Mahunarke

Grah

(Phaseolus vulgaris)

Snjime imamo nešto više posla: priprema potpornih stupova, njihovo namještanje u zemlju, sjetva, ogrtanje, okopavanje, prema potrebi vezivanje, u suši zalijevanje, uklanjanje korova i pokrivanje tla. Međutim, visoki grah ima mnogobrojne prednosti.

• biljke su jako otporne i dobro rastu u svim vrstama tla i u svim uvjetima; • visoki grah raste prema gore i koristi „zračni prostorˮ povrtnjaka zbog čega lišće ostaje sigurno od puževa, a između njega i stalno puše zbog čega ono ostaje suho te nije izloženo napadima bolesti; • neke sorte rastu i do 3 m visoko. Sadimo ih i uz kukuruz ili suncokrete; • na tlu ostane prostor za tikve i tikvice; • zrele mahune (za mahune i zrna) beremo redovito, ovisno o sorti, od kolovoza do kraja rujna (ovisi o hladu); • kasno ujesen možemo pobrati sav grah za zrna, iako zrna još nisu zrela jer ih možemo posušiti; • grah ima visoku hranjivu vrijednost: o u zrnu se nalazi 21 – 24 % bjelančevina (kao u piletini), o zrna sadrže puno željeza: 20 mg na 100 g (više nego špinat), o grah apsorbira manje štetnih tvari iz tla i zraka nego ostalo povrće.

UZGOJ

Odaberemo potporne stupove koje trebaju biti debljine do 5 cm (na debljima grah klizi) i dužine do 3 m. Gurnemo ih u zemlju približno 50 cm duboko kako bi ostale stabilne. Ako stupove u parovima gore prekrkrižimo i napravimo konstrukciju od dva do tri para, dobijemo jako gustu zelenu stijenu. Visoki grah sijemo tako da NE radi sjenu povrtnjaku. Klijanje ćemo ubrzati ako sjeme preko noći namočimo u vodu. Također ga možemo na dva dana namočiti u blagi čaj od kamilice. Radi se o staroj tehnici dezinfekcije sjemena kojom uništimo gljivice koje zaustavljaju klijanje i rast. Za vrijeme rasta (i do četiri mjeseca) gnojimo, najbolje kompostom. Grah NE podnosi mraz pa ga ne sijemo prerano, pogotovo ako je vremenska prognoza loša. U krug oko stupova rasporedimo osam do deset sjemena. Pokrijemo slojem zemlje debljine 2 do 3 cm. Možemo sijati po dva sjemena zajedno kako bi si klice međusobno pomogle pri probijanju eventualne kore. Mlade biljke obvezno ogrćemo, omotat će se oko bilo čega, i oko susjednih biljki. Upravo im zbog toga pomažemo te ih preusmjerimo prema stupu. Berbom počnemo od 10 do 11 tjedana nakon sjetve, približno od kraja srpnja nadalje, ovisno o sorti i vremenu sjetve. Beremo redovito. Beremo jako mlade mahune za grah mahunar (možemo ih ukiseliti), a malo veće mahune s oblikovanim zrnima upotrebljavamo za kuhanje mladog zrnja. Kad grah sasvim sazri, biljke pri tlu odrežemo, a korijene ostavimo u tlu jer će tlo obogatiti dušikom. Skladištimo suha zrna.

SOJA (Glycine max.)

Voli humusno te vlažno tlo i mnogo sunca. U suši zalijevamo. Kad naraste 20 cm, biljke zagrnemo, a tlo zasjenimo. Soja u tlo unosi dušik (poboljšava tlo) zbog čega uzgojimo pojedinačne kompaktne grmove tu i tamo u vrtu. Sjemenke počinju sazrijevati približno tri do četiri mjeseca nakon sijanja. Jako je ukusna te se može upotrebljavati u mnogobrojnim jelima.

Soja je osvojila svijet. Kako bismo znali što jedemo, sijemo je u domaći povrtnjak.

KIKIRIKI

(Arachys hypogea)

Kikiriki je tropska jednogodišnja mahunarka. Nakon oplodnje žuti se cvije zarije u tlo. Ispod zemlje razviju se 3 do 7 cm duge mahune koje sadrže od 2 do 3 sjemena Jako je prikladan dodatak jelima od povrća svih vrsta. U jelo ga dodajemo već na početku pripreme. Ako sjeme ima crvenkastu ljušturu, uklonimo je. Za rast kikiriki traži temperature od 20 do 30 °C i visoku vlagu. Kad naraste 15 cm, oko njih dodajemo zemlju. Kad procvate, biljke počnemo okopavati kako bi izdanci lakše prodrli u zemlju. Redovno uklanjamo korov te zalijevamo. Prilikom cvatnje ne zalijevamo. Na toplijim područjima biljke uklonimo odmah kad lišće postane žuto te ih posušimo u prozračnom, suhom prostoru. U hladnijim mjestima ostavimo ih do inja u zemlji gdje će orašasti plodovi sazrijevati iako im lišće ošteti prvo inje.