Milutin Cihlar Nehajev: „Bijeg“ Povijest jednog našeg čovjeka - književna vrsta: roman lika, objavljen 1909. godine - kompozicija: 12 poglavlja - tema: sudbina Đure Andrijaševića – život intelektualca koji završava tragično u sukobu s okolinom, ali i sa samim sobom, život umjetnika u osvit civilizacije 20. stoljeća - modernistička obilježja romana: a) defabularizacija, lirizacija romana, odstupanje od klasične kompozicije (dezintegracija forme) b) psihološka analiza lika (traži se uzrok njegova sloma), autoanaliza, produbljena psihološka motivacija c) autorsko pripovijedanje prekida se unutarnjim i vanjskim monolozima glavnog lika, pismima, ulomcima dnevnika d) lik antijunaka; darovit, obrazovan individualist, sanjar, pasivan, osamljen i otuđen – stanje spleena (vrlo sličan liku Werthera u „Patnjama mladoga Werthera“!) e) isprekidan vremenski slijed f) impresionistička obilježja u slikanju krajolika, kolorističke slike, sinestezija, simbolika - vanjski uzroci Đurine propasti: a) siromaštvo, neimaština b) otuđenje od majke c) nepovjerenje Verinih roditelja d) malograđanska sredina - unutarnji uzroci Đurine propasti leže u njegovoj prirodi: a) pasivan lik koji se prepušta razmišljanju (kontemplaciji) kada treba donijeti važne životne odluke b) nedostaje mu volja i energija kada se od njega očekuje akcija (djelovanje)
1
→ kratki sadržaj: Đuro putuje iz Beča k prijatelju Toši u Slavoniju, umjesto u Zagreb k zaručnici Veri koja četiri godine čeka da on završi studij i oženi je. U Slavoniji prima pismo Verine majke Nine koja ga zove na razgovor u ZAGREB dajući mu rok od godinu dana za završetak studija te mu zabrani dopisivanje s Verom. Da bi se što prije financijski osamostalio i bio spreman za brak, Đuro se zapošljava kao tzv. suplent (profesor na zamjeni) u SENJU. U početku ga veseli rad s djecom, no uskoro ga počinje mučiti dosada, monotonija i malograđanski mentalitet male sredine: osjeća razočaranje zbog ravnateljeve zabrane da djecu potiče na razmišljanje i izražavanje mišljenja, uočava ispraznost ljudi s kojima se svakodnevno susreće i boji se beznadne budućnosti koja bi i njega mogla zadesiti u takvoj sredini. Kao odgovor Senju piše dramu „REVOLUCIJA U ŽDRENJU“ u kojoj satirično prikazuje senjske prilike. Dolazi u sukob sa svima, zapada u očaj, zapušta posao, ne uči za profesorski ispit, vrijeme provodi u lokalnoj krčmi, upada u neimaštinu i kolotečinu koja mu se prije gadila. Prima brzojav kojim ga Vera zove da brzo dođe u Zagreb, ali nema novca za putovanje, pokušava joj objasniti svoju situaciju pismom, dobiva ga natrag neotvoreno, pokušava poslati pismo preko Toše, ne uspijeva. Potpuno propada opijajući se, a posljednji poraz doživi kad pročita u novinama vijest o Verinoj udaji. Piše posljednje pismo Toši, kao svojevrsnu oporuku u kojoj opisuje svoj život kao bijeg: čini mi se da sam ja uvijek bježao od života i od ljudi. Baca se u more i umire. → Lokalizacija romana u Nehajevljev stvaralački opus: U romanu „Bijeg“ Nehajev piše o životu preosjetljivoga, iznimno nadarenog, ali pasivnoga i depresivnog intelektualca i umjetnika – temi karakterističnoj za europsku književnost krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Stvara roman lika prikazujući život svog junaka Đure Andrijaševića od najranijeg djetinjstva do tragične smrti. Ostali likovi u romanu podređeni su glavnom liku i u funkciji su njegove što slikovitije i bogatije motivacije i karakterizacije. Nehajeva zanima, prije svega, psihički život Đure Andrijaševića pa težište radnje prenosi s vanjskoga svijeta na slikanje njegova emocionalnog i misaonog ustrojstva. Uz glavnu temu po kojoj djelo dobiva sva obilježja psihološkoga romana, Nehajev daje i svoje viđenje hrvatskoga građanskog društva početkom 20. stoljeća pa uočavamo i obilježja društvenog romana. Uspoređujući pojedinosti iz života Đure Andrijaševića s događajima iz Nehajevljeve mladosti, uočit ćemo da je roman djelomično i autobiografski te da je autorov mladenački život izvor 2
nadahnuća za stvaranje priče o životu hrvatskog intelektualca rastrzanog između provincijske sredine vlastitog podrijetla i velegrada, kamo ga odvode želje za izobrazbom. Nehajev među prvima u hrvatskoj književnosti provodi znatnu defabularizaciju romana, usredotočujući se uglavnom na bitne probleme čovjekove psihe. → obilježja modernog romana: 1. Karakteristična tema: život intelektualca i umjetnika u osvit civilizacije 20. stoljeća 2. Lik antijunaka: darovit, obrazovan individualist, sanjar, pasivan, osamljen i otuđen, stanje spleena 3. Dezintegracija forme, lirizacija romana, odstupanje od klasične kompozicije 4. Oblik dnevnika, pisama, vanjski i unutarnji monolozi 5. Impresionistička obilježja u slikanju krajolika, kolorističke slike, sinestezija, simbolika 6. Produbljena psihološka analiza lika, autoanaliza, psihološka motivacija 7. Isprekidan vremenski slijed
3