Kako promijeniti život u sedam koraka - John Bird

JohnBird

PROMIJENITI život M7 komh

Naslov izvornika How to Change Your Life In 7 Steps Copyright © John Bird 2006 S engleskoga prevela Mirna Ćubranlć

John Bird

Urednik Zoran Maljković

Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb

Za nakladnika Zdravko Kafol

Korektor Srdan Boban

Likovno-tehnićka urednica Marija Morić

Oblikovanje naslovnice Mirjam Pezdirc

Tisak Impress d.d., Iv. Gorica, 2007.

ISBN 978-953-14-0153-1 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne 1 sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 643227.

Sva prava zadržana. Ova je knjiga zaštićena autorskim pravima i ne smije se ni u cjelini ni djelomično reproducirati, pohraniti u sustavu za rcproduciranje ili prenositi u bilo kojem obliku ni na koji način bez pisanog dopuštenja autora i izdavača.

Kako promijeniti život u sedam koraka K

Mozaik knjiga GRUPA M LADINSKA KNJIGA

Sadržaj

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

M ohsohi

Uvod Započnite s 3% Prestanite razmišljati kao žrtva Budite iskreni prema sebii drugima Prestanite kritizirati sve druge Mislite svojom glavom Važnost pogrešaka Budite svoj vlastiti vođa Zaključak John Bird (o autoru)

7 11 18 31 40 52 63 73 83 87

Uvod

ad ciljate na zvijez­ de, problem je u to­ me što lako može­ te završiti u jcirku. Nemojte me pogrešno shvatiti. Meni se sviđa želja za visokim ci­ ljevima, doista. Ali iz vlasti­ tog života znam da velike ideje često dovode do veli­ Uspješni ljudi kog debelog ništa. To je za­ umjesto da to što veliko zna biti zastra­ razmišljaju šujuće. Mnogima od nas, o krajnjem već i sama pomisao da kre­ rezultatu, oni nemo novim putem, pro­ si postavljaju mijenimo posao ili se pre­ skromne ciljeve, selimo, dovoljan je izazov.

Učiniti to, druga je priča. ciljeve koje mogu Kako to onda uspijeva lako postići. svim onim drugim ljudi­ ma? Kako oni postižu stvari - i pritom to izgleda jednostavno? Odgovor je u razmišljanju ko-

K

rak po korak. Ne kažem da oni nemaju velike plcmove. Imaju ih. No umjesto da reizmišljaju o krajnjem rezultatu, oni si postavljaju skromne ciljeve, ciljeve koje mogu lako postići. Ja to nazivcun započinjanjem s 3%. Ako sjedite i raz­ mišljate kako ćete odmjeriti 3%, ne trudite se.

Izraz 3% koristim jer je to način opisivanja va­ šeg prvog cilja; cilja za koji ste prilično sigurni da čete ga ostvariti. Budete li ga se držali i po­ lako povećavali, krenut čete prema svom cilju.

Riječ je samo o tome da se previsokim zahtje­ vima ne osudite na neuspjeh.

Prijatelj i ja smo jednom odlučili da ćemo napisati knjigu o Britaniji u vlktorijansko do­ ba. Udružili smo se i dugo razgovarali o tome.

Obuzelo nas je silno uzbuđenje. Stalno smo govorili o toj knjizi, ali ti razgovori nisu uklju­ čivali njezino raščlanjivanje na poglavlja. To nam je bila prva pogreška. Umjesto toga, stal­ no smo je plamirali i prepravljali, opsjednuti svojom veličcmstvenom vizijom. Nedavno sam otišao u svoje potkrovlje i pronašao knjigu ko­ ju smo prijatelj i ja napisali prije dvadeset i pet godina. Doista sam se iznenadio koliko su dobri neki njezini dijelovi. Mogla je biti nešto.

No zato što smo željeli početi sa 100%, završi­ li smo ni sa čim.

Veoma često, ljudi koji su uspješni nisu ni svjesni svog krajnjeg cilja. Kad sam imao dva­ deset i dvije godine i bio u bijegu od polici­ je, dobio sam posao uličnog prodavača časo­ pisa. Bio je to studentski časopis - odnosno.

barem su ga prodavaili ljudi koji su za sebe tvrdili da su studenti. Morao sam ići u jedan medi podrumski stan i otkupiti primjerke od jednog mladog tipa koji je pokrenuo časopis i imao ljude koji su ga prodavali po čitavom Londonu. Bila je to sjajna ideja. Časopis je bio dobar, veoma dobar. Mladić je bio pronicav, ljubazan i veoma pametan. Dao je tiskati ča­ sopis i objavio ga. Distribuirao ga je po ulica­ ma. Još uvijek mislim da je to bio najozbilj­ niji časopis za mlade koji sam ikad vidio. Na najpoznatijoj njegovoj naslovnici bio je mladić s ogromnim trbuhom. Članak je govorio o to­ me kako bi bilo biti trudan. Doista je zaoku­ pljao pozornost. Časopis se nije dugo održao, ali mladić u podrumu jest. Nakon tog časopi­ sa, započeo je posao s gramofonskim pločama poštom. Zatim je otvorio trgovinu. Nakon toga je pokrenuo svakojake mede tvrtke. S vreme­ nom je taj momak odrastao i danas je poznat poslovni čovjek - RichcU'd Branson.

Kad je Branson osnovao Virgin, nije sjedio i mislio, želim osnovati carstvo. Zapravo je počeo pokrečuči razne poslove i kad je shva­ tio što može postiči, sve je postajalo sve veče. Čak ni danas on ne vodi Virgin Group kao je ­ dan posao. Kompanija je sačinjena od mnogo manjih tvrtki pa ju je lakše voditi. Bransonovo carstvo danas uključuje Virgin Atlantic, Virgin Trains, Virgin Moneg i njegove glazbene megastore, kao i brojne druge tvrtke, kojima se svi-

ma upravlja zasebno. Branson shvaća potrebu razmišljanja o malome, kao i o velikome.

Iz malene trgovine u jednoj uličici u Brightonu, moji prijatelji Anita i Gordon Roddick pokrenuli su ogroman lanac Body Shopova.

Zamisao Body Shopa bila je proizvesti koz­ metičke proizvode koji nisu testirani na živo­ tinjama i ujedno pomaižu dobavljačima u siro­ mašnijim zemljama. Na samome početku, posudice u kojima su se njihovi proizvodi pro­ davali bile su one smiješne bočice koje liječnici koriste za uzorke mokraće. Roddickovi su bi­ li prvi od mnogih koji su mnoge od nas učini­ li svjesnima o tome što se točno nalazi u pro­ izvodima koje koristimo, i njihovom učinku na planet. Body Shop je otad nadahnuo mno­ ge druge ljude da osnuju kompanije s istim osnovnim ciljem.

Ove i mnoge druge slične priče trebale bi nas podsjetiti da ne započinjemo sa željom prebrzog. Razlog iz kojega mnoge dobre ideje ne vide svjetlo dana jest u tome da mi, za ra­ zliku od Bransona i Roddickovih, dopustimo da nas velika ideja zamete. Zatim se iscrpi­ mo jer mislimo i brinemo o tome što nastoji­ mo učiniti, umjesto da poduzmemo male ko­ rake koji če nam pomoći da ono što želimo i postignemo.

10

1. Započniie s 3%

ljedeća je priča mož­ da najbolji način da vam objasnim vrijed­ nost mog pravila 3%. S pet­ naest sam godina bio uhva­ ćen i vraćen u instituciju iz koje sam pobjegao. Moja je kazna bila prekopati ogro­ Znajući da man prostor u zidom ogra­ napredujem, đenom vrtu. Morao sam ga sačuvat ću prekopati lopatom, a za­ motivaciju. tim usitniti vilama. Zatim je trebalo povezati korije­ ne pirevine i spaliti ih. Veličina područja koje sam morao obraditi natjerala bi u plač i naj­ snažnijeg muškarca. Bilo je to nekoliko tjeda­ na brižnog kopanja, grabljanja i plijevljenja.

Ta je kazna bila mnogo više od obične ka­ zne. Bila je to metoda mučenja i znao sam da se nadaju da ču podbaciti. Znali su da če u meni izazvati želju za ponovnim bijegom. A da

S

11

se to dogodilo, bio bih u Još većoj nevolji. I za mene možda ne bi bilo puta natrag. Već u toj dobi, znao sam da je za mene to važna pre­ kretnica.

Nisam mogao dopustiti da me taj zadatak pobijedi. Prvih sat vremena radio sam nešto veoma jednostavno. Podijelio sam zemljište na četverokute. Tako je izgledalo lakše obraditi ga. Radeći četverokut po četverokut, moći ću vidjeti da sam nešto postigao i izmjeriti količi­ nu obavljenog posla. Znajući da napredujem, sačuvat ću motivaciju. Stražar se vratio i pro­ matrao me kako mjerim zemljište. Povikom me upitao što radim. Stao sam u stav mirno i odgovorio mu. Ostao je bez teksta i otišao!

U tjednima koji su uslijedili, iznova sam obilježio četverokute kako linije ne bi izblije­ djele. Do podnevne stanke mogao sam obra­ diti dva četverokuta. Ponekad i dva i pol, kad bih radio malo brže. Bio sam zadovoljan so­ bom. Nisam dopustio da me samelje velik ko­ mad zemlje. Jednostavno sam išao polako i, dan po dan, zadatak se sve više smanjivao.

Naravno da je išlo sporo, ali glavno je bilo da se pokreće s mjesta. Podijelivši posao na ma­ nje poslove, mogao sam ga nadzirati. Nije ni­ kakva tajna kako sam to učinio. Postavio sam si cilj koji sam mogao ispuniti. Započeo sam s 3%. Svaki put kad bih obradio jedan četve­ rokut zemljišta, dodao bih ga onome 3%. To je značilo da obavljam posao i pritom se ne is­ crpljujem. Nisam se osudio na neuspjeh i oso12

biju sam pokazao da me njihova kazna neće slomiti. No najvažnije od svega, pokazao sam samome sebi.

OČAJ DEPRESIJE Mnogo sam se puta u živo­ tu osjećao doista izgublje­ no, ne samo nesretno, nego u pravom raskoraku sa svi­ jetom. Znate ona razdoblja kad se čini da vas posvuda Da sam se budio slijedi crni oblak, oblak ko­ razmišljajući o ji je tako težak da Vcun ne svemu što moram dopušta da obavite ni naj­ učiniti, nikad jednostavnije zadatke. Ni u ne bih ustao čemu ne možete pronaći ve­ iz kreveta. selje. Zapravo, teško je već i biti čovjek.

Jednom sam živio od pomoći prijatelja i skromne socijalne potpore. Život je bio turo­ ban i nije bilo razloga ustati iz kreveta. Ali, ako sam htio prekinuti taj obrazac, morao sam negdje početi. Stoga sam si zadao najmanje za­ datke. Najprije sam pohvalio samoga sebe za­ to što sam uopće ustao iz kreveta. Zatim seun bio zadovoljan kad sam svakoga jutra mo­ gao oprati zube. (Ako ste ikad bili deprimira­ ni, znate koliki napor to zahtijeva.) Činjenica da sam dnevnoj rutini dodao brijamje, bila je 13

ogroman korak. Dobro, možda to zvuči glupo, ali negdje sam morao početi. Da sam se bu­ dio razmišljajuči o svemu što moram učini­ ti, nikad ne bih ustao iz kreveta. S vremenom sam došao do faze kad sam mogao izići potra­ žiti posao.

Posve sam jednako pristupio i beskućnici­ ma. Svojim zaposlenicima uvijek govorim da od ljudi koji žive na ulici ne možeš previše oče­ kivati. Naposljetku, u mnogo slučajeva, nikad nisu upoznali vrijeme kad je bilo drukčije, pa je za njih prirodno da imaju osjećaj da se ništa nikad neće promijeniti. Tražiti od njih previše znači osuditi njih (i sebe) na neuspjeh. Stoga to ne činimo. Umjesto toga ih tražimo da nam daju 3%. Već redovito pojavljivanje ogroman je korak za beskućnike. Jednom kad to svladaju, mogu prodavati The Big Issue. Tad od njih po­ činjemo očekivati više. Sljedeći put kad ih vi­ dimo, tražimo 5%. Možda kažemo Možeš U se počešljati prije dolaska? I tako to ide. S vre­ menom očekujemo da nam daju 50% i mi nji­ ma dajemo 50%. Daju nam koliko i uzimaju.

Jednako tako, mi njima dajemo samo ono što im je potrebno da stanu na vlastite noge.

ZAPAMTITE - KORAK PO KORAK Promatrati kako beskućnici mijenjaju svoje ži­ vote velika je radost. Fantastično je vidjeti kako 14

se ljudi izvlače iz kala. A to se dogada zato što ne nava­ ljujemo i ne tražimo svijet i ne prisiljavcuno ih da napra­ ve velike promjene u životu.

Da to činimo, ne bismo nig­ dje dospjeli.

Ponekad se ništa ne do­ godi, jer ljudi ne žele prihva­ Divno je imati titi pomisao započinjanja s snove, ali pukom 3%. Na mojem položaju, željom ne možeš ljudi mi stalno dolaze s ve­ promijeniti svijet. likim projektima. Žele pro­ mijeniti lice društva. Žele donijeti socijalnu pravdu za sve, i ništa manje ih ne zadovoljava. Ali kad ih upitaš kako če to učiniti, njihov se plan raspa­ da jer žele 100% ili ništa. Pogodite s čime zavr­ še. Divno je imati snove, ali pukom željom ne možeš promijeniti svijet. A svi znamo da Rim nije izgrađen za jedan dan.

Sjetite se nečega što ste željeli postići u ži­ votu. Što se dogodilo kad ste si odredili cilj?

Kladim se da ste nekoliko dana bili silno uz­ buđeni, a zatim, možda nakon tjedan dana, shvatili ste da vam je plan studiranja/tjelovježbe/štednje previše težak. Vjerojatno je i da je sama pomisao na taj zadatak bila dovolj­ na da vas iznuri. Iznenada ste imali svakoja­ ke izlike zašto ne možete krenuti ostvarivati taj cilj. Kladim se i da vam se to dogodilo vi­ še no jednom. Ja to zovem problemom počet15

ka bez kraja. Možete krenuti, ali kad se stva­ ri pokrenu, izgubite odlučnost i odustanete.

•

•

•

•

Stoga sljedeći put kad poželite da vam se nešto dogodi u životu, isprobajte ovo: odre­ dite cilj koji možete postići. Time želim re­ ći da vam je potreban cilj koji ne ovisi o sreći, slučajnosti ili angažmanu nekog dru­ gog. Mora biti stvaran, a ne nešto nedostiž­ no. To ne znači da mora biti malen. Samo vam mora biti nadohvat.

Razradite niz koraka koji će vam pomo­ ći da dodete do cilja. Predodredite se za uspjeh tako da se potrudite ne pokušavati učiniti previše prebrzo. Sjetite se da mora­ te početi sa samo 3%. Nema veze ako na­ predujete sporo. Sve dok ne stojite posve nepomično, na dobrom ste putu.

Ako je potrebno, premještajte korake ka­ ko biste uzeli u obzir životne promjene.

Veoma je vjerojatno da će vam poslovni ili obiteljski problemi prekinuti večernji tečaj, ili će vaši plamovi skrenuti sa zacrtanoga puta. To je u redu - samo promijenite vaš cilj tako da uključuje stvari koje iskrsnu.

Ali budite strogi prema sebi.

Uživajte i proslavite svoja postignuća, bez obzira koliko bila malena. Otišli ste u dvadesetminutnu šetnju? Sjajno. Ne razmi­ šljajte o tome da je vaš najbolji prijatelj tr­ čao sat vremena. Važan je vaš cilj - i aos život. Dopustite sebi uživanje u malim ko-

racima koje postignete. Ako drugi kažu bravo, budite sretni. Nemojte se potcjenjivati govoreći nešto kao ma, nije to ništa.

To je više nego što ste činili ranije i stoga uživajte u tome. Ali, nemojte poželjeti odu­ stati.

1 na kraju, ne zaboravite - ciljajte visoko, stignite do tamo malim koracima.

kW iBrii3Zm\ 16

17

Ako niste sigurni o čemu govorim, pogle­ dajte dolje napisano i zapitajte se odnosi li se ijedna od ovih točaka na vas:

2. Prestanite

• •

razmišCjati

• •

kao žrtva

•

vijet je prepun žrta­ va. Ne mislim na mi­ lijune koji su trpje­ li u ratu, nekom sukobu ili od nepravde. Mislim na sla­ be ljude skučenoga uma, koji misle da njihovi pro­ blemi nemaju nikakve veze s njima, nego samo sa svije­ tom koji je nepošten. Već to je dovoljno loše. No danas je biti žrtvom postalo nešto čime se možeš ponositi, po­ dijeliti s drugim ljudima i svima pokazivati kao poča­ sni orden.

S

Danas je biti žrtvom postalo nešto čime se možeš ponositi, podijeliti s drugim ljudima i svima pokazivati.

18

Želite da drugi znaju da vam je bilo teško.

Mislite da je sve što vam se dogada nepoš­ teno.

Vjerujete da se posreći uvijek drugima.

Potajno se radujete kad vas drugi sažalijevaju.

Svijet vidite očima poraza.

Ako se možete Identificirati s barem jednom od navedenih tvrdnji, pripadnik ste sve broj­ nije skupine ljudi koji smatraju da nije loše biti žrtvom. A još je bolje reći čitavome svijetu o tome, posebiee ako je vaš život sad prilično dobar. Tony Blair se priključio pobjedničkoj strani kad nam je rekao kako je, kao mladić koji je želio osnovati glazbeni sastav, jednu či­ tavu noć spavao na ulicama Londona. Kakav tip! Kakva žrtva!

Ako se možete identificirati s većinom ovih točaka, moja je pretpostavka da ste jedna od onih osoba koje vjeruju da se svijet urotio protiv njih. Na milosti ste svemu i svačemu: bankama/nezdravoj hrani/ludim kravama/psima koji laju/ljudima koji vam kradu parkirališno mjesto. Mediji vole ljude poput vas.

Televizijske emisije kao što je Jerry Springer, Richard i Judg, i Trisha, sve poklanjaju mno­ go vremena ljudima koji nam govore koliko su njihovi životi grozni.

19

što su oni prošli savršeno normalno i treba bi­ ti očekivano kao dio života. No zato što su oda­ brali gledati svijet na određen način, oni vje­ ruju da ono što im se dogodilo nema nikakve veze s njihovim vlastitim djelima. 1 kao sve žr­ tve, vjeruju da se svijet okreće oko njih.

Jedna od stvari koje ćete zamijetiti kod žr­ tava jest da one ne mare ni za kog drugog.

Uvijek su spremne ispričati vam koliko je nji­ hov život teži. Moja je kćerka radila na veoma stresnom poslu. Bila je nova u tom poslu i či­ nio joj se teškim. Tražeći savjet, obratila se svom nadređenom i rekla mu koliko joj se po­ sao čini teškim. Njezin joj je nadređeni, čovjek koji je sasvim lijepo uspio u životu, na to samo rekao da je njemu u karijeri bilo mnogo teže.

Nije se potrudio saslušati je. Ona nije željela uspoređivati svoj posao s poslom tog čovjeka, željela je podršku. Ali on je bio previše zaoku­ pljen samim sobom da bi to Zcunijetio.

KULTURA KRIVNJE Uvijek je nečija tuđa krMea da vas je ostavio dečko/djevojka/supruga/suprug. Netko dru­ gi vas je učinio pretilim. Liječnik vas je na­ tjerao na ovisnost o tabletcuna za spavanje. A onda ulaze mediji i huškaju takve ljude i izmi­ šljaju još više načina da od njih načine žrtve.

Odabrali ste pogrešno prazničko odredište?

Mite na televiziju i okrivite putničku agenci­ ju. Previše ste platili za osiguranje? Ne brinite, postoji netko kome možete ispričati svoju pri­ ču i dobiti malo suosječemja.

Mediji, i glupi ljudi koji pristaju na njihovu igru, prikazuju normalan život kao život bez tjednog problema, prepreka ili svađa. Istina je da se život sastoji od prevladavanja proble­ ma, prepreka i svađa kako biste dobili ono što želite.

To nije jednostavno i često nije pošteno. Ali tko je re­ kao da svijet mora biti ta­ kav? Tko je ikad rekao da vam život mora iči na ru­ ku? Činjenica je da čak i kad date najviše od sebe, još uvijek možda neće biti Istina je da se kako želite. Jer život je jed­ život sastoji od nostavno takav. prevladavanja Ne kažem da takvi ljudi problema, nisu trpjeli ili patili. Samo želim reči da je ono kroz prepreka i svađa.

SVIJET VAS MOŽE ZEZNUTI ALI VI SE MORA TE SREDITI Na drugom kraju ljestvice, ali ne mnogo druk­ čiji, nalazi se Norman. Normanu samosažaljenje izbija iz svake pore. On je najveća žrtva.

Pretio je jer jede samo slatkiše. Kad prodaje The Big Issue, sjedi iako to ne bi smio. Puši 21

20

1

dok se umalo ne uguši. I sil­ no je ljut na svijet. Smatra da svi drugi osim njega do­ bivaju prilike. On je svo­ ju propustio i za njega nije ostalo ništa. Želi biti pisac.

Vidi sve loše napisane knji­ ge. Poneke pokuša i pročita­ ti. Ali tako su grozne da ne­ Kladim se da ste ma šanse da ih pročita do mislili da ste jedini kraja. Znate one knjige u na čitavom svijetu trgovinama u zračnoj luci? koji nikad ne Norman ih uzme i poželi za­ dobije ono što želi. vitlati na pod, koliko su lo­ še. Knjige ga toliko živciraju da njegov život čine još gorim. Nakon čitanja ta­ kvih knjiga, ne može pisati.

Norman ima razloga biti ogorčen i tužan.

Svi mi ih imamo. Koliko ste puta žalili samoga sebe jer ste propustili posao/kuču/momka ka­ kvog zaslužujete? Kladim se da ste mislili da ste jedini na čitavom svijetu koji nikad ne do­ bije ono što želi. No dopustite da vas zapitam sljedeče: jeste li se doista potrudili?

PATOVA PRIČA U radu s beskučnicima srečem mnogo Norma­ na. Ali srečem i ljude kao što je Pat. Razlika između njih je tisuču milja, ili se bar tako či­ 22

ni. Pat je nizak muškarac u kasnim četrdese­ tim godinama. Prije otprilike pet godina došao je raditi sa mnom. Kad je došao, več je bio od­ lučio da želi raditi s osobljem koje posluje sa svim našim prodavačima The Big Issue.

To je težak posao. On podrazumijeva pod­ nošenje pritužbi, jadikovki, bijesa i samosažaljenja beskučnika. Zašto bi netko pet go­ dina želio ostati u prvim redovima paljbe, nije mi jasno. Moram priznati da ja nemam Patovo strpljenje. Ali on je dolazio svakoga da­ na, i podnosio iskaljivanje ljudi koji su za svo­ je probleme željeli okriviti bilo koga oko sebe.

Pat je bio miran čovjek. Ali ubrzo je postalo ja­ sno da zna kako riješiti kri­ zu. Znao je kako ljudima vratiti smirenost i spriječiti nasilnost.

1 sam Pat je nekoć bio beskućnik. Spavao je na ulicama. Opijao se. Čak se i tukao. Ali onda je prestao sa svim tim. Jedne mi je Shvatio sam da noći ispričao što je promi­ ću, dok god se jenilo njegovo mišljenje i smatram žrtvom, nagnalo ga da više ne bude ništarija (tom je riječju opi­ i biti žrtva. sao samoga sebe).

- Sjećam se da si jedne noći došao u skladište. Prije otprilike osam godina. Bio si loše raspoložen. Ja sam svima išao na živce. Mislim da si me htio izbaciti.

23

Nisam se sjećao tog događaja. No iznenada sam prepoznao Pata iz tih godina kao proda­ vača The Big Issue, a ne kao smirenog, suzdr­ žanog Pata koji je sjedio ispred mene. - Tad si rekao - nastavio je on - tamo napolju je je­ dan pijanac. Netko bi ga trebao dovesti u red, jer će ga inače uhititi. - (Još uvijek se nisam mogao sjetiti.) - U svakom slučaju, izišao sam i pomogao pijanom tipu. Otrijeznio sam ga.

Pronašao sam mu prenoćište na Waterloou.

Pat je potom ispričao priču godine koja mu je promijenila život. Moja jednostavna pri­ mjedba da bi netko trebao pomoći pijancu bi­ la je prekretnica. Počeo je pomagati drugima.

- Shvatio sam da ču, dok god se smatram žr­ tvom, i biti žrtva.

Pomogavši samo jednom čovjeku. Pat je shvatio koliko je dobar osjećaj pretvoriti svu tu lošu energiju u nešto korisno. Prestao je razmišljati o svojim problemima. Kao što se često događa s ljudima koji pomažu drugima, u sebi je pronašao nešto što mu je nedostajcilo sve one godine: samopoštovanje. 1 što je više radio i pomagao drugima, to je njegovo samo­ poštovanje više raslo. Pat više nije morao bi­ ti bučan, nasilan pijanac kako bi se dokcizao.

Samo je morao nastaviti činiti ono zbog čega se dobro osjećao. 1 to je učinio bez ikakvih ve­ likih promjena. Kao što sam rekao na početku ove knjige, morate započeti sa samo 3%.

Druga lekcija koju mislim da svi možemo naučiti od Pata jest da je pronašao nešto zbog 24

čega se osjećao dobro. Ako ste zapeli u poslu koji mrzite ili odnosu koji ne funkcionira, ve­ ća je vjerojatnost da čete se osjećati i ponašati kao žrtva. Morate preuzeti nadzor nad svojim životom i osjetiti da ste glavni vi, nitko drugi.

PRESTANITE TRAŽITI IZLIKE Ja sam bio gori od Pata: ja sam namještao pri­ like da budem žrtva. Ja bih na silu ušao na neku zabavu, okomio se na gomilu uredskih službenika, ili se napio i glupirao, čekajući da po mene dođe policija. Jednom sam došao pi­ jan na zabavu, uzeo bocu vina i razbio joj gr­ lić o rub stola. Sadržaj boce izlio sam niz gr­ lo. Tad su me zaustavila dva tipa. Jednog sam nokautirao na pod. Drugi je otrčao, a ja sam sjeo i plakao kako mi je život grozan. Moja je prošlost uvijek čekala iza kulisa, u slučaju da mi treba izlika.

Jedna od najtežih stvari jest prestati traži­ ti izlike sebi i drugima. Ne mogu vam reći ko­ liko sam mnogo razloga našao protiv pisanja ove knjige. Kanio sam je napisati, ali nešto bi mi se uvijek našlo na putu. Jedna od najboljih izlika tjednima bilo je rođenje djeteta. Kad vi­ še nisam mogao Izmisliti nijednu izliku, znao sam da moram popustiti. Inače knjiga nikad ne bi bila napisana.

25

Rad s beskućnicima znači da čujem gomi­ lu izlika. Ali Johne, s ulice sam se maknuo prije samo dvije godine. Dvije godine kasni­ je, govore mi da su se s ulice maknuli prije sa­ mo četiri godine. 1 tako dalje. Kad im predlo­ žim da nešto učine, obično kažu nešto poput tebi j e dobro. Uvijek imaju neki odgovor, ali nikad dobar.

Možda mislite da čete traženjem izlika ste­ ći nadzor nad svojim životom, ali zapravo je obratno: to pokazuje da niste sposobni sabrati se.

Izlike su jedan od načina nesuočavanja sa stvarno­ šću. One su tek još jedno oružje koje če žrtve izvući kad postane pomalo teško, drugi način da kažu sažalijevaj me. Ali one su navi­ Sljedeći put ka koju možete prekinuti. kad se ulovite u Sljedeći put kad se ulovite u traženju izlika, zapitajte traženju izlika, se kako biste se osjećali da zapitajte se kako je netko vama rekao tu izli­ biste se osjećali ku. Prekinula sam dijetu i da Je netko vama pojela čitavo pakiranje čo­ rekao tu izliku. koladnih keksa je r u kuči nije bilo ničeg drugog.

Ostajem u ovoj vezi je r neču pronači drugu.

Zar doista želite poznavati tu osobu?

26

PRESTANITE SE SAŽALIJEVA TI Pat i ja smo obojica u životu naučili nešto za što se nadam da če i vama postati očito: što se više sažalijevaš, to gori postaje tvoj život. Ja to zovem krugom sažaljenja, i što je veći, to je teže izići iz njega. Koliko ste učinili da biste nahranili svoj krug sažaljenja? Ako ste odgo­ vorili da na većinu točaka s početka ovoga po­ glavlja, tad ga redovito hranite s četiri obroka dnevno. Čim počnemo sažalijevati sami sebe, sigurni smo da u našem životu nema mjesta za promjenu. Čak i da dobijete najveću priliku na svijetu, nećete je vidjeti ako ste zavijeni samosažaljenjem.

Lako je ostati tužan klipan. Znam jer sam i sam bio takav. Sve do četrdesetih godina živo­ ta, dopuštao sam da silne godine zanemariva­ nja i zlostavljanja u djetinjstvu vladaju mojim životom. Trebalo mi je mnogo godina da od­ bacim mentalitet žrtve jer mi je trebalo mnogo godina da spoznam koliko je štetan. Ali, uspio sam. A možete i vi.

ONO ŠTO VAS NE UBIJE, OJAČA VAS Još i danas, osvrnem se i pomislim. Prokletstvo, Johnng, uspio si. Neke sam stvari naučio koje bi vam mogle pomoći da i vi krenete. Ne oče­ kujem od vas da napravite velike promjene 27

odjednom. Čitava poainta u počinjanju s 3% jest da vam ono dopušta male promjene koje možete povećavati vlastitim tempom.

• Dajte si novu oznaku Ljudi koji misle na pozitivan način vjeru­ ju da postajemo ono što mislimo da jesmo.

Ako mislite da ste pijanac koji se samosažalijeva, tad ćete i ostati takvi. Ako mislite da ste ružan najbolji prijatelj, tad ćete to i nastaviti biti. To su oznake kakve si žrtve daju. Danas je dan kad ćete si dati oznaku za ono što želite postati. Vitka uspješna po­ slovna žena? Brižan tata?

• Riješite se destruktivnog ponašanja Ovo podrazumijeva otklon od prijatelja i drugih koji vam neće pomoći. Ne kažem da trebate izbrisati život koji trenutačno vodi­ te. Ali razmislite kako možete biti u druš­ tvu onih ljudi koji vas podupiru. Svatko tko ide na bilo kakav tečaj, na primjer, za­ cijelo je zainteresiran poboljšati se. S ta­ kvim je ljudima dobro biti. U mom slučaju, morao sam prestati piti i tući se. To se nije dogodilo preko noći. Ali se dogodilo.

• Djelujte umjesto da pričate o tome Ne zaboravite, nema više izlika. Znam da to neće biti lagano, ali evo vam jedan sa­ vjet: sljedeći put kad se ulovite u želji da se ponovno pojadate najboljoj prijateljici zbog svoje veze, promijenite temu. Nemojte joj ni dopustiti da vas upita o tome. Recite samo da radite na tome. Zatim idite i poZ8

radite na tome. Ja sam prošao mnoge pro­ bleme i poteškoće kako bi The Big Issue uspio, ali nisaun odustajao. Samo sam po­ stupno dodavao onih 3%.

Ne uspoređujte se s drugima Ovih sam dana sretan što poznajem mnogo pametnih, uspješnih i imućnih ljudi. Divim im se, ali ne želim biti oni. Nemojte se mje­ riti prema djelima slavnih osoba, susjeda, pa čak ni članova svoje obitelji. Zašto trati­ ti dragocjeno vrijeme na razmišljanje o to­ me što drugi imaju? Samo se usredotočite na vlastiti život i vlastite ciljeve, bez obzira koli­ ko oni bili maleni. Tako ćete imati više energije da izgradite život kakav želite.

Učinite najbolje od najgoreg Svatko može učiniti naj­ bolje od najboljih raz­ Samo se doblja u životu, Eili umi­ usredotočite na jeće je učiniti najbolje vlastiti život i od najgorih. Ako pogle­ vlastite ciljeve, date uspješne ljude u ži­ bez obzira koliko votu, možda uočite ne­ što zanimljivo - mnogi oni bili maleni. od njih sami su stvorili svoje prilike. 1 često su svoj uspješan život započeli kad im je ne­ što krenulo po zlu. Nikad nisu razmišlja­ 29

li o tome da su žrtve. Umjesto toga, vrije­ me velike osobne promjene iskoristili su kao priliku da iznova stvore svoje živote.

Poput Jedne žene koju poznajem - kad Je imala četrdeset i dvije godine, suprug Ju Je ostavio s troje djeee bez novea. Nije dopu­ stila da Je to porazi. S vremenom Je pokre­ nula vlastitu tvrtku i postala veoma uspješ­ na. Nijednom JoJ nije palo na pamet da Je žrtva. Znala Je da Je odrasla osoba s izbo­ rom. To ste i vi.

3. Budite iskreni prem a sebi i (Cru^ima

Dakle, hoćete li dopustiti da vam samosažaIJenJe zavlada životom i uništi svaku priliku za sreću? Ili ćete ustati i odmah skinuti znač­ ku žrtve?

namo daje svijet pun lažljivaca. Znamo da Je, kad posrednik za prodaju nekretnina opisu­ je neku kuću kao zanim lji­ vu, zapravo riječ o gomili sranja. I da ćete, kad vam u tvrtki kažu da će reor­ ganizirati poslovanje, naj­ Ljudi će, budemo vjerojatnije izgubiti posao. li govorili istinu, Znamo da banke troše mi­ znati naše stavove. lijune funti na reklame ko­ jima će nas uvjeriti da rade u našu korist, a nastavit će raditi u vlastitom interesu. Neke laži olakšavaju život: Naravno da ću vam sutra platiti. A neke su laži Jedno-

Z

Više niste žrtva ako: Ne mislite da vam svijet duguje život.

Znate da morate proći kroz trnje da biste došli do ruža.

Odbijate družiti se sa žrtvama.

Znate da trava kod susjeda nije uvijek zelenija.

Odbijate rabiti svoju prošlost kao izliku.

Probleme shvaćate kao priliku da ojačate.

Provodite više vremena misleći o drugima.

Izlike zamjenjujete djelima.

30

31

% A.

stavno dio života. Gdje bi školska djeca bila bez onoga Pas mi j e pojeo zadaću?

Tu su, zatim, laži koje su nam postale di­ jelom života, ali ne bi smjele. Vijesti su pune poslovnih ljudi i političara koji mnogo pričaju natežući istinu. Tony Blair i ministri u njego­ vom kabinetu toliko su nam često govorili da u Iraku postoji oružje za masovno uništenje, da su i sami povjerovali u svoju laž. No nama će sad biti teže povjerovati im sljedeći put.

U takvome društvu, zašto bismo se uopće trudili govoriti istinu? Odgovor je da će ljudi, budemo li govorili istinu, znati naše stavove.

I veća je vjerojatnost da će poslušati naša mi­ šljenja. Jer laganje nas lišava drugih značajki.

Ono odnosi povjerenje i poštovanje, a bez njih nam ne ostaje baš mnogo.

Običavao sam govoriti ljudima da lažem i varam zbog beskućnika. To sam činio jer sam zaključio da se svijet vrti na lažima raznih vr­ sta. Budući da nisam mogao pobijediti gado­ ve, zašto im se ne bih pridružio? Siromašnima je bio potreban netko tko koristi sustav u nji­ hovu korist. A ja sam imao dohcU" razlog na­ staviti činiti ono što sam činio većinu života.

Ni na trenutak nisam pomislio da su laži ko­ je govorim drugim ljudima laži meni samo­ me. Ali upravo to su bile. Koristio sam ih ka­ ko bih stvorio svojevrsni lažni svemir i kako se ne bih morao suočiti sa životom kakav sam imao. Nisam imao mnogo, ali laganjem sam izgubio i to. Zatim sam, u jednom od životnih 32

obrata, spoznao da što manje imaš, to ti je vi­ še potrebna istina.

DOBAR JE OSJEĆAJ LAGATI- DOK TE NE OTKRIJU Kad sam bio u zatvoru za maloljetnike, boja­ li smo zid. Dok smo bojali, razgovarali smo, i jedam me je momak upitao tko sam i odakle dolazim. Pitao me čime mi se bavi otac. Ni ne trepnuvši, odgovorio sam mu da je moj otac arhitekt i da je sagradio grad Braziliju, glavni grad Brazila. Ispričao sam mu o silnom očevom trudu da grad profunkcionira i svim cestama koje je trebao izgraditi kako bi se došlo do novoga grada.

Dječak je bio veoma zainte­ resiran. A budući da sam ja o gradu Brazhiji mnogo znao, mogao sam mu dati gomilu pojedinosti.

Jedan od službenika je slušao naš razgovor. Kad sam završio, prišao m ije. LJudi će, budemo Birde, zar je tvoj tata arhi­ li govorili istinu, tekt? - Salutirao sam mu. znati naše stavove.

Da, gospodine. - Službenik se potom počešao po glavi, kao da ga salijeće neka pomisao. - Čudno, mi­ slio sam da je tvoj tata građevinac za Fulham Broadway. - Snuždio sam se i pokušao pro­ 33

svjedovati. Ali nije upalilo. A jednom kad vas prokažu kao lažljivea, ubrzo će svi znati za to.

Tog sam dana bio prisiljen uzmaknuti. Čudno je bilo to što se, iako Scun bio u maloljetničkom zatvoru, u kojemu nije vladala nestaši­ ca lažljivaca i kradljivaca, ta laž svejedno isti­ cala.

Nastavio sam lagati. To mi je bila navika.

Prvoj sam ženi rekao da je upoznala osamna­ estogodišnjeg plemića po imenu Jonathan Delarue. Rekao sam joj da sam crna ovca ve­ oma bogate obitelji. Bila je to jedna od mojih najdužih laži i trajala je duže od šest mjeseci.

Do dana kad sam joj morao reći istinu 1 kad sam je odveo do općinskih stanova u Fulhamu da upozna čistaćicu Irkinju koja je bila moja mama.

Laganje se još dugo nastavilo. Čitati o nje­ mu danas može se ćiniti smiješnim, ali iza tih laži krio se pokušaj da budem netko. To isto vidim i u beskućnicima s kojima radim. Ne mogu vam reći koliko sam mnogo dramatičnih priča čuo od ljudi koji pokušavaju opravdati svoje bivanje na ulici. Čujete priče poput mo­ j a žena i troje djece izgorjeli su u požaru. Ja sam preživio i nakon toga nisam mogao radi­ ti. Upao sam u depresiju, sve izgubio, propio se i evo me. Kad naposljetku iz njih izvućete istinu, saznate da su prestali odlaziti na posao jer im se nije dalo, ili su uhvaćeni u kradi i do­ bili otkaz. Iako su bili na dnu hrpe, željeli su da mislim da vode zanimljivije živote.

34

LAGANJE MOŽE BITI I OPASNO...

Nekoć sam vodio klub mladeži u Shepherds Bushu. Svakog petka navečer imali smo disko u gradskoj vijećnici. Gradsko je vijeće željelo disko večer zbog silne mladarije koja se bes­ posleno motala naokolo. Prva večer naizgled je protjecala bez problema. Upoznao sam mla­ dog, naoko spretnog momka. Stalno je skaku­ tao naokolo i mahao šakama koje bi se zau­ stavile tek nekoliko centimetara od tvog lica, ali mene to nije smetalo. Boksao je za lokalni klub i izgledao i govorio kao da je znao sa so­ bom. Prilično se hvalisao. Njegove su me pri­ če počele zamarati pa sam pomislio da bi bilo bolje da ga nečim zaposlim. Rekao sam mu da stane pokraj vrata i ne pušta nikoga bez ula­ znice. Mislio sam da mu to neće biti problem.

Prelazeći na drugu stranu prostorije, najed­ nom sam ugledao strašan prizor. Jedan je mo­ mak izvukao nož i zamahnuo njime prema le­ đima drugog momka. Poskočio sam u stranu i zgrabio ruku u kojoj je bio nož.

Začuo se povik. Makljažal, odnosno tuč­ njava. I odjednom su nagrnuli dečki s ulice koji nisu imali ulaznice. Nastala je masovna tučnjava. Razbijeni su prozori. Za nekoliko minuta došla je policija. Momak koji je htio probosti drugoga nestao je, a ja sam imao nož.

Kad se situacija smirila, potražio sam boksa­ ča, tako smo ga zvali, ali i on je nestao. Nije zaustavio momke koji su nahrupili izvana i 35

započeli tučnjavu. Kasnije sam sreo boksača i popričao s njim. Shvatio sam da je sve ono skakutanje naokolo i zamahivanje šakama sa­ mo krinka. Nastojanje prikriti činjenicu da ni­ je fra je r kakav je želio biti. Laganje o sebi, a to je moglo završiti s kobnim posljedicama.

ISTINA VODI DO SLOBODE Jedan od filmova koje doista volim je Dobrodoš­ li, g. Chance. Knjiga i film su tako jednostav­ ni i predivni. Glavnu ulogu u filmu igra Peter Sellers. Njegov lik, Chauncey Gardiner, ne mo­ že lagati. Čitav je život živio u kući s jednim starcem. Jednostavna je osoba, koju je starac nastojao zaštititi od svijeta.

Mogli biste ga nazvati poma­ lo sporim. Kad starac umre, Chauncey mora napustiti je­ dini život koji je ikad upo­ znao. Ne zna ništa drugo osim svojeg vrta i onoga što je vidio na televiziji.

Chaunceyeva djetinja bezazlenost ima ogromcm uči­ U svijetu punom nak na sve s kojima dolazi laži, izmišljotina u dodir. Toliko je dugo ra­ i poluistina, ljudi dio u starčevom vrtu da po­ žele vjerovati u znaje samo svijet trave, sta­ nešto što je čišće. bala i cvijeća. Kad ga netko 36

nešto upita, odgovara veoma jednostavno. No ljudi ga doživljavaju kao velikog mudraca i ubrzo njegove mudre riječi sluša čak i pred­ sjednik Sjedinjenih Američkih Država, koje­ mu je dojadilo sve drugo što čuje. Film je pa­ metan jer s jedne bi se strame moglo reći da Chauncey zavarava sve one ljude koji bi treba­ li biti pametni. No također bi se moglo reći da u svijetu punom laiži, izmišljotina 1 poluistina, ljudi žele vjerovati u nešto što je čišće. Sviđa im se Chauncey jer se čini tako prostodušnim.

I, za razliku od njih, slobodan je.

Izreka kaže da istina oslobađa. Vjerujte mi, to je istina. Tek kad sam prestao lagati sebi i drugima, u zreloj dobi od četrdeset i pet godi­ na, tek tad sam mogao krenuti dalje i učiniti nešto od sebe. No nije riječ samo o pravim la­ žima. Nisu mi pomogle ni one silne godine izli­ ka i prekršenih obećanja. Samo su me zavezale u čvorove.

Održavanje obećanja veoma je moćan oblik govorenja istine. Ako kažete da čete nešto uči­ niti, učinite to. Ako obećate da čete se negdje pojaviti, budite na dogovorenom mjestu. Ako kažete da jamčite kvalitetu, nemojte škrtariti.

Ako ne možete održati obećanje, ne tražite iz­ govore. Budite iskreni i objasnite ljudima za­ što. Poštovat će vas zbog iskrenosti. Možda će svejedno biti ljuti, cili barem će znati da ste po­ štena osoba.

Ne kažem da je to lagano. Ako ste većinu ži­ vota proveli skrivajući se iza laži i stvarajući 37

tobožnju inačicu samoga sebe, tad će biti još teže. A tu je, naravno, i pomisao da ćete povri­ jediti druge ili izgledati glupo. No druga strana medalje je način na koji vas laž zatvara u osob­ ni zatvor i sprječava da živite svoj život.

Normalno je ne govoriti ljudima što se doi­ sta događa u vašem životu jer se bojite da će­ te izgledati nemoćno, nerazumno ili glupo. No to znači da samo odgađate stvari. Ako kaže­ te istinu, ljudi će imati priliku saznati za vaše probleme dok je još uvijek vrijeme da se nešto učini. Govorenje istine omogućuje da se isti­ nom pozabavimo na pozitivan način. Ako vas druga osoba ne želi saslušati, otkrili ste istinu o njoj. Tad možete odlučiti želite li nastaviti taj odnos. 1možete krenuti dalje. Slobodni ste od nečega što nije funkcioniralo. Ali ako ne kaže­ te istinu, kako čete ikad znati?

Od svih poglavlja u ovoj knjizi, provesti ovo u djelo vjerojatno je najteže. To je zato što: • • • • • • • 38

Svi ljudi lažu.

Laži su dio našeg života.

Laži mogu na neko vrijeme olakšati tijek života.

Laži mogu biti zabavnije (nakratko).

Laži vam mogu pomoći da se uvjerite da život nije tako loš.

Laganje vam daje nešto iza čega se možete sakriti.

Laži vam pomeižu odgoditi ostatak života.

Sve ovo je istina, ali veoma kratkoročno. A ako čitate ovu knjigu, velika je vjerojatnost da želite još dugo biti ovdje. Stoga vam nudim nekoliko razloga zašto će vam istina pomoći.

• Ako govorite istinu, ne morate ništa pamtiti. (Mark Twain) • Nema potrebe da pamtite svoje priče jer su vaše priče činjenice, pa zahtijevaju manje truda.

• Kad se držite onoga za što znate da je ispravno ili pogrešno, ne žalite ni zbog čega što ste učinili.

• Drugi ljudi će slijediti vaš primjer i biti iskreniji.

• Veća je vjerojatnost da će ljudi saslušati vaše ideje i mišljenja. To znači da imate više prilike za promaknuće na poslu i slično.

• Ako steknete reputaciju nekoga tko govori istinu, manja je vjerojatnost da će vas ljudi pokušati nasamariti.

• Lakše vam je odrediti kome možete vjerovati.

• Lakše čete se nositi s odbijanjem i kritikom.

• Imat čete manje sukoba ličnosti s drugima.

39

4. Prestanite kritizirati sve dru^e

U:

Australiji postoji ne­ što što se zove sin­ drom visokog ma­ ka. Odnosi se na nacionalnu naviku kritiziranja svih ko­ ji imaju neki društveni polo­ žaj, pokazuju nazncike pre­ velike pameti ili su uspješni.

NcU'avno, to se ne dogada sa­ Kritiziranje ljudi mo u Australiji. Kritiziranje s postignućima ljudi s postignućima doga­ događa se đa se posvuda. Početkom posvuda.

2005. godine, Tesco, najve­ ći lanac živežnih namirnica u Britaniji, najavio je maržu od 5%. Čovjek bi pomislio da će ekonomski analitičari biti sret­ 40

ni takvim vijestima. Umjesto toga, mnogi su tražili da se nešto učini kako bi se Tesco ,,srezao na mjeru“. No čak i da je Tesco učinio lo­ še, ti ljudi ne bi bili sretni.

Sjetite se reakcije na Bob Geldofove Live 8 koncerte i čitav pokret Učinimo siromaštvo prošlošću. Cinici su došli na svoje i bacali sve što su mogli na Geldofa i društvo. Nisu ni za­ stali razmisliti o tome što on pokušava učiniti.

Nije im ušlo u glavu da on pokušava pronaći način da javnost postane svjesna siromaštva u Africi tamo gdje ostalima nije uspjelo. Umjesto toga su se okomili na Geldofove motive, i dru­ ge koji su mu se priključili. Ni na trenutak im nije palo na pamet da on stavlja svoju glavu na panj.

Jamie Oliver je drugi poznati primjer neko­ ga tko je privukao i više od uobičajene količi­ ne kritika drugih ljudi. Možda ste vi jedan od njih. Momak je u svoje projekte uložio srce i dušu, i ni na koji način nije išao lakim pu­ tem. Svatko tko vam kaže da Jamie to radi isključivo zbog publiciteta, zanemaruje činje­ nice. Na svoj skroman način, Jamie je oživio pojam šegrtovanja i radnog duha. Nedavno se počeo usredotočavati na školske večere, i uva­ lio se do grla nastojeći pripremiti zdrav obrok za veoma malo novca. Nije rekao, oh, j a to ne mogu učiniti Jer mi j e potrebna fu n ta i pol po djetetu. A dobio sam samo trećinu tog izno­ sa. Jednostavno se primio posla i obavio ga.

41

Jamijeva nastojanja potaknula su druge ljude da mu se pridruže.

Ovih je dana kritiziranje drugih postalo in­ dustrijom. Naše novine upošljavaju ljude koji­ ma je glavni zadatak pisati kolumne u kojima ncun govore što ne valja sa svijetom. Oni koji redovito kritiziraju druge, reći će da sprječa­ vaju ljude da se umisle. Napola nasilnik, a na­ pola kvari-društvo, kritičar uvijek traži loše i ružno. I ne zaustavlja se na bogatima i moćni­ ma. Meta je sve i svatko. Za ljude koji razmi­ šljaju na ovaj način, sve uvijek ima nedostat­ ke i veoma malo prednosti. Čak ni nedvojben uspjeh nije uspjeh. Razmišljam o novinskom članku koji je pobjedu jedne športske mom­ čadi opisao kao nedobru pobjedu. Kakve glu­ posti! Ovakvo cjepidlačenje pokcizuje do ko­ like je mjere industrija prigovaranja prožela naše društvo. Čini se da više ništa nije dovolj­ no dobro.

Dok ovo pišem, sjedim u kafiću. Dvije že­ ne u mojoj blizini glasno razgovaraju. Žale se, najprije na telefonsku tvrtku čije usluge kori­ ste, zatim na svoje banke. A zatim se bacaju na čitav popis drugih stvari. Iznenada shvačam da ako ljudima iz života uzmeš jadikovanje, neće mnogo toga ostati. U prirodi nam je želja za jadanjem. A ponekad je i korisno sve istresti. No kad te jadikovke postanu velik dio vašeg razgovora i kad počinju podrazumijevati stvari koje ne možete nadzirati, krenuli ste ve­ oma nezgodnim putem.

42

ISKORISTITE ENERGIJU U BOUU SVRHU Bilo bi daleko bolje kad biste tu energiju kori­ stili kako biste promijenili ono što vam se ne sviđa, ali nečete to učiniti, budete li provodili život slušajući kritičare. Poput otrova, njihovi će nazori utjecati na način vašeg razmišljanja.

Umjesto da mislite da je sve moguče, samome sebi čete govoriti da je preteško. Prije no što i umočite prst u vodu i iskušate nešto novo, već ćete odustati.

Razumijem koliko je iskušenje priključi­ ti se brigadi kritičara. To je prilika da iznese­ te na vidjelo svoje nazore i čak budete malo pametni, a da pritom ne morate uči­ niti ništa drugo. To je i na­ čin da samome sebi kažete da ste iznad toga svega, i da biste mogli učiniti te stvari da želite, ali ste odlučili da nečete. Svi smo mi poma­ lo takvi, ali ako to redovito Da biste mogli činite, tad će vam s vreme­ unijeti promjene, nom postati veoma teško treba vam promijeniti bilo što u ži­ pozitivnije votu. Da biste mogli unije­ gledište. ti promjene, treba vam pozitivnije gledište. Stoga za početak morate nadzirati negativne misli ko­ je gajite o drugima. Ne kažem da se ne smijete malo pojadati prijateljima u kafiču. Kažem sa43

mo da to ne smijete pretvoriti u doživotnu na­ viku. Poznata je činjenica da kritičari nikad ni­ su promijenili ništa što je vrijedilo mijenjati.

JA, NA PRIMAJUĆEM KRAJU Jedne veoma hladne, vlažne večeri, otišao sam u posjet prijatelju. Nisam želio iči, ali več sam mu otkazao dvaput ranije i nisam ga htio izne­ vjeriti. Ulice su bile pune vreča smeča, a s kro­ vova su letjeli crijepovi. Bila je to loša noč za izlazak. Moj je prijatelj bio u neobičnom raspo­ loženju. Sjedio je, pio i pušio, i samo me pro­ matrao. Nakon bezobraznih primjedbi na ra­ čun mog opetovanog nepojavljivamja, odlučio je ocrniti sve što sam ikad učinio. Poznaje me od djetinjstva, tako da zna sve o mojoj prošlosti.

Zaključio je da je moj rad s beskučnicima tek još jedan od mojih lukavih planova, i da iona­ ko nema šanse da bih ikad mogao išta ozbilj­ no promijeniti. Djelomice od šoka, samo sam sjedio, pio čaj i slušao.

Kad sam izišao iz njegovog stana, osječao sam da sam nazočio nečemu o čemu moram dodatno razmisliti. Pokazao mije bol i ogorče­ nost sjedenja izvan terena i odapinjanja streli­ ca na ljude koji pokušavaju promijeniti svoj ili živote drugih ljudi.

Nedugo nakon toga, s tim sam se strelica­ ma morao pozabaviti na javniji način. The Big 44

Issue je imao financijskih problema zbog pada broja oglašivača. Morali smo smanjiti broj za­ poslenih. Tvrtka kao The Big Issue ovisi o tr­ žištu. Nismo dobrotvorna organizacija i od jav­ nosti ne možemo tražiti još novca. Smanjenje posla često iznese na vidjelo sve probleme unutar organizacije.

Naravno da je sve izronilo na površinu.

Jedna je osoba u petak napustila The Big Issue, a več narednog ponedjeljka u javnosti zlobno napala mene i mo­ je upravljanje. U očima te osobe, ja sam bio taj ko­ ji je uništio The Big Issue.

Iznenađuje John Bird, neg­ dašnji svetac i spasilac beskučnika, postao ništarija.

Srečom, šteta nije bila veli­ ka. No tog sam dana naučio Tog sam dana koliko mnogo ljudi čeka da podbaciš. Također sam na­ naučio koliko učio da moraš dati sve od mnogo ljudi čeka sebe kako ih ne bi zamjeda podbaciš. čivao.

Vjerujem da se moj pri­ jatelj one večeri okomio na mene jer je mrzio vlastitu inerciju. Kao daje proveo život u uvje­ renju da ništa ne može funkcionirati. Sva je moja nastojanja proglasio besmislenima. 1 da, možda mi je čak i zavldio. Koliko je vaših mi­ šljenja posljedica takve vrste zavisti?

45

n U U D IN E VOLE SUOČAVANJE S PROMJENOM Kritičari se pojavljuju u neočekivanim krabuIjama. Ponekad će vam čak i ljudi koji su vam najbliži otežati uspjeh. Jeste li ikad svojoj obi­ telji i prijateljima ispričali najnovije planove i naišli na mlak odjek? Ispričate im vaš plan da godinu dana provedete u inozemstvu, adi oni, umjesto da budu uzbuđeni zbog vas, ističu probleme za koje su sigurni da čete naići na njih. Bit čete sami, kažu oni. Nećete se ni sa kim sprijateljiti. Ne govorite jezik. Što ako vas opljačkaju? Ili još gore? Nemojte da vas sve ovo previše iznenadi. Oni vjerojatno ne razu­ miju što činite i stoga im je teško podržati vas. Većina ljudi se boji promjene, pa ako se netko njima blizak pokrene, to ih prisiljava da razmišljaju o vlastitim živo­ tima kad to ne žele.

Priča o pretiloj ženi koja želi smršavjeti, ali joj prija­ teljice govore, oh, pa ne mo­ Većina ljudi se boji raš mršavjeti, mi te volimo promjene, pa ako takvu kakva Jesi, pokazuje se netko njima podmukle taktike koje če blizak pokrene, ljudi primijeniti kako bi vas to ih prisiljava zadržali gdje jeste. One ne da razmišljaju o žele da ona smršavi jer će vlastitim životima je to promijeniti kao osobu, kad to ne žele. a time bi se moglo promije­ 46

niti i njihovo prijateljstvo. Kako bi to spriječi­ le, prijateljice nastoje osujetiti njezina nastoja­ nja. Nisu zlobne, samo se boje.

NASTOJTE PRONAĆI IZVORE ISKRENE PODRŠKE Kako biste spriječili uništenje svojih nastoja­ nja, potrudite se provoditi više vremena s lju­ dima koji žele da uspijete i budete sretni u životu. To možda zvuči grubo, ali mi­ slim da ste ovu knjigu ku­ pili s namjerom da sredite svoj život. Stoga se nemoj­ te družiti s ljudima koji vas žele skrenuti s tog puta, bez obzira koliko bili dobrona­ mjerni.

Provodite više Dopustite da jasno na­ vremena s ljudima glasim da ne govorim o lju­ koji žele da dima koji nude pametne, uspijete i budete promišljene stavove i ideje sretni u životu.

- oni su u mojoj kući uvi­ jek dobrodošli. Ali ovih da­ na odbijam biti s ljudima koji mogu samo istaknuti probleme. Da sam poslušao kriti­ čare, nikad ne bih pokrenuo The Big Issue.

Priznajem, pokušavao sam maknuti beskuć­ nike s ulica, nešto što su vlade i dobrotvorne 47

organizacije pokušavale godinama, ali im ni­ je uspijevalo. Nisam ni približno savršen, ali u dubini duše znam da sam, kad su se svi ostali odmaknuli u stranu i otpisali beskućnike, ne­ što učinio.

NEGATIVNE VIBRACIJE NA RADNOM MJESTU Uredi i radna mjesta klasična su uzgajališta kritičara. Okruženi ste ljudima s kojima se možete okušati i politika­ ma s kojima se ne slažete.

No činjenica je da tamo mo­ rate iči svakoga dana i oba­ viti svoj posao. Provedete li dan prigovarajući zbog sve­ ga i svačega, nećete taj dan učiniti nimalo ugodnijim.

Još gore, možda otkrijete Većina nas želi da vas ljudi počinju izbjega­ imati lakše vati jer misle da stalno sa­ mo jadikujete. Većina nas živote tako da želi imati lakše živote tako ćemo se, prije ili da ćemo se, prije ili kasni­ kasnije, posvaditi je, posvaditi sa svakim tko sa svakim tko predstavlja prepreku tome predstavlja cilju. prepreku Jedna žena koja je ne­ tome cilju. koć radila za mene bila je

48

najdestruktivnija osoba koju sam ikad upo­ znao. Na površini je bila ljubazna, srdačna i živahna. Ali očekivala je neuspjeh. Ne moram ni reći da su se njezine riječi često obistinile, što nimalo ne iznenađuje ako radiš s beskuć­ nicima. Oni često pokleknu u određenom tre­ nutku. A kad padnu, ne ustaju uvijek brzo. To čovjeka zna naljutiti i dovesti do ruba strplje­ nja. To ujedno znači da moraš uposliti poseb­ nu vrstu osobe koja če pomoći da lopta ostane u zraku, bez obzira koliko loše situacija izgle­ dala. Žena o kojoj vam govorim nije bila ta­ kva. Govorila je upravo ono što je trebalo, ali duboko u sebi čvrsto je vjerovala da naše ideje neće polučiti rezultate. Nije smjela raditi s lju­ dima koji su imali tako loše mišljenje o svom životu jer, unatoč njezinom vedrom izgledu, ni njezin pogled na život nije bio nimalo vedriji od njihovoga.

Deprimirala je ljude oko sebe. Stalno je odbijala stvari. Crpila nam je dobru volju.

Naravno daje obavila i dobrog posla, ali njezin manjak vjere u način na koji smo radili značio je da nema šemse da če nam pomoći da napre­ dujemo. Nije nas mogla poboljšati. Mogla je je­ dino istaknuti probleme. U to sam vrijeme bio strpljiviji nego danas i vjerovao sam da se mo­ že promijeniti jer je pametna. Ovih je dana ne bih držao ni trenutka duže nego što je potreb­ no da se oprostim s njom. S nama je provela dvije godine. Bile su to dvije godine previše.

49

JE LI TO RAZBIJENO JAJE? ILI OMLET? Život nije savršen. Javni prijevoz nije savr­ šen, vrijeme nije savršeno, slavne osobe i poli­ tičari daleko su od savršenog. Vaš šef, bez ob­ zira tko on ili ona bio, gotovo sigurno nikad neće biti savršen. Ako imate bar dvadeset go­ dina, već ste to dosad trebali zaključiti. A či­ tajući ovu knjigu, također ste trebali zaključi­ ti da se, budete li kritizirali ljude i žalili se na stvari, nećete mnogo pomaknuti prema svojim ciljevima.

Napravite promjenu koju želite vidjeti.

Morate podiči stražnjicu sa stolca, uklju­ čiti se u svijet i nešto učiniti. Prestanite se žaliti na sve što ne funkcionira. Učinite ne­ što, umjesto da predbacujete svima drugi­ ma. Pogledajte najprije sebe, prije nego što sudite druge.

Za svaku negativnu misao o tuđim djelima, pokušajte razmisliti kako biste vi to bolje učinili. Tako ćete barem završiti kao pozi­ tivno biče. Možda vas to dovede i do neke veoma dobre ideje.

Izbjegavajte društvo ljudi koji ne vide po­ zitivne strane. To podrazumijeva i one dobroncunjerne prijatelje koji ne žele da se promijenite zbog svoje vlastite neaktivno­ sti. Nemojte od toga raditi dramu. Samo znajte da sva ljudska biča ne dosežu iste faze u isto vrijeme - čak ni vaši prijatelji.

50

Pomisao da biste mogli doživjeti neuspjeh ne bi vas smjela spriječiti od pokušaja. Ako i ne uspijete, barem ste pokušali, što je bo­ lje od većine ljudi.

Budite jedinka, s vlas­ titim pogledom na život.

Otkad je ljudskoga roda, uvijek je bilo siromaštva, tragedija, nasilja i veli­ kog nepoznatog. To lju­ de nikad ranije nije zau­ stavilo. Naposljetku, to Pomisao da biste je život.

Ne zaboravite da kriti­ mogli doživjeti čari nikad nisu promi­ neuspjeh ne bi vas jenili ništa vrijedno mi­ smjela spriječiti jenjanja. Oscar Wilde je od pokušaja. Ako i rekao. Cinik zna cijenu ne uspijete, barem svega i vrijednost niče­ ste pokušali, ga. Kritičar zna vrijed­ što je bolje od nost ničega i nije baš ve­ većine ljudi. oma dobar s cijenama.

51

5. M is U u s v o jo m gCavom

ripada li vaš mozak vama? Vjerojatno to pitanje smatrate straš­ no glupim. Ali, nije. Mnogi se ljudi ponašaju kao da nji­ hov mozak pripada nekom drugom. Jednostavno plu­ taju i pobiru komadić zna­ nja od jedne osobe, ide­ ju od neke druge. I tako to ide. Oni drugima dopušta­ ju da odluče kakvi će biti njihovi pogledi i reakeije na svijet. Oni prihvaćaju vri­ jednosti koje su ih naučili roditelji, učitelji, vjerski au­ toriteti ili prijatelji, i to bez pitanja.

P

No budete li išli kroz život prihva­ ćajući sve što vam drugi kažu, zanemarit ćete jedno od najvrjednijih ljud­ skih prava: pravo razmišljanja vla­ stitom glavom.

52

Nije uvijek lako biti vlasnikom vlastitoga mozga. Živimo u svijetu koji želi da se prilago­ dimo i budemo poslušni. Svijet ncun želi reći što da mislimo. Ovo pišem mjesee dana nakon terorističkih bombaških napada u Londonu.

Novine su prepune mišljenja o tome zašto lju­ di odlučuju postati bombaši. Mnogi od onih koji pišu te članke uvjereni su da su posve u pravu i njihov ton daje naslutiti da bismo se trebali složiti s njima.

U svijetu u kojemu nam informacije dolaze sa svih strana, često je mnogo lakše i manje naporno ne zapitati se što se nalcizi iza neke informacije. No budete li išli kroz život prihva­ ćajući sve što vam drugi kažu, zanemarit če­ te jedno od najvrjednijih ljudskih prava: pra­ vo razmišljcmja vlastitom glavom. Imati vlastiti mozak znači da vi, i samo vi, odlučujete ima li smisla ono što vam govore novine, radio i tele­ vizija. To znači da nećete jednostavno prihvati­ ti što vam svi govore ili dopustiti da drugi ljudi utječu na vas imalo više nego što vi to želite.

Ne govorim o tvrdoglavosti, naprotiv, govo­ rim upravo o suprotnom. Imati vlastiti mozak znači biti jak i dovoljno slobodan da sam od­ lučujete za sebe i odolite tuđim mišljenjima.

To ujedno znači biti dovoljno jak donijeti vla­ stite odluke i držati ih se, čak i ako pogriješi­ te. Naposljetku, to su vaše vlastite pogreške.

Ne kažem da biste trebali odbaciti ono što vam ljudi govore Scuno kako biste dokaizali svoju neovisnost. To bi bilo glupo. Ali morate biti 53

sposobni razmisliti o onome što drugi govore i ne bojati se posumnjati u to.

Dijelite li političke nazore svojih roditelja, partnera ili prijatelja zato što nikad niste ni razmislili o tome u što oni vjeruju? Jeste li ikad razmislili o tome u što vi vjerujete? Ako imate djeeu, odgajate li ih jednako kao što su vaši roditelji odgajali vas? Zašto?

Jednom sam imao djevojku koja je imala čvrsta uvjerenja o gotovo svemu. Bila je pro­ tiv čitavog svijeta, a naročito je mrzila velike kompanije i uspješne poslovne ljude. Netko mi je rekao da smo stvoreni jedno za drugoga, jer smo veoma slični. Nisam bio posve siguran što to znači. Jednoga dana smo izišli i satima šetali londonskim West Endom. Ispričala mi je o svojim roditeljima i bakama i djedovima.

Politički, bili su lijevo orijentirani, pa je i ona postala lijevo orijentirana. 1 to je nešto, rekla je, što se nikad neče promijeniti, ni trunčiee.

Kako je vrijeme prolazilo, vidio sam da ni­ smo stvoreni jedno za drugo. Naravno, neka su nam uvjerenja bila slična, ali ja jednostav­ no nisam vjerovao da možeš živjeti ne dvoječi u stvari. A ipak sam slušao nekoga tko je vje­ rovao da su njezine ideje neodvojivi dio nje, kao da su joj nekako prošle pokraj mozga i sad nema izbora. Mrzio sam pomisao preuzi­ manja rabljenih ideja određene društvene kla­ se ili skupine. Vidio sam opasnost koja se u tome krije. Mnogo godina ranije, i sam sam to učinio.

54

RAZMISLITE, PRIJE NEGO ŠTO POVJERUJETE Angus je bio student umjetnosti kojega sam poznavao. Zajedno smo odlazili na izložbe i doista mi se sviđao. Jednoga dana, dok smo šetali i razgovarali o životu, rekao sam mu da vjerujem da crnci imaju manji mozak od bi­ jelaca. Zapravo sam rekao da je jedino za što će crnci biti ikad dobri glazba i fizički poslovi. Šokirao se i uzrujao, ne vjerujući da sam mo­ gao reći nešto takvoga, i obrušio se na mene s takvom gorčinom da sam se posve prenerazio. Iskreno rečeno, nisam imao pojma u čemu sam pogriješio - ni­ kad ranije nisam upoznao nekoga tko se nije složio sa mnom. A Angus me sad na­ padao i ja to nisam mogao shvatiti. Ne moram ni reći da se naše prijateljstvo na­ Ponekad možete kon toga naglo urušilo i na­ stvoriti mišljenje kon nekog vremena, Angus o nečemu o čemu mi više nije želio odgovoriti nikad i niste na pozive. pošteno razmislili.

Nakon što sam neko vrije­ me razmišljao o svemu to­ me, upitao sam samoga sebe odakle mi ta ide­ ja i tko mi ju je usadio u glavu. Ni u kom se slučaju nije temeljila na iskustvu, budući da nisam poznavao dovoljan broj crnaca da bih mogao zaključiti jesu li manje bistri od bije55

laća ili nisu. Ubrzo sam shvatio da dolazi od Jednog mog prijatelja kojega sam smatrao uče­ nim. Ponašao se kao da sve zna i činilo se daje pročitao gomilu knjiga. Pretpostavljam da me se dojmilo njegovo znanje pa sam pomislio da Je zacijelo u pravu.

Bila Je to lekcija kako možete stvoriti mi­ šljenje o nečemu o čemu nikad i niste pošte­ no razmislili. No, koliko se često to događa? U najopasnijem obliku, može dovesti do onakvih nazora kakve izražavaju rasističke i teroristič­ ke skupine. U svakodnevnom životu, prikazu­ je vas kao osobu koja ne može stvoriti vlasti­ to mišljenje. Naravno, to nije nikakav problem ako se volite družiti s drugim ljudima koji ne misle svojom glavom. Ali ako želite napredova­ ti u životu, to vas neće daleko dovesti.

RECITE SVOJE ISKRENO MIŠUENJE, ČAK I AKO JE RAZLIČITO Jeste li ikad raizmišljali o tome zašto se bojite glasno izreći svoje mišljenje? Je li to zato što ne želite izgledati glupo, ili vas Je strah zadirkivanja? Možda ne progovarate kad vaši kolege na poslu pričaju rasističke viceve Jer ne želite stvarati probleme, čak i kad znate daje to po­ grešno. Možda pristajete na stavove svojih pri­ jatelja Jer ne želite ispasti politički korektni.

56

Postoje mnogi razlozi iz kojih ne govorimo ono što doista mislimo. Mnogi se od njih svode na samopouz­ danje. Morate se osjećati dovoljno Jakima da biste ponudili drukčije mišljenje kad se čini da svi ostali dije­ le isto. To čete učiniti Jedino Morate se osjećati ako povećate svoje znanje. dovoljno jakima lako u školi nisam dale­ da biste ponudili ko dospio, mnogo sam či­ drukčije mišljenje tao. Zapravo, Još uvijek čitam gotovo sve čega se do­ kad se čini da svi čepam. I ne čitam samo o ostali dijele isto. onome sa čime se slažem. Čitam knjige ljudi koji me toliko ljute da ih poželim zadaviti. Ali čitam ih zato što mi one daju drugu stranu argumen­ ta za razmišljanje. A budući da mnogo čitcun, ako netko u kafiću kaže nešto što smatram glupošču, imeun dovoljno samopouzdanja reći nešto s čime se ljudi oko mene neće složiti. I znate što? Iako se ljudi ne slažu sa mnom, po­ štuju činjenicu da imam vlastite ideje. Tako to uglavnom i Jest.

Pogledajte Maggie Thatcher, koja Je bila na vlasti od 1979. do 1990. Tijekom tog vreme­ na, donijela Je nekoliko odluka zbog kojih Je postala nepopularna: od ukidanja besplat­ nog mlijeka u školama, do uvođenja fiksnog poreza po glavi i vođenja Britanije u rat oko 57

Falklandskog otočja. Koliko je ljudi mrzilo ono što je učinila kao premijerka, ali su rekli da joj se dive jer je svoja osoba? Imala je svo­ ja uvjerenja i držala ih se, sviđalo se to vama ili ne. Ona je snažna dama.

Upoznao sam žene koje se često previše bo­ je ne suglasiti s mišljenjem svojih partnera.

(Siguran sam da ima i muškaraca koji su ta­ kvi, ali upoznao sam više takvih žena.) Puštaju da njihovi partneri donesu sve važne odluke i prihvaćaju njihova mišljenja jer žele sačuvati mir. Uvijek se stavljaju na drugo mjesto.

Vozio sam jednu mladu poznanicu na želje­ zničku postaju. Ušla je u automobil i zamijetio sam da nije stavila pojas, lako u ono vrijeme nije bilo nezakonito putovati bez pojasa, za­ molio sam je da ga stavi. - Ne vjerujem u po­ jase - rekla je bez razmišljanja. - Sigurnije je - rekao sam. Ali ona nije htjela poslušati. Bila je mlada majka, odgovorna ne samo za sebe, nego i za svoje dijete, koje je bilo staro tek ne­ koliko mjeseci. Pokušao sam je uvjeriti, ali me nije željela poslušati.

Ispostavilo se da ona radi upravo ono što je radio i njezin dečko. On je imao veoma snažnu osobnost. 1 mogao sam ga zamisliti kako utje­ če na ovu slabu, mladu ženu, koja doista nije imala vlastito mišljenje. Njegova su mišljenja postala njezina. Uz to što joj je nedostajalo sa­ mopouzdanja, nije imala nikakav osjećaj vla­ stite vrijednosti. Očito je smatrala da nema ni­ 58

jedno mišljenje koje bi bilo vrijedno ponuditi.

Zbog toga je njemu bilo lako pritisnuti je.

Ponovno se vračamo na samopouzdanje.

Jeste li na poslu vi ti koji progovarate na sa­ stancima, ili ti koji sa sastanaka odlazite mi­ sleći, da bar Ja to mogu? Ako se ne osjećate ugodno glasno izričući svoja mišljenja, tad če vam se sviđati što slijedi. Ispričat ću vam jed­ nu mcilu tajnu koju znaju mnogi političari, po­ slovni ljudi i drugi - ono što drugi ljudi najvi­ še primjećuju jest kako izgledate i zvučite, a tek je majušni dio ono što doista kažete. Ljude mnogo više zanima kako, na primjer, stojite, hodate i kako ste odjeveni, vaš ton glasa, imate li ikakav naglasak, koliko brzo ili polako govo­ rite, i koliko je lako razumjeti ono što govori­ te. Stoga ne zaboravite da će drugu osobu naj­ vjerojatnije osvojiti samopouzdanje u vašem izgledu i glasu, a ne stvarne riječi koje upotri­ jebite. Naravno, ako uz to imate nešto što je doista vrijedno reći, tad ste na putu da posta­ nete pravi pobjednik.

SLUŠAJTE DRUCE, ALI VJERUJTE U VLASTITE IDEJE Kad Scim pokrenuo The Big Issue, oko mene je uvijek bilo ljudi koji su mi govorili kako je.

Bili su stručnjaci za beskućnike. Rekli su da se beskućnicima ne smije dati prilika da za59

rade vlastiti novac jer će ga nesmotreno po­ trošiti. Nikad nisu pomislili da su beskućnici navikli na milostinju i da ih samostalno zara­ đivanje novca toga oslobađa. Sjećcun se da mi je rećeno da ništa ne mogu promijeniti, i da će uvijek biti jednako. Moj je položaj bio jedno­ stavan - možda ljudska bića jesu takva, adi ni­ sam se slagao s time da ne može biti bolje.

Jedno kratko vremensko razdoblje smatra­ li su me svecem. Nisam nastojao biti svetac.

Samo sam pokušavao misliti vlastitom gla­ vom. 1 dokazao sam da možeš uzeti beskućni­ ka i pomoći mu da napreduje i postane odgo­ voran za sebe.

Ne kažem da ne biste trebali slušati druge ljude. Trebate. Ali biste također trebali nauči­ ti postavljati pitemja. Zavirite ispod površine stvari. Ako se pokušavate odlučiti između dva posla, na primjer, povucite se od drugih ljudi. Sastavite po­ pis razloga iz kojih želite ostati na trenutačnom po­ slu. Zatim sastavite popis razloga iz kojih želite pro­ mijeniti posao. Prekrižite Morate se prestati stvciri koje su Vcim najma­ oslanjati na nje važne, dok ne dođete do mudrost drugih jedan ili dva najvažnija čim­ ljudi u stvaranju benika na obje strane. To bi vlastitih mišljenja. vam trebalo pomoći da se znatno približite odluci.

Niste dijete 60

Da sam slijedio uvjerenja koja su mi usadi­ li roditelji i bake i djedovi, tad se nikad ne bih oženio ženom čija obitelj potječe iz sjeveroza­ padne Indije. Nikad ne bih među prijateljima imao Židove i crnce. Nikad ne bih uposlio ni­ koga tko izgleda ili zvuči kao da dolcizi iz po­ sve drukčije kulture. Družio bih se s bijelcima i ljudima koji mrze sve strance. I nikad ne bih nadišao samoga sebe. Pobrinuo bih se da ra­ dim na nekom gradilištu, ili bih uzeo neki dru­ gi prikladan radnički posao.

Imate li san koji želite slijediti? Daju li vam drugi ljudi svoja mišljenja o vašem životu?

Morate uhvatiti vlastite ideje. Morate ih posje­ dovati. Morate vjerovati u njih, ili barem dok ne shvatite da više ne vjerujete u njih. A kad se to dogodi, morate ih promijeniti. Morate se prestati oslanjati na mudrost drugih lju­ di u stvaranju vlastitih mišljenja. Niste dijete.

Odrasla ste osoba koja je slobodna razmišljati i djelovati vlastitom glavom.

• •

•

Vi niste vaši roditelji. Poštujte njihove sta­ vove, ali nemojte se bojati stvoriti vlastite.

Upoznajte svoje vrijednosti i držite ih se.

Ako znate za što se zalažete i prema čemu živite, tad drugi neće moči tako lako vršiti pritisak na vas.

Nemojte se bojati ljudi koji „imaju spiku“.

Ne zaboravite da je i njih, jednako kao i vas, strah da će biti otkriveni.

61

Vaši se stavovi mogu promijeniti. Ali ne bi se smjeli mijenjati svakodnevno, inače vam nitko neće vjerovati.

Nemojte se bojati sumnjati u druge. Ali naj­ prije se potrudite pravilno posložiti stvari u vlastitoj glavi.

Naposljetku, ne zaboravite da je samopo­ uzdanje zapravo velik trik koji svi na svi­ ma izvode.

6. Važnost pogrešaka

a život dolcizi s mo­ gućnošću jamstve­ nog lista, biste li ga kupili? Taj bi list obećao da dok god živite prema odre­ đenim strogim pravilima, ništa neće poći po zlu. Da to znači da nikad ne smije­ te riskirati ili osjetiti uspo­ Što se dogodilo ne i padove koji predstav­ 5 idejom da smo ljaju bit ljudskosti, biste li ljudska bića i da ga i nadalje željeli?

Gdje piše da bi život tre­ nitko nije savršen? bao biti isključivo ružičasto putovanje? Poznajem oso­ bu koja misli da je, ako se ona i njezin muž prepiru, njihov brak otpisan. To je kao da ka­ žeš da, ako automobil treba oprati, trebaš na­ baviti novi. Ovih si dana u životu postavljamo

D

62

63

mnogo neraizumnih zahtjeva - sebi, djeci i, da, liječnicima, političarima i poslovnim ljudima.

Došli smo do točke kad se užasavamo od vla­ stitih pogrešaka. 1 ne prihvačamo ih ni kod drugih. Što je najgore od svega, čekamo i go­ tovo se nadamo da če ljudi pogriješiti, tako da možemo uprijeti prstom u njih.

Nakon prošlogodišnjeg terorističkog bom­ baškog napada u Londonu, reakcija hitne pomoči i vatrogasaca definitivno je bila veoma brza. A ipak su neki novinari preživjelima po­ stavljali pakosna, sitničava pitanja kao što je Mislite li da su mogli biti brži? U Sjedinjenim Američkim Državama se toliko mnogo ljudi boji pogrešaka i sudskih tužbi, da ne žele sta­ ti i pomoći na ulici nekome tko bi mogao biti bolestan ili ozlijeđen. Znam da je primjer ek­ streman, ali on samo pokazuje koliko se ljudi boje pogrešaka. 1 u ovoj državi postoje klinci koji su se, užasnuti od pada na ispitu, poku­ šali ubiti. Što se dogodilo s idejom da smo ljudska biča i da nitko nije savršen? Ja osobno sma­ tram da je silno bahato da itko pomisli da nit­ ko drugi nema pravo na pogreške. Činjenica je da je život niz pokušaja i pogrešaka. Neke su pogreške gore od drugih. Ali to je jednostavno tako. Griješiti je vitalni dio vašeg razvoja kao osobe. Bez pogrešaka nemate ništa iz čega bi­ ste učili. Bez pogrešaka nemate povijest. Bez pogrešaka ne biste znali kako nešto treba uči­ niti ispravno.

64

Kad sam pokrenuo The Big Issue, nisam se mogao osloniti ni na čije iskustvo. Nitko nije ni­ kad radio s beskučnicima onako kako smo mi željeli. Nikome nije nikad pala na pamet luda ideja da pokrene časopis i unajmi najnepouzdaniju radnu snagu na kugli zemaljskoj. Protivno svoj mudrosti, ja sam to učinio. 1opekao se pri­ ličan broj puta. Ne zato što sam bio glup, nego zato što je život jednostavno takav - nesavršen.

NEŠTO IZGUBIŠ Na počecima The Big Issue, postojao je jedan tip ko­ ji me se doista dojmio. Bio je beskućnik i živio u šato­ ru u Lincoln Inn Fieldsu u Londonu. Tamo je bio naj­ veći kamp beskućnika u Londonu. Taj nam je tip - nazvat ču ga Arthur Da nismo došao sa sjajnom idejom. pogriješili prvi Organizirat če prodaju no­ put, ne bismo vina beskučnicima i pobri­ nuti se da nas ne oderu. bili na oprezu Činio se opreznim i uči­ od daljnjih nio sve što je obećao. Tako pogrešaka. je postao naš glavni dis­ tributer. Veoma brzo organizirao je ljude ta­ ko dobro da nam je prodaja narasla i nasta­ 65

vila rasti. Nakon nekih šest mjeseci vidjelo se da je sve sredio. Vodio je naše veliko središte u Victoriji i obavljao sve administrativne po­ slove. Polagao je sav novac i naš je financijski odjel bio veoma sretan.

Možda zato što sam nekoć bio prijestupnik, uvijek sam pomalo sumnjičav kad stvari idu isuviše dobro. Jednoga sam dana zatražio od financijskog odjela da provjeri sef u distribu­ cijskom uredu. Knjigovođe su imali previše povjerenja. Željeli su nazvati Arthura i obavi­ jestiti ga da dolcize. Zahtijevao sam da provje­ ra bude nenadana, ne planirana. Kasnije me je došla posjetiti knjigovotkinja. Otišla je po novac, ali je sef bio prazan jer se brava nije baš najbolje zatvarala. Stoga je novac premje­ šten u susjedni kafić, a vlasnika kafića nije bi­ lo. Nisam povjerovao u to. Bio sam bijesan na knjigovotkinju i rekao joj da će morati još jed­ nom provjeriti. Dva dana kasnije, provjerili su ponovno. Arthur je nestao. Zajedno s 11.000 funti.

Bila nam je to jedna od prvih velikih lekci­ ja i naučila nas je razmišljati o tome gdje bi se mogli pojaviti problemi. Naučili smo ne stav­ ljati iskušenja pred beskućnika koji možda nema snage odoljeti im. Učvrstili smo sustav poslovanja kako ne bi bio otvoren zloporabi.

Nakon toga sam ja naučio nikad ne očekiva­ ti previše od beskućnika. Ali nismo odjednom naučili sve što smo trebali znati; nastavili smo učiti.

66

Nekoć smo davali kredite beskućnicima kad bi nas uvjerili da im je zbog nečega novac očajnički potreban. Sistem je funkcionirao ta­ ko da bismo im prve svežnjeve The Big Issue davali besplatno. No nakon toga su ih mora­ li plaćati unaprijed. Davanje kredita smuše­ nim, problematičnim ljudima koji žive na ulici bila je jedna od najglupljih ideja u kojoj sam ikad sudjelovao. Nikad nam nisu vratili novac.

Jednostavno su nestali, tako da smo izgubi­ li i njih i priliku da im poboljšamo život. No da nismo pogriješili taj prvi put, ne bismo bili na oprezu od daljnjih pogrešaka. 1 bili bismo otvoreni još većim pljačkama.

MOŽDA SUEDEĆE GODINE...

Uvijek srečem ljude koji čekaju savršene uvje­ te kako bi se pokrenuli. Na život gledaju kao na zabrljanu ili propalu operaciju. Na primjer, imam jednog prijatelja koji će jednoga dana završiti knjigu na kojoj radi već dvadeset godi­ na. Ali ne još. To je zato što je stalno proširu­ je. Godinama sam slušao razloge iz kojih knji­ ga nije objavljena te godine. Pravi je razlog da on ne želi načiniti pogrešku. Želi da knjiga bu­ de savršena. Zato nikad neće ni biti objavlje­ na. Ako pogledate prvi broj The Big Issue, ni­ štavan je u usporedbi s onim kakav je postao.

Napravljen je veoma brzo. Nisam htio čekati 67

da sve bude kako treba. Nisam htio da to bu­ de najbolji časopis na svijetu. Da sam to htio, i dan danas bih čekao prvi broj.

Mudro Je razmisliti prije nego što djeluješ.

Postoje situacije u kojima bih volio da sam to učinio. Ali ako odbijaš dje­ lovati zato što se bojiš po­ greške, to Je samo po sebi pogreška. Odbiti nešto uči­ niti dok ne znaš dovoljno Je mudro, ali odbiti nešto uči­ niti dok ne znaš sve, zna­ či da to nikad nečeš učiniti.

Mnogi ljude gube novac na Ali ako odbijaš burzi Jer kupuju ne znaj uči djelovati zato što dovoljno. Ali nema Jamstva se bojiš pogreške, glede ponašanja tržišta, pa to je samo po ako ne djelujemo dok ne sebi pogreška. prikupimo SVE informaci­ je, nečemo nikad ni djelo­ vati. Prihvatite da Je ionako riskantno dokučiti što učiniti u životu, i da neče svaki vaš odabir biti savršen. Tad če vaš život biti lakši.

ČEGA SE BOJITE? Što Je najgore što bi vam se moglo dogoditi ako napravite taj korak? Strah od pogrešaka dovoljan Je da nas zaustavi od preuzimanja ri­ zika koji bi nam u konačnici život mogao uči­ 68

niti boljim i zanimljivijim. Istodobno nas strah sprječava da učinimo i one glupe, nesmotrene stvari zbog kojih završavamo s ozljedcuna, mr­ tvi ili u zatvoru (osim nekih...)

Ono što morate dokučiti Jest koji su stra­ hovi korisni, a koji vas sputavaju. Jedna moja poznanica s ruba bazena priča o svojoj stalnoj, glupoj borbi da nauči skočiti. Može se zamisli­ ti u savršenom skoku, ali ne može se natjera­ ti da ga doista i pokuša. Čitavog života, mno­ gi su Je pokušali naučiti i ohrabriti, ali ona i nadalje stoji uz rub bcizena i brine, umjesto da Jednostavno po­ kuša. Gleda klince koji trč­ karaju uz bazen i skaču bez trenutka promišljanja, i že­ li da se i ona može zabavlja­ ti poput njih. Zna da Je naj­ gore što se može dogoditi Kao odrasli da skoči na trbuh, ali sve­ ljudi, isuviše jedno se ne može odvažiti. razmišljamo Kao odrasli ljudi, isuviše o tome što bi razmišljamo o tome što bi moglo poći po moglo poči po zlu, umjesto što bi moglo biti kako valja. zlu, umjesto što I završimo s nečim Još go­ bi moglo biti rim od strciha - kajanjem. kako valja.

Od kajanja što nismo zatra­ žili nečiji broj mobitela na­ kon doista dobrog razgovora, do kajanja što nemamo hrabrosti napustiti posao, ništa nije 69

gore nego biti osoba koja kaže da sam barem to učinio. No, možete nešto učiniti da to sad prekinete. Trebate se samo zamisliti za 30, 40 ili 50 godina. Zamislite kako pričate unucima o svom životu i onome što ste učinili. A sad razmislite zbog čega biste se najviše kaj ali da to ne učinite. Moglo bi to biti putovanje nasa­ mo ili povratak na fakultet. Kako biste se osječali da možete sjediti i znati da ste to učinili?

Prilično dobro, rekao bih.

U ovom trenutku možda čete pomisliti, da, ta ti Je dobra, Johne, ali što ako stalno po­ navljaš iste pogreške? To je kao muškarac ili žena koji kažu, znam da ova veza neće fu n k ­ cionirati, Jer svaki put kad nekog upoznam, to završi loše. Jeste li ikad pomislili zašto je to tako? Zašto neki ljudi uvijek privlače par­ tnera koji je bahat, slab ili traži majčinski/ očinski lik? Možda je to zato što si ne uzmu vrijeme da nauče iz svojih pogrešaka. Stvorili su obrazac. A jedini način da ga prekinu jest da nauče iz njega. Mogli biste pomisliti da je pokušati zaboraviti svoje pogreške što brže je moguće najbolje što u takvoj situaciji možete učiniti. /Ui najbolje što možete učiniti jest raz­ misliti o svojim pogreškama i zapamtiti svaku pojedinost. Tek tad čete spoznati zašto ih po­ navljate.

Ovih mi dana ljudi hrle jer dajem dojam čo­ vjeka koji je veoma siguran u sebe. Beskućnici, saborski zastupnici i policajci, svi me pitaju za mišljenje o reiznim stvarima. Činjenica je da 70

ja u sebe nisam ništa sigurniji od većine ljudi.

Samo sam naučio da ako sve ode ukrivo, ni­ je smak svijeta. Ne moram se kažnjavati zbog vlastitih pogrešaka. A ne morate ni vi.

NE ZABORAVITE: MORA TE SAMO ZAPOČETI S 3% Nadam se da ste već pročitali poglavlje o počinjanju s 3%. Ono govori o zadavanju cilje­ va koje možete ostvariti, i njihovom postu­ pnom povećavanju. Početi s 3% ujedno znači da ste pod manjim pritiskom da budete savr­ šeni. Dopušta vam da idete vlastitim tempom.

I, da, dopušta vam pogreške. Ako ne pokušate progutati čitavu jabuku odjednom, postojat če manja vjerojatnost da ćete se ugušiti. 1jabuku čete zagristi više puta! Dakle, vidite da ne mo­ ra uvijek biti već prvi put kako treba.

•

•

Zapitajte se što je najgore što se može do­ goditi. Zatim se zapitajte što je najbolje što se može dogoditi. Vjerojatno če najbolje iz­ brisati sve brige zbog najgoreg.

Nemojte misliti da ste podbacili samo za­ to što morate promijeniti planove ili zami­ sli. Najpametniji znanstvenici na svijetu to stalno rade. Oni sebe ne smatraju neuspje­ lima.

71

Cijenite svoje pogreške. Ne odbacujte ih.

Vaši su uspjesi tek pogreške koje su upali­ le, u kombinaciji s malo sreće.

Kajanje prodire dublje od ijedne pogreške.

Kad budete stari i kad se budete osvrnuli na svoj život, za čime ćete žaliti jer to niste napravili? Iziđite i učinite to. Želite li ostati na tom dosadnom mjestu?

Ukrcajte se i uživajte u vožnji. Riskirajući, upoznat ćete mnogo zanimljivije ljude nego ako se ostanete skrivati iza strahova.

Nemojte čekati da situacija bude savrše­ na prije nego što probate. Čekat ćete zau­ vijek.

Da nisam imao svoje pogreške, neuspje­ he i lekcije koje sam iz njih naučio, danas ne bih pisao ovu knjigu. 1 moj bi savjet bio bezvrijedan. Pa vi vidite.

72

7. Biufite 5Voj vCastiti vođ a

iti vođa ne znači imati titulu. Ne zna­ či biti predsjednik, gradonačelnik ili kapetan momčadi. Ne znači imati ured veličine nogometnog igrališta i ljude koji vas po­ služuju. 1 ne znači govori­ ti drugima što da učine. Ne Kad se zauzmete vodi sarno ona nekolicina za ono što na visokim položajima, ne­ vjerujete, ili go i vi. Kad se zauzmete za ponašate kao ono što vjerujete, ili pona­ da je ono što šate kao da je ono što činite važno, tad vi vodite. činite važno, Sian radi u zubnoj ordi­ tad vi vodite. naciji. Vidi se da doista voli svoj posao. Rano dolazi i priprema se za dan pred njom. Provjeri knjigu zakazanih posjeta.

B

73

I svjesna je posla koji je čeka. Ali nije moguće uvijek se držati rasporeda, tako da Sian mo­ ra uskladiti vremenske obveze, hitne slučajeve i činjenicu da zubari za koje radi ponekad ne koriste vrijeme na najbolji način. Sian ne do­ pušta da je uznemire sitnice. Važno je da po­ sao ide. A pacijenti koji dolaze k njima znaju da če biti dobro zbrinuti. Također znaju da se posao obavlja na najbolji mogući način. Sian sve orgcmizira i pobrine se da sve funkcionira.

Ona to čini tako dobro i ta­ ko smireno da se ističe u či­ tavoj toj zubnoj ordinaciji.

Pacijenti se uvijek vraćaju ne samo zbog zubara, nego i zbog nje.

Jedna od stvari koju lju­ di zamijete glede Sian jest da ona ne čeka da joj netko Preuzmite kaže što da učini. Ona vo­ inicijativu - ne di s čela kolone. Način na čekajte da to učini koji ona radi određuje ton netko drugi. ostatku ordinacije. Čak i zubari slijede njezino vod­ stvo. To je obilježje pravoga vođe. Nije riječ o uobraženosti ili tome da ljudi padnu na kolje­ na kad uđete u prostoriju. Pokazujući da ima­ te ono što je potrebno, steći čete poštovanje drugih. To poštovanje nećete steći samo zato što se zovete Veliki šef Napuhanko.

Preuzmite inicijativu - ne čekajte da to uči­ ni netko drugi.

74

Nema dovoljno ljudi kao što je Sian. Umjesto toga, previše je ljudi koji smatraju da je uvijek netko drugi taj koji mora nešto učiniti. Bio sam u autobusu s dječjim kolicima i probio se do dijela autobusa rezerviranog za kolica.

Krupni debeljko s bananama u ruci stajao mi je na putu. Bio je pijan. Zamolio sam ga da se pomakne u stranu, što je i učinio, a zatim je izišao iz autobusa, ostavivši za sobom ko­ ru od banane. Podigao sam je i bacio u koš za smeće, jer se netko mogao poskliznuti na nju.

Znam da je ovo obična sitnica. Ali želim reći da u životu svakodnevno preuzimamo inicija­ tivu. Radili mi u vladi ili u nekoj velikoj tvrt­ ki, podučavali djecu, vodili obitelj, borili se za ono što je ispravno ili pripremali večeru, svi mi imamo uloge vođa.

Tijekom čitavog vašeg života, bit če mnogo ovakvih uloga. Za neke ćemo znati unaprijed, dok če nas za druge pozvati kad to ne očeku­ jemo. Na nama je da odlučimo hoćemo li pri­ hvatiti izazov.

Uvijek sam odlučivao preuzeti inicijativu kad sam imao prilike. Činio sam to i zato što drugi nisu mogli ili nisu željeli. Jednom sam bio u skupini dječaka iz popravnog doma u kojemu sam živio. U nastojanju da nas očvrsnu (na pravi način), poveli su nas u prirodu i ostavili na otvorenom s kartom i jednodnev­ nom zalihom vode. Naš je posao bio vratiti se u bazni kamp. 1 tako se nas šest neposlušnih buntovnika zateklo usred polja, bez imalo na­ 75

de da ćemo pronaći neki znak uz eestu ili pri­ jateljskog neznanca.

Nitko od nas nije znao ćitati kartu i nismo imali pojma gdje pronaći sjever, jug, istok ili zapad. Stoga smo samo hodali i hodali. Imali smo vodu. Zapravo, svojevrsnog. Bio je najsta­ riji medu nama pa su svi mislili da ima što je potrebno za vodu. No kad nam je svima posta­ lo vruće i kad nas je spopala glad, nije imao pojma što ućiniti. Nitko nije. Stoga sam bez ijedne rijeći ja preuzeo. Popeo sam se na brdo i ogledao oko sebe. Nekoliko milja niz cestu vi­ dio sam neke kuće. Vratio sam se i rekao dećkima da ćemo hodati prema tim kućama.

Naposljetku smo stigli do gradskih kuća.

Kako smo bili gladni, pokucao sam na jed­ na vrata. Otvorila ih je neka žena. Rekao sam joj da je naše zalihe odnijela rijeka i zamolio je malo kruha. Žena nas je odvela u svoj vrt.

Napravila je sendviće i ćaj, skuhala nam jaja i kraljevski nas nahranila. Da je znala da smo hrpa zloćestih klinaca iz sirotinjske četvrti Londona, možda bi pomislila nešto drugo. Ali, ja sam se potrudio da samo ja govorim. 1 pre­ uzeo sam odgovornost za dečke kad smo uš­ li. Rekao sam im da ne smiju ništa ukrasti i da se moraju ponašati najbolje što znaju. Kad smo završili, zahvalio sam gospodi i poveo na­ šu šaroliku skupinicu ponovno na cestu u ko­ loni jedan po jedan, kao da smo najbolji izvi­ đači na svijetu.

76

SITUACIJE KAD NETKO MORA PREUZETI VODSTVO Na određeni način moje me je djetinjstvo pri­ moralo da postanem vođa. Oni od vas koji su imali teško djetinjstvo možda znaju što ti­ me mislim. Morate razviti osjećaj odgovorno­ sti, jer ćete inače potonuti. Kad sam bio veo­ ma malen, postali smo beskućnici. Uselili smo u sobu bez prozora u potkrovlju bakine kuće.

Tri dječaka najednom kraju kreveta, a majka i otac na drugom. Svakog petka i subote na­ večer, otac i majka odlazili su u kafić na piće.

Jako bi se napili. Zatim bi došli kući i potukli se u uličici ispod prozora bakine kuće. Tamo odakle ja dolazim, bilo je posve uobičajeno da žena dobije batine. Upravo to je moj otac činio mojoj majci dolje u uličici.

Moja dva starija brata bi plakala i cvilila, kao da oni dobivaju batine. Sa sedam i osam godina, veoma ih je plašio zvuk očevog mla­ ćenja majke. Ja sam ih tješio. Nisam plakao.

Nisam sudjelovao u njihovom strahu. U to do­ ba, nešto me je spriječilo da postanem premla­ ćena životinja kao oni, ali kasnije sam i sam to postao. Toliko sam se bojao oca da sam često sanjao da me tuče i ubija. Čak i danas, dugo nakon njegove smrti, jedan mi se strah noću vraća. To je strah da će taj luđak ozlijediti me­ ne i moju majku. No usred svega toga, preuzeo sam vodstvo nad starijom braćom. Nisam htio dopustiti da me ta grozota nadvlada.

77

Istinski se vođe često pronalaze u najgo­ rim situacijama. Tijekom tsunamija koji je pogodio Aziju na Stjepanje 2004. godine, lju­ di koji su bili na odmoru pomagali su gdje je bilo potrebno. Nisu čekali da ih netko zamo­ li. Jednostavno su pogledali oko sebe i odlu­ čili što treba učiniti. I zatim se primili posla.

Drugi su se vođe pojavili za vrijeme bombaš­ kih napada u Londonu 2005. Bili su to obični ljudi koji su jednostavno preuzeli inicijativu i učinili što su mislili da treba učiniti.

Prije nekoliko godina sam gledao jednu te­ levizijsku emisiju o ljudima koji su dobili or­ den Viktorijinog križa za iznimnu hrabrost u ratu. Veoma je teško dobiti Viktorijin križ. Kao prvo, moraš se suočiti sa smrču. Također mo­ raš pokazati inicijativu u najgorim situacijama.

Pobjednici su svi to učinili. Nedvojbeno je da su junaci. Ali ono što je kod njih bilo doista zEuiimljivo jest činjenica da su svi izgle­ dali veoma obični i skro­ mni, a ne kao ljudi od veli­ kih riječi i djela. Bili su to obični vojnici koji u rat nisu otišli kao veliki vođe. Neki su imali uloge zapovjedni­ Morate pokazati ka, ali drugi su bili obični da ste vođa tako pješadijci. što ćete najprije Kad su pozvani izvrši­ ti svoju dužnost, izvršili su obaviti posao je s nečim posebnim s čime ili zadatak.

78

se tek mali broj nas može mjeriti. Znali su da moraju obaviti posao i, tako im Boga, kanili su ga obaviti do krajnjih gremica. Želja da se bore za svoju domovinu i zaštite svoje ljude bila je jedino na što su mislili. Za mene oni predstav­ ljaju vodstvo u najboljem svjetlu. Svejedno, kako je pokazala ta emisija, nijedan od njih nije mislio da čini išta posebnoga. Rekli su da su samo radili svoj posao.

Vođe mogu činiti najobičnije stvari (riječ je o tome kako to čine).

Mnogo je napisano o tome kako biti veliki vođa. Zapravo, postoje stotine i stotine knji­ ga - i večina njih ništa ne vrijedi. Ne pomažu vam. I samo vas podsječaju da vi niste tamo gore. I inicijativu shvačaju kao nešto veliko, veoma veliko. Shvačaju je kao nešto što či­ niš ako želiš biti premijer, ili milijarder kao Bili Gates - osnivač divovske računalske tvrt­ ke Microsoft, za kojega se priča da vrijedi oko četrdeset milijardi dolara. Ne treba nam više velikih šefova na svijetu. Treba nam više sva­ kodnevnih vođa koji će promijeniti svijet na­ bolje - kao Sian. Što je s čovjekom koji mete ulicu ispred moje kuče? Mogli biste pomisliti da ima bi­ jedan posao, ali to je njegov doprinos okre­ tanju svijeta. Promatrao sam ga kroz prozor.

Svoj posao obavlja s velikim ponosom, brine se da je nogostup čist i da iščupa svu travu ko­ ja probije kroz pukotine u betonu. Nisam si­ guran da mora sve to činiti, ali on to svejedno 79

čini. Njegov stav pokazuje da je vođa. Predan je svom poslu. Preuzima nadzor. I to čini kako valja. On shvaća vrijednost počinjanja s 3%.

Zna da velike stvari dolaze od mailih.

Mnogi ljudi ne žele preuzeti inicijativu u ži­ votu. Misle da to uvijek mora uzeti na sebe netko drugi. Oni su ti koji govore to nije moj posao. Ti ljudi žele veću plaču ili neku drugu nagradu prije nego se promijene i počnu druk­ čije ponašati. To je pogrešno. Morate pokaza­ ti da ste vođa tako što ćete najprije obaviti po­ sao ili zadatak. Morate to učiniti kako bi ljudi vidjeli od čega ste satkani. Ako ste osoba ko­ ja uvijek misli da nešto nije njezin posao, tad je velika vjerojatnost da nemate ono što je po­ trebno.

Ne željeti voditi ne daje vam pravo da kriti­ zirate ljude koji to žele. Već sam ranije u ovoj knjizi govorio o tome zašto kritiziranje ljudi nije dobra zamisao. A nema ničeg goreg od lju­ di koji ne žele preuzeti inicijativu, a napadaju one koji to čine. Ako ne želite progovoriti, ako ne želite istupiti, molim vas začepite. Nemojte biti taj koji se vječno žali na druge, ali sam ne bi ni mrdnuo prstom ili se oglasio, osim da nekome zabije nož u leđa.

Pravi vođe pokazuju svoja prava obilježja u svim vidovima života. Njihova se vizija boljega svijeta ne odnosi samo na njihov posao. Oni je pretvaraju u djelo kad skupljaju smeće, ili sta­ nu pomoći nekome tko se izgubio, ili zamole nekoga da se malo pomakne u autobusu ka­ 80

ko bi ostalima bilo udobnije. Oni uvijek misle na druge 1na sebe. Možda jesu ambiciozni, ali ujedno su na mnoge načine nesebični. 1 imaju snažne vrijednosti. Znaju u što vjeruju i spo­ sobni su misliti vlastitom glavom. To znači da im je lakše donijeti odluku, što je veoma važ­ no, bez obzira vodili vi samoga sebe kroz ži­ vot ili brinuli o drugima. Biti vlastiti vođa zna­ či znati da ono što radiš može pomoći stvoriti bolji svijet za sebe i druge.

•

Vodstvo je osjećaj ponosa zbog onoga što činiš.

• Vodstvo je učiniti ono što je potrebno i pri­ je nego ti to netko kaže.

• Vođe ne odabiru Scuno najbolje dijelove.

Oni rade sve.

• Vođe preuzimaju odgovornost za sebe i svi­ jet oko sebe. Vjeruju da mogu utjecati.

• Vođe ne moraju biti od velikih riječi i dje­ la. Dovoljno je da su to što jesu.

• Vođe ne ruše druge - oni ih podržavaju.

• Vođe nikad ne kažu to nije moj posao.

81

Zak^učak ndy mi je došao s osmijehom i ruko­ vao se sa mnom. - Johne, uspio sam.

Kontroliram, prijatelju.

- Doista? - Ustao sam, približio mu se i pomnije ga promotrio. U dahu sam mu osjetio alkohol.

- Da, Johne.

- Ali, osjećam ti miris al­ kohola u dahu.

Ponovno se nasmiješio.

- Od petnaest limenki i bo­ Čak i ako je ono ce vodke dnevno, do dvije što ste učinili limenke nakon posla je ne­ tako maleno da što čime se mogu ponositi.

Morao sam se nasmijati. to nitko drugi Imao je pravo. Nije učinio ne primjećuje, sve što je želio. Unaprijed nema veze. se radovao danu kad če moči proći pokraj kafića i ne poželjeti uči. Do toga još nije došao, ali bio je veoma zadovoljan

A

83

samim sobom. Nekoliko godina kasnije, posve je prestao piti. No te je večeri bio jednostavno sretan što je lošu naviku pretvorio u nešto ma­ lo društvenije.

Andy je znao kako se dobro osjećati zbog onoga što je učinio. Svi mi to moramo. Bez ob­ zira koliko maleno onih 3% bilo, morate uži­ vati u svojim postignućima. Čak i ako je ono što ste učinili tako maleno da to nitko dru­ gi ne primjećuje, nema veze. U ovom trenut­ ku u životu, još uvijek me raduju mali koraci.

Nedavno je to značilo otkrivanje radosti ured­ nosti. Većinu života nisam se obazirao na ne­ red koji sam ostavljao iza sebe. Prošle sam se godine oženio i sad vidim radost organizira­ nosti. Ne očekujem da ćete se oduševiti činje­ nicom da mi se sviđa spoznaja da sam smeće iznio na vrijeme. To je moj mali korak. I tako biste i vi trebali razmišljati o svom životu.

Ako ste pročitali ovu knjigu i sviđa vam se što čujete, tad se možete unaprijed veseliti mnogim velikim danima:

Neki ljudi koji su uspješni kažu da uspjeh nije sve ono što zamišljamo da če biti. Meni to zvu­ či kao pogrešna vrsta uspjeha. Pravi je uspjeh kad se osjećate ispunjenima. On ne mora doći iz samo jednog dijela života; može biti kombi­ nacija raznih stvari. Gledajući što SEun ja uči­ nio, rekao bih da za mene uspjeh znači jedno.

I to nije The Big Issue. To je činjenica da ni­ sam išao očevim stopama. Na teške stvari u ži­ votu nisam reagirao kao on, mlateći ženu. Kad sam potišten, u tome pronalazim veliku utje­ hu i ponos. Sve druge stvari koje imam, na primjer autoritet, poštovanje i moć, ne znače ništa u usporedbi s osjećajem da sam na svoj mali način postigao veličinu.

Nadam se da ćete i vi pronaći svoj komadić veličine. Sretno vam bilo.

John Bird

Danu kad odlučite započeti s 3%.

Danu kad se prestanete sažalijevati i krivi­ ti svijet za svoje probleme.

Danu kad se prestanete držati izlika i laži.

Danu kad prestanete rušiti druge ljude.

Danu kad počnete koristiti vlastiti mozak i stvarati vlastita mišljenja.

Danu kad se osjetite slobodnim pogriješiti.

Danu kad odlučite biti vlastiti vođa.

84

85

Jofin B ird Osnivač časopisa The Big Issue

ohn Bird je osnivač i urednik informa­ tivnog časopisa The Big Issue, pokre­ nutog u rujnu 1991. godine. Pišu ga profesionalni novinari, a prodaju na ulici bes­ kućnici koji žele prekinuti krug siromaštva i beskućništva. Prodavači kupuju časopis po veleprodajnoj cijeni i prodaju ga, zadržavaju­ ći dobit. Na taj su način samozaposleni i pota­ knuti na odgovorno ponašanje sa zaradom.

John se rodio u jednoj irskoj obitelji u Lon­ donu, u sirotinjskom dijelu Notting Hilla, ne­ tom nakon Drugog svjetskog rata. S pet je godina postao beskućnik, od sedme do dese­ te boravio u sirotištu, nije mu išlo ni u jed­ nom području života. Od desete godine nada­ lje, krao je po trgovinama, provaljivao u tuđe kuće i općenito krao sve čega bi se dočepao.

Vandalizam i palež također su među zločini­ ma koje je počinio.

U kasnim dvadesetim godinama, i nakon nekoliko zatvorskih kazni, John se počeo ba-

J

viti politikom. Dobio je troje djeee, postao tis­ kar i uspješno vodio vlastiti posao. U dobi od četrdeset i pet godina, mnogobrojna životna iskustva omogućila su mu pokretanje proizvod­ nje časopisa The Big Issue.

Zadnjih je četrnaest godina zadužen za ra­ zvoj The Big Issue - koji je danas međunarodni pokret - i koji ljudima suočenim s beskućništvom pruža priliku da si pomognu. Pokret skla­ pa partnerstva s društvenim poduzetnicima kako bi se izazvale društvene promjene u gra­ dovima diljem svijeta. Pokretanje uličnih novi­ na koje če pomoći ljudima na margini društva, ključno je u tome. Ljudi iz svih područja živo­ ta, od ministara u vladi do zatvorenika, uvijek ga pitaju što ga je toliko motiviralo da bude ta­ ko uspješan u životu.

John Btrd je u lipnju 1995. godine od Kraljice dobio orden MBE »za zasluge u pomaganju bes­ kućnicima«. Člam je sveučilišta John Moore u Liverpoolu, izvanredni profesor na Sveučilištu Lincoln i doktor književnosti na Sveučilištu Oxford Brookes. 2003. godine. Kraljica ga je odabrala za jednog od najvažnijih pionira u kra­ ljevstvu Njezinoga veličanstva. 2004. godine je od Ujedinjenih naroda primio Povelju odličnosti za svoj međunarodni rad sa siromašnima, ko­ ju mu je uručio predsjednik Kenije na Habltat proslavi u Najrobiju. lste je godine javnim gla­ sovanjem BBC-ja London izabran za Živuću le­ gendu Londona, pobijedivši kandidate kao što su Terence Conran, Barbara Windsor i Linford Christle.

MOHSOHt