Venere
Ivan Novak
Ivan Novak
Venere Mladi je umjetnik Ivan Novak po formaciji slikar- grafiËar. Joπ na studiju na zagrebaËkoj Akademiji likovnih umjetnosti iskazao se kao uvjerljivi figurativac, jasnoga realistiËkog usmjeranja. Sada, nakon zavrπetka Akademije, nastavio je slikarski misliti, ali se njegov interes okrenuo istraæivanju i drugih medija, poglavito materijala. PoËeo je izraivati reljefe. Interes je usmjerio skladanju likovnih moguÊnosti u materiji cigle, drva oraha (orahovini) i pozlati. Izveo je cijelu seriju reljefa komornih dimenzija cigli 33X30x7 cm. Jedini motiv u svakoj varijaciji jest æenski akt, odnosno Venera. Kako mi je sam objasnio postupak, saznajem da je u svakoj cigli napravljeno „kvadratno uleknuÊe dubine 2,5 cm u kojemu je poloæen drveni reljef. Na cigli oko oblika Venere nanesena je pozlata πirine 1 cm. Sama cigla je vrlo stara, oko 2000 godina. Orahovina je dakako πtogod mlaa. Daske su suπene oko 15 godina.’’ Cilj je mladoga umjetnika bio, kako sam navodi, ‘’napraviti moderno djelo s prizvukom starih vremena, spoj tisuÊljeÊa, proπlih vremena u danaπnje vrijeme. U cjelini rad Ëine tri elementa, cigla, drvo i zlato. Svaka cigla nosi osobni utisak i peËat odolijevanju vremenu, koje se poznaje na njezinoj povrπini. Posebnost toga je sama po sebi ta πto je njezin danaπnji izgled uvjetovan posredstvom prirode, a ne ljudskim umjetnim djelovanjem. Cigla u ovom sluËaju ima ujedno i ulogu okvira samome reljefu. Cigla ima poveznicu sa zemljom i vjerovanjem o ljudskom postanku iz zemaljskoga praha, o raanju i umiranju. Orahovina kao materijal za izradu æenskih aktova izabran je iz razloga πto kroz narodna vjerovanja (mudrost, mir, strast, plodnost, dugovjeÊnost, u kroπnji oraha obitavaju vjeπtice), te grËku mitologiju (Artemida Karijatidska pretvorena u orah) odgovara samoj ideji æenskoga principa. Zlato je odabrano jer su kroz povijest ljudskih vjera figura ideala i boæanstva bivala optoËena u zlato ili su njima bila ukraπavana. U ovom je djelu koriπtena simbolika broja 3, odnosno elementi koji stoje iza tog broja i koji su formirani u jednu kompaktnu cjelinu. PolazeÊi od stava da je artefakt, skulptura, odnosno reljef upravo najmaterijalniji u ovome svijetu, odnosno preslika ljudskog vienja boæanstva ideala, metafizike pretoËene u fiziËko, ideje u materijal, ovo je najopipljiviji, jedan od moguÊih primjera moje vlastite vizije.’’ Ovo je u cijelosti iznesena izjava o vlastitome radu Ivana Novaka, kada me zamolio da mu napiπem predgovor za katalog izloæbe. Dræao sam da je sam toliko dobro to opisao da je sam sebi time mogao napisati i predgovor. No, pristao sam napisati ovaj tekst, uz opasku da sam se osjeÊao duænim Ivanovo objaπnjenje staviti kao uvod u analizu njegovoga ciklusa Venere. Njegovom objaπnjenju o tehniËkoj strani radova te o mislima i intencijama zaπto ih Ëini nema se πto ni dodati ni oduzeti. Stoga Êemo se fokusirati na aktove. Nagost je uvijek iznova uzbudljiv likovni motiv, kojemu se umjetnici rado vraÊaju. Golo je ljudsko, bolje reÊi, æensko tijelo, nepresuπan izvor oblika, odnosno estetski i duhovni izazov na Ëijem se senzualnom vrelu napajaju od rane renesanse do danas. Ljudsko tijelo nikada ne izlazi iz mode, zauvijek je inspirativno i uzbudljivo, ono je veza s iskonom u nama, naπe polaziπte i naπe konaËiπte. Danas smo viπe no ikada u povijesti slobodni u prikazu nagosti i erotiËnosti. Na svakom smo koraku izloæeni devastaciji æenskoga tijela koje je komercijalizirano do granica neukusa i jeftine vulgarnosti. Tijelo postaje izraz bez sadræaja, bez nijanse i bezbojno kao praznina. Gdje je nestala energija tijela, njegova seksualnost i mirnoÊa spiritualnosti golotinje? Reljefni aktovi Ivana Novaka æensko tijelo osjeÊaju kao polje istraæivanja raskoπi oblika. Njegovi aktovi su hramovi, zagonetke kojima treba vratiti autentiËnost i tajnovitost, pa i funkcionalnost onoga tipa kao πto je bio stvaran u svrhu kulta plodnosti u neolitiku, kada su figure æenskih tijela malenih dimenzija predstavljale æelju za zdravim plodom potomstva (Vilendorfska Venera, Venera iz Vjestonica, i joπ na stotine drugih). ©kolovanom i po vokaciji slikaru - grafiËaru, Ivanu Novaku aktovi daju potrebnu razigranost i dinamiku nagih oblina i linija æenske seksualnosti. On obnavlja æensko tijelo i revitalizira njegovu vaænost estetske kategorije æeleÊi mu udahnuti zaboravljenu jednostavnost ljepote. Akt je za autora prije svega izvorni estetski koncept, a tek onda misaoni. Æenska golotinja nas hedonistiËki obnavlja, budi u nama primarnu æivotnu energiju, divlju senzualnost koja nas podsjeÊa da smo joπ æivi jer osjeÊamo njezino strujanje i u vlastitu tijelu. Svoje varijacije aktova u razliËitim poloæajima (frontalno i s lea), uvijek izvodi na naËin da fokus oËiπta gleda samo tijelo u gro planu, a ekstremiteti i glava su ispali iz okvira. Varijacije aktova potom rasporeuje u konstelaciju Ëiji se koncept jasno definira kao zidna instalacija. Novak zapravo evocira pravi povratak na izvore likovnosti, koji ga nose u prostore novopronaene senzualnosti, budeÊi stvaralaËku snagu i gradeÊi vitalnu autentiËnost akta kao nepresuπne umjetniËke i æivotne sinergije.
Kada se jedan slikar bavi stvaranjem aktova u danaπnje doba u kojemu se umjetnost bavi raznolikim idejnim i medijskim istraæivanjima, onda se moæe pomisliti samo to da ne mari za trendove i imperativom suvremenosti, veÊ se bavi samo svojim unutarnjim doæivljajima i strastima. Zbog toga nije ni najmanje manje hrabar od vojske ‘’suvremenijih’’ umjetnika. Nije to ni imperativ za oËuvanjem i odræavanjem ‘’tradicije’’, jer je tema akta jedan od tzv. motiv dugoga trajanja u povijesti umjetnosti (F. Braudel), kao πto su i pejzaæ, mrtva priroda, portret i autoportret. Novak jednostavno suæivi i diπe sa ‘’starom’’ temom, æeleÊi na svoj naËin interpretirati svoje vlastito vienje, vlastite moguÊnosti upraænjavanja tehniËkih, formalnih i oblikotvornih zakonitosti. Nije toliko bitno radi li se u umjetniËkim djelima o aktu, ili primjerice, pejzaæu ili mrtvoj prirodi, koliko je bitno po tko zna koji put dokazivati da niti jedna tzv. vjeËna tema niti izdaleka nije potroπena i iscrpljena, veÊ da uvijek iznova mogu nuditi beskrajno mnogo izazova, nadahnuÊa ili znatiæelje za istraæivanjem. Sadræaj istine bi trebao zapravo biti rjeπenje svake pojave u prirodi svijeta i prirodi Ëovjeka. StvarajuÊi aktove, Ivan Novak funkcionira na dualistiËkoj razini: s jedne strane u prikazu æenskoga tijela vidi raznolike konstelacije za izokretanje, obrtanje i variranje poloæaja volumena i oblika koji ga stvaraju, i s druge strane, odati Êe svoj hommage tajni i zagonetki æene. Ne stvara ih po modelu, veÊ po univerzalnom obrascu iz vlastite imaginacije. U jednome tijelu, onom æenskom, zagonetni karakter izgleda razliËito, ali odgovori su isti, kao i oni sfinge, jer se jedinstvo zagonetnosti ipak osigurava obmanom. Sve postavke i pristupi vrijede za umjetniËko htijenje, jer cjelokupno poznavanje vanjske makro, i unutarnje mikro anatomsko - bioloπke strukture æene pred umjetniËkom interpretacijom u modernosti i suvremenosti padaju u vodu. Stoga, je li i varka istina, takoer ostaje zagonetkom, ali valja smatrati da se istinitost u umjetniËkom djelu usidruje u subjektivitetu, u viziji, u obmani, i u varci. Od tuda i æenski aktovi, premda kreÊu od jasne mimetiËke, prirodne i stvarnosne figurativne sheme, potvruju pounutarnjenu doæivljajnu, dakle subjektivnu i obmanjujuÊu umjetnikovu viziju. Anatomska toËnost i proporcije Novakovih æenskih aktova ne sprijeËava miπljenje o subjektivnosti gledanja. Ona je ovdje radi postizanja klasiËnosti estetskih motivacija, uvijek aktualnih i nikada ugaslih. Æensko tijelo, poznato je, nije odvojivo od cjelokupne fascinacije pojmom æene, æenskoga principa. Onaj tko zna nacrtati ljudsko lice i ljudsko tijelo, akt, dokazuje da zna crtati, jer su ljudsko lice i ljudsko tijelo temeljne, ali i najteæe forme crtaËkoga umijeÊa, u kojima se ogleda znanje, oko, sigurna ruka i vjeπtina. U Novakovim aktovima prepoznaje se crtaËko umijeÊe. U tim voluminiranim formama svaki dio skladno æivi s cjelinom, a cjelina se skladno sklapa od imanentnih, logiËnih i samorazumljivih dijelova. Filozofski, duhovno i intelektualno, shvaÊanje pojma æenske prirode ovdje se takoer upotpunjuje dihotomijom u skladnom ujedinjenju sa straπÊu prema æenskoj tjelesnoj, materijalnoj i erotskoj pojavnosti. Æenski akt nudi moguÊnosti teænji k izraæavanju savrπenosti. Æenske su obline, grudi i straænjica prije svega, po definiciji, najsavrπenija organsko - bioloπka organizacija prirodne materije. Mekoputnost æenskoga akta dade se uvijek iznova stvarati u umjetnosti, ne bi li se postigao πto viπe stupanj senzibilnosti i suptilnosti. RjeËnik simbola upozorava da je Lilit Evina neprijateljica, jer potiËe nezakonsku ljubav. Lilit je odbaËena æena, æivi u ponoru na dnu mora. Ona je vampir fatalnosti, dok Êe Eva biti odgovorna za grijeh, jer je ponudila Adamu jabuku s ulogom da ga zavede. Kao pramajka svih ljudi Eva ipak znaÊi i osjeËajnost ljudskoga biÊa i njegov iracionalni element. U crkvenoj predaji Eva je inkarnacija poæude, ali u Kristu se pomiruju principi Adama - duha i Eve - duπe. Tako je ona utjelovljenje ljubavi, a Novak u temi akta i nazvavπi ih Venerama i vidi æenu kao utjelovljenje ljubavi, jer Venera je boginja ljubavi. U Novakovim aktovima nema ni traga seksualnih, a kamoli seksistiËkih natruha. Svako to æensko tijelo je naprosto volumen, dakle, oblik koji umjetnik obrauje vjeπtom modelacijom. Inkarnat æenskoga lika izvire iz pozadine, skladno se spajajuÊi s njom. Postignuta je planska razdvojenost u oblikovnom jedinstvu, s uvjerljivim plastiËkim rezultatima, πto odaje spretnoga i vjeπtog majstora. U reljefima Ivana Novaka tijelo postaje slika, a slika tijelo, sva proæeta intimizmom svjeæega nadahnuÊa. U Zagrebu, 13. - 15. 04. 2012. Enes Quien
Ivan Novak
Dizajn kataloga: Biserka-Marija VidniÊ
Roen je 1985. godine u Sisku. Nakon zavrπene πkole primijene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, upisuje 2004. godine GrafiËki odjel na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U petom semestru upisuje se u klasu profesora Frane Pare, a u sedmom semestru prelazi u klasu profesorice Nevenke Arbanas. Paralelno sluπa i kod profesora Damira MatauπiÊa, usmjerenje Mala plastika i medaljerstvo. 2008. godine realizirao je javni umjetniËki rad “Le Coq” , Villa Fleck, Parc de Mauriac, Ingersheim, Francuska . 2010. godine je diplomirao u klasi profesorice Nevenke Arbanas, sa radom posveËenim sisaËkom slikaru Slavi Strieglu. Do sada je izlagao na samostalnim izloæbama u Sisku (Gradska galerija Striegl, MUF4, ©etnica, Narodna knjiænica i Ëitaonica Vlado Gotovac Sisak) i PeËuhu, te na trideset skupnih izloæbi (Sisak, Zagreb, Dubrovnik). Osim u grafiËkim tehnikama, radi i u ostalim likovnim tehnikama kao πto su kiparske (drvo, terakota, gips, prokrom, cigla) i slikarske (tempera, akril, ulje).
Otvaranje:
27.12.2012. u 20 h Galerija Umjetnost osmijeha Radiﾃ各va 37, Zagreb