Terapijsko jahanje

Aktivnosti u zajednici, psihosocijalna podrška Terapijsko jahanje

Pripremile: Dragana Latinović, dipl. socijalni radnik, i Nikolina Krivošija, dipl. psiholog JU Centar za obrazovanje i vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora Banjaluka

Javna ustanova “Centar za ob-

razovanje i vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora” Ba-

njaluka, u saradnji sa organizacijom “Energija života”, realizuje Projekat pod nazivom „Terapijsko jahanje u cilju unapređenja psihomotornog razvoja djece sa poteškoćama u razvoju“. Ovaj projekat je podržao Projekat mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini, kojeg provodi Asocijacija za stanovništvo i razvoj (Association Institute for Population and Development - IPD), u saradnji sa Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske i Federalnim ministarstvom zdravstva, uz podršku Vlade Švajcarske.

Parakonjaništvo Banjaluka 2022.

Konjički klub „Energija života“ iz Banjaluke organizovao je 10. jula 2022. godine Peto prvenstvo Republike Srpske u parakonjaništvu „Banjaluka 2022“.

Posljednjih decenija, konji su preuzeli terapijsku ulogu te su kao takvi na leđima ponijeli i učenike Centra za obrazovanje i vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora Banjaluka do medalja i pehara za osvojena prva mjesta u sve tri takmičarske kategorije. Prvenstvo je održano u Centru za obuku Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, koje je ustupilo svu infrastrukturu potrebnu za održavanje ove manifestacije. Ovo je bila posljednja planirana aktivnost kojom je završen Projekat Terapijsko jahanje u cilju unapređenja psihomotornog razvoja djece sa smetnjama u razvoju.

Opšti cilj projekta je povećanje socijalne uključenosti djece sa posebnim potrebama, primjena novih terapijskih metoda u procesu rehabilitacije, unapređenje usluga kao i promocija hipoterapije i terapijskog jahanja kao metode od velikog značaja za (re)habilitaciju osoba sa posebnim potrebama, prvenstveno za djecu i njihov rani rast i razvoj.

U ovom projektu je učestvovalo 20-oro djece iz Centra, uzrasta šest do 15 godina, sa oštećenjem sluha, kao i djeca sa određenim razvojnim poteškoćama (Down sindrom, mješoviti specifični poremećaji razvoja i prožimajući poremećaji razvoja). Učesnici su prošli kroz nekoliko faza: od početnog teorijskog dijela (upoznavanje sa vrstama i ishranom konja, prirodnim potrebama konja, ponašanjem u štali i sličnog) do naprednijih faza koje su podrazumijevale hipoterapiju i terapijsko jahanje. Nakon završne faze jedan broj učesnika koji su stekli vještine za sportsko jahanje su izabrani da se dalje pripremaju za takmičenje na Prvenstvu Republike Srpske u parakonjaništvu, a koje je održano 10. jula 2022. godine u Banjaluci.

Centar za obrazovanje i vaspitanje i rehabilitacuiju slušanja i govora Banjaluka, pored redovnih tretmana i usluga (slušno-govorne, logopedske i senzorno-integrativne vježbe, vježbe reedukacije psihomotorike i muzičkoritmičkih stimulacija, kao i usluge psihosocijalne podrške), trudi se da uvede i nove aktivnosti koje će biti od koristi djeci sa smetnjama u razvoju, a jedna od njih je zasigurno i terapijsko jahanje. Iz tog razloga ovaj projekat ima veliki značaj, budući da su zaposleni u Centru uočili brojna poboljšanja i napredak djece, uključene u terapijsko jahanje, i to u različitim sferama psihomotornog razvoja: evidentno je poboljšanje krupne i fine motorike, bolje držanje tijela, koordinacija pokreta, statička i dinamička ravnoteža, razvoj empatije, socijalnih vještina, bolja orijentacija u vremenu i prostoru, kao i smanjen broj ispada u ponašanju.

Uzimajući u obzir da su svi učesnici prije uključivanja u program terapijskog jahanja testirani različitim standardizovanim testovima (testovi ličnosti, psihomotornih sposobnosti, Inventar anksioznosti, i drugi), konkretni rezultati projekta terapijskog jahanja biće poznati nakon završetka svih planiranih aktivnosti i retestiranja uključenih korisnika usluga Centra. Tada će biti moguće precizirati za svako dijete zasebno koliki je napredak postignut i u kojoj oblasti psihomotornog razvoja.

Tjelesni dismorfični poremećaj se definiše kao preokupacija jednim ili više uočenih nedostataka u fizičkom izgledu koji nisu primjetni ili izgledaju neznatno drugim ljudima (American Psychiatric Association, 2013). Osobe sa tjelesnom dismorfijom često obraćaju pažnju na svoj fizički izgled te u poseban fokus stavljaju onaj dio tijela koji percipiraju kao nesavršenost ili nedostatak. Zbog svega navedenog, u stanju su da razviju različita ponašanja i rituale kojima nastoje da umanje, zamaskiraju ili „poprave“ nedostatak poput: provođenja po nekoliko sati ispred ogledala, pokušaja da šminkom ili odjećom izvrše korekciju, traženje sigurnosti od drugih osoba te odlaženje na kozmetičke i hirurške tretmane. Ova zaokupljenost značajno ih ometa na način da im remeti socijalno i/ili radno funkcionisanje, dovodeći do generalno sniženog psihološkog blagostanja. Ove osobe su u stanju da sebe opisuju na različite načine, mahom koristeći pridjeve koji sadrže ideje neprivlačnosti i defektnosti. Ono što je karakteristično jeste da i ako neki fizički nedostatak postoji, on je uočljiv ali obično ne do te mjere da bi ometao svakodnevnu konverzaciju. Preokupacije koje osoba ima mogu da uključe bilo koji dio tijela, a obično obuhvataju lice i glavu sa fokusom na nos, kosu i kožu lica. Nije rijetkost da ove osobe bivaju značajno anksiozne, pogotovo ukoliko razmišljaju na način da će ih drugi osuđivati, ogovarati ili vrijeđati zbog njihovog izgleda što može dovesti i do raznih vidova socijalnog povlačenja, izolacije i depresivnih epizoda. Kod pojedinaca je moguće i javljanje suicidalnih ideacija kao i pokušaja suicida (Phillips i Menard, 2006).

Kliničke smjernice za rad sa osobama kod kojih postoji tjelesna dismorfija, a koje preporučuje engleski Institut za zdravlje i izvrsnu njegu uključuju kognitivno-bihejvioralnu terapiju (KBT) i psihofarmakoterapiju (NICE, 2005). KBT prosječno obuhvata 22 seanse i počinje sa tri uvodne tokom kojih se provode psihoedukacija, ispitivanje motivacije, formulacija slučaja i postavljanje tretmanskih ciljeva (Wilhem, Philips i Steketee, 2013).

Kognitivno-bihejvioralna terapija kao tretmanski pristup polazi od stanovišta da naše emocije i ponašanja nisu uzrokovani samom situacijom već načinom kako interpretiramo tu situaciju. Konkretno, osobe sa tjelesnom dismorfijom nisu uznemirene samim

Terapijski pristupi Kognitivno-bihejvioralna terapija kod tjelesne dismorfije

Pripremio: Aleksandar Golubović, master psihologije i kognitivno-bihejvioralni terapeut pod supervizijom, Dom zdravlja - Centar za zaštitu mentalnog zdravlja, Derventa

fizičkim nedostatkom, već razmišljanjem koje imaju o njemu. Na primjer, osoba čija tjelesna dismorfija obuhvata estetski nesavršen nos, svaki put kada se pogleda u ogledalo opaža svoj nos, tumačeći ga kao ogromnu fizičku manu, kada počinje da doživljava različite automatske misli i odmažuće zahtjeve prema sebi poput: „Drugi će odmah ovo da primijete“, „Sigurno će me komentarisati“, „Ja se moram svima svidjeti kako bih bio/bila srećan/srećna, a zbog nosa to ne mogu“, i slično. Za razliku od njih, osobe bez ovog problema će svoj percipirani nedostatak opažati na realističniji i objektivniji način kao, na primjer: „Da, moj nos jeste nesavršen, ali i kao takav me ne sprečava da živim život koji želim“. Nadalje, dolazi do formiranja kognitivnih distorzija i neutemeljenih pretpostavki poput: „Ako moj fizički izgled nije savršen, neću se svidjeti drugim ljudima i zbog toga sam bezvrijedan/bezvrijedna“. U ovom slučaju, osoba smatra da je neophodno da bude fizički „savršena“ kako bi se svidjela drugim ljudima i imala osjećaj prihvaćenosti te formira generalnu evaluaciju svoje ličnosti poput bezvrijednosti. KBT se prvo fokusira na pronalazak okidača nakon kojih dolazi do javljanja ovih odmažućih misli. Okidač može biti svaka situacija u kojoj osoba postane svjesna onog dijela (ili dijelova) tijela kojim nije zadovoljna, poput situacije u kojoj se pogleda u ogledalo ili primijeti kod drugih dio tijela koji kod sebe smatra neprivlačnim. Terapeut pomaže osobi da postane svjesna odmažućih misli koje je uvode u odmažuća ponašanja i emotivna stanja. Nakon toga, osobi se daje nova perspektiva da nefunkcionalne misli koje ima o svom izgledu ospori i uvidi njihovu nelogičnost poput toga da savršen fizički izgled nije neophodan uslov življenja ispunjenog života, a na kraju formira pomažuća razmišljanja koja su ujedno realnija. Racionalna i fleksibilna razmišljanja će joj pomoći da dostigne cilj koji je postavljen na početku terapijskog procesa, poput smanjenog anksioznog ili depresivnog reagovanja, uključivanja u aktivnosti koje su dugo bile izbjegavane i dovodile do utiska skučenosti i zaglavljenosti u životu. U ovom dijelu terapeut koristi tehnike poput „sokratovskog dijaloga“, smanjenja generalne evaluacije ličnosti, prednosti i mana za zadržavanje određene misli, vježbi koje uključuju punu svjesnost (eng. mindfulness), objektivnog posmatranja pred ogledalom bez osuđivačkog monologa prilikom kojeg se nesavršenost opisuje na objektivan način. Istovremeno, terapeut zajedno sa osobom pravi hijerarhiju sistemskog izlaganja situacijama koje je osoba tokom svog života izbjegavala zbog percipirane nesavršenosti iako je imala za tim želju, poput oblačenja posebnih odjevnih kombinacija, odlazaka na javna kupališta, izbjegavanje intimnih odnosa, i slično. Slična lista se pravi kako bi se osoba podsticala na smanjenje rituala i sigurnosnih ponašanja, a koji su joj prije pričinjavali tek kratkotrajno olakšanje poput učestale provjere odraza u ogledalu, stavljanja šminke na percipiranu nesavršenost, kozmetičkih procedura, i drugog. Tretman se završava kada

se terapeut i osoba koja se javila sa problemom slože da su terapijski ciljevi ispunjeni te kada je preokupacija fizičkim izgledom smanjena do te mjere da osoba može da živi onako kako želi, prihvatajući svoj izgled, bez potrebe da bilo šta mijenja ili eliminiše.

Urazvoju djece i adolescenata očekivana je pojava psiholoških poteškoća i promjenljivosti ponašanja. Kako bi se poteškoće s kojima se djeca i adolescenti susreću što bolje razumjele, neophodno je da se simptomi i psihičke tegobe u djetinjstvu i adolescenciji proučavaju u kontekstu razvojnih procesa. Proces liječenja za ovu ranjivu kategoriju omogućen je u Timu za dječju i adolescentsku psihijatriju, koji je dio Centra za mentalnu rehabilitaciju Doma zdravlja Zenica.

Shodno tome, anksiozni i depresivni simptomi mogu biti dio uobičajenog razvoja svakog djeteta i ukoliko iščeznu s dobi i posljednično ne dovedu do disfunkcionalnog ponašanja djeteta, ne posmatraju se kao psihopatološki fenómen. Obično se anksioznost javlja u ranom djetinjstvu i smanjuje tokom školske dobi. Osim što je jedan od najčešćih oblika dječje psihopatologije, anksioznost je povezana sa značajnim oštećenjima u kasnijim akademskim i društvenim dostignućima. Anksiozni poremećaji dijagnosticiraju se u onim slučajevima kada simptomi anksioznosti nisu primjereni dobi djeteta, kada postanu toliko intenzivni da uzrokuju značajnu uznemirenost i zabrinutost te kada ometaju djetetovo svakodnevno funkcionisanje. Anksioznost je kompleksan i neugodan osjećaj tjeskobe i bojazni koji je, poput straha, redovno praćen aktiviranjem autonomnog nervnog sistema.

Životni period pojave depresije pomiče se prema mlađoj dobi te se javlja u širokom rasponu simptoma (od blagih raspoloženja tuge do teških poremećaja). Češće se simptomi javljaju kao reakcija na neki stresni događaj, ali se mogu javiti i bez vanjskog povoda. Kod predškolske djece karakteristično za depresiju je tužan izgled lica uz odsutnost smijeha, plačljivost, iritabilnost, zaostajanje u rastu i razvoju te manjkavo uključivanje u igru i aktivnosti. Djeca školske dobi zbog boljih verbalnih sposobnosti navode loše raspoloženje, teškoće koncentracije, lošu učinkovitost u školi, iritabilnost te česte tjelesne simptome poput glavobolje i abdominalnih tegoba. Adolescenti često imaju smetnje ponašanja i asocijalno ponašanje, zloupotrebu psihoaktivnih supstanci, promiskuitetni su te slabije brinu o ličnoj higijeni. Odnosi u porodicama često su praćeni konfliktima, maltretiranjem, odbacivanjem, problemima u komunikaciji i manjkom emocionalne potpore.

Istraživanja pokazuju da simptomi u dječjoj dobi se javljaju podjednako i kod dječaka i kod djevojčica, a u adolescenciji su dva puta zastupljeniji kod djevojčica.

Centar za mentalnu rehabilitaciju Zenica obavio je široko istraživanje usmjereno ka ispitivanju pojavnosti anksioznosti i depresije među djecom i adolescentima koji potražuju usluge zaštite mentalnog zdravlja u Timu za djecu i adolescente. Od ukupnog uzorka za istraživanje (500 ispitanika) bilo je 53% muškog i 47% ženskog spola. Postoji blag porast broja ispitanika koji pohađaju osnovnu u odnosu na one koji su u srednjoj školi. Prema rezultatima istraživanja u vezi prisutnosti i bračnog statusa roditelja, ispitanici iz bračne zajednice su najzastupljeniji (70%), iz razvedene bračne zajednice ih je bilo 22%, dok je neznatan broj (8%) bio iz porodica sa drugim statusom (bez jednog roditelja, bez oba roditelja ili iz

American Psychiatric Association. (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (5th ed.). https://doi.org/10.1176/appi. books.97808904255960 National Institute for Health and Care Excellence. (2005). Obsessive-compulsive disorder and body dysmorphic disorder: treatment (NICE Clinical guideline_CG31). https://www.nice.org. uk/guidance/cg31 Phillips, K. A., & Menard, W. (2006). Suicidality in Body Dysmorphic Disorder: A Prospective Study. American Journal of Psychiatry, 163 (7), 1280–1282. doi:10.1176/ajp.2006.163.7.1280 Wilhem, S., Philips, K. A., & Steketee, G. (2013). Cognitive-Behavioral Therapy for Body Dysmorphic Disorder: A Treatment Manual. The Guilford Press

Aktivnosti CMZ Anksioznost i depresija djece i adolescenata

Pripremila: Belma Šljivo, magistar zdravstvene njege i menadžmenta JU Dom zdravlja Zenica - Centar za mentalno zdravlje

vanbračne zajednice). S obzirom da je najveći broj ispitanika čiji su roditelji u bračnoj zajednici može se postaviti pitanje da li su te bračne zajednice zdrave i funkcionalne i da li takve bračne zajednice doprinose razvoju bolesti. Najveći broj djece i adolescenata preferira neredovnu i nepravilnu ishranu, što ih stavlja u rizičnu skupinu za kasniji razvoj hroničnih nezaraznih oboljenja. Djeca i adolescenti najviše vremena provode koristeći društvene mreže i gledajući televizijski program. Ovo je važan podatak, na osnovu kojeg se zaključuje da je uticaj društvenih mreža i medija jako velik na djecu i adolescente. Kod 53 ispitanika od ukupnog broja kod kojih je dijagnostikovan anksiozni ili depresivni poremećaj javila su se udružena oboljenja a najdominantnije su glavobolje, hipertireoza, astma i diabetes mellitus. U tretmanu djece i adolescenata sa anksioznim i depresivnim poremećajem, psihološki i psihoterapijski tretman ima 56% ispitanika, a kombinirani psihološko-psihoterapijski i psihofarmakološki tretman zastupljen je kod 44% ispitanika.

Ponovno pojavljivanje psihopatologije pokazalo se vrlo visokim, posebno za anksiozni i depresivni poremećaj. Brojna istraživanja pokazuju da je pojava depresije u dječjoj i adolescentskoj dobi značajan prediktor pojave/povratka depresivnog poremećaja u odrasloj dobi. Sa 264 miliona ljudi u svijetu koji žive sa anksioznim ili depresivnim poremećajima, jasno je da je podizanje svijesti o ovim poremećajima, kao i njihovo razumijevanje i liječenje u dječjem i adolescentskom periodu od velike važnosti za javno zdravlje na globalnom nivou.

Anica Ramić i Miholjka Janković su edukatori za mentalno zdravlje u BiH. Obuku iz oblasti mentalnog zdravlja su završile tokom petogodišnje edukacije koju su organizovali Ministarstvo zdravlja RS i FBH, a supervizori i predavači bili su sa Karolinskog instituta,Švedska.

Udruženje za uzajamnu pomoć u duševnoj nevolji SONATA Trebinje i partnerska organizacija „Stop mobbing” Trebinje godinama ukazuju na probleme lica sa duševnim patnjama i interes, odnosno obavezu društva da se aktivno uključi u njihovu zaštitu.

Zajedničkim projektom “Pruži mi

ruku, budi mi prijatelj“ želi se promovisati socijalna uključenost i unaprijediti kvalitet života osoba s mentalnim oštećenjima na regiji istočne Hercegovine. Edukacijom lica sa psihičkim bolestima i njihovih porodica pomažemo da se bore sa utemeljenim predrasudama koje omalovažavaju njihove vrijednosti i ulaganja u njihovu socijalnu rehabilitaciju. Provođenje Projekta predstavlja dio Programa malih grantova za organizacije civilnog društva u okviru projekta EMPOWER – Osnaživanje organizacija civilnog društva za socijalno uključivanje osoba s invaliditetom.

Projekt EMPOWER provodi Caritas Bosne i Hercegovine, zajedno sa partnerima Udrugom roditelja i djece s posebnim potrebama „Vedri osmijeh“ iz Mostara, Udruženjem za uzajamnu pomoć u duševnoj nevolji TK „Fenix“ iz Tuzle, Udrugom ProReha iz Sarajeva i Savezom slijepih Republike Srpske, uz financijsku potporu Europske unije, CatholicReliefServices, Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Posljednjih decenija ključna riječ koja se uporno ponavlja uz liječenje osoba s duševnim smetnjama je deinstitucionalizacija. Ona označava postupni prijelaz psihijatrijskih pacijenata iz institucija u

Pruži mi ruku, budi mi prijatelj

Autori: Miholjka Janković, predsjednica Udruženja za uzajamnu pomoć u duševnoj nevolji SONATA, Anica Ramić, predsjednica UG”Stop mobbing” Trebinje

zajednicu (porodicu ili posebne stambene zajednice za zajedničko stanovanje više osoba), uz osiguranu adekvatnu zaštitu kako bi funkcionirali u društvu. Naime, odavno se uvidjelo da se u psihijatrijskim bolnicama, posebno ako je riječ o prisilnim hospitalizacijama, ne postižu očekivani rezultati te da su u njima psihijatrijski pacijenti izloženi različitim oblicima ugrožavanja njihovih temeljnih ljudskih prava. Lica sa duševnim patnjama su grupacija za koju se sa pravom može reći da su po prirodi svoje bolesti i odnosa društva prema njima, kao i drugih ljudi, jedna od najmarginalizovanijih i socijalno isključenih grupa. Nakon što obole, ova lica i njihove porodice, osim sa bolešću, bore se i sa utemeljenim predrasudama koje omalovažavaju njihove vrijednosti i ulaganja u njihovu socijalnu rehabilitaciju. Nedostatak resursa u zdravstvenom i socijalnom sistemu, ali i nedostatak politika za poštovanje ljudskih prava i vrijednosti, dovodi do propadanja ovih lica, odnosno mirenja sa opštim načelima diskriminacije, davno određene prema ovim ljudima.

Naša brojna istraživanja stavova društva o osobama sa psihičkim poremećajima na regiji istočne Hercegovine potvrdila su raširenost negativnih stavova prema psihičkim poremećajima. Stigma negativno djeluje na sve aspekte života oboljelih od neke psihičke bolesti i to na individualnom nivou dovodi do sniženog samopouzdanja, a na društvenom do socijalne izolacije i isključivanja. Govori se o začaranom krugu stigme, o lancu povezanih posljedica na nivou osobe, porodice, službi liječenja i društva u cjelini, a promjena samo jednog dijela lanca začaranog kruga može dovesti do promjene i u drugim dijelovima.

Osobe niskog samopouzdanja na sebe gledaju kao na „robu s greškom“, a to je razmišljanje uvjetovano i sniženim samopouzdanjem, prisutnim prije pojave bolesti. Kombinacija sniženog samopouzdanja prije bolesti i samopouzdanja oštećenog stigmom može samo pogoršati već postojeće psihičke probleme. Svrha inkluzije osoba s mentalnim poremećajem jeste uživanje mogućnosti korištenja ili pravo na mogućnost korištenja socijalnih, kulturnih i ekonomskih blagodati cijelog društva.

Značajan broj ovih ljudi završava u azilima, a i bez toga biva socijalno isključen. Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama propisuje osnovna načela, način organiziranja i sprovođenja zaštite te pretpostavke za primjenu mjera i postupanje prema osobama s mentalnim poremećajima. U skladu s ovim zakonom, zaštita i unapređivanje zdravlja osoba s duševnim smetnjama ostvaruje se omogućavanjem odgovarajuće dijagnostičke obrade i liječenja; naučnim istraživanjima na području zaštite i unapređivanja zdravlja osoba s duševnim smetnjama i njihovom zaštitom od ljekarskih ili naučnih istraživanja bez njihova pristanka ili pristanka njihovih zastupnika; uključivanjem osoba s duševnim smetnjama u obrazovne programe koji se provode u ustanovi za

mentalno zdravlje ili nekoj drugoj ustanovi u kojoj su one smještene; oporavak osoba s duševnim smetnjama njihovim uključivanjem u porodičnu, radnu i društvenu sredinu.

Predsjednica Udruženja “Sona-

ta” Miholjka Janković kazala je da ovo udruženje preko 20 godina vodi brigu o ljudima sa problemima mentalnog zdravlja, a koji su nakon hospitalizacije i otpuštanja iz psihijatrijskih ustanova uglavnom prepušteni sami sebi. „Radimo na koordinisanju brige o tim pacijentima, ali i svima kojima je potrebna duša i mir u duši, bavimo se isključivo psihoterapijom, kroz komunikaciju i radnu okupaciju, ali i izlete i druženja sa drugim organizacijama i udruženjima“, istakla je Jankovićeva, dodajući da udruženje danas broji 85 članova, među kojima su mnogi uspješni i u različitim oblastima kreativnog izražavanja.

Anica Ramić, predsjednica UG

„Stop mobbing“, partner na projektu istakla je da je briga o mentalnom zdravlju obaveza šire društvene zajednice, dodajući da je u tom smislu Gradska uprava prepoznala i visoko cijeni ulogu Udruženja „Sonata“, koje obavlja duboko human posao i zbog čega će nastojati da udruženju uvijek bude na usluzi. Za ove ljude rad je odlična terapija. Intenzivno radimo na edukaciji članova, a psihotetrapija koju u Udruženju vodi stručno lice, čini se da je danas potrebno svima. “Svi lako možemo reći da nas boli ruka, noga, zub, ali teško je reći boli me duša i to je jako teško otkriti, a psihoterapeut to može otkriti svojim radom. Zato svakom ko ima bilo kakve psihičke smetnje bih preporučila da dođe u UG ‘Sonata’” - navela je Ramićeva i dodala da se u prostorijama “Sonate” organizuju radionice šivenja, pletenja, heklanja, dekupaž radionice, ali da organizuju i literarnu I likovnu sekciju.Program rada kreativnih radionica kreira se na osnovu prethodnog poznavanja korisnika, njihovih sposobnosti i interesa, ranije naučenih vještina i radnih navika. U samom radu potiče se što veća samostalnost korisnika. Zadatak voditelja radionice je poučavanje i podrška korisnika u tehničkom dijelu rada, dok korisnik svoju kreativnost izražava u samom proizvodu.U kreativnoj radionici korisnicima se pružaju mogućnosti kreativnog izražavanja kroz razne tehnike stvaranja: keramika (ručno oblikovanje, skulptura, rad na lončarskom kolu, oslikavanje keramikom, rad s kalupima), oslikavanje stakla, oslikavanje svile i platna, šivenje, tkanje, oblikovanje papira, vez, pletenje/kačkanje, izrada tapiserija, marama i sl. Svakom korisniku pruža se mogućnost odabira sadržaja koji ga zanima kao i mogućnost samostalnog rada. Sve tehnike, alat, pribor i potrošni materijal, nalaze se na raspolaganju korisnicima kako bi mogli stvarati i prilagođavati rad svojim sposobnostima te ujedno stvoriti osjećaj pripadnosti i vlasništva radioničkog prostora i materijala.

Promocijom socijalne inkluzije sprečava se dalja pasivizacija osobe s mentalnim poremećajima, može se građanstvu pokazati potencijal i svi talenti takvih osoba da korisnici usluga mentalnog zdravlja mogu biti odgovorni, imati empatiju i da mogu pomoći sebi i drugima. Kroz promociju socijalne inkluzije treba upoznati korisnike i članove njihovih porodica sa svim njihovim građanskim pravima, koja su regulisana međunarodnim dokumentima i domaćim zakonima.

Udruženje za uzajamnu pomoć u duševnoj nevolji SONOTA Trebinje

okuplja psihijatrijske, duševne bolesnike, stručno osoblje koje je u direktnoj saradnji sa bolesnicima, kao i druge zainteresovane osobe i institucije, humanitarne organizacije, radi njihovog organizovanja na rješavanju i prevazilaženju problema. UG “Stop mobbing” je nevladino, neprofi tno, nestranačko udruženje građana, koje se kroz partnerstvo sa vlastima, institucijama, neprofi tnim sektorom putem promocije i edukacije zalaže za razumijevanje i poštivanje ljudskih prava, navedenih u Opštoj deklaraciji o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija, Evropskoj deklaraciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, drugim međunarodnim deklaracijama i konvencijama te Ustavu Bosne i Hercegovine.

Pristanak za objavu fotografi ja su dale osobe na fotografi jama.

Iako erektilna disfunkcija sve češće pogađa i muškarce mlađeg životnog doba, priča o njoj se uvijek gura pod tepih i predstavlja problem koji se pokušava riješiti samo privatno, u četiri zida, bez traženja stručne pomoći.

Uvriježeno je mišljenje da je erektilna disfunkcija posljedica samo starenja. I jeste, tačno je da se učestalost ovog stanja povećava s godinama, ali sve je češća pojava da od nje pati i mlađa populacija muškaraca, čak već od 30. godine života.

Erektilna disfunkcija (u narodu poznata više kao impotencija) je poremećaj kada muškarac ne može postići ili održati erekciju do završetka seksualne aktivnosti, a koji se ponavlja u dužem vremenskom periodu (npr. tokom posljednjih šest mjeseci).

Okidač: Praktično rečeno, erektilna disfunkcija može biti posljedica nekih bolesti ili faktora poput uvećanja prostate, dijabetesa melitusa, hipertenzije, kardioloških bolesti, gojaznosti, smanjene fizičke aktivnosti i drugih. Medicinski posmatrajući, muško seksualno uzbuđenje predstavlja složen proces koji uključuje centralni nervni sistem (mozak, nerve), hormone, emocije, mišiće i krvne sudove i zato su psihološki problemi poput stresa, umora ili uznemirenosti česti uzroci ovog poremećaja, pogotovo kod muškaraca mlađe životne dobi.

Nije rijetko da je kombinacija fizičkih i psihičkih faktora upravo okidač za nastanak ovog problema.

Erektilna disfunkcija značajno utiče na kvalitet života pojedinca i partnera te treba pronaći način da se ovaj problem prevaziđe. Statistike kažu da kod većine muškaraca ona nastaje kao rezultat nezdravog načina života, pa je promjena životnih navika od velike važnosti. Prestanak pušenja, umjereno konzumiranje alkohola, izbalansirana ishrana bogata antioksidansima te oslobađanje od stresa (sport, muzika i sl.) jesu adekvatni savjeti koji bi trebalo da postanu način života. „Dr Google“: Danas, kada je veliki broj informacija dostupan na internetu, a traženje zdravstvenih savjeta preko „ dr Googla“ nikada popularnije i sami muškarci na ovaj način često traže rješenje i savjete za impotenciju te posežu za neprovjerenim terapijama i tako se izlažu dodatnom riziku po zdravlje. Jedino ispravno rješenje jeste otvoren razgovor sa zdravstvenim radnikom, ljekarom ili farmaceutom koji će dati pravi savjet i ponuditi adekvatno rješenje,

Otvoreno o erektilnoj disfunkciji Problem erektilne disfunkcije je sve češći

Piše: dr Vladimir Krivokuća, urolog

jer uzrok impotencije može biti različit i svakoj osobi treba da se pristupi individualno.

Bitno je apelovati da se ovaj problem ne može liječiti preko interneta jer posljedice takvog liječenja mogu izazvati kontraefekat. Posebno treba naglasiti da se lijekovi za erektilnu disfunkciju ne smiju kupovati preko interneta, jer nisu registrovani, a samim time ni kontrolisani. Potrebno je voditi računa i kod kupovine dodataka ishrani preko interneta, jer i oni moraju proći određene kontrole. Iz tog razloga je važno da se svi preparati za erektilnu disfunkciju nabavljaju u apotekama, gdje će farmaceuti pružiti sve potrebne informacije, uključujući i mjere opreza, kontraindikacije, način korištenja, doziranje, i tako dalje, a u slučaju ozbiljnog problema uputiti osobu ljekaru. Erektilnu disfunkciju mogu uzrokovati i lijekovi koji se koriste za liječenje nekih drugih oboljenja i o ovome treba otvoreno pričati sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Iako većina studija nije pokazala značajniju djelotvornost biljnih preparata u tretmanu impotencije, postoji određeni broj namirnica, poznatijih kao afrodizijaci, koje mogu povećati seksualnu želju ili uticati na bolje opšte stanje organizma, pa samim tim i seksualni odnos. Namirnice za koje se smatra da su afrodizijaci jesu: čokolada, crno vino, ljute paprike, orasi, đumbir i slično.

Tretman: Ukoliko je, ipak, potreban medikamentozni tretman, potražite pomoć ljekara, obratite se svom farmaceutu. Na tržištu postoje registrovani i kontrolisani lijekovi za tretman erektilne disfunkcije, koji su dostupni samo u apotekama i može vam ih propisati vaš ljekar. Jedini odobreni lijekovi za tretman erektilne disfunkcije su lijekovi poput tadalafila, sildenafila, varedenafila. Istog su mehanizma djelovanja, ali između njih postoje razlike u smislu dužine djelovanja i potentnosti (npr. tadalafil ima najduže djelovanje), zatim interakcija sa hranom i lijekovima (hrana može da smanji djelotvornost sildenafila) i druge važne informacije koje se tiču njihove bezjednosti i primjene. Oni ne utiču na libido, oni samo poboljšavaju erektilnu funkciju i za njihovo djelovanje je potrebna seksulna stimulacija. Ne smiju ih koristiti osobe koje su skoro preležale srčani infarkt ili imaju teška kardiološka oboljenja. Sve su ovo informacije koje treba da vam pruži vaš ljekar ili farmaceut. Ne treba se stiditi tražiti pomoć od stručnjaka jer pomoć postoji, samo je treba tražiti na pravom mjestu.

Erektilna disfunkcija može biti i predznak za neka druga ozbiljnija oboljenja čijim ranim otkrivanjem se mogu spriječiti dalje posljedice, što je još jedan razlog zbog kojeg treba da se javite urologu ako se prvi put suočavate sa problemom impotencije.

Ponekad su najveće prepreke u glavama ljudi i zato je važno ne gurati probleme pod tepih i ne praviti tabu teme o zdravlju. Na kraju, poruka je jednostvna, ukoliko se prepoznaju simptomi erektilne difunkcije obratite se urologu, koji će uraditi potrebne pretrage i odrediti adekvatnu terapiju kako biste prevazišli ovaj problem i poboljšali kvalitet života.