JESEN 2016
ÄŒasopis Udruge za samozastupanje
Tema broja:
6.
konferencija hrvatskih samozastupnika
ÄŒija je moja imovina?
Broj 24
RIJEČ UREDNICE Dragi samozastupniče, 2. 12. 2016. održali smo 6. konferenciju hrvatskih samozastupnika. Tema konferencije bila je Čija je moja imovina? Većina samozastupnika ima problema sa nasljeđivanjem i upravljanjem imovinom. U ovom broju časopisa pročitaj priče i iskustva samozastupnika o imovini.
Urednica Senada Halilčević Novinari Hrvoje Forner Snježana Kanjir Nera Bajzec Gordana Huzek Tomislav Ivašković
TEMA BROJA: 6 KONFERENCIJA HRVATSKIH SAMOZASTUPNIKA
Asistenti Ana Širić Mladen Katanić Sanja Martinovsky Ivana Poslon Hrvoj Damjan Janjušević Glas samozastupnika tiskan je uz Otvoreno društvo. This newsletter was supported by a grant from the Open Society Foundations
Ove godine tema konferencije bila je imovina osoba lišenih poslovne sposobnosti. Mnoge osobe ne mogu upravljati i odlučivati o svojoj imovini. Odlučili smo se za ovu temu kako bi otvorili raspravu o ovom velikom problemu. Na konferenciju smo pozvali predstavnike državnih institucija, roditeljskih udruga i službi podrške. Željeli smo saznati različita iskustva i mišljenja o ovoj temi. To nam je jako važno jer se ove godine mijenja Obiteljski zakon. U ovom zakonu pišu pravila o imovini osoba lišenih poslovne sposobnosti. Kako bi novi Obiteljski zakon bio dobar potrebno je razgovarati o ovoj temi. Od samozastupnika na sastancima često čujemo da su lišeni poslovne sposobnosti i da su živjeli u instituciji, a sada žive u organiziranom stanovanju ili cijeli život žive s roditeljima.
2
Časopis Udruge za samozastupanje
Zato smo se zapitali: Postoje li osobe s intelektualnim teškoćama koje žive u svom stanu? Imaju li osobe neku vrijedniju imovinu kao što su kuća ili stan? Imaju li osobe ikakvu svoju imovinu? Na našim sastancima počeli smo razgovarati o pravu na imovinu. U početku su samozastupnici kao svoju imovinu navodili samo stvari koje koriste svaki dan: mobitel bicikl odjeća obuća Malo samozastupnika je znalo da njihovu imovinu čine i novčana primanja kao što su plaća, mirovina i invalidnina. Neki samozastupnici ne znaju imaju li svoju imovinu. Neki čak ne znaju što znači imovina. Ipak, kada su dobili malo više informacija o tome što je sve imovina, samozastupnici su naveli brojne primjere kojima su pokazali da imaju jako vrijednu imovinu. Zamolili smo samozastupnike iz drugih grupa u Hrvatskoj da razgovaraju o ovoj temi. U nastavku možete pročitati što su samozastupnici govorili o svojoj imovini. Govori samozastupnika su skraćeni kako bi svi stali u časopis. Glas samozastupnika
3
Sve o čemu su samozastupnici govorili možete pročitati na našoj internetskoj stranici www.samozastupanje.hr Na konferenciji smo prvi put javno prikazali film Neka moja imovina stvarno bude moja. Ovaj film smo snimili kako bi o problemu upravljanja imovinom informirali što više ljudi. Film možete pogledati na Youtube stranici. U Youtube tražilicu upišite naziv filma: neka moja imovina stvarno bude moja
IZLAGANJA SAMOZASTUPNIKA SA 6 KONFERENCIJE Đurđica Nukić iz Čakovca Radila sam u komunalnom poduzeću u Prelogu. Plaću sam dobivala svaki mjesec. Sav iznos morala sam uplaćivati na račun Centra za socijalnu skrb. Razumijem da sam novac morala davati za smještaj jer živim u stambenoj zajednici. Ipak bih voljela da sam mogla raspolagati s barem polovicom plaće. Kako mogu biti samostalna bez vlastite plaće? Ako radimo, ne možemo raspolagati novcem. Zašto bismo onda radili? Samo zato da se osjećamo korisno. Pokušala sam živjeti sama izvan organiziranog stanovanja.
4
Časopis Udruge za samozastupanje
Plaćala sam račune i sama kupovala hranu. Nitko mi nije rako da će biti tako teško. Nisam mogla pokrivati osnovne troškove za život. Vratila sam se u organizirano stanovanje. Svaki dan se pitam kako se osobe u organiziranom stanovanju mogu osamostaliti. Dobri smo radnici i trudimo se. Ljuti me što nemamo mogućnost raspolaganja novcem kojeg smo zaslužili vlastitim trudom. Idemo zajedno promijeniti postojeće zakone! Dosta mi je čekanja. Sigurno se ništa neće promijeniti ako samo čekamo!
Darko Bašić iz Siska Darko je govorio o ružnim iskustvima u instituciji. Od sestre je dobivao novce i čuvao ih je u džepu hlača. Kada je spavao i kad nije nosio hlače krali su mu novce. Iako je prijavio krađu, ništa se nije promijenilo. Sada živu u programu organiziranog stanovanja. Više mu ne kradu novce. Ima svoj džeparac i raspolaže s njim kako on želi.
Glas samozastupnika
5
Romana Posavec iz Zagreba Mama je uvijek govorila da sam bolesna i mislim da zato kuću nije ostavila meni nego mojoj kćeri. Zbog toga sam se osjećala ružno i nesretno. Ipak smo u kući nastavili živjeti moj muž i ja. Ja sam lišena poslovne sposobnosti. Moja kćer mi je postala skrbnica, ali odluke u vezi kuće donosimo moj muž i ja. U stanu nam nitko ne pomaže, nemamo nikakvu podršku. Preporučila bi roditeljima da svoju imovinu ostave svojoj djeci.
Branka Reljan iz Osijeka Stan u Kninu mi je oduzet i useljen, a stan na selu je u lošem stanju. Odlučila sam tražiti drugi stan u Kninu i vratiti se tamo živjeti. U tome imam podršku Centra u Osijeku i skrbnice u Kninu. Skrbnica mi je rekla da ako mogu živjeti u stanu u Osijeku da mogu živjeti i u stanu u Kninu. Sada prikupljamo dokumente i početkom ljeta bi mogla ostvariti svoj san da se vratim živjeti u svoj rodni grad. Pokazala sam da se mogu brinuti o sebi i pijem svoje lijekove. Sve ove godine nisam bila na liječenju i nadam se da ću dobiti svoju imovinu natrag.
6
Časopis Udruge za samozastupanje
Ankica Bosanac iz Grubišnog Polja Redovito dobivam džeparac i nagradu što pomažem sustanaru koji se ne može samostalno kretati gradom. Naslijedila sam od tate i mame livadu i polje, ali sam sve ostavila bratu. Nije mi ukinuta poslovna sposobnost pa mogu samostalno raspolagati sa svojom imovinom koja nije velika. Htjela bih uštedjeti nešto novaca od džeparca i nagrade koju dobivam, ali bojim se da bi mi centar za socijalnu skrb to mogao oduzeti za smještaj. Moja imovina nije velika, ali sretna sam jer je mogu koristiti po svojoj volji.
Petar Lujanac iz Pakraca Petrov prijatelj prima očevu mirovinu kojom u potpunosti plaća svoj smještaj u organiziranom stanovanju u Lipiku. Ostatak mirovine uplaćuje na svoj račun. Ima skrbnika koji mu taji iznos na računu. Ima i jednu kuću koju je naslijedio od djeda. Bio je vlasnik polovice kuće koju je naslijedio od oca. Svoju polovicu kuće prodao je svojoj tetki bivšoj skrbnici. Nije dobio nikakav dokaz o uplati, a nema ni pristup računu jer mora ostati tajan. U svom vlasništvu ima i nešto zemlje na koju plaća porez. Zemlja je dana u zakup i obrađuje ju njegov skrbnik. On nema ugovor o zakupu. Pravnik kaže da se zakupnina uredno plaća. O tome nema nikakvog dokaza pa i dalje vjeruje pravniku. Mog prijatelja ljuti što ga skrbnik za neke probleme upućuje na pravnika a pravnik ga vraća nazad skrbniku.
Glas samozastupnika
7
Ljuti ga i što za svaku sitnicu koju želi kupiti svojim novcem mora dobiti suglasnost skrbnika. Skrbnik ga često odbije bez dodatnog objašnjenja. Prijatelj želi promijeniti skrbnika, ali mu to ne uspijeva. Nada se da će novi zakon bolje riješiti pitanje odnosa sa skrbnikom i centrom za socijalnu skrb te da će mu biti lakše upravljati svojom imovinom. Time bi poboljšao kvalitetu svog života i mogao bi se prije osamostaliti.
Slavko Klješčik iz Osijeka Nakon smrti roditelja naslijedio sam njihovu kuću. Kuća ima 3 sobe, nema kuhinju niti kupaonicu. Otac je poginuo u prometnoj nesreći i zato nismo imali novaca dovršiti kuću. Zbog toga sam živio u jako lošim uvjetima, u pljesnivom podrumu, bez vode. Sestra je podnijela zahtjev za lišenje poslovne sposobnosti, te mi je imenovana skrbnicom. U početku sam bio protiv toga. Bio sam i protiv smještaja u ustanovu. Kasnije sam shvatio da ne mogu više živjeti u tako lošim uvjetima i zato sam pristao biti smješten u ustanovu. Od 2013. godine živim u organiziranom stanovanju. Osjećam se puno bolje, redovno uzimam terapiju i jako sam zadovoljan. Želio bih se vratiti živjeti u svoje mjesto i u svoju kuću. Mislim da to ne mogu napraviti bez novca za uređenje kuće i bez podrške.
8
Časopis Udruge za samozastupanje
Senada Halilčević iz Zagreba Veliki broj samozastupnika su vlasnici kuća ili stanova, ali tamo ne žive. Žive u organiziranom stanovanju dok njihove kuće često propadaju. Neki od njih uopće ne mogu ući u svoje kuće, stanove ili vikendice jer im skrbnici to brane. Ove kuće i stanove samozastupnici su naslijedili. Međutim, mnogo samozastupnika nije naslijedilo stan ili kuću svojih roditelja. Roditelji često odluče da nasljednik bude dijete bez teškoća ili potpišu ugovor zbog kojega netko drugi dobije kuću ili stan. Neki samozastupnici su se odrekli svog nasljedstva u korist braće i sestara. Životne situacije samozastupnika pokazale su nam da i oni samozastupnici koji imaju vrijednu imovinu ne doživljavaju je kao svoju. Ne živimo u svojim kućama, ne ljetujemo u svojim vikendicama i nemamo nikakve novčane koristi od njih. Iako imamo vrijednu imovinu mi smo korisnici socijalnih usluga. Iako imamo novac, ne raspolažemo njime. Iako imamo, mi nemamo.
Kristina Tekmetarović iz Osijeka Kristinin prijatelj Drago je živio sam u roditeljskoj kući. Drago i njegova sestra vlasnici su te kuće i zemljišta. Susjeda je prijavila Dragu Centru za socijalnu skrb. Nakon toga se preselio u program stanovanja Osječkog centra za inkluziju. Drago koristi obiteljsku mirovinu s kojom se plaća dio njegovog smještaja. Na njegove nekretnine odmah je upisana zabilježba.
Glas samozastupnika
9
Dragi je oduzet ključ i on više nije mogao ući u svoju kuću bez odobrenja susjeda. Drago ima želju boraviti u svojoj kući, imati svoj ključ i obnoviti vrt. Kada svoje želje izrazi susjedu, susjed burno i ružno reagira. Drago bi htio otići do kuće svojeg djetinjstva, svojih roditelja. Pita se zašto mu susjed ne dozvoljava da obiđe svoju kuću, kuću svoga djetinjstva.
Damir Flanjak iz Bjelovara Kroz razgovore u grupi za samozastupanje shvatio sam kako zapravo nemam imovine. Prije mi se činilo kako nemam problema, ali sada sam se počeo pitati jesam li stvarno zadovoljan. Želio bih imati više svojih novaca s kojima bih mogao raspolagati sam. Htio bih izaći iz inkluzije, raditi i zaraditi novce. Htio bih sam odlučivati gdje ću i s kim živjeti i kako ću trošiti svoje novce. Volio bih se zaposliti na pola radnog vremena ali me muči što bi moju plaću uzela država ako ostanem u inkluziji. Ovaj moj primjer je jedan od mnogobrojnih u Hrvatskoj. Nadam se da će netko čuti glas samozastupnika na ovoj konferenciji i da će država nešto poduzeti da se to promjeni.
10
Časopis Udruge za samozastupanje
Antonija Morić iz Šibenika Antonijina kolegica samozastupnica rođena je na otoku Krapnju pored Šibenika. Nakon majčine smrti samozastupnica više nije imala pristup svojoj kući, nije mogla slobodno otići ni po svoje osobne stvari. Prilikom posjeta otoku osjećala se kao stranac u svom mjestu. Ujak je imao ključeve kuće a samozastupnicu je izbjegavao. Samozastupnica je kroz to vrijeme često zvala ujaka. Uporno je željela saznati što je s njezinim novcem. Nakon toga ujak joj je počeo slati malo novaca da je umiri. I dalje samozastupnica nema ključeve svoje kuće. Ujak koristi jedan kat u toj kući. Skrbnica je uspjela dobiti ključeve drugog kata, što je samozastupnica tek nedavno saznala. Pokušat će razgovarati sa skrbnicom i doći do ključeva. Vjeruje da će tada moći posjećivati kuću i pozivati svoje prijatelje.
Nedjeljko Medić iz Zagreba Odrastao sam na Pagu. Tamo imam kuću. Mojom imovinom upravlja skrbnica i centar za socijalnu skrb. Ključ od kuće je kod moje skrbnice. Kada posjećujem Pag spavam u unajmljenom apartmanu. Moja rodna kuća polako propada.
Glas samozastupnika
11
Vesna Gere iz Slavonskog Broda Vesnin prijatelj Vinko živi u organiziranom stanovanju. Majka je Vinku u Slavonskom Brodu kupila stan jer je željela da živi u većem gradu. Vinko bi se tako mogao više družiti imati kvalitetniji život. Nakon smrti majke i očeve bolesti Vinko se uključio u program organiziranog stanovanja i počeo liječiti jer mu je zdravstveno stanje narušeno. On ima poslovnu sposobnost i jedini je vlasnik stana. Želi živjeti s prijateljima i s podrškom u svom stanu. Vinko ima svoj račun i novcem koji dobiva od najma stana plaća režije u organiziranom stanovanju. Vinko misli da je njegova majka donijela dobru odluku, kada mu je omogućila život u Slavonskom Brodu.
Damir Ozvačić iz Karlovca Damirov prijatelj Dragec rođen je i odrastao u Zagrebu. Dragec i njegov brat naslijedili su od svojih roditelja obiteljsku kuću, okućnicu i nešto šume. Dragec je djelomično lišen poslovne sposobnosti. Dobrovoljno je na sudu potpisao da svoju imovinu ostavlja bratu. Brat mu je obećao da će ga zaštititi, brinuti se o njemu i da će mu platiti za njegov dio imovine. Dragec je vjerovao svom bratu te nikada s njim nije potpisao nikakav ugovor. Brat nikada nije Dragecu dao njegov novac. Dragec danas ima 69 godina i živi u organiziranom stanovanju Centra za pružanje usluga u zajednici Ozalj. Nema svojih bližnjih i nema imovine. Osjeća se prevareno, ljuto i tužno.
12
Časopis Udruge za samozastupanje
Danas mu je jako žao što je vjerovao svome bratu i ostavio mu svoju imovinu. Ovu priču želi podijeliti s vama kako bi vam rekao da je imovina bitna. Razmislite prije nego što nekome ostavite svoju imovinu. Goran Šeliga iz Grubišnog Polja Od svoje 18 godine dobivam 1250 kuna invalidnine. Tata je kupio auto i otplaćivao ga mojom invalidninom 5 godina, ali nije dao da budem vlasnik tog auta. Poslije toga sam pristao da se režije plaćaju mojom invalidninom. Nakon maminog odlaska tata je često pio. Izbacivao me iz stana i tukao. Nakon što sam završio u bolnici moja socijalna radnica je rekla da se ne mogu vratiti kući. Došao sam u program inkluzije u Grubišnom Polju samo sa stvarima iz bolnice. Tata mi ne vjeruje da idem sam u trgovinu, biram stvari i sam plaćam. Njegove riječi su da se ja ne razumijem u novce. Zoran Đošanović iz Belišća Kada smo na sastancima samozastupnika počeli razgovarati o temi imovine i pripremati se za konferenciju, naišli smo na probleme. Neki roditelji samozastupnika protivili su se ovoj temi. Oni smatraju da njihova djeca, iako su odrasla, ne trebaju ništa znati o imovini jer nisu sposobni odlučivati o sebi.
Glas samozastupnika
13
Neke roditelje je smetalo što njihova djeca dolaze kući s pitanjima o imovini. Zato su im zabranili odlaske na sastanke samozastupnika. Čuli smo da roditelji samozastupnika koji primaju socijalnu pomoć često zbog siromaštva koriste te novce za svakodnevne potrebe cijele obitelji. Na sastancima smo čuli i priče o socijalnim radnicima koji su prevarili osobe s invaliditetom kako bi došli do njihove imovine. Želimo da zakon zaštiti temeljna ljudska prava osoba s invaliditetom.
Dubravko Jajetić i Željko Lončarić iz Koprivnice zajedno su govorili o imovini Puno stvari o upravljanju svojom imovinom naučio sam na sastancima samozastupnika. Mojim roditeljima je drago što sam dobio nove informacije o upravljanju imovinom. Ali neki skrbnici nisu zadovoljni što razgovaramo o imovini. Kažu da dobivamo previše informacija i da ne trebamo toliko znati. Ali mi imamo pravo znati što se događa s našom imovinom. Zato moramo pitati, tražiti i samozastupati se.
Ivan Rakušić iz Ploča Lišen sam poslovne sposobnosti. Skrbnica mi je moja majka. Ona mi nije puno govorila o imovini i nasljeđivanju. Ipak sam saznao da sam jedini nasljednik stana koji mi je oporukom ostavljen.
14
Časopis Udruge za samozastupanje
Na dan ostavinske rasprave pažljivo sam slušao javnog bilježnika. Šok mi je bio što je oporuka poništena. Po novom, samo pola stana nasljeđujem ja, a drugu polovicu nasljeđuje moja sestra. Umjesto mene moja majka potpisala je zapisnik s ostavinske rasprave. Svi su zadovoljni osim mene. Osjećam se kao da sam u jednom trenu ostao bez svega. Pitam se čija je moja imovina? Do kada će se šutjeti o svemu što se događa osobama lišenim poslovne sposobnosti?
Leo Bojčić iz Splita Ukinuta mi je radna i poslovna sposobnost. Primam osobnu invalidninu i pomoć od Grada. Jedanput sam svoju invalidninu potrošio na gluposti i mama je bila jako ljuta. ZABAVNIK Odmah sam shvatio da sam pogriješio. Od tada ona upravlja mojom invalidninom. Imam osjećaj kao da sam malo dijete. Nemam slobodu kao drugi. Ja volim i poštujem svoju majku, ali mislim da bi mi bilo bolje kada bih živio sam ili s nekim prijateljem iz udruge. Iako ne znam dobro računati, znam da bi uz podršku asistenta sve bilo u redu. I iz grešaka čovjek uči. Odrastao sam, odgovoran sam i znao bih upravljati svojom imovinom. Na kraju krajeva, to je pravo svakog čovjeka.
Glas samozastupnika
15
Radi zaštite svojih prava uvijek se možeš obratiti: 1. Pravobraniteljici za osobe s invaliditetom Adresa: Savska cesta 41, Zagreb Telefon: 01/ 61 02 170 Web adresa: www.posi.hr Adresa elektroničke pošte: ured@posi.hr 2. Pučkom pravobranitelju Adresa: Trg hrvatskih velikana 6, Zagreb Telefon: 01/ 48 51 855 Web adresa: www.ombudsman.hr Adresa elektroničke pošte: info@ombudsman.hr 3. Udruzi za samozastupanje Adresa: Međimurska 19, Zagreb Telefon: 01/ 55 30 582 Web adresa: www.samozastupanje.hr Adresa elektroničke pošte: kontakt@samozastupanje.hr
JAVITE NAM SE
Bleiweisova 15, 10 000 Zagreb Telefon: 01 553 05 82, Fax: 01 553 05 56 E- mail: kontakt@samozastupanje.hr Posjetite našu internet stranicu: www.samozastupanje.hr ili nas posjetite na Facebook-u!