo, netko tko se nasmije zagonetnim osmijehom na naša najdublja duhovna pitanja, netko tko nam jasno kaže da nije nešto pretjerano zainteresiran za nas ali da trenutno nema nekog bitnog posla pa se zabavlja. Zadnjim naporima suzdržavamo se da ne odemo, jer prepoznajemo da nešto nije u redu sa slikom koju vidimo. Odjednom oko njega se pojavljuju tzv. učenici, koji liče na sve samo ne na učenike. Obični, jednostavni ljudi koji jako liče na nas. Također pričaju o svemu i svačemu samo ne o bitnim duhovnim pitanjima. On ih provocira, zeza, a oni se ponašaju kao ovce. To izaziva jak bunt u nama. Najradije bi povikali od muke.

Tada iznenada, iz njega ili nje, pojavi se odgovor koji smo jako dugo tražili. Tako lagano, bez pompe i najave, bez prevelikog pridavanja značaja samom odgovoru. Ostali oko njega započinju sa pitanjima koja nam čak nisu ni padala na pamet. Odgovori dolaze sami od sebe, kroz niz propitivanja onih koji pitaju. Klimanja glavom, osmijesi, duhanski dim. “Bože, šta je ovo?” postavljamo si pitanje nemalo puta. “Gdje smo završili, kakvo je ovo ludilo?”. Gledamo ga u oči i u njima se smjenjuju različita raspoloženja, različita stanja ali kao da on nije tu. Kad god se zagledamo dublje u njegove ili njene oči vidimo prazninu koja je na neki čudan način prisutna. Ustajemo jer moramo da idemo za svojim svakodnevnim zadatcima. Odlazimo i tada kreće ono što nazivaju “zonom sumraka”.

9

da put ka sebi nije Imaginacija niti odgovara

Sve što smo čuli kao odgovore od toj imaginaciji koju imamo. Oni će nas sasnjega odjednom se pokazuje kao istina koju vim lako pustiti da idemo u drugom pravcu, smo tražili iako je sve na njemu i u njemu sunekom drugom vodiču. I mnogi tako završe. protno onom što želimo, onom što tražimo.

Nakon mnogo potrage, mnogo vodiča koje su Ali ne možemo da odbacimo ono što nam upoznali, s kojima su radili na kraju žele da se ukazuje na istinitost onog što smo čuli. Iako vrate tom karizmatičnom dijelom sebe ne Cijena ulaska na Stazu uvijek je vodiču kojeg su barem želimo više da tamo dođemo, drugim di- nešto što cijenimo kod sebe. Neki- jednom u životu sreli. Ali je pitanje da li će on nas jelom sebe žudimo ma je to arogancija, nekima duboka da primi, da li će ovaj put za novim sastankom, samo-važnost, nekima odricanje od taj susret biti omogućen? ali avaj on više nije Sve ovo složio sam na tom mjestu. On je umišljenosti, a nekima sam život. zatvorio ulaz na ko- Koja je vaša to će se vidjeti samo u neku divnu pričicu o pronalasku Staze. Ali to jem smo ga pronašli. tada kada stupite nogom na Stazu je samo pričica. Što je naStavio je prepreku ispred vas. jgore u tom svemu, kada koju ili ćemo preći analiziramo to što je njom ili ćemo otići. I to je ispričano znamo da je to slijedeći test. Ako istina. Možda je mi ne bi tako ispričali, ali bi smo stvarno sigurni da je on to što tražimo na sadržavala neke od ovih detalja. Prići Stazi kao vodiča onda ćemo morati biti isprobani na kojoj ćemo provesti cijeli život nije odlazak na veoma loš način. Uništenjem slike o njeu šoping centar i izabiranje maturske haljine. mu, napadom na našu sujetu, napadom na To je odluka koja nas može skupo koštati, a našu umišljenost. To pokreće niz reakcija u može biti i izvor neizmjerne sreće. Vodiči nas nama. Čak mu pišemo i pisma u kojima pokane čekaju, ne žude za nama. Mi smo ti koji zujemo našu aroganciju. Izaziva nas sve što njih trebaju. Mi smo ti koji shvaćamo da bez od njega čujemo ili pročitamo ako takvo što njih ne možemo daleko da stignemo, otuda postoji javno objavljeno. A opet ne možemo na nama je odgovornost pronalaska tih ljudi preći preko reakcija koje su izazvane. I to je i zadobivanja njihova povjerenja i pažnje. taj test. Da li smo spremni da odbacimo ono Drevna Učenja su uvijek postavljala testove što smo do tada smatrali sobom? Da li smo na stazu ljudi koji su žudjeli ući u Vrhunsku spremni da nam ogledalo koje nas ogleda Misteriju pronalaska sebe. I najčešće ti tesbaci u lice sve što ne želimo izazivajući natovi su bili veoma osobni i veoma bolni. Da jcrnje u nama? Rijetki su spremni, ali da ste li ćemo odustati od svoje samovolje ili ćemo to vi? je zadržati nekada je značilo ulazak ili izlazak

sa mogućnosti Staze. Danas ljudi očekuju da se Vodiči i Staze njima otvore. Moram vas razočarati. Iako su vremena drugačija testovi

Ulazak na vrata Misterije ne znači i i dalje postoje. I ukoliko ih ne uvidite na vrisiguran ostanak u njoj. To ne znači da ćemo jeme drugu šansu nećete dobiti. Ući u Misterproći sve testove koji se ispred nas postavljaiju razotkrivanja igre Univerzuma nije jeftin ju. To samo znači da jedan dio u nama odgopoduhvat. Vodiči nisu jeftini. Učenik ne može vara, vibrira, sa tom Misterijom. Ali vodiči nisu biti žicar koji žica za kartu ispred kina. Pravila zainteresirani za nas. To narušava sve slike duhovnosti oko vas nisu pravila Ezoterične koje smo o njima ali i o sebi imali. Narušava i Misterije. Kod njih možete jeftino ući ali izlanapada naša najdublje nadanja. Jer oni znaju

Ulazak u misteriju Misterije

10

zi nema bježanja od sebe, već okretanje ka zak će se skupo naplatiti. U Ezoteričnu Misunutarnjoj tami od koje smo probali da pobteriju cijena ulaska je obično cijena nečeg jegnemo. Ona nije ispunjena pričama o sviu nama što ne želimo da napustimo, što jetlu, pričama o ljubavi, božanskom smislu karakterizira cijeli naš život kao određena iako se i o tome priča, obično uz kavu dok se osobina. Svi mi koji smo se jednom našli na neobavezno časka. Ona je silazak u tamu u mjestu budućeg učenika morali smo se odreći sebi, osvjetljavanje te tame svjetlom svjesnosnečega u sebi. Obično, kasnije shvatimo, da ti, suočavanje sa onim što nam se o nama ne ni ne znamo kako smo ušli, već da smo prosto sviđa i od čega bi ušli. Neki su ušli jer su bili dovoljno ponizni. Drugi Upoznaj sebe; Ničeg previše; Daj najradije pobjegli.

Staza je početak upjer su bili inteligentni. obećanje (veži se) i sa tobom je oznavanja sa sobom.

Treći jer su imali žar za potragom. Četvrti jer su završeno - drevne upute pronađene Kao što je u hramu u Delfima pisalo “Upbili korisni tom koji nas na ulazu u Delfije. oznaj sebe” i nije je vodio. Obično ono što se mislilo na ništa očekujemo da će biti ismistično, već na svoje svakodnevno sebe tako probano na ulasku nije to što je isprobano, je i sa ulaskom na Stazu. Na njenim vratima već ono što je izazvano najvećom tamom. piše: “Upoznaj sebe”; “Ničeg previše” i “Daj

Za moj ulazak cijena je bila odricanje obećanje (veži se) i sa tobom je završeno”. od vlastitog života. Za neke moje kolege bila Ostale dvije izreke najčešće se ne tumače u je arogancija. Za druge samo-važnost koju spiritualnim močvarama jer se ne zna njihosu si dali. Nekima je cijena bila da moraju da vo značenje a ne može se na njih prilijepiti se odreknu određene svote novca. Svatko je značenje koje bi im odgovaralo. Otuda su imao svoju cijenu. Netko je naizgled primljen one na vješt način izbjegnute. O njima se ne bez neke velike cijene ali se kasnije ustanovipriča, niti se one spominju. A upravo one su lo da su ipak platili istu nakon nekog vremena nastavak prve upute iz Delfija. na Stazi.

Krenuti Stazom znači početi izgrađivati

Staza počinje u trenutku kada se nešto novo, nešto što u nama prije toga nije suočite sa sobom, kada se ispred vas nađe bilo. Mi se ne hipnotiziramo riječima Drevnih ono od čega ste bježali cijeli život. Na StaSpisa o vječnosti duše, o besmrtnosti. Ono što duhovnost govori mi živimo. I u tome je ogromna razlika. Mi više nemamo vremena da gubimo na divne priče o prosvjetljenju, o božanskom proviđenju, o smislu i besmišlju određene ishrane ili pravila za nadobudne.

Mi tome težimo ali na veoma praktičan način. Ezoterična Staza nema rituale, nema niz besmislenih tehnika i mantri. Iako u sebi može sve to sadržavati ipak nije naglasak na tome. Naglasak je na onom ka čemu težimo, zbog čega smo došli na nju. A to je Svijest o samom Sebi. Ako nam je to težnja zbog čega da gubimo vrijeme na stvari koje ne vode tome? Zašto odmah sa tim ne krenemo da radimo? I upravo, već prvih dana ćete na

11

Stazi dobiti upute o radu sa tim. Direktnom pristupu onom čemu težite. Promjena će biti vidljiva već nakon par mjeseci rada sa tim. To je jedino obećanje koje ćete na Stazi dobili.

“Ako radiš kako ti kažem nakon par mjeseci ćeš već imati svoja iskustva, svoje znanje, a ne iskustvo i znanje prikupljeno iz tajnovitih spisa.” - to je bilo ono što su mi rekli kada sam stupio na Stazu.

Misterija nije različita od nas samih

Staza je prilazak Putu. A Put nije ništa drugo do naša najdublja Priroda. Pronalazak najdublje Misterije nije drugačiji od pronalaska naše najdublje Prirode, jer ona je upravo naša najdublja Priroda. Otkrivanje Božanske svrhe i otkivanje naše naviše Prirode nije različito. To je jedno te isto. Samo se naziva različitim imenima.

Mnogi od vas su čuli, a veoma malo njih razumjeli, ono što se često spominje na Stazi.

To je da postoji samo jedna jedina ispravna Staza ili Put. Obično mislimo da se govori o određenim učenjima, ali to nije istina. Govori se o načinu ulaska u najvišu Misteriju. Učenja mogu biti različita kao što i jesu. Načini također, savjeti isto. Ali samo na jedan jedini način možemo ući u tu Misteriju. Nitko od tih Majstora nije rekao da je njegovo Učenje najbolje. Ono što su govorili jeste da postoji samo jedan jedini ispravan Put ulaska u sam Cilj potrage. I nikada nitko nije mogao, a neće ni moći, ući na drugi način do na taj način.

Kada shvatite da su upute Učenja jedno, i da su one način kreiranja Novog Čovjeka u vama neće to više miješati sa Putem. Samo kada se u nama kreira Svjedok, kada se u nama otvori Psihičko i ono se ojača, Put kreće da se pojavljuje. Mi točno znamo kako se ulazi u Misteriju i oko toga nemamo nagađanje. Psihičko ili Istinsko Ja je ono što mora biti probuđeno, izgrađeno do kraja i koje mora da se manifestira u svakodnevnom životu kako bi Put, kao

prirodna posljedica, proizašao iz Staze. Staza je Učenje. Put je manifestacije Budne Svijesti.

Dolaskom na Put prestaju tehnike i načini na koje smo navikli, učenje koje je bilo na Stazi više nije validno, ono se mijenja i poprima drugačije obličje. Savjeti postaju mnogo suptilniji i Rad se nastavlja na drugačijem nivou, nivou mnogo suptilnijem od, nazvanog u globalu, Ezoteričnog Učenja.

On tada doživljava svoju Ezoteričnu notu, tj. postaje potpuno Unutarnji jer i sam Put je Unutarnji.

“Postoje zapravo dva sistema istovremeno aktivna u organizaciji bića i njegovih dijelova: jedan je koncentričan, niz prstenova ili omotača sa psihičkim u centru; drugi je vertikalan, uspon i silazak, kao stepenište, niz ravni jedne iznad druge sa nad-umom i preko-umom kao krunskim modusom prelaza izvan ljudskog u Božansko. Za ovaj prelaz, ako treba da bude istovremeno preobražaj, postoji samo jedan put, jedna staza. Prvo, mora biti preobraćanje ka unutra, odlazak unutra da se pronađe najunutarnije psihičko biće i da se iznese na površinu, razotkrivajući u isto vreme unutarnji um, unutarnji vital, unutarnje fizičke dijelove prirode. Dalje, mora postojati uspon, niz preobraćanja na gore i okretanja dole da se preobrate niži dijelovi. Kada čovjek načini unutarnje preobraćanje, on psihizira čitavu nižu prirodu tako da je načini spremnom za božansku promjenu. Odlazeći na gore, čovjek prelazi izvan ljudskog uma i na svakom stadiju uspona postoji preobraćanje u novu svest i ubrizgavanje ove nove svesti u čitavu prirodu.

Tako, dižući se izvan intelekta kroz osvjetljeni viši um do intuitivne svesti, počinjemo da gledamo na sve ne iz intelektualne oblasti ili kroz intelekt kao instrument, već sa veće intuitivne visine i kroz intuiviziranu volju, osjećanje, emociju, osjet i fizički kontakt. Tako, nastavljajući od Intuicije do veće preko-umne visine, postoji novo preobraćanje i gledamo i doživljavamo sve iz preko-umne svjesti i kroz um, srce, vital i tijelo nabijene preko-umnom mišlju, viđenjem, voljom, osjećanjem, osjetom, igrom sila i kontaktom. Ali posljednje preobraćanje je nad-umno, jer čim je ono tu – čim se priroda supramentalizuje, mi smo izvan Neznanja i preobraćanje svesti više nije potrebno, mada je dalja božanska progresija, čak i beskonačan razvoj, i dalje moguća.”

- Pisma o Jogi 1 - Shri Aurobindo

12

A ut e ntičn o s t

Authentikos

ka tom cilju je uvid da svijet i produkt svije Mnogo je teksta i riječi napisano u vezi ta u nama nazvan osobnost nije naša izvorove teme i sve ih možemo naći u raznim knna priroda i da je to dio koji nije autentičan jigama ili su nam dostupni na internetu. Vjeveć je stvoren djelovanjem sredine, odgoja i rujem da su mnogi od vas čitali te tekstove, odrastanja. Osobnost je dio u nama koji povslušali predavanja o autentičnosti i umnoezuje našu unutarnju prirodu sa prirodom svigome razmišljali o istinitosti samog sebe. jeta u kojem se nalazimo i ona sama je odraz Sama riječ “autentičnost” potiče od grčke svijeta, kulture, okruženja, navika, potreba i riječi “authentikos” i znači izvornost, vjeroslično. No, naša osobnost ima i svoju skrivedostojnost, istinitost, ono što je izvorno niju stranu, intimniju stranu. Ona je povezai potiče od onoga kojem se pripisuje. Ali na sa našom emotivnošću i intelektualnošću sem značenja riječi koje čitamo a koje se tiču koji su skriveni ili u manjem dodiru sa svipojašnjavanja samog jetom oko nas ili sa izraza nemamo ništa Grčka riječ “authentikos” znači iz- našom ulogom u i često puta ostajemo vornost, vjerodostojnost, istinitost, istom tom svijetu. zbunjeniji nego prije Ona je naša intimna ono što je izvorno i potiče od onoga no što saznali točnije strana koja je povezakojem se pripisuje. značenje. Ako zanemana sa autentičnijim rimo originalnost same dijelovima od diriječi “autentično” i usmjerimo se na riječ jelova koji su samo produkt svijeta i okoline iz našeg jezika i zamijenimo je sa “istinito” u kojoj se nalazimo. Upravo nezadovoljstvo ili “vjerodostojno” imamo mogućnost da površinskim dijelovima uvjetuje naše dublje bolje razumijemo riječ koju koristimo kada nezadovoljstvo u kojem često puta kažemo želimo pojasniti da li je neko ili nešto izvorno da smo nezadovoljni sa “samim sobom”, dok ili autentično. Sama riječ “istinito” ukazuje u stvari pod tim izrazom mislimo na osobnost na samu istinu nekog objekta ili subjekta, koja je poispoljena i dijelom osobnosti koja istinu koja može biti iskazana u pojavnom je pod jakim uticajem ispoljene osobnosti svijetu ili može biti doživljena kao manifestacija unutarnje prirode kroz prirodu uma i tijela.

Duhovnost kao disciplina teži istinitosti, izvornosti samog čovjeka. I unutar nje možemo naći niz teoretskih i filozofskih misli koje dotiču autentičnost samog čovjeka.

Možemo reći da je i sam smisao duhovnosti kao discipline upravo autentična priroda čovjeka koja biva doživljena kroz unutarnje samo-suočavanje sa činjenicama o sebi kao ljudskom biću i kristalizaciji svijesti iza uma i tijela te vraćanju ka njenoj izvornosti ili autentičnosti. Najosnovniji uvid koji nas vodi

13

(dijelovi osobnosti koju koristimo kao predstavljanje drugima u svijetu oko nas i koja je socijalno prihvatljiva - ovaj izraz često puta mijenjamo sa izrazom “lažna osobnost”) i naše dublje prirode u kojoj osjećamo da ne živimo onako kako bi smo htjeli ili kako bi smo mogli da živimo. Sama svrha duhovnosti je upravo oslobođenje od lažne osobnosti koju ponekad nazivamo i “ego” ali ta riječ nije do kraja ispravna i zato je ne koristim, ali i doticanje unutarnje istinitosti o samom sebi i svijetu kakav on u stvarnosti jeste.

Koncepti duhovnosti se razlikuju i u skladu sa osobnošću biti ćemo privučeni ovim procesima. Svijest je prosto sveobuhrazličitim duhovnim pravcima, ali u današnje vatni izraz za sve procese unutar čovjeka vrijeme ti pravci se sve više približavaju i korpovezane osjećajem “ja”. Možemo reći da je iste skoro iste, ako ne i iste, načine unutarnje svijest psihičko-fizička sveobuhvatnost. Uppotrage za autentičnosti bića. Na kraju mogu ravo cijela duhovnost usmjerava čovjeka na reći da većina duhovnosti govori o jednoj razvoj njegove svijesti. Ali svijest nije odvote istoj stvari, ali na različite jezike koristeći jena od procesa unutar uma kao i njegovih različitost koncepta ali i dijela uma kroz koji dijelova i samim tim razvoj svijesti je i razvoj se koncept manifestira. Možemo da govorisvih ljudskih potencijala kroz sve dijelove njemo o emociji i emotivnom pristupu sebi ili gova uma ili života. možemo da govorimo o intelektu i intelek Možemo reći da je autentičnost ispuntualnom pristupu sebi ili pristupu kroz tjelejenost različitim vrlinama. Ali riječ “vrlina” snost, ali svi oni govore o jednom te istom. A označava samo pozitivni aspekt čovjeka, ne to je autentičniji izraz samog čovjeka. Ja sam njegovu sveukupnost. Možemo reći da su ne mogu da govorim ni o jednom od ovih vrline autentičnosti samopouzdanje, aserkoncepata na različitim dijelovima uma ako tivnost, intuitivnost, dosljednost, iskrenost, otih ne promatram kao izraz cjelovitog čovjeka. vorenost, poštenje, originalnost, kreativnost, Čovjek je i intelekt, i emocija, i tjelesnost, i itd. I vidimo da sve te “vrline” govore o nekim seksualnost i instinktivnost. Svih pet dijelova skoro nedostižnim kritčine ljudski um. No, niAutentičnost nije samo pozitivna erijima autentičnosti jedan taj dio ne može da bude odvojen od strana vas samih, već i vaša nega- za današnjeg čovjeka drugog dijela ali ni od tivna strana. Ona je cjelovitost koja ne spominjući njegov suprotni karakter. unutarnjeg dijela na objedinjuje sve aspekte vaše svijesti Reći ćemo da negakojem se oni oslanjaju i tivnost ne može biti i vas kao ljudskog bića. često puta ga nazivamo autentična, ali ću vas ljudska svijest. Definiraonda pitati zašto je to ti svijest pokazalo se tako? Zašto osobni izraz negativnosti - negakao jedan od težih zadataka. Ali možemo je tivne emocije ili nekog negativnog stava - ne definirati kao sredstvo ili supstancu koja je može biti autentičan ako je on izraz vas samih, ispunjena različitom čulnom percepcijom, recimo na neku vanjsku situaciju koja nije u različitom percepcijom dijelova uma ali i skladu sa temeljima osnovne ljudskosti? Ako točkom percepcije koja je zajednička svim

14

izrazite svoje nezadovoljstvo kroz neki od negativnih aspekata ka potlačivanju čovjeka pokraj vas zar to ne bi bio autentični izražaj vas samih oslobođen uvjetovanja sredinom koja šuti ili sredinom koja “brine samo o sebi”?

Autentičnost nije samo pozitivna strana vas samih, već i vaša negativna strana. Ona je cjelovitost koja objedinjuje sve aspekte vaše svijesti i vas kao ljudskog bića. Mnogi govore da je autentičnost izražena djelovanjem a ne bivanjem. Ali se sa tim ne bih složio. Da bi se čovjek manifestirao ili da bi on djelovao on prvo mora da Bude, da Jeste. Čovjek koji “nije”, koji nema svoje jasno “ja” u sebi ne može da djeluje autentično. On neće moći zauzeti ništa od gore pozitivno nabrojanih “vrlina” jer će se povući u nekoj teškoj situaciji ili će se prilagoditi samoj situaciji. On prije svega mora biti samo-svjestan. Samosvjestan u smislu da je svjestan svojih potencijala, da je svjestan sebe kao čovjeka koji nije samo tjelesnost ili umnost već nešto mnogo više od toga. On mora imati iskrenost prema sebi, hrabrost da manifestira svoje mišljenje, osjećaje, svoju prirodu. Biti bez kompromisa kada je u pitanju on sam i njegova manifestacija, ali ne kao izraz buntovništva ili suprotstavljanja društvu jer nam se tako hoće. Autentičnost nije biti besmisleno brz na mišljenju radi mišljenja, ili nesvjesnom ispoljenju emocija koje nas nose kako one žele. Ona nije ni razuzdanost ni kršenje moralnih pravila, niti egoističnost, sebičnost,

nasilnost.

Biti autentičan znači biti svjestan sebe kao svijesti koja je u pozadini svih procesa uma i tijela u čovjeku te osjećati svoju višu prirodu kao samog sebe ali i osvijestiti sve aspekte niže ljudske prirode i raditi u cilju njene transformacije i transcendencije. Autentičan čovjek je običan. Niti privlači pažnju niti bježi od nje. On nije odraz vanjskog svijeta ali ga ni ne zanemaruje. Nije tvrdoglav ali ni popustljiv. On je u sredini, izvan krajnosti a opet ako se manifestira u krajnosti zadržava duboki osjećaj svoje jedinstvenosti kao prirode svijesti u pozadini toga. Autentičnog čovjeka krasi spontanost. Izraz “spontanost” je mnogo teže pojasniti od izraza “autentičnost”.

Spontanost nije impulzivnost niti nesvjesno ispoljenje kao reaktivnost na spoljašnji ili unutarnji podražaj. Spontanost je duboka sjedinjenost sa autentičnom prirodom iznutra i stvarnošću spolja. Spontanost je izraz probuđene svijesti i promijenjene točke percepcije sa umno-tjelesnog aparata na svjesnu točku koja je u dodiru sa višom prirodom.

Kao što mnogi misle da su autentični ako teže specifičnosti unutar mnoštva tako mnogi misle da su spontani ako su reaktivni bez promišljenosti, ako su emotivno nestabilni i imaju “buran” emotivan život, kako sam u par slučajeva čuo. Autentičan čovjek ne gubi dodir sa najdubljim slojevima svog bića prilikom djelovanja. On je centriran u samom sebi i dubokom sagledavanju stvarnosti oko

15

sebe. Oslobođen je dominacije iako može biti

Postati autentičan nije stvar izbora niti autoritet na svom polju djelovanja ili imati prihvaćanja jer nam se to sviđa, odgovara jaku karizmatičnost. našoj slici o sebi, odgovara egoističnoj misli

Autentičnost nije nešto za što se boili specifičnosti koja će nas izdvajati iz okoline. rite ili što vam je na neki način cilj. Pod tim Zato sam rekao da ona ne može biti neki cilj mislim na autentično djelovanje kao cilj sam sam po sebi i da je autentičnost posljedica po sebi. Autentičnost je posljedica dubokog, cjelovitog samo-upoznavanja i borbe za svoiskrenog prilaska samom sebi. Ona nije imije istinsko biće. Ali to nije ni ukočenost koja tacija duhovne autentičnosti ili duhovne nastaje spoznajom svojih slabosti ili mana veličine ili čak duhovnih vrlina kako mnogi kako bi se prikazali u što boljem svijetlu. misle. Kako se čovjek radom na sebi suočava Nekada običan čovjek koji je opušten i bez sa svim produktima prevelikih samo-predsvog uma koji je priAutentičan čovjek je običan. Niti stava je autentičniji hvatio i koji je njeod mnogih duhovnih privlači pažnju niti bježi od nje.

On govao cijeli život osoba. Duhovnost bi tako se on suočava nije odraz vanjskog svijeta ali ga ni u stvari trebala biti sa svim onim što ga ne zanemaruje. Nije tvrdoglav ali srž autentičnosti, ali čini klonom sredine, ne lažna duhovnost ni popustljiv.

On je u sredini, izvan klonom društva. Ovdje koja se kiti vrlinama krajnosti a opet ako se manifestira je bitno shvatiti da cilj ili koja oblikuje svorada na sebi nije sukob u krajnosti zadržava duboki osjećaj ju lažnu osobnost sa društvenim norkako bi se pokazala svoje jedinstvenosti kao prirode mama ili suprotstavu “dobrom svijetlu” svijesti u pozadini toga. ljanje društvu, već je ispunjena lažnim cilj autentična priroda blaženstvom, mirom koja nije ovisna o društvenim kretanjima ili inili bogougodnošću. Laž je osnova pretvaranhibicijama koje samo društvo ima ili koje smo ja, manipulacije, ne-autentičnog življenja. preuzeli od okoline u kojoj se nalazimo. UnuOsnova prilaska samom sebi je osvješćivanje. tarnja priroda se dostiže samo-suočavanjem Osvješćivanje svega što nas čini ljudskim sa neznanjem, kulturološkim dijelom u nama, bićima. Osvijestiti sve dijelove svog uma i osulogama koje igramo, navikama, potrebama, obnosti te uvesti svijest u njih, kao što samo konceptima koje smo preuzeli od okoline ili ime kaže. To je dugotrajan proces u kojem autoriteta, ideologijama, manipulacijom, slanestrpljivost treba biti prva osviješćena. bostima, sebeljubljem, kalupima ponašanja, Nestrpljiv čovjek ne može doći do dubljih disamo-predstavljanjem koje je najčešće negjelova sebe i svoje prirode te samim tim ne ativno po svom aspektu jer podrazumijeva može biti ni autentičan. Nestrpljivost je povslabićko prilagođavanje drugima, dodvoraezana sa negativnim i nebalansiranim emocivanja u odnosima sa drugima, dvoličnosti, jama koje stvaraju užurbanost i čovjeka tjeraneiskrenosti kako prema drugima tako prema ju da što prije osvoji nešto za čim žudi. Žudnja sebi, itd. Suočiti se sa sobom najdirektniji je sljedeća osobina koja mora biti osviješćena. je put ka autentičnosti kako u bivanju tako Žudnja u smislu da želimo osvojiti nešto što u djelovanju. Bivanje i djelovanje nisu odvoprije bez detaljnog upoznavanja, preskačući jeni, već su isti aspekt. Čovjek koji nema dubkorake koje su potrebni, tjerani nestrpljenlje ili više bivanje ne može imati ni autentično jem da što prije stignemo na cilj svog puispoljenje. A samim tim ne može biti ni spontovanja. Određena strastvenost je potrebna tan. ali kontrolirana strastvenost. Često čujemo

16

da je strast jedna od prepreka ka duhovnom životu. Jeste. Ali ovdje ne mislim na tu strast.

Mislim prvenstveno na želju da dostignemo dublje dijelove ili više dijelove sebe. Želja koja nije kao želja za sladoledom jer smo prošli kraj djeteta koji liže sladoled. Konstantna i jaka želja koja nas ispunjava i daje nam energiju da idemo ka cilju koji smo sebi postavili.

Strast za unutarnjim rastom i razvojem koja je konstantna i usmjerena vodi nas ka cilju i ucjelovljuje dijelove koji su nam potrebni kako bi osvojili cilj koji smo sebi postavili. Čovjek obično misli da je probuđeno (prosvijetljeno) stanje oslobođeno strastvenosti, oslobođeno sočnosti emocije. To nije tako. Ono je oslobođeno gubitka sebe u strastvenosti, gubitka gospodara. Ali je ispunjeno mnogo jačim i intenzivnijim emocijama od običnog, svakodnevnog stanja svijesti. Svijest autentičnog čovjeka oslobođena je prepreka, filtera, poistovjećenja sa nižim procesima i samim tim doživljava mnogo dublje sebe i svijet oko sebe. Možemo reći da je takav čovjek mnogo strastveniji od uspavanog ili uvjetovanog čovjeka. I tim dolazim do sljedeće stepenice u autentičnosti. Uvjetovanost. Uvjetovanost vanjskim ili unutarnjim čindbenicima je sljedeća karika oslobođenja čovjeka i samim tim njegove istinitosti ili izvornosti. Uvjetovan čovjek je zarobljen čovjek. Oslobođen čovjek nije uvjetovan. Um koji živi po kalupima, koji koristi maske kako bi sam sebe prikrio, lažna osobnost je ljudska uvjetovanost. Čovjek je uvjetovan načinom života, konceptima koje ima, idejom kako da živi, kako da se ponaša, navikama, strahovima, blokovima, inhibicijama. Autentičan čovjek je oslobođen toga.

To ne znači da on nema ponašajnu matricu u nekoj mjeri, ili da neće imati strah ili da neće imati neku naviku. Ne. To samo znači da ON ima naviku, određeni ponašajni kalup, itd. On u smislu njegove samo-prisutnosti iza toga.

Biti autentičan je izbor koji nastaje cjelovitim životom i koji uviđa da život proveden u kapulu, daleko od cjelovitog sebe nije život koji je vrijedan življenja. Autentičnost

nije proizvod koji se kupuje, ili koji skrivamo u ormaru i nosimo na duhovna okupljanja. To je način života oslobođen matrice koja nas zarobljava, oslobođen nižeg poriva preživljavanja, dominacije, manipulacije, dokazivanja, laži. To je biti povezan sa najdubljim sobom u određenom trenutku koji već u sljedećem trenutku može biti još dublji. Autentičnost je istinitost, življenje svoje spoznate istine. Istine o sebi, o svijetu oko sebe, o čovjeku. Autentičnost je biti i djelovati u skladu sa istinom o sebi. Biti ta istina i manifestirati tu istinu. To znači teći tokom sile života koja je osviještena i koja ni u jednom momentu ne gubi samu sebe. To je BITI sam život koji je svjestan i istinit. Autentičnost je stanje svijesti, ne imitacija osobnosti. A upravo je cilj autentične duhovnosti. Dovesti čovjeka na mjesto u kojem on ispoljava svoju autentičnu prirodu i koju živi bez obzira na stav ili mišljenje okoline. To je istinska duhovna staza i istinski čovjek.

Biti autentičan znači biti sasvim faktičan.

Idelogije, teorije i “izmi” te izobličavaju i daju izgled lažne “persone”. Ti kultivišeš svoj lik, sve što potom pokažeš nijesi ti. Realnost je izgubljena, a ti onda glumiš i glumiš. Tvoj život postaje manje životan, a više igra u kojoj nešto glumiš - to nije tvoja istinska duša već kultura, obrazovanje, društvo, civilizacija. Čovjek može biti kultivisan - a što si više kultivisan, to si manje stvaran.

Zapamti, uvijek kada lažeš, obmanjuješ, kada si neiskren, uvijek si prinuđen da to činiš.

To nije tvoj izbor, to nije istinski izbor. Ako kažeš istinu, to je tvoj izbor. Niko te ne prisiljava da govoriš istinu. Svi te tjeraju da lažeš, da budeš neiskren. To je jednostavnije, lakše, sigurnije, bezbjednije. Sada ulaziš u prostor opasnosti, nesigurnosti, ali to je tvoj izbor. Sa takvim izborom, po prvi put dosežeš do Sebe. Zato je životinjska vjerodostojnost jedno, a čovjekova vjerodostojnost nešto drugo, kvalitativno drugačije: to je svjesni izbor. Još jednom se ostvario Buda. On je nalik životinji, ali sa jednom razlikom: on je jednostavan, čist, bezazlen, nalik životinji, ali je i drugačiji od životinje usljed njegove svijesti. Sada je sve svjesno izabrano. On je svjestan, budan.

- Osho -

17

S m i s a o P uta

U mnogim tradicijama govori se da put i putnik nisu razdvojeni, da od početka stupanja na Put čovjek nije odvojen od cilja samog Puta. Možemo reći da je to određena činjenica jer putovanjem čovjek dolazi do srži samog sebe koja je uvijek bila tu gdje je bio i on sam. Srž čovjeka nije odvojena od njega samog i Putem ona dolazi do izražaja, do manifestacije unutar njegova svakodnevna života. Kroz prethodne tekstove dotaknuo sam Esencijalnost i Autentičnost koja je na neki način cilj svakog putovanja ka Sebi. Koji god da cilj postavimo kao svoju težnju, ka čemu god da se zaputimo srž (esencijalnost) nas prati ali i što je esencija čovjeka izražajnija to je on i autentičniji kao ljudsko biće. Kako putovanjem i upoznavanjem sebe čovjek zadobiva pogled u svoju esenciju i kako postaje

autentičniji njegov život biva transformiran i on doživljava u svojoj svakodnevici promjene koje utiču na njegov način života, na njegove odnose, način percipiranja života i stvarnosti oko njega, ali i doživljava specifičan susret sa vanvremenskom Stvarnošću kroz koju prepoznaje i samog sebe. U susretu sa Stvarnošću on percipira da Stvarnost nikada nije bila odvojena od njega samog i da je od početka traganja pa do njegova kraja on uvijek živio Stvarnost i sa njom je stalno bio u kontaktu. Esencija, Autentičnost, Stvarnost su uvijek bili dio njegove potrage i nikada ga nisu napuštali. Onda šta se u stvari desilo?

Zašto je onda on bio na Putu? Zašto je putovao, tragao za Sobom?

Traganje započinje činjenicom s kojom prepoznajemo da ono što danas živimo nije

18

život kakav u dubinama sebe očekujemo. samog. Intelekt kao način primanja i stjecanja Primjećujemo da ići na posao, imati prijatelje Stavova o njemu samom ali i Putu kojim hoda, s kojima ne možemo biti iskreni, imati veze u te znanja koje dobiva kroz Učenje, Emociju kojima smo nesretni, biti u stalnom sukobu koja je u dubljem dodiru sa njegovom Essa sobom i okolinom nije cilj, niti je to život encijom od Intelekta te čišćenju Emotivnog koji bi smo voljeli da živimo. S tim životom Uma od svih krajnosti koje doživljava na emonismo ispunjeni i tivnom nivou života te tražimo načine kako Put je kombinacija Učenja koje kroz na kraju i Karmički dio da ispunimo unutarnkoji poznajemo kao niz instrukcija usmjerava tragaoca ju prazninu koju u sebi našu tjelesnu manika njemu samom i svrsi samog Puta osjećamo. U tom mofestaciju, kao naš mamentu nezadovoljstva terijalni život. Putnik sobom, tj. onim što shvaća da Put ne može poznajemo kao “sebe”, započinje potraga za biti jednoobrazan i da on u sebi uključuje svanečim što duhovne tradicije nazivaju Istinska ki dio njegove ljudske prirode.

Priroda, neuvjetovana radost i sreća, Bog, Viša

Put ka sebi uključuje niz dijelova koji Priroda, itd. Na početku mislimo da je sve to su nerazdvojivi i ne mogu da dovedu do cilja razdvojeno od nas i da je to nešto što moramo Puta ukoliko nisu uključeni u našu unutarda steknemo teškim radom i mukom, da je to nju potragu i evoluciju. Put je kombinacija nešto za što moramo da se borimo i prođemo Učenja koje kroz niz instrukcija usmjerava niz iskušenja koja nas čekaju na tom Putu ka tragaoca ka njemu samom i svrsi samog Puta, Sebi. Vremenom shvaćamo da potraga za razvoj intelekta kroz koji percipiramo Učenje sobom nije borba protiv nečeg već je trud kroz koje stječemo stavove koji će nam i borba za nečim, ka nečemu. Počinjemo pomoći u Unutarnjoj promjeni, Emociju koja shvaćati da svaka borba protiv nečega u našoj ljudskoj prirodi obično vodi dubljim frustracijama i nezadovoljstvu, da ono protiv čega se borimo vremenom biva pojačano, jače od naše borbe i na kraju uvijek i pobijedi. S tim Uvidima započinje drugačiji vid borbe protiv niže prirode, protiv inertnosti koja nas vuče ka dubinama nezadovoljstva i nemoći da nešto napravimo sa sobom. Put se na taj način definira, postaje jasniji i čovjek na Putu postaje svjesniji prepreka koje mora da savlada, ne pobijedi. Pobjeda je egoistična želja koja je u osnovi mnogih unutarnjih problema.

No, savlađivanje prepreka koje se pojavljuju ispred nas prepoznaje se kao način kristalizacije nas samih i svako uspješno savlađivanje prepreke, svjesno suočavanje sa njom donosi nam dublje uvide u prirodu čovjeka ali i njegovu transcendentnu prirodu kojoj teži. Na tom Putu čovjek ne može zanemariti niti jednu stranu svoje ljudske prirode. Njegov Unutarnji Put mora dotaknuti svaki aspekt njega

19

u pročišćenom obliku manifestira Devociju ili Emotivno usmjerenje ka cilju našeg Puta ali nam daje i “gorivo” ili snagu da nastavimo da se suočavamo sa svim što nas udaljava od naše Istinske Prirode ali i manifestaciju na fizičkom nivou, Karmičkom nivou koji nam pokazuje na koji način smo shvatili Učenje, na koji način percipiramo Stvarnost ali će nam također pokazati i niz drugih informacija koje se tiču nas samih i naše Istinske promjene. Pokazati će nam sve s čim ne želimo da se suočimo, od čega bježimo, šta smo savladali, šta smo naučili i kroz taj fizički prikaz moći ćemo da kalibriramo našu unutarnju percepciju a i preuzmemo neophodne korake na emotivnom i intelektualnom nivou te uskladimo ta tri centra ili uma sa namjerom ili ciljem kojem težimo. Zbog toga nijedan dio ljudske prirode kao i samog Puta ne može biti ignoriran, ili izbjegnut u kretanju ka cilju koji smo sebi zacrtali.

Smisao Puta ne može biti odvojen od ljudske prirode. Božanska Priroda ili Viša Priroda nije odvojena od ljudske prirode i sadrži je u sebi. Naravno, postoje Putevi koji pričaju i o drugim načinima putovanja u kojima je ljudska priroda odvoje na božanske prirode.

Ali ja ne pričam o tim načinim putovanja i tim Putevima. Svatko tko je duže na Putu shvaća da zanemarivanjem ijednog dijela sebe kasnije ima problem koji je skoro nerješiv. I da će kad-tad morati da se suoči sa potisnutim, skrivenim, podsvjesnim i nesvjesnim dijelom od kojeg je bježao. Otuda i potreba da Put u sebi sadrži integralan pristup samom čovjeku i njegovim potencijalima.

Počev od Svjesnosti, preko Volje pa do Kreativnosti. Mogu to reći i na drugi način, od Intelekta, preko Emocije do tijela (karmički nivo).

Prvobitno Put u sebi sadrži borbu za svoju Višu Prirodu. Nekada se to iskazuje i riječima Put Heroja. Dio u kojem se čovjek suočava sa nižim navikama i potrebama, sa svim onim što ga vuče ka svakodnevnom i uvjetovanom životu, što ga zarobljava i

uvjetuje da živi po normama koje je neko drugi nametnuo a on sam prihvatio. Koje ga drže u zatvoru iz kojeg ne može da pobjegne. Nazovimo ga Staza Samo-suočavanja. Dio Puta koji u sebi krije niz momenata, niz prepreka s kojima se čovjek mora Suočiti i razriješiti ih u svoju korist. Kristalizirati svoju Volju, svoju Svjesnost i usmjeriti je ka svrsi kojoj teži. Taj dio Puta je najteži dio Puta. I mnogi na tom dijelu odustanu od sebe, prihvate površne ideje i učenja s kojima se tješe te provedu život kao sljedbenici nekih ideja, kao vjernici, kao ljudi koji vole da pričaju o Svetosti Puta ali nemaju snage da njime putuju.

Drugi dio Puta u sebi uključuje dio koji tradicionalni tekstovi i Učenja nazivaju Predajom. Termin “predaja” je pomalo težak za pojašnjavanje jer uključuje niz segmenata koji su bitni, ali isto tako u sebi sadrži niz zabluda koje postoje unutar današnje duhovnosti. Prije bih ga nazvao Povjerenjem.

20

Jer se kroz Povjerenje razvija Predaja Višem. trenutke i kratkotrajne bljeskove Sjedinjenja Predaja svom Istinskom Biću, svojoj Prirodi. sa svojom Prirodom. Te on sada na praktičan Možete to nazvati i Bog, ili Više Sopstvo ili konačin spoznaje da on nikada nije bio odvoristiti neku drugu riječ ali uvijek govorimo o jen od samog sebe, od svog Bića. Kruna tog jednom te istom. Na ovom dijelu Puta putnik dijela Puta je Stapanje tragaoca sa ciljem njeRazumije da njegova Priroda nije odvojena gova traganja. On postaje Cjelovito ljudsko od Prirode Apsoluta i da je on sam manifesbiće te dostiže cilj ljudskog rađanja. Taj dio tacija Apsoluta. Tada puta možemo nazvati se razvija Povjerenje i Staza TranscendenciBožansko postaje ljudsko onog Predaja, osjeća se supje. Ona je dostignuta trenutka kada se božansko de-identilni dodir sa Istinskom Suočavanjem i Povtificira sa ljudskim.

Prirodom koji traje u jerenjem ili Predajom pozadini svake akcije, i biva kristalizirana svake manifestacije. On tim Stazama. TreRazumije da je njegova Priroda upravo sam nutak u kojem te Staze dostignu svoj vrhunac cilj i tu Prirodu može nazvati bilo kojim imdešava se Transcendencija ljudske prirode i enom ali ona i dalje ostaje njegova Priroda. manifestacija Božanske Prirode.

Da bi tragaočev život bio preuzet od njegove

Božansko postaje ljudsko onog trenutIstinske Prirode on mora da joj se sve više ka kada se božansko de-identificira sa ljudPredaje i ima Povjerenje u nju. Nazovimo je skim. To je vrhunac ljudskog života. I ka tome za potrebe ove komunikacije Stazom Povjerga je vodio svaki segment Puta. Putnik biva enja. Na ovom dijelu Puta, a Staze su dio Puta, sjedinjen sa Putem i nestaje razlika između tragalac više nije samo usmjeren na borbu ili Apsoluta i njegove manifestacije u tijelu suočavanje sa nižim dijelovima sebe, već na čovjeka. svoj Put unosi i drugi kvalitet bitan za dostizanje cilja. A to je Povjerenje ili Predaja svom Istinskom Ja. Samo-suočavanje tada dobiva drugu dimenziju, mnogo potpuniju i jasniju u kojoj Predaja ili Povjerenje nije odvojeno od samo-suočavanja ili Volje. Ograničena učenja razdvajaju put Volje, Put Svjesnosti i Predaje.

Ali na integralnom pristupu sebi ovo troje nije razdvojeno. Ali o tome ćemo kasnije.

Unošenjem drugog kvaliteta Puta ili druge Staze Put ka sebi postaje mnogo cjelovitiji ali i daje mnogo veće mogućnosti i dodaje dijelove koji su nezaobilazni u dostizanju trećeg dijela Puta. Taj dio je povezan sa Transcendencijom. Transcendencija ne može da se desi ukoliko nije bilo Transformacije.

Otuda su Transcendencija i Transformacija povezane i ne mogu biti razdvojene. Transformacija putnika ili tragaoca dešava se kroz prve dvije Staze na Putu. Suočavanjem sa preprekama i nižom prirodom te predajom ili povjerenjem ka Višoj Prirodi tragalac ulazi u

21

S v e ti S p i s i -

z nač e nj e

ili Tekstu ili Savjetu (koristim velika slova da naglasim bitnost određenih riječi). U tom

Pričati o Svetim Spisima i njihovom smislu “sveto” označava specifičan prilazak značenju a ne napraviti uvod u njih krajnje je određenoj temi kroz koji tu temu ili spis vredneozbiljno i tu grešku pripisujem sebi ali tako nujemo sa drugačijim Značenjem od onog s da je sada ispravim. Prije svega bitno je znati kojim vrednujemo život ili tekstove i knjige zašto se nešto naziva “Svetim” Spisom a zašto koje kroz život čitamo ili prihvaćamo kao aunešto drugo ne. toritete.

Sama riječ “sveto” ne znači ono što su

Sveti Spisi nisu nastali rukom Boga kako nam punili glave kada smo bili klinci ili ono s se to misli i bajkama o čim nam danas pune glave kroz bajku o re- “Sveto” označava specifičan prila- religiji, već su nastali kao izraz određene ligioznosti kroz religizak određenoj temi kroz koji tu temu grupe ljude, Svjesnog ozne organizacije. Jasili spis vrednujemo sa drugačijim Čovječanstva (Kraljeno je da nivo ljudske svijesti teži bajci koju Značenjem od onog s kojim vrednu- vstvo Nebesko) kao način pomoću kojeg su će prihvatiti i “njegojemo život ili tekstove i knjige koje Ideje Učenja sačuvane vati” svojom razinom Razumijevanja. Ali na kroz život čitamo ili prihvaćamo kao i prenesene dalje ali i kao javnu tradiciju kroz ovom sajtu nemamo autoritete. koju čovjek može da takav način razumidostigne određene rajevanja onog o čemu zine svijesti ukoliko primijeni nauk koji se nalgovorimo, bez da se religiozni ljudi uvrijede. azi u njima. Mnogi Sveti Spisi su našli način

“Sveto” ne znači da je to izrekao neki da se sačuvao kroz javni nauk, ali čovjek nije striček Bog, glavom i bradom, već označava imao “ključ” za njihovo razumijevanje pa ih je način na koji se određene riječi, savjeti, tekrazumio na bukvalan način, a tome su pridonistovi moraju Razumjeti. Drugim riječima jele organizacije koje su koristile Svete Spise način na koji moramo prići određenom Spisu

22

kao način kontrole mase, manipulaciju, nametanje krivice (grijeha- sama riječ Grijeh znači

Promašiti Smisao), i slično. Ključ za tumačenje

Spisa nije u tajnim kodovima, ili brojanju

Način na koji se prima Učenje mora slova spisa pomoću nekih “super tajnih” forbiti Svet. To nije nešto od života, niti pripamula, već se nalazi u Razumijevanju Riječi na da životnom utjecaju (A Utjecaji). Već priIspravan način. Spis može da se razumije na pada dubljem shvaćanju i razumijevanju (B bukvalan način, na nivou parabole i na nivou i C Utjecaji) - o ovome možete naći nešto Simbola. Bukvalno, Parabolom (pričama, mikod Gurđijeva ali i kod Moravljeva koji je po tovima, legendama) ili Simbolično. Svaki od meni mnogo bolje opisao ove utjecaje kao i ovih načina govori o tri osnovne kategorije kategorije ljudi. Svet način primanja Učenja, ljudi koji pristupaju prihvaćanja Učenja Svet način primanja Učenja, Spisu. Jasno je da svaznači da se Idejama ka od tih kategorija prihvaćanja Učenja znači da se Ide- Učenja, tekstovima, ljudi ima dodatne podsavjetima Majstora i jama Učenja, tekstovima, savjetima kategorije. Bukvalno slično daje specifično Majstora i slično daje specifično shvaćanje Spisa može Značenje koje će biti da se opiše putem ne- Značenje koje će biti iznad Značenja iznad Značenja koje davnog teksta o Dokoje smo davali unutar života koji smo davali unutar broj Zemlji. “Put”, “kraj života koji nesvjesno nesvjesno vodimo.

Sama riječ puta” i “trnje” jako vodimo. Sama riječ dobro opisuju svakod- Sveto označava nešto iznad svakod- Sveto označava nešto nevni način bukvalnog nevne Nesvjesnosti, svakodnevne iznad svakodnevne shvaćanja Spisa. “DoNesvjesnosti, svakodUvjetovanosti kao načina davanja bra Zemlja” je čovjek nevne Uvjetovanosti Značaja. koji Spis može da shkao načina davanja vati putem znanja o Značaja. značenju Parabole i U mnogim TradiciSimbola. Način na koji se prima ono što Spis jama knjige koje su od tvoraca Tradicije ili koje govori isto tako može biti shvaćen putem iste su nastale specifičnom linijom predaje Učenja parabole o Dobroj Zemlji. ne mogu biti čitane na svakodnevan način, ne

Bukvalno shvaćanje čovjeka leži u tri mogu biti nošene i korištene na svakodnevan horizontalne linije Križa ili Krsta kada se on način. Neke tradicije traže da čovjek prođe niz prikazuje kao Simbol obrnutog Križa. Tri katrituala prije no što uzme takvu knjigu u ruke, egorije čovjeka su u tom Simbolu Čovjek Tiprije no što pristupi proučavanju Učenja. Upjela, Emocije i Intelekta. Balansirani Čovjek je ravo to je način da se održi određen način već početak Vertikalne linije Križa. Taj čovjek prilaska Učenju, Spisima, savjetima koji su je već Dobra Zemlja iz istoimene parabole.

Učeniku dati u pisanoj formi. To omogućuje Kategorije ljudi sada neću pojašnjavati jer da se čovjek pripremi za određeno primanje to ću kasnije kroz tekstove dotaknuti tako Utiska, Ideja, Učenja kroz pisanu formu. Danda nećete biti uskraćeni za to pojašnjenje, as to možemo gledati i tumačiti kao primitivan ali ako nemate “vremena” onda možete način prilaska Učenju, ismijavati to, izražavati baciti pogled na rad Mr. Gurđijeva i njegovih nezadovoljstvo tim pravilima koja su data unsljedbenika i Učenika te tu naći veoma fino utar tih Tradicija, ali danas se čovjek ismijava pojašnjenje koje su to kategorije ljudi o kosa svim čak i sa samim svojim životom. Nerajima pričam. zumijevanje dovodi do toga da omalovažimo

Način primanja Učenja

23

Tradicije, da im oduzimamo vrijednost i neću ulaziti u tumačenje zašto je to tako i odakle dolazi jer to morate sami za sebe protumačiti, ali mogu reći da prilazak na suvremen način učenju više šteti samom čovjeku a i samom Učenju. To što čovjek ima pristup svemu kroz tehnologiju i tehnološki napredak ne znači da mu je promijenjena svijest iako nas i u to uvjeravaju kako bi opravdali svoje stajalište i svoju nesvjesnost.

Kasnije ću se dotaći mnogo dublje ove ideje “svetosti” jer ona je ključ za određeno Razumijevanje i Unutarnju preobrazbu, transformaciju.

Kada prilazite nekom Učenju, naročito Učenjima koja imaju jaku i poznatu Tradiciju morate im prići na određen način, sa jasnim Značenjem i Vrednovanjem koje trebate prema njima iskazati. Kroz to Vrednovanje i Značenje Učenje kao i Sila (linija koja

kroz njega spašavate svoj život. Možda vam to sada izgleda prenaglašeno jer ne možete da doživite ovo što sam opisao na specifičan način, ali ako malo porazmislite o ovom vidjet ćete niz primjera iz svog života u kojima ste djelovali na ovaj način. I to će vam biti određeni dokaz o ovom što pričam.

ne mora biti materijalna) ulazi u specifične dijelove čovjeka i djeluje unutar njega na određen način koji je iskazan načinom prilaska. Ako želite da Učenje djeluje na vas, da vam omogući izvlačenje iz sila ovog svijeta, onda morate imati specifičan način prilaska istom. Kao što prilazite čovjeku koji vam je spasio život, žrtvujući i sam sebe ako je to zatrebalo, na isti način morate prići Učenju jer

pronaći uz pomoć pojašnjenja koje Učenje daje.

Kada je nešto Sveto za nas to nam znači da tome prilazimo na specifičan način, na egzistencijalan način. Ne omalovažavamo to, pazimo da to ne dođe u kontakt sa nečim što ga može “zaprljati”, što može obezvrijediti to što nam je Sveto. Na isti način se prilazi i onom što ima moć da nas dovede iznad sva-

U svim Ezoteričnim Tradicijama Učenje se smatra Svetim. Samo na taj način se omogućuje prijenos Učenja na Učenika u očuvanom obliku. Samo na taj način se omogućava sagledavanje onog što Učenje daje kao Sila koja se spušta u određene Zakone nižeg reda i djeluje kroz njih na Oslobađanje Čovjeka. Svetost nije nešto što se daje po godinama zasluga ili slijeđenja određenih pravila, već po Unutarnjoj Preobrazbi. U svim Tradicijama svijeta postoje dijelovi koji govore o ovom. Samo ih treba

24

kodnevnog načina prilaska samom sebi, od svakodnevne mehaničnosti i nesvjesnosti.

Sveto odnos označava nešto IZNAD svakodnevice odnosa koji imamo i u koje smo uključeni. To taj odnos stavlja na pijedestal Vrednovanja kao nešto što nam je od životnog značaja. I upravo Sveti Spis to jeste kada izbacimo sva pogrešna značenja koja su im data ili kojima svakodnevica obiluje.

Svetost označava i određenu Poniznost. Poniznost koja isključuje svakodnevne dijelove nas u svakodnevnom životu koji vodimo. Ona nam omogućava da vidimo i čujemo ono što inače ne bi smo vidjeli ili čuli. Daje nam mogućnost dubljeg Razumijevanja određenog sadržaja koji proučavamo ili koji slijedimo. Ukida naš ego i samo-važnost na određeno vrijeme i otvara nas djelovanju Višeg koje dolazi kroz Spis koji smo Vrednovali kao Sveti.

Upravo to je i ono što određeno imenovanje “Svetim” i znači. Nešto što ima moć da nas izdigne iz svakodnevice mehaničkog i nesvjesnog života.

No, treba još nešto naglasiti. Čak ni samo Učenje nije svetije od Žive Riječi Majstora, Svjesnih ljudi, Avatara, ili bića koja dolaze sa ciljem Razbuđivanja Čovjeka. I ono je samo Koncept koji se daje s određenom svrhom.

Ovo vam može jako puno otkriti ako znate kako da Razumijete ovo što sam rekao. Učenje jeste Sveto. Majstor jeste Svet. Ali oni su samo pomoć, koncept koji služi Oslobođenju Čovjeka. A to je Najsvetije što može biti u odnosu na svetost knjiga, učenja, spisa.

“Dobro je iznad Istine”. Na isti način manifestacija Sile kroz Čovjeka koji je došao da pomogne drugom čovjeku je Najsvetiji Čin. Tek iza njega se nalazi sva ostala svetost.

Naučiti prići onome što nas Oslobađa je upravo Sveti odnos sa Idejom, Učenjem, Majstorom. Samo kroz taj odnos i na taj način čovjek može da dobije Svetost Oslobođenja.

BhG: IV : 7.

Kad god je dharma u opadanju a adharma buja, O Bharata, tada se rađam u Svojoj djelimičnoj formi.

Termin Avatar znači Izvor, Početak. Ovaj termin se upotrebljava za one koji su manifestacija same Stvaralačke Svijesti koja usmijerava čovjeka i njegov Unutrašnji Napredak u procesu Pratisanicare. Kada se Mahapurusa manifestuje o određenom fizičkom objektu taj fizički objekt, u ovom slučaju čovjek, naziva se Avatarom. Kada se Najviša Svijest manifestuje u određenom Čovjeku (Mahasambhuti ), tj. tijelu, najčešće se u Tantri on naziva Taraka Brahman - Entitet koji donosi Slobodu od svih vrsta zatvora. Kada Ispravnost, Istinitost, Izvornost u svijetu opada, kada “buja Adharma” pojavljuje se Avatar, ili u nekim slučajevima, kao kod BhG, Taraka Brahman čija je uloga ponovo uspostavljanje Učenja, ponovno usmjerenje procesom Pratisanicare ka Najvišem te objavljanje Istinskih vrijednosti na planeti.

Isto tako ovaj stih se može tumačiti na drugačiji način. Jer je povezan sa drugim stihovima, tj. ne mora se uvijek desiti sama manifestacija Najvišeg kako bi omogućila čovjeku ispravan Unutrašnji Razvoj. To se može desiti i na druge načine, putem Linije kako sam gore pojašnjavao. Ali to uvijek znači da Čovjek te Linije uništava “znanja” i “učenja” koja su povezana sa Degradirajućim Zakonom koji putem čovjeka uništava Istinsko Učenje i, shodno tom Zakonu, postaje ispunjeno Nesvjesnošću, pogrešnim razumijevanjem, manipulacijom i slično. No, moramo razumijeti razliku između onih koji dolaze sa Ciljem pročišćavanja Učenja i onima koji dolaze kao Avatari ili Taraka Brahman koji stvaraju Učenje. Stvaraju u smislu da ga ponovo iznose kada ono potpuno nestane.

Ljudi koji dolaze sa Ciljem pročišćenja Učenja imaju drugačije Ciljeve od Inkarnacije Taraka Bahraman.

Oni pročišćavaju već postojeće Učenje, a poznajemo ih kao Vrhunske Ezoterične Majstore, dok Taraka Brahman obnavlja izgubljeno Učenje.

(Maha)Sambuti - Ispravan Razvoj, Ispravno Porijeklo; Izvorna Kreacija. U ovom slučaju riječ koja se dodaje (Maha) na izvornu riječ Sambhuti u prevodu bi značila Veliki Sambhuti. Njegova uloga je ispravno usmjerenje ostalih Sambhutija te odgovarajuća harmonija i usmjerenje među njima.

Kada se nešto Kreira, ali posredstvom Najvišeg to se naziva Sambhuti.

Tumačenje BhG, Bhaerava Kaala (neobjavljena knjiga.)

25

Vjerujem da ste imali prilike čuti o ovoj temi, ili ste negdje na slične tekstove nailazili, tako da sam uvjeren da već znate na što mislim i šta ću vam pisati. Naučiti Slušati je skoro pa isto kao i naučiti Čitati. Vjerujem da znate čitati Slova i slagati Riječi, ali da li znate Čitati i Slušati te samim tim i Razumjeti, u to već nisam siguran. Barem znam da ja, pored svega ovog, još to nisam do kraja naučio, a mislim da se ima štošta još dodati na ovu temu.

Ako ste razmislili dok ste čitali ovaj prvi pasus onda vam je palo na pamet što možda želim reći. Čitanje i Slušanje nije čitanje i slušanje Čulima kako to inače činimo, već čitanje i slušanje Centrima. A to je velika razlika. Razumijevanje dolazi iz Balansiranog Rada Centara, a Čula koja su pod komandom Centara tada mogu da budu upotrjebljena a ne zlouporabljene ili da su Centri kontrolirani od njih.

Ako ste do sada shvatili barem nešto

N aučiti

s l u š ati

o Funkcijama koje u nama postoje kao i o Centrima koji su centri Funkcija Psihološke Mašine koja je različita od Biološke Mašine, onda možemo da počnemo pričati i o načinima Slušanja i Čitanja, Viđenja i Djelovanja u skladu sa tim. Vidjeti i Čuti, znači imati Otvoren Intelektualni i Emotivni Centar, tj. imati u određenoj mjeri pod Kontrolom ta dva Centra. Primijetili ste da ponekad, nekim čudom, Čujete nekog kada vam nešto kaže, a nekada mora proći puno Slušanja prije nego što Čujete ono što vam taj neko govori. I da uvijek Čujete ono u skladu sa Centrima i njihovim Radom, tj. malim “ja” ili Mehanizmima koji preuzimaju vašu Biološku i Psihološku Mašinu pod svoju kontrolu. U skladu sa tim Mehanizmima Slušano biva Čujno ili biva igra Gluhih Telefona.

Kada ljudi ne žele da Čuju onda se igraju Gluhih Telefona, a vjerujem da ste to vidjeli i na svom primjeru ali i na primjeru drugih. Čuti nekog znači biti Otvoren ka Slušanju, biti Otvoren ka tome da Čujete tog Čovjeka ili da Čujete što on govori, ali ne i da u toku toga mentalno brbljate, slušate Asocijacije, pripremate se za svoj Monolog (a uvijek je među takvim ljudima samo Monolog), imate Primjedbu ili Repliku ili ste na nekom drugom mjestu unutar mašte, ili nekom drugom mjestu unutar nekog Centra koji trenutno učestvuje u razgovoru.

Obično ono što treba da Sluša, Emotivni Centar, nije prisutan tako da posao pada na Intelektualni Centar, sekretaricu koja ima uvijek svoje mišljenje, preduvjerenje, očekivanje, željela bi pričati o novim cipelama koje je vidjela i slično, samo ne o temi koja je aktivna i koja joj je vjerojatno dosadna. No,

Mi uvijek slušamo samo sebe, a što je i normalno jer smo uvijek i orijentirani samo na sebe.

26

kada se u temu uključi Emotivni Centar tada Pažnji, zainteresirani za ono o čemu se priča, Sekretarica zbog jačeg i oštrijeg Direktora oslobođeni prošlih događaja ili u globalu mora da uključi se u temu i da je prati, ili se rečeno, oslobođeni prošlosti i buduće proiznajmi neka druga mnogo bolja i sposobnija jekcije, daleko od dodira Mehaničkih “ja”, sekretarica od one koju svakodnevno korisimamo priliku da Čujemo šta se govori i da timo. Emotivni Centar daje Namjeru koju sliSlušamo šta neko kaže, ali to je isto tako u vejedi Intelektualni Cenlikoj mjeri ograničeno, BITI PRISUTAN - to nije samo riječ jer čim nešto izađe tar a ako je sve u redu slijedi ga i Motorički iz trenutnih okvira na papiru ili fantazija u Umu, to Centar, a to ste sigurno Pažnja popušta, ili mora BITI vaša STVARNOST. doživjeli u trenutcima ukoliko nešto prosukada ste slušali nešto dimo kao nepoznašto je trenutnim “ja” bilo interesantno i bili to, teško za razumijevanje, Pažnja ponovo su privučeni time. popušta, ili ukoliko budnom oku Pažnje pro Mi uvijek Slušamo samo sebe, a što makne određeno “ja” koje želi da komentira a je i normalno jer smo uvijek i orijentirani to uvijek radi pod utjecajem uvjerenja ili lične samo na sebe. Mi smo uvijek u Unutrašnjem Mehaničnosti i tome slično, opet će Pažnja Uvažavanju i ne želimo da čujemo nešto u što popustiti i mi nećemo ni Čuti a ni pokušati nismo sami uključeni. Naravno tu je i KalkulaSlušati. tor, Računovođa koji uvijek proračunava ono

Kada je naš Um pod pritiskom Prošlosti, što je korisno za njega ili ono što nije korisno kada u njemu divlja Memorija u vidu Asociza njega, naravno u skladu sa njegovim vlasjacija tada Um ne sluša. Problem je u tome titim sklonostima. Onda je tu i Identifikacija sa što MI MISLIMO da smo taj Um. Kada Um saSlikom o Sebi u kojoj čujemo jednu jako čestu gledamo kao Psihološko Tijelo, Mašinu koja riječ koju izgovaramo u trenutcima “zadubima za svrhu da bude ispod Gospodara, tj. ljenog i zanimljivog” razgovora, a ta riječ je kao Alat, tada se situacija može promijeniti (ili rečenica): “da, da, znam.”, ili samo “da, i imamo priliku da Čujemo. Mi smo hipnoda”. Mehaničko klimanje glavom, mehaničko tizirani sami sobom i onim što smo doživjeli, odgovaranje, dok je Emotivni Centar na plaži a to što smo doživjeli povezano je opet u Baliju. Sekretarica koja je ljuta na direktora hipnotiziranošću sobom, Unutarnjim Pridasvaki čas viče “znam”, “jeste”, “tako je” ili se vanju Značaja. Mi mislimo da znamo, da smo pobuni ako nešto nije u skladu sa pink cipelasposobni, da smo budni, da nešto možemo da ma u susjednoj ulici, no ono što se priča ili Činimo i slično. Probajte to u toku svog dana.

Sluša biva slušano samo u skladu sa uvjerenprobajte da budete uvjereni, da budete svajima i nivou Svijesti Sekretarice. kodnevno svjesni ali sa strane promatrajte.

Samo onda kada smo u povišenoj Ono što ćete primijetiti jeste stalno vrćenje

27

Memorije u vama koja se bazira na Prošlosti, stalno vrćenje Asocijacija, davanja Značaja samom sebi, Uvjerenja, Preduvjerenja i slično.

A onda probajte da se zainteresirate. Uključite Emotivni Centar, probajte da Emotivno Slušate sugovornika iz Prisutnosti, iz Osjećaja Ja, ali ne da budete fokusirani samo na taj Osjećaj, već to mora biti obostrana Svjesnost, tj. Svjesnost u OBA PRAVCA. Dopustite Svjesnosti koja dolazi iz DVA CENTARA (Intelektualnog - koji želi da čuje i razumije, i Emotivnog Centra - koji ima namjeru da Čuje, da Sluša, da Nauči, da OSJETI) da učestvuje u tom razgovoru, da Čuju i Slušaju.

BITI PRISUTAN - to nije samo riječ na papiru ili fantazija u Umu, to mora BITI vaša STVARNOST. Prije svega, šta drugo možete ako želite biti Živi? Sve morate gledati kao Vježbu, kao najobičniji Trening, tada vam je mnogo lakše.

Trenirajte da budete Prisutni i da Slušate bilo koga. Pa čak i onog najdosadnijeg, jer su oni najkorisniji za vas. Kada njih naučite Slušati, naučit ćete i ostale. A od toga ćete vi imati koristi.

Istina je u Trenutku. Ona nije Prošlost a

Fizički Prostor

Vježba: Obratite pažnju na fizički prostor oko vas. Prostoriju u kojoj se nalazite, ulicu kojom hodate, ili bilo koje drugo mjesto na kojem se nalazite. Mi nikada ne vidimo čisti prostor. Mi vidimo stvari koje ispunjavaju prostor, objekte kojima je prostor omeđen, ograničen.

Zidove između kojih se nalazimo. Prostor nije vidljiv, ali stvari oko nas, kao i objekti daju nam dojam prostora. Mi imamo DOJAM prostora, ali ne i prostor. To je jedna od zabluda kojoj robujemo. Dojam nije prostor jer se izgrađuje od objekata i stvari u prostoru i našeg položaja u istom. Ali ono što možemo da osvijestimo jeste Prostornost. Osvještavamo je upravo na način na koji primamo dojam o prostoru.

Postanite svjesni prostora između objekata oko vas, između ljudi, između stvari oko vas. A onda probajte da osjetite te “prostore” između stvari, objekata, ljudi. Misao je dobra radi usmjeravanja ali vam neće dati dojam prostornosti. Čulo vida će stvoriti mogućnost da vidite prostornost kada počnete obraćati pažnju na istu. A osjećaj će pojačati doživljaj prostornosti. Dok pričate s nekim, slušate nekog vidite prostor koji je između vas a onda osjetite taj prostor. Sve što trebate raditi jest da održavate to što ste vidjeti i doživjeli.

Kada ste osvijestili prostor oko vas probajte osjetiti da se i unutar vas nalazi prostor koji je omeđen vašom kožom. Ne zamišljajte organe koji su u tijelu već osjetite da je tijelo praznina prostora koja s vanjskim prostorom graniči putem kože. Tanka granica kože je to što dijeli unutarnji od vanjskog prostora. Kao što ste osjetili prostor oko sebe, između stvari i objekata ili ljudi, tako postanite svjesni, osjetite prostor unutar tijela. Dajte sebi nekoliko minuta da osjetite taj prostor, a onda otvorite oči i postanite svjesni i prostora oko vas. Znajte da samo koža graniči između ta dva prostora. Slijedeći korak je da skinete mentalno ograničenje kože i osjetite da između prostora izvana i prostora iznutra nema nikakve granice i da je on jedan te isti.

Ako ste ovo odradili pojavio se određeni osjećaj u vama. Osjećaj smirenosti, lakoće, lagane radosti, neograničenosti i slično. Fokusirani ste u sadašnjosti bez da ste imali cilj da budete u sadašnjosti.

ni Budućnost. Ona nije poznato niti iščekivanje Nepoznatog. Jer i jedno i drugo su samo projekcije Uma. Istina je Svijest koja je dijelom i dio vas. To je biti Budan.

Primijetiti Um i Ličnost koja unutar njega brblja, koja sve zna i nemojte zauzimati Stavove u odnosu na to, već prosto i to vidite izvan sebe, izvan Svijesti koja je Centrirana. Jedina Istina je sama Svijest koja je vaš Temelj.

Naša Ličnost sve prevodi na unutarnji, lični jezik. Ona ništa ne može da razumije izvan toga. Upravo Učenjem mi učimo Jezik, učimo Ideje Ezoteričnog, pokušavamo da ih primijenimo a kada Slušamo a to se temelji na Bivanju, onda dolazi do Razumijevanja.

Onaj koji nije nikada Slušao on ne može znati što to znači. U trenutku Slušanja, kada je Svijest Budna, kada niste zauzeti sa svojim unutarnjim komentarima, asocijacijama, idejama, uvažavanjem, željom da što prije dođete do riječi, ili da nekom upadate u riječ, tada počinjete Osjećati to što neko Govori, Intelektualni Centar će morati da prevede neke stvari dok se ne nauči

28

da direktno Razumije, ali ćete u pozadini koji je On Sam. On može da Čuje ali Ličnost Osjećati povezanost, čut ćete i ono što je iza ne.

Riječi, Osjetit ćete Svijest koja je u pozadini,

Naučiti Slušati je jedan od Aspekata Razumjet ćete čovjeka kada izgovara ono što Rada. Ali on mora doći na Mjesto koje je izgovara jer ste U DODIRU SA NJIM, ali ne Pripremljeno za to. Ne možete Čuti ili Slušati njim kao Fizičkim, već kao Psihološki Entitet ako nema Gospodara, ako teren nije pripremu pozadini. Ukoliko taj Čovjek ima razvijen i ljen. Kada Čujete tada ćete moći i primijeniti, Spiritualni ili Istinski dio Svijesti, Istinsko Ja, jer ćete Čuti zašto je to potrebno, šta to znači tada ćete osjetiti to iza, moći ćete se spojiti za vas same i vaš Unutrašnji Napredak. na to i primiti “blagoslov” od čovjeka ispred

vas. Tada ćete vidjeti Praktično, da bi Da bi smo Čuli moramo biti Budni. razliku između slušati upotrijebili Znanje, da na svakodnevan način, Da bi bili Budni moramo da imamo bi mogli da Čujemo i Slušati na Ezoteričan Želju da budemo Budni, da budemo i Slušamo moramo način.

Prisutni. Da bi bili Prisutni i mogli imati Dvije stvari: 1)

Da bi smo Čuli Moramo biti Prisutni da imamo Želju da Čujemo moramo moramo biti Budni. ili Biti Svjesni - PamDa bi bili Budni mo- imati spremnost na Unutrašnji Rast titi Sebe, koristiti Ideje ramo da imamo Želju i Razvoj, ali shvaćanje da je to za Rada i ulagati napor da budemo Budni, da u to i; 2) i moramo nas, ne zbog tko zna čega drugog. budemo Prisutni. Da biti Opušteni, bez bi bili Prisutni i mogli očekivanja, bez preda imamo Želju da Čujemo moramo imati drasuda, ali i Tjelesno Opušteni jer dio naše spremnost na Unutrašnji Rast i Razvoj, ali Svijesti ili Svjesnosti dolazi i iz Nervne Stimushvaćanje da je to za nas, ne zbog tko zna lacije, sto opušteno Tijelo je preduvjet. Kada čega drugog. smo unutar sebe zgrčeni to se reflektira na

Uvidjeti da se nalazimo u “unutarnTijelo i Nervni Sistem, a to budi određena joj taverni” u kojoj svi govore uglas, u kojoj mala “ja” u Motoričkom Centru, baš kao i u svi imaju svoje mišljenje, u kojoj svi sve naostalim Centrima koji su uključeni u tu Akjbolje znaju. To je naš unutrašnji Prostor. Ako tivnost. Ovo možete povezati i sa Tri Sile o ste Vidjeli na trenutke sebe, i bili u nekoj od kojima smo pričali ili Tri Gune - to znači Imati taverni onda vidimo povezanost. To je naš Cjelovito Znanje, povezati ga, dati mu Cjelinu.

Unutrašnji Prostor. Ako želimo da Čujemo

Kada Slušate nekog Opustite se Iznutra jedni druge moramo da dovedemo određene i Spolja, dovedite Svjesnost u Opušteno Stanje Zakone, Pravila u svoju “unutarnjoj tavernu”. i počet ćete primjećivati povezanost između Samo kada smo Prisutni “ unutarnjoj tavSvjesnosti i Opuštenosti Mišića i Nervnog erna” počinje da se smiruje, da se dovodi Sistema. Tada će vam postati jasno što znači u red. Poznavanjem sebe, svojih malih “ja”, BITI GOSPODAR - kao što se daju primjeri u možemo da dovedemo u red “unutarnjoj tavraznim Učenjima i Svetim Spisima. Najljepši ernu” i da Čujemo jedni druge. Kada svako izraz u Jeziku Džungle je: “jer mu se može”, a od nas ima Vanjsko Uvažavanje prema onom vjerujem da ste taj izraz svi čuli. Gospodaru kojeg Slušamo onda Čujemo, ali Unutarnje se MOŽE BITI šta želi, jer on ima Vremena, Uvažavanje mora biti smanjeno, mora biti dojer on je Gospodar Vremena i Prostora. To je vedeno pod kontrolu, pod vlast Gospodara.

Vaša Svijest.

Gospodar može čuti, jer ima vremena, jer mu

Ali prije svega, ŽELJA da ČUJETE koja se može, jer želi, jer Gospodari Prostorom dolazi iz EMOTIVNOG CENTRA je ono što će

29

vam dati najviše koristi, jer ćete tada i moći biti Svjesni, jer Svjesnost je uvijek DVA CENTRA u trenutku nekog Djelovanja.

Kako budete ovo Radili primijetit ćete kada je Čovjek tu, a kada nije, kada Sluša a kada ne Sluša, kada Želi da Čuje a kada ne, znat ćete da li Razumije ili ne i moći ćete se prilagoditi tome, prilagoditi Jezik, način pojašnjavanja, ubacivati određene druge stavke unutar Razgovora kako bi mu mogli to učiniti zanimljivijim, dati mu primjere na njemu samom tako da vas Razumije i Želi da Čuje, ali ništa od toga nije moguće UKOLIKO VAS NEMA, to je Osnova. A onda ukoliko ni vi ne znate da Slušate i Čujete.

Naučite eksperimentirati sa tim.

Naučite Vježbati to, kao u teretani. Nema tu neke velike razlike. Mnogo stvari koje su date Religijom i Spiritualnošću date su nivou idiota. Stoga one nisu stvarne ili nemaju neke preveliku vrijednost sve dok taj Idiot ne postane Čovjek. Tada ih razumije sasvim drugačije i ima Mogućnost da nešto nauči. A to sve dolazi kada naučite da Čujete.

Mnogo toga još se može reći na ovu temu ali prosto ne mogu da sve to napišem ili da prenesem na ovoj način, jer neke stvari su previše Apstraktne, neke traže već dobro poznavanje ove Teorije, neke traže jaku i staloženu Praksu, neke Povjerenje, itd. Za sada je ovo dovoljno da krenete prakticirati, trenirati Slušanje, probavati načine koji vam odgovaraju i Živjeti na taj način.

Osjećaj Postojanja Osvjestite najdublji osjećaj života unutar vas. Obratite pažnju na dio u sebi gdje osjećate da ste živi. Kada ga osjetite, fokusirajte se na taj osjećaj Postojanja. Ništa drugo ne radite, niti tražite, samo taj osjećaj najdubljeg Života u sebi i ostanite sa njim. To je Istinski Sadašnji Trenutak.

30

Duhovnost

u t e o riji i p rak s i

Praktična upotreba duhovnih principa u svakodnevici života jebljene, ili koje traže apstraktno vjerovanje

Jedan od ciljeva Duhovnosti, pored u nešto ili nekog. Duhovnost nije nejasno Spoznaje samog izvora čovjeka i njegova vjerovanje, slijeđenje principa koje mogu Oslobođenja, jest i praktična upotreba u upotrijebiti samo oni koji pripadaju nekom svakodnevnom kroz koju čovjek zadobiva duhovnom krugu ili religiji. Ne traži slijepu vjemogućnost gospodarenja sobom i životom koji živi. Kroz taj cilj čovjek stječe mogućnosti, ru u nadnaravno biće ili entitet kojeg je netko proglasio bogom ili boginjom. Duhovnost je alate, praktične načine kako da ne bude žrtva unutarnja evolucija. procesa unutar sebe, kako da promatra i vidi Biti duhovan znači biti u kontaktu Mogućnost unutarnjeg i vanjskog ujedživot na drugačiji način sa suptilnijim izrazom našeg Bića, od uobičajenog, kako injenja, ucjelovljenje, da upotrijebi drevne Sviješću koja je iza procesa u nama, korištenje i razvoj tehnike i načine da i dovođenje te Svijesti iz pasivnog i potencijala čovjeka, način unutarnje transpoboljša koncenneizraženog stanja u aktivno stanje. formacije koji mijenja traciju, unutarnju i vanjsko okruženje i ravnotežu koju nazivamo Mir sa sobom, izabere način suočavanja način života. Biti duhovan znači biti u kontaksa životnim problemima, stane na prvo mjestu sa suptilnijim izrazom našeg Bića, Sviješću koja je iza procesa u nama, i dovođenje te to u svojoj unutarnjoj i vanjskoj evoluciji.

Svijesti iz pasivnog i neizraženog stanja u ak Duhovnost nije, kako samo navikli da tivno stanje kroz koje zadobivamo mogućnost nam je predstavljaju, zbir nejasnih izreka, idesuočavanja sa životnim procesima, situacijaja u koje se vjeruje i koje ne mogu biti upotri-

31

ma i pozadinom tih situacija, nama samima. normalan ili da je svakodnevan, za koji su vam

Današnja duhovnost je preko svake rekli da ga ne možete promijeniti i da ga mormjere mistificirana i dovedena do ruba nerate prihvatiti takvim kakav on jest i moliti se azumijevanja, kako pogrešnom upotrebom “bogu”, “svecima” ili čemu već da se promijeni tako i nejasnoćom duhovnih zakona, ideja, njihovom milošću. Kada biste mogli do kraja koncepata. Zbog mnoštva različitih duhovnih razumjeti koncept “boga” onda bi vam bilo spisa, učenja, predstavnika te miješanja jasno što to znači i kako da taj koncept upotrirazličitih ideja i koncepata, današnji čovjek jebite u svom životu i kako da pomoću njega ne razumije ono što mu se daje kao način stvorite život koji želite. Bog nije zamišljeni njegova oslobođenja entitet, koncept koBog je, baš kao i ostali dijelovi ili način pomoću kojeg jim se plaše ljudi i oni nauke koju nazivamo Duhovnost, koji nisu kao mi. Bog može postići unutarnje ujedinjenje, ali i promnije odvojen od nas koncept, ideja, Stvarnost koja jenu svakodnevnog niti stoji kao sudac omogućava da promijenimo dio u života uz pomoć končekajući da napravisebi kroz koji doživljavamo svijet i cepta duhovnosti. mo neki “grijeh” kako Učenje je koncept kao i sebe te koji nam omogućava da uz bi nas kaznio. Bog nije svaki drugi koncept, ali pomoć Ideje koja je Viša u odnosu religiozna svojina uz koncept koji usmjerava pomoć kojeg domina život koji vodimo izmijenimo isti. u određenom pravcu nantna nacija ugns određenim ciljem. jetava druge nacije, Pravac u kojem nas koncept duhovnosti usmmijenjajući njihova uvjerenja, njihove konjerava uvijek se odnosi na nas same, na tecepte radi svoje koristi i na njihovu štetu. Bog melj koji sagledava život i njegove procese ali je Stvarnost. A ako tu riječ Bog zamijenimo i bez kojeg nijedan proces ili način života ne nekom drugom riječju poput Najviša Svijest, bi mogao postojati.

Istinska Priroda, Sveprisutna Stvarnost, ili

Prvo i osnovno, svaki iole zdravi duhovbilo kojom drugom riječju koja nam odgovara ni koncept vam govori da ste vi uzrok svijeta izmičući se nizu koncepta koji su nam nametoko sebe, ali i svijeta unutar sebe. Odgovorni nuti od onih koji isto tako ne razumiju o čemu ste jer ste vi dali značenja koja svijet ima za se radi, moći ćemo sagledati Stvarnost s neke vas, koja vi imate u odnosu na svijet, u odnodruge razine koja će nam omogućiti bolje rasu sa samim sobom. Upravo ta Značenja imzumijevanje i Stvarnosti oko nas i nas samih. aju moć da vas drže u zatvoru koji ste sami

Bog je, baš kao i ostali dijelovi nauke stvorili, koji ste prihvatili jer su vam rekli da je koju nazivamo Duhovnost, koncept, ideja,

32

forme i oblika, zvukova, osjeta, mirisa, okusa.

Stvarnost koja omogućava da promijenimo Pomoću čula zadobivate cjelovitu sliku svijedio u sebi kroz koji doživljavamo svijet i sebe ta oko vas. Duhovnost ograničena na jedno te koji nam omogućava da uz pomoć Ideje čulo, jednoobrazna duhovnost, duhovnost koja je Viša u odnosu na život koji vodimo koja se razvija samo uz pomoć jedne funkcije izmijenimo isti. Što znači “ideja koja je viša ne daje sagledavanje svijeta iz više kutova, s u odnosu na život”? To znači da Ideja koju bogatijom percepcijom. I upravo zato mnoge koristimo ne dolazi s iste ravni kao život koji škole, učenja, duhovnosti ne odgovaraju svavodimo, život borbe, straha, suočavanja, i kom čovjeku. pomoću koje, unošenjem u svakodnevicu,

Svijet koji percipiramo i mi sami nismo mijenjamo sebe i život oko sebe. ograničeni na jedno čulo. Već na pet čula.

Postoji niz različitih koncepata Pet čula koja nam daju informaciju o svijetu Duhovnosti. Mnogi ove koncepte razumiju na oko nas, našoj poziciji u istom tom svijetu, krivi način misleći da su različiti, ili da su neki drugima oko nas. Život nije ograničen na jedbolji ili lošiji od drugih. Postoje sveobuhvatno čulo, a tako ni zdrava Duhovnost ne može niji koncepti i postoje koncepti koji su jednobiti ograničena na jednu funkciju, jedan um usmjereni, tj. koji nemaju sveobuhvatan cilj. ili centar percepcije. Čovjek je unutar sebe izgrađen od misli, emoSvaki dio života u dodiru je s tim Kada uzmemo cvijet mi kroz svih pet čula cija, fizičkog pokreta, funkcijama i umovima u svakom tremožemo spoznati ljeinstinkta i seksualnosti te Živog prisustva u nutku i kroz svaku od njih se mijen- potu cvijeta. Zamispozadini toga koji se jamo, komuniciramo, živimo. Ideja lite kako bi bilo da jako rijetko osjeti ili koja dolazi iz Višeg ili Duhovnosti imate samo vid, ili samo miris, ili samo doživi. On nije SAMO mora biti primijenjena na svakoj sluh? To ne bi bilo misao, SAMO emocija, cjelovito sagledavanje SAMO pokret, itd. On funkciji. cvijeta i umnogome je sveukupno svojstvo biste griješili kada ili proces koji objedinbiste ga pokušali opisati. To je razlika između juje sve funkcije unutar njega. Svaki čovjek cjelovite duhovnosti i njenih ideja i jednookoristi određene funkcije na sebi specifičan brazne ili ograničene duhovnosti. Jedna konačin. Neke su izraženije, neke su manje risti cijeli spektar ljudskih mogućnosti, druga izražene, druge su potisnute, ograničene. samo jedan dio tog spektra. Cilj Duhovnosti I upravo jednoobrazna duhovnost koristi kao nauke je upravo u cjelovitom pristupu najizraženiju funkciju unutar čovjeka i putem čovjeku, integralnom pristupu koji aktivira nje pokušava djelovati na druge funkcije, ali sve njegove potencijale i mogućnosti koje pokušava i da ga kroz tu funkciju dovede do ima kao čovjek. I to je cilj ovog predavanja. određenog cilja unutarnje samo-izgradnje.

Sagledavanje Ideja i Koncepata cjeloS druge strane sveobuhvatna ili cjelovita vite duhovnosti kroz svakodnevicu ljudskog Duhovnost teži tome da sve umove ili centre iskustva, života, življenja. unutar čovjeka dovede u ravnotežu, omogući korištenje svih potencijala koje čovjek ima,

Ideja, ili neki koncept, treba biti primsvih funkcija pomoću kojih živi i percipira sviljena uz pomoć svih funkcija koje u sebi jet. Mogu reći da je to malo teži put, dok se imamo. Funkcije su manifestacije centara ili ne razumiju svi principi i ideje i dok one ne umova. Mišljenje, osjećanje (emocije), osjeti postanu primjenjive. Cjelovita Duhovnost je (fizičke senzacije), instinkti, pokreti, seksualbaš kao i čula kojima percipirate svijet. Svijet

33

nost. Sve su to funkcije koje dolaze iz centara ili umova u nama koji imaju te funkcije. Svaki dio života u dodiru je s tim funkcijama i umovima u svakom trenutku i kroz svaku od njih se mijenjamo, komuniciramo, živimo.

Ideja koja dolazi iz Višeg ili Duhovnosti mora biti primijenjena na svakoj funkciji. Jasno je da je to teško jer nas nikada nisu ni učili da to tako primijenimo, da tako živimo. Duhovnost je novo školovanje. Dodatno školovanje, Viša škola samog života. Opet s druge strane svatko od nas može reći da je to teško ali i može par minuta dnevno upotrijebiti Ideje na cjelovitiji način što će postepeno dovesti do unutarnje promjene. Svatko od nas može odvojiti par minuta dnevno da preispita svoj način poimanja svijeta, sebe, ideja s kojima dolazi u dodir, doživljaja drugih ljudi, situacija u kojima se nalazimo. Par minuta. I tih par minuta će utjecati na nas same i svijet oko nas.

(Tekst je iz materijala sa predavanja održanog u Puli.)

Bhaerava Kaala - Učenik, autor, pisac

Rođen sam 1973 u Karlovcu, Hrvatska. Trenutno živim u Banja Luci sa čestim putovanjima u Novi Sad, Beograd, Zagreb, Rijeku, itd. u zavisnosti gdje imam sastanke grupa i individualna druženja sa ljudima zainteresovanima za duhovnost i unutarnju promjenu. Moj interes za ovu sferu ljudskog života počinje od rane mladosti. Prvu inicijaciju u Učenje sam dobio u rodnom gradu kada sam otišao na jedno od predavanja utjecajne Tantričke Škole, kako na ovim prostorima tako i u svijetu. Nakon tog predavanja imao sam uvid da je to ono što želim da živim kao i da prenosim dalje. Zbog ratnih previranja na prostorima Balkana izgubio sam kontakt sa školom te sam nastavio samostalno sa ličnim samo-usavršavanjem do okončanja rata.

1996. godine odlazim u Beograd i upoznajem Tantričkog majstora sa kojim sam proveo 7 godina u intenzivnom Radu i suživotu sa grupom ljudi koja je tragala za Istinom o sebi. Period provedem sa njima je u meni iskristaliziralo težnju ali i namjeru koja je provjeravana nizom testova. Rad koji sam prošao uključivao je u sebe Rad na Volji, Svjesnosti i Kreativnosti. Takav Rad na sebi je cjelovit i dotiče sva tri Uma (Centra) - tijelo, emociju i intelekt, drugim riječima, kompletan pristup ljudskom potencijalu. Moj daljnji Rad poslije tog perioda ponovo je bio fokusiran na prvobitnu Školu u kojoj sam započeo svoju intenzivnu potragu i sa njima prošao niz inicijacija u različite nivoe Tantričkih Lekcija. Lekcije (Učenje) kod njih su mi pružile ono što sam dalje na svom putu tražio i ono što sam osjećao da fali u većini Učenja koja sam prošao. Nakon toga moj lični razvoj je zahtijevao rad sa drugima u vidu individualnih sastanaka ali i pokretanja grupnog Rada.

Cijeli period ličnog samo-usavršavanja nosio je sa sobom niz radionica i seminara koje sam pohađao a koji su bile dostupni na prostorima bivše Jugoslavije. Shvatio sam da sva iskustva vode samo jednom jedinom iskustvu, a to je Sjedinjenje čovjeka sa njegovom Višom Prirodom. Sve ostalo je samo priprema za to iskustvo. Počev od tjelesnog aspekta, pa preko emotivnog i intelektualnog, do njegovog Istinskog Ja ali i Autentične Prirode.

“Probuđenje nije teško dostići, dragi moj. Istinska teškoća je u tome da se ono održi, da održiš i manifestiraš to stanje svijesti na ovoj razini” - to su bile riječi Majstora koje su me pratile i danas me prate. Upravo, to je cjelina koju sam tražio i za koju sam primijetio da izostaje u mnogim spiritualnim učenjima.

To je način na koji danas radim sa ljudima i koji težim da prenesem drugima.

Ne pripadam više nijednoj tradiciji. Prošao sam i Vamachara Tantru poznatiju kao Lijevi Tantrički Pristup i Dakshinachara Tantru poznatiju kao Desni Tantrički Pristup te na kraju i Madhyamachara Tantru ili Srednji pristup Tantričkom Učenju koji objedinjuje kompletno Tantričko Učenje. Razumijevanje me dovelo do toga da nijedno učenje ne može biti razdvojeno na dijelove i da samo cjelina daje potpune rezultate. Cilj takvog pristupa je razvoj cjelovitog čovjeka, njegove Energije i njegove Svijesti kao načina ispoljenja njegove Prirode koja je sam Brahma (Apsolut). Čovjek ne smije biti klon Učenja, već on mora postati Autentično Ljudsko Biće, Istinski Čovjek koji manifestira Učenje ali nije njime ograničen.

Jer svako Učenje je koncept, a Istina o Čovjeku nije koncept. Istinsko Učenje stavlja Čovjeka na prvo mjesto jer bez njega ne bi postojalo ni Učenje.

Sve što pročitate kod mene ili čujete od mene PROVJERITE NA LIČNOM ISKUSTVU. Učenik je onaj koji ima svoje Znanje a ne onaj koji slijedi ili vjeruje u tuđe znanje. “Svijeća ne može ostati upaljena sama niti može osvijetliti cijeli prostor sama, da bi u tome uspjela ona mora upaliti još svijeća”.

34

Umma Art - Online Gallery Mail: ummaart@gmail.com facebook page: Umma-Art-Gallery sve narudŞbe moguće su preko e-maila ili facebook stranice

35