Bošnjaci u Južnoj Americi (autor F.B. – Chicago, SAD) Iseljavanje sa južnoslavenskih prostora Iseljavanje sa južnoslavenskih prostora u Južnu Ameriku počelo je krajem 19. vijeka, a bilo je ekonomske prirode. Ono je bilo najintenzivije iz Dalmacije, jadranskih otoka (ponajviše sa Hvara) i iz crnogorskog primorja i planinske Crne Gore. Najveći broj useljenika je došao u Argentinu, a potom u Čile i Brazil. Postoje i manje kolonije useljenika u Urugvaju, Paragvaju, Peruu, Boliviji i Ekvadoru, dok je njihov broj na sjeveru neznatan (Venecuela, Kolumbija). Tako je do početka 20. vijeka u Argentini već bilo 133 naselja sa 120.000 etničkih Hrvata. Neki od njih su se uspjeli obogatiti, tako da je, npr., Nikola Mihanović do 1918. g. posjedovao 350 plovila i zapošljavao je 5.000 radnika, većinom svojih zemljaka. Argentina je početkom 20. stoljeća doživjela znatan privredni razvoj, što se posebno odrazilo izvozom mesa i žitarica. Tokom 1. svjetskog rata, Argentina je ostvarila veliku dobit od izvoza, budući da je prodavala hranu objem stranama u konfliktu. Do sredine 1920-ih, Buenos Aires je postao „Pariz“ Južne Amerike sa širokim bulevarima, sistemom podzemne željeznice i evropskom modom. Iseljavanje između dva svjetska rata je bilo ograničeno, tako da broj južnoslavenskih imigranata nije prešao 20.000, od toga 15.000 Hrvata.
Mapa Južne Amerike sa oznakom mjesta sa najvećom koncentracijom bošnjačkih useljenika
Dok su prva dva vala bila ekonomske prirode, treći val nakon 2. svjetskog rata je bio u osnovi politički orijentiran. Oko 30.000 političkih izbjeglica je stiglo u južnu Ameriku, velikom većinom Hrvata. Najveći broj njih je radio na državnim gradevinskim projektima koje je sponzorirala vlada predsjednika Perona u Argentini, dok nisu naučili španjolski i počeli se baviti i ostalim zanimanjima. Među južnoslavenskim narodima, u Južnoj Americi danas živi do milion useljenika i njihovih potomaka. Medu njima je najviše Hrvata, oko 70%, potom Slovenaca 15%, Crnogoraca 10%, dok Makedonci, Srbi i Bošnjaci zajedno čine 5%. Prema procjenama, danas u Južnoj Americi živi nekoliko stotina Bošnjaka i njihovih potomaka. Tako je recimo majka 54. predsjednika Argentine (2003-2007), Nestora Kirchnera Ostojića, etnička Hrvatica iz Punta Arenasa sa juga Argentine.
Islam u Južnoj Americi U Južnoj Americi živi nekoliko miliona muslimana, od kojih je najveći broj u Argentini i Brazilu. 37% svih robova dovedeni iz Afrike na američki kontinent je završilo u Brazilu, počevši od sredine 16. stoljeća. Veliki broj njih su bili muslimani, i uspjeli su djelimično održavati vjeru do prve polovine 20. stoljeća, do kada su u potpunosti pokršteni. Noviji muslimanski doseljenici sa Bliskog Istoka su se počeli doseljavati krajem 19. stoljeća, što je nastavljeno u 20. stoljeću. najveći broj njih je libansko-sirijskog, odnosno arapskog porijekla, mada ima i pripadnika ostalih etničkih grupa, npr. Albanaca, Turaka i ostalih. Danas broj muslimana u Brazilu po službenom popisu iz 2010. g. iznosi 35 hiljada, mada taj broj po neslužbenim procjenama doseže 1.5 miliona. Najveći broj njih živi u saveznim državama Sao Paolo i Parana. Zadnje procjene o broju muslimana u Argentini se kreću oko 800.000 (manje od 2% ukupnog stanovništva), iako je broj potomaka doseljenih muslimana puno veći, mada je najveći broj njih već asimiliran u dominantnu rimokatoličku vjeru i argentinsku naciju. Nakon posjete argentinskog predsjednika Carlosa Menema Saudijskoj Arabiji, Saudijska Arabija je finansirala izgradnju Islamskog Kulturnog Centra “Kralj Fahd” u naselju Palermo glavnog grada Argentine, na površini od 34,000 kvadratnih metara. Džamija je otvorena 2000. g., a sadrži molitveni prostor sa kapacitetom za 1,200 muškaraca i 400 žena. Centar sadrži džamiju, biblioteku, dvije škole i park. U Buenos Airesu je i sjedište Islamske Organizacije Latinske Amerike (IOLA), koja zastupa interese muslimana u Latinskoj Americi. Muslimanske zajednice se mogu naći i u ostalim južnoameričkim zemljama. U Surinamu oni čine 13.5% ukupnog stanovništva, tj. oko 70.000, a uglavnom su južno- i jugoistočnoazijskog porijekla. U Venecueli također živi oko 100 hiljada muslimana, dok je taj broj u ostalim zemljama puno manji.
Islamski kulturni centar „Kralj Fahd“ u Buenos Airesu
Bošnjaci u Južnoj Americi O bošnjackoj imigraciji prije 2. svjetskog rata ima vrlo malo podataka. Ona nije postojala ni u kakvom organiziranom obliku, mada su postojali pojedinačni dolasci. Budući da su zemlje Južne Amerike bile dominantno katoličke, Bošnjaci nisu imali preveliku motivaciju za trajan odlazak u zemlje gdje ne mogu obezbijediti trajno i nesmetano ispovijedanja svoje vjere i tradicije. U periodu do 1. svjetskog rata, poznato je svega nekoliko slučajeva doseljavanja Bošnjak, mahom sa prostora Hercegovine, a većina ih je došla preko Bremena iz Njemačke. Pored njih se je također uselila nekolicina Torbeša, makedonskih muslimana, mahom sa područja Resena i Bitolja. Nažalost, o ovim useljenicima i njihovim potomcima nemamo gotovo nikakvih podataka, što nagovještava da su se najvjerovatnije svi vratili u Bosnu, odnosno neki su mogli naknadno preći u Sjedinjene Američke Države (SAD). Za period između dva svjetska rata karakterističan je nešto pojačan, iako još uvijek ograničen, intenzitet dolaska muslimana iz Kraljevine SHS u Južnu Ameriku, a među njima većinu čine makedonski muslimani, Torbeši, sa područja Resena. Na osnovu raspoloživih podataka, u ovom periodu se je uselilo nekoliko desetina Bošnjaka i Torbeša. Bošnjaci su dolazili kako iz Hercegovine (Livno, Ljubuški, Mostar, Trebinje), tako i iz Krajine (B. Dubica, B. Petrovac). Ni o ovim imigrantima i njihovim potomcima nemamo puno podataka, što također vjerovatno znači da su se svi vremenom vratili u domovinu. Tako u adresaru južnoslavenskih iseljenika u Južnoj Americi koji je sačinio Josip Subašić 1932. g. nalazimo samo 11 južnoslavenskih muslimana, tj. 9 Torbeša i 2 Bošnjaka, od kojih su 9 živjeli u Argentini, a 2 u Urugvaju.
Iskrcavanje evropskih imigranata u brazilsku luku Santos 1907. g.
Iseljavanje poslije 2. svjetskog rata je bilo nešto malo obimnije i svelo se je u osnovi na politicke emigrante koji su bili protivnici komunističkog režima u Jugoslaviji, odnosno bili su privrženi Trećem Rajhu (Njemačkoj), Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), te su služili u S.S. jedinicama, ustašama i domobranima, tako da se nisu smjeli vratiti u novostvorenu državu nakon 1945. g. Nepotpuni podaci ukazuju na mogućnost da se je nakon 2. svjetskog rata zbog političkih razloga u Južnu Ameriku iselilo par stotina Bošnjaka. Najveći dio njih je otišao u Argentinu, gdje je postojala vrlo jaka hrvatska organizacija, a nekoliko desetina njih su prešli u Brazil, Urugvaj i Čile. Iseljavanje u ostale zemlje Južne Amerike nije poznato. Među bošnjačkim iseljenicima poslije 2. svjetskog rata ističu se i članovi 13. Oružane brdske divizije SS-a “Handžar”. Divizija je nastala 1943. g. nakon masakara počinjenih od strane četnika u istočnoj Bosni, nakon čega su Bošnjaci pokušali u sastavu njemačke vojske napraviti oružanu formaciju koja je im pružiti zaštitu. Divizija je brojala 20.000 ljudi. Divizija je imala nekoliko vrlo uspješnih borbenih operacija, da bi krajem 1944. g. bila poslana na Istočni front u Mađarskoj radi suprotstavljanja nadirućoj Crvenoj Armiji. Sa slomom Trećeg Rajha, “Handžar” divizija se povlači prema Austriji, da bi se 8. maja predali britanskim trupama u Austriji. U Austriji su na kraju rata završile i manje bošnjačke grupe koje su pripadale raznim legijama i milicijama. Bošnjaci su uglavnom bili u velikoj grupi od oko 25.000 domobrana koje su Britanci iz Klagenfurta vratili nazad jugoslovenskim vojnim vlastima. U toj grupi moglo je biti oko 2.500 Bošnjaka.
Pripadnici “Handžar” divizije u stroju
Bošnjački iseljenici su se pridružili mnogo brojnijoj hrvatskoj dijaspori, a najveći dio njih se je i izjašnjavao Hrvatima, tako da je bio otvoren put asimilaciji u dominantnu etničko-vjersku komponentu. Veliki broj južnoameričkih zemalja je otvoreno favorizirao rimokatoličku vjeru vrlo otvoreno, pa čak i putem zakonodavstva. Tako, recimo, predsjednik Argentine do 1994. g. je mogao biti samo rimokatolik. Carlos Menem, sin sirijskih useljenika, etnički Arapin, musliman, morao je preći sa islama na katoličanstvo kako bi postao predsjednik Argentine 1990-ih godina. Zahvaljujući njemu, ustavna odredba kojom je nalagano da predsjednik Argentine mora biti rimokatoličke vjere je nakon toga ukinuta, mada mnogobrojne zapreke po ostale vjeroispovijesti ostaju. Danas, svega 65 godina nakon 2. svjetskog rata, svi potomci bošnjačkih useljenika su rimokatolici. Čak i sami preživjeli useljenici, u devetoj deceniji života, danas otvoreno ili poluotvoreno ispovijedaju rimokatoličanstvo, iako nisu zaboravili potpuno svoj bosanski identitet (kao što jedan od njih reče autoru članka "Odem ja na misu ponekad, ali sam ja ipak ost'o Mujo"). Djeca naših useljenika vrlo slabo govore naš jezik, iako su im roditelji prenijeli ponešto iz bogate bošnjačke kulturne baštine (ćerka jednog našeg imigranta, koja inače uopšte ne govori naš jezik, autoru članka je na tečnom bosanskom ispjevala pjesmu “Kad ja pođoh na Bentbašu”). U Južnoj Americi od 1990-ih godina nestalno ili polustalno boravi i nekoliko desetina mlađih Bošnjaka koji su za ovaj region vezani uglavnom poslovnim obavezama. Nakon sticanja nezavisnosti, Republika BiH je otvorila ambasadu u Buenos Airesu, koja je funkcionirala više od 10 godina i na kakav takav način održavala kontakte sa porodicama iseljenika. Nakon usvajanja odluke na nivou Ministarstva vanjskih poslova (MVP) o racionaliziranju diplomatsko-konzularne mreže, ambasada u Buenos Airesu je zatvorena 2007. g, čime je nestalo diplomatsko prisustvo države Bosne i Hercegovine na tlu južne Amerike.
Sudbina Bošnjaka Južne Amerike kroz nekoliko pojedinačnih slučajeva Najmarkantnija bošnjacka porodica koja je boravila u Južnoj Americi je svakako porodica premijera NDH-a, Džafer-bega Kulenovića. Nakon sloma NDH-a. 6. maja 1945. g., Džaferbeg je sa porodicom, ženom Zumretom, 21-godišnjom ćerkom Aidom i 16-godišnjim sinom Nahidom prešao u Austriju. Tamo su ih zarobili Englezi 17. maja i sprovedeni su u logor Spittal na Dravi. Nakon puštanja iz Logora 1948. g., Kulenovići decembra 1948. g. prelaze Alpe i dolaze u Italiju. Džafer-beg potom prelazi u Siriju, dok njegova ćerka odlazi u Istanbul. Nakon Džafer-begove smrti u Damasku 1956. g., njegova supruga i ćerka preko katoličkog svećenika Dragičevica u Rimu sređuju papire i 1958. g. dolaze u Argentinu, gdje su se pridružile mnogobrojnoj hrvatskoj emigraciji u Buenos Airesu. Nakon udaje za Ćamila ef. Avdića u Chicagu, Aida napušta Argentinu 1965. g., a godinu kasnije joj se pridružuje i majka Zumreta. Džafer-begov sin Nahid je 1950-ih iz Istanbula prešao u Njemačku gdje se je pridružio hrvatskoj emigraciji, a ubijen je od strane UDBA-e 1969. g. u Münchenu. Džaferbegova supruga Zumreta je umrla u Chicagu 1992. g.
Hrvatski dom (El Hogar Croata) u Buenos Airesu, centralno mjesto okupljanja argentinških Hrvata, a i Bošnjaka
Hilmi ef. Bešlagić, zvani Braco, r. 1899. g. u Banja Luci, po zanimanju inženjer, bio je ministar prometa i javnih radova u NDH od 1. jula 1941. g. do 11. oktobra 1943. g. Nakon 1945. g. odlazi u Buenos Aires u Argentini gdje je bio aktivan u Hrvatskom domu. Imao je sina koji nije ostavio muških potomaka. Hilmi je umro u Martinezu, predgrađu Buenos Airesa, 1. decembra 1977. g.
Buenos Aires, glavni grad Argentine, prihvatio je mnogobrojne imigrante iz Evrope, a među njima i nekoliko stotina Bošnjaka
Nedim Salihbegović, sin Šemsi-bega Salihbegovića, gradskog veterinara iz Sarajeva, bio je komandant SS brigade u 2. svjetskom ratu. Nakon 2. svjetskog rata dolazi u Buenos Aires (brodom Santa Fe iz Genove), gdje ostaje aktivan u hrvatskim organizacijama, a sarađuje i sa bošnjačkim intelektualcima u Evropi, kao što je Adil-beg Zulfikarpašić. Nakon završetka agresije na RBiH 1995. g., Nedim se vraća u Bosnu, gdje je umro u dubokoj starosti, usamljen, u jednom sarajevskom predgrađu.
Santiago de Chile, glavni grad Čilea, smješten u podnožju Anda, u kome žive potomci nekoliko desetaka doseljenih Bošnjaka nakon 2. svjetskog rata
Hasan Hasanbegović iz Sarajeva, bio je činovnik NDH u Zemunu tokom 2. svjetskog rata. Nakon završetka rata, Hasan sa bratom Muharemom bježi u Italiju gdje ostaje nekoliko godina u izbjegličkom kampu Cinecitta u Rimu. Negdje 1949. ili 1950. g., odlazi u Buenos Aires u Argentinu, dok njegov brat Muharem ide za Kanadu. Više se nikada nisu vidjeli. Hasan je bio oženjen Hrvaticom
Verom Mratinić iz Novog Sada. Pošto je hrvatska emigrantska zajednica bila vrlo jaka, a katolička religija vrlo dominantna, Hasan se je u izbjeglištvu našao pod pritiskom da pređe na rimokatoličanstvo, što je i učinio, te je preuzeo ime Tomislav. Imao je dva sina, Rodolfa i Pedra i ćerku Luciu, udatu Gonzales. Umro je 1967. g. Rodolfova ćerka Claudia je doktor pravnih nauka u Argentini i šef Ureda za istraživanje kućnog zlostavljanja pri Državnom vrhovnom sudu Argentine.
Claudia Hasanbegović iz Buenos Airesa
Mustafa Hatibović, porijeklom iz Tešnja, služio je u njemačkoj vojsci, da bi nakon 2. svjetskog rata sa svojom suprugom preko Austrije otišao u Francusku. Tamo je živio 5 godina, bi se 1950. g. preko B. Airesa iselio za Santigao u Čileu. Ženio se je dvaput, a imao je 4 sina i ćerku. Sin Mustafine ćerke, Ivo Basay Hatibović, r. 1966. g, u Santiagu, professionalni je čileanski fudbaler i fudbalski trener. Igrao je za nekoliko timova u Čileu, Francuskoj, Meksiku i Argentini kao što su Reims, Nexaca, Boca Juniors i Colo Colo. U klupskoj karijeri je odigrao 414 utakmica i postigao 206 golova. Odigrao je i 15 utakmica za reprezentaciju Čilea i postigao 5 golova. Učestvovao je na tri takmičenja Copa Amerika, 1987., 1991. i 1995. g. Trenutno je trener fudbalskog kluba Union San Felipe u Čileu. Mustafini potomci danas žive u Santiagu, Valparaisu i Antofagasti.
Ivo Alexis Basay Hatibović, profesionalni čileanski fudbaler (Čileanci nose 2 prezimena – prvo je prezime oca, a drugo je djevojačko prezime majke)
Atif Ustović iz Foče se je nakon 2. Svjetskog rata nastanio u Santiagu u Čileu. Imao je sina Izeta i ćerku Jasminu. Izet je dekan Građevinskog fakulteta na Američkom Univerzitetu u Santiagu (Universidad de las Americas), kao i predsjednik Građevinske komore Čilea.
Izet Ustović (po majci Kaflik), uspješni edukator i privrednik u Čileu
U Argentini se je također našao i Ismet Malićbegović, r. 1925. g. u Žepču, a imao je čin Obesturmfuehrera u Handžar diviziji. Također, u Argentinu su doselili i hadži Ismet Varatanovići, prijeratni novinar, te Muharem Šukalo, a obojica su bili dopisnici poslijeratnih bošnjačkih časopisa “Svijest” i “Pogledi”. S njima je sarađivao i Fadil Alić iz Brazila, zavičajno iz Kulen Vakufa.
Sao Paulo, jedan od najvećih gradova na svijetu, u čijoj se je okolini nastanilo nekoliko Bošnjaka nakon 2. svjetskog rata
Konsolidirani spisak ranih bošnjačkih useljenika u Južnu Ameriku (nepotpun spisak; po procjeni autora spisak sadrži oko 50% imena svih bošnjačkih useljenika) Red. br.
Ime i prezime
Dob
Bračno stanje
Mjesto porijekla Datum dolaska Prije 1914. g. 02.07.1905 01.08.1905 Drmeni, Resen 1909.
1. 2. 3.
Abdihodžić Suljo Sarić Suljo Ahmed Rifat
24 20
Neoženjen Neoženjen
4.
Ibrahim Mefail
5. 6. 7. 8.
Kurtović Muharem Kurtović Asim Hujić Muho Komina-Kamber Ismail
9.
Ibrahimović Alija
10.
Zulfo Abedin
11.
Biščević Hajro
Između dva svjetska rata Čapljina 1924.
12.
Fazlagić Bećir
Gacko
13. 14. 15. 16. 17. 18. 19.
Tortić Meho Avdinović Kadria Šerifović Mustafa Ibrahimović Mustafa Demirović Jusuf Osmanović Adem Dugalić Bećir
20.
Asanović Džemal
Lovci, Resen 24 24 20
Neoženjen Neoženjen Neoženjen Resen
Luka ukrcaja
Napomena
Helgoland, Bremen Bonn, Bremen
Argentina Argentina Torbeš; radio kao radnički nadglednik; adresa 1932. g: Calle 25 de Mayo 722, B. Aires, Argentina. Torbeš; radio kao ložač; adresa 1932. g. Calle 25 de Mayo 722, B. Aires, Argentina. Argentina Argentina Argentina Torbeš; radnik; adresa 1932. g.: Calle 25 de Mayo 722, B. Aires, Argentina. Boravio u B. Airesu. Prešao u SAD 1914. g. Torbeš; radnik; adresa 1932. g.: Calle 25 de Mayo 722, B. Aires, Argentina.
1909. 10.12.1911
Frankfurt, Bremen
20.12.1911 1912.
Coburg, Bremen
Prije 1914. Oženjen
16 17 23 31 19 16 23
Neoženjen Neoženjen Oženjen Oženjen Oženjen Neoženjen Oženjen
Grnčar, Resen
1916.
Bitolj
04.03.1925 02.06.1925 01.07.1925 30.10.1925
Les Andes, Napoli Orania, Amsterdam Flandria, Amsterdam Orania, Amsterdam
Bitolj Čeljevo, Herceg.
09.11.1925
Würtemberg, Hamburg
Drmeni, Resen
1925.
Kozjak, Resen
Radnik; adresa 1932. g.: Calle 25 de Agosto 260, Montevideo, Urugvaj. Radnik; adresa 1932. g. Calle 25 de Agosto 260, Montevideo, Urugvaj. Argentina Torbeš; Argentina Torbeš; Argentina Torbeš; Argentina Torbeš; Argentina Torbeš; Argentina Radnik; adresa 1932. g.: Calle L.N. Alem 1481, Dock Sud, B. Aires, Argentina. Torbeš; radio kao radnik-
Bela Crkva Bela Crkva Bitolj Bitolj Bitolj Bašbodrec B. Dubica Vosnobi? Mostar Bitolj Sopotsko, Resen Sopotsko, Resen Sopotsko, Resen Sopotsko, Resen Sopotsko Mostar Kozjak, Resen Kozjak Asamati, Resen Carev Dvor, Resen Bitolj Slavien Resen Carev Dvor, Resen Grnčari, Resen Drmeni, Resen
01.02.1926
Gelria, Amsterdam
01.04.1926
Flandria, Amsterdam
02.06.1926 26.11.1926 02.01.1927 01.04.1927 07.04.1927 01.09.1927
PSSA. Mafalda, Genova Orania, Amsterdam Aurigny, Le Havre Conte Verde, Genova Almanzora, Cherburg Alcantara, Cherburg
08.09.1927 03.10.1927
Conte Verde, Genova Asturias, Cherburg
13.10.1927
Andes, Cherburg
armador; adresa 1932. g.: Calle 25 de Mayo 722, B.Aires, Argentina. Torbeš; Argentina Torbeš; Argentina Torbeš; Argentina Torbeš; Argentina Torbeš; Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Torbeš; Argentina Torbeš; Argentina Torbeš; Argentina Torbeš; Argentina Torbeš; Argentina Torbeš; Argentina Argentina Torbeš; Argentina Torbeš; Argentina Torbeš; Argentina Torbeš; Argentina
30.10.1927 08.12.1927 22.12.1927
General Mitre, Hamburg Andes, Cherburg Arlanza, Cherburg
Torbeš; Argentina Argentina Torbeš; Argentina Torbeš; Argentina
Oženjen
Sopotsko, Resen
1927.
Neoženjen Neoženjen Oženjen Neoženjen Neoženjen
Grnčari, Resen Grnčari, Resen Budmas Resen Mostar
01.01.1928
Avon, Cherburg
01.01.1928 04.01.1928 04.02.1928
Mosella, Le Havre Demerara, Cherburg Duilio, Genova
21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40.
Ramadanović Šukri Nedžipović Kadri Mahmutović Alil Demirović Fehim Alitović Asim Prekajac Omer Dolić Uzeir Ikić Suljo Gujić Ahmed Kezimović Sinan Tofilović Kamber Šemović Ajdin Bajram Šemović, Ismael Rustenović Fazli Šaćirović Šukri Konjhodžić Fejzo Ragipović Izet Zulfikar Asan Xxxxxxxxx Memed Sadinković Ejup
23 18 25 18 36 22 38 28 27 22 17 40 29 23 40 31 34 17 35 28
Neoženjen Neoženjen Neoženjen Neoženjen Oženjen Oženjen Oženjen Oženjen Oženjen Neoženjen Neoženjen Udovac Oženjen Neoženjen Oženjen Neoženjen Oženjen Neoženjen Oženjen Oženjen
41. 42. 43. 44.
Abdulović Hadži Marinović Alija Rašidović Ismael Rašidović Raim
22 23 26 25
Oženjen Neoženjen Oženjen Oženjen
45. 46.
Kamberović Čejki Asanović K.
17
Neoženjen
47.
Šakirović Džemal
37
48. 49. 50. 51. 52.
Rašidović Irfan Rašidović Naim Petrović Omer Ragipović Kazan Bećirović Avdo
17 24 31 17 27
1927.
Torbeš; Argentina Torbeš; radio kao šofer; adresa 1932. g. Calle 25 de Mayo 722, B. Aires, Argentina. Torbeš; radio kao radnikarmador; adresa 1932. g.: Calle 25 de Mayo 722, B. Aires, Argentina. Torbeš; Argentina Torbeš; Argentina Argentina Torbeš; Argentina Argentina
53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63.
Abdi Izet Mahić Salko Bećirović Avdo Bulić Muharem Odobašić Omer Zubović Mustafa Dolić Jahja Ramić Halil Hujić Muharem Šehović Sabit Šemović Šaban
37 37 27 26 44 39 26 42 12 39
Oženjen Oženjen Neoženjen Neoženjen Oženjen Oženjen Neoženjen Oženjen Neoženjen Oženjen Oženjen
Nizo Polje, Resen Ljubuški Mostar Gornji B. Petrovac B. Dubica B Dubica B. Petrovac B. Petrovac Trebinje Sopotsko, Resen
01.03.1928 01.09.1928 04.12.1928 01.05.1929 03.05.1929 01.06.1929 08.07.1929 08.12.1929
Lutetia, Bordeau Gral. Belgrano, Hamburg Duilio, Genova Zeelandia, Amsterdam Bayern, Hamburg Conte Rosso, Genova Conte Verde, Genova Cap. Arcona, Hamburg
26.12.1929 1929.
Arlanza, Cherburg
64. 65. 66.
Viđen Ismet Bojičić Osman Ibrahimović Versel
18 23 26
Neoženjen Neoženjen Oženjen
67. 68. 69. 70. 71.
Mehmedagić Junus Mehmedagić Cristina Mehmedagić Enver Demirović Kadro Latifić Susanna
48 43 18 29 38
Oženjen Udata Neoženjen Neoženjen Udata
Trebinje 02.02.1930 Cetinje 18.11.1930 Bitolj 06.01.1931 Nakon 2. svjetskog rata Sarajevo 01.04.1947 Slovenija Zagabria Tuzla 26.05.1947 Moskva 24.07.1947
72. 73. 74. 75. 76.
Latifić Emira Latifić Anna Maria Varatanović Ismet Pupovac Ismet Hošić Hamid
7 3 45 25 32
Dijete Dijete Oženjen Neoženjen Oženjen
Beograd Occhieppo Sup. Sarajevo Stolac Lukavac-Trnovo
77. 78. 79.
Hošić Josefa Mešetović Mustafa Hromadžić Salko
23 27 28
Udata Neoženjen Neoženjen
Zederman Sarajevo Sarajevo
80. 81.
Mizdrić Ibro Mujaković Osman
40 22
Oženjen Neoženjen
B. Dubica Orahovica
19.02.1948
Korana, Conte Verde, Genova Alcantara, Cherburg Philippa, Genova
San Giorgio, Genova Andrea Gritti, Napoli
Entre Rios, Hamburg
Torbeš; Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Torbeš; radio kao nadglednik u Standard Oil Company; adresa 1932. g.: Calle 25 de Mayo 722, B. Aires, Argentina. Argentina Argentina Torbeš; Argentina Argentina Rođena Turc; Argentina. Argentina Argentina Doktorica, rođena Kabanova; Argentina. Argentina Rođ. u Italiji; Argentina. Vidi tekst. Argentina Radio u rudniku prije 2. svjetskog rata; služio u Handžar diviziji; oženjen Poljakinjom Josefom; živio u B. Airesu; djeca Carlos Albert, Ramon, Ines Josefa i Alicia. Argentina Živio u B. Airesu; sin Augustin. Živio u B. Airesu do smrti 1977. g.; njegova urna počiva na gradskom groblju pored groba Hamida Hošića. Argentina Argentina
82. 83. 84. 85. 86. 87.
Batić Muharem Mehmedović Ibro Imamović Enver Mujkić Meho Čaušević Fadil Hadžić Ibro
24 28 28 29 30 20
Neoženjen Neoženjen Neoženjen Neoženjen Neoženjen Neoženjen
Gorica Rogatica Ilidža Mijatović Sarajevo Kula-Zvornik
25.02.1948 28.02.1948
Ugolino Vivaldi, Genova Mendoza, Genova
88. 89.
Osmanović Zaim Alibabić Omer
36 29
Oženjen Oženjen
Ključ Kurtovo
11.03.1948
Cordoba, Hamburg
90. 91. 92. 93. 94. 95. 96. 97. 98. 99. 100. 101.
Alibabić Dragica Alibabić Hasnija Ergelić Sulejman Ergelić Razija Pirić Nazif Hromić Avdo Hasanbegović Hasan Hasanbegović Vera Hasanbegović Rodolfo Hasanbegović Lucia Hasanbegović Pietro Šukalo Muharem
21 1 44 41 51 36 30 24
Susak Reggio Emilia Prijedor Seribulaj Ravni Brijeg Glamoč Sarajevo Novi Sad Beograd Beograd Beograd Foča
26.03.1948 29.03.1948
Andes, Cherburg Santa Cruz, Napoli
35
Udata Dijete Oženjen Udata Neoženjen Oženjen Oženjen Udata Dijete Dijete Dijete Razveden
102. 103. 104. 105. 106. 107. 108. 109.
Hercegovac Mujo Lalić Halid Lalić Jasna Becirspahic Smail Azabagić Teufik Jusufović NN Salihbegović Nedim Pajić Ibrahim
33 28 2 18 37
Oženjen Neoženjen Dijete Neoženjen Neoženjen
10.04.1948 29.04.1948
Tucuman, Genova Empire Halberd, Genova
30.04.1948
Entre Rios, Hamburg
29 26
Neoženjen Oženjen
23.05.1948 30.05.1948 11.07.1948
General M.B. Stewart, Bremen Santa Fe, Genova General M.B. Stewart, Bremen
Ljubuški Bihać Sarajevo
Banja Luka
Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Živio 1927-2009; živio u Patagoniji na jugu Argentine i radio na naftnim poljima; umro u gradiću Comodoro Rivadavia 2009. g.; bio oženjen Poljakinjom Anom Petrak; djeca Juan Carlos, Jose, Jorge i Mercedes Ines. Argentina Oženjen Hrvaticom; vjerski obrazovan; oko njega se okupljala grupa Bošnjaka u B. Airesu (Hošić, Hromadžić, Mešetović); djeca Ramon (živi u Santa Cruzu na jugu Argentine), Hasnija i Ines. Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Vidi tekst. Rođena Mratinić; Argentina. Argentina Argentina Argentina Živio u B. Airesu; dopisnik poslijeratnih čaospisa „svijest“ i „Pogledi“. Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Prezime promijenjeno u Pašić;
110. 111. 112. 113.
Pajić Kata Pajić Šerif Pajić Emir Muslimović Džafer
24 2 0 23
Udata Dijete Dijete Neoženjen
Križevci Klagenfurt Bologna Bijeljina
114. 115. 116. 117. 118. 119. 120. 121.
Ibrahimović Ahmed Pehadžić Husnija Muminović Mujo Mujkanović Šaban Alibašić Mehmed Alibašić Semka Zulčić Ana Zulčić Abdulah
24 24 35 34 29 22 33 2
Neoženjen Neoženjen Neoženjen Neoženjen Oženjen Udata Neudata Dijete
31.07.1948
Entre Rios, Hamburg
17.11.1948
Olimpia, Genova
03.12.1948
Usat Gen. S.D. Sturgis, Genova
122. 123. 124. 125. 126. 127. 128. 129.
Kasić Osman Kasić Šaha Kasić Fehim Kasić Fapina? Kasić Kadira Pjanić Ibro Azabagić Fadil Muftić Irfan
43 36 12 10 4 50 25 21
Oženjen Udata Dijete Dijete Dijete Neoženjen Neoženjen Neoženjen
Milanković Velečevo Sarajevo Blaho Jaruške Hruszka Sinac, Lika Wolfsberg, Austrija Orašić Orašić Orašić Orašić Orašić Tezec Sarajevo Banja Luka
26.12.1948
General Omar Bundy, Genova
30.12.1948 24.01.1949
Florida, Marseilles General W.M. Black, Genova
130. 131. 132. 133. 134. 135. 136. 137. 138. 139. 140.
Voloder Sulejman Voloder Ljubica Voloder Hedviga Voloder Hermina Voloder Nefa Hajdarević Ahmedbeg Mustić Mehmed Šehić Ismet Šehić Nada Šehić Katica Hadžić Ahmed
39 29 11 8 2 45 23 32 23 1 47
Oženjen Udata Dijete Dijete Dijete Neoženjen Neoženjen Oženjen Udata Dijete Neoženjen
Sarajevo Osijek Osijek Osijek Judensburg Pokoj, Bihać Cazin Travnik Srebrenica Austrija Mostar
04.02.1949
Willard A. Holbrock, Genova
15.02.1949
Gen. W.C. Langfitt, Genova
06.03.1949
141.
Ćorović Zahir
24
Neoženjen
Foča
1949.
USAT Gen Stuart Heintzelman, Bremen Mercy,
oženjen Zagrepčankom; djeca Šerif i Emir žive u B. Airesu. Medicinska sestra; Argentina. Argentina Argentina Živio 1926-1996; oženjen Amandom; živio u B. Airesu; djeca Alfredo Eduardo, Lujan Graciela i Silvia Noemi. Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Rođena Paraska; Argentina. Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina R. 1927. g.; oženjen Teresom u B. Airesu; djeca Nora i Sabina. Argentina Rođena Tretinjak; Argentina. Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Argentina Živio 1925-20011; preživio četničke zločine u Foči gdje su mu mučki ubijeni otac i brat;
142. 143. 144. 145. 146. 147.
Hatibović Mustafa Hatibović Bettna? Hatibović Abas Hatibović Šemsa Hatibović Feho Hadžić Mehmed
148.
Hadžić Adil
149.
Alić Fadil
150. 151.
Delić Hamza Alagić Sead
152.
Spahić Ragib
32 30 8 5 2
Oženjen Udata Dijete Dijete Dijete
Tešanj Tešanj Tešanj Tešanj Werfen, Austrija
21.08.1950
Campana, Marseilles
1951.
1951.
20
Neoženjen
Kulen Vakuf
1952.
Bihać Cazin
22.09.1953 1955.
Mostar
1955.
Provence, Genova
služio u Handžar diviziji; u Čile dolazi brodom „Mercy“ 1949. g.; najprije živio u Valparaisu, a potom prelazi u Santiago; djeca Alex i Ronald; neki potomci promijenili prezime u Corro. Vidi tekst. Čile Čile Čile Čile Nakon 2. svjetskog rata boravio u Francuskoj, odakle je prvo prešao u Kanadu; odatle prešao u Sao Paolo u Brazil s bratom Adilom; imao 6 sinova i 3 ćerke; umro 1966. g.; potomci žive u gradićima Guarulhos i Embu u provinciji Sao Paolo. Sao Paolo (Brazil); 3 ćerke; umro 1999. g. Došao u Brazil 1952. g. iz Njemačke; oženjen Hrvaticom Jelkom; živio u području Rio de Janeira; umro 1961. g.; djeca Andre Omar i Enisa. Santiago, Čile. R. 1931. g. 8 Cazinu; nakon služenja vojnog roka, radio u Rijeci, a potom prelazi u Italiju; u Santiago u Čileu dolazi 1955. g.; djeca Danko, Zvonko i Danica; posjeduje radnju koja izrađuje lente i ukrasni materijal. R. 1925. g.; promijenio prezime u Gačanica nakon što mu se je majka Aiša preudala za Salka Gačanicu iz Mostara; u Santiago u Čileu stiže 1955. g.; oženjen Mercedes Lagos; djeca Pietro, Damaris, Debora i Jeanette; prezime vremenom promijenjeno u Paic.
153. 154. 155. 156.
Kulenović Zumreta Kulenović Aida Bešlagić Hilmi Malićbegović Ismet
1958. 1958.
157.
Jahić Muhamed
Tuzla
158.
Salkanović Abas
Tuzla
159.
Ibrahimović Meho
160.
Ibrahimović Kemal
161.
Hadžikadić Atif
162. 163. 164.
Malkoč Ovčina-Zubčević Ibrović
165.
Jusufović
166. 167. 168. 169.
Orahovac Reković Omerović Orhanović
B. Šamac
Podgorica Plav
Vidi tekst. Vidi tekst. Vidi tekst. Živio u u B. Airesu; imao sinove Alberta, Gustava i Omara. Rođen u Tuzli; živio u Sao Paolu (Brazil) gdje je radio kao inventor u Institutu za tehnološko istraživanje države Sao Paolo; trenutno najstariji živi Bošnjak na tlu Južne Amerike; oženjen Enedinom Gomes; djeca Omar Allen i Miroslav Dino. Živio 1920-1993; sa austrijanskom suprugom Herthom živio nakon 2. Svjetskog rata u Argentini; navodno bio tjelohranitelj Ante Pavelića; prešao 1960-ih u Chicago u SAD, a umro 1993. Na Floridi. B. Aires (Argentina); djeca Miguel, Catalina i Ema. Radio u Zemunu tokom 2. svjetskog rata; živio u B. Airesu; djeca Norma. R. 1927. g.; živio u gradiću Los Andes u provinciji Valparaiso u Čileu; djeca Ivo i Jasna. B. Aires (Argentina). B. Aires (Argentina). Porto Velho (Rio de Janeiro – Brazil). Rio Comprido (Rio de Janeiro) i Arace (Espirito Santo), Brazil. Argentina Argentina Santiago (Čile). Vina del Mar i Santiago (Čile).