Sofoklo: „Antigona“ -
496./7. – 406./5. g. pr. Krista, grčki pisac tragedija rodom iz Atene
-
suvremenik Perikla i najvećeg procvata atenskoga polisa
-
od 123 dramska djela što ih je napisao sačuvan je u cjelini samo veći dio jedne satirične igre i sedam tragedija: „Ajant“, „Trahinjanke“, „Elektra“, „Filoktet“, „Kralj Edip“, „Edip na Kolonu“, „Antigona“
-
pojačava dramsku radnju i ulogu dijaloga, uvodi trećeg glumca i smanjuje značenje kora
-
junaci njegovih tragedija nisu više titanske ličnosti kojima upravlja sudbina i volja bogova, već stvarni ljudi koji sami odlučuju o svojoj sudbini te svoju veličinu zahvaljuju čvrstoći svoga značaja (karaktera), često su idealizirani i vođeni najvišim moralnim principima, ipak, Sofokovi su likovi prikazani s ljudskim manama i slabostima
- „Sofoklo prikazuje ljude kakvi bi trebali biti.“
„Antigona“ „Antigona“ je tragedija u kojoj je prikazan sukob između zakona i pojedinca. Taj sukob Sofoklo pokazuje na primjeru Antigone, kćeri tebanskoga kralja, koja je glavna junakinja tragedije. Poslije smrti Eteokla i Polinika, koji su poginuli u međusobnom sukobu, vlast u Tebi preuzima njihov ujak Kreont. On zabrani da se Polinikovo tijelo pokopa jer je Polinik izdao domovinu. Kreont naređuje da se Polinikov leš ostavi psima i lešinarima, a Eteokla da se pokopa sa svim počastima Antigona, Polinikova i Eteoklova sestra, prekrši Kreontovu naredbu i pokopa svoga brata Polinika. Kreont je zbog toga čina osuđuje na smrt. (1. i 2. prizor iz III. čina – Antigonu dovode pred Kreonta) -
vanjska ili formalna kompozicija – tragedija u 7 činova:
→ I. čin sastoji se od; a) prologa – razgovor između Antigone i Izmene (najava sukoba i tragičnoga kraja) b) paroda – ulazna pjesma kora → u II., III., IV., V. i VI. činu izmjenjuju se; a) epizodimi = dijalozi u kojima se likovi suprotstavljaju mišljenjima, stavovima, idejama i principima b) stasimi = stajaće pjesme kora koje komentiraju radnju
→ VII. čin sadrži izlaznu ili eksodnu pjesmu koju pjevaju Kreont (Kreontova tužaljka) i kor -
zajednički predmet sukoba je pokop Antigonina brata Polinika koji je poginuo u napadu na grad Tebu
-
osnovni dramski sukob je sukob između Antigone i Kreonta
-
Antigona → brani vjerske, moralne i obiteljske zakone ↔ PROTAGONIST: bori se za pravo svakog čovjeka, pojedinca
-
↔ POJEDINAC: brani Polinikovo pravo da bude pokopan i svoje pravo da jasno iznese svoj stav Kreont ↔ ANTAGONIST: brani ljudske, državne zakone ↔ VLAST I DRUŠTVO: pojedinac mora poštovati zapovijed vladara
-
dramski sukob razvija se koristeći točke unutarnje kompozicije sve do tragičnoga kraja Antigonina, Hemonova, Euridikina smrt
-
za tragičan kraj kriv je Kreont (ne poznaje božanske zakone i prava pojedinca), ALI i sama Antigona → njezina mana (HAMARTIJA) je njezina upornost da pod cijenu smrti ostvari svoj cilj ↔ tragična krivnja
-
Antigona je istovremeno kriva i nije kriva (njezina tragična krivnja = krivnja bez krivnje) ↔ Antigona je prava tragična junakinja:
a) tragični kraj Antigoni je sudbinski predodređen (potječe iz Edipova roda – „Mit o Edipu“) b) Antigonin kraj nije uzaludan (njezine ideje pobjeđuju) → ona je moralni pobjednik jer Kreont, iako ostaje živ, moralno je slomljen