Bilo jedno poziriste

ZABILJEŠKE, FOTOGRAFIJE, SJEĆANJA I OSTALU DOKUMETAC IJU O POSTOJANJU STOGOD IŠNJE POZORIŠNE KULTURE KAO I AMATERSKOG POZORIŠTA „VASO PELAGIĆ“ U BRČKOM, SAKUPILI SU NJEGOVI ČLANOVI - AMATERI

P riredio: P ETAR - P ERO KNEŽEV IĆ Brčko, decembra 2011. god.

Q

Zapisi i sjećanja:

- 2-

TRAGOVI POSTOJANJA POZORIŠNE KULTURE I AMATERSKOG POZORIŠTA „VASO PELAGIĆ“ U BRČKOM (1946. - 1992. god.)

Svi tragovi nisu mogli nestati. _ _ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ _

Kako vrijeme prolazi, od kada je 1992. godine, zdravom razumu nerazumni, rat u BiH prekinuo rad brčanskog Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“, sjećanja na njegovo postojanje neosporno polako blijede i padaju u zaborav. Zaborav o pozorišnoj tradiciji i izuzetno uspješnom radu ovog Pozorišta je nedopustiv, jer bi time bio svakako izbrisan uspjeh brčanskog amaterizma, a time i umanjena dostignuća u pozorišnom amaterizmu BiH i Jugoslavije, u čijem je sastavu ono djelovalo i dalo svoj značajan doprinos.

Kada se sa ove vremenske distance, analitički sagledaju zaista primjerena dostignuća ovog brčanskog Pozorišta, bila bi, zaista, velika nepravda da ono bude izbrisano kao da nije nikada ni postojalo u bogatoj i tradicionalnoj hronologiji pozorišne kulture grada Brčkog. To ćemo najlakše shvatiti upoređujući njegov rad sa ondašnjim, a pogotovo današnjim, rezultatima rada profesionalnih pozorišta u BiH. Zatiranju tragova o radu ovog Pozoriša u Brčkom je naročito doprinio, po nečijem nagovoru, potpuno nerazuman, vandalski postupak upokojenog Vojislava Vendlenera, inače prvog i najstarijeg uposlenika pozorišta (kako ga je neko nazvao „brčanskog pozorišnog Kvazimoda“) koji je sa „Ženskog mosta“ u rijeku Brku pobacao cijelu, besprekorno urednu, dokumentaciju o nastanku i dugogodišnjem radu ovog Pozorišta. Ostala dokumentacija koja je, po važećim zakonima, dostavljana Službi društvenog knjigovodstva i ostalim institucijama, takođe je bila nedostupna, a ka snije i uništena (završni računi, izvještaji o radu i sl.). Treba cijeniti, istina neuspješne i na razne načine sprječavane, pokušaje Ljubomira Perića i Fadila Jašarevića - Zumbe kao i nekih drugih članova pozorišta, preostalih u Brčkom poslije rata, da, nekako, dođu do navedene dokumentacije, te njome odbrane Pozorište i nastave njegov rad. U statističkim zavodima Tuzle i Sarajeva su nestali bilo kakvi dokumenti o postojanju Pozorišta u Brč kom. Bez traga je nestao i arhiv Saveza amatera BiH u Sarajevu. U gradskom arhivu Brčkog je pronađeno nekoliko primjeraka Službenog lista opštine iz kojih su istrgnute stranice o registraciji Pozorišta.

Zahvaljujući upornosti Nedžada Bešića - Beše, nekako se uspjelo doći do Službenog lista SR BiH, br. 28., od petka, 23. avgusta 1991, god., u kojem je na strani II, pod naslovom: „KOD VIŠEG SUDA U SARAJEVU UPISANO JE U REGISTAR UDRUŽENJA GRAĐANA: Kod Višeg suda u Tuzli upisano je Omladinsko amatersko pozorište „Pelagić“ Brčko kao građansko-pravno lice. Ciljevi udruženja su javno prikazivanje muzičkih i scenskih djela. Ovlaštena lica za zastupanje su Nikić Milan i Knežević Petar. (P-II-68/91-c)“ Konačno se došlo i do, očigledno sumnjivog i, vjerovatno, zato od javnosti skrivanog, Rješenja izvršnog odbora SO Brčko o vraćanju Pozorišta „ranijem vlasniku“. (Neki tvrde da se Izvršni odbor koji je donio to Rješenje nikada nije ni sastao da bi ga donio). Uzgred valja reći, da je taj navodni vlasnik pozorišnog prostora davno ranije materijalno obeštećen za taj prostor i godinama nikada nije izrazio nikakvo nezadovoljstvo radi toga.

Ustavni sud Republike Srpske je, na pismeni upit o zakonitosti donošenja ovakvog Riješenja odgovorio da to nije u njegovoj nadležnosti. Očito da je neko nastojao (vezama) potpuno uništiti sve tragove postojanja ovog uzornog Pozorišta i učiniti kao da ono nikada nije ni postojalo. Zašto ?!

Vojislav Vendlener, je uništio arhivu pozorišta u kojoj je i sam bio zastupljen. U zgradi pozorišta je godinama stanovao potpuno besplatno. Poslije njegove smrti zgrada je srušena

Zgrada Gradskog Amaterskog Pozorišta „Vaso Pelagić“ u Brčkom, adaptirana, 1990. godine, srušena 2007. godine.

No, istini na volju - svi tragovi ipak nisu uništeni: Mora se izraziti zahvalnost izvjesnom mladom čovjeku (izbj eglica u Brčkom !?) koji je, nakon rušenja Pozorišta, marta 2007. godine, sa deponije smeća donio izvjestan mali dio fotografija nekih pozorišnih predstava i nekoliko bznačajnih dokumenata. Isto tako Veliku zahvalnost zaslužuju i svi oni koji su, iz svojih porodičnih dokumentacija, donosili fotografije, pohvale, diplome, priznanja, medalje, afiše, plakate i ostalu građu vezanu za rad i postojanje Pozorišta u Brčkom. Jednako su doprinijeli i oni koji su iznijeli svoja sjećanja o radu Pozorišta. Dakle, svi tragovi ipak nisu uništeni: Tako je počelo ovo, makar i djelimično, otimanje od zaborava istine o postojanju stoljetne i uspješne, a nepotrebno prekinute, brčanske pozorišne kulture, u kojoj je brčansko Pozorište uoči rata (1992.), bilo jedna od najstarijih, a sigurno najuspješnija kulturna ustanova grada. Kao osnovna građa za ovo bilježenje su poslužila originalna - hronološka bilježenja o radu ovog Pozorišta brčanskih novinara u lokalnom listu „Graditelj“. Vjerovatno da postoji još dokumentarne građe i sjećanja članova Pozorišta koji su trenutno rasuti širom svijeta. Naravno da im se daje mogućnost dopuniti ovu građu o zaista primjernom radu Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ u Brčkom...

K. P. - januar, 2010. god.

-3-

Feljton Sead Hasović : Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (1)

ISTINKT, SMISAO I LJUBAV _____

__

„Graditelj“ br. 222. od 7. maja 1986. god.

M. Ekmečić: akvarel - Brčko, pogled sa Save

U ovom broju „Graditelj“ počinje sa objavljivanjem feljtona o pozorišnom životu u Brčkom u periodu od 1886. do 1945. godine. * 1) „Brčko je, istina, jedno malo mjesto, ali raspolaže sa materijalnom kulturom koja mu dopušta izvjestnu mogućnost za više umjetničkih uživanja. Pokraj toga ona pokazuje prilično smisla za pozorišnu umjetnost, voli iskreno pozorište, pa je uprava mišljenja da umjetnički instinkt ovog mjesta treba ubuduće više njegovati i nastojati da se u Brčkom godišnje stalno obezbijedi kraće gostovanje pozorišta“ Dopis sa ovim sadržajem uputila je Uprava sarajevskog Narodnog pozorišta nakon gostovanja u Brčkom 1921. godine, kada je umjesto desetak dana koliko je namjeravalo Pozorište u našem gradu „zbog izuzetnog interesovanja publike“ ostalo gotovo dva mjeseca. Te godine prema popisu, u Brčkom je bilo 6.832 „prisutna stanovnika“, a to bi približno (računajući prema ostvarenom prihodu) mogao biti i broj gledalaca na 26 izvedenih predstava. No, nije velika posjeta bila jedini razlog produženja boravka Pozorišta u našem gradu. U vrijeme kada mu se adaptirala zgrada u Sarajevu, Pozorište su zadržali i povoljni uslovi za rad za koje su isticali da su bili mnogo bolji u matičnom mjestu i Tuzli, odakle je došlo u Brčko. „Pre svega probe su mogle da se vrše i pre i po podne, a po potrebi i navečer. Da bi se proširio i osvežio repertoar, u Brčkom je pripremano više komada, pa su čak držane probe na još jednoj pozornici, tj iskorištena je mogućnost da se, osim u „Posavini“ proba još u jednom hotelu. (Dragoljub Vlatković: „Počeci rada sarajevskog Pozorišta“).

Umjetnički instinkt, smisao i ljubav za pozorišnu umjetnost Brčko nije moglo steći preko noći; do gostovanja sarajevskog Narodnog pozorišta naš grad je imao iza sebe već pola vijeka pozorišnog života. Kao poznato trgovačko mjesto koje je održavalo veze sa mnogim gradovima u zemlji i svijetu, nije ga mimoišla gotovo nijedna putujuća pozorišna trupa u posjeti Bosni, a veliki doprinos pozorišnom životu dala su i kulturno-prosvjetna društva u okviru kojih su djelovale diletantske se kcije. Istraženi podatci govore da su do te godine predstave davali:Srpsko pravoslavno crkveno pjevačko društvo „Vijenac“, osnovano 1896. godine, i Muslimansko potporno društvo „Islahijet“, osnovano 1908. godine, a nije isključeno da su se pozorišnom djelatnošću bavili i Hrvatsko pjevačko i tamburaško društvo „Hrvat“, Podružnica hrvatskog društva „Napredak“, osnovana 1906. i Pododbor „Gajreta“, osnovan 1911. godine. Kako je zabilježeno u tadašnjoj štampi brčanske dilentantske sekcije su i izvele od 1838. do 1910. godine dvadesetak pozorišnih komada. Pozorišna djelatnost bila je sastavni dio aktivnosti i Radničkog kulturno-umjetničkg društva „Vaso Pelagić“ koje je 1938. godine osnovao brčanski sindikalni pokret, ali je njegovo djelovanje, prema sjećanjima osnivača, bilo veoma kratko, svega tri mjeseca. Kontinuitet u pozorišnom životu Brčkog ponovo je uspostavljen 1946. godine kada je počela sa radom Dramska se kcija kulturnoumjetničkog društva „Vaso Pelagić“.

Nastojanje sarajevskog Narodnog pozorišta da se „u Brčkom godišnje stalno obezbijedi kraće gostovanje“ dovelo je u naš grad ovaj pozorišni ansambl tek kroz tri, zatim poslije sedam godina, a onda je nastala pauza 8-9 do pedesetih godina. Slučajno ili namjerno godišnje stalno kraće gostovanje (ali cjelokupnog bosanskohercegovačkog teatra) ipak je obezbijeđeno. U Brčkom se od 1974. godine održavaju Susreti profesionalnih pozorišta Bosne i Hercegovine, godišnja smotra domaćeg dramskog stvaralaštva. Izuzetno interesovanje publike za pozorišne predstave u Brčkom u toku dvanaest do sada održanih smotri smatrano je fenomenom. Jednostavno, bez obzira na dosad objavljenu literaturu, o pozorišnom životu Brčkog, čija bi se stogodišnjica po nekim računicama, mogla obilježiti ove godine, veoma se malo znalo. Stoga je jedan od ciljeva ovog feljtona da se, na osnovu do sada istraženog materijala sazna nešto više. ______ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ __

1) Pisalo je do 1986.godine, međutm predratne i ratne okolnosti s u prekinul e daljna istr aživanja – (pr m. P.K.)

Feljton Sead Hasović : Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (2) _________________________________________

DEKOR U ZALOGU „Graditelj“ br. 223. od 21. maja 1986. god.

Ne zna se pouzdano kada su Brčaci imali prvi susret sa pozorištem. Prvi pisani trag kaže da je Fotije Iličić *1) , osnovavši svoju družinu , 1873. godine gostovao po Bosni i tom prilikom posjetio Banjaluku, Brčko i Bijeljinu.*2) Kako je na tom putu prošao, odnosno da li je svuda i uspio prikazati predstave, može se samo nagađati. „Da je Iličićevo pozorište prilikom svog prvog gostovanja u Bosni 1873. godine dobro primljeno, kako moralno, tako i materijalno, ukazuje činjenica što ono već sljedeće godine pokušava da sa družinom prodre dalje na teritorije Bosne i dođe do Sarajeva *3) , zaključuje Josip Lešić, što upravo može da bude i obrnuto, ako se zna za Iličićevu fantastičnu zagriženost u pozorište.

-4Bez obzira dali je Iličićeva naredna posjeta Brčkom 1886. godine bila plod inata da se osvoji neosvojivo ili povratka u mjesto u kojem je dobro prošao, tek nakon toga je ostao prvi autentičan zapis o gostovanju pozorišta u našem gradu. Ostavio ga je jedan član putujuće trupe Fotija Iličića u „Bosanskoj vili“ *4) napominjući da je u njemu sve „pribilježeno vijerno, istinito i bezpristrasno“. Putujući iz Požarevca, preko Beograda i Zemuna, zatim željeznicom do Mitrovice, pa seoskim kolima do Rače, odatle je skelom preko Save došla u Bosnu, putujuća družina Fotija Iličića stigla je do Bijeljine - prvog mjesta turneje po Bosni, ali po tome što ih niko ne dočeka i ne pozdravi zaključiše da „nisu dobrodošli“, a to im je potvrdio i veoma slab, upravo nikakav odziv publike. Još gore družina prođe u Brčkom koje im je budući „novijeg vremena uređeno i čisto’’, budilo izvjesne nade. Pratimo dalje zapis „jednog od članova“ družine: „Jer kad se smjestismo, i arenu sagradismo, ne bješe na prvoj predstavi osim nekoliko šegrčadi, ni žive duše, tako prođe i druga i treća predstava – šta nam je dugo preostalo, nego ukloniti se ranije, dok nismo zapali u veće dugove. Ostavljamo stvar u zalogu i pođosmo apostolski pješke u Rajevo selo. Za nas Brčko kraj velikih kuća i velikoljepne srpske crkve i onolikog naroda što se Srbi zovu - za nas bješe pustinja“.

Boraveći kratko vrijeme u Rajevom selu i Bošnjacima Iličićeva dužina prikupila je dovoljno para da otkupi dekor koji je u zalogu ostavila u Brčkom i produžila put za Bosansku Gradišku, a zatim u druge krajeve Bosne i Hercegovine.

Bojkot Iličićeve putujuće družine ne mora biti samo rezultat nezainteresovanosti građana za pozorište, nego i straha od austrougarske uprave koja je uspostavivši svoju vlast nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, u putujućim družinama iz Srbije vidjela agitatora velkosrp skih ideja. Administrativne i političke mjere protiv srp skih putujućih družina, koje su izvodile nacionalno-istorijski repertoar, naročito su bile oštre od 1891. do 1895. godine. Iličićeva trupa je 1892. godine iz Zvornika brutalno protjerana preko Drine u Srbiju, pošto su joj prethodno trojica glumaca kažnjena zatvorom. A dok je upravnik Iličić morao da plati globu od 50 forinti, a oduzeta mu je i „koncesiona isprava“. ______ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ___

1) Fotije Ž. Iličić i njegovo „Srpko narodno poz orište“ odigrali su znač ajnu ulogu z a raz vitak pozorišne umjetnosti u s vi m našim kraj evima, a naročito u Bosni i Herc egovini. Rođen 1846. u Srps koj Čanadi u Banatu, Iličić sa s edamnaes t godina 1863. s tupa u trupu J. Knežević a, i od tada poz orište i gluma postaju jedina njegova strast i jedino z animanj e, kojom se, kako sam kaž e, duš om i telom sav pos vetio. (J osip Lešić) 2) Stanoj e Stanojević: „Narodna enci klopedija“, knjiga II strana 11.

3) Josip Lešić „Pozorišni ži vot Sarajeva“ – „Svjetl ost“ Sarajevo 1973. strana 52 4) Od 1897. godine, broj 2. strana 30. +

Feljton Sead Hasović : Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (3)

PRVE DILETANTSKE PREDSTAVE „Graditelj“ br. 224. od 4. juna 1986. god.

Refik Hrštić – akvarel: Brčko, centar

Kod vđenijih Brčaka, mahom trgovaca, od kojih se i najviše očekivalo da prisustvuju predstavama putujuće družine Fotija Iličića 1886. godine u Brčkom, prevagnuo je hladni poslovni rezon: bolje se oglušiti o gostovanje i propustiti jednu zabavu, nego se zamjeriti austrougarskim vlastima i staviti na kocku svoje trgovačke poslove.

Pretpostavljali su da nove vlasti još nisu zaboravile da je Brčko bilo jedno od rijetkih mjesta koja su pružala snažan otpor prodoru austrougarskih okupacionih trupa 1878. godine u Bosnu i Hercegovinu, prmda to na djelu nisu pokazivale. U ovom periodu, naime, brčanska trgovina doživljava snažan razmah uključivanjem u cjelokupno austrougarsko tržište (prema sudskom protokolu bilo je registrovano oko 80 trgovačkih firmi), a time se stvaraju uslovi i za razvoj urbanističke djelatnosti, zdravstva, prosvjete i kulture. Izgrađen je jedan hotel, dobijena je organizovana zdravstvena i veterinarska zaštita, Osnovane su Trgovačka škola u Brčkom i osnovne škole u Brčkom, Gornjem Bukviku, Gornjem Rahiću, Lončarima i Čeliću. Zbog toga su nove vlasti zadobijale povjerenje, a sve veće približavanje Austo-Ugarskoj simbolično je izraženo i u nazivu hotela „K caru austrijskom“.

Da je Iličić bio žrtva kalkulacije potvrđuje i činjenica da je samo dvije godine nakon njegovog neslavnog gostovanja u Brčkom pripremljena i izvedena diletantska predstava. Može se pretpostaviti da su na njenom stvaranju, osim prosvjetnog kadra, što je nakon otvaranja novih škola došao u Brčko iz raznih krajeva, noseći sa sobom i ponešto pozorišnog iskustva, radili i građani koji su se, vođeni trgovačkim poslovima po svijetu, susretali sa pozorišnim predstavama. Prema istraživanju dr-a Josipa Lešića, Prva diletantska predstava u Brčkom bila je šaljiva igra u jednom činu „Šaran“ Zmaja Jovana Jovanovića. Prikazana je 27. januara 1888. godine u okviru Svetosavske besjede, jedne od knfesionalnih priredbi kojom se čuvala uspomena na Svetog Savu, a koje su, u stvari priređujući se u cijeloj Bosni i Hercegovini još od 1882. godine, predstavljale oblik buđenja nacionalne svijesti Srba, mada su održavane pod plaštom humanitarnih manifestacija. „Sarajevski list“ piše da će „osim u Sarajevu na taj dan biti održane besjede u Mostaru, D. Tuzli, Brčkom, Bugojnu, Bihaću, Vlasenici, Gackom, a jamačno i po drugim mjestima. Svugdje je namijenjen čist prihod potpori siromašne školske djece. “1) Nije o prvoj diletantskoj predstavi u Brčkom ništa drugo nego datum izvođenja i naziv komada. Možda bi dio izvođača ove predstave trebalo tražiti među izvođačima jednočinke prikazane tačno godinu dana kasnije, ponovo u okviru Svetosavske besjede, o kojoj je ostalo više podataka. Objavljeno je da su 27. januara 1889. godine Niko Bišljić, g-đica Dila Kojdičeva, Vasa Krstić i Đorđe Jovanović izveli veselu igru u jednom činu „On nije ljubomoran“

-5od Elsa koju je posrbio Laza Telečki. U štampi nema traga da li su do 1894. godine prikazivane pozorišne predstave u Brčkom, ali se može pretpostaviti da su one bile sastavni dio programa svih Svetosavskih besjeda.

Na Svetosavsu besjedu 27. januara 1884. godine prikazan je složeniji komad – komedija u tri čina „Izbiračica“ Koste Trfkovića, a godinu dana kasnije ponovo jednočinka – šaljiva igra Mite Kalića “Svekrva“. Kontinuitet u amaterskom pozorišnom djelovanju biće uspostavljen 1896. godine, kada je u Brčkom osnovano Srpsko pravoslavno crkveno pjevačko društvo „Vijenac“, čiji će diletanti te godine pripremiti i izvesti čak tri pozorišna komada. ______ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____

1) „Saraj evs ki list“, broj 9. od 23. j anuara 1888. god.

Feljton Sead Hasović : Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (4)

POZORIŠNI „VIJENAC“ „Graditelj“ br. 225. od 18. juna 1986. god.

M. Ekmečić – Brčko, hotel „Posavina“

U rubrici „Razno“ mostarska „Zora“1896. godine donosi bilješku: Srpska omladina brčanska na 26 pr. mj. na Mitrovdan priredila je zabavu sa igrankom u prostorijama hotela „K caru austrijskom“. Osim pjevanja davala se „Vladimir i Kosara“, drama u tri čina (autor Lazar Lazarević, primjedba S.H.) *1) Josip Lešić je došao do podatka da je ista predstava izvedena i 7. novembra, a činjenica da su te godine izvedene još dvije premijere govori da Svetosavske besjede nisu bile jedini povod za pripremu i izvođenje pozorišnih komada. Slijede „Đido“, slika s pjevanjem od Janka Veselinovića i Dragutina Brzaka i „Smrt Stevana Dečanskog“, tragedija u pet činova Jovana Sterije Popovića.

Te 1896. godine, osnovano je Srpsko pravoslavno crkveno pjevačko društvo „Vijenac“ na čijem su osnivanju, prema pisanju dopisnika „Bosanske vile“, „radili još prije deset godina Vasa Krstić -Ljubisav, Pero Uljarević, Lazo Radenković i Đorđo Jovanović - Mandeganja“ *2) Osnivačka skupština je održana 14. decembra i tom prilikom je „za društvene svrhe“ bilo prikupljeno preko 1.000 forinti. Naredna bilješka otkriva mjesto izvođenja predstava i uopšte kakve su uslove za rad imali članovi „Vijenca“ „Iz Brčkog nam javljaju da je biogradski građanin g. Ljubomir Krsmanović ustupio pjevačkom društvu „Vijenac“ prostorije „Hotel Bosne“ besplatno za pet godina“*3) Zgrada hotela „Bosna“ (nekadašnja zgrada Turskog vicekonzulata, sada odjeljak Mjesne zajednice u ulici Naste Nakića) morala je imati veću salu s pozornicom, da bi u njoj mogli biti izvedeni i takvi pozorišni komadi kao što su „Boj na Kosovu“, tragedija u pet činova Jovana Subotića i „Svetislav i Mileva“ drama u pet činova J. S. Popovića, koji su se po pisanju „Bosanske vile“ u 1897. godini našli na repertoaru „Vijenca“. Krasnorječivi izvještač „Bosanske vile“ Petar B. Nikolin, pišući opširno sa svečanosti osvećenja zastave „Vijenca“ navodi da su zidovi sale okićeni slikama srpskih pisaca, te da su među „milim gostima“ Dragomir Brzak „srp ski pesnik su sedam ordena i zlatnom ogrlicom, pa profesori biogradskih srednjih škola“*4) , a brzojavnih čestitaka stiglo je preko stotinu“*5) od kojih izdvaja i čestitku Alekse Šantića sročenu u katreni. Za istraživanje pozorišnog života u Brčkom zanimljivo je da se u tom izvještaju prvi put daje ocjena diletantskog rada „Vijenca“, a posebno jednog od članova ansambla. „Te večeri u gradini istog hotela priređena je zabava sa programom vrlo odabranim. Osobito nam se svidio dosta dugi, ali puni duha i poezije prolog što ga je g. Borić u svojem lijepom muškom glasu izgovorio, a s dovoljno mimike. (...) Posljednja tačka programa biješe Sterijin komad „Svetislav i Mileva“ gdje se kao vrstan diletant (istakao S. H.) pokazao već pomenuti g. Borić *6) .

U spomenici srpske škole navodi se da je Vojislav Borić u ovoj školi bio učitelj od 1896. do 1900. godine pa se njegov dolazak iz Srema, gdje je pozorište imalo dužu tradiciju, mogao dovesti u vezu sa povećanjem broja pozorišnih predstava u Brčkom.

Svetosavska besjeda 1898. godine imala je na programu sliku u četiri čina J. Subotića „Krst i kruna“, a iste godine su izvedeni i „Dva cvancika“, šaljiva igra u dva čina Milovana Glišića i „Markova sablja“, alegorija u dva dijela Jovana Đorđevića. „Vijenac“ koji je po nekim dokumentima djelovao do početka drugog svijetskog rata, izveo je još uz Svetosavske be sjede, 1900. dramu u pet činova Miloša Cvetića „Nemanja“, 1901. tragediju u pet činova „Todor od Stalaća“ istog autora, a 1902. dramu i tri čina „Hajduk Veljko“ Jovana Dragaševića. Do 1911. izvedene su još četiri diletantske predstave u Brčkom, ali nije pouzdano da li ih je pripremio i izveo „Vijenac“. ______ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ___

1) 2) 3) 4) 5) 6)

„Zora“, 1/1986., 7, 274 „Bosans ka vila“, 12/1897., 5, 78 -79 „Bosans ka vila“, 12/1897., 8, 127 „Bosans ka vila“, 12/1897., 16, 254 Isto Isto

-6-

Feljton Sead Hasović : Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (5)

REPERTOARSKI ZAOKRET_______________________________________________ „Graditelj“ br. 226. od 3. jula 1986. god.

Do 1903. godine u Brčkom su prikazivani isključivo nacionalno-istorijski komadi, što je bila i karakteristika putujućih družina. Razlog tome je prigodnost jer su davani u okviru konfesionalnih priredbi, ali i ugledanje na putujuće glumce. „Putujući i prikazujući predstave po raznim mjestima, ove družine su uticale na razvitak pozorišnog amaterizma, dok su sa čisto zanatske, profesionalne strane bile jedina dramska škola onog vremena“ *1) istiće Josip Lešić. Srpska omladina i „Vijenac“ izvodili su djela srpskih dramatičara, pa je pitanje da li sljedeće predstave, čija su premijerna izvođenja zabilježena u štampi, pripadaju njima.

Brčanski diletanti 5. septembra 1904. godine izvode prvi put jedno strano djelo- „Prosidbu“ A.P. Čehova, 21. aprila 1906. godine prikazan je dramski spjev Safetbega Bašagića „Pod Ozijem“, dok je 1910. godine publika u isti dan – 15. juna – mogla vidjeti dva pozorišna komada: „Jadac“, šaljivu igru u jednom činu Miše Dimitrijevića i „Izdaje se stan pod kiriju“, šaljiva igra u jednom činu Svetozara Ćorovića. Josip Lešić pretpostavlja da je „Jadac“ izvelo neko hrvatsko društvo (Hrvatsko pjevačko i tamburaško društvo „Hrvat“ registrovano je 2. novembra 1903., a Podružnica hrvatskog društva „Napredak“ 12. decembra 1906. godine), dok bi autorstvo predstave moglo pripasti muslimanskom društvu (osnivanje takvog društa bilo je tek u začetku, a obzirom da je „Islahijet“ registrovan 22. oktobra 1908. godine). Primjetno je da se ponovo pojavljuju jedočinke, što ne bi priličilo „Vijencu“ koji je više godina izvodio znatno složenije komade, izuzev ako Društvo zbog odlaska nekih članova (Vojislav Borić) nije zapalo u krizu.

Na pozorišni život u Brčkom u tim godinama mogao je uticati i Mihajlo Crnogorčević, osnivač prvog bosansko-hercegovačkog pozorišta u Tuzli 1898. godine. Njegovo pozorište je postojalo svega osam mjeseci, jer je na turneji po Bosni doživjelo finansijski debakl i rasulo se. Podatak da su njegove dvije kćerke gumice Danica (udata Novaković) i Zora rođena 1902. odnosno 1903. u Brčkom govori da je Mihajlo Crnogorčević nekoliko godina živio u brčanskom kraju, te da se morao naći pri ruci ovdašnjim amaterima. Mihajlo je Brčko upoznao od malih nogu preko oca Živka Crnogorčevića podnačelnika Tuzle i bogatog trgovca, koji je održavao tijesne poslovne veze s brčanskim trgovcima i ostavio o nekim od njih autentična svjedočanstva u svojim memoarima *2) .

Da li je nešto na pozorišnom planu, za vrijeme službovanja kao bankarski činovnik u Brčkom od 1903. do 1905. godine učinio mostarski pjesnik Osman Đikić, takođe je nepoznato, ali je slučaj htio da baš ovdje sretne Zoru Mihajlović, glumicu jednog putujućeg pozorišta koje je 1904. godine gostovalo u našem gradu, oženi se njom i već 1905. napiše svoju prvu dramu. ______ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____

1) Josip Lešić „Pozorišni ži vot Sarajeva“, „Svjetlost“, Sarajevo 1973. godine, strana 74.

2) Memoari Ži vka Crnogorčevića, ANU BiH, Građa, knjiga XIV , Sarajevo 1966.

Feljton Sead Hasović : Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (6)

OD OBMANE DO UŽIVANJA „Graditelj“ br. 227. od 23. jula 1986. god.

M. Ekmečić – Brčko, stari Ženski most

Krajem prošlog i početkom ovog stoljeća Brčko su posjetama obasipala brojna naša putujuća pozorišta, a austrougarska uprava je povremeno u Bosnu i Hercegovinu slala i njemačke pozorišne družine ne bi li time umanjila uticaj onih koje su dolazile iz Srbije. Njemačka pozorišta su pod plaštom kulturne misije za naš narod nosile „najljuću guju ortrovnicu, pokvarenost i rastrovanost, a u materijalnom pogledu isisavanje i varanje“ kako je u listu „Osvit“ iz 1899. godine, poslije nastupa „Njemačkog pozorišta“ iz Sibinja pisao anonimni dopisnik iz Brčkog. „To su vam nekakve „volkssengerske“ njemačke družine u kojima se sakupljaju sumnjivi individualci“ koji su po monarhiji vršili službu pomoćnika u kakvom kazalištu, orfeju ili pjevačkom društvu, pa radi pokvarenosti i trulosti, u kojoj su ogrezli, bili otpušteni i dovukli se ovamo trbuhom za kruhom, smatrajući našu zemlju obećanom svojom zemljom. Te družine djeluju na naš svijet neurednim, raskalašenim životom“ *1) .

Ali i u našoj zemlji su osnovana pozorišta da bi se suprotstavila sve većem uticaju njemačkih i mađarskih.

Jedno od njih je Primorsko kazalište, osnovano 1906. godine u Zagrebu, a koje se odmah nakon osnivanja uputilo u Dalmaciju došavši iz Županje i u Brčko. Zabilježeno je da je u našem gradu 1910. godine gostovalo i putujuće pozorište Đorđa Protića, ali ni o jednom od ova dva gostovanja nije ostalo više podataka, za razliku od gostovanja Sarajevskog narodnog pozorišta 1921. godine o kome se bezmalo sve zna. Iako je o ovom gostovanju bilo riječi u uvodnom tekstu ovog feljtona, vraćamo se njegovim detaljima jer su izuzetno zanimljivi kako za istraživanje kulturnog života na ovom području, tako i za razvoj bosansko-hercegovačkog teatra.

-7Pozorište je u Brčko došlo na desetak dana, ali ga je publika zadržala gotovo dva mjeseca. Od 26. januara do 17. marta odigralo je u Brčkom 26 predstava i to: Šantić „Hasanaginica“, Odavić „Hej Sloveni“, Fler - Kajave „Burindanov magarac“, Bison „Gospođa Iks“, Sardu „Prisni prijatelj“, Stanković „Koštana“, Čehov „Medvjed“, Predić „Golgota“. Kočić „Jazavac pred sudom“, Veselinović - Brzak „Đido“, Tucić „Truli dom“, Molnar „Đavo“, Praga „Kriza“, Odan - Valabreg „Diran i Diran“, Sremac - Brzak „Ivkova slava“, Brije „Blanšeta“, Vojnović „Smrt majke Jugovića“, Ćorović „Zulumćar“, Mjasnicki „Čikina kuća“, Okruglić „Šokica“, Begović „Pred ispitom zrelosti“, Nušić „Svet“, Sterija „Kir-Janja“, Sremac „Zona Zmfirova“, Petrović - Peolja „Zmija djevojka“, Zahvaljujući povoljnim uslovima (prostornim i materijalnim) šest predstava je pripremljeno i premijerno izvedeno u Brčkom: „Otac“, „Ženidba“, „Zulumćar“, Zmija djevojka“, „Kir-Janja“ i „Diran i Diran“. Podatci o prihodima otkrivaju koja je predstava bila najbolje prihvaćena od publike. Najviše je inkasirano od „Koštane“ - 8.834 krune (ulaznice su koštale po 5 kruna za đake do 30 kruna za balkon), zatim od „Đide“ (7.865) i Protekcije (6.384).

Publika je prihvatila dio repertoara koji joj je bio najbliži, jer su joj teren za njega spremale diletantske se kcije i putujuća pozorišta. Sarajevsko narodno pozorište i pred toga nakon ove turneje sve više potiskuje nacionalnu dramu obrazlažući to činjenicom da „diletantska društva najviše iskorištavaju nacionalni repertoar dovodeći ga svojim izvođenjem u nemogućnost. Osim toga putujuće družine izvode u unutrašnjosti mahom nacionalne komade, služeći se pri tome presijom na građanstvo i čineći preko pojedinih organizacija pritisak na pojedince, da su obavezni iz nacionanih razloga posjećivati predstave. Povrh toga ima i pojedinaca ili malih grupa koji krstare kroz unutrašnjost služeći se istim repertoarom i istim metodom. Zato nije ni čudo, što je taj repertor postao gotovo omražen i nesnosan“ *2) . Bez obzira koliko bio u pravu, upravnik pozorišta Dušan Đukić ovim mišljenjem otkriva da su dilentantske se kcije i putujuća pozorišta vršili snažan uticaj na profesionalna pozorišta, zbog čega su ona htjela - ne htjela, tražila nove prostore teatarskog izraza. ______ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ ___

1) Josip Lešić: „Grad opsjednut poz orištem“, „Svj etlost“ Sarajevo, 1969. s tr. 76.

2) Josip Lešić „Sarajevs ko pozorište između dva rata“, „Svjetlos t“ Saraj evo, 1976. str. 104.

Feljton Sead Hasović : Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (7)

„ISLAHIJET“ NA SCENI ___________

__________

„Graditelj“ br. 228. od 6. avgusta 1986. god.

Još uvijek nedovoljno istraženo, ali bez sumnje značajno, na početku ovog stoljeća u Pozorišnom životu Brčkog je djelovanje Muslimanskog prosvjetnog i potpornog društva „Islahijet“. Ovo društvo je osnovalo 1907. godine nekoliko uglednih građana, među kojima je bio i tadašnji gradski načelnik Mujaga Mulamehmedović, „u želji da spriječe klataranje velikog broja besposlene muslimanske djece, većinom neobezbijeđene i „neškolovane“ 1) , a temeljnom svrhom rada Društva označeno je kulturno i prosvjetno podizanje omladine.

Djelovanje „Islahijeta“ na kulturno-prosvjetnom planu u prvih dvadesetak godina za sada je nepoznato, jer nije pronađen nijedan pisani trag osim ovog iz lista „Gajret“: „U prvih 20 godina opstanka društva bila je posvećena nešto slabija pažnja drugom pravcu društvenog rada, tj. Na kulturnom i prosvjetnom polju“ *2) .

Jedna od fotografija sa početka rada članova Muslimanskog prosvjetnog i potpornog društva „Islahijet“.

-8Upravo sa završetkom tog perioda i pojavljuju prve fotografije diletantske sekcije „Islahijeta“. Na jednoj od njih datiranoj 7. marta 1925. godine, ostao je podatak da je sekcija igrala komad Safetbega Bašagića „Abdulahpaša“, a prema sjećanju još živih članova izvođači predstave su bili: Osman Sajdović (tumačio je lik bega Maikoča), Omer Burić, Samid Mehmedović, Mujo Pazarčević, Mehmedalija Sajdović, Meho Berberović, Meho Dervišević, Husein Rejzović, Ferid Kučukalić, Osman Ibrahimović, Pašo Mehmedović, Muharem Mujanović, Ibrahim Dervišević, Fadil Mujanović, Mahmut Pašalić, Sadik Sarajlić, Husein Čehajić, Himzo Biogradlić, Džafer Berberović, Mujo Morić, Omer Sulejmanović ...

Ibrahim Dervišević, rođen 1900. jedan od prvih čije je školovanje finansirao „Islahijet“, sjeća se da je pomenutu predstavu režirao trgovac Bakija Selimović, a da su ženske uloge igrale dvije sestre Ru skinje, koje su živjele i radile u Brčkom, te neki muškarci. Pojava žene Muslimanke na sceni, u to vrijeme kada su se pokrivale zarom, bila bi prema tadašnjim shvatanjima, velika sramota i neoprostiv grijeh. Odvajane su čak i u gledalištu od muškaraca. Za njih je bio rezervisan balkon. Prva Muslimanka koja se priključila diletantskoj sceni „Islahijeta“ bila je Zumreta Ajanović - Burić, a igrala je u predstavi „Ismet i Almasa“ 1929. godine. Do 1930. godine, prema sjećanju članova diletanrtske sekcije, igrali su pozorišni komadi: „Boj pod Ozijom“ Safetbega bašagića, „Zmaj od Bosne“ , „Orden“ i „Oba gluha“ Hamida Šahinovića - Ekrema, te „Hasanaginica“ Milana Ogrizovića. Sa fotografije su indentifikovani diletanti: Bećir Dervišević, Samid Hasikić, Hamid Dervišević, Murat Sinanagić, Avdo Ajanović, Bećir Burić, Bego Musić i Husein Burić. Jedan od reditelja, po nekim mišljenjima, veoma uspješan bio je Murat Sinanagić, profesor istorije i geografije na Trgovačkoj akademiji u Brčkom od 1923. do 1927. godine.

Zanimljivo je i u kakvim uslovima je radila diletantska se kcija ovog društva. Intenziviranje aktivnosti na kulturnom planu može se povezati i sa dobijanjem vlastitog doma 1922. godine, a naročito povoljne uslove za pripremanje i izvođenje pozorišnih predstava akcija je dobila 1935. godine kada je dom proširen nadogradnjom društvene sale sa pozorišnom binom. „Sala može da primi preko 400 gostiju. U ovoj Sali omogućena je lijepa razonoda članstvu priredbi čajanki i zabave sa pozorišnim komadima od domaćih pisaca, pretežno muslimana, koje organizuju specijalne sekcije kao što su tamburaška i diletantska sekcija“ *3) . pisao je „Gajret“ ______ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ __

1) 2) 3)

Dr. A. Bukvica: „Brčans ki „Islahijet“ u zl užbi z ajednice“ Kaledar „Gajreta“ za 1941. godinu, Sarajevo 1940. god. Str. 323.

Isto, str. 325.

Isto, str. 328.

Feljton Sead Hasović : Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (8)

ODLAZAK U PROFESIONALCE „Graditelj“ br. 229. od 20. avgusta 1986. god.

Aziz Isaković – Brčko

Krojač Džafer Berberović (1906.-1986.) prisjećao se da je „Islahijet“ za pozorišne predstave kostime nalazio kod mještana, a samo ono što se nije moglo naći u čaršiji (kalpaci i rekviziti) dobavljani su iz sarajevskog muzeja.

Vlasuljarske radove obavljali su ondašnji berberi (pominje se Mehmedalija Šerifović) a kozmetičari su imali pune ruke posla pripremajući muškarce za ženske uloge. Formiranjem Ženskog pododbora 1930. godine i u diletantsku se kciju počelo se uključivati sve više Muslimanki, pa se na fotografijama osim poznate Zumrete Ajanović - Burić, mogu indentifikovati: Safija i Mujesira Plečić, Sadija Dizdarević, Hajrija Redžić ... Kao reditelji pominju se još Suljo Novalić, trgovac i Lutvo Muftić, apotekar, međutim ni u prisjećanjima živih članova sekcije nije ostalo traga o načinu njihovog rada na predstavama. Pominje se da su generalne probe gledali djeca i omladina, a premijere odrasli.

Safet Pašalić (stoji peti s lijeva na desno) i Boško Jovanović (stoji drugi sa lijeva nadesno) sa diletantima „Islahijeta“ izvođačima predstave „Ismet i Almasa“

Jednu od predstava „Islahijeta“ - „I smet i Almasa“ Ademage Mešića - režirao je 1929. godine Safet Pašalić (1907), koji je godinu dana ranije otišao u profesionalne glumce i rediteljsko iskustvo kupio u putujućem pozorištu.

-9– - Gotovo svake godine od 1918. u Brčko su dolazila putujuća pozorišta da se tu „potkože“ (poprave finansijsku situaciju, primjedba S. H.) Narodno pozorište iz Subotice dolazilo je u Brčko 1922. - 23. i ostalo četiripet dana, a gostovalo je i Osječko kazalište, sjeća se Safet Pašalić, za čije je životno opredjeljenje posebno značajno gostovanje putujuće trupe čika - Miše Miloševića. Ova družina je boravila 1928. godine u našem gradu puna dva mjeseca i za to vrijeme dala šezdeset predstava. Toliko se odomaćila da su joj građani ujutro na probu donosili doručak i rakiju. Kao gosti u njenim komadima nastupali su i mještani, što je kod publike stvaralo još veću zainteresovanost za izvedbu. Na plakatu za „Seoskog lolu“ od 25. novemra 1928. godine čitamo da mještani „Pera Mihajlović i Bogdan Grbić iz ljubavi prema pozorišnoj umjetnosti sudeluju večeras“ U istoj predstavi prvi put je na profesionalnoj sceni zaigrao Safet Pašalić, tumačeći lik Komesara, nakon čega odlazi u profesionalne glumce. Sa istom tom grupom odlazi i Mehmedalija Kučukalić i Boško Jovanović. No, da oni ipak nisu prvi profesionalni glumci iz Brčkog, potvrđuje i prisjećanje Safeta Pašalića da je prije njih u putujućim pozorištima igrao brat Boška Jovanovića - Nemanja.

Feljton Sead Hasović : Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (9)

RADNIČKA POZORNICA „Graditelj“ br. 230. od 3. septembra 1986. god.

M. Ekmečić – Brčko, Kantardžića česma

Sindikalno rukovodstvo u Brčkom sredinom dvadesetih godina ovog stoljeća vidjelo je u kulturno zabavnim aktivnostima moćno sredstvo u borbi za radničku stvar, pa se tako na sceni pojavljuju i angažovani pozorišni tekstovi. Sjećajući se javne proslave 1. maja 1927. godine u Brčkom, Safet Pašalić pominje da je u programu bio i jedan pozorišni komad: „Bila je to poduža jednočinka pod naslovom „Urednik Linge“. U njoj je bilo ljubavnog zapleta, borbe za slobodu, štampe, premetačina i hapšenja (...) Sjećam se da su u komadu igrali Ivica Đermanović, Martin Volovski i jednu žensku ulogu Margarita Ljubičić. Drama je sa uspjehom prihvaćena. *1) U proljeće 1937. godine Ursovi sindikati u Brčkom osnivaju diletantsku sekciju, koju su, prema sjećanju nekih učesnika događaja, u početku činili samo šivački radnici, a njen rukovodilac i reditelj pozorišnih komada bio je Tihomir Vraštanović. „Za prvu predstavu izabran je Nušićev „Narodni poslanik“. Probe smo vršili u Topčića kafani . U prvim ulogama su nastupali Milan Marinković, Marko Lukić, Bogdan Bobić i Spasoje Simić abadžijski radnici, zatim Sulejman Kladnjak stolar i Hamid Berbić krojač. U drugim komadima, pored ovih drugova, nastupali su i Dragoljub Marković, Haris Suljić, Hasan Aganović Tač i drugi. Veliki problem predstavljalo je angažovanje lica za ženske uloge. Zahvaljujući drugovima iz Gunje u rad diletantske se kcije uključene su se stre Farago iz Gunje. Pored njih u ovom komadu je igrala i mlada radnica pilane Ljubica Knol. Među prvim glumcima vladao je veliki entuzijazam.

To je za njih bio svojevrstan izazov i ujedno velika odgovornost pred radničkom klasom. Prvi komad smo davali na bini u Sali hotela „Posavina“ u septembru 1938. godine pred prepunom salom. Na predstavi nisu prisustvovali samo radnici koji su imali želju da vide svoje predstavnike kao glumce, već i mnogi drugi građani, koji su došli iz radoznalosti, ali i nepovjerenja. U vrijeme održavanja predstave pred zgradom su se uvijek nazili panduri. Puna sala i prvi nastup izazvali su početnu tremu kod diletanata, ali se po pljesku na završetku komada najrječitije potvrdilo da je uspjeh bio potpun“.*2) Uspješan nastup diletanata ohrabrio je sindikalno rukovodstvo koje iste godine donosi odluku o formiranju radničkog kulturno – umjetničkog društva pod nazivom „Vaso Pelagić“. Djelujući svega pola godine, Društvo je uspjelo da, i pred problema oko dobijanja odobrenja od vlasti, izvede više pozorišnih komada iz radničkog života. Tihomir Vraštanović se sjeća da su izvedeni komadi: „Na rubu“, „Gospodar i rob“, „Drveni crv“ i „Prodavačica ljubičica“ *3) , a Marko Lukić da je sadržaj komada „Nasušni hljeb“ cenzura toliko i iskrižala da od njega nije ostalo skoro ništa. „Mi smo ga ipak u cijelini prikazali publici, a policija nije smjela da interveniše tokom izvođenja predstave jer bi naišla na protivljenje i protest publike. To je bio naš veliki uspjeh. Svi koji smo učestvovali u toj predstavi bili smo spremni da idemo u zatvor“.*4) ______ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _

1) 2) 3) 4)

Safet Pašalić : „Otrgnuto od zaborava“ u ediciji „Brčko i okolina u r adnič kom pokr etu i NOR-u „ str. 171. i 172.

Tihomir Vraštanović : „Sindi kalni pokret u Brč kom u periodu od 1936. do 1940. godine u ediciji „Brčko i okolina ...) s tr. 226.

Isto, str. 228.

Marko Lukić : „Si ndi kal ni pokr et u Brč kom u godinama pred rat i situacija u gradu u pr vi m mj eseci ma okupacije, u ediciji „Brč ko i okolina ..., str. 233.

- 10 -

Feljton Sead Hasović :

ŠKOLARCI NA SCENI Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (10)

____________________________

„Graditelj“ br. 231. od 17. septembra 1986. god.

Osim u kulturno-umjetničkim društvima prosvjetni radnici su doprinos pozorišnom životu u Brčkom davali pripremajući komade i u školama. Nema podataka šta su na tom planu u Srpskoj osnovnoj školi do početka ovog stoljeća učinili učitelji Risto Misita i Vojislav Borića (prvi horovođa i reditelj, a drugi glumac i reditelj „Vijenca“), ali je malo vjerovatno da su školske priredbe mogle proći bez diletanata.

Glumac Safet Pašalić se sjeća da je reditelj „Islahijeta“ profesor Murat Sinanagić 1926. godine, povodom završetka male mature u trgovačkoj akademiji, režirao „Izbiračicu“ Koste Trifunovića. U štampanom Izvještaju osnovnih škola sreza brčanskog krajem školske 1930 / 31. godine pominju se i dva pozorišna komada koja su izvedena nakon sastanka Sreskog nastavničkog vijeća, održanog 6. decembra 1930. godine. „Istog dana uveče održana je zabava sa nekoliko lepih tačaka: pevao je hor đaka osnovnih škola, nastavnici-ce su dali dva komada „Hej Sloveni“ i „Pod starost“, a đaci osnovnih škola su izvodili školse vežbe i prikazana je živa slika Jugoslavije“*1) U Ljetopisu Državne građanske škole za školsku 1934 - 1935. godinu stoji da je 6. oktobra 1934. godine „davana u pozorištu predstava za đake „Hajduk Veljko“*2) , ali se ne zna ko je tu predstavu izveo.

Prosvjetni radnik Savo Simić, koji je od 1. septembra 1939. godine do početka rata službovao u Ražljevu, ostavio je dragocjeno svjedočanstvo o djelovanju diletantske se kcije u ovom brčanskom selu: „U krugu škole stvorili smo narodnu knjižnicu sa čitaonicom. U skromnoj prostoriji čitaonice okupili smo odrasle i omladinu. Sve smo umješno koristili i za politički rad. Okupili smo dobru amatersko-pozorišnu družinu.

Kolega Janko i njegova supruga Vladislava imali su dosta smisla za režiju pozorišnih komada, a ja sam glumio na pozorišnim amaterskim predstavama. U družinu smo privukli sve one koji su imali smisla i volje za glumu.

Pozorišne predstave i razne prigodne priredbe davali smo u prostranim učionicama. Posjeta je bila izvanredna.

Davali smo djela Branislava Nušića („Običan čovjek“, „Knez Ivo od Semberije“, „Analfabeta“), Petra Kočića („Jazavac pred sudom“) i Janka Veselinovića („Đido“). Zahvaljujući takvom radu grupa je postala poznata i izvan školskog područja, pa su nas pozivali na gostovanja u druga sela. Najljepše i najdraže gostovanje imali smo u Brčkom. Ohrabreni srednjovječni ljudi i žene, uz našu moralnu podršku, izveli su, na zadovoljstvo građana Brčkog i okolnih sela uspješnu predstavu „Kneza Iva od semberije“. Naše „glumce“ nije zbunilo ni prisustvo velikog broja uglednih građana Brčkog, niti velika, lusterima osvijetljena i ukrašena sala velikog hotela „Posavina“.*3) ______ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ __

1) Izdanje N astavnič kog već a sreza brčans kog , Brčko 1931. godi ne s tr. 20 2) Državna građans ka š kola u Brč kom - Iz vj eštaj z a š kols ku 1934. -1935. godinu. Štamparija F. Gl ater, Brčko 1935. godine, str.7.

3) Zborni k „Učes nici i svedoci“, knjiga treć a 1961. godi ne, str. 412.

Feljton Sead Hasović :

PARTIZANSKO POZORIŠTE Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (11) „Graditelj“ br. 232. od 1. oktobra 1986. god.

M. Ekmečić – Brčko, zgrada Islahijeta

Posljednja zabilježena predstava neposredno pred drugi svjetski rat u Brčkom bila je „Žrtva tradicije“ u izvođenju diletantske grupe „Islahijeta“ 1940. godine. Nije istraženo da li je u ratnim godinama na ovom području djelovala diletantska grupa i da li je bilo gostovanja pozorišta, ali jedan izvještaj upućen krajem 1945. godine od Gradskog narodnog odbora Brčko Okružnom narodnom odboru Tuzle nagovještava negativan odgovor na ovo pitanje. „Pozorišnih komada nije bilo sve do u zadnje vrijeme gdje smo imali priliku da gledamo manje pozorišne komade ili prikaze, ali sve to sa manjom umjetničkom vrijednošću“.*1) Ovaj dokument dragocjen je ne samo radi toga što se u njemu pominju izvođači među kojima ekipe takozvanog Partizanskog pozorišta te nazivi djela, nego što je gotovo o svakoj predstavi ostao sud o umjetničkoj vrijednosti: „Publika je nobično rado primala sve priredbe koje su davane naročito od strane vojničkih kulturnih ekipa.

Najveći kulturno-prosvjetni uspjeh postigla je ekipa 27. Divizije i ekipa 48. Makedonske Divizije. Dobro pripremljeni komadi od strane publike bili su: „Mati“, „Nove žene“, Posljednji susret“ i u novije vrijeme „Narodni poslanik“. Bilo je priredaba koje su imale vrlo slab uspjeh, kao priredbe Vinkovačkog pozorišta i radničke kulturne

- 11 grupe „Maksim Gorki“ iz Borova. U predizbornoj kampanji Vinkovačko pozorište davalo nam je pored „Posljednjeg su sreta“ i Nušićevu „Svinju“ koja je ostavila vrlo slab utisak kod gledalaca. Mislili smo da će one loše strane tog komada odbaciti, ali ipak im je dozvoljeno prikazivanje tog komada. Sa manjom vrijednošću priredbe su davali Pioniri i USAO BiH grada Brčkog. U zadnje vrijeme nismo imali prilike da gledamo jednu bolju priredbu. Za iduću nedjelju ( 4.XI ) Mjesni kulturno-prosvjetni odbor priprema jednu svoju priredbu sa programom u duhu izbora“.*2) U izvještaju je zatim naveden program od jedanaest tačaka, a jedna od njih je: „Jazavac pred sudom“ (jedan dio)“.

Na kraju je dat osvrt na dotadašnji kulturno-prosvjetni rad u gradu koji je ocijenjen „dosta slabim“. Pomenuti su i osnovni uzroci: „Glavni nedostaci naših priredaba su nedovoljno zalaganje odgovarajućih drugova, a onda jednog od odgovarajućeg rukovodstva i nedostatak sale. Sada se popravlja naša velika sala u fiskulturnom domu, popravlja se svijest i odgovornost drugova i nadamo se da će kulturno-prosvjetni život poći boljim putem i sa više uspjeha“.*3) ______ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____

1) Opšti ns ki arhi v Brč kog – Grads ki narodni odbor Brčkog, Pros vjetno odjeljenje: Iz vješ taj o kulturno-pros vjetnom stanj u i priredbama u Brčkom od 29. 10. 1945. godine, akt broj 4642-292 / 45 2) Isto 3) Isto

__________________________________________________ Zašto je tako ?

TEATAR BEZ IGRE Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ preživljava teške dane „Graditelj“ br. 1. od 26. jula 1987. god.

Amatersko pozorište „Vaso Pelagić u ovoj sezoni nije izvelo nijednu predstavu. Njegovi članovi prvi put nisu učestvovali na Festivalu amaterskih pozorišta Bosne i Hercegovine, a bez Brčaka je protekla i međurepublička Smotra amaterskih pozorišta u Loznici. Šta se to dešava sa nekada najboljim amaterskim pozorištem u Republici i najstarijom amaterskom organizacijom u gradu. „Osnovni razlozi što amatersko pozorište nije učestvovalo na ovim manifestacijama i što u ovoj sezoni nije pripremilo nijednu premijernu predstavu su nedostatak materijalnih sredstava i neuslovne prostorije za rad“kaže se kretar Pozorišta Fadil Jašarević. „Naime Festival amaterskih pozorišta održan je u maju, tradicionalna međurepublička Smotra amaterskih pozorišta u aprilu, a mi smo obavijest o visini sredstava, koje Opštinska zajednica kulture dodjeljuje Pozorištu za realizaciju godišnjeg programa rada, dobili u junu. Kada se zna da pripremanje jedne pozorišne predstave (režija, scena, kostimi, šminka)

košta od 20.000 do 45.000 dinara, jasno je što se nismo upustili u avanturu i pripremili je bez sredstava, koje smo dobili kada je sezona bila pri kraju. Najveći problem ipak predstavlja nedostatak prostorija, jer su one u kojima sada radimo nehigijenske i u ruševnom stanju, a za probe u Domu kulture plaćamo po 800 dinara, dok zakupnina sale za izvedbu predstave staje 1.500 dinara“.

Problemi zaista postoje i u toku je njihovo, bar djelimično, rješavanje. Za adaptaciju prostorija Opštinska zajednica kulture dodjelila je 100.000, a za redovnu djelatnost 90.000 dinara. Vjerovatno će prilikom dodjeljivanja sredstava u idućoj godini imati na umu da je najveća aktivnost Amaterskog pozorišta do mjeseca juna. Ali, onome ko prelista Ljetopis pozorišta nameće se pitanje: kako to da je ova amaterska družina u sličnim (možda i težim) uslovima pripremala u jednoj sezoni i po sedam premijernih predstava, a u sezoni 1955. / 56. čak sva kog mjeseca po jednu.

S.Hasović

Portreti

DVIJE MARIJE U JEDNOJ Brčanka Marija Bijelić (62), skoro četiri decenije glumac-amater, ne pomišlja da se oprosti od pozornice. „Graditelj“ br. 3. od 6. septembra 1977. god.

Nema novaca kojima se može platiti ljubav. Šezdesetogodišnja Marija Bijelić bezmalo četiri decenije plaća ljubav prema daskama „koje život znače“ nesvakidašnjim dvojstvom. Marija, dugogodišnja radica u „Interpletu“ i član Dobrovoljnog vatrogasnog društva, penzionerka , ali okretna i vrijedna, izvor neposrednosti, optimizma i duha Marija među kulisama Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ Marija Bijelić

-12 Gurmiška iz „Šume“ Ostrovskog, bludnica u drami „Pokopajmo mrtve“, ohola Nušićeva ministarka, povijena i brižna starica u Ćopićevom „Nikoletini Bursaću“ ...

Druga Marija. „Na sceni ja prestajem biti Marija Bijelić, Sebe više ne osjećam. Od vrha do dna ona sam koju gledaju – neka druga“. Obrela se pred rat Dalmatinka u dramskoj sekciji kragujevačkog sokolskog društva i tako otkrila ljubav koje nije nije ni bila svjesna. Potom, Brčko: Hugo Jimek, Stevo Đukić i ona uvježbavaju prve skečeve u podrumu Vijećnice prema svjetlosti lojanice i pokazuju se publici u fiskulturnom domu. „Voljela sam (baš kao i danas) pozornicu, samo da se pojavim, da tri riječi izgovorim. Bila sam sobarica, kurtizana, mati, dama sa lepezom i lornjonom, baka, vještica ... Najduža uloga mi je Gurmiške iz „Šume“ Aleksandra Ostrovskog. A, najdraže priznanje? Teško je od tolikih izdvojiti jedno. A ako moram, onda je to ovogodišnje priznanje brčanske omladine za uspjehe na dosadašnjim festivalima „Mladi graditelji“. Uopšte, omladinu volim, uz njih sam ornija za rad, za glumu“.

Lista fotografije i priznanja, ali još od njih ne živi - od uspomena. Još je srcem i umom na daskama. Zadivljuje vjera i krepkost žene koje već kruni zrnevlje sedmog desetljeća. Samo, kad govori mjesnom pozorištu „Vaso Pelagić“, preleti joj licem jedva primjetna sjeta: za tolike godine postojanja prošla sezona je završena - bez ijedne predstave.

B. Lomović

Portreti

ČUVAR ZVJEZDANIH TRENUTAKA Ili kako Resul Bečić- Đedo i mimo pozorišnih dasaka druguje sa zvjezdanim trenucima „Graditelj“ br. 11. od 13. decembra 1977. god.

Kad u pozne večernje sate grad zanijemi, škljocaju samo automati svijetlećih reklama, kad se samo po koji „cvrcnuti“ veseljak tetura brčanskim , tu pored maurske građevine, u samom centru Brčkog¸ gore - dolje šeta Đedo i uvijek budnim okom motri zdanje u čijoj su utrobi gradska biblioteka i galerija, da neki zlonamjernik ne bi provalio, da ne bi uništio štogod od blaga kulturnoga. Čuva Resul Bečić - Đedo u već poodmaklim godinama kulturne riznice Brčkog, a njega bi, možda trebalo čuvati kao Resul Bečić - Đedo vrlo bogatu riznicu i to kulturnu - nego šta. „Pola života sam proveo na daskama Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“- priča nam neko veče oko ponoći Đedo, okrećući se lijevodesno (jer je na dužnosti). „I zato mi, makar i trenutni pad ovog ansambla znači direktan udarac u srce. Radili smo i pod znatno težim uslovima, bez sredstava, bez kostima, ali, bogme radilo se svojski ... A eto čitava skoro godina prođe, a ne izvedosmo premijeru, ne učestvovasmo na Festivalu amaterskih pozorišta Bosne i Hercegovine, jedva se zna da postojimo... Interesa, bolan ima i te kakvog kod mlađih ko i kod starijih. Ali niti se ima dovoljno sredstava niti ima stručnjaka koji bi sistematski radio“, jadikuje, više odsutan nego prisutan u razgovoru, ka snovečernjem, usputnom ...

Za Resulom Bečićem – Đedom ostalo je 25 zaista plodnih i uspješnih godina pozorišnog amaterizma, na desetine ostvarenih uloga, desetine medalja, pohvala, diploma ... Najdraže su mu uloge u „Vuku Bubalu“, „Nevidljivoj kapiji“, „Hasanaginici“ i ko da ih se svih prisjeti. „Ponekad najdraže monologe i zvjezdane trenutke našeg pozorišta k’o na filmskoj traci vraćam ovdje između stoljetnih kestenova, sebi i ... zvijezdama na mjesečini“ – priča Đedo sa sjetom i skoro suznih očiju. A da bi nas uvjerio u to, valjda, (ili ko zna zšto, možda se samo od sebe otvori), poče Đedo monolog iz Ćopićevog „Vuka Bubala“. I sigurno da bi se na to nadovezali i drugi likovi iz bogate riznice Đedovih uloga, da kroz otvoren prozor Umjetničke galerije ovu sjetnu predstavu pod vedrim nebom ne poremeti prodoran zvon telefona.

Poslije svake bure dolazi zatišje. Tako Resul Bečić, zaljubljenik u pozorišni amaterizam“nameće“ zaključak da zatišje u ovoj oblasti u Brčkom neće dugo trajati i da će se iz „zvjezdane prašine“ amaterske pozornice vinuti još mnogo zvijezda ... , ko i sam što se vinuo u svodove amaterske ...

D.S.

- 13 -

Oštećeni primjerak Diplome sa Festivala amaterskih pozorišta BiH u Brčkim 1974. god.

- 14 -

Uoči premijere u Amaterskom pozorištu

ZA POVRATAK – „HAMLET IZ MRDUŠE DONJE“ Premijerom poznate komedije Ive Brešana, zakazanoj za prekosutra, brčanski amateri, nakon duže pauze, najavljuju plodniji teatarski život „Graditelj“ br. 15 od 14. februara 1978. god.

Da biste ušli u prostorije Amaterskog pozorišta potreban vam je snažniji poziv od profesonalne novinarske radoznalosti. Potrebno je koliko-toliko ljubavi prema ljudima sa „dasa ka koje život znače“ i spremnosti da savladate odbojnost dok ruiniranim i vijugavim hodnikom tražite pozorišnu dvoranu. Možda su loši uslovi za rad bili razlog što su glumci sezonu-dvije bili odsutni, možda i nešto drugo ili treće, ali je ljubav prema sceni siguran razlog što su se „glumački oporavili“ i za povratak pripremili glasovitu komediju Ive Brešana „Hamlet iz Mrduše Donje“ Premijera je zakazana za 16. februar u sali Doma kulture. Uz starije, toliko puta pozdravljene pozorišne snage (Marija Bijelić, Resul Bečić, Lidija Glušac, Marko Filipović), pokazaće nam mlađi zaljubljenici u Taliju šta znaju i umiju Sa probe predstave Mersija i Nedžad Šećerbegović, Sead Šabić i najtalentovaniji među nji„Hamlet iz Mrduše Donje“ ma - Ljubiša Jović.

Amateri su, ako su u opredjeljenju za „Hamleta“ ... računali na slavniji povratak među publiku, morali dobro „ispeći predstavu“, jer smo ovu komediju, prije nekoliko godina, ovdje vidjeli u izvođeenju Kamernog teatra 55. iz Sarajeva, predvođenog Urošem Kravljačom. Dalje, komedija je doživjela i filmsko izdanje sa poznatim zagrebačkim glumcima. Mnogi Brčaci su je i u tom mediju vidjeli. Da li će reditelji: Vladislav Kaćanski i jedan sarajevski pozorišni glumac, čije ime ovoga puta sa razlogom izostavljamo, uspjeti? Vidjećemo u četvrtak. U sva kom slučaju, povratak amatera može samo da nas obraduje.

B.L.

Premijera u Amaterskom pozorištu „Vaso Pelagić“

IGRA ZA OHRABRENJE Prvim izvođenjem „Nezapamćene Predstave Hamlet u selu Mrduša Donja“ Brčanski glumci - amateri oduševili 400 posjetilaca „Graditelj“ br. 16 od 28. f ebruara 1978. god.

Sa premijere predstave “Hamlet iz Mrduše Donje“

Premijera je uspjela ! Breme treme i bojazni, koje je, čini se, podjednako pritiskivalo i glumce i simpatizere amaterske družine iz Pelagićeve ulice, olakšalo je već kod prvih scena, a do pada zavjese bilo zaboravljeno.

Predstava kojom se ansambl Amaterskog pozorišta vraća u kulturu grada i opštine, zabavila je i nasmijala oko 400 posjetilaca. Osim spontanih aplauza auditorijuma, koji su upućeni glumcima na otvorenoj sceni, zaslužena su nagrada amaterima za jedno uspjelo veče.

Reditelj Vlado Kaćanski je, ostvarujući vlastite ideje, ipak ostao vjeran izvornoj zamisli autora teksta Ive Brešana: iznijeti na dlan nečiste rabote junaka, koji ih dosta vješto kriju u oblande tobožnjih ratnih zasluga i patriotizma. Mjesto radnje selo Mrduša Donja u

dalmatinskoj Zagori. Način nesvakodnevni: u polupismenu sredinu dovesti Šekspira ! No, učitelj se potrudio da „Hamlet“ ne bude u šekspirovoj verziji, već lokalni mrduški. Amateri su tu ideju uspješno realizovali. Marko Filipović, kao Mate Bukarina, odnosno kralj Klaudije, djelovao je veoma sigurno, korektno je igrao učitelja Nedžad Šećerbegović, a njima ravan bio je Sead Šabić (Joco pa Hamlet). Iako epizodna uloga Maćka (potom Learta) je u tijesnoj vezi sa osnovnom idejom, a mladi Mirsad Đapo, ju je vrlo dobro dao, na momente, odlično, izbijajući u prvi plan vlastitom kreacijom. Za nijansu iza nabrojanih su Resul Bečić (Mile Puljiza, Polonije), Lidija Glušac (Mare, kraljica Gertruda), Ljubiša jović (Šimurina), Marija Bijelić

- 15 (efektno dat lik Luce) i Ferhat Osmanović (Šime), Prijatno iznenađenje je Mersija Šećerbegović (Anđe, potom Ofelija). Lakše i uspješnije od većine drugih savladala je rastojanje od sopstvene individualnisti i rediteljskog zahtjeva djelujući autentično i prirodno.

Reditelj je u nekoliko navrata insistirao na masovnim scenama - „masovkama“. Svjesno je rizikovao haos na pozornici, a još mudrije ga izbjegavao pomješavši sa statistima vrlo dobre epizodiste. Glumac Kamernog teatra 55, Milenko Vidović, koji je premijeri prisustvovao, bio je u pravu: „Masovke“ su izvedene profesionalno“.

Kritičar sa više minicioznosti sigurno bi tokom predstave primjetio da će Ljubiša Jović, morati da uloži još truda u dočaravanju Šimurine (više dinamike, manje gestikuliranja):prvi dio tragikomedije potrebno je učiniti

dinamičnijim, čime će do izražaja doći duhovite replike; preispitati još jednom rediteljski postupak koji je kraj drugog dijela učinio previše naglim; jezik Brešanovih junaka je bar pedeset odsto drugačiji.

Zamjerke su, međutim, nastale prije kao posljedica želje da se premijera što brže održi, nego sa razloga skromnog potencijala amaterskog teatra.

Podatak da je premijera ujedno bila i pravo cjelovito izvođenje djela, izvođenje u jednom dahu, samo je potvrda knstatacije iz prethodne rečenice. Reditelj je u razgovoru sa novinarima poslije premijere da će do ponovnog pojavljivanja pred publikom održati bar pet proba, koje će otkloniti gro nedostataka i uigrati ansambl. Ako su nas i sa onih nekoliko propusta (neki su ozbiljne prirode) oduševili na premijeri, onda sva kako treba doći na reprizu.

B. Lomović

„Straža pod Kozarom“ – premijerno izvođenje Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“

NEDOGRAĐENA PREDSTAVA „Graditelj“ br. 21 od 1. maja 1978. god.

Samo dva mjeseca od premijernog izvođenja Brešanove „Nezapamćene predstave Hamleta u selu Mrduša Donja“, koje je ujedno bilo uspješan povratak na scenu poslije jednogodišnjeg ćutanja, članovi Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ izašli su pred publiku sa novom premijerom. Riječ je o predstavi „Straža pod Kozarom“ koju je, zajedno sa Milenkom Vidovićem, postavio Vladislav Kaćanski. Činjenica da su oni pripremili i „Nezapamćenu predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja“ i vremenska blizina izvođenja, samo po sebi nameće poređenje između ove dvije predstave. Izvodeći „Stražu pod Kozarom“- brčanski amateri nisu ponovili uspjeh „Nezapamćene predstave“ čiji su svježina i originalnost kreacija izmamili više puta aplauze publike na otvorenoj sceni. „Straža pod Kozarom“ u stvari je dramski kolaž , rađen na osnovu pripovjedaka Branka Ćopića, mahom iz mnogo hvaljene knjige „Bašta sljezove boje“, a uz borbene pjesme mjesto je tu našla i Ćopićeva poezija.

Razmišljanja o rediteljskom pristupu ovom djelu trebalo bi da pođe upravo od toga na kakav način su objedinjeni svi ovi elementi. Zadržimo se na početku.

Statičan, stereotipan. Otvaranjem zavjese otkriva nam

se dvadesetak djevojaka i mladića u vojničkim uniformama, raspoređenih „pod konac“. Oni u stavu mirno naizmjenično govore stihove. Slika prevaziđena u recitalima. I, uopšte, ostala je izvan predstave, sama za sebe, kao i poezija koja je trebalo da čini sponu između dramatizovanih pripovjedaka i vezuje ih u cjelini. Ni poezija u lošem izvođenju i još lošijem interpretiranju, ni pjesme nisu bili funkcionalni elementi, nego više dekorativni. Ostaje utisak da je Ćopićevo djelo koje, postavljanjem na pozorišne daske, daje dosta mogućnosti za unošenje originalnih dramskih rješenja, ostalo nedograđeno. Čini se da je sva ki pokušaj odvajanja od izvornog djela, s obzirom na vrijeme za koje je predstava pripremljena (iako je uporedo jdno vrijeme spremana sa „Nezapamćenom predstavom“, ipak se intenzivnije radilo na njoj posljednja dva mjeseca) reditelj shvatio kao rizik. No, i pored toga, oko tristotine gledalaca prihvatilo ju je sa simpatijama, nagradivši trud amatera. Ako bismo izdvajali one koji su u ovoj predstavi ostvarili bolje glumačke kreacije, ni ovoga puta ne bismo mogli zaobići Mariju Bijelić, Lidiju Glušac, Resula Bečića iz „stare garde“ , a od mladih izdvojili su se Nedžad Šećerbegović i Ferhat Osmanović.

S. Hasović

U Banovićima završen festival Amaterskih pozorišt BiH

AMATERI IZ KONJICA NAJUSPJEŠNIJI „Graditelj“ br. 23. od 30. maja 1978. god.

Nakon šesnaest dana igre, teatarskih sretanja i razgovora, u subotu je u Banovićima završen Festival amaterskih pozorišta BiH na kome je učestvovalo šesnaest pozorišnih ansambala iz petnaest gradova naše republike. Banovićki dani teatra pod okriljem izvanrednne gostoprimljivosti ovog grada rudara proteklo je u zanimljivim ostvarenjima amatera. To si na izvjestan način potvrdili i razgovori za takozvanim „okruglim stolom“ koji se na ovim smotrama već po tradiciji organizuju, a od izuzetne su koristi za razmjenu mišljenja, kako o svakoj predstavi, tako i o

savremenim kretanjima u amaterskom pozorišnom životu. Najbolji utisak na žiri ostavila je predstava „Opsadno stanje“ Albera Kamija u izvedbi Amaterskog pozorišta „Neretva“ iz Konjica. Drugo mjesto pripalo je amaterima iz Jajca, a treće Bijeljincima kojima je pripala i nagrada žirija publike.

Na Festivalu je učestvovao i ansabl brčanskog Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ sa predstavom „Nezapamćena predstava Hamleta iz Mrduše Donje“, koja se dopala publici, što je još jedno ohrabrenje za još veći žar u radu poslije dvogodišnje pauze.

O. N.

Iz Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“

- 16 -

ZAVJESA SE DIŽE SUTRA „Graditelj“ br. 31. od 19. septembra 1978. god.

U prostorijama koje su, uglavnom, sami adaptirali, sutra će se okupiti amateri brčanskog pozorišta, njih oko šezdeset, da bi se dogovorili o dinamici realizacije ovosezonskog programa rada, koji po svom obimu i sadržaju uvjerljivo govori da je kriza u radu ovog ansambla bila prolazna u pravom smislu te riječi.

- Članstvo Pozorišta u ovoj sezoni biće razvrstano u dječju, zatim scenu za mlade i scenu za odrasle. Sve planirane pemijere, dogovorili smo već ranije, moramo pripremiti do 15. februara iduće godine, a samo najbolja od njih predstavljaće nas na takmičenjima u BiH i onima izvan naše republike – rekao nam je Nino Simeunović, predsjednik Izvršnog odbora Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić u Brčkom.

Ansambl predstave „Porodica Blo“, (sa lijeva na desno): Ljubica Horvat, Suad Osmanović, Lidija Stanković, Lidija Glušac, Marko Filipović, Ferhat Osmanović, Mersija Šećerbegović, Nedžad Šećerbegović, Marija Bijelić i Resul Bečić.

Prema programu koji je ranije usvojen ljubitelji pozorišne umjetnosti u ovoj sezoni moćiće da vide premijerne predstave: „Kate Kapuralica“, „Porodica Blo“, „Rusante“ i „Iliri“.

Sa ansamblom će i ove godine raditi naš sugrađanin Milenko Vidović, inače glumac „Teatra 55.“ Iz Sarajeva.

N. P.

Startovali pozorišni amateri

DVIJE OBNOVLJENE PREDSTAVE „Graditelj“ br. 36. od 19. novembra 1978. god.

Za samo nedjelju dana Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ izvelo je dvije pozorišne predstave i time naglasilo svoju prisutnost u kulturnom životu u gradu.

Predstava „Nezapamćena predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ već je viđena u izvedbi ovog pozorišta i naišla je na vrlo dobar prijem publike. Prva postavka ove predstave označila je novu usplelu djelatnost brčanskih pozorišnih amatera, a ova druga postavka je pokazala da je publika itekako zapamtila prvu predstavu pa je u velikom broju posjetila novo izvođenje. Novu predstavu je, kao gost, postavio Milenko Vidović unijevši izvjesne novine, naročito u tempu i ritmu igre koja je dobila u lepršavosti i komičnim efektima. Od glumačkih kreacija valja istaći igru Seada Šabića i Marka Filipovića.

_______________________________________________

Standardni izvanredni partneri : Lidija glušac i Marko Filipović u predstavi „Nezapamćena predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“

- 17 Druga predstava „Dugonja, Vidonja i Trbonja“ namjenjena je mlađoj publici, djeci, a data je u terminu na koju su djeca već svikla posjećujući redovno filmske predstave u Domu kulture. Treba pozdraviti napore Amaterskog pozorišta da kulturni život mladih obogate pravim sadržajima. Nadajmo se da ova predstava neće biti jedina.

Obje predstave primljene su sa simpatijama. Bliži dodir između glumca i publike koja nema previše često zadovoljstvo da gleda dobre pozorišne predstave uspostavljen je. To ohrabruje.

Z. H.

Amatersko pozorište za djecu

PRISNO SA NAJMLAĐIMA Umjesto crtanog filma djeca su prošle nedjelje u Domu kulture gledala komad u tri čina „Dugonja, Trbonja i Vidonja“ u izvedbi brčanskih pozorišnih amatera „Graditelj“ br. 37. od 12. decembar 1978. god.

Prošle nedjelje u brčanskom domu kulture, u 11 i u 16 sati izostao je „crtić“, ali djeca -njih oko 300 - nisu bila razočarana. Umjesto akcionog filma sa poznatim junacima bioskopskog platna koji djecu sačekuju poslijednjeg dana u sedmici na pozornici su se pojavili živi glumci Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ u predstavi „Dugonja, Trbonja i Vidonja“ Mladena Širole. Novina je bila dvostuko korisna: osvjedočili smo se o izuzetno dječije zabavljanje, a naši glumci-amateri su stekli samopouzdanje u tek započetom radu - stvaranju za, možda najzahvalniju publiku.

Već naprijed rečeno ide u prilog ocjeni da su obje reprize tog dana (premijera je izvedena 26. novembra) bile uspješne. Fabula je preuzeta iz narodnih bajki u kojima dobro uvijek nad zlim trijumfuje, s tim što je sve obilovalo humorom koji je proizilazio iz izgleda dvojice junaka, Dugonje i Trbonje, te njihovih smješnih osobina.

Ovaj komad i njegovi junaci nisu bili djeci nepoznati, pa se između pozornice i gledalaca brzo sve u prisnost i saradnju pretvorilo.

Recimo da su uloge tumačili Sead Šabić, Mirsad Đapo, Marija Bijelić, Vojislav Vendlener, Šefko Koćišić, Zvonimir Benković, Ljiljana Jolić i Mirsada Čikota, i da su isti glumci kolektivno obavili rediteljski posao.

B. L.

Protagonisti amaterizma u kulturi

AKTIVISTA NA SCENI Iako opterećen brojnim obavezama na radnom mjestu, u društveno-politčkoj aktivnosti i školovanju Ferhat Osmanović uvjek nađe vremena da zaigra u Amaterskom pozorištu „Vaso Pelagić“ „Graditelj“ br. 38. od 26. decembar 1978. god.

Posjetiocima pozorišnih predstava koje u Brčkom Pripremaju članovi Amaterskog Pozorišta „Vaso Pelagić“ vjerovatno su još u svježem sjećanju nezaboravni: Jovica Jež, Alen, Junuzaga,Marko mitraljezac, inženjer Šefkić, Ezop i mnogi drugi likovi koje je daskama oživljavao Ferhat Osmanović. Predstave budu i prođu, neke se čak brzo aborave, ali svih tih likova i susreta sa publikom Osmanović se rado sjeća i o njima priča kao o nečemu što je Sastavni dio njega. Tako u stvari i jeste.

Počeo sam kao svaki amater. Redovno sam učestvovao Na školskim priredbama, a prije deset godina našao sam se u Amaterskom pozorištu.

Kad god su mi radne obaveze dozvoljavale više sam se angažovao u Amaterskom pozorištu i tamo ostao do danas. Ni sam ne znam koliko sam za ovo vrijeme odigrao uloga i u koliko predstava. Eto i sada sam tu jer bez pozorišta ne mogu. To je moj život.

Razgovarajući sa Ferhatom Osmanovićem, Ferhat Osmanovič, sada šefom jedne „Velmine“ samoposluge, o majstor Steva u predstavi „Zla Žena“ amaterizmu i gostovanjima u Derventi,Tešnju, Smederevskoj Palanci, Paraćinu, Loznici i drugim gradovima Jugoslavije, nismo mogli da ga ne priupitamo za nagrade i priznanja koje je osvajao. Kod tog pitanja naš sagovornik je bio kratak, ali opet u svom stilu:

- 18 - Za nas amatere, bez obzira da li učestvujemo u pozorišnoj predstavi ili nekom drugom kulturno-zabavnom programu, najveća nagrada i priznanje je kad se nađemo pred punom salom i osjetimo zadovoljstvo na licima gledalaca. Moje najveće priznanje je „Spomen plaketa grada Čačka“ koju sam dobio za uspješno organizovanje kulturno-zabavnog života sa srednjoškolskom omladinom i pripadnicima JNA za vrijeme služenja kadrovskog roka.

Pored pozorišta nađe Ferhat vremena da pomogne kulturno-umjetničkom društvu „Veljko Lukić - Kurjak“, da učestvuje u estradnim programima, da svoje bogato iskustvo prenosi na mlade iz „Velme“ sa kojima je tri puta uzastopno na Festivalu „Mladi graditelji“ osvajao prvo mjesto. Jednom riječju, uvjek je u žiži kulturnih događanja u Brčkom. Ali priča o Ferhatu amateru se ne završava time. Učinili bismo pogrešku ako ne bismo kazali da je uz sve ovo Ferhat izuzetno aktivan društveno-politički radnik, da je pohađao i završio nekoliko omladinskih političkih škola, da je jedan od sastavljača programa omladinske političke škole u „Velmi“ koju je završilo blizu dvijestotine omladinaca.

Uspješno završavati sve ove obaveze i obaveze u mjesnoj zajednici „Mujkići“, opštinskim društvenopolitičkim organizacijama, samoupravnim organima radne i osnovne organizacije zaista nije lako. Potrebno je za to Ferhatu i vremena i truda, svaka ko i znanja, i ne samo to. Stiže on na sve strane, pa čak da uporedo sa tim završi višu školu, a uskoro će, kako nam na rastanku reče, upisati ekonomiju i pokušati da stekne fakultetsko obrazovanje. Bit će to nova obaveza, ali će mu amaterizam i dalje biti u prvom planu.

G. Mitrović

Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“

USKORO NOVA PREMIJERA „Graditelj“ br. 42. od 28. februara 1979. god.

Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ u Prošloj godini se uspješno vratilo na scenu poslije dvogodišnje pauze. Na okupu su se opet našli veterani brčanskog pozorišnog amaterizma:Marija Bijelić, Lidija Glušac, Resul Bečić, Marko Filipović i nova generacija kojoj pripadaju Ferhat Osmanović, Nedžad i Mersija Šećerbegović i još pedesetak članova. Vratili su se među dotrajale i vlagom oštećene zidove zgrade pozorišta i kao feniksi oživjeli pozorište, koje je do sada izvelo preko dvije stotine premijera.

Sakupljen je dječji ansambl koji je uveliko počeo sa probama. Nedavno su amateri dobrovoljnim radom uredili prostorije i tako popravili radne uslove. Programom rada za tekuću godinu Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ se isključivo opredjelilo za domaće pozorišne tekstove i to drame u kojima su zastupljene masovne scene. Planirano je učešće na republičkoj smotri amaterskih pozorišta, kao i smotrime mđurepubličke zajednice kulture „SAVA“.

Prva ovogodišnja premijera biće komad Ljubinke Bobić „Porodica Blo“, čiju pripremu brčanski amateri ovih dana privode kraju. Probe se izvode „za stolom“ i to samostalno, bez redisera. Režiser Milenko Vidović će obaviti nekoliko proba na pozornici pred samu premijeru. Ovakav način rada već je ustaljen, jer pozorište nema sopstvenog režisera, a ni dovoljno sredstava da bi se omogućio dugogodišnji rad profesionalcu. Izvođenje premijere planirano je za petnaestak dana.

M. NIKIĆ

Premijere

DOBRA KREACIJA AMATERA Predstavom „Pramen tame“ A.P. „Vaso Pelagić“ Pokazalo da amaterima nije neuhvatljiva ni ozbiljnija dramska nit „Graditelj“ br. 49. od 8. juna 1979. god.

Posljednja premijerna predstava Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ u ovoj sezoni najavila je novu programsku orjentaciju ovog ansambla, u kome komedija ustupa mjesto ozbiljnim dramskim sadržajima. Predstava „Pramen tame“, rađena za teatar prema romanu Mihajla Lalića, utoliko je očekivana sa više neizvijesnosti, pogotovo što se za djelo o kome je riječ mislilo da je poteško za amatersku scenu.

Hoće li njih nekoliko da do kraja održe predstavu, pitanje je o kome su vjerovatno mnogi razmišljali na premijernoj večeriu brčanskom Domu kulture. Kada je padanjem zavjese označen kraj premijere laknulo je i gledaocima i glumcima. Glumcima posebno, jer je čitava Ljubiša Jović u predstavi „Pramen tame“

- 19 -

Jedna od osvojenih nagrada Ljubiše Jovića

- 20 predstava u jednom dahu, bez scenskih i scenografskih pomijeranja i predaha; tu pred gledaocem zbiva se čitava drama u kojoj nekolicina izgubljenih četnika igra posljednju bezumnu igru. Sve se događa u jednom G-vagonu koji ih odvozi kolosijekom bez stanice. Na tom putovanju odvija se čitava drama.

U jednostavnom scenskom rješenju Petra Kneževića, (pozornica je u stvari jedan G-vagon) do punog izražaja su došla glumačka nastojanja Marka Filipovića, koji je ujedno i režirao predstavu u saradnji sa Milenkom Vidovićem. I kreacije Tomislava Vondruša, Nedžada Šećerbegovića, Ljubiše Jovića, Željka Šempera, Resula Bečića, Suada Osmanovića pokazale su da amaterizmu nije neuhvatljiva ni ozbiljnija dramska nit. Može se nepristrasno reći da su „pramenom tame, brčanski amateri efektno okončali ovogodišnju premijernu sezonu, učinivši na ovdašnjoj amaterskoj sceni nov, čini se, ispravan korak.

U. BUKVIĆ

Sa Festivala amaterskih pozorišta BiH u Gračanici

NAGRADE VONDRUŠU I JOVIĆU „Graditelj“ br. 49. od 8. juna 1979. god.

što potvrđuje

Na nedavnom Festivalu amaterskih pozorišta Bosne i Hercegovine u Gačanici, Brčacima Tomi Vondrušu i Ljubiši Joviću pripale su nagrade glumačka oatvarenja koje dodjeljuje festivalski žiri najuspjelijim glumačkim kreacijama na ovoj smotri. Amatersko pozorište iz Brčkog nastupilo je na ovogodišnjem Festivalu predstavom „Pramen tame“ koja je dobro prihvaćena od strane gledalaca, a i stručni žiri je izrekao povoljnu ocjenu Brčacima. Gluma je posebna vrijednost ove predstave i nagrada koja je na Smotri dodjeljena Vondrušu i Joviću za posebno uspjele uloge u ovom komadu.

U. B.

Ljubiša Jović, priznanje - plod dugogodišnjeg amaterskog rada

Aktivnost Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“

NOVA SEZONA U ADAPTIRANIM PROSTORIJAMA „Graditelj“ br. 54. od 22. avgusta 1979. god. Članovi Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ iskoristili su ljetnje zatišje za adaptaciju i sređivanje prostorija. Tako su ovih dana detaljno renovirane dvije sale za probe, a radovi teku na uređivanju vodovodnih i kanalizacionih instalacija. Kao i nekoliko dosadašnjih sličnih poduhvata, najveći udio u obavljanju radova uložili su sami amateri, dobrtovoljnim radom. Za ugrađeni materijal utrošeno je svega 30.000 dinara.

Uz minimalne izdatke stvoreni su znatno povoljniji uslovi za rad. Prve probe za nastupajuću pozorišnu

sezonu počeće već ove nedjelje, jer su za septembar zakazane dvije reprize.

Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ priprema još jedno prijatno iznenađenje. Krajem septembra koja će biti adaptirana treba da proradi prvi savremeni diskoklub. Potreba za jednim ovakvim kutkom za okupljanje omladine osjeća se već nekoliko godina, te u Amaterskom pozorištu vjeruju da će otvaranje diskokluba naići na veliko interesovanje i da će predstavljati značajan činilac u kulturno-zabavnom životu brčanske omladine.

M. NIKIĆ

Vijest iz Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“

USKORO DVIJE PREDSTAVE „Graditelj“ br. 62. od 12. decembra 1979. god.

Hendikepirani bolešću nekoliko starijih članova, nosilaca glavnih uloga u predstavama „Porodica Blo“ i „Pramen tame“, amateri iz Pozorišta „Vaso Pelagić“ nisu još u ovoj kulturnoj sezoni izlazili pred brčansku publiku. Jedino su za novembarske praznike nastupali za penzionere u njihovom domu sa jednim kolažom monologa.

No,aktivnost glumaca - amatera nije stala. Upravo ovih

dana privode se kraju pripreme dviju premijera. Znatno podmlađeni ansambl Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ doveo je u završnu fazu komad Jovana Sterije Popovića „Zla žena“ u režiji Brčaka Lubiše Jovića i dramu „Omer i Merima“, autora Belović – Pešić. Režiser je Sarajlija Milenko Vidović. Premijera prve predstave je predviđena za 24. decembar, a druge sredinom januara iduće godine.

M. N.

- 21 -

Pozorišni život

UVJEŽBANO, NE I UIGRANO Jovan Sterija Popović: „Zla žena“ – premijera Amaterskog Pozorišta „Vaso Pelagić“ u brčanskom Domu kulture „Graditelj“ br. 65. od 30. januara 1980. god.

Glumac amaterskog pozorišta u Brčkom Ljubiša Jović, dobitnik diplome za najbolje ostvareni lik crnog nožara u predstavi „Pramen tame“ izvedenoj na Susretima amaterskih pozorišta BiH u 1979. – debitovao je kao režiser. Režiranju „Zle žene“ Jovana Sterije Popovića privukla ga je savremenost motiva. Uočivši u drami andragoško-pedagošku dimenziju, Jović nije išao za razgolićavanjem ove stare komedije, već za njenom prisutnošću u našem vremenu, za relizacijom u okvirima tradicionalnog realističkog pozorišta.

U rediteljskoj koncepciji je osavremenjivanje dijaloga smatrano važnim za približavanje ove drame današnjem gledaocu.

Reditelj je osavremenio scenu svodeći negdašnji Sterijin ambijent na ukusnu asocijaciju. Režijsko osvježenje Jović je našao i u pokretnim krugovima na sceni, držeći se ipak Sterijine postavke da se sve vrti u krugu. Grupa od nekoliko mladih glumaca u izvođenju ove predstave djelovala je ipak više uvježbano nego li uigrano. Njihov uloženi trud u najvećem djelu igre eliminisao je glumačke slabosti koje obično Tomo Vondruš nazivamo improvizacijom ili amaterizmom. u predstavi „Pramen tame“ Tako je Sterijina komedija krenula živo, vedro i s istinskim proživljavanjem glumaca. Uloge različitih karaktera i naravi dale su gumcima šansu da situaciju u zaplitanju radnje oko zle žene učine zanimljivom. Oni su to zaista i učinili: Lidija Stanković kao Sultana, tokom čitava dva čina njeno zalaganje prelazilo je na momente u afektaciju zla. Snežana Petrović kao sobarica bila je najkompletnija tokom čitave predstave. Suad Osmanović, takođe debitant, glumeći svoju nemoć prema zloj ženi, zapadao je povremeno u anemičnost. Ferhat Osmanović, kao Stevo, njegova žena Pela i Miodrag Trifković kao sluga, igrali su ujednačenije svoje uloge.

Ovo Sterijino djelo zasnovano na suprotnosti tipova koji se najprije udaljavaju , a zatim traže načina za zbližavanje, nadahnuto je mladošću glumaca i na sceni izvedeno mladalač kim poletom. Treći čin, kao najdelikatniji i kao razrješenje problema ove Sterijine više vedre drame nego li komedije u bukvalnom smislu, tražio je produbljeniji rad i od režisera i od glumaca. No svi su ga igrali na isti način kao i prethodna dva. Izostalo je rediteljske razrađenosti raspleta, malo više detaljisanja i nijansiranja u pokretu na sceni i u dijalogu. Zla žena se naglo izmjenila, i kao nekim čudom, a suština igre je da pokaže postupnost u njenom mjenjanju. Treći čin nije bio na visini prethodna dva, ni dovoljno scenski artikulisan, a sam po sebi predstavlja najkomplikovaniju situaciju.

Izet HANDŽIĆ

Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ utvrdilo repertoar za naredo tromjesečje

SA SCENOM I U SELA Brčanski pozorišni amateri izvešće u ovom i idućem mjesecu predstave „Omer i Merima“ i „Klim-klem“, a krenuće u pohode selima i mjesnim organizacijama „Graditelj“ br. 80. od 3. jseptembra 1980. god.

Foto. P. Knežević- Štala u Seonjacima

Usvajajući program za nastupajuću sezonu Amatersko Pozorište „Vaso Pelagić“ je istovremeno usvojilo i program aktivnosti na obilježavanju značajnog jubileja – tri i po decenije dramskog amaterizma u Brčkom.

Započinjući novu sezonu ovaj amaterski ansambl može da bez rezerve označi uspješnom minulu repertoarsku godinu. Usvajanje programa za naredno tromjesečje bilo je gotovo posao bez problema jer će već u septembru i oktobru brčanski amateri izvesti dvije premijerne predstave: „Omer I Merima“ i „Klim-klem“ zlatne rezerve iz protekle sezone.

- 22 Ono što čini posebnost narednog kvartalnog programa, će nadajmo se biti i stalna opredjeljenost ovog ansambla da teatar krene selu u pohode. Naime u planu je da se u saradnji sa mjesnim zajednicama organizuju predstave u seoskim centrima, prilagođavajući pri tom dramske sadržaje sadašnjim uslovima u pojedinim selima.

Ovakav način animacije, doduše nije novost u ovom pozorištu i stariji članovi teatra se sjećaju kad su zaprežnim kolima odlazili sa predstavama u ovdašnja sela.

Kako teatar učiniti što dostupnijim radnom čovjeku, jedno je od pitanja na koje se nastoji odgovoriti narednim programima ove amaterske institucije. Zaslužuje pažnju sadržaj programa koji podrazumjeva odlazak amatera i u radne sredine. Predstave prilagođene izvođenju u tvorničkim krugovima, halama, tamo gdje je to proizvodnom čovjeku najpogodnije, ući će u stalni repertoar u nastupajućoj sezoni.

Snježana Petrović i Nedžad Šećerbegović u predstavi „Omer i Merima“ I narednu sezonu, kako se očekuje, Pozorište će započeti sa oko četrdesetak članova u ansamblu, što može biti, a i ne mora, zadovoljavajući potencijal. Ne može ako se podsjetimo na tradiciju ovog Pozorišta, a zadovoljavajuće je shvate li se razlozi koji se temelje na uslovima rada teatra. I u tom smislu se doduše nešto nabolje mijenja. U ljetnoj (ne)sezoni članovi Pozorišta su najviše vlastitim radom adaptirali glavni prostor u zgradi pozorišta, a ovih dana biće uređena i fasada. Sa Domom kulture u Brčkom u toku su dogovori oko korištenja sale Doma za premijerne predstave i scenske probe, a to je značajna novina u stvaranju povoljnijih uslova za rad ovih amatera.

U. BUKVIĆ

Saradnja A. P. „Vaso Pelagić“ i škola

ZAJEDNIČKI DO REPERTOARA ___________________________ „Graditelj“ br. 81. od 17. septembra 1980. god.

Programski savjet Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ došao je na dobru ideju kako da svoj repertoar približi potrebama publike, odnosno jednog njenog, može se reći, zahvalnog dijela – učenika srednjih škola.

Predložio je da se zajedno sa nastavnicima maternjeg jezika dogovore dvije predstave rađene po djelima iz šolskog programa. Na sastanku koji je održan prije dva dana, dogovoreno je da Amatersko pozorište pripremi „Pokondirenu tikvu“ Jovana Sterije Popovića i „Sumnjivo lice“ Branislava Nušića. Utvrđeni su i termini izvođenja: decembar i februar. Razlozi za ovakvu saradnju su jasni i prihvatljivi; Pozorište dobija publiku, a učenici se na pravi način upoznaju s nastavnim sadržajima iz književnosti.

- 23 Posebno zaslužuje pažnju prijedlog do kojeg se došlo na sastanku, a koji predviđa saradnju između Pozorišta i školskih dramskih sekcija čiji bi članovi učestvovali u pripremanju predstava. Ukoliko bude sve kako treba u realizaciji, biće to dobar početak saradnje za kojom je odavno postojala potreba.

Z. H.

Premijere

POZORIŠTE VOLJE I LJUBAVI Aleksandar Obrenović: „Klim-Klem – predstava Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ u Brčkom „Graditelj“ br. 82. od 1. oktobra 1980. god.

Amateri Pozozorišta “Vaso Pelagić“ imali su prijatan početak sezone: nastupili su pred priličnim brojem gledalaca sa predstavom Aleksandra Obrenovića „Klim-Klem“. Prvi dio predstave bio je i najbolji izveden je bez napora i na publiku je ostavio utisak. U njemu je postignut i tok predstave, a kretao se između komičnog i tragičnog u nagovještaju, potom je predstava nešto izgubila od živosti i svježine da bi se s vremena na vrijeme prbližavala početnom nivou. Kraj nije bio upečatljiv kao početak, ali je ipak dao zaokruženje predstavi u scenskom i sadržajnom smislu.

Vrlina režijskog postupka Marka Filipovića je jednostavnost režije, nastojanje da se predstava osmisli kao niz životnih prizora koji se odvijaju na pozornici kao što su se odvijali u stvarnosti. Upotrijebljeni su samo provizorno najosnovniji scenski rekviziti, što je u skladu sa režijskim postupkom, ali je to pred glumce postavilo veće zahtjeve.

Detalj iz predstave „Klim – Klem“ – prva nagrada na festivalu u Tešnju 1963. god.

Resul Bečić u naslovnoj ulozi pokazao je svoje glumačko umjeće u prvom dijelu predstave, potom je donekle posustao, ali je ulogu iznio do kraja bez većih problema. Sudeći po ovoj ulozi, više mu odgovaraju uloge običnih malih ljudi čije su sudbine jednostavne i mogu se prisno izraziti, lakše postiže prirodnost lakše postiže prirodnost u komičnom nego u dramatičnom. Nedžad Šećerbegović u ulozi velikog Moka bio je uspješan. Najviše takvom utisku doprinijela je vrlo ujednačena igra od prve do posljednje pojave. Veliki Moko (kome se zapravo ne zna u čemu mu je zapravo veličina) psihološki je iznijansiran, shvaćen kao tip dobrodušne protuve, optimističkog usamljenika koji od života malo traži i malo dobija. Uloga Resula Bečića je složenija jer zahtijeva preobražaj u igri pošto sadrži i preobraženu ličnost, i to temeljito. Sead Šabić u ulozi Žgoljavka doima se prenapregnuto. Bio je suviše glasan, a nejasan kad je publici okrenut leđima. Međutim utisak je popravljen velikom voljom koju unosi u ulogu. Ljubiša Jović, kao bivši pandur, pokazao je neospornu darovitost, igrao je s mjerom, naročito je koristio izražajnost lica i glasovne mogućnosti kojima je nadomiještao nedostatak pokreta. Ova predstava je pokazala da njegove glumačke vrline čak i nisu u dovoljnoj mjeri iskorištenje.

Sve u svemu, Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ pokazalo je da se u njemu radi s voljom i ljubavlju i da se u rad ulažu znatni napori. „Klim Klem“ nikako nije njihov najviši domet, prije možemo reći da su brčanski glumci ovom predstavom pokazali nivo s kojim se može biti zadovoljan i koji obećava još uspješnije predstave u novoj sezoni.

Z. HASIĆ

- 24 -

Jedan od brojnih, a nestalih plakata Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ - Brčko

- 25 -

PRIKAZI

OSAVREMENJAVANJE SA MJEROM Jovan Sterija Popović „Pokondirena tikva“- premijerno izvođenje ansambla AP „Vaso Pelagić“ u Brčkom; Režija Muhamed Mehmedović „Graditelj“ br. 91. od 11. februar 1981. god.

Vijek i po djeli nas od nastanka Sterijine „Pokondirene tikve“ .No svako vrijeme ima svoje pokondirene tikve i to nas upućuje na Aktuelnost Sterijinog dramskog teksta i veliku mogućnost za njegovo osavremenjivanje. Nažalost ove mogućnosti nisu iskorištene u potpunosti. Sarajevski režiser Muhamed Mehmedović suočio se sa teškoćama oko rediteljskog osavremenjavanja prioritetnog uvjeta za uspjeh predstave. Da je Sterija živ vjerovatno bi to i sam uradio posmatrajući nove režijske koncepcije njegovih komada. Mehmedović je insistirao na izrazitom kofrontiranju suprotnosti: pokondirenog i prirodnog; ljudske nezajažljivosti, pomodarstva, pretjerivanja, rasipanja, te smiješne i nakaradne ljubavi prema zdravoj i čistoj. Sterijina kritika na povodljivost, izvještačenost i težnju da se bude „bolji“ ili „snob I“ realizovana je na zabavan način.

Zabavno pa i vodviljevsko na momente iznijelo je ovu predstavu sa dosta mjere u režiji prema savremenoj publici.

Jedna od novina u ostvarivanju komedije bila je i zanemarivanje didaktičnosti u Sterijinom tekstu. Scenogafska savremenost ogleda se u jednostavnosti enterijera i pano-zidovima sa dva lica kao i kod pokondirenih ličnosti; Feme, Sare i Svetozara Ružičića. Ove tri ličnosti izdiferencirano su u komediji pokazale tri tipa pokondirenjaštva.

Ljubica Horvat igrala je Femu izvanredno, izazivajući kod publike ne samo smijeh svojom nespretnošću u nastojanju da bude kao iz visokog društva, već i sažaljenje. Njena igra je uvjerljiva sugestivna i upečatljiva, pa se bez pretjerivanja može reći da je uveliko podsjećala na nezaboravnu Ljubinku Bobić iz „Gospođe ministarke’’. Ulogu Sare je ostvarila Mersija Šećerbegović sa puno šarma, lakoće i bez i najmanjih slabosti.

Skoro nimalo za njom nije zaostajao ni Nedžad Šećerbegović u ulozi Svetozara Ružičića. Feminoj uobrazilji režiser je suprotstavio prirodnu eleganciju sporednih ličnosti – Ančice Ljubica Horvat (Slavica Minkek), te zdravlje i mladost Evice (Spomenka Stanić). u ulozi Feme u „Pokondirenoj tikvi“ Ulogu sluge Jovana sa puno živosti, veselosti i lakrdijaške teatralnosti dao je Ljubiša Jović i sa puno uspješnih koreografskih elemenata Upravo izvjesni mali koreografski zahvati nedostajali su Mitru (Resul Bečić), Evici i Vasiliju (Ferhat Osmanović). Ovi sitni koreografski detalji učinili bi pri kraju predstavu življom i dopadljivijom. Pored izvrsne uloge Ljubice Horvat, veoma uspjeli u komediji su i momenti razgolićavanja prikrivenih pokondirenjaka Sare i Ružičića. Sastavni dio uspjeha ove amaterske predstave su i efektna šminka i zanimljiva kostimografija.

Potpomognuto Mehmedovićevom režijom Amatersko pozorište iz Brčkog ostvarilo je jedan novi, viši kvalitet u svom radu. Vidan napredak ovog pozorišta je i u njegovom omasovljavanju novim mladim amaterima i entuzijastima. U kulturnom životu grada ova predstava će ostati kao događaj vrijedan pažnje.

Izet HANDŽIĆ

PREM IJERA „SUMNJIVOG LICA“ U AM ATERSKOM POZORIŠTU „VASO PELAGIĆ“ U BRČKOM

NUŠIĆ KAKAV JESTE Režija Nikola Bosić. U glavnim ulogama: Ferhat Osmanović, Spomenka Stanić, Sead Šabić - Čado, Alma Burić i Ljubiša Jović „Graditelj“ br. 94. od 25. mart 1981. god.

Nušićevo „Sumnjivo lice“ bilo je za amaterski glumački ansambl i reditelja, takođe amatera, nepredvidiv rizik, jer je brčanska publika samo četiri mjeseca ranije dva puta gledala ovu komediju na pozornici Sedmih su sreta profesionalnih pozorišta Bosne i Hercegovine. Igrala su je pozorišta iz Zenice i Tuzle u dijametralno

- 26 suprotnim režijama – prvi moderno, i drugi klasično – što je podijelilo i publiku i okrugli sto i izrodilo pravu polemiku na temu kako interpretirati Nušića. Rizik amatera se, međutim, isplatio: premijerna predstava je napunila salu Doma kulture, a poređenja (može djelovati neskromno) nisu ničim oštetila izvedbu mjesnog amaterskog pozorišta. Naprotiv billa je to jedna od najuspješnijih premijera u posljednjih nekoliko godina.

Reditelj Nikola Bosić je ostao dosljedan stavu koji je žustro branio i za okruglim stolom Sedmih susreta pozorišta BiH; nićim ne osiromašiti štim drame, nipošto priznato dramsko djelo zloupotrijebiti kao predložak. Dakle bilo je jedno od iskušenja da ovu komediju „osavremenjava“, već je svoje znanje i umijeće usredsredio na to da što bolje „pročita“ samog Nušića. U cjelini ovakvu koncepciju nije ostvario, koliko zbog žurbe da komedija što prije stigne na scenu, toliko i zbog otpora glavnih aktera potpunom pdređivanju rediteljskoj ideji. A da je bio na dobrom putu pokazala je nekolicina epizodnih rola (gazda Miladin, panduri Milisav i Joca) koje su bile nesvakidašnja poslastica.

Svaki od dva čina imao je svoje junake koji su nosili teret radnje i zapleta. U prvom je to bio Ferhat Osmanović u ulozi sreskog kapetana Jerotija. Dok smo se pitali hoće li izdržati furiozan tempo koji je sam sebi nametnuo, on je iz scene u scenu bivao sve bolji. Drugi čin je bio prava pandurska „fešta“. Sreski panduri (Sead Šabić, Nedžad Šećerbegović, Krešimir Ćutić) sa svojim posebnostima djelovali su kao raznobojne pločice u mozaiku vlasti. Naravno, glavni među njima, pandur Žika (Ljubiša Jović), najzaslužniji je za održavanje fluida između publike i scene tokom drugog dijela predstave, iako je u nekim detaljima izmicao rediteljskoj palici.Šta za opšti dojam o predstavi može da znači dobro odigrana sporedna uloga, pokazali su vrsnom glumom Faruk Tursić (pandur Joca) i Izudin Hodžić (gazda Miladin).

Alma Burić Prvi je sa malo riječi i siromašnom gestom osvojio publiku, dajući pravu aromu jednom segmentu nušićevske vlasti, dok je drugi odličnom interpretacijom ostao dugo u ušima kao eho korumpirane i neefikasne vlasti onovremenske srbijanske palanke.

Vrlo dobar utisak neće biti pokvaren, niti ćemo doći u situaciju da nam se prebaci za malicioznost, što konstatujemo da premijerna predstava „Sumnjivog lica“ ipak nije bila besprijekorna. Dijalozi u prvim scenama s mukom su hvatali kontinuitet (na sreću trajalo je kratko) . Reditelj će morati da Maricu (Spomenka Stanić) oslobodi prekomjerne teatralnosti, da noseće uloge još više podredi koncepcijin režije u koju su potpuno uklopljeni epizodni likovi, te neznatno koriguje mizanscen kod Đoke (Zoran Simikić), mehandžije Spase (Antun Stijepić) i vrlo dobrog Alekse Žunića (Fadil Jašarević -Zumba) Boško LOMOVIĆ

POZORIŠNI ŽIVOT

NOVA MLADOST AMATERA Zahuktali kolektiv Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ u Brčkom sve češćim i kvalitetnijim nastupima dokazuje da je vrijeme krize i lutanja definitivno prošlo „Graditelj“ br. 96. od 22. april 1981. god.

Sada je sasvim sigurno da je Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ prebrodilo krizu i da danas radi punom parom.. Opšta kriza amaterizma nije zaobišla ni ovu amatersku kuću, ali je nastojanjem svih prevaziđena. To pokazuju i posljednje premijere po kojima je ova sezona jedna od najuspješnijih. Inače u posljednjih tri godine izvedeno je 15 premijera, odnosno po pet prvih izvođenja godišnje.

Poseban kvalitet u radu pozorišta je repertoar.

Naime brčanski amateri su se uglavnom orjentisali na domaća dramska ostvarenja, a na pozornici ovdašnjeg

doma kulture nastupili su pored ostalog sa „Stražom“, „Dugonjom“, „Porodicom Blo“, „Pramenom tame“, „Licima“...Trenutno prezentuju Sterijinu „Pokondirenu tikvu“ i Nušićevo „Sumnjivo lice“, a priprema se i „Divlje meso“ Gorana Stefanovskog. Nerijetko na repertoaru ove amaterske glumačke družine nađu se i djela iz obavezne srednjoškolske lektire, što je plod dobre saradnje sa srednjim školama. Od kakvog je značaja za srednjoškolce da ova djela dožive, izvedena na sceni, nije potrebno ni govoriti.

Brčanski glumci su gostovali u svim republikama

- 27 i pokrajinama sem Slovenije. Prije dva dana, kao prošlogodišnji pobjednici, otvorili su smotru Smotru dramskog stvaralaštva sa područja MZK „Sava“ u Loznici sa Nušićevim „Sumnjivim licem“, koje je i kod brčanske publike dobro primljeno. Međutim, to nije jedino učešće na manifestacijama dramskog stvaralaštva. Već je ugovoreno učešće na „Kazališnom petku“ u Županji, „Posavskim susretima’’ u Bosanskom Miloševcu kod Modriče. Brčanski glumci nastupiće i na Festivalu amaterskih pozorišta Bosne i Hercegovine, koji će se ove godine održati u Bugojnu. Na ovoj manifestaciji igrali su do sada dosta uspješno, bili su tri puta najbolji, pa su našu Republiku predstavljali na Jugosovenskoj smotri amatera. Iako rijetka, kako nam reče Nino Simonović, predsjedavajući Predsjedništva Konferencije Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagi擸 zaigraju i na daskama seoskih domova kulture, a ove sezone glumiće pred publikom tri brčanska sela.

U pozorištu vlada zaista veliki entuzijazam. Dokazali su to i lani sa oko 12 hiljada sati dobrovolnog rada na stvaranju boljih uslova za rad, dokazuju to prilikom svake premijere prilikom sa mostalne izrade kostima, nabavke rekvizita i svega onoga što uz predstavu ide.

Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ proslaviće ove godine značajan jubilej - 35 godina djelovanja. Iza njega je 200 izvedenih dramskih djela i uz manje krizne periode, dosta uspješan rad i djelovanje. Pripremaju se da ovaj jubilej obilježe onako kako to oni samo znaju i umiju – glumom najverovatnije sa sedam dana amaterskog pozorišta i sedam repriza najboljih ostvarenja. To je sigurno ovom jubileju i najbolji poklon.

Mirsad Đapo i Sead Šabić - Čado u predstavi „Dugonja, Vidonja i Trbonja“

D. SEMIZOVIĆ

RASPRAVA O POLOŽAJ U KULTURE

RJEŠENJA KRATKOG DAHA Prijedlozi za rješavanje materijalnog položaja brčanskih kulturnih organizacija nisu ni dirnuli u pravac za koji se zalaže Zakon o udruženom radu – dograđivanje slobodne razm jene rada „Graditelj“ br. 112. od 9. decembra 1981. god.

Već dugo vremena govori se o nezavidnom položaju osnovnog obrazovanja, a rasprava o ovome problemu prošla je kroz sve društveno-političke i opštinske stru kture. Ovih dana sličan put započinje i jedna informacija o isto tako nepovoljnom materijalnom položaju brčanske kulture. Kao da razmjena rada, moćan instrument samoupravljačkih odnosa, lagano zakazuje. Doduše vežući potrošnju u vanprivredi za određeni procenat. Društveni dogovor, koji striktno reguliše ovu oblast i nepredvidivo visoka inflacija, doveli su kulturu uz sami zid, sa prosječnim ličnim dohocima u njoj zaposlenih ispod sedam hiljada dinara, a realizaciju planiranih programa pred veliki upitnik. Preko pedeset posto porasli su materijalni troškovi, a izdvajanja za kulturu su ograničena na samo 18 procenata. Tako se došlo do krizne ivice kada počinje da siromaši nesumnjivo kulturno bogatstvo i njegova raznovrsnost u cijeloj opštini.

Prvi prijedlog za „spas“ kulture da se iz Budžeta obezbijedi dva miliona dinara unaprijed je osuđen na propast, jer intencije društva za rasterećenje privrede ne trpe izuzetka, jer bi to uništilo cijelu akciju. Druga alternativa, koja se pomalo i kristališe, je da se iz stope za kulturu, što znači da bi SIZ za kulturu prestao

da izdvaja sredstva za Radio-novinsku ustanovu, marksističko obrazovanje pri Radničkom univerzitetu i humanitarne organizacije koje iz ovih sredstava dobijaju svoj dio. Takođe se predlaže „Rezanje“ sredstava za finansiranje festivala „Mladi graditelji“, „Susreta profesionalnih pozorišta BiH“ i „Dana dječije radosti“. Sve ovo bi se finansiralo iz društvenih izvora, to jest, istih u suštini, jer bi to opet finansirao uduženi rad, samo pod nekim drugim znakom ili vidom. Sve ovo su dakle, samo premetanja u istoj kesi, bez nade u suštinsko rješenje položaja kulture i njoj sve zapostavljenijeg amaterizma, posebno u selima.

Prijedlozi za rješavanje položaja organizacija kulture nisu ni dijelom dirnuli u onaj pravac koji je zacrtan Zakonom o udruženom radu, to jest na dograđivanje razmjena rada i samofinansiranje kulture u značajnijem djelu od sadašnjeg. Doduše, možda je kod nas već postala praksa da se prvo traži jednostavnije rješenje, pa tek onda, zalazi u suštinu.

Eto, Umjetnička galerija već je, razvijajući izdavačku djelatnost, na dobrom putu da ne životari od dodijeljenog, nego da sama stiče pozamašan dio dohotka. Druge profesionalne institucije, kao da i ne pokušavaju ništa u tom pravcu, a kod položaja

- 28 biblioteke „Ahmet Kobić“, čak se pogrešno insistira na „krizi knjige“, dok se ustvari radi o krizi čitalaca. Dom kulture jedino u razvoju pretplatnih predstava za učenike ima ulogu animatora kulture, a ostalo je čist položaj iznajmljivača sala.

Ukoliko se i nekako zaliječe rane brčanskoj kulturi, ona će bez detaljne reorganizacije biti i dalje bolesnik, posebno amaterizam. Tako na primjer, amaterske kulturne organizacije se, sa sve oskudnijim članstvom, povlače po dotrajalim objektima, dok sale Doma kulture zjape prazne. U brčanskoj kulturi radi samo jedan čovjek sa a kademijom i on nije u položaju da jače razvija amaterizam, jer je likovni klub samostalan. Ispada da su svi samostalnii sve bespomoćniji. Eto, na primjer Kulturno-umjetničko društvo „Veljko Lukić Kurjak“, koje je često u prilici da reprezentuje grad, sve

više liči na neku muzičku trupu iz ranih pedesetih.

Posebno je poražavajući položaj seoskih kulturnoumjetničkih društava, koja osim entuzijazma i nemaju mnogo više, a toliko narodno blago tone u zaborav.

Brojne su uštede koje bi potpuno sjedinjavanje ostvarili, a istovremeno bi se stvorio i materijalni prostor ljudi u Domu kulture, koji bi vodili cjelokupni amaterizam u opštini.Takođe bi vođenje kulture trebalo prepustiti onima kojima i pripada, a jakim amaterizmom i čvršćom povezanošću sa udruženim radom jačati samoupravljanje kulture, dok bi se iz sredstava izdvajanjem putem stope finansirala Biblioteka i ono što ne može da opstane. Svakako rezanje kulturnih manifestacija bilo bi štetno i sa dalekosežnim posljedicama.

M. NIKIĆ

JEDNO POIMANJE KULTURE

SVE, SVE, AL AMATERIZAM ...

Sulejman Jerković je višegodišnji kulturni poslanik zaljubljenik u sve ono što kulturu kulturom čini. U razgovoru za „Graditelj“ iznosi s voje viđenje ove djelatnosti u Brčkom. „Graditelj“ br. 113. od 7. aprila 1982. god.

Svakoga po nešto zarobi, na poslu ili van njega.Zna to trajati toliko dugo i snažno da se čovjeku učini da izvan toga ne postoji ništa tako važno, te mu beštedno život stane davati, kao da ih na stotine ima. Sulejmanu Jerkoviću se nešto slično dešava. Njega još pri kraju dječaštva stala zarobljavati kultura, Još onda kada je kao osnovac počeo pred drugima da recituje.

Tu ljubav mu razbuktala profesorica srpskohrvatskog jezika iz nekadašnje sarajevske Industrijske škole, gdje je izučio metalski zanat, kojim se i danas u „Bimeksu“ bavi. Po povratku Sulejman - Sule Jerković kući u Brčko, ranih šezdesetih učlanjuje se u Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“.

- Bila su to vremena velikog entuzijazma. Sve smo radili sami: pravili smo scenu, šili kostime, prikupljali rekvizite. Tad nam je najveća nagrada bilo putovanje. Sjećam se, sa komadom „Klim - Klem“ pobijedili smo na festivalu u Tešnju, a zatim otputovali na Hvar, gdje se u to vrijeme održavala Smotra amaterskih pozorišta Jugoslavije. To nam je u tim oskudnim, šezdesetim godinama, bilo zaista veliko priznanje. To bi trebalo i danas njegovati, jer se i amaterizam počeo komercijalizovati , a to je štetno.

Sulejman Jerković je proveo u brčanskom Amaterskom pozorištu punih trinaest godina. Igrao je u brojnim predstavama. Pored pomenute rado se još sjeća predstave „Ne čekajući Mijata“, „Pokopajmo mrtve“, „Nikoletina Bursać“, „Jesenji cvat“ ...

- Još tada smo sticajući publiku – kaže Sulejman – počeli da stvaramo navike mnogim Brčacima da redovno prate sve pozorišne predstave u gradu. To smo iskoristili za kreaciju naših Susreta profesionalnih pozorišta Bosne i Hercegovine u Brč kom, što najbolje pokazuje da se stvaranje kulturnih navika mora sistematski ostvarivati godinama. Tako nam je uspio i omladinski festival „Mladi graditelji“ Amaterske pozorišne daske je napustio početkom sedamdesetih godina i od tada se društveno angažuje u brčanskoj kulturi. Bio je šest godina predsjednik Skupštine SIZ-a kulture, a sada je predsjednik Kulturnoprosvjetne zajednice, član Sekcije za kulturu i Odbora za organizovanje kulturnih manifestacija OK SSRN. U svim dosadašnjim Susretima profesionalnih pozorišta BiH, imao je konkretna organizaciona zaduženja, a nekoliko puta je bio i član Žirija publike.

- Mnogo se promijenila situacija u kulturi. Sada imamo delegatski sistem, pa se svakom delegatu pruža šansa da kreira kulturni život. Nema više stihijske podjele sredstava, nego se razrađeni čvrsti kriteriji u kojima sva ka amaterska i profesionalna institucija ima svoje mjesto, naravno, u skladu sa opštim uslovima i našim materijalnim mogućnostima. Amaterizam u Brčkom ima dugačku tradiciju i uvijek se zalaže da se ona što bolje održava.

Sulejmana Jerkovića ne zanima samo pozorišna kultura. On se interesuje i za radnu i kulturu stanovanja za koje kaže da su ispod nivoa našeg ekonomskog razvoja.

- 29 - Ne, ne smatram da postoji nekakva elitna kultura – priča Sulejman – jer prostor je svima isti, samo ga treba ikoristiti. Čovjek traži sebe prema svojim sklonostima i slobodno gradi u sebi naviku da prihvata određene kulturne sadržaje. Sasvim je drugo pitanje što se kultura pomalo potiskuje iza ekonomije, a to se, naravno, i samoj ekonomiji sveti. Razvoj ekonomije i kulture mora biti paralelan, ili čak da kultura ide ispred. Zato smatram da bi svaki veći kolektiv trebao imati i jedno lice koje bi se isključivo bavilo organizovanjem kulture. Tako uložena sredstva bi se sigurno isplatila.

Skoro sav Sulejmanov život i razmišljanja su vezani za kulturu i u sva koj ljudskoj aktivnosti on insistira da ona bude neophodno prisutna. A njegova najveća želja je da brčanski amateri dobiju boje uslove za rad u boljim prostorijama i sa novim krovom nad glavom.

M. NIKIĆ

USKORO PREMIJ ERA J EDNE KOMEDIJE

„ČEŠALJ“ NA BRČANSKOJ SCENI „Graditelj“ br. 113. od 7. april 1982. god.

U petak, poslije festivalske priredbe, brčanski zaljubljenici pozorišne umjetnosti predstaviće se pozorišnoj publici u jednoj izazovnoj satiričnoj komediji „Češalj“ autora Fadila Hadžića.

Rediteljski posao je obavio Ahmet Obradović, režiser iz Mostara, čiju smo postavku komedije „Deseta umjetnost“ vidjeli na minulim Susretima pozorišta Bosne i Hercegovine.

Amaterski ansambl pozorišta „Vaso Pelagić“ je uložio je mnogo truda na pripremi ove komedije, a režiser je zadovoljan kvalitetom igre brčanskih glumaca - amatera.

M. N. ____________________________________________________________________

Merima Mešanovoć u predstavi „Češalj“

SAFET PAŠALIĆ Jedno sjećanje na Proslavu prvog maja u Brčkom prije 55 godina

RADNIČKA PRIREDBA U RADNIČKOM DOMU „Graditelj“ br. 123. od 21. maja 1982. god.

Safet Pašalić je istaknuti dramski umjetnik Bosne i Hercegovine. Rođen je 1907. godine u Brčkom gdje je gdje aktivno sudjelujući u radu Sindikata i KPJ i počeo svoj umjetnički angažman. Nosilac je nagrade ZAVNO - BiH-a (1978), Dvadesetsedmojulske nagrade, Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva i mnogih drugih visokih odlikovanja i priznanja. U ovom tekstu Safet Pašalić oživljava sjećanje na proslavu prvog maja 1927. godine Safet Pašalić

Radnički dom u prizemlju neugledna jednospratna kuća bio je sjedište sindikata brčanskog proleterijata. U zimu 1926/27. počeo sam redovno dolaziti u taj Dom ublizini savskog pristaništa - Agencije - u Srpskoj varoši. U domu su bili članovi legalni - Ursovih sindikata, čija se aktivnost vrlo malo osjećala u gradu. Ubrzo je pokrenuta akcija da se osnuje podružnica Nezavisnih radničkih sindikata, koji su počeli da djeluju u radničkim centrima većih gradova. Iz Beograda je doputovao sekretar Nezavisnih sindikata Jugoslavije Milivoj Kaljević, koji je održao niz sa stanaka sa predstavnicima Doma, odnosno sa odborom Ursovih sindikata. Osnovan je i izabran Akcioni odbor Nezavisnih sindik ata. Poslije toga je iz Tuzle u Brčko doputovao Jurić u ime Okružnih Ursovih sindikata. On je nastojao da preko policije onemogući rad Akcionom odboru, naglašavajući da tim sindikatima rukovodi KPJ. U to doba nije bilo puno radnika, a pogotovo nije bilo industrije. Radnici su bili sezonci u preradi šljive, u fabrici špirita, nadničari i kalfe kod privatnih poslodavaca. Tako je radnički pokret bio bznačajan i neefikasan ... Jedan manji dio građana bio se okupio oko kafandžije Hamzalije Suljića i krojača Alije Travanjkića, gdje su izmjenjivali radničku štampu i naprednu literaturu. Nih je policija podozrivo pratila i okarakterisala kao komuniste, a naročito poslije osnivanja Esperanto kluba.

- 30 Akcioni odbor Nezavisnih sindikata nekako se održao, ali nije znao s kakvim oblikom rada da se predstavi građanstvu. Konačno se odlučio da se organizuje javna proslava Prvog maja 1927. godine.

Od sindikata iz Beograda Akcioni odbor je dobio kao materijal za proslavu prevedenu podužu jednočinku pod naslovom „Urednik Linge“. Radnja jednočinke se dešava u redakciji radničkih nuvina u nekoj stranoj zemlji.

Bilo je u tom sadržaju ljubavnog zapleta, borbe za slobodu štampe, premetačine i hapšenja. Radnički dom je imao od ranije tamburašku sekciju koja se mogla angažovati u predstavi. Odlučeno je da se program proslave proširi jednom solo produkcijom, čiji je sadržaj oštro satiričan: ismijava italijansku o kupaciju Istre i Rijeke i okupatorovu štampu. Taj tekst je, koliko se sjećam, napisao tada poznati pisac - komičar zagrebačkog pozorišta Devčić.

Pripreme za proslavu Prvog maja počele su u rano proljeće u Radničkom domu. Drugovi iz grada su predložili da se tog dana u jutarnje sate okupe članovi Sindikata u Domu i tom prilikom da se održi referat o značaju praznika , o međunarodnom radničkom pokretu i borbi radničke klase protiv bržoaskog ugnjetavanja. Sve pripreme o proslavi prijavili smo Sreskom načelniku, odnosno policijskom pistavu Hačeru, koji nas je upozorio da tekst referata o značaju Prvog maja podnesemo na cenzuru. Prijavili smo i veliku radničku zabavu koja će se održati u sali hotela „Srbija“, današnjoj sali Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“. Dogovoreno je da program režiram jam a uz to da igram satirično-političku produkciju.

Učesnici proslave Prvog maja 1927. godine u Brčkom

Prvog maja ujutro sakupili smo se, svečano obučeni, pred Domom na obali Save, gdje je već bila usađena, desetak metara visoka i crvenim trakama okićena, breza. U jednoj grupi, izdvojeni u stranu, stajali su svi policajci brčanske policije, nekoliko žandarma, a jedan od njih držao je na kaišu velikog policijskog psa vučjaka. Kada je došao policijski pristav Hačer, sakupljeni radnici i omladinci su ušli u salu Doma u 10 sati. Cenzurisani i potkresani referat o istoriji Prvog maja, sa lakim osvrtom na nezaposlenost, sa malo podataka o radništvu u Brčkom i okolini, pročitao sam ja. To je trajalo jedva desetak minuta. Onda je tamburaški orkestar pod vođstvom, ako se ne varam, Mike Bekera, odsvirao splet radničkih kompozicija. Atmosfera je bila dirljivo svečana. Zatim smo se pred Domom svi postavili pred tronožnu veliku crnu kameru fotografa Centrera. Taj zajednički snimak, poslije oslobođenja je umnožen u Sarajevu, postao poznat u istoriji borbe za radnička prava pa je vrlo često objavljivan u štampi širom Jugoslavije.

Cijelog tog, divnog, sunčanog, dana slavilo se na izletima pred Save, a Savom su plovili iskićeni čamci, odjekivala pjesma i harmonika. I u kafani kod druga Hamzalije bila je tiha i svečana proslava Praznika rada.

Uveče u 8 sati sala hotela „Srbija“ bila je prepuna radnika i njihovih porodica – publike koja je došla sa pozivnicama. Na iskićenoj pozornici podigla se zavjesa, a na njoj članovi orkestra okićeni crvenim cvjetovima,

- 31 zasviraše poznatu pjesmu, čiji je tekst vrlo popularan i glasi: „Čvrste su radničke grudi, čvrst neka bude naš lik, bratstvo sloboda svih ljudi, borbeni biće nam klik. Dosta nas okovi muče, glad dugo mori nas, okov kod Moskve već puče, osveta blizak je čas“.

Neko iz gledališta poče bojažljivo da se pridružuje i pjevuši. Tom glasu pridružiše se postepeno i drugi pa, konačno pjesmu prihvati cijelo gledalište. Na ulazu u salu stajala su dva policajca. Očekivali smo njihovu reakciju, ali, izgleda, nisu razumjeli tekst pjesme. Oduševljenju i aplauzima nije bilo kraja.

Da smirimo gledaoce, brzo smo otpočeli jednočinku „Urednik Linge“. Davno je bilo i nisam siguran ko je sve sudjelovao, ali znam i sjećam se da su igrali Ivica Đermanović, Martin Valovski i jedinu žensku ulogu, Margita Ljubičić, i to je prihvaćeno sa shićenjem. Poslije tog pozorišnog komada, izašao sam na pozornicu i odigrao političko-satiričnu produkciju. Bio sam uvjeren da to niko neće razumjeti, ali radnicima se dopao taj veseli politički tekst. U to doba podjarivana je u masama mržnja protiv italijanskog okupatora. Mi smo taj tekst izveli sračunato, da nam posluži kao pokriće pred policijom. Slijedeća tačka je opet bila solo produkcija. Drug Ivica Đermanović pjevao je neku popularnu pjesmu i sam se pratio na gitari. Zatim je tamburaški orkestar odsvirao dvije-tri kompozicije i otpočeo je ples, koji je trajao do svitanja.

Na zabavi je bio organizovan bogat bife. Drugarice su kao dobrovoljne priloge donijele kolače, torte i druge hrane. Bio je to moj prvi javni nastup pred skorašnje opredjeljenje za životni poziv dramskog glumca. A dan prije ovog praznika policija je izvršila prvu premetačinu u mom stanu. ________________________________________________________________________________________________________________

FESTIVAL AMATERSKIH POZORIŠTA BiH

NAGRADA LJUBIŠI JOVIĆU „Graditelj“ br. 123. od 21. maja 1982. god.

Brčanski glumci – amateri nisu se sa predstavom „Češalj“ plasirali u finalni dio ovogodišnjeg Fstivala amaterskih pozorišta Bosne i Hercegovine koji se održava u četiri grada, iako je njihov nastup u Vlasenici veoma dobro primljen. Očigledno, konkurencije od pet amaterskih pozorišta, koja su nastupila u ovom gradu bila je izuzetno oštra . Brčansko amatersko pozorište „Vaso Pelagić“je ipak sa ovih susreta donijelo jednu nagradu za glumu. Nju je dobio Ljubiša Jović za ulogu pravnika, a Ljubica Horvat je pohvaljena za tumačenje lika Katice Kuštek.

M. N.

_____________________________________________________ BILANSI PROTEKLE KULTURNE SEZONE Ljubiša Jović

U ZNAKU FESTIVALA - Pečat minuloj sezoni dao Omladinski festival „Mladi graditelji“, uprkos neugodnih sitnica, koje u stvari, i nisu sitne.

- Od amatera najpopularniji glumci.

- Galerija odradila preko plana, a u repertoaru bioskopa caruje - bljedilo. „Graditelj“ br. 124. od 2. juni 1982. god.

Ništa tako revolucionarno nije se desilo u brčanskoj kulturi tokom ove godine da bi se duže pamtilo, hvalilo ili nadahnjivalo. Ni osuditi se ništa ne može u tolikoj mjeri da bi se nekoj amaterskoj ili profesionalnoj organizaciji uzimalo za veće zlo. Za izgovor i dalje služi loša ekonomska slika i jednima i drugima i kao da većina pomalo skrštenih ruku čeka to novo blagostanje u kulturi, ne tragajući samostalno za njim.

Osnovno obilježje minuloj kulturnoj sezoni, bez sumnje, dao je dvadeset i prvi festival „Mladi graditelji“ kao još uvijek narastajući trijumf amaterizma, snažnog i pokretačkog i u kome se nije znalo ko je publika, a ko su izvođači. Svi su opet bili jedno. Vrline festivala još uvjek su iznad nekih neugodnih sitnica, koje to više i nisu. Festival još nema svoj orkestar u gradskom dijelu, niti solidan razglas, a osjeća se i nedostatak stručne selekcione komisije.

Od amaterskih organizacija kulture jedino su svoje zadatke ispunili

glumci - amateri iz AP „Vaso Pelagić“, dobro pripremivši komediju „Češalj“ sa kojom su osvjetlali obraz brčanskog amaterizma u Loznici i Vlasenici.

Kulturno-umjetničko društvo „Veljko Lukić Kurjak“ niti se formalno raspalo niti ima nekih vidljivih učinaka.

Očigledno da mu je potrebna pomoć iz vana.

Obilježje pozorišnom životu u ovoj godini dao je sarajevski „Kamerni teatar 55“ komedijom „Kako ubiti suprugu i zašto“, a na izvanredan prijem naišao je i putujuće Đukićevo pozorište sa komedijom „Moram da ubijem Petra“. Naravno, niko ljubav prema pozorišnim daskama u brčansom Domu kulture nije platio glavom, ni gledajući treću ovogodišnju komediju „Piramida“ u izvođenju zagrebačkog „Jazavca“, no isku stva su, ipak, poučna. U revijalnim programima dominirala je ciganska muzika i vidjeli smo dva izvođenja ansambla „Cigani Ivanovići“ i moskovske „Zvijezde ciganskog teatra“. Šaban Šaulić je izgleda, shvatio da

- 32 se sa publikom nije igrati, te se prilikom svog ovogodišnjeg gostovanja odužio Brčacima za ranije grijehe. Poslije koncerta „Parnog valjka“ radnici Doma kulture promjenili su desetak izlomljenih stolica .

Početak revijalnim programima u našem gradu dao je nedavni koncert Zdravka Čolića na stadionu „7. april“.

Koncert je protekao izuzetno profesionalno, bez ikakvog omalovažavanja posjetilaca, a sami gosti nisu štedjeli truda da sve protekne u najboljem redu.

Umjetnička galerija „Rizah Štetić“ već je za za pet mjeseci odužila više od pola svoga prema SIZ-u za kulturu, i samim ljubiteljima slikarstva. Nova poslovna godina zatekla je Galeriju sa izložbom sada pokojnog Mensura Derviševića, a među kapitalne izložbe treba uvrstiti izložbu slikara Seida Hasanefendića. I zemljak Mevludin Ekmečić odužio se svom i našem gradu izložbom crteža pod nazivom „Svakodnevna biljež-

nica“ Keramiku je izlagao Ivan Mršić, a nedavno je zatvorena izložba bračnog para Tanje i Slobodana Đuričković. Nizom prigodnih postavki Galerija je obilježila tekuće godišnjice, a za dan žena je upriličila izložbu ručnih radova. U ovu sezonu Galerija je ušla i sa još amicioznijim planovima izdavačke djelatnosti, te je održana i promocija dosadašnjih izdanja. Takođe su učinjeni značajni koraci na prikupljanju umjetnina za muzej i zavičajnu zbirku Bljedilo bioskopskog repertoara solidno je poremetio brčanski „Mini FEST 82“, stigavši na vrijeme i sa par Izuzetnih filmova, kao što su „ Otimači izgubljenog kofera“ i „Razjareni bik“.

No restrikcija uvoza Sedme umjetnosti neće nam, izgleda, ove godine pružiti ništa više od jeftinih seksi i karate filmova. Ljeto je već kucnulo o naše misli, odvlačeći kulturne potrebe u zapećak, ostavljajući nam nadu da će na jesen sa kulturom biti bolje.

M. NIKIĆ

DESET GODINA MEĐUREPUBLIČKE ZAJ EDNICE KULTURE „SAVA“

POTVRDA ZAJEDNIŠTVA U Šapcu na svečan način obilježen jubilej ove značajne kulturne intitucije.

Na svečanosti govorio Refik Hukić, predsjednik Saveza kulturno-prosvjetnih zajednica Jugoslavije „Graditelj“ br. 125. od 16. juni 1982. god.

ČLANICE MZK „SAVA“ : Beočin, Bogatić, Brčko, Bijeljina, Bosanski Šam ac, Loznica, Vukovar, Zvornik, Orašje, Sremska Mitrovica, Ugljevik, Županja, Šid, i Šabac Obilježavanje desete godišnjice postojanja Međurepubličke zajednice kulture „Sava“ proteklo je u predivnoj atmosferi bratstva, jedinstva i zajedništva naših naroda i narodnosti, a grad Šabac joj je nesebično darovao svoje gostoprimstvo i dostojanstvo.

- Za vas Drina i Sava nisu činile i neće nikada više biti granice. Ova Zajednica nije nastala ničijim dekretom odozgo. Nju je rodio život. Vaša je zasluga što ste osjetili tu potrebu ljudi da se druže, zbližavaju i kulturno bogate i u tom treba tražiti osnovni motiv njenog stvaranja, postepenog jačanja, rasta i narastanja do današnjeg stepena. Ove i slične zajednice su negacija šematske i štetne podjele u kulturi na SIZ-ove i kulturno-prosvjetne zajednice, na nosioce politike i finansijere u kulturi na jednoj strani i organizatore kulturnog života na drugoj strani. Ona je ujedinila amatersku i profesionalnu kulturu zatim takozvane profesionalne institucije i amaterske organizacije u kulturi i bitan je činilac integracije u kulturi i bitan je činilac demokratizacije i integracije u kulturi – rekao je Refik Hukić predsjednik Saveza kulturno-prosvjetnih zajednica Jugoslavije, na svečanoj sjednici Skupštine MZK „Sava“ u šabačkom Narodnom pozorištu.

Pored starih i novih delegata Skupštine Međurepubličke zajednice kulture „Sava“ iz svih četrnaest opština članica, svečanoj sjednici su prisustvovali i predstavnici ostale tri Međurepubličke zajednice kulture koje djeluju u našoj zemlji.

Međurepubli čka zajednica kulture „Sava“ je jedna od

najstarijih i brojnim zajedničkim kulturnim manifestacijama predstavlja potvrdu zajedništva naroda i narodnosti iz tri susjedne republike i Autonomne pokrajine Vojvodine. U svom kraćem osvrtu na djelovanje Međurepubličke zajednice kulture „Sava“, dosadašnji predsjednik Skupštine Hamdija Čelosmanović je posebno istakao brojnost učesnika kulturnih manifestacija amaterskih i profesionalnih organizacija kulture. Tako je trenutno u zajedničke programe uključeno 210 amaterskih i 125 profesionalnih organizacija iz svih četrnaest opština članica MZK „Sava“, sa 57 hiljada članova. Godišnje se realizuje preko 520 raznovrsnih programskih sadržaja. Za deset godina postojanja Zajednice realizovano je 87 većih kulturnih manifestacija međurepubličkog značaja u kojima je učestvovalo ukupno 1.510 amaterskih i oko 915 profesionalnih organizacija kulture. Publici u ukupnom broju od oko dva miliona, prezentirano je oko 4.400 raznovrsnih programskih sadržaja. Trenutno u Međurepubličkoj zajednici kulture „Sava“ djeluje devet centara za kulturnu saradnju po svim oblastima, koji vode stalnu aktivnost na saradnji amaterskih i profesionalnih organizacija kulture. Sve aktivnosti Zajednice organizuju se veoma izgrađenim samoupravnim putem. Kao animator velikog broja kulturnih entuzijasta, MZK „Sava“ je u potpunosti ispunila svoju ulogu. U narednom periodu biće učinjeni značajni koraci na saradnji sa ostalim međurepubličkim zajednicama kulture, što su u svojim pozdravnim

- 33 riječima posebno naglasili i Mladen Suvajdić predstavnik MZK „Karlovac- Novo Mesto“, Ljubo Rudan iz MZK „Trebinje – Dubrovnik“ i Uzeir Bečević predstavnik Međurepubličke kulturno-prosvjetne zajednice „Pljevlja“, a domaćini rado prihvatili. Isto veče, 4. juna realizovan je jedan program u Sali „Zorke“, gdje su predstavnici sve četiri zajednice kulture izveli po dio programa. Koncert je privukao i oduševio brojnu šabačku publiku, a bogatstvo jugoslovenskog folklora i uopšte kulture zasijali su punim sjajem.

Povodom desete godišnjice rada dodjeljeno je ___________________________________________

141-no priznanje amaterskim i profesionalnim organizacijama kulture, kao i pojedincima iz svih četrnaest gradova članica MZK „Sava“. Desetak je upućeno i na našu komunu. U bogatom programu obilježavanja godišnjice MZK „Sava“ upriličena je i izložba izdanja međurepubličkih zajednica, kao i izložba foto-dokumentacije. Impresivno je djelovala i svečana povorka učesnika kroz grad, a Radio-Šabac je direktno prenosio dio svečane sjednice. Isti dan je održana i konstituciona sjednica nove Skupštine Međurepubličke zajednice kulture „Sava“ na kojoj je za predsjednika izabran Dušan Radić iz Šapca. ________________________________ M. NIKIĆ

ANSAMBL AP „VASO PELAGIĆ“ GOSTOVAO U PRIZRENU

MANIFESTACIJA ZAJEDNIŠTVA Predstavljajući Bosnu i Hercegovinu na Sedamnaestim susretima amaterskih pozorišta Jugosla vije, brčanski amateri naišli na izvanredan prijem u Prizrenu „Graditelj“ br. 135. od 3. novembra 1982. god. Članovima Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ pripala jeizuzetna čast da svojom predstavom „Češalj“ kao predstavnici bosanskohercegovačkog pozorišnog amaterizma zatvore Sedamnaeste susrete amaterskih pozorišta Jugoslavije koji se održavaju u Prizrenu pod imenom „Večeri bratstva“. Iako hendikepirani nisu umoreni osamnaestočasovnim putovanjem zbog kvara na autobusu i dolaska te k tri sata prije početka predstave, Brčaci su u pravom smislu oduševili predivnu prizrensku publiku koja je do maksimuma ispunila dvoranu tamošnjeg kulturnog doma. Ponajviše publike je djelovalo izuzetno stimulativno tako da su amateri zaboravili na umor i nadahnuto odigrali predstavu, a za uzvrat publika ih je ispratila pravim ovacijama.

Ansambl pred stave „Češalj“ pri polaganju vijenca na spomenik Bori i Ramizu u Prizr enu

Publicitet koji je dat gostovanju je za svaku pohvalu. Pomenućemo samo to da je Televizija Prizrena snimila dio predstave, da su amateri gostovali na Radio-Prizrenu i da ih je primio predsjednik Izvršnog savjeta Skupštine opštine Prizrena Jusuf Calaku. U divnoj atmosferi proteklo je i drugarsko veče, na kome su brčanski i prizrenski amateri spontano izveli program posvećen Titu, a ukazano gostoprimstvo ne pamte ni najstariji članovi Pozorišta sa svojih čestih putovanja. Članovi Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ položili su vijenac na spomenik Bori i Ramizu, a uz pomoć svojih domaćina glumaca - amatera Fatmira Dide i Ljuana Kruezua obišli su nekoliko kulturno-istorijskih spomenika drevnog Prizrena i posjetili su radnu organizaciju „Famipa“ koja uspješno slijedi tradicije prizrenskog zanatstva.

M. N.

- 34 -

DVIJ E PREMIJ ERE U AP „VASO PELAGIĆ“

VJEČIT A TEMA MAGIČNE VLASTI „Spomenik za druga Danila“ Novice Savića u izvedbi brčanskih amatera dobro primljen kod publike, ali je na ovoj predstavi potrebno još raditi _____________________

__

„Graditelj“ br. 143. od 23. februara 1983. god.

Kojo Ćurćić, Ljubiša Jović, F adil Jašar ević i Marija Bijelić u pr edstavi „ Spomenik za drug a Danila“

Naočigled jednostavna i lagana, satirična komedija Novice Savića „Spomenik za druga Danila“ pretvorila se zbog niza okolnosti u pravo iskušenje za Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“- glumci amateri su sa režiserom gostom Muhamedom Mehmedovićem pripremali predstavu više od tri mjeseca¸ a opet su na premijeru, čak poslije prve predpremijere, izašli u grču. Osnovni problem leži u tome što entuzijasti sa sa pozorišnih dasaka nemaju svoju scenu za probe, te komad i nije dovoljno uvježban na pozornici, a u njemu igra, čak, petnaest debitanata. No, ipak, konačan rezultat nije za potcjenjivanje jer je publika u velikoj mjeri bila zadovoljna onim što je vidjela i korektno primila i dobre i loše poteze.

Siže ove komedije poznat je dobrom dijelu ovdašnje publike, zato što je Zeničko pozorište sa istim djelom učestvoalo na prošlogodišnjim Susretima profesionalnih pozorišta BiH, ne osvojivši ništa više od razumjevanja za trud i jedne nagrade za epizodnu ulogu. Novica Savić na jedan specifičan način obrađuje vječitu temu magične vlasti , naslanjajući se na na mnogo toga što u njoj rekli naši i svjetski pisci.

On je samo fenomen vlasti spustio u mjesnu zajednicu, zarobljavajući njome jednog običnog Danila, „vrlog sekretara mjesne zajednice, koji hoće sebi za života da digne spomenik, aludirajući malo i na druge

spomenike podignute u vidu promašenih fabrika i drugih megalomanskih investicija čime tu vječitu temu osavremenjuje. Režiser Muhamed Mehmedović je malo izmijenio kraj komada, ne dajući da se ponovi ono „umro kralj – živio kralj“, odnosno „umro Danilo – živio Danilo“ kao uostalom i dobar dio autorskih zamisli. Jer je izdigao komično iznad satiričnog, čisteći i sam tekst od „težih“ riječi. Ovaj rez je prilično prihvatljiv za amatersko izvođenje, a predstava je time gledljivija za prosječnog gledaoca.

Stariji glumci – amateri (Ljubiša Jović, Nedžad Šećerbegović, Nijaz Vejzagić i drugi) svojim iskustvom nosili su predstavu od prvog do zadnjeg trenutka.

Ubjeđujući publiku da sve to ipak nije dječja igra.

Ljubiša Jović kao Danilo ima veliku šancu da sa još malo truda ostvari značajniju ulogu u svojoj amaterskoj karijeri, ako se predstava bude igrala nešto češće.

Među petnaestak novih glumaca – amatera nalaze se i nekoliko talentovanih, kao što su: Kojo Ćurčić, (Radiša) Nikica Mitrović (Martin) Ramiz Mrkaljević (seljak) te se stre Negra i Azra Delalić, Merima Mešanović i drugi.

Sudeći prema reakcijama publike, koja se u najvećem broju ne upušta u detalje premijera amaterske verzije „Spomenika za druga Danila“ je opravdala očekivanja, no, za potpun uspjeh trebalo bi još nekoliko puta da se igra izvan i ispred očiju gledalaca.

M.NIKIĆ

DJEČJA SCENA

NA KRILIMA DJEČJE MAŠTE „Na krilima sokola“ Zejćira Hasića (pisac i reditelj) je predstava bez jačih zapleta i scenske težine, ali sa korektnim pristupom dječjoj igri i mašti „Graditelj“ br. 143. od 23. februara 1983. god. _______________________________________________ Pred prepunom salom Doma kulture imali smo tri premijere: prva je konačno obnavljanje dječje scene u mjesnom amaterskom pozorištu. Druga sama predstavlja igru za mališane „Na krilima sokola“, a treća premijerno ogledanje brčanskog pjesnika i pripovjedača Zejćira Hasića kao dramskog pisca i reditelja. Ko više, a ko manje – tek svi su te večeri imali uspjeha Što se teksta tiče, dojam je da se Hasić tek zagrijeva za ozbiljniju dramaturgiju. Drama „Na krilima so kola“ je osrednje štivo, pisano sa vidljivim korektnim pristupom dječjoj igri, mašti, ali bez jačih zapleta i scenske težine. I dobro je da je baš tako, jer bi u protivnom nedostajalo glumačko iskustvo mlade ekipe za realizaciju drame pošto konstatovasmo da su glavni

akteri dječje scene, bez izuzeća, u pomenutoj predstavi debitovali.

Sudeći po reakcijama također dječje publike, predstava se dopala svojom lepršavošću i postignutom dinamikom. Jedno ranije odlaganje premijere i uporno vježbanje se isplatilo, pa smo uživali u uvježbanim dijelovima i mizanscenu, te igri malih glumaca, koja je nakon vidljive treme, u prvim momentima , počela da teče prirodno i zaista dječje razigrano.

Zato uz odrasli dio glumačkog ansambla dječje scene treba pohvaliti: Gordanu¸ Peđu, Majidu, Vasiliju i Tihomira, najmlađe članove Amaterskog pozorišta.

Nastave li ovako, onda se ne treba plašiti za nasljednike gotovo četiri decenije duge pozorišne tradicije u Brčkom.

B. LOMOVIĆ

- 35 -

POZORIŠTE

JOŠ JEDNA NAGRADA JOVIĆU „Graditelj“ br. 144. od 11. Jjula 1983. god.

Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ imalo je čast da da svojom predstavom „Spomenik za druga Danila“ zatvori ovogodišnje suerete amaterskih pozorišta sjeveroistočne Bosne, koje organizuje Narodno pozorište iz Tuzle. Uvodeći nagrade za glumačka ostvarenja, znatno je osvježena ova ova veoma specifična smotra amaterskih pozorišta pod krovom profesionalaca. Predstava brčanskih glumaca – amatera primljena je veoma dobro i od publike i od kritike, uz nekoliko zamjerki tekstu Novice Savića i pojedinim postupcima režesera . Ljubiša Jović, nosilac glavne uloge, dobio je priznanje za svoju kreaciju, a za „Okruglim stolom“ pohvaljene su i Ljubiša Jović uloge koje su dali Resil Bečić, Marija Bijelić i Mersija Šećerbegović.

Krajem prošle nedjelje Amatersko pozorište je dalo istu predstavu učesnicima prve smjene Savezne omladinske radne akcije „Semberija 83“ u Sali Poljoprivredne škole. Predstava je odigrana bez ikakvog opterećenja, nešto slobodnije i lakše no što obično biva u amaterskoj igri. Brigadistima se takva igra dopala, a muzička sekcija Amaterskog pozorišta, koja djeluje pod imenom „Rok akademija“, priredila je je kraću igranku Za uzvrat, gostima iz Brčkog je pripremljeno prijatno drugarsko veče.

M. N.

PORTRETI ENTUZIJ ASTA - Resul Bečić

NAGRADA ZA IZMIŠLJENU ULOGU „Graditelj“ br. 145. od 10. avgusta 1983. god.

Kada bi se za predan i zaljubljenički rad na „daskama koje život znače“ , ali onaj amaterski obezbjeđivala plaćena mirovina, Resul Bečić – Đedo, glumio bi još samo jednu sezonu. Ovako još i ne pomišlja na penziju, a bogme ga i ne bi pustili, bez velike nužde, iz amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“, najuzornije amaterske družine u Brčkom. Od kako se decenijama bavi glumom, prometnuo se u stotinak različitih likova i oko 700 puta izlazio pod svjetla pozornice, pred puliku. Učestvovao je na svim poslijeratnim festivalima amaterskog teatra, napunio tri albuma fotografija sa „dasaka“, okitio se brojnim nagradama, pohvalama, priznanjima ...

Prve pozorišne korake sam napravio u dramskoj grupi pri štabu Četrdesete divizije tokom pslijednje dvije godine drugog svjetskog rata. Valjalo je u oslobođenim selima - poslije govora komandanta i komesara, reći nešto narodu i na drugi način. E, to naše partizansko Resul Bečić pozorište ublažavalo je tugu pogašenih ognjišta, razgaljivalo ljude u predstavi „Traži se bračni par“ naviknute samo na požare i krv. Našom igrom smo nagovještavali ljepše i bolje dane. Igralo je to „pozorje“ Nušićevu „Vlast“ Kočićevog „Jazavca pred sudom“, „Đidu“ ...

Sjeća se Resul da nije bilo lako glumiti u komediji samo sat – dva nakon pogibije druga - dragog prijatelja iz istog voda ili čete, i sasvim će ozbiljno konstatovati da je osrednji partizanski glumac vrijedio koliko najbolji puškomitaljezac u brigadi.

Kad su umukli topovi, Bečić se¸tek navikao na „daske“, obreo u zabavljačkoj grupi polaznika zidarskog kursa u Banovićima, da bi, potom, osnovao pozorje u brčanskom predgrađu „Kolobara“, odakle ga veliki teatarski entuzijast Hugo Inek dovodi na scenu pozorišta „Vaso Pelagić“ - prije 33 ljeta.

Tu nedavno iz usta Muhameda Mehmedovića - Debelog, danas reditelja sarajevske televizije, a talentovanog glumca i režisera među brčanskim amaterima pedesetih i šezdesetih godina, čuli smo istinitu anegdotu: Poslije dvadesetak godina glume, na Jugoslovenskom festivalu amaterskih pozorišta na Hvaru osvojili smo glavnu nagradu. Za „okruglim stolom“ samo su hvalili našu predstavu i glumce, ali nekako sa zadrškom.

Osjećam ja da toj našoj velikoj pobjedi nešto nedostaje. I najzad domaćini otvoriše karte: „Bili ste“ – vele - „najbolji ali zahvaljujući jednom profesionalcu u vašem ansamblu“. Ja sam tu predstavu režirao, pa upitah ne shvatajući: „Kome da zahvalimo, kakvom profesionalcu ?“ „Bečiću“, objasniše oni. Pao mi kamen sa srca i smejući se rekoh: „Jeste Bečić je stvarno profesionalac, ali -zidar“ Istina je da je Resul Bečić 15 godina zidao zadružne domove, škole i kuće, šest godina se bavio mesarskim zanatom, deset godina nije ništa radio, jer se liječio (i izlječio) od „Žute gošće“. Zadnjih deset godina radi kao noćni čuvar gradske Biblioteke i Galerije - dakle profesionalno zaposlen u kulturi, kako u šali često ističe. Svašta

- 36 je radio da bi obezbijedio hljeb svojoj šestočlanoj obitelji. Sve je mogao i mogao je bez svega, osim bez pozorišnih dasaka. U desetak bolesničkih godina, ustajao je iz kreveta, napuštao bolnicu i terapiju da bi mogao stati na „daske“, kako bi svojim amaterima pomogao u Bugojnu i još ponegdje. „Bio sam kapetan u „Sumnjivom licu“ Ćopićev „Vuk Bubalo“, šef kaznione u Čolakovićevoj „Kući oplakanoj“, major Erih u drami „Svi moji sinovi“ Irvina Šoa, Mehan i Šehan u dramama Derviša Sušića... ko će se svega sjetiti.? ...

Sada pred jubilejom, ništa prirodnije nego zapitati Đeda, šta njemu znači pozorište, a on je odgovorio. „Kao dijete sam, za komad hljeba, čuvao tuđu stoku. I moj kasniji život je bio svakodnevna borba, a sve to, te muke i životna iskušenja, bili su mi neuporedivo lakši uz pozorište. I da sam htio da ga ostavim, ne bih uspio.

Uvijek je bilo ljudi, i danas ih ima, kojima je na putu više trnja nego ruža. Zato rado igram u komedijama, želeći da takvim ljudima rastjeram na časak njihove brige, da u njima probudim i radosniju stranu života. Rado igram u ratnim dramama, naročito pred mladom publikom; nikad se ne smiju zaboraviti strahote rata i njegov besmisao.

Završavamo ovu skicu za nekakav portret doajena brčanske, pa i bosansko-hercegovačke amaterske pozornice jdnom specifičnom zgodom: Gledao Đed, pri kraju prošle sezone generalnu probu mladih kolega – uvježbavao se „Spomenik za druga Danila“, za festival u Mrkonjić Gradu – gledao i jedio se: „Jeste mladi se trude, znaju tekst, gestikuliraju, ali nekako im je scena prazna, „masovke“ o staju anemične, beživotne. Obrukaće se na festivalu“ i pitao se kako bi bilo da on, uprkos piscu Novici Saviću i reditelju Mehmedoviću, uskoči u predstavu. Bez njihovog znanja i odobrenja - pa kud puklo ! „A koju bi ti ulogu Đedo uzeo“ – pitali ga mladi glumci, a on ko iz puške odgovori: „Nikoju ! Ući ću na scenu sa ostalima i snaćiću se“ „A da ti sročimo riječ-dvije, da ne ćutiš na bini - Valja nešto i reći kad si već na sceni“. A on će na to: „Ne, ne treba, ako baš zapne da i ja koju prozborim, ja ću svakako gledati da kažem pravu“ – zaključi Resul.

I, bogami iziđe Đedo u Mrkonjiću na pozornicu sa svojih stotinak kilograma, odglumi rolu koju je sam sebi smislio i vrati se u Brčko. Ne prođe malo, kad eto ti za njim nagrade festivalskog žirija za glumačko ostvarenje – ulogu seljaka u Savićevoj satiričnoj komediji „Spomenik za druga Danila“. U stvari nagrada se odnosila na statiranje ! Mjesec dana kasnije, na susretima amaterskih pozorišta sjeveroistočne Bosne, u Tuzli „okrugli sto je najviše hvalio Bečićevu izmišljenu ulogu. I dok god brčanski amateri budu igrali ovu komediju ona se neće moći zamisliti bez Resulove uloge koju je Đed sam za sebe ovoj predstavi „prikalemio“.

Boško Lomović

ZAŠTO J E TAKO ?

APLAUZI I PARADOKSI „Graditelj“ br. 161. od 7. marta 1984. god.

Poluglasne najave da saradnja gradskih amaterskih organizacija sa brčanskim Domom kulture ne ide željenim tokom dobile su nedavno i zvaničnu potvrdu na sjednici Predsjedništva Skupštine Samoupravne interesne zajednice kulture. Kako stvari sada stoje, ispada da jedina reprezentativna sala u gradu nevoljno prima amatere u goste ili, što je još gore, između amaterskih organizacija i praga Doma kulture ispriječio se zid nepovjerenja.

Ne bi se ovdje bilo uputno upuštati u međusobna optuživanja organizaciono-tehničke prirode, ali je neophodno razvijati neke paradokse.

Jedan od njih čuli smo u Amaterskom pozorištu „Vaso Pelagić“ u kome tvrde da se glumačkom ansamblu isplati sjesti u autobus i otputovati u Tuzlu ili Srebrenik da bi tamo – vjerovali ili ne – obavili samo jednu probu.

A od Doma kulture u Brčkom djeli ih nekoliko stotina metara!? Naravno, riječ je o cijeni usluga doma kulture koje su za amaterske prilike previsoke. No tek tu nastaje zavrzlama: za neke amaterske organizacije, kao što je Pozorište, pare i nisu problem, jer ih obezbjeđuju dodatnim djelatnostima. A saradnje, one prave ipak nema, mada je u obostranom interesu.

Valja, međutim, čuti i drugu stranu. U Domu kulture se žale na nuzorno ponašanje amatera u njihovom objek-

tu, neblagovremeno ugovaranje sale i slično. Iz Kulturno-umjetničkog društva „Veljko Lukić Kurjak“, međutim, stiže povratna loptica u smislu da im se nude isključivo termini koji unaprijed garantuju – praznu salu i tako redom i sve u istom stilu.

Reklo bi se da sve ovo vodi u nekakav začarani krug iz koga je teško izaći, ali nije. To je, za početak pokazalo i Predsjedništvo Skupštine SIZ-a kulture usvojivši nekoliko zaključaka koji će, čini se, efikasno obavezivati i Dom kulturei amaterske organizacije.

Efikasno stoga što će se aktivnosti ove saradnje direktno preslikavati na finansijski bilans i jednih i drugih u sredstvima SIZ-a. A i neovisno od toga, sa svim je dobro što se na ovu temu i zvanično razgovaralo, jer amateri rade i žive za aplauz pa im to treba i omogućiti. Bilo bi, naravno, veoma žalosno ako bi ih upućivali da to zadovoljstvo isključivo traže izvan svoga grada. Uostalom u ovogodišnjem programu Doma kulture stoji da će njegova pozornica brčanskim amaterima bti ustupljena 33 večeri. To nije malo, ali dosadašnja praksa takav plan ne opravdava. Nadajmo se zato da će rasprava u Predsjedništvu biti uspješan pokušaj uklanjanja onog zida između amatera i Doma kulture koji je, doduše, sazdan od međusobnih nerazumijevanja, ali ne i od nepremostivog materijala, koji bi nadvladao interese kulture.

O. NIKOLIĆ

- 37 -

PREMIJ ERE

IGRA U ŽELJI ----------------------------------------

--- --------------------

„Graditelj“ br. 162. od 7. decembra 1983. god.

Odvelo bi nas daleko ako bismo kao mjerilo kvaliteta jedne pozorišne predstave uzeli broj posjetilaca, bilo onih koji je gledaju, a pogotovo onih koji je napuštaju. Ovim drugima nije za vjerovati, jer ili ne poznaju sve teškoće i probleme koje je potrebno savladati prije nego se stigne na te „daske koje život znače“ ili to uopšte ne žele da znaju. Iako je takvih na premijeri bilo vrlo malo, ne treba zaboraviti da smo pred sobom imali amaterski ansambl i amatersku predstavu, a pred publikom koja je do prije desetak dana gledala predstave profesionalnih pozorišta Bosne i Hercegovine.

Tačno da igra nekih u ansamblu nije bila uvjerljiva, ali ništa nije bilo uvjerljivije od njihove želje za igrom. Vjerujemo, zato, amaterima, tim entuzijastima - zaljubljenicima pozorišne igre. Reditelj predstave Ljubiša Jović, i sam glumac - amater, doduše afirmisaniji od drugih u svojoj sredini, bez posebne dramatizacije, upustio se u nešto nezahvalniji rediteljski zahvat, govoreći u slikama, reklo bi se po sistemu: red pjesme, red dijaloga, a između neka masovna scena. I da nije prepoznatljivog Ćopićevog dijaloga, koga reditelj Jović skoro doslovno poštuje, briljantne igre u masovnim scenama te funkcionalnih zvučnih efekata, na momente nam se moglo učiniti da prisustvujemo scenskom, recitatorskom kolažu.

Rediteljevu zamisao da u predstavi posebno mjesto (a i posebno značenje) ima hor, nisu uspješno pratili svjetlosni efekti, a da jesu hor bi u onom crvenom plamenu, s pjesmom na usnama „i kad se ginuti mora“, vjerovatno imao značajnije svevremenosti pjesme i dosljednosti poruka mlade generacije. U to bismo bili sigurniji da je pozorišni debi vokalne grupe iz Osnovne škole „Zaim Mušanović“ bio još uspješniji. Da blijedi, na momente igri debitanata, pomogla je i scena, a i bogati, kompletni kostimi. Ne zato što s njima nešto nije u redu. Naprotiv. Scena Pere Kneževića je mnogoznačna, simbolički komunikativna i

funkcionalna. Da su glumci - amateri imali manje od scene i kostima publika bi imala i više od glumačke igre. Ovakvim zamjerkama, izgleda, i nema mjesta, jer dvije trećine glumaca, od oko trideset, koliko ih igra u predstavi, prvi put staje pred ocjenu publike, prvi put „ulazi u drugi lik“. Oni iskusniji okuražili su se da igraju i dva lika u ovoj predstavi. Pored standardnih, za publiku sigurno uvijek rado viđenih na sceni, Marije Bijelić i Resula Bečića, te zapaženih Nedžada Šećerbegovića, Ljubice Horvat u simpatičnoj nenametljivoj epizodi, Koje Ćurčića, koji se nije oslobodio pisara iz predstave „Spomenik za druga Danila“, tu su još i vrijedni: Dragan Prodanović, Hrusto Begović, Josip Pejčinović, Sead Sadiković, Grozdana Petrović u svojoj prvoj epizodnoj ulozi, Nijaz Vejzagić, Zoran Simikić i drugi.

Zadrži li se na repertoaru duže nego što je uobičajeno za jednu amatersku predstavu, a za šta ima preduslova, pozorišna predstava „Straža pod kozarom“ Branka Ćopića u izvođenju AP „Vaso Pelagić“, a u režiji Ljubiše Jovića, dobiće svu svoju, prvobitno zamišljenu cjelinu i smisao, a glumci amateri, naviknuvši se na prve korake u teatru, svoju želju za igrom pretvoriće u istinske glumačke kreacije.

Dodajmo još i to da su amateri brčanskog pozorišta htijući pošto-poto izaći s premijerom uz novembarske praznike, ipak, napravili podvig. Kako to drugačije i nazvati kad je predstava spremljena za dvadeset sedam dana. I ne samo to! Plakat za ovu predstavu i nije ugledao prvi pano, a u ponedjeljak, 28. novembra na premijeri u Domu kulture skoro i nije bilo slobodnih mjesta! Znači li to pojavu organizovanog, dobro osmišljenog, kolektivnog posla u pozorišnom amaterizmu pitanje je na koje ćemo vjerovatno uskoro, dobiti odgovor na premijeri slijedeće predstave čije su pripreme u toku, ali to što smo ovoga puta vidjeli može biti za primjer i profesionalnim institucijama kulture.

Savo Teodorović

U AP „VASO PELAGIĆ“

DVIJE NOVE PREDSTAVE Uskoro će premijera veoma traženog „Balkanskog špijuna“ Dušana Kovačevića, a priprema se i komad „Sve u svoje vrijeme“ brčanskog književnika Boška Lomovića „Graditelj“ br. 167. od 22. februara 1984. god.

Brčanski glumci – amateri, okupljeni u Amaterskom pozorištu „Vaso Pelagić“, uveliko pripremaju premijeru „Balkanskog špijuna“ Dušana Kovačevića, trenutno najigraniju predstavu u zemlji, koju igra čak 8 profesionalnih pozorišta. Glavna uloga je povjerena Ljubiši Joviću, a uz njega još igraju veteran Marko Filipović i nešto mlađi članovi ove amaterske družine:Nedžad Šećerbegović, Azra

Muharemagić i Merima Bećirević.“Balkanskog špijuna režira Milenko Vidović, a premijera je zakazana za 11. mart.

U ovom pozorištu u toku je i postavljanje na scenu i djela „Sve u svoje vrijeme“ brčanskog književnika Boška Lomovića. Ovaj posao će obaviti omladinski ansambl i sve likove iz komada igraće mladi glumci, a režija je

- 38 povjerena Fadilu Jašareviću, režiseru - amateru.

Druga premijera priprema se za tri mjeseca, a karakteristika ove druge predstave je da je kabaretskog tipa, sa dosta muzike, songova i plesa i biće prilagođena za igranje u svim uslovima, od pozornice Doma kulture, do fiskulturnih sala po školama. Uz ove dvije predstave što su u pripremi glumci - amateri su u ovoj sezoni odigrali još dvije predstave i to „Stažu pod Kozarom“ i „Dugonju, Trbonju i Vidonju“ koje je vidjelo više stotina ljubitelja ovog vida kulturnog stvaralaštva. Da su finansijski i prostorni uslovi bolji Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ bi moglo pripremiti daleko više predstava, jer je i interesovanje omladine za ovaj vid kulturnog iskazivanja veliko. Najveći problem u ovim uslovima predstavlja organizacija scenskih proba, pošto ova institucija nema adekvatan vlastiti prostor, a postojeći u Domu kulture je veoma skup, te su sredstva koja se dobijaju za finansiranje ove djelatnosti taman tolika za realizaciju sadašnjeg programa. Stoga se od februara ___________________________________________

prošle godine prišlo i iznalaženju dodatnih izvora prihoda i jedan od njih je otvaranje vlastitog diskokluba. Novina u djelovanju i radu Amaterskog pozorišta odskora je i veći oslonac na vlastite snage, odnosno na razvijanju i osposobljavanju vlastitog kadra prije svega za režiserski rad. Značajan korak s tim u vezi učinjen je povjeravanjem režije predstava amaterima koji se duže bave glumom.

U Amaterskom pozorištu vrše se pripreme za još jedan veliki i obimni zahvat, a riječ je o izdavanju monografije „40 godina amaterskog pozorišta“. U realizaciji ovog posla biće, takođe, neophodna pomoć onih koji su posredno ili neposredna bili u vezi sa ovom amaterskom pozorišnom kućom minulih godina, a računa se da je kroz nju u tom periodu prošlo oko 2 hiljade ljudi. Inače, kao i do sada, brčanski amateri – glumci će svojim stvaralaštvom nastupiti na svim festivalima amaterskog pozorišnog stvaralaštva u našoj republici i na manifestacijama koje budu organizovane u okviru MZK „Sava“. ______________________________ D. SEMIZOVIĆ

GLUMAC J E... GUMAC JE... GLUMAC

AMATER SA MANIROM PROFESIONALCA „Graditelj“ br. 172. od 27. aprila 1984. god.

Sjajno ste igrali, ali vam je strašno falio jedan Lubiša Jović !

Kada su saznali o kome je riječ članovi ansambla sarajevskog Narodnog pozorišta ovu primjedbu učesnika „okruglog stola“ na Devetim susretima profesionalnih pozorišta, održanim pretprošle godine u Brčkom, smatrali su neumjesnom, čak skandaloznom, i samo njihovo odbijanje na neukost, nestručnost, onoga ko je dao ovu primjedbu, spasilo je da do skandala zaista ne dođe. Objektivni sudija, međutim, mogao je zaključiti da Mišljenje iz publike nije obojeno lokal-patriotizmom, nego da je riječ u odmjeravanju snage igre jednog profesionalnog i jednog amateskog pozorišta te je tako na pravi način valorizovano Jovićevo tumačenje uloge pravnika Šonjića u Hadžićevom „Češlju“. Pogotovo ako se zna da je Ljubiša Jović jedan od nekolicine brčanskih pozorišnih amatera koje na festivalima zbog dobre glume često legitimišu kolege iz suparničkih tabora provjeravajući da im nisu potureni profesionalci.

Gledajući ga na sceni, mnogi kasnije u razgovoru s njim ne Ljubiša Jović povjeruju da ovaj tridesetpetogodišnjak ne jede pozorišni hljeb, nego u predstavi „Traži se bračni par“ da na pozorišne daske silazi sa krana, da posao u radnom kolektivu i ljubav za teatar, svakodnevno pomiruje snažnom voljom i neiscrpnom energijom za rad. Nema ni govora o ome da mu bavljenje glumom donosi neku privilegiju na poslu, Naprotiv.

- Kolege u radnom kolektivu mi kažu: Nemoj da glumiš, nisi na pozornici? A u pozorištu: Nemoj da zabušavaš, nisi na radnom mjestu!

Tjerajući dvostruki staž, jedan u GIK-ovoj osnovnoj organizaciji udruženog rada „Transport“ i drugi u Amaterskom pozorištu „Vaso Pelagić“, Ljubiša Jović i ne pomišlja da ovaj drugi, neobavezni prekine, premda je pravi podvig nakon osmočasovnog rada na kranu izdržati još po koji sat vježbanja na pozorišnim daskama.

- I gluma traži izuzetan fizički napor – pravda se razmišljajući o mirnijem, glumačkom pozivu, sa bojaznošću da neko to ne shvati kao bježanje od proizvodnog rada. Ljubiša Jović je i za to već nekoliko puta imao šansu: Tražile su ga profesionalne pozorišne kuće, a on je, kad god je u sebi odvagao i premjerio razloge za i protiv, odlučivao da i dalje ostane radnik i glumac – amater.

Jović se najprije oprobao kao folklorist i pjevač u kulturno-umjetničkom društvu potajno želeći da jednoga dana kroči na pozorišne daske, ali je i sama pomisao kako će izgledati u poređenju sa poznatim brčanskim glumcima u njemu izazivala paniku. Sreća je i za njega i za brčanski pozorišni amaterizam što je tada, prije osamnaest godina predstavu „Vuk i sedam jarića“ pripremao Ratomir - Rato Blažević koji je, voleći operu, od glumaca tražio da pjevaju. Jović je taj „prijemni ispit“, naravno, prošao. Slijedi zatim saradnja sa rediteljima:

- 39 Mehmedom Mehmedovićem, Milenkom Vidovićem, Ahmetom Obradovićem ... Premda je svaki od njih imao svoj stil rada, svi su od Ljubiše Jovića tražili da igra „zavrnute“ uloge. To su one, kaže Jović, koje od glumca više nego druge traže da se sa njima gombaš prije nego što im uđeš pod kožu. Oni koji sistematski prate njegov rad u pozorištu priznaće da je u takvim mukotrpnim gombanjima često izlazio kao pobjednik. Potvrda toga su i prznanja koja je dobijao na smotrama i festivalima amaterskog pozorišnog stvaralaštva. Da pomenemo samo poslijednja: Nagrada na Republičkom festivalu amaterskih pozorišta 1982. godine u Vlasenici za ulogu pravnika u „Češlju“ i ovih dana dobijena nagrada za najbolju mušku ulogu Ilije u „Balkanskom špijunu“, na smotri amaterskih pozorišta MZK „Sava“ „DRAMS“ u Loznici.

S. Hasović

FESTIVAL POZORIŠNIH AMATERA BiH

„ŠPIJUN“ ODLIČNO PRIMLJEN U VLASENICI „Graditelj“ br. 173. od 16. maja 1984. god.

Učešće Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ na ovogodišnjem republičkom festivalu, sa predstavom „Balkanski špijun“, svrstava se među najznačajnije u prvom dijelu smotre koja je održana u Vlasenici. Brčanski amateri nastupili su u subotu, zadnje večeri te oduševili i kritiku i publiku, a gluma Ljubiše Jovića, Azre Muharemagić i Marka Filipovića izdizana je na nivo profesionalne.

Proglašenje pobjednika na ovogodišnjem dvadeset i šestom republičkom festivalu biće obavljeno u Bugojnu, poslije okončanja i drugog dijela smotre koji prati isti stručni žiri.

M. N.

NA FESTIVALU AMATERSKIH POZORIŠTA BiH

BRČACIMA TRI NAGRADE _________________

___________

„Graditelj“ br. 174. od 30. maja 1984. god.

Poslije izvanrednog uspjeha pozorišnih amatera sa područja Međurepubličke zajednice kulture „Sava“ predstava „Balkanski špijun“ i na republičkom festivalu amaterskih pozorišta donijela je Brčacima dosta vrijednih priznanja: Dobila je specijalno priznanje za cijelokupno umjetničko dostignuće, a nagrađeni su i glumci: Ljubiša Jović i Marko Filipović. Do kraja sezone Amatersko pozorište „Vaso pelagićučestvovaće i na regionalnoj smotri koju organizuje tuzlansko Narodno pozorište.

M. N.

UZ ZAVRŠETAK SEZONE

SAČUVAN NIVO Upravo okončana kulturna sezona nije donijela ništa revolucionarno, ali ni izgubila u odnosu na nekoliko prethodnih. Sve zapaženije djelovanje amatera. Ponovo prazno ljeto „Graditelj“ br. 175. od 13. juna 1984. god.

Dok se polako sa ovim zakašnjelim ljetnim danima kulturna sezona završava, kao da nam blijede i sjećanja na sva kulturna zbivanja u minula tri godišnja doba, što je siguran znak da se ništa tako revolucionarno nije dogodilo da nam se na duže vrijeme vrti u mislima, ili smo se okrenuli drugim stvarima prizemljenijim i praktičnijim. No u ovim ekonomskim uslovima revolucionarne događaje u kulturnom životu našeg grada ne treba ni očekivati, jer zadovoljavajuće je i održavanje dosadašnjeg nivoa, a to je i ovoga puta postignuto.

Sve planirane manifestacije su održane, to jest Susreti profesionalnih pozorišta Bosne i Hercegovine, ovoga puta jubilarni deseti, zatim maratonski „Mladi graditelji“, oba dijela „Nedjelje dječje radosti“: literarno takmičenje i Opštinsko takmičenje recitatora. Smotra izvornog folklora i drugo. Vrhunac brčanskog kulturnog života, svakako su dvije manifestacije veoma sretno koncipirane, što im daje rijetka i specifična obilježja, a time i značajne vrijednosti. To su, svaka ko, Susreti profesionalnih pozorišta BiH sa domaćim dramskim

Rizah Štetić: Ulica

stvaralaštvom i Omladinski festival „Mladi graditelji“.

Osebujne draži obiju ovih manifestacija sa puno snage potisnule su sve o stale događaje na kulturnom polju, te se stiče utisak da sve što se događa između njih služi tek zato da se publika pripremi, lagano održavajući formu. Realizacija usvojenih i finansiranih programa rada kod profesionalnih organizacija kulture odvija se u znaku primjene skromnosti i umjerene štednje uz po koju ekskurziju u vrhunske domete. U tom smislu treba pomenuti brojne pozorišne predstave putujućih pozorišta u Domu kulture, a u Galeriji nekoliko izložbi manje poznatih imena i kapitalna izložba „Srpsko slikarstvo u prvoj polovini 20. vijeka“.

Od vanserijskih stvari u Domu kulture vrijedno pažnje je gostovanje brazilskog folklornog ansambla. Mimo uobičajnih tokova u Gradskoj biblioteci vrijedno pomena je angažovanje oko obilježavanja 8. marta, kada je organizovano gostovanje Saše Božović.

- 40 Amaterske organizacije zabilježile su ove godine dosta dobrih rezultata i kao da im uopšte ne štete sve ove ekonomske nedaće te bi se mogao izvesti zaključak da su, imune na sve poteškoće. To je, naravno, neosnovano, jer se ionako sve teškoće nadoknađuju entuzijazmom, ali bi se sasvim osnovano moglo prigovoriti odnosu grada i profesionalnih organizacija kulture prema amaterima. Najviše uspjeha i u takvoj klimi ove godine su imali glumci amateri, jer su trijumfovali sa predstavom „Balkanski špijun“ na smotri u Loznici, a i sa republičkog festivala su donijeli tri priznanja. Gradsko kulturno-umjetničko društvo, takođe, bilježi daleko intenzivniju aktivnost, a Književni klub uspijeva da i u ovim ekonomskim uslovima održi već dugo vremena primjernu izdavačku

aktivnost. Pripreme za izdavanje dviju novih knjiga i redovnog broja časopisa „Riječi“ privode se kraju, što je zaista pravi poduhvat i velika amaterska ljubav prema pisanoj riječi.

Možda poslije svega što se u našem gradu događa tokom jeseni, zime i proljeća na širokom kulturnom polju i treba imati ovakvo prazno ljeto kakvo nas i ovaj put očekuje, jer se i od kulture treba bar malo „odmoriti“. Svi oni koji se kulturom bave, a posebno amaterski zaista su zaslužili pravi odmor, da bi se pripremili za nova pregnuća koja ih s prvih jesenjih dana očekuju. Dakle, u ime kulture, one plodne i svestrane, žrtvovaćemo svijesno i odgovorno i ovo ljeto.

M. Nikić

U AMATERSKOM POZORIŠTU „VASO PELAGIĆ“

OTVOREN „TEATAR - 84“ „Graditelj“ br. 177. od 11. jula 1984. god.

Prije desetak dana u Amaterskom pozorištu „Vaso Pelagić“ u Brčkom dogodile su se tri značajne stvari. Otvorena je mala scena Koja je nazvana „Teatar -84“, izvedena je na ovoj sceni monodrama „U procjepu“ brčanskog autora Islama Žige i dodjeljeni su zlatnici sa Titovim likom glumcima-amaterima koji su trideset i više godina igrali U ovom pozorištu.

Adaptacijom stare i dotrajale sale za veoma kratko vrijeme Amateri – entuzijasti su stvorili ugodan i koristan prostor za igru. San davnašnji pretvoren je u javu. Uloženo je mnogo truda, ličnog rada članova pozorišta i poštovalaca ove kuće kulture, a ne može se zaobići ni razumjevanje SIZ-a kulture, organizacije udruženog rada „Zanat“ i „Brčko-filma“. Jasno je stoga i zadovoljstvo svih, jer ovakva cena pozorištu i ovom gradu zaista je neophodna. Svakako ona nije samo dobar preduslov za stvaraoce u pozorištu. Ona je šira mogućnost i ponuda svim amaterima koji žele dokazivati svoj stvaralački duh na daskama. A za same članove ove kuće to prije svega znači znatno širu mogućnost za pripremanje pozorišnog repertoara, veći broj proba koje su do sada skupo koštale, jer se za izvjestan broj njih morao zakupljivati prostor i još mnogo toga. Dakle, stvorena je sa malim novčanim sredstvima mala scena velikih mogućnosti i značaja.

Islam Žiga

BRČANSKI GLUMCI AMAT ERI OT VORILI SU NOVU POZ ORIŠNU SALU KOJI SU IZGR ADILI VL ASTIT IM RADOM I SREDSTVIMA N A SVEČ ANOM OTVARANJU IZVEDEN A JE MONODRAM A

ISLAMA ŽIGE

„U PROCJEPU“ U IZVOĐENJU

LJUBIŠE JOVIĆA TOM PRILIKOM GLUMCIMA - AM ATERIM A KOJI U OVOM POZORIŠTU IGRAJU VIŠE OD TRI DEC ENIJE URUČENA SU PRIGODN A PRIZNANJA

Trenutak uručenja priznanja glumcima - amaterima

- 41 Na otvaranju „Teatra - 84“ gledali smo monodramu „U procjepu“ brčanskog autora Islama Žige, koju je interpretirao Ljubiša Jović, glumac – amater, član pozorišta „Vaso Pelagić“. Ovo dramsko djelo Islamu Žigi je prozni prvenac, a njegova inerpretacija Ljubiši Joviću prvo Izvođenje monodrame. Dakle, sve je bilo na amaterskom nivou, a o svemu tome čuli smo ocjene na „okruglom stolu“: Uz pohvale koje su izrečene Pozorištu za njegovanje i ovakvog vida stvaralaštva, izrečene su pohvale autoru

teksta i glumcu. Međutim ukazano je da kako na tekstu tako i na izvođenju ove monodrame treba još poraditi ka ko bi ona bila još interesantnija za gledaoce i naravno sve to dobilo na umjetničkom kvalitetu U ova dva čina divno se ukomponovao i jedan svečani - dodjela zlatnika sa Titovim likom glumcima amaterima koji su 30 i više godina radili i glumili u ovom pozorištu. Ova priznanja su dobili: Marija Bijelić, Lidija Glušac, Marko Filipović i Resul Bečić.

S. Kašterović

UMJ ESTO MEMORIAMA

SVE MARKOVE ROLE „Graditelj“ br. 179. od 8. avgusta 1984. god.

Iznenadna smrt odnij ela je zauvijek sa amaterske pozornice Marka Filipovića, jednog od najvećih glumaca amatera naše republike, čovjeka koj i je igrao trideset osam godina na daskama Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“.

Za to vrijeme je odigrao stotine uloga, dobio stotine priznanja i stekao hiljade prijatelja u gradu i među brojnom armijom glumaca- amatera širom Bosne i Hercegovine. Rijetko je koji republički festival amaterskog pozorišnog stvaralaštva prošao bez kreacije Marka Filipovića, a na posljednjem, dvadeset i šestom, dobio je priznanje za odigranu ulogu Đure Čvorovića u predstavi „Balkanski špijun“. Tom prilikom je predsjednik žirija, reditelj Sulejman Kupusović, posebno pohvalio njegovu igru i doprinos ukupnom razvoju bosansko-hercegovačkog pozorišnog amaterizma. Za svoj dugogodišnji rad u Amaterskom pozorištu nedavno je nagrađen i zlatnikom sa Titovim likom, kao jedan od osnivača Pozorišta u Brčkom, čiji je bio najistrajniji i najtalentovaniji član.

Voleći iznad svega ovaj grad i brojne prijatelje koje je u u u njemu imao, Marko Filipović je odbio nekoliko poziva koji su mu bili upućivani još s početka pedesetih godina, da pređe u profesionalce. Svaku ulogu je radio sa velikom odgovornošću i Marko Filipović, u nju je unosio svo svoje biće, baš kao da mu je bila životna, cijeli život u Pozorištu ugrađujući tako svoj vanredni talenat i prefinjeni osjećaj za pozorišno stvaralaštvo. Svojim primjerom je učio i druge glumce-amatere, svojom ljubalju, svojim savjetima i pažnjom dostojnom samo ljudima velikog srca. Svi oni koji su sa njim radili mogli su to lako da primjete i osjete, jer je on zračio svojim talentom – jednom čudnom snagom pozorišnog umjetnika. To se ne uči, niti se ičim može formirati, takav glumac kao što je bio Marko Filipović može se samo roditi.

Njegova velika ljubav bila je i rijeka Sava, koju je često nazivao „ljepotica Sava“, jer ga je oduševljavala svojom snagom i ljepotom. Uz nju je, kao strastveni ribolovac, takođe stekao mnoge prijatelje pa mu se, ponekad, ta ljubav činila još većom. Poznavao je njene ćudi, sjećao se njenih zelenih voda. Bio je kivan na nepažnju prema njoj i da je mogao dao bi joj više svoje duše, pa da ona i dalje bude onako lijepa, kao onda kada je počeo da se druži sa njom.

Kao neumorni entuzijasta, osim u udruženju ribolovaca Marko Filipović je bio mnogo godina aktivan i u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu, a u sve tri ove amaterske organizacije je obavljao niz funkcija. Obavljao je i druge odgovorne funkcije u Samoupravnoj interesnoj zajednici kulture, kao i mnoge druge delegatske obaveze u kulturi Opštine i Republike.

M. NIKIĆ

- 42 -

IZBORNA SKUPŠTINA ___________________________________________ AMATERSKOG POZORIŠTA „VASO PELAGIĆ“

STVARAOCIMA VRATA ŠIROM OTVORENA „Graditelj“ br. 182. od 19. septembra 1984. god.

Da su amateri u brčanskom Amaterskom pozorištu „Vaso Pelagić“ u samom vrhu cjelokupnog amaterskog stvaralaštva u Opštini, to je već znano. Članovi ovog pozorišta mžda zato što nisu na izbornoj skupštini prošlog petka, kada su sumirali rad iz prethodnog perioda, toliko naglašavali šta su sve uradili, što im je u raspravi povodom sačinjenog izvještaja i zamjereno.

Dovoljno je, međutim, pomenuti četiri premijere drama: „Tri ugursuza“, „Balkanski špijun“, „Straža pod Kozarom“ i monodrama „U procjepu“ pa da se vidi o ka kvom radu je riječ. Ove predstave donijele su pozorištu i njegovim članovima brojna priznanja osvojena na festivalu MZK „Sava“ i festivalu Amaterskih pozorišta BiH. Ukupno je deset osvojenih priznanja, a predstava „Balkanski špijun“ je dobila prvu nagradu na festivalu u Loznici. Pomenimo i nekoliko nagrada koje su dobili glumci: Ljubiša Jović, dvije nagrade za najbolju mušku ulogu; Azra Muharemagić, nagradu za žensku ulogu i pokojni Marko Filipović nagradu za mušku ulogu.

Karakteristika je amatera ovog pozorišta da se nisu zatvorili u sopstvene zidove. Sve se više razvija sa amaterskim i drugim organizacijama: Književnim klubom, KUD-om „Veljko Lukić - Kurjak“, festivalskim odborom „Mladi graditelji“, sa OOSSO iz mjesnih zajednica. Vrata pozorišta su širom otvorena bilo piscima, glumcima, rediteljima ili, pak, posmatračima.

Ono čime se amateri posebno ponose, a što su nedavno ostvarili , to je mala scena pod krovom ove kuće kulture. A nazvana je „Teatar - 84“. On im je tim

draži što je izgrađen vlastitim sredstvima, entuzijazmom i nesebičnim dobrovoljnim radom.

Skupština je usvojila ne tako krut program daljih aktivnosti. Rečeno je baš ovako zbog toga što se ovdje i ne mogu donositi tako konkretni programi jer je teško predvidjeti šta će se sve moći igrati i pripremati, pošto je sredstava premalo. Trenutno je u pripremi predstava „Sve u svoje vrijeme“ brčanskog autora Boška Lomovića, dogovorena je predstava „Gospoda i drugovi“ po tekstu Fadila Hadžića, koju će režirati reditelj iz Mostara, a u skorije vrijeme počeće i pripreme predstave za djecu u kojoj će igrati isključivo djeca za djecu. Dakle namjerava se formirati dječiji glumački ansambl.

U narednom periodu će početi i pripreme za obilježavanje 40. godišnjice brčanskog Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić. U okviru tih aktivnosti biće štampana i monografija o pozorišnoj kulturi u Brčkom i radu ovog pozorišta. U te aktivnosti ulazi i program gostovanja 40 amaterskih pozorišta u Brčkom. Takođe se planira da do jeseni 1986. godine, kada pada taj jubilej, završiti revitalizaciju zgrade u kojoj je pozorište smješteno. Dakle, planovi su zaista veliki i zahtijevaju značajna sredstva, a uz to u skorije vrijeme, treba završiti adaptaciju nekih unutrašnjih prostorija.

Na ovoj izbornoj skupštini za novog predsjednika Skupštine, na jednogodišnji mandat, izabran je Ferid Ridžalović. Sa mandatom od dvije godine izabrano je Predsjedništvo Skupštine, a za Predsjednika predsjedništva, na godinu dana je ponovo izabran Milan Nikić.

S. Kašterović

IZ BILJ EŠKE J EDNOG REDITELJ A

KLJUČEVI ZA TALIJU „Graditelj“ br. 183. od 3. oktobra 1984. god.

Ahmet Obradović,

Sporo klackanje lokalnog voza do Brčkog ne moram bilježiti, ono se tako lako pamti. Težak umor san i jutro pod septembarskim suncem. Jutarnja štampa i misli o Miodragu Žalici. Pjesnik i dramski pisac, pomalo boem, ali rijedak humanista. U decembru počinjem rad na njegovom novom djelu. Hercegovačka tema, slično aromi Anđelka Vuletića, mnogo pozitivnog, vertikale do neba a likovi čvrsti. Ima još vremena razgovor sa njim...

* * * Drugi susret sa Amaterskim pozorištem „Vaso Pelagić“. Prva saradnja bila je plodna, šta će se sada dogoditi? Ulaz u prostorije je isti: Desno tabla zamrljana kredom i spužvom. Pamti li sve probe i predstave zakazane na tako malo prostora ? Misli o fenomenu probe: Profesor mi je često govorio da se na probi dogode stvaralački trenutci nikad ponovljivi, nezabilježeni ni tonom ni slikom. A to je prava bit teatra. Gotova predstava je nešto drugo: nešto kao porod ili stalno pokazivanje vlastite duše.

Sudaram se sa tablom na kojoj piše „TEATAR-84“. Prvi čovjek „kuće“ mi pokazuje novu salu realizovanu ljubavlju prema pozorištu i vlastitim rukama. Bukvalno tako. Nedostaje rasvjeta, ali će biti ... Nedostaje tonski dio, ali će doći ... Nema reostata ali ćemo ga sigurno nabaviti... Rođen je novi pozorišni prostor, a to je najvažnije...

* * *

- 43 -

* * * Na zidovima fotosi iz starih predstava. Zaustavljeni pokreti, osmjeh iz neke davne godine, renesansni ko stim, u rukama rekvizita donešena sigurno iz vlastite kuće. Uramljeni i mirni gledaju nas nove generacije kao istorija.

* * * Okuplja se ansambl za prvu probu. Poznata lica sa festivala u Banovićima, nekih nema da prvi put pročitaju tekst, olovkom povuku prvi štrih. Ostavili su dio sebe kroz Nušića, Držića, Filipovića ... Od prve predstave prošlo je trideset i osam godina. Za dvije godine jubilej vrijedan pažnje.

U susjednoj prostoriji vidim pjesnike. U Talijinim prostorijama i oni lakše dišu, ovdje im stih izgleda na dohvat ruku. Nezaobilazna novinarska pera Brčkog ozbiljno isijaju po koju i bilježe što se dešava. Sa novonagrađene, najzad vlastite pozornice, „TEATRA-84“ dopiru replike mladog dječjeg ansambla koji radi na novom tekstu pedstave za najmlađe. Pozorište živi punim aktivnim ritmom, a tek je start sezone.

Da li će zavšetak vlastite scene doprinijeti okupljanju svih onih Brčaka, ljubitelja pozorišta, koji misle da ovdje mogu nešto napraviti? Hoće li se pojaviti autori? Neki mladi slikar će možda ovdje realizovati svoju prvu scenografiju? Sa koliko treme će mlada kostimografkinja posmatrati svoju kreaciju pod svjetlom reflektora?

Uvjeren sam da će tako biti.

* * * Kasno završavamo razgovore i rad na tekstu Fadila Hadžića. Uloge su podjeljene najboljim glumačkim snagama „Vase Pelagića“. Nekoliko mladih dobija ozbiljne šanse da pokažu glumački talenat.

* * * Topla septembarska noć iznad Save traje, traje ...

Ahmet Obradović

PREMIJ ERE

_____________________________________________________________

Fadil Hadžić : „Gospoda i drugovi“ u izvedbi AP „Vaso Pelagić“.

Režija : Ahmet Obradović, k.G. – Brčko novembra 1984.

NADAHNUTA KOLEKTIVNA IGRA „Graditelj“ br. 187. od 27. novembra 1984. god.

Sa lijeva na desno: Ljubica Horvat, Azra Muharemagić i Kasim Hadžić u predstavi

Šta se dogodilo sa cilindrom poslije nacionalizacije 1945. godine, (tipičnim šeširom građanske klase koji je još s početka XIX vijeka „Gospoda postao simbol buržuja) u šta se preobražava taj i drugovi“ cilindar, te kakve transformacije i „sukobe“ doživljava čovjek u cilindru, jedna porodica, čitav jedan društveni sloj, a u susretu sa socijalističkom stvarnošću ili u „kontaktu“ sa progresivnom inteligencijom...? Ovo je samo jedna nit , jedan sloj u slojevitom tekstu Fadila Hadžića, jedan znak u višeznačajnoj predstavi „Gospoda i drugovi“ reditelja Ahmeta Obradovića, jedna igra u maštovitoj igri ansambla pozorišta „Vaso Pelagić“. U ovoj komediji koja je negdje između komedije karaktera i komedije naravi, jednim potezom i u dah-tempu predstave, defiluje ispred gledalaca čitava galerija likova, dobro osmišljenih, probranih, mogli bismo tvrditi - tipiziranih. (Kakvi bi drugačiji i bili likovi u tekstovima jednog i jedinog Fadila Hadžića?).

Sve što je Hadžić zamislio tekstom, zahvaljujući raspoloženoj i inspirisanoj glumačkoj ekipi, Scenski je produbio i podvukao reditelj Ahmet Obradović osobitom rediteljskom postavkom koja je bremenita pozorišnim znacima razrađenim ponekad i do savršenstva: Znakovna igra sa milicionerskom kapom ili sa cilindrom, igra glumca kroz salu (na žalost ne osvijetljen prostor) kao svojevrsno višeznačajno kombinovanje znakovne i scenske igre ... Pod sigurnom i nenametljivom rediteljskom rukom Ahmeta Obradovića, pojedinačni glumački naboji stopili su se u kolektivnu glumačku energiju nivoa, koji bi poželjeli i profesionalni glumački potencijali.

Azra Muharemagić u ulozi Anđele Drndak potvrdila je svoju glumačku nadarenost, započetu rolom Danice Čvorović u „Balkanskom špijunu“; Enver Dautović, kao gospodin Edo Dvorski, iako naknadno uskočio u postavu, uopšte se nije osjetio hendikepiranim, pa je svoj dio zadatka obavio na zavidnom nivou; Mersija Šećerbegović je

- 44 ulogu gospođe Elvire Dvorski odigrala vrlo uspješno i pokazala da joj leže slične uloge i „igra za publiku“; Josip Pejčinović, mladi glumac koji obećava i koji, bolje nego li isku sniji igrači na „daskama koje život znače“, zna da se „zatvori“ u lik koji igra i ostane u njemu sve dok se zavjesa ne spusti. Lik Flokija u ovoj predstavi Pejčinović je donio sasvim znalački, a korektno ga je pratila Jelica Oršolić u ulozi Mirjane. Ima uloga koje glumci prihvataju objeručke i koje im pašu. Takve su uloge, ovoga puta, imali Hrusto Begović i Nedžad Šećerbegović. Begović je ulogu gospodina Alojza Dvorskog odigrao sa puno zanosa, a njegovo poznavanje njemačkog jezika dalo je posebnu nijansu kvaliteta ovoj ulozi. Šećerbegović je ulogom milicionera poslušao i pratio rediteljeve zamisli, dao možda najbolju svoju igru do sada. Ostaće sigurno nezaboravan tandem Ljubice Horvat u ulozi drugarice Rade i Kasima Hadžića u ulozi druga Đure. Alma Burić u ulozi Valerije iako se pojavljuje samo par puta na sceni i bez napora, uspješno je odigrala i „drugaricu“ i „gospođu“. Jedna od najkraćih, ali vrlo značajnih uloga, povjerena je Resulu Bečiću. On je lik Rade Drndaka odigrao tako da nije iznevjerio povjerenje ni reditelja ni publike. Tu je i simpatični lik Seljanke (ne postoji u tekstu) a efektno ga je vidjela i igrala Marija Bijelić, doajen brčanskog teatra.

Plakat Petra - Pere Kneževića za „Gospodu i drugove“ sa cilindrom na srpu i čekiću bio je sasvim dovoljan izazov gledaocu da dođe vidjeti ovu predstavu i sa oduševljenjem prati dobro komponovanu melodiju „Gospode i drugova“, jedne od najbolje odigranih amaterskih pozorišnih predstava u Brčkom. (BIjaše to prvo amatersko izvođenje ovog teksta u Jugoslaviji) Da je kojim slučajem u pozorišnoj sali „Teatar-84“ bio ugrađen „aplauzomjer“ možda bi pregoio od učestalog aplaudiranja publike koja je, onim pravim reagovanjem, koje želi svaki glumac, bukvalno prekidala predstavu ...

Predstavom „Gospoda i drugovi“ brčanska publika (a nadam se i publika drugih sredina gdje će se predstava igrati) dobila je pozorišni trenutak koji se već na ovoj premijeri može proglasiti događajem sezone u AP „Vaso Pelagić“. Poželimo brčanskim amaterima i predstavi „Gospoda i drugovi“ još mnogo izvođenja.

S. Teodorović

PRVA GODIŠNJA SMOTRA BRČANSKOG AMATERIZMA

PODSTICAJ AMATERIZMA Prve tri večeri ove manifestacije najavljuju lijep ugođaj I potrebu da ona postane tradicionalna

_________________________

„Graditelj“ br. 188. od 12. decembra 1984. god.

Sa lijeva na des no: Ljubica Horvat,

Prva godišnja smotra amaterskog stvaralaštva popunila je kulturni život posljednjeg ovogodišnjeg mjeseca prilično svježom manifestacijom, savremene koncepcije i organizacije, a savršeno upotpunjava i sliku ukupnih kulturnih zbivanja u gradu. Šansu da se pokažu, dokažu i potvrde kao istinski entuzijasti, dobili su u ovoj manifestaciji i oni stvaraoci koji se ozbiljnije i trajnije bave amaterskim radom u svojim družinama te „Amaterska pozornica“ dođe kao prava dopuna festivalu „Mladi graditelji“. „Amaterska pozornica“ započela je u subotu pozorišnom predstavom „Gospoda i drugovi“, kao jednom od vrednijih ostvarenja u amaterizmu zadnjih godina, a u okviru večeri nazvane „Život na daskama“.

Bilo je to i prvo izvođenje ove predstave na velikoj sceni Doma kulture, štoizvanredno uigranoj glumačkoj ekipi nije pričinjavalo nikakve teškoće i ako je zadržana premijerna postavka. Publika je veoma dobro prihvatila predstavu, te je početak ove none manifestacije bio po svim elementima zaista dostojanstven. Razloga za uživanje i zadovoljstvo, opet, drugo veče imali su omladinci gledajući svoje vršnjake na prvoj rok-paradi, prvi put organizovanoj na ovom nivou, u Brčkom. Odziv grupa nije bio baš potpun, jer su učestvovale samo četiri od dva puta više, koliko ih u gradu ima. Izgleda da su se neke grupe uplašile nastupa ili su bile nespremne, pošto je zbog razno-raznih razloga za organizovanje i pripremu ove vrste programa sve bilo kasno. No za početak je i ovo što se vidjelo u Domu kulture sasvim dovoljno, a organizatorima iduće „Amaterske pozornice“ ostaje zadatak da još bolje razviju i pripreme realizaciju ovog djela manifestacije.

Enver Dautović i Mersija Šećerbegović Riječ je o tome što mladi, nabusiti muzičari nisu ni u predstavi „Gospoda i drugovi“ svjesni šta znači nastup na jednoj ovakvoj manifestaciji, a i u priličnoj mjeri su zatvoreni sa primitivnim

- 45 nipodaštavanjem. Zahvaljujući velikom trudu organizatora, u cjelini je ipak proteklo u najboljem redu, osim što je pobjednička grupa „Flin“ odmah htjela da proda nagradu publici, što je svakako niži odnos u kulturi od onoga što zahtijeva izlazak na pozornicu Doma kulture. Inače, mladi muzičari su imali više želja nego znanja i isku stva, međutim sigurno je da među petnaestak njih ima pet-šest vrijednih talenata na koje se može računati. Specijalno priznanje dobio je duo „AS“ koji je izveo tri vlastite kompozicije. A budućnost ove lokalne „Rok-parade“ če upravo i pripadati grupama sa novim i vlastitim kompozicijama.

Uspjehu treće večeri nazvane „Riječju i muzikom“ u kojoj su se ogledali pjesnici i recitatori, najviše je doprinjela režija Ahmeta Obradovića, koji je režirao sve priredbe, a sa pjesnicima nije bilo lako. Trebalo je stvoriti intimnu atmosferu, kako bi publici bilo sve pristupačno, zanimljivo i novo. Cilj je postignut, pa je treće veče „Amaterske pozornice“ bilo pravo osvježenje. U organizaciji ovih priredbi dobar dio zasluga pripada i polaznicima Muzičke škole koji su svojim sviranjem stvorili pravu atmosferu. Takmičenje pjesnika i recitatora odvijalo sa u pet grupa. Najbolji pjesnici po grupama su: Amela Bešić iz grupe osnovnih škola, Žarko Milenić u konkurenciji srednjih škola i fakulteta, a u grupi radnih organizacija Islam Žiga . Za najbolje recitatore proglašeni su: Dijana Buljubašić i Snježana Senić. „Amaterska pozornica“ će okupiti u svojih ukupno osam programa sve amaterske družine: Tamburaški orkestar, najbolja kulturno-umjetnička društva iz sela i grada, a svoj doprinos svemu su časno dali i mališani iz Zabavišta.

Slikare amatere predstaviće braća Zoran i Dobrica Stojanović, čime će praktično biti prezentirani svi kulturni sadržaji opštinskih amaterskkih radionica M. Nikić

KULTURA 1984.

KAKO VREDNOVATI VRIJEDNOSTI I ova godina će biti upamćena po brojnim i raznovrsnim Programima Kulturnih institucija, ali vjerovatno i po tome što su duga kuloarska razmišljanja o odnosima u kulturi konačno premještena u zvanične okvire „Graditelj“ br. 189. od 26. decembra 1984. god.

Ako ne bi ni za što drugo, ova godina ostala bi u istoriji kulturnog života Brčkog zato što se uvukla u naziv jedne institucije. Ne znamo kakva će biti sudbina „Teatra-84“, ali već u njegovom osnivanju je bilo nečeg sudbonosnog što je bitno pomjerilo dotadašnje pozicije stvaranih posljednjih nekoliko godina u brčanskoj kulturi.

Izgrađen vlastitim rukama ovaj teatarski prostor u Amaterskom pozorištu „Vaso Pelagić“ svojevrsna je rakcija na činjenicu da je brčanskim pozorišnim amaterima bilo isplatnije pokupiti se i otići na probu u drugi grad nego je obaviti tu njima pred nosom u Domu kulture. Mada neki pokušavaju zamjeniti tezu i nastoje sve ovo što se u pslijednje vrijeme dešava u kulturi definisati kao sukob profesionalaca i amatera. Istina je u drugom, ove godine se prvi put otvorenije raspravljalo o vrednovanju kulturnih programa.

Raspravu je možda ponajviše otvorilo ono što ju je godinama sputavalo. Dok su bile u nepovoljnoj materijalnoj situaciji, profesionalnim kulturnim institucijama ponešto je u vrednovanju programa progledano kroz prste. Neke od nji su to znale cijeniti i vraćati dug kad su se našle u povoljnijim uslovima, a neke su to prihvatile kao novi sistem vrijednosti po kome su izgradile i stil budućeg ponašanja. Njihove prave namjere su otkrivene onda kada je prestala „vanredna situacija“, odnosno kada su dovedene u povoljniji materijalni položaj.

Pronađene uloge Pemda je i funkcijom i imenom označen nosiocem kulturnog života, Dom kulture se sve više pretvara u servis za iznajmljivanje sale, ne praveći počesto razliku između održavanja, pod njegovim krovom , kulturnih programa i, recimo poslovnog sastanka. To ostajanje po strani, u stilu „to ste vi priredili, nas ne interesuje ni kvalitet, ni broj posjetilaca, naše je samo da vam iznajmimo salu“ – jeste nešto najgore što se može dogoditi bilo kojoj kulturnoj instituciji, a pogotovo ne jednom Domu kulture što se odvaja od kulturne stvarnosti i deformiše programsku orjentaciju.

Ponavljanja gostovanja inostranih folklornih grupa, predstave drugorazrednih i putujućih pozorišta, te koncerti ozbiljne muzike čiji repertoar, u našoj sreini nema publiku, sve što je, uz koncerte narodne i zabavne muzike, Dom kulture imao u ovoj godini govori da je u prvom planu bilo formalno ispunjavanje programskih zadataka, a ne zainteresovanost za kvalitet i doprinos razvoju kulture. Zašto je to tako , donekle je i jasno, ako Dom kulture nema programski ili umjetnički savjet kojim bi se izvršio veći društveni uticaj na programsku orjentaciju.

Složenu, ali laskavu ulogu da se nalazi u središtu svih kulturnih zbivanja, da okuplja stvaraoce i kulturne poslenike, Dom kulture je prepustio - Amaterskom pozorištu. Nije slučajno to preuzela baš ova amaterska organizacija: 38 godina tinja u njoj stvaralački žar da bi se ove godine razbuktao punim plamenom. Generacija glumaca stasava godinama. Ove godine stasala je jedna koja je breme peuzela od stare, pomalo već umorne, i koja bi ga mogla nositi više decenija. Orjentacija na djela poznatih autora i angažovanje provjerenih reditelja, već

- 46 je dala rezultate. Sa predstavom „Balkanski špijun“ Dušana Kovačevića u režiji Milenka Vidovića, Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ osvojilo je niz priznanja, a predstava „Gospoda i drugovi“ Fadila Hadžića u režiji Ahmeta Obradovića, za samo mjesec dana, doživjela je jedanaest izvedbi. Značajan potez ovog pozorišta je i potez kojim pruža podršku brčanskim autorima: Ove godine na sceni su se našle drame „Sve u svoje vrijeme“ Boška Lomovića i monodrama „U procjepu“ Islama Žige koja će biti i štampana. I gradnjom „Teatra-84“ pozorišni amateri pokušavaju da se orjentišu na duge staze dobro znajući da je kultura vražija biljka te da je treba oprezno uzgajati.

Predstava za dopadanje: „Gospoda i drugovi“ u izvođenju brčanskog Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“

Slične korake čini i Kulturno-umjetničko društvo „Veljko Lukić Kurjak“ koje je ove godine svom imenu, više kao obavezu nego titulu dodalo „gradsko“, obnovilo je prostorije i u nekoliko sekcija okuplo više stotina članova. „Igre iz Povardarja“ u koreografiji Stanislava Višinskog i „Vlaške igre“ u kreografiji člana Društva Meksuda Mehmedovića, spadaju među najbolja ostvarenja ovoga društva.

Palanački duh - šta je to ?

Ulogom knjige u kulturi življenja, odnosno udruženom radu, bavio se ove godine i Savez sindikata Jugoslavije, a među dva-tri radna kolektiva koji knjizi posvećuju posebnu pažnu, pomenut je Tekstilni kombinat „Interplet“. Na taj način odato je priznanje i mukotrpnom trudu Narodne biblioteke „Ahmet Kobić“ da knjigu, otvarajući odjeljenja u radnim organizacijama i mjesnim zajednicama, približi čitaocu. Možda će nekada na sličnom skupu biti pomenute biblioteke, ove godine otvorene, u „Posavina-transportu“ i mjesnoj zajednici „Četvrti juli“.

Knjižni fond biblioteke obogaćen je i izdanjima brčanskih književnih stvaralaca. Književni klub štampao je zbirke pjesama Save Teodorovića „Dodir izdaleka“ i Danice Vlašić „Ptica i nebo“ (u saradnji sa bibliotekom „Interpleta“), Bošku Lomoviću zbirku pjesama za djecu „Zaljubljeni bicikl“ izdao je tuzlanski „Univerzal“, a „Oslobođenje“ je štampalo i treće izdanje reportaža Nedima Rifatbegovića „Između dva zavičaja“. Jedna od promocija, ili bolje reći sve promocije bile su povod profesoru Aleksandru Nikoliću za pokretanje rasprave o „palanačkom duhu“. Tema u svakom slučaju zanimljiva, no kontekst u kom je pokrenuta čini nam se neprimjeren.

Rezultat dosadašnje rasprave: drugi su nas branili od nas samih ! Nije li čisto palanački čekati da se vrijednosti najprije priznaju na strani pa tek onda da ih priznamo i sami. Možda u prilog tome govori i podatak da će 1984. godina u književnoj istoriji Brčkog biti obilježena i po tome što su poznati književnici Ćamil Sijarić i Risto Trifković prvi put objavili neke svoje pripovjetke u brčanskim „Riječima“.

Umjetnička galerija „Rizah Štetić“ potrudila se da u ovoj godini obogati kulturni život Brčkog vrijednim likovnim izložbama „Srpsko slikarstvo u prvoj polovini devetnaestog vijeka“, izložba 6. bugojanskog likovnog bijenala, samostalne izložbe Marija Mikulića i Enesa Mundžića, te izložba etnološke zbirke.

Pomenuti su samo najznačajniji programi iz ovogodišnje aktuelnosti Galerije ćiji izložbeni prostor gotov o ni jedan dan nije bio bez neke postavke. Nakon nekoliko godina zatišja i Likovni klub „Likum“ se ove godine znatnije aktivirao organizujući rad u sekcijama i učestvujući u likovnim manifestacijama. Ono što već godinama međutim više ne iznenađuje dogodilo se i ove godine. Brčanski najmlađi Sa otvaranja jedne od brojnih izložbi u Galeriji „Rizah Štetić“

- 47 likovni stvaraoci pobrali su značajna priznanja na republičkim, jugoslovenskim i međunarodnim konkursima.

Pomenimo samo najnovija: Na tradicionalnom međunarodnom natječaju za likovne radove djece svijeta u Finskoj tri učenika Osnovne škole „Nasto Nakić“ dobila su zlatne medalje, a u natječaju „Prado 1941“ dva učenika Osnovne škole „Zaim Mušanović“ osvojila su dvije prve nagrade. Likovnim pedagozima Slobodanu Dimitrijeviću i Marku Krnjiću kapa dolje.

Zahtjevi za novo ruho Za dvije najznačajnije kulturne manifestacije: Susrete profesionalnih pozorišta Bosne i hercegovine i Festival „Mladi graditelji“ ova godina je značajna po tome što se ozbiljnije raspravljalo o njihovim koncepcijama.

Osnovno pitanje je bilo čime još dograditi ove manifestacije, da njihov kvalitet bude u skladu sa značajem koji im se pridaje. U razgovoru za okruglim stolom, kao ono čime bi Brčko moglo više uticati na pozorišni život u Bosni i Hercegovini pomenuta je i mogućnost raspisivanje konkursa za domaći dramski tekst. „Mladi graditelji“, pak, nikada nisu bili bliži dobijanju statusa republičke manifestacije. Ako se ova dugogodišnja želja Brčaka u idućoj godini i ostvari, biće potrebno dosta rasprava o prilagođavanju koncepcije manifestacije ovim zahtjevima.

Brčko - Dom kulture

Osamdesetčetvrta u Brčkom biće zabilježena i po tome što su svoj život započele još dvije kulturne manifestacije: Prvi susret limenih glazbi sa područja MZK „Sava“ i Prva godišnja smotra amaterskog stvaralaštva „Amaterska pozornica“. O tome kakav trag su one ostavile u kulturnom životu ove sredine moći će se objektivnije suditi tek nakon nekoliko godina. Dočekajmo to vrijeme.

SEAD HASOVIĆ

________________________________________________________________ MONODRAMA BRČAKA

PEDESETO IZVOĐENJE „ŠMEKERA“ „Graditelj“ br. 192. od 13. februara 1985. god.

____________________________________________________________

Boško Lomović

Za pedeseto izvođenje monodrame „Šmeker“ autor Boško Lomović i glumac Duško Kolak izabrali su malu scenu „Teatar - 84“ Amaterskog pozorišta. Od kako je „Šmeker“ premijerno izveden u okviru pratećih programa Susreta profesionalnih pozorišta BiH, obišao je skoro cijelu zemlju i igran i igran je u raznim prostorima i sredinama. U tim brojnim igranjima glumac je vješto dograđivao lik razvijajući u njemu neposrednost i komunikativnost sa publikom, tako da je stvorio dopadljivu monodramu čije će življenje obilježiti još mnogo jubileja. Uostalom, ova monodrama je kandidovana i za zemunski Festival jugoslovenske monodrame i sigurno je da će se o njoj još mnogo toga čuti.

B. P.

- 48 -

lJUDI _____________________________________________________________________

KULTURNJAK IZA MAŠINE Razgovor s povodom sa Sulejmanom Jerkovićem Radnikom „Bimeksa“ „Graditelj“ br. 195. od 7. aprila 1985. god.

Brojnim priznanjima, zasluženim tokom 25 godina amaterskog rada u kulturi, Slejman Jerković - Sule ovih dana je pridodao još jedno i to vrlo visoko: „Zlatno kolo“ republičke Kulturno-prosvjetne zajednice. Ovo priznananje se dodjeljuje za dugogodišnji rad u kulturi i to onaj uspješan, onaj što ostavlja dublji trag, i koji prevazilazi lokalne okvire.

- Priznanje mi zaista znači mnogo – priča Sule - jer sam ga dobio U jubilarnoj četrdesetoj godini slobode i sa još dva zaista velika pregaoca u kulturnom životu Bosne i Hercegovine. Velika je čast dobiti nagradu zajedno sa Radoslavom Zoranovićem, predsjednikom Zajednice profesionalnih pozorišta i Jelenom Dopuđom, dugogodišnjim amaterom i jednom od najvećih sakupljača folklornih vrednota naših naroda. I sama dodjela ovog visokog odličja za kulturne radnike, bila je za mene veliki trenutak, jer je Radoslav Zoranović tom prilikom rekao da „ sve tri dodjeljene nagrade idu u Brčko, zbog toga što se i on osjeća Brčakom“ Da napomenemo da je ovog puta i festival „Mladi graditelji“ dobio diplomu „Zlatno kolo“, te je sve ono što se prije par dana dogodilo u Sarajevu izuzetan događaj za kulturu naše komune. Znači da smo svi mi Brčaci zasnovali vrijedne odnose u kulturi i ono što smo na tom polju stvorili mora nam svima služiti na čast.

Sulejman - Sule Jerković - "Zlatno kolo“ Kulturno-prosbjetne zajednice Bosne i Hercegovine je neka vrsta priznanja za životno djelo u oblasti kulture. A moje životno djelo je cio moj život posvećen kulturi. Još kao klinac u Osnovnoj školi pripremao sam kulturno-zabavne programe sa drugovima i organizovao priredbe.

Potom slijedi više od petnaest godina uspješnog djelovanja na daskama Amaterskog Pozorišta „Vaso Pelagić“te paralelno dvadeset i četiri godine angažovanja na festivalu „Mladi graditelji“ sa raznim obavezama i velikim intenzitetom. Zatim desetak godina djelovanja u organizaciji kulture i kulturnih manifestacija. Tako da sam imao razne funkcije u Samoupravnoj interesnoj zajednici kulture i Kulturno-prosvjetnoj zajednici, te sam već četiri godine predsjednik Festivalskog odbora Susreta profesionalnih pozorišta. Takođe sam angažovan u Sekciji za kulturu Socijalističkog saveza i u Odboru za kulturne manifestacije. Na pitanje kako sve to postižem uz obaveze koje imam u svojoj radnoj organizaciji „Bimeks“ gdje radim u direktnoj proizvodnji, obično odgovaram: Osim ljubavi prema kulturi, moram da kažem da me vodi i velika solidarnost, ne samo mojih kolega nego i cijelog uduženog rada. Mi smo, zaista, dugogodišnjim radom uspjeli da stvorimo jedan tradicionalno solidaran odnos prema amaterskim organizacijama i kulturnim manifestacijama, što je jdna rijetka kulturna zrelost. Razumjevanja ima svuda pa bez naročitih problema i zaista lako uspijevam organizovati mnogo toga u šta sam uključen. Gdje god se obratimo za bilo kakvu pomoć ona stiže. Dvadeset i pet godina savjesnog bavljenja kulturom i to amaterski uz radne i druge liče obaveze, za mene znači potpuno ispunjen i bogat život. Nikada neću zaboraviti dane provedene u Amaterskom pozorištu, posebno onih ranih šezdesetih, kada smo sa veoma uspješnim predstavama prokrstarili cijelu zemlju. Bili smo tada jedno od najjačih amaterskih pozorišta u Jugoslaviji. Ta susretanja i druženja sa amaterima širom zemlje ostaće u meni trajno, kao jedno divno i nezaboravno sjećanje, ne samo na mladost, već na čari koje samo amaterski rad može nekome donijeti.

Još mnogo lijepih uspomena iz svog dvadesetpetogodišnjeg bavljenja kulturom nosi u sebi Sulejman Jerković, ka u ostalom i mnogi drugi što su život posvetili kulturi. Zato i kad gleda u budućnost on u njoj vidi dalji razvoj kulture, ali sa izvjesnošću, jer vjeruje da će ono što čine brčanski amateri – entuzijasti, kojima i sam godinama pripada, postati trajna dugovječna kulturna vrijednost.

- Trebamo samo nastaviti ovu našu kulturnu građevinu koju smo tako dobro zasnovali i stalno dograđivali.

Ono što mi sada imamo, malo ko danas ima – kže na kraju ovog razgovora Sulejman –Sule Jerković, radnik u proizvodnji, a uz to i veoma uspješan radnik u kulturi.

M. NIKIĆ

RESUL BEČIĆ - ĐEDO -

Radnik u Domu kulture: - Prije svega, želim da istaknem, da su to bila teška vremena, ali i to, da sam ponosan što mogu o njima da govorim. Danas kada već četrdeset godina živimo u slobodi, ne može nam se ništa ljepše dogoditi i da nas tako obraduje, kao prvi dan Slobode u Brčkom. Tim danom nestalo je patnji i straha, a u obnovu porušene zemlje krenulo se sa energijom i poletom, kji je ponekad, danas teško shvatiti, da puna srca udarnički radiš i obaraš rekorde, a pritom si , tako reći skoro, i go i bos.

Objašnjenje je jasno - iza rata smo se osjećali slobodni u razorenoj zemlji, tako da smo svjesno stvarali uslove za bolje sutra generacijama koje dolaze. Veliki entuzientuzijazam nas je „gonio“ da imamo vremena i za kulturu. Bez ikakvih uslova

-- 46 -

- 49 Igrana su djela Ćopića, Nušića, Kulenovića... Svakodnevno su organizovane priredbe. Narod nam je u tome uvijek pomagao. Nije tada bilo mas-medija, pa su žitelji našeg grada i sela živjeli za naše kulturne nastupe. I onda, kao i danas mladost je mladost, a samo su okolnosti različite. Događa se da naša generacija koja je na svojim plećima iznijela rat i donijela slobodu, nema uvijek dovoljno razumjevanja za današnju mladež.

J. PETROVIĆ _________________________________________________

PREMIJ ERA DJ EČJ E PREDSTAVE

OTVORENA DJEČIJA SCENA U izvođenju Ponirskog ansambla AP „Vaso Pelagić“ Izvedena prem ijera dječije predstave „Štrumfno proljeće“, u Adaptaciji Milana Nikića i režiji Envera Dautovića „Graditelj“ br. 196. od 24. aprila 1985. god.

I najmlađi u Brčkom su dobili svojue pozorište Štrumpfova. Pionirski ansambl Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ izveo je nedavno u „Teatru-84“ premijeru predstave „Štrumpfno Proljeće“ koju je režirao član pozorišta Enver Dautović.

Popularna televizijska (crtana) serija poslužila je samo kao predložak za adaptaciju koju je načinio Milan Nikić, stavljajući poznate likove u nove situacije, odnosno prilagođavajući ih zahtjevima pozorišne scene. Ma koliko u prvi mah izgledalo da je predstavi uspjeh zagarantovan već izborom popularnog miljea, valja reći da je to bio mač sa dvije oštrice, na kome jedna strana predstavlja prijetnju da se očekivanja iznevjere. Svjesna toga ekipa koja je realizovala predstavu “Štrumpfno proljeće“ nije se upuštala u eksperimente i kretala se uglavnom klišeima vođenim televizijskom serijom. No to u ovom slučaju ne može biti zamjerka adaptaciji „Štrumpfova“ za pozorište koju su, koliko nam je poznato, osim brčanskih pozorišnih amatera načinili, još samo, grupa „Sedmorica mladih“ u Beogradu. „Štrumpfnim proljećem“ djeca su dobila predstavu koja ne opterećuje ni složenosti teksta, ni vremenskim trajanjem. Sve se odigrava za četrdeset minuta, što je sasvim primjereno najmlađem uzrastu.

Adaptirajući tekst, Milan Nikić je insistirao na poistovjećivanju dječijeg i svijeta Štrumpfova, stavljajući najčešće u prvi plan elemente: igru, ljubav, strah, svađu i mržnju.

Scena iz predstave „Štrumfno proljeće“

Ansambl predstave „Štrumpfno proljeće“

Koristeći se poznatom muzikom pjesmom „sedmorice mladih“ o štrumfovima, reditelj Enver Dautović je uspio da razigra ansambl, iako ako većina njih nema neko pozorišno neisku stvo. On je uspio ostvariti jako bogat mizanscen što predstavu čini veoma interesantnom. Predvođeni isku stvom starijih, višegodišnjih amatera: Ljubicom Horvat u ulozi Velikog Šrumpfa, Zoranm Simikićem, koji je igrao Gargamela i Nijazom Vejzagićem, koji je na scenu donio lik Njupadžije, svi ostali mladi članovi ansambla su igrali dosta korektno i bilo bi nepravedno izdvajati nekoga od njih. Pomenimo ih zato redom: Štrumpfeta - Jasna Mujkić, Svirko - Mirza Rejzović, Gruber - Peđa Hasić, Kefalo - Elvir Husejnagić, Škrabalo - Tamara Dobruna, Mazalo - Anesa Mulamujić, Mrgud - Vedad Bajramović, Luftika - Azur Slanjankić, Licko 1. - Irma Gutušić, Licko 2. - Dragana Gajić i Atrael - Edin Šećerbegović. Šta drugo reći nego da je na pomolu stvaranje nove generacije brčanskih pozorišnih amatera. Pošto predstava u kojoj igraju nosi pomalo simboličan naziv „Štrumpfno proljeće“, poželimo da ovaj ansambl na daskama bude prisutan i tokom ostalih pozorišnih doba.

S. HASOVIĆ

- 50 -

PREMIJ ERE

PRVI BRČANSKI MJUZIKL

________________

Zejćir Hasić: „Erna ili srce je luda ptica“, izvedba dramske sekcije srednje škole „Vaso Pelagić“ „Graditelj“ br. 197. od 8. maja 1985. god.

Premijera prvog brčanskog mjuzikla, kako je reklamirana predstava „Erna ili srce je luda ptica“ dramske se kcije Škole „Vaso Pelagić“, probudila je veliko interesovanje za ovdašnje amaterske prilike, otvarajući prostor za slične poduhvate iz drugih sredina. Predstava je, prije svega, plod istrajnog i hrabrog rada autora teksta i ujedno reditelja predstave Zejćira Hasića, koji se u cijeli projekat upustio sa svojim učenicima, nalazeći među njima saradnike za sve ono što samostalno nije mogao da uradi. Tako je muziku komponovao Sead Ajanović, a koreografiju uradila Aida Mehmedović.

Zejćir Hasić Tema mjuzikla je svakodnevni život srednjoškolaca, čak toliko svakodnevan da učenici igraju sami sebi, brinući svoje obične ljubavne brige između malih i velikog odmora i između škole i disko-kluba. Atmosfera svih ovih sredina prenijeta je prilično uspješno, ali su prelazi iz jedne u drugu scenski nerazgraničeni, zbog oskudne scenografije i nedovoljno korištenih svijetlosnih efekata. Predstavu su takođe pratili i sitniji tehnički problemi: neujednačena snaga muzike izvođene uživo i one koja je emitovana sa trake, te se u pojedinim djelovima nisu jasno čule replike glumaca.

S obzirom na težinu mjuzikla, kao forme izražavanja, učenici su se dobro snašli, bez obzira što je većina prvi put izašla na scenu, ali im se ipak može zamjeriti na ležernosti u ponašanju i nedovoljnoj pozorišnoj disciplini.

Teške zadatke mladi glumci-amateri su u cjelini korektno obavili, a posebno Erna Topčić, Silvija Jezdić, Jasminka Arslić i Brane Gojaković. Tridesetak minuta originalne muzike koja se izvodi u predstavi bliska je uhu vršnjaka, te je vjerovatno to jedan od važnijih elemenata za privlačnost predstave kod mlađe publike. Osim još nekoliko planiranih izvođenja mjuzikla „Erna“, kao i traga što će u kulturnom životu grada i ove škole biti zabilježen, iza predstave će ostati i solidan plakat rađen po riješenju Petra - Pere Kneževića.

M. N.

___________________________________________________________________________ POZORIŠTE

BRČACiMA TRI NAGRADE Završen 27. festival am aterskih pozorišta BiH

Azra Muh arem agić i Hrusto Begović u predst avi „ Gospoda i drugovi" n agrađ eni za glumu na 27. festivalu AP BiH u Vlasenici

„Graditelj“ br. 199. od 5. juni 1985. god.

Na ovogodišnjem festivalu amaterskih pozorišta Bosne i Hercegovine, brčaci su osvojili tri nagrade i odato im je priznanje za kvalitet izvedene predstave „Gospoda i drugovi“. Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ dobilo je nagradu žirija publike ugrupi predstava izvedenih u Vlasenici, a nagradu za glumu od stručnog žirija dobili su Azra Muharemagić i Hrusto Begović.

Najviše uspjeha na ovogodišnjem Festivalu amaterskih pozorišta naše Republike imali su e drugo mjesto

pripalo ansamblu iz Vlasenice, a treće mjesto je pripalo amaterima iz Bugojna.

Predstave je pratilo u sva tri festivalska centra Živinicama, Vlasenici i Bugojnu, isti žiri, a poslije odgledane 24 predstave donio je odluku o redoslijedu pobjedničkih predstava.

M. N.

- 51 -

UZ ZAVRŠETAK SEZONE

LET U MJESTU Iako je Brčko protekle sezone tapkalo u m jestu, Kultura u našem gradu bila je na višem nivou u odnosu na druge gradove iste veličine. Am aterizam u usponu. „Graditelj“ br. 2.00. od 19. . juni 1985. god.

Kada se razmišljanja usmjeravaju na mjesta gdje bi uskoro trebalo da budemo, trošeći okorke od naših zarada i povelike komade tuđeg poverenja, prisjećanja na minulu kulturnu sezonu mogu nam poslužiti kao unutrašnje zadovoljstvo zbivaGrupa članova Amaterskog pozorišta njima što nam ih ovaj grad pruža, baš u onim tre- „V. Pelagić“ sa Djeda - Mrazom ( kojeg je igrao Kasim Hadžić) nutcima kada više ne budemo ovdje. Iako je protekla kulturna sezona tapkanje u mjestu u odnosu su na nekoliko zadnjih godina, možemo ipak biti sretni, jer mjesta na kojima tapkaju gradovi ove veličine nisu ni blizu našim standardnim kulturnim zbivanjima.

Osim dvije vrijedne kulturne manifestacije: Susrete profesionalnih pozorišta Bosne i Hercegovine i Festivala „Mladi graditelji“ – Brčko se može pohvaliti i izuzetnim radom armije amatera. To je posebna vrijednost, a sve je to dobilo obilježja tradicionalnog, što znači da je duboko pustilo korijenje prevazilazeći davno početničke boljke nezrelosti, ali se sada treba čuvati, opasne zaraze za kulturu i umjetnost zvane prosječnost. Stalno obogaćivanje i osvježavanje Susreta imalo je i ovoga puta novinu u noćnim programima u Amaterskom pozorištu. Koliko brčanska pozorišna manifestacija znači profesionalnim pozorištima Bosne i Hercegovine, dovoljno je reći da su na ove psljednje svi doveli svoje najjače i najvrijednije predstave rađene po domaćim tekstovima. Omladinski festival zakoračio je ove godine u republičke okvire sa smotrom brčanskog stvaralaštva, ne baš naročito uspjelom, ali za početak solidnom. Pokasno se ušlo u ovu aktivnost, te se nisu obezbijedili predstavnici sa radnih akcija, ali je odziv na literarni konkurs bio zaista jugoslovenskih dimenzija. Organizator bi u svakom slučaju trebao iz ovoga da izvuče isku stva te da odškrinuta vrata postepeno širom otvori.

U djelovanju profesionalnih organizacija iz oblasti kulture ovoga puta bi se mogli da pohvale poduhvati Umjetničke galerije „Rizah Štetić“, a posebno organizacija izložbe najpoznatijih slikara Brčaka, koji su stvarali ili još stvaraju i nešto znače u jugoslovenskom slikarstvu. U organizaciji Doma kulture nije bilo revolucionarnih poteza posebno kod gostovanja pozorišta, te su Susreti pozorišta ostali stožer pozorišnih zbivanja u našem gradu. Dovođenje afričkog folklornog ansambla bio je najhrabriji poduhvat, naravno u komercijalnom smislu, dok onih tako izazovnih u umjetničkom smislu programa nije bilo.

Među amaterskim organizacijama Pozorište se sigurno može dičiti sa 84 izvođenja vlastitih predstava i organizovanjem još petnaestak Programa drugih učesnika iz Brčkog i nekoliko drugih gradova. Na Republičkom festivalu Pozorište je osvojilo tri nagrade, a ukupno je izvelo četiri premijere uz uspjeli novogodišnji program. I gradsko kulturnoumjetničko društvo „Veljko Lukić - Kurjak“, ređa nastup za nastupom i do sada je izvelo oko 40 programa. Uvođenjem nove manifestacije „Amaterska pozornica“ koja popunjava prazninu u ukupnom kulturnom životu grada, posebno kao smotra godišnjeg djelovanja amaterskih organizacija, i Savez amaterskih organizacija se potvrdio kao dostojanstven organizator na kojeg treba sve više računati kao legitimnog predstavnika nekoliko hiljada amatera grada i sela.

Ljubiša Jović - voditelj progama festivala „Mladi graditelji“

Kulturna sezona koju ostavismo za sobom vjerovatno će nekada biti nazvana godinom uspješne stabilizacije amaterskog rada, a koje faze tek ostaje da se vidi. Zamah brčanskog amaterizma možda je na neki način i fenomen u odnosu na opšte okolnosti, jer sve više sliči feniksu, što se vječno zna otrgnuti od stvarnih uslova. Feniks se podigao povisoko. Ostaje nam da vjerujemo i u drugu njegovu osobinu - osobinu spretnog letača.

M . NIKIĆ

- 52 -

AP „VASO PELAGIĆ“ ___________________________________________________________________________

USPJEH U BANOVIĆIMA „Graditelj“ br. 210. od 13. novembar 1985. god.

Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ gostovalo je pretprošlog petka u Banovićima, gdje je predstavom „Gospoda i drugovi“ otvorila tamošnju tradicionalnu manifestaciju „Novembarski dani kulture“.Ovom komedijom Fadila Hadžića u režiji Ahmeta Obradovića brčanski amateri su oduševili prepuno gledalište u banovićkom Domu kulture. Oduševljenje nisu krili ni organizatori, a predsjednik Komisije za organizovanje ove manifestacije Tomo Ivanović je, pozdravljajući brčanski ansambl između ostalog rekao: - Znali smo snagu brčanskog pozorišta i zato smo se opredjelili da baš vi otvorite „Novembarske dane kulture. Poslije ovako divne predstave mogu reći da nam je još draže što smo se opredjelili za vaš ansambl.

Nadam se da ćemo se ubuduće još češće družiti.

Bilo je to inače 21. izvođenje „Gospode i drugova“, a suditi po reagovanju banovićke publike, izvjesno je da će ta predstava živjeti još dugo.

O. N.

Priznanje pionirima

Jasna Mujkić – kao Štrumpfeta u predstavi „Štrumpfno proljeće“

__________________________________________________________________________________ Pionirski ansambl Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ učestvovao je prošle nedjelje na ovogodišnjim četvrtim susretima pionirskih pozorišnih scena Bosne i Hercegovine u Gračanici, sa predstavom „Štrumpfno proljeće“. Interesovanje publike za nastup Brčaka bilo je iznad svih očekivanja, te je u sali

gračaničkog Doma kulture bilo dva puta više publike nego što ima sjedišta. Predstavu je mlada publika izvanredno primila, a na razgovorima ni stručna kritika nije imala naročitih primjedbi. Prestava je okarakterisana kao vanredno ostvarenje sa svim elementima koje pozorište u sebi treba da sadrži, i to na zavidnom nivou, te da je gledljiva ne samo za dječiji uzrast već i za stariju publiku.

M. N.

U Teatru – 84 _____________________________________________________________

Uspjelo književno veče Početkom novembra u Brčkom su nastupili na književnoj večeri sarajevski pjesnici Anđelko Ristić, Dragan Kulidžan, Jakov Jurišić i pjesnik iz Tuzle, Šimo Ešić. Veče je održano u punoj Sali Teatra -84, koji je uz književni klub bioi organizator gostovanja poznatih pjesnika.

Anđelko Ristić se predstavio izborom iz pripovjedne proze, Dragan Kulidžan izborom iz rane poezije, Jakov Jurišić pjesmama iz nove, tek izašle, zbirke „Kućni prag“, a Šimo Ešić pjesmama iz nove zbirke „Šta to mrda iza brda“. Na kakav su prijem naišli najbolje kazuje da su slušaoci tražili govore stihove i nakon isteka predviđenog vremena za ovaj nastup.

Pored gostiju publici su se predstavili i Mirjana Đapo profesor književnosti, pjesnik i vrstan, sugestivan recitator Zejćir Hasić koji je pročitao jednu priču fantastične svakodnevnice.

Mirjana Đapo

Z. H .

Šimo Ešić

- 53 -

UZ ZAVRŠETAK OVOGODIŠNJE „AMATERSKE POZORNICE“ ______________________________________________________________________________

POMAK KVALITETA

Održano sedam program a sa hiljadu učesnika i 2.500 gledalaca

„Graditelj“ br. 213. od 25. decembra 1985. god.

Nataša Zorić, Mirza Rejzović, Kasim Hadžić i Azra Muharemagić u predstavi „Moj tata socijalistički kulak“

Druga smotra amaterskog kulturnog stvara-laštva „Amaterska pozornica“ načinila je značajan pomak u kvalitetu prezentovanih programa, kao i na jačanje koncepcije ove jesenje kulturne manifestacije.

Za sedam večeri izvedeni su najbolji programi koje su imale gradske i seoske amaterske organizacije. Dio programa popunile su i školske se kcije, a i okupljanje vokalnoinstrumentalnih grupa , konačno je, u okviru ove manifestacije dobilo pravi stimulans. „Amaterska pozornica“ započela je vještim i zanimljivim programom sastavljenom od recitacija i muzike, ali tako da je sve imalo svoje mjesto, uz šarmantno prisustvo Duška Trifunovića. Ovaj program je održan u holu Doma kulture i okupio je one kojima poezija i ozbiljna muzika nešto znače. Ovo veče je opet bilo takmičarsko, a knjige, dar Narodne biblioteke „Ahmet Kobić“ dobile su Mira Gajić za poeziju i Zlata Kovač za recitaciju.

Priredba „Kad porasteš veliki“ još traga za svojom formom i vjerovatno će pretrpjeti neke izmjene, u cilju jačanja kvaliteta, Nastupile su pionirske sekcije iz kulturno-umjetničkih društava i osnovnih škola, a obavljeno je i takmičenje pjesnika i recitatora. U ovoj grupi najviše uspjeha su imale Fatima i Tatjana Đurić.

Nsstup Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ u okviru ovogodišnje „Amaterske pozornice“ , ostaće zabilježen kao događaj kada je prodato više od stotinu ulaznica za pomoćna sjedišta. Pažnju je izazvala predstava „Moj tata socijalistički kulak“ koju je napisao Tone Partljič, a režirao Ahmet Obradović. Žiri saveza najboljom glumačkom kreacijom u ovoj predstavi proglasio je ulogu Jože MalekaKoju je tumačio Kasim Hadžić. „Rok parada“ je ove godine favorizovala vlastito stvaralaštvo brčanskih grupa, te je sa tim motivima i dodjeljena nagrada Opštinske konferencije Saveza

socijalističke omladine, a dobio ju je Mirsad Čikota, kao najbolji kompozitor i Neven Desančić je nagrađen za stvaranje pjesme, a najbojlom grupom proglašeni su „Šejtani“ i biće upućeni na neku od jugoslovenskih gitarijada.

Veče revolucionarnih, brigadirskih i starogradskih pjesama bilo je raznoliko, da bi imalo neku jasnu koncepciju, te će vjerovatno na idućoj „Amaterskoj pozornici“ biti izmijenjeno iako je i ovako bilo prijatno za praćenje. Pored domaćih snaga u okviru ovog programaje gostovao je Tamburaški orkestar „Budućnosti“ iz Orašja.

Dvija posljednje večeri bile su najposjećenije, a nastupala su kulturno-umjetnička društva i pjevači narodnih pjesama. Najviše uspjeha i ove godine u koreografskim ostvarenjima imalo je gradsko kulturnoumjetničko društvo „Veljko Lukić – Kurjak“ sa igrama iz istočne Makedonije, te mu je pripao prelazni pehar Opštinskog vijeća Saveza sindikata. Tihomir Antić iz „Bimeksa“ proglašen je najboljim pjevačem narodnih pjesama i dobio titulu „Prvi glas Brčkog 85“. Završno veče Smotre izvornog folklora bilo je i završno veče „Amaterske pozornice“ i okupilo je najviše publike.

Najbolje izveden narodni običaj nagrađen je peharom Opštinske konferencije Socijalističkog saveza, a pripao je kulturno-umjetničkom društvu „Budućnost“ iz Gornjeg Zovika za izvedeni program „Prošnja djevojke“. I za najuspješniji ručni rad nagrada je pripala, takođe, Gornjem Zoviku, a dobila ju je Delfa Salatović.

Druga godišnja smotra amaterskog stvaralaštva“Amaterska pozornica“ okupila je više od hiljadu izvođača , a računa se da je bilo više od tri i po hiljade gledalaca na svih sedam programa. U pratećim programima priređene su izložbe LIKUM-a i ručnih radova.

M . NIKIĆ

- 54 -

PREMIJ ERE

IZMEĐU PARODIJE I ZBILJE

Mirza Rejzović, Kasim Hadžić i Nataša Zorić u predstavi „Moj tata socijalistički kulak“

Tone Partljič: „Moj tata socijalistički kulak“ u izvedbi AP „Vaso Pelagić“. Režija: Ahm et Obradović, Brčko 1985. godine

____________________________ Graditelj“ br. 213. od 25. decembra 1985. god.

Čitava porodica iz Partljičeve drame „Moj tata socijalistički kulak“ zahvaćena je društveno-ekonomskim promjenama na početku izgradnje socijalističkog društva, kao i političkim zbivanjima 1948. godine.

Događaji se odražavaju na roditelje i djecu skoro podjednako, mijenjaju njihovu svijest, svjedoče o propustima i greškama jednog vremena i društva u njegovim prvim koracima izgradnje. A radnje novog nema bez bolnog i kako to pokazuje Tone Partljič – tragikomičnog.

Preko dvije ključne dramske situacije Partljič razvija i usložnjava zaplet ove zanimljive drame, te kroz niz događaja od kojih jedni donose radost i rađaju iluziju o sreći porodice, a drugi opasnost i brigu, deziluzioniranje i otrježnjenje. Druga po redu dramska situacija ima korjen u drugom svijetskom ratu. Životna sudbina Jože Maleka kao oca porodice počinje da se komplikuje povratkom iz rata, iz ruske vojske u koju je pobjegao kao njemački regrut i u kojoj je naučio da veliča Staljina, ali staljinizam u njemu ideološki nije zaživio niti se opredjeljivao za njega. On je običan čovjek, bezzemljaš, i ne razumije se u politiku. Prva sreća u porodici je njegov povratak iz rata, a druga momenat kada bude dobijao zemlju. No kao i u svakoj drugoj dramskoj situaciji, sve je skopčano suprotnim silama. S jedne strane župnik ga opominje da je zaboravio Boga i da bi se morao vratiti crkvi, a s druge Vanč, rođak, pomalo kućni prijatelj i aktivista staljinističke orjentacije, želi materijalno pomoći Jožinu porodicu, ali i nametnuti joj staljinistička ubjeđenja. S treće strane sukobljava se i sa predratnim zemljoposjednikom čiju zemlju očekuje pri diobi. Kao i Medved, zemljovlasnički kapitalista prema jadnom Joži, tako se i župnikova Roza odnosi prema Jožinoj supruzi, a kćerku Olgu napastuje omladinski aktivista. Elem, porodicu Malek spopale su nevolje svake vrste. Kruna zapleta je osumnjičenje Jože kao informbirovca. K tome Joža je razdiran i na intimnom planu zbog sumnje u suprugu i Vanča, a povrh komplikovane situacije u koju je zapao, grad (led) mu uništi ljetinu. Joža Malek se bori sa teškoć ama kao neuk mali čovjek koji i ne razumije šta se sve oko njega zbiva. Iz nerazumjevanja je i njegova parodija samih zbivanja na duševnom planu. Ona u glumi Kasima Hadžića dostiže kulminaciju kad budu htjeli da ga vode na Goli Otok. Ovaj glumac ne karikira, ali glumom nevještine i nesnalaženja u vremenu u kome ne zna šta smije , a šta ne, svojom naivnošću i nevinošću pokretač je humora ironije, ali i saosjećanja kod gledaoca. Azra Muharemagić je solidnom realističkom glumom tumačila

lik supruge Jože Maleka koja nastoji da sačuva porodicu, pomogne mužu da se snađe. LjubišaJović kao veleposjednikk Medved znao je dobro u svoju ulogu unijeti zavisti i sarkazma u odnosu prema budućem „socijalističkom kulaku“. Jovićev glumački realizam nametnuo se prostudiranošću, odmjerenošću i profesionalnom sigurnošću. Tim vrlinama odlikovali su se i Tomo Vondruš kao župnik i Mersija Šećerbegović kao Roza. Enver Dautović kao Vanč, imao je nešto amplituda u svom glumačkom ostvarenju, ali je najbolju kreativnost pokazivao u trenutcima socijalističkog fanatizma. Najzad, dvoje divne djece: Tinček (Mirza Rejzović) i Olga (Nataša Zorić) igrali su besprijekorno i sa uživljavanjem u ulogu kao što to samo djeca mogu.

Tinček je bio mali rezoner.

I brat i sestra ustvari, otkrivaju istine i pravo lice svijeta oko sebe, te tako samo povećavaju broj nesporazuma oko sebe. Zbivanja sa suprotnim tokovima oko porodice Malek donekle se potiru, ali ipak više u korist Malekovih. Tamo gdje je otac mogao nastradati, biva spašen, a gdje je očekivao povoljniji materijalni položaj kao „socijalistički kulak“, gubi naredbom da stupi u seljačku radnu zadrugu. Tako je kolektivizacija pogodila porodicu Malek, ali ne zadugo... Sve su nadživjeli. Vlastoljubivi Vanč, ne samo da gubi vlast već i slobodu koju je sam definisao na početku drame, a Jožekovi parodirali sve do sentimentalnog i didaktičkog završetka.

Sadržajno, Partljičeva drama se na nekoliko mjesta dodiruje s romanom i filmom mađarskog pisca Petra Bača, a sam Jože blizak je po ponašanju Jožefu Pelikanu. Djeca, pak, samo komentarima u stihu parodiranjem i naučenim pravilima ponašanja podsjećaju na djecu iz mađarskog filma. Malek je ispočetka smušen i zbunjen. Pri kraju njegovoj nevjerici pridružuje se i ravnodušna hrabrost.

Reditelj Ahmet Obradović odlično postavio komad intonirajući ga parodijom i čuvajući od karikature i banalnosti što je više mogao. Ne mogavši od glumaca izvući više i sam je morao pribjeći lakšim rješenjima za glumce, igri, naglim reakcijama sa psovkom, zabavljačkom ... To se ponekad moglo primijetiti u glumi i igri Kasima Hadžića i Envera Dutovića. Scena je postavljena jednostavno i funkcionalno, dopadljivo.

Odjeća glumaca primjerena uglavnom ličnostima u životu. Amatersko pozorište u Brčkom sa svakim novim uzetim komadom daje sve bolje i bolje predstave.

Naravno, da velika zasluga pripada angažovanju profesionalnog reditelja.

Izet HANDŽIĆ

- 55 -

mo z a i k Graditelj“ br. 213. od 25. decembra 1985. god.

U saradnji sa Republičkom poslovnicom za kulturno umjetničke priredbe iz Sarajeva, brčanski Dom kulture je 6. decembra organizovao koncert ozbiljne muzike na kome su nastupili sovjetski umjetnici Ivan Monigeli, violinista i Mihajl Omuntijan, klavir. Na ovom koncertu kome je prisustvovalo svega dvadeset ljubitelja ozbiljne muzike, interpretirana su djela Vivaldija, Baha i Skarlatija.

Na pozornici Doma kulture za učenike osnovnih škola malo pozorište iz Beograda izvelo je 3. decembra pozorišnu predstavu Radeta Pavelkića „Crvenkapa i zbunjeni vuk“ u režiji Bobana Petrovića, a dva dana kasnije Narodno pozorište iz Tuzle za pripadnike Garnizona „Veljko Lukić – Kurjak“ priredilo je predstavu Dušana Radovića „Ženski razgovori“

*** Brčanski književni stvaraoci nastavljaju sa žetvom nagrada na poznatim jugoslovenskim književnim konkursima. Na „Dnevnikovom“ konkursu za priču, žiri, na čelu saAleksandrom Tišmom U Novom Sadu donio je odluku da se otkupi priča Zejćira Hasića „U polutami dnevnog boravka“, dok je na konkursu „Duvanjskih dana kulture“ Žarko Milenić dobio prvu nagradu za pjesmu“Danas je prvi“.

*** Glumac i reditelj Narodnog teatra iz Kumanova Duško Đorđioski izveo je u Skoplju 5. decembra na makedonskom jeziku monodramu Islama Žige „U procjepu“ koju je prošle godine u Teatru 84 Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ premijerno vrlo uspješni izveo Ljubiša Jović. Nakon Skoplja Duško Đorđioski je sa monodramom „U procjepu“ gostovao u Kumanovu, a posjetiće i druga mjesta u Makedoniji.

*** Gradsko kulturno-umjetničko društvo „Veljko Lukić - Kurjak“ predstavilo je brčansku opštinu na Trinaestoj smotri najboljih kulturno-umjetničkih društava sa područja Međurepubličke zajednice kulture „Sava“. Članovi ovog društva uspješno su se predstavili igrama iz Banata i istočne Makedonije, a nastupila je i vokalna grupa „Kokćinela“ sa vokalnim solistom Mirzom Rejzović.

*** U subotu, 14. decembra, u Teatru - 84 izvedena je premijera drame „Moj tata socijalistički kulak“ u izvođenju Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“. Predstavu je režirao Ahmet Obradović.

*** Od 15. do 22. decembra u Brčkom će se održati Druga godišnja smotra amaterskog kulturnog stvaralaštva „Amaterska pozornica“. Organizatori ove manifestacije su Kulturno-prisvjetna zajednica i Savez amaterskih kulturnoumjetničkih organizacija i društava brčanske opštine, a očekuje se nastup oko hiljadu amatera.

S. H.

NASTAVAK SEZONE JEDNIM POGLEDOM

______________________________

RAZNOVRSNI SADRŽAJI U centru pažnje ovdašnje kulturne javnosti biće, svakako, Om ladinski festival „Mladi graditelji“ i brojne m anifestacije u okviru obilježavanja 40. godišnjice izgradnje pruge Brčko - Banovići Graditelj“ br. 214. od 15. januara 1986. god.

Za proteklu godinu može se reći da je bila bogata kulturnim događajima i da je napravljen izvjestan stan pomak u odnosu na raniji period. Šta nas očekuje u nastavku sezone, pitanje je na koji smo odgovor potražili u ovdašnjim kulturnim institu-cijama, i ako je po tim informacijama suditi, u izgledu je zanimljiva kulturna zima i proljeće.

Narodna biblioteka „Ahmet Kobić“ usmjeriće aktivnosti oko nabavke novih knjiga, periodike i gramofonskuh ploča. Počinje nabavka štampanog i foto materijala za Zavičajnu zbirku. Da bi se održao knjižni

fond, Biblioteka će nabaviti oko 2 000 knjiga, a putem izložbi i knji-ževnih susreta ova kulturna institucija će i dalje popularisati i preporučivati pisanu riječ. Planirano je otvaranje još nekoliko odjeljenja i to u Bosanskoj Bijeloj, „Bosnaplodu“ i „Pirometalu“ Dom kulture u ovoj godini ne predviđa značajnije pove-ćanje programskih sadržaja, jer će prevashodno voditi računa o kvalitetu programa.

Znatan dio prostora Dom će ustupiti radu amaterskih ogani-zacija: gradskog hora, tamburaškog orkestra, folklora i dječijeg hora i orkestra. Pozorišne predsta-ve u našoj sredini imaju već formiranu publiku, tako da će se i dalje nastojati zadovoljiti te po trebe gostovanjem profesionalnih pozorišnih ansambala.Predviđeni su i koncerti ozbiljne muzike, opere i baleta, te gostovanje stranih umjetnika i ansambala.

- 56 -

Brčko - gradska Vijećnica

Galerija „Rizah Štetić“ je krajem godine obilježila deceniju rada. Najznačajnija manifestacija u vezi sa ovim jubilejom retrospektivna izložba Rizaha Štetića koja će biti otvorena 17. januara, kada će biti promovisana i monografija ovog umjetnika čije ime nosi brčanska Umjetnička galerija. U ovoj godini se obilježava veliki jubilej – 40 godina od izgradnje pruge Brčko - Banovići. Pored izložbe za ovaj jubilej , u izradi je katalog zbirke slika i crteža sa gradnje pruge Brčko Banovići. „Likovno stvaralaštvo Brčkog“ je naziv izložbe povodom oslobođenja Brčkog koja će obuhvatiti dest najpoznatijih naših autora. Posebno je značajna izložba „Portreti palih boraca“ Seada Hasanefendića koja će biti otvorena 7. aprila. U nizu nizu djelatnosti ove institucije je i priprema izdanja povodom deset godina rada Galerije. Osim ovih tu su i tematske izložbe i rasprave, kao i predavanja za ljubitelje, pedagoge i stvaraoce likovne umjetnosti.

Savez amaterskih kulturno-umjetničkih društava i organizacija, koji okuplja 40 članica započinje ovu godinu dosta ambicioznim planovima. Već se uveliko priprema za Festival „Mladi graditelji“. Tu je i šesta „Smotra izvornog folklora i običaja naše opštine“, kao i treća smotra amaterskog kulturnog stvaralaštva „Amaterska pozornica“.

Za Gradsko kulturno-umjetničko društvo „Veljko Lukić Kurjak“ protekla godina je bila uspješna i značajna.

Njegovi članovi su 80 puta izašli pred publiku. Ove godine navršava se četiri decenije osnivanja Društva. U narednom periodu radiće na omasovljenju članstva (120 novih) kao i nabavci nove opreme zbog nekompletnosti i dotrajalosti stare. Otvorena je i nova sekcija pionirske grupe za ritmiku i škola modernog plesa.

Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ ovu sezonu započinje predstavom „Moj tata socijalistički kulak“ koju je napisao Tone Partljič, a režirao Ahmet Obradovoć.

Premijerno izvođenje ove predstave je bilo krajem prošle godine. Planira se nova dječija predstava, a tu je i uobičajeno učešće na smotri MZK „Sava“ u kojoj nastupaju 16 opština. U pripremi je idavanje monografije Pozorišta, koja bi bila štampana za obilježavanje 40 godina postojanja, a do tada je planirano potpuno završavanje gradnje pozorišne sale.

B. DELIĆ

- 57 -

SKICA ZA PORTRET AZRE MUHAREMAGIĆ ______________________________________

IGRA BEZ SUJETE Talentovana glum ica Am aterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ u Brčkom ostvarila u nekoliko poslijednjih sezona niz vrijednih kreacija i za njih dobila značajna priznanja Graditelj“ br. 214. od 15. januara 1986. god.

________________________________ „Kad ulaziš u Talijin hram, ostavi sujetu pred njegovim vratima!“ Ne znamo kada je ovu svoju devizu naša sagovornica definisala. Sigurni smo, međutim da su njeni korijeni tamo gdje se ona susrela sa pozorišnim Ezopom i prvim glumačkim zadacima. Na sceni Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ prije desetak godina našao se kolaž Ezopovih basni pod nazivom „Lisica i grozd“, a jednu od glavnih uloga - lik Kleje - dobila je mlada Azra Muharemagić.

Sa ovom predstavom, već dobro uigran, ansambl se spremao za odlazak na Smotru amaterskih pozorišta MZK „Sava“ u Loznici, ali je u poslednjem momentu izbio problem: glumica koja je igrala služavku Melitu se razboljela i nastup je došao u pitanje. Pala je odluka da Azra preuzme i ovu ulogu, uz uvjeravanja da će ju već nekako uspjeti „skrpiti“.

Kao da se basna pretvorila u bajku - Azra Muharemagić se sa te smotre vraća sa osvojenom nagradom za najbolju žensku ulogu, o čuda, služavke Melite ! Vraćajući se počesto ovom događaju sa nastojanjem da pronađe razloge, Azra je došla do Azra Muharemagić zaključka da se to desilo zato što je Ovoj ulozi priu predstavi „Lisica i grozd“ šla sa manje opterećenja, dakle bez sujete, što je nju uvjerilo da nijednom grožđu, posebno onom umjetničkom, ne treba reći „Kiselo je“ „Veoma je bitno ne praviti oštru granicu između onoga što si u životu i onoga što radiš u pozorištu. Publiku ne možeš slagati bez obzira kakva ona bila i kakvog je uzrasta. U pozorištu, jednostavno, nema foliranja. Gledaoci te prihvate ili ne. U toku predstave osjećam da postoji neka spona između mene i publike i da toga nema ne bih nikada radila to što radim“.

U dvije predstave Azra Muharemagić se publici uspješno „prodavala“ kao majka, premda to u životu još nije. U „Balkanskom špijunu“ 1983. godine je, veoma uspješno igrala pedesetogodišnju majku Danicu, iako je dvadesetak godina bila mlađa. Tom ulogom je u Loznici ponovo „ubrala“ nagradu za najbolju žensku ulogu. U ovoj sezoni u predstavi Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ - „Moj tata socijalistički kulak“ Azra opet znalački tumači lik Mimike Malek. I još jedna uloga opet joj donosi nagradu: Anđela iz predstave „Gospoda i drugovi“ bila je proglašena najboljom ženskom ulogom na Festivalu amaterskih pozorišta BiH u Vlasenici 1984. godine.

I tako nagrada za nagradom. Azra kaže da one nisu toliko bitne. („Prava je ocjena ona koju ti publika kaže u lice poslije odigrane predstave“) Za kraj ove skice za portret mlade glumice navodimo riječi reditelja Narodnog pozorišta iz Mostara Ahmeta Obradovića sa kojim je radila u dvije predstave: - Azra Muharemagić je izuzetno vrijedan i talentovan član Amaterskog pozorišta u Brčkom. Uvijek među prvima nauči tekst, vrlo lako usvaja mizanscen i meni lično je pravo zadovoljstvo s njom raditi. Nagrade koje je dobila nisu nikakva slučajnost, pa mislim da joj tek predstoje prave dramske uloge.

S. HASOVIĆ

- 58 -

POZORIŠNI ŽIVOT ____________________

DVIJE IZUZETNE GODINE Zabilježeno na godišnjoj skupštini Brčanskog Am aterskog pozorišta „Vaso Pelagić“

_____________________

Graditelj“ br. 215. od 29. januara 1986. god.

Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ u Brčkom u protekle dvije godine pripremilo je šest pozorišnih predstava, izvelo oko stotinu repriza i izgradilo vlastite prostorije za izvođenje programa.

Ocjenjujući dvogodišnji rad ove kulturne institucije na godišnjoj skupštini, delegati nisu ni jednog trenutka bili u dilemi dali se protekli period može okarakterisati uspješnim imajući pred sobom činjenicu da je Amatersko pozorište u 1984. i 1985. godini dobilo dvadesetak značajnih priznanja. Većinu tih priznanja pozorište je dobilo za kvalitet programa, a njima se krajem prošle godine pridružila i srebrena značka Opštinske konferencije Socijalističkog saveza za ukupan doprinos društvenopolitičkom životu brčanske opštine.

Programska orjentacija Pozorišta, kojom su u repertoar uvršteni najaktuelniji dramski tekstovi u Jugoslaviji, pokazala se potpuno ispravnom, jer je za programe brčanskih pozorišnih amatera uvijek vladalo veliko interesovanje, a nerijetko se tražila i karta više. „Balkanski špijun“ Dušana Kovačevića , „Gospoda i drugovi“ Fadila Hadžića i „Moj tata socijalistički kulak“ Toneta Partljiča predstave su koje su Brčaci, među amaterima Bosne i Hercegovine, prvi igrali, a sigurno su petekli i mnoge profesionalne pozorišne kuće, koje su željele da ih imaju u svom repertoaru. Saradnja sa profesionalnim rediteljima je rezultirala kvalitetnijim predstavama i podizanju teatarske kulture svih članova Pozorišta. Posebnu pažnju Amaterskopozorište je posvećivalo dramskim tekstovima autora sa ovog područja, podstičući na taj način njihovo stvaralaštvo.

Izveden je pozorišni komad Boška Lomovića „Sve u svoje vrijeme“, monodrama „U procjepu“ Islama Žige

Fadil Jašarević, Nedžad Šećerbegović, Kasim Hadžić, Zoran Simikić i Ljubica Horvat u predstavi „Moj tata socijalistički kulak“

i adaptacija TV - Štrumpfova, „Štrumpfno proljeće“ Milana Nikića.

U pretprošloj godini članovi Pozorišta su uložili oko tri hiljade sati dobrovoljnog rada i izgradili vlastitu pozorišnu salu za pripremanje i izvođenje programa, a nazvali su je „Teatar-84“. Svojom aktivnošću i odnosom prema kulturi ova amaterska organizacija okupila je oko sebe širok krug kulturnih radnika kojima je prostor Amaterskog pozorišta bilo mjesto sastajanja i dogovora za za nove stvaralačke akcije. S toga je Godišnjoj skupštini prisustvovao i dobar broj onih koji nisu članovi Pozorišta, a koje njegova dalja aktivnost i te kako interesuje. Na Godišnjoj skupštini je izabrano novo predsjedništvo, umjetnički savjet, disciplinska komisija, odbor samoupravne društvene kontrole i komisija za društvenu samozaštitu. Za predsjednika Skupštine i ujedno Predsjednika Amaterskog pozorišta, sa mandatom od naredna dvije godine, ponovo je izabran Milan Nikić.

S.HASOVIĆ

mo z a i k Graditelj“ br. 217. od 26. februara 1986. god.

___________________________________________________

GOSTOVALO POZORIŠTE NA TOČKOVIMA U Domu kulture 16. februara gostovalo je „Pozorište na točkovima koje je izvelo komediju Radivoja Lole Đukića „Kradem, kradeš, kradu“. Ova predstava, u izvedbi Đokice Milakovića, Ljube Didića i drugih ćlanova beogradskog pozorišnog ansambla, naišla je na dobar prijem kod publike.

S. H.

*** BRČANSKI GLUMCI U BOSANSKOM ŠAMCU Sa dvije predstave, „Moj tata socijalistički kulak“ i „Štrumpfno proljeće“, glumci AP „Vaso Pelagić“ iz Brčkog predstavili su se prije devet dana publici u Bosanskom Šamcu. Ova dva ostvarenja su dobro prihvaćena od strane šamačke publike, a posebno interesovanje je bilo za brčansko izvođenje „Štrumpfova“. Čak se ukazala potreba da se tog dana izvedu dvije pretstave, ali za to nije bilo uslova. Ovako, „Štrumpfove“ je vidjelo oko hiljadu djece Bosanskog Šamca, a oko 300 njih ostalo je pred vratima.

S. K.

*** BRČANSKI KNJIŽEVNIK OSVOJIO JOŠ JEDNU NAGRADU Brojnim nagradama koje je dobio na literarnim konkursima, naš sugrađanin Zejćir Hasić, ovih dana je pridružio još jednu. Riječ je o trećoj nagradi na konkursu „Arene“ i komiteta za informisanje SR Hrvatske za najbolju priču sa temom iz života i rada naših ljudi na privremenom radu u inostranstvu. Zejćir Hasić je nagradu dobio za priču „Treće pismo“.

S. H.

- 59 -

PRIZNANJA POZORIŠNIM AMATERIMA Graditelj“ br. 222. od 7. MAJA 1986. god.

Mirza Rejzović najmlađi učesni k MZK „Sava“ 1986. god.

________________________________________________________

Na Smotri amaterskog dramskog stvaralaštva koja je u okviru MZK “Sava“ prije desetak dana završena u Bogatiću, Azra Muharemagić je za ulogu majke u predstavi „Moj tata socijalistički kulak“ dobola prvu nagradu za najbolju žensku ulogu, a Mirza Rejzović je dobio priznanje kao najmlađi učesnik Smotre.

Inače, na ovogodišnjoj trinaestoj po redu Smotri amaterskog dramskog stvaralaštva učestvovalo je, u takmičarskom dijelu, devet amaterskih pozorišta među kojima je i AP „Vaso Pelagić“ iz Brčkog. Najboljom predstavom proglašena je „Kolubarska Bitka“ u izvođenju pozorišnih amatera iz Bogatića.

Brčaci su svojom nadahnutom igrom oduiševili puno gledalište i pravo je čudo da im je izmakla nagrada za predstavu. No stručni žiri na čelu sa Draganom Jakovljevićem, rediteljem iz Beograda, nije bio naklonjen režiji Ahmeta Obradovića, što je otvoreno i rekao na tradicionalnim razgovorima nakon održane predstave. Nagrade i nisu presudne za stvaralaštvo, kažu u brčanskom pozorištu, važno je, kako amateri vole da kažu, dobro obaviti svoj posao. Da su ga u Bogatiću dobro obavili, potvrda su četiri aplauza za glumu i riječi hvale koje je publika uputila za predstavu u cjelini.

S. K.

______________________________

____

ZAVRŠEN XXVIII FESTIVAL AMATERSKIH POZORIŠTA BiH

DVIJE NAGRADE AZRI MUHAREMAGIĆ Perdstavu brčanskog Am aterskog pozorišta „Moj tata socijalistički kulak“ Tonija Partljiča u režiji Ahmeta Obradovića publika u Živinicam a dobro prim ila

Graditelj“ br. 224. od 4. juna 1986. god.

Azra Muharemagić

Pete večeri (30. maj) XXVIII festivala amaterskih pozorišta BiH, grupa Živinice, brčanski amateri su igrali jednu od svojih najgledanijih predstava, Partljičevu komediju „Moj tata socijalistički kulak“. Očito se za kvalitete ove izvedbe u Živinicama već ranije znalo, što sudimo po činjenici da je dio publike u velikoj Sali tamošnjeg Doma kulture čitavu predstavu odgledao na nogama. Aplauzi upućeni pojedinim kolektivnim i individualnim kreacijama na otvorenoj sceni ilustracija su odličnog prijema „tužne komedije“ kod gledalaca u interpretaciji glumačkog ansambla Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“. Izvedba je hvaljena, potom i za okruglim stolom, te istican doprinos aktera ukupnom ugođaju, prije svega Azre Muharemagić koja je „njenom gestom, suzdržanom glumom i punim unutrašnjim proživlja-

vanjem sudbine porodice, - navodimo jedan od komplimenata koje smo čuli - ostvarila izvanrednu glumačku kreaciju. I žiri publike i stručni žiri dodjelili su joj nagrade.

Međutim teatarski profesionalci, među njima i neki članovi stručnog žirija, uputili su podosta riječi zamjerke reditelju predstave Ahmetu Obradoviću. Po njima scena sa kišom je suvišna, muzičke aplikacije apsolutno tematski neodgovarajuće i van dramaturške funkcije u predstavi. Najozbiljniji propust reditelja je što je, kod masovnih slika, glumce trenutno van dijaloga „zaboravljao“ i ostavljao ih pasivnima. Okrugli sto nije objasnio kako je brčanskoj predstavi pošlo za rukom da bude dobra, kad joj je režija loša.

B. L.

- 60 -

PRIZNANJE ZA PRIZNANJA Graditelj“ br. 225. od 18. juna 1986. god. _________________________________________________________ Brčko je do sada, a to će činiti i ubuduće, znalo da cijeni doprinos svakog pojedinca i organizacije njegovom kulturnom razvoju, istakla je predsjednica Skupštine opštine Hatidža Bešlagić, priredivši prijem za rukovodioce

Nagrađeni za dostignuća u kulturnoj djelatnosti

Organizacija i pojedinaca u kulturi, prosvjeti i informisanju koji su u protekloj godini dana nagrađeni nekim od republičkih , saveznih ili priznanja iz inostranstva. Boško Lomović, Azra Muharemagić, Jefa Simikić, Milan Nikić, Islam Žiga, Marko Krnjić, Slobodan Dimitrijević, Sead Hasović, Boško Teodorović, Agim Dobruna, Tereza Popović i Tošo Vujić, poželjeli su da se svečani trenutak prijema u Skupštini opštine zabilježi za uspomenu foto-kamerom.

Snimila: Milica NIKOLIĆ

ŽIRI XIII SUSRETA PROFESIONALNIH POZORIŠTA 1986. GOD. Graditelj“ br. 233. od 15. oktobra 1986. god. ŽIRI PUBLIKE: Zlata Bešić, Anto Bijelić, Nikola Basić, Gordana Burgermajstor, Ljubica Horvat, Mile Marković, Kasim Hadžić, Nino Simeunović i Tomislav Vondruš. ŽIRI NOVINARA: Sead Hasović, Jusuf Kadrić, Josip Petrović, Anica Radić-Savić i Savo Teodorovoć

XIII SUSRETI PROFESIONALNIH POZORIŠTA U BRČKOM

__________________

SREĆNA TALIJINA DJECA Graditelj“ br. 234. od 29. oktobra 1986. god.

Nema više ovog grada na ekonomskim kartama Evrope.

Uzjogunilo se tržište šljive, pa se Brčko „mudro“ povuklo i okrenulo drugim konjukturnijim stvarima. Nema ni stare Save u koju su se još nekoć Brčaci kleli. Zagadili je ljudi, pa otišli sa njenih obala. Nema ni Harpe, trubadura ovogodišnjeg boema nad boemima. Nema, srećom lamenta nad vremenima prošlim.

U Brčkom ima - teatra. Puno, strašno, neodoljivo kao rijetko gdje. Tu su Susreti pozorišta - Brćko se, srećno zbog toga, svemu i svakome zahvaljuje što su

baš tu. Na Susretima svi su na „ti“ ali se govornik za okruglim stolom obavezno izvinjava ako će učiniti kakvu kritičku opasku o predstavi. I neće propustiti priliku da se direktno obrati glumcima: „Mi vas sve puno volimo“. A onda će ta srećna Talijina djeca poći u Teatar-84. U skromni ambijent amatera ovdašnjih, gdje se bez reditelja i podjele uloga, igra posve ljudska predstava.

Svi će tamo biti zadovoljeni, makar sitne sate i prestajali.

I opet će opštinski funkcioneri dvoriti umjetnike.

Baš je, vala, srećno pozorište

O. N.

- 61 -

PREMIJ ERE

MODERNA „CRVENKAPICA“ __________

_

Rade Pavelkić: „Crvenkapica i zbunjeni vuk“ u izvođenju članova Am aterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ i režiji Zorana Sim ikića Graditelj“ br. 239. od 14. januara 1987. god.

Koliko je najmlađe brčansko gledali šte željno pozorišnih programa pokazala je jedna od večeri „Amaterske pozornice“ pod nazivom „Život na daskama“ Tijesna je bila kamerna sala „Teatra-84“ da primi svu Djecu i njihove roditelje koji su došli gledati „Crvenkapicu“...

Najmlađi pozorišni stvaraoci Amaterskog pozorišta Ljubica Horvat, Zoran Simikić i Tamara Dobruna „Vaso Pelagić“ izveli su predstavu „Crvenkapa i zbunjeni u predstavi „Crvenkapa i zbunjeni vuk“ vuk“, autora Radeta Pavelkića. Uokvirena između isku snih glumaca Ljubice Horvat i Zorana Simikića, mlada glumačka ekipa nije se dala zbuniti. Iako je za pripremu ovog projekta bilo vrlo malo vremena, ono osnovno, što se od jedne ovakve predstave može očekivati, donešeno je i viđeno na sceni. A vidjeli smo jednu od mnobrojnih modernih verzija Crvenkape – bajke. Kroz san jednoga „drugara“ (značajan amaterski pomak u neposrednosti kontakta sa najmlađom publikom) vidjesmo ne vuka - krvoloka već vučka, zbunjenog kućnog prijatelja, ljubimca koji osvaja simpatije, prvo Crvenkape (koju prilično snalažljivo igra Tamara Dobruna), i Pudlice Cace (Mirjana Mitrić), a zatim bakine simpatije, simpatije Lovca Timotija, (koga je igrao Mirko Bosankić), da bi na kraju predstave osvojio simpatije čitavog gledališta.

Zoran Simikić, u ulozi Zbunjenog vuka i u ulozi novopečenog reditelja-amatera, snašao se na način pravog etuzijaste i pored mnogobrojnih poteškoća koje su iskrsle neposredno pred početak predstave. Zbog kvara na elektroinstalacijama koje je izazvalo veliko nevreme nije funkcionisala muzika i pola svjetlosnog parka na predstavi, što je svakako pokvarilo utisak o predstavi čineći ga krnjavim.

Pretpostavljamo da će u još nekoliko radnih proba biti izvršene intervencije (u funkcionalnom smislu) na scenografiji Petra Kneževića, na kostimima Verce Horvat (kod Crvenkape i djelom kod Pudlica), te na skraćivanju nekih replika (posebno kod vuka i Crvenkape), a čija dužina djelimično usporava tempo predstave, možemo ustvrditi da će predstava „Crvenkapa i zbunjeni vuk“ uspješno nastaviti život pred brčanskom publikom. I ne samo brčansko m !

S. Teodorović

URUČENA PRIZNANJA REPUBLIČKOG SAVEZA AKUDIO

MEDALJE NAJAKTIVNIJIM Zlatnu medalju, najviše priznanje za Am atersko pregalaštvo, dobilo jedanaest, srebrnu dvadeset i bronzanu 15 brčanskih organizacija i pojedinaca Bahrija Durić uručuje zlatnu medalju Mehmedu Spahaliću

Graditelj“ br. 242. od 24. februara 1987. god.

___________________________________________________

Na svečanoj sjednici Predsedništva Saveza amaterskih kulturno-umjetničkih društava i organizacija opštine Brčko 16. februara uručene su medalje i druga priznanja za uspješan amaterski rad amaterskim organizacijama i pojedincima . „Stanje kulturno-umjetničkog amaterizma u brčanskoj opštini, dobijeno na osnovu analize pokazatelja broja društava i aktivnih članova, znatno je iznad republičkog prosjeka“, Istakao je Sead Hasović, predsjednik Opštinskog saveza amatera, otvarajući svečanu sjednicu.

Stopa obuhvata bavljenje stanovništva raznim oblicima kulturno-umjetničkog amaterizma u brčanskoj opštini, a ona naime, iznosi

3,5% što je za čitav procenat više od one stope koju, po nekim procjenama razvoja, treba dostići u Bosni i Hercegovini tek 2 000 godine. To znači da se u brčanskoj komuni kulturno-umjetničkim amaterizmom, kroz djelatnosti kulturno-umjetničkih društava, folklornih grupa, sekcija i kroz druge vidove amaterskog organizovanja i djelovanja bavi više od 3 000 stanovnika.

Jedinstvenom skupu brčanskih amatera prisustvovala je i Bahrija Durić, društveno-politički radnik u Skupštini SR Bosne i Hercegovine, koja je u ime Saveza amatera Bosne i Hercegovine uručila medalje organizacijama i pojedincima..

S. T.

- 62 -

PRIZNANJ A SAVEZA AKUDIO BiH

______________

_____

__________________

MEDALJE NAJAKTIVNIJIM Za Am aterski rad medalje, dobilo Četrdeset šest organizacija i pojedinaca

Zlatna medalja republičkog SAKUDIO

Graditelj“ br. 242. od 24. februara 1987. god.

ZLATNE MEDALJE: Amatersko pozorište „Vaso Pelagić, GAKUD „Veljko Lukić Kurjak“, Muhamed Spahalić, Marija Bijelić, Resul Bečić, Hrusto Begov ić, Fadil Jašarević, Nedžad Šećerbegović, Env er Dautov ić, Lj ubiša Jov ić i Tomislav Vondruš.

SREBRNE MEDALJE: KUD „Pero Ćuskić“ Grčica, KUD „Fadil Hadžiefendić“ Gornji Rahić, Sead Hasović, Muhamed Kurtić, Slobodan Dimitrij ević, Ragib Čerimagić, Lj ubica Horv at, Dragan Maroj ević, Petar Knežević, Mersij a Šećerbegović, Azra Muharemagić, Mehmedalija Kočić, Kemal Čerimagić, Enes Čenanov ić, Haj rudin Muj anović, Živ an Durkanović, Nusret Rašidović, Snežana Kerezović, Lj ubica Blažev ić i Neđo Ilić.

BRONZANE MEDALJE: Emina Ademović, Snežana Senjić, Snežana Androšević, Merima Plečić, Adisa Kadić, Agim Dobruna, Mirsad Junuzović, Slobodan Radov ić, Veselin Ristić, Fadil Delagić, Zaim Bećirević, Halil Lj uca, Nihad Okanov ić i Meksud Mehmedov ić.

POZORIŠNI AMATERI UČESTVOVALI NA SUSRETIMA AMATERSKIH POZ ORIŠTA U BOGATIĆU

PRVA IZVEDBA BREŠANA __________________________________ Graditelj“ br. 247. od 14. maja 1987. god.

Scena iz predstave „Hidrocentrala u Suhom Dolu“ , sa lijeva na desno: Nijaz Vejzagić, Zoran Simikić, Mirko Bosankić, Indir Beširević, Fadil Jašarević, Azra Muharemagić, Nataša Zorić, Mersija Šećerbegović, Ljubica Horvat i Erna Ćatović

Na susretima Amaterskih pozorišta Međurepubličke zajednice kulture „Sava“ u Bogatiću ansambl Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ iz Brčkog izveo je prvi put dramu Ive Brešana „Hidrocentrala u Suhom Dolu“ koju je režirao Kasim Hadžić. Gledaoci, koji su ispunili gotovo cijelu salu, toplo su pozdravili igru Brčaka. U razgovorima nakon predstave uglavnom su upućivane pohvale glumcima i reditelju za obavljeni posao. Primjećena je, ipak, i nedovoljna uigranost ansambla, što je sasvim razumljivo, jer je Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ u Bogatić otputovalo ne obavivši ni generalnu probu.

S. H.

- 63 -

PRIKAZI

KARIKIRANE STVARNOSTI

_________________________________________

„Hidrocentrala u Suhom Dolu“ -Ive Brešana, u izvedbi Amaterskog pozorištaa „Vaso Pelagić“ i režiji Kasim a Hadžića Graditelj“ br. 248. od 27. maja 19887. god.

Predstavom Ive Brešana „Hidrocentrala u Suhom Dolu“ pokrenuta je „reverzibilna“ turbina jednog amaterskog pozorišta, a koja nije donijela novu energiju već nas samo uvjerava da je pozorišno postrojenje brčanskih amatera ispravno i u mogućnosti da progovori inspirativnijom energijom od one koju osjetismo na premijeri predstave 19. maja.

Možda i ne možemo očekivati od „Hidrocentrale“, ono što smo dobili Brešanovom predstavom „Hamlet u Mrduši Donjoj“, ali mora se primjetiti, da je „Hidrocentrala ...“, kakvom su je vidjeli glumci amateri, mnoge ostavila ravnodušnima. Još ako se prisjetimo velikog Brehta koji je pozorište smatrao sredstvom saznanja koje razjedinjuje publiku i produbljuje njene unutrašnje protivurječnosti nameće se obaveza da potražimo i razloge gledaočeve ravnodušnosti uz premijeru jedne ovakve predstave.

Prvo: predstava nije odgovorila na bezbrojna pitanja koja sobom donosi tekst Ive Brešana. Da li zato što sam tekst donosi i mnoge odgovore („... Triba viditi; koliko ova centrala - ovakva kakva je - doprinosi dijalektičkim tokovima našeg privrednog, društvenog, ekonomskog i idejnog razvitka ...“ ili zato što novopečeni reditelj Kasim Hadžić nije ponudio probuđujući šlagort glumcima za odgovaranje? (- prve odgovore formuliše reditelj“... - Anlbersveld). Drugo: Gledaoci skloni „čitanju“ predstave znakovnim putem ostali su žedni ovoga puta za razliku od ranije viđenih predstava u ovoj pozorišnoj kući („Gospoda i drugovi“ Fadila Hadžića, „Moj tata socijalistički kulak“ Toneta Partljiča ...) a koje su obitovale pozorišnim znakovljem.

Kad već žongliramo znakovnom ivicom između pitanja i odgovora u viđenoj predstavi, drznućemo se ovoga puta ustvrditi da je moglo ostati otvoreno jedno pitanje: kliko je „Hidrocentrala ...“ uopšte pisana savremenim dramskim pismom i koliko je mogla i biti inspiracija amaterima da zaigraju kao što to znaju?!

Jeste to „drama“ o savremenom trenutkunaše stvarnosti, neka vrsta doticanja svih naših „Lenija“, „Obrovaca“ ... ali, koliko imitacija života, naturalističkim manirom uokvirenim daskama koje život znače, donosi pozorišnoj (čitajmo njparadoksalnijoj) umjetnosti, novo je, opet, pitanje ali sa jasnim odgovorom - malo !

Tako dobijamo konačnu predstavu o predstavi: pogrešno ili manje vješto bojena slika realnosti na sceni

Ljubica Horvat i Ljubiša Jović u predstavi „Hidrocentala u Suhom Dolu“

se pretvara u karikaturu stvarnosti umjesto da postane predložak pravom umjetničkom djelu. Neka nam kao primjer za ovu tvrdnju posluži lik Marka Orašara koji je Ljubiša Jović, zahvaljujući svome bogatom glumačkom isku stvu, mogao i drugačije formorati. Dalje, proces simbolizacije, započet uspješnim plakatom Petra Kneževića, ostao je nedovršen, a mogao je poslužiti kao zametak nekoj vrsti znakovne postavke u predstavi. Da se samo zagrizlo u asocijativno i provokativno pitanje plakatom nagovješteno: ko je taj ili šta je taj odlučujući točkić-zupčanik, ta famozna poluga licemjerstva u mašineriji našoj svakidašnjoj - eto predstave. Predstave koja se pamti duže od estradnog hita. A pamtiće se sigurno: da bi Ljubica Horvat, igrajući epizodnu ulogu Ike, zasjenila i glumca profesionalca u ovoj ulozi; da se Indir Beširović, iako krut, u ulozi Penjca dobro snašao prvi put stajući na „daske“ te da su o stali akteri obavili zadatke, ipak podalje od granice diletantskog. Neće biti zaboravljeno ni to kako su amateri uspješno skratili Brešana (sa pet činova i intermecom na uspješan Intermeco i dva čina) i usput dopisali ulogu ljekarke penzionera za Mariju Bijelić, doajena brčanskog pozorišta. Izgovarajući jedinu repliku na samom kraju predstave: „Ova predstava je završena“ kao da kaže: „Pređimo što prije na pripremanje druge“ !

Savo Teodorović

- 64 -

U SARAJ EVU UMRO GLUMAC SAFET PAŠALIĆ

VELIKAN SCENSKE RIJEČI ________________

__________

Graditelj“ br. 254. od 19. avgusta 1987. god.

U Sarajevu je preminuo Safet Pašalić, doajen bsansko-hercegovačkog i jugoslovenskog glumišta. Rođen je 1907. godine u Brčkom, gdje nakon osnovnog i četverogodišnjeg gimnazijskog obrazovanja upisuje Trgovačku akademiju, ali iz želje za glumačkim pozivom priključuje se 1928. godine pozorišnoj trupi Miše Miloševića koja je gostovala u našem gradu. Glumačku žicu Pašalić je ispoljio dvije godine ranije i prigodnim scenskim programima na radničkim proslavama u Brčkom, zbog čega je bio pod budnim okom policije, a ponekad i hapšen. U ljeto 1928. godine uključuje se u rad Komunističke partije i biva izabran za prvog sekretara Mjesnog komiteta u Brčkom, a na oblasnoj konferenciji KPJ u Sarajevu iste godine učestvuje kao delegat.

Safet Pašalić

Na putu umjetničke afirmacije prvo je bio član umjetničkih ansambala u Skoplju, Cetinju, Banja Luci i Novom Sadu, a od 1941. godine kada je osnovao Narodno pozorište u Mostaru, bio je član Narodnog pozorišta u Sarajevu. Za to vrijeme ostvario je niz glumačkih kreacija po kojima će ga publika pamtiti, a najznačajnije su tumačenje likova Hamleta, Sirana, Vekovića ... Oprobao se i u pisanju pozorišnih tekstova.

Safet Pašalić je sahranjen u aleji zaslužnih građana u Sarajevu, a njegovoj komemoraciji i sahrani prisustvovala je i delegacija iz Brčkog koja je na humku svog sugrađanina položila vijenac.

ZAPIS O GLUMCU

NA SUNČANOJ STRANI TEATRA Nedavno preminuli Safet Pašalić iznio je na svojim plećima svu dramatiku dugog glumačkog života Graditelj“ br. 255. od 3. septembra 1987. god.

Dug je bio glumački put Safeta Pašalića - više od polovine ljudskog vijeka - na kome nije bilo mira. Vječito traženje: u život i na sceni.

Da li je mogao znati, pretpostaviti mladi Pašalić, đak Trgovačke akademije u Brčkom, kome je otac, činovnik, želio siguran i unosan poziv, kakvim će sve životnim stazama poći? Ali zar se neko ko se nekim unutrašnjim zovom, odaziva svom životnom pozivu - zar se uopšte pita? To je sreća, rijetka sreća. Prepoznati svoj poziv u sebi. A prva prilika da svoj unutrašnji zov pretoči u stvarnost pružila se Safetu Pašaliću,

Ilustrovao: Enes Lević

upravo u njegovom rodnom gradu. Jednoga dana u jesen 1928. osvanule su plakate putujućeg pozorišta Miše Miloševića. Za mladog Pašalića to je bio izazov. I odluka: „Biti il ne biti“.

Pa ipak biti. Dvadeset petog novembra te jeseni zaigrao je epizodnu ulogu u Totovom komadu s pjevanjem i pucanjem „Seoska lola“. Zaigrao na opšte iznenađenje svojih sugrađana.

- 65 Odlaskom putujućeg pozorišta iz brčanskog hotela „Srbija“, gdje su igrane predstave, počinje dug put u umjetnost zatočenika boginje Talije Safeta Pašalića - Sjećam se - pričao mi je Pašalić, Dobrice Milutinovića, Branka Gavele, Josipa Pavića, Velimira Živojinovića Masuke, Vereščagina, Vase Kosića, Mile Dinulović, Milivoja Živanovića ... Mnogih velikih glumaca i reditelja se sjećam. Ali izdvojiću dvojicu koji su mi u glumačkom životu s posebnim poštovanjem ostali u sjećanju: Josipa Pavića i Branka Gavelu.

Taj daroviti glumac Josip Pavić otkrio mi je tajnu ka ko se „Radi na ulozi“: - Gledaj u životu, živi na sceni: - Jednom, dok smo se peli na peti kat zgrade na Savskoj cesti, gdje je Pavić stanovao, započeli smo razgovor o Šekspirovom „Hamletu“. Tri sata smo se peli na taj peti kat. Pavić, sav zanesen likom danskog kraljevića, probudio je u meni želju da igram Hamleta. Ta želja ispunjena je nekoliko godina kasnije, i to u režiji velikog reditelja Branka Gavele.

Bili su to lijepi dani. Bili su to i teški dani.

- Sjećam se, jako kasna jesen, hladna. Treba da igramo predstavu. Glumci su smješteni po kućama jedne srbijanske varošice. Upravnik je znao da su slabo obučeni. Razmišljao je šta da radi, kako da ih dovede na predstavu i sjetio se. Imao je jednu podugačku bundu, opakliju, koja je služila kao kostim u našim predstavama, u njima su se pojavljivali ruski ministri ili kakav bogatiji trgovac. Upravnik je po momku slao bundu pa je tako jedan po jedan glumac stizao na predstavu.

U Skoplju je bio rastanak sa putujućim družinama.

Uslijedili su angažmani u mnogim jugoslovenskim gradovima. Najviše se zadržao u sarajevskom Narodnom pozorištu. Bio je prvi upravnik mostarskog Narodnog pozorišta, pisac dramskih tekstova, zajedno sa književnikom Miodragom Žalicom, autor radio drame, dramatizator, pisac libreta, ali nikad nije prestao da bude glumac. Savremenik je mnogih promjenai u pozorištu i u pozorišnoj literaturi: od klasike do anti-drame. „Slikati se može perom, pampurom i konjskim repom: svirati se može na drombulje i na list jasike, ali se ne može govoriti na lakat. Smatram da je gluma najodređenija. Ona je riječ, gest, emocija“.

Još o glumcu: - Odavno je to tako. Glumac lakše podnosi svoj poraz nego uspjeh drugog glumca. Ali u životnim situacijama postaju i drugovi i prijatelji. Glumac je bogat i u svom najvećem siromaštvu. Dijelio bi i ono što nema.

Na samom kraju osme decenije taj krepki starac je sa neizmjenjenim zanosom igrao po jugoslovenskim pozorišnim i nepozorišnim prostorima svoju monodramu „Po suncu ti meni hodio“. Kažu: više od hiljadu predstava. Glumac lirskog treptaja Safet Pašalić iznio je tako na svojim plećima svu dramatiku dugog glumačkog života, u kome je bilo i vagona treće „G“ klase, i cirkuskih šatri, i posnog pasulja, strasnih ljubavnih zagrljaja, i čežnji do bola, patnji i poniženja u pozivu, shvatanja i neshvatanja - svega je bilo u njegovom hodu za boginjom Talijom. Takav Safet Pašalić ostao je na sunčanoj strani moje svijesti.

Miroslav AVRAM („ Oslobođenje“)

_____________________________________________________________________________________________

XIV SUSRETI PROFESIONALNIH POZORIŠTA BiH – BRČKO, 1987.

PLAKETA „SAFET PAŠALIĆ“ UROŠU KRAVLJAČI Graditelj“ br. 259. od 28. oktobra 1987. god.

_______________________________ ŽIRI AMATERSKOG POZORIŠTA „VASO PELAGIĆ“ – BRČKO: U sastavu:

Azra Muharemagić - predsjednik; Kasim Hadžić i Ljubica Horvat – članovi Dodjelj uje: PLAKETU „SAFET PAŠALIĆ“ priznanje za glumačko ostvarenje

U r o š u K r a v lj a č i NARODNO POZORIŠTE SARAJEVO

za ulogu Marka Orašara u predstavi: „HIDOCRNTRALA U SUHOM DOLU“

Znak Susreta pozorišta BiH u Brčkom - linorez, nastao u Amaterskom pozorištu „Vaso Pelagić“- Brčko autor : Petar Knežević

- 66 -

ZAPIS

SCENA U SJENCI „Graditelj“ br. 259. od 28. oktobra 1987. god.

Pola noći je već odavno prošlo. Na mjestu radnje gužva kao u košnici.

Glumac banjalučkog Narodnog pozorišta Dobrica Agatonović - Aga, nabijen do eksplozivnosti stvaralačkim zanosom, deklamuje, ili još bolje, pjeva čuvenu anti-pjesmu „remek djelo“ njegovog anonimnog prijatelja.

Po završetku aplauz i „Ovacije“. Vidno uzbuđen, umjetnik boemskim manirom moli za „oprost“ dame, ako im se učinilo da je pjesmica pomalo banalna, jer sve je to, eto, umjetnosti radi.

Prijetnju da eventualno dođe do „Vakuma“, bezopasnom čini ovdašnji profesor Mirsad Branković, koji svršeni estetski monolog pretače u vode filozofije.

Tako je to već četrnaestu godinu. U sjenci glavne scene brčanskih pozorišnih susreta bitiše sporedna, ova u klubu Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“, po mnogima nšta manje priželjna. Naime, lijep običaj da na završetku „okruglog stola“ u Domu kulture, kompletan ansambl u pratnji manje ili veće (kako kada) grupe zaljubljenika dramske umjetnosti preseli u Amatersko pozorište i nastavi druženje, koje nije dšlo u pitanje, svih ovih godina. Oni isku sniji znaju da se ovdje, zapravo, sazna mnogo toga, jer sve teče spontano, bez zvaničnosti koja obavezuje. Čuje se mnogo toga, ne samo iz umjetničkog već onog običnog, sva kodnevnog života, a sve po pravilu biva začinjeno sa ponekim monologom, gitarom, vicem. Naravno, ni po koja kapljica nije grijeh, jer je to osnovni rekvizit za razbijanje treme Za sve ovo ipak su najzaslužniji glumci – amateri i njhov „Teatar-84“ pošto su oni najviše učinili da ambijent ovog kutka postane tako prijemčiv.

Dobrica Agatonović-Aga

J. P.

DVA VIJ EKA VUKA

ODRŽANA CENTRALNA SVEČANOST „Graditelj“ br. 260. od 11. novembra 1987. god.

Bilo je dosta prigodnih manifestacija koje su tokom godine na području brčanske opštine organizovane povodom značajnog jubileja – dvjestgodišnjice rođenja Vuka Stefanovića Karadžića. Ako bi već sada sumirali sve te programe, onda Svečana akademija, koja je održana prošlog petka u brčanskom Domu kulture zasigurno zauzima zasebno mjesto. I ako amaterski, ovaj program je marljivo pripreman pod rukovodstvom profesora Žarka Mijovića, Dževada Kurtalića i Zlate Bašić. U njemu učestvuje preko stotinjak učesnika i učenika srednjih škola „25. novembar“ i „Vaso Pelagić“, te sa članovima GAKUD-a „Veljko Lukić – Kurjak“ i Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“. Program je realizovan pod nazivom „U čast Vuku“ i zaista je bio dopadljiv, zanimljiv, scenski osmišljen i aktuelan. Nije bilo referata i posebnog protokola. Tako bi, valjda, i Vuk htio.

S. Z. Vuk Stefanović Karadžić

_________________________________________________________

_________

UZ 150 - GODIŠNJICU ROĐ ENJ A VASE PELAGIĆA

NEPROLAZNO PROSVJETITELJSKO DJELO „Graditelj“ br. 267. od 24. februara 1988. god.

Od djetinjstva obuzet opornom stvarnošću njegov je glas djelovao privremenom pobunom i istrajno lebdio nad braćom mu po nevolji.Vaso Pelagić je bio trpljiv i strpljiv, burni građanin širokih ludskih shvatanja i veliki prijatelj naroda, kojem se iskreno i spontano uspio približiti i gromoglasno uzvikivati tajne mu želje sputavane godinama glađu i nadama. Zadaci pred kojima se, skoro usamljeno našao proistekli su iz njegovog razumijevanja za čovjeka, za narod i njegovu bolnu bitnost, jer još tada nastojao biti iskreni drug i prijatelj svakom očajniku u nepravdu. Krećući se tom ljudskom linijom i sa tim predviđanjima izrastao je Vaso Pelagić u čovjeka nemjerljive ljudske velićine, ali i vječne rastrzanosti, nadahnut revolucionarnom maštom, ljepotom, dobrotom, drugarstvom, Vaso Pelagić

- 67 nemirom i poletom. Nikad ukroćen, bio je čovjek pun neobuzdane vjere – „jer kad su svi članovi društva u jednako srećnom stanju, onda su pojedinac i ljudska kultura od svake opasnosti i nesreće osigurani ...“ To je ta Vasina čudotvorna mudrost.

Vaso Pelagić se cijelog života gordo sukobljavao sa mračnom društvenom igrom nikad ne popuštajući i ne puzeći pred nekolicinom džavnih i vjerskih činovnika svoga vremena. Borio se za obrazovanje i bio pravi narodni prosvjetitelj. Svojim zalaganjem je doprinio da se na bosanskohercegovačkom prostoru u Brćkom 1860. godine otvore prve srp ske čitaonice. I danas 150 godina od njegovog rođenja, Vasu Pelagića pamtimo kao jednu od najistaknutijih ličnosti u kulturi naših prostora XIX stoljeća, a čije su misli vječne i neprolazne.

Vildana Kasapović Kasim Hadžić i Azra Muharemagić u predstavi

________________________________________

„Klaustrrofobična komedija“

P0Z0RIŠNE PREMIJERE

TJESKOBE I FRUSTRACIJE „Graditelj“ br. 271. od 27. aprila 1988. god.

Kovačevićeva „Klausrofobična komedija“ je novi prilog satiričnom teatru, sve boljem i nemilosrdnijem što je društvena križa dublja i razuzdanija na stranputicama našeg “Specifičnog puta“ upravo se utemeljila poetika jednog od najdarovitijih domaćih dramskih pisaca. Ipak u osnovi njegove samosvojne dioptrije je notornost o konzervativnosti čovjekove prirode; sve se mijenjalo, samo je čovjek milenijumima ostao isti - vlastoljubiv i tašt. Tako je od Sofokla i „Antigone“ do Dušana Kovačevića i „Klaustrofobične komedije“. Da je drugačije, Šekspir nam se danas ne bi dojmio kao savremenik.

Iako amaterska, iako premijerna, brčanska izvedba je valjano locirala prostor koji ulijeva strah taj klaustrofobični.Naravno, nije on u teatarskom enterijeru, mjestu verbalnog i gestualnog odslikavanja stanja i zbivanja, on je u svakodnevnici opkoljenoj nevidljivim, gotovo metafizičkim, visokim i jakim zidovima među kojima se tjeskobi ljudski duh, a njegova kreativna egzistencija određuje političkim pulsiranjima i frustracijama. Smjelost prvog rediteljskog poteza lagano svlačenje neprovidne crne koprene sa ’’sleđenih’’ aktera početne scene - je simbolično otkrovanje ’’tabua’’, prvi rez in medias res, da bi Teja Kraj mogao bratu Jagoši reći otprilike ovo: - ne hapsite me da ne biste,

onda, za svoje promašaje sami bili krivci. Odmah na početku je ekspliciran sukob institucionih dogmi vlasti i lioberalnih nadzora umjetnosti u uspjelom dijalogu dvojice mladih glumaca, Indira Beširevića i Zorana Simikića. Prvoga u ruhu prepoznatljivih manira funkcionera - skorojevića, čije su skromne mogućnosti multiplicirane društvenom funkcijom; drugoga u odori neskrivene hronične averzije prema vlasti. Prvi, u ulozi Jagoše, umješno se snlazio na visokom stupnju u genezi tanjenja etike i skliznuću u svedopuštenost hedonizma i dionizijastva, drugi kao idealista Geja, priuštio nam je da budemo svjedoci nemoći duha pred vulgariziranim materijalizmom. Zadaća reditelja (u ovom slučaju više umjetničkog konsultanta!) bila je da ovaj antipodni tandem ne dovede u krajnost, ne izvrgne u grotesknu kreaturu. Zamka je mimoiđena. U tijesnoj dramatskoj vezi sa braćom Kraj je vesela (tumači je Mersija Šećerbegović), jedan ibzenovski nijansiran i u predstavi korektno građen lik, uprkos tome što kostim i šminka nisu fizičke predispozicije glumice najsretnije prilagodile ulozi usedjelica, opuštošene i učmale duše, slabića koji se po inerciji priklanja jačemu.

Kovačevićev tematski krug je strah, sužena svijest, birokratska dogmatičnost i slično, situiran u domaći milje koji on shodno umjetničkim pretenzijama, ’’internalizuje’’. I to uspješno, pa je za duže pamćenje rola balerina-emigranta Nine Herbert (igra je Azra Muharemagić), te kreacija Kasima Hadžića (u ulozi Save odžačara), koji je, po našoj ocjeni, imao najsnažniju identifikaciju sa tumačenim likom. Uvođenje djece, valjda ’’dežurnog razreda’’, umjesto odraslih građana pri dočeku afričkog državnika (vjerovatno rediteljska ideja), uz dijalog Jagoše s milicionerom, pretvorilo se u grotesku, no, sa jasnom aluzijom. Zaključujemo da je ova postavka više insistirala na satiričnom nego na komičnom, više na političkom angažmanu nego na duhovnosti koja razgrađuje. I posljednja, istina, teatralna, scena (vraćanje crne koprene) bez ijedne izgovorene riječi, kaže: la commedia è finita, a čovjek ostaje kakav je bio - vlastoljubiv i tašt. ''Klaustrofobična komedija'' je krupan zalogaj za prosječnu amatersku družinu, ali ne i za ''daske'' brčanskog Amaterskog pozorišta ''Vaso Pelagić''. Tri su razloga da smo priušteni užitak mogli i očekivati: solidno glumačko jezgro, vrlo dobra ranija postavka ''Balkanskog špijuna'' u Brčkom, znači korisno iskustvo sa Kovačevićevim tekstom, te veliki trud pozorišnog profesionalca Ahmeta Obradovića, kao umjetničkog konsultanta, reditelja iste ove drame u narodnom pozorištu u Mostaru. No, da ne prećutimo da je na premijernoj izvedbi bilo izvjesne napetosti, uočljivog napora glumaca da svaku stvar izvedu što bolje. Znači, više prirodnosti i spontanosti učinilo bi predstavu još boljom. Opravdajmo to premijernom pojavom pred publikom koja ne isključuje tremu ni kod profesionalaca.

Boško LOMOVIĆ

- 68 -

Jedan pronađeni plakat Amaterskog pozorišta „ Vaso Pelagić“ za predstavu „ Klaustrofobična komedija, grafičko rješenje: Petar Knežević

- 69 -

SMOTRA DRAMSKIH STVARALACA MZK ’’SAVA’’ U BEOČINU

BRČACIMA PRVO MJESTO U konkurenciji jedanaest predstava ’’Klaustrofobična komedija’’ Amaterskog pozorišta ’’Vaso pelagić’’ proglašena je najboljom, a Azra Muharemagić i Kasim Hadžić dobili diplome ______________ za glumačka ostvarenja

_ _______

’’Graditelj“ br. 273. od 25. maja 1988. god.

Sa šesnaeste smotre dramskih stvaralaca Međurepubličke zajednice kulture ’’Sava’’ koja je završena prošle sedmice u Beočinu, ansambl Amaterskog pozorišta ’’Vaso Pelagić’’ vratio se sa nekoliko značajnih priznanja.

U konkurenciji jedanaest predstava, kje su u Beočin došle iz isto toliko opština – članica MZK ’’Sava’’ predstava Dušana Kovačevića, ’’Klaustrofobična komedija’’ u režiji Kasima Hadžića, proglašena je najboljom na Smotri, a ansamblu je pripala posebna diploma i grb grada Beočina. Zaslužene diplome dobili su i Azra Muharemagić - za žensku i Kasim Hadžić - za mušku ulogu.

- Priznanje je jednom moralo doći, jer smo u ovaj projekat uložili mnogo truda i sredstava. Napravili smo predstavu kojom možemo zadovoljiti i probirljivije ljubitelje teatra, kaže Kasim Hadžić, čija je režija ’’Klaustrofobične komedije’’ ocijenjena najuspješnijom na ovogodišnjoj Smotri u Beočinu.

Pobjedom na Smotri dramskih stvaralaca MZK ’’Sava’’ brčanski amateri stekli su pravo učestvovanja na takmičenju pozorišta MZK ’’Pljevlja’’, a u ansamblu se nadaju da će sa predstavom ’’Klaustrofobična komedija’’ ove godine imati uspjeha i na Smotri amaterskih pozorišta Bosne i Hercegovine u Tešnju, gdje nastupaju 28. maja.

S.T.

MARIJA BIJ ELIĆ, GLUMICA KOJ U DOPISUJU

JEDNO LICE UVIJEK IMA PISCE ’’Graditelj“ br. 273. od 25. maja 1988. god.

Prije neko veče u brčanskom Amaterskom pozorištu ’’Vaso Pelagić’’ desila se premijera. Poslije se Milan Nikić, prvi čovjek Pozorišta, u razgovoru za okruglim stolom vajkao što ih je zadesila velika nesreća da se neposredno pred predstavu iznenada razboljela Marija Bijelić. Sad je na prisutne poštovaoce teatra došao red da budu ’’hendikepirani’’, pošto su još koliko prije pola sata lijepo vidjeli da se ta cijela uloga sastojala u jednoj jedinoj slici. Glumica je trebalo samo da povuče nekakav crveni veo preko bolesničkog kreveta, da udune svijeću i – gotovo. Uostalom, to je sasvim korektno uradila članica pozorišta, koja je u posljednji čas ’’uskočila’’ umjesto bolesne koleginice iz ansambla. Ama jok, u ’’Pelagiću’’ uporno tvrde da Mariju niko ne može zamijeniti. Neupućeni nikako da se načude, a oni upućeniji čude se još više, pošto znaju da su već gledali ’’Klaustrofobičnu komediju’’ Dušana Kovačevića i da uloge o kojoj je riječ u toj drami uopšte i nema. Eto ti ga sad; dopisuju trenutno najkonkurentnijeg jugoslovenskog dramskog pisca! Da im je to makar prvi put, pa hajde-de.

Ali nije. Prešlo im već u naviku i to sve zbog jedne Marije. A Marija Bijelić sa tom dopisanom ulogom ulazi u stvari, u šestu deceniju drugovanja sa daskama koje život znače.

Marija se nakon toga više puta udavala, ali uvijek samo na sceni. U životu nije stigla, a i sve joj je ionako bilo poznato od brojnih nevjesta koje je u teatru igrala. Bila je Gurmiška iz ’’Šume’’ Ostrovskog, blud-nica u drami ’’Pokopajmo mrtve’’, Nušićeva ministarka, Marija u ’’Nikoletini’’...

- Eh, ko će se svega sjetiti. Bila sam i opatica i kurtizana, i sobarica i dama s lepezom i lornjonom, i mati i vještica...kad sve saberemo, ispade da sam najmanje bila baš Marija Bijelić, koja je krojačkim zanatom i penziju zaradila. Pozorište je neki drugi, a moj prvi život: kad sam na sceni, mjesta za Mariju Bijelić jednostavno nema.

_________ Marija Bilelić

-Kad sam 1937. u Kragujevcu prvi put stala na scenu, odmah sam znala da je to moja prva i posljednja ljubav...

Pardon! Govorka se i o nekom braku ?..

- Jeste, ali je čova bio Italijan, pa poželio da se vrati u svoju zemlju. Ja, bogami, nisam bila sigurna da li u toj Italiji ima pozorište i ne odoh !?

Zarad očevog oficirskog poziva često se selila, da bi neposredno pred drugi svjetski rat, nakon Kaštela, Mostara i Kragujevca, stigla u Brčko. Došla i ostala.

-Sad mi se sasvim ozbiljno čini da drugačije nikako i nije moglo biti do da baš ja zaigram u prvoj predstavi u oslobođenom Brčkom. Žao mi je što nema više Huge Jineka, Steve Đukića i svih tih divnih ljudi.

Nema više ni jednog jedinog živog svjedoka tog događaja izuzev mene. Tada smo igrali siromaški, u dvorištima, u polusrušenim salama, a vozili se volovskim zapregama i saonama. Sad imamo sve, sva čuda tehnike i blještave sale, ali se godine otimaju...

Neka daleka sjeta kao tek najkraći mogući titraj tuge brzo se udaljava sa Marijinog lica.

-Bilo je, vala svašta, a sve je, opet bilo tako divno. Ja sam u pozorištu bila čak i oslijepila. Bilo je to na sceni u Banovićima: igrala sam majku u ’’Omeru i Merimi’’ i toliko se zanijela da sam u trenutku Omerove smrti doživjela šok i obnevidjela na oba oka!

- 70 Te iste noći ljudi iz brčanskog Pozorišta budili su po Beogradu najpoznatije stručnjake Vojno-medicinske akademije. Tako je Marija nakon tri dana progledala.

- A bila sam se toliko uplašila da više nikada neću moći na scenu. Boga sigurno nema, ali boginja pozorišta Talija mora da postoji. Hvala i njoj i doktorima.

Mariji su pristizali pozivi da postane profesionalna glumica, ali nije.

- Nije dozvolio moj pokojni otac. Srećom, nije imao ništa protiv toga da igram u amaterskom pozorištu.

Marija Bijelić već 17 godina živi sama, no ne i usamljeno.

- Ma, kakvi. Dođu mi oni mangupi iz Pozorišta, ’’prevrnu’’ fižider, pošljokaju lozu... naprave pravi darmar, odu, pa opet dođu. Kakva mi je to usamljenost ?!

A njoj kobajagi krivo. Jeste joj krivo, ali na dramske pisce koji uopšte nemaju više ulogu za njenu generaciju. No, šta im to vrijedi kad nju uvijek dopisuju.

Tome nije odolio čak ni profesionalac, uvaženi reditelj i direktor Pozorišta u Mostaru Ahmet Obradović.

Posljednjih godina on odvaja malo vremena za pomoć brčanskim amaterima i u predstavama obavezno bez obzira na to što njene uloge u komadima Ive Brešana, Fadila Hadžića ili Dušana Kovačevića uopšte nema. Svi koji Mariju poznaju misle da se uvaženi pisci uopšte ne bi ljutili zbog tog dopisivanja.

Naprotiv; Marija Bijelič uopšte, dakako, ne misli da je vrijeme za svođenje računa. Ima 72 godine, osam starih miliona penzije i sreću da živi sa srećnom Talijinom djecom. Višom silom zbog ’’prokletog išijasa’’, ovih dana ’’igra’’ ulogu kućnog pritvorenika. Za to vrijeme ni komšiluk ne statira pošto se utrkuje s pomadama za išijalgiju. A Marija jedva čeka da išijas malo popusti, pa da ’’trkne’’ do Pozorišta i vidi gdje li su to ’’oni njeni’’ smjestili telegram-čestitku povodom posljednje premijere kojoj zbog bolesti nije učestvovala. Neće biti frke, pošto se rečena čestitka, najveća i najljepša, prkosno kočoperi na počasnom mjestu kluba brčanskog Pozorišta u Teatru ’84.

- Ne znam zbilja, šta bih više mogla poželjeti.

Volim ljude, čini mi se da i oni vole mene. Imam pun kofer prelijepih uspomena, isto toliko i društvenih priznanja, ali ovo što mi dopisuju...ne znam, to se ne dešava...

Ne dešava se ni onima što cijeli umjetnički vijek provedu pred jakim blještavilom reflektora i na udarnim stupcima novinskog sloga, a kamoli umjetniku iz pozadine, glumici amateru.

Neka ... Jedna je Marija.

_________________________________________

Ostoja Nikolić

______________________

AMATERSKO POZORIŠTE „VASO PELAGIĆ“

NOVE POTVRDE VRIJEDNOSTI

Plaketa SSRN BiH, jedna od onih koje su dodjeljene Pozorištu „Vaso Pelagić“ Brčko za uspješan rad

’’Graditelj“ br. 274. od 8. juna 1988. god.

Na skupštini Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ u Brčkom, kojaje održana prošlog petka, sumiran je rad pozorišta u protekle dvije godine i usvojen program rada za naredni period. Izabrano je novo predsjedništvo, a za predsjednika u narednom periodu ponovo je izabran Milan Nikić.

Pozorište, rekao je Nikić, završava još jednu uspješnu etapu u svom razvoju koja se ogleda ne samo u dramskom stvaralaštvu, nego i u stvaranju ostalih uslova koji su neophodni da bi ova kuća u cjelini brže išla naprijed. Predstava koja je igrana minule sezone najveći je uspjeh koji je zabilježen u poslijednjoj deceniji jer je osvojila prvo mjesto na Smotri MZK „Sava“ u Beočinu, a druga je na upravo završenom Festivalu amaterskih pozorišta BiH. Plasmanom na drugo mjesto pozorište je steklo pravo da predstavlja BiH u pozorišnoj oblasti stvaralaštva, na jugoslovenskoj smotri „Susreti bratstva“ u Prizrenu oktobra ove godine. Pored toga na republičkom festivalu koji se ove godine jednim djelom održavao u Prijedoru, a drugim djelom u Tešnju, članovi brčanskog ansambla osvojili su i nagradu publike kao najbolja predstava (u Tešnju), a za glumačko ostvarenje nagradu stručnog žirija dobili su Azra Muharemagić i Kasim Hadžić,dok je – Nagradu novinara dobio Indir Beširević. Inače sa ovom predstavom, Milan Nikić samo u jednoj sezoni, Pozorište je osvojilo ukupno 13 priznanja.

U protekle dvije godine, Pozorište se angažovalo na stvaranju sve boljih prostornih i materijalnih uslova za sopstvenu djelatnost. Uređen je disko-klub kao potpuno novi prostor za okupljanje mladih. Takođe su renovirane i adaptirane unutrašnje prostorije, dok su u toku radovi na uređivanju ljetne bašte koja će, kad u cjelini bude završena, predstavljati nov kutak za organizaciju kulturno-zabavnih programa u gradu. Prva faza ljetne bašte biće puštena u rad u toku ovog mjeseca S. H.

- 71 –

KULTURA LJ ETI

CVIJET JE ZA NJEGOVANJE

__________________________________________

’’Graditelj“ br. 280. od 1. septembra 1988. god.

„Savski cvijet“ je održan. Začudo - trajao je i duže no što je život jednog vodenog cvijeta, čudno pogotovo kod nas kada je, za kulturu, sve manje novca, pa je i pravi podvig bila takva kulturna manifestacija koja nema jednu od mnogobrojnih zvijezda novokomponovane muzike, ili sportske manifestacije kojoj nije centralno mjesto fudbal. A „Savski cvijet“ je bio baš takav. Ova manifestacija je uputila i dvije važne poruke. Prva je upućena 19. i 20. avgusta, kada je održan prvi dio manifestacije. Mjesto na kome su se svi okupili bio je „Ficibajer“. Živio je ta dva dana „Ficibajer“ životom kakav mu i priliči u ljeto. Bogato i ispunjeno punim plućima, sa brodicama ... Dan je bio krcat sportskim nadmetanjima, a noć je bila topla i ispunjena muzikom – opštila narodnim veseljem i geslom koje se čitavo vrijeme provlačilo „Vratimo se Ficibajeru“ Druga poruka je upućena nedjelju dana kasnije, u subotu 27. avgusta, sa novoizgrađene ljetnje pozornice Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ na kojoj se govorilo o knjizi, o poeziji. Rečeno je – vratimo se knjizi. Rekli bi da su „Ficibajer“ i ljetnja pozornica dva savska cvijeta, jedan je na samoj obali Save, odavno tu tiho leži napušten i zaboravljen od svih. Ovaj cvijet miruje zapušten i, od posjetilaca, zaklonjen drvećem, a drugi, ljetnja pozornica u bašti brčanskog Pozorišta je tek počeo da cvijeta.

A da bi „Savski cvijet“ zaista postao tradicionalna manifestacija, potrebno je i „Ficibajer“ i ljetnju pozornicu još brižljivije njegovati kako bi ljetnji susreti bili češći, a ljeto u našem gradu bogatije kulturno-umjetničkim sadržajima.

Oba susreta su bila izuzetno dobro posjećena, što samo po sebi pokazuje da interesa za ovakvim sadržajima postoji dovoljno, a za njihovu realizaciju ima i odgovarajućih prostora u našem gradu. Pomenimo i ušće Brke, gdje je prošle godine uspješno održana manifestacija „Mladost – most – muzika“. Takođe u okviru „Savskog cvijeta“ je vrijedno naglasiti prisustvo i učešće dosta različitih kulturnih sadržaja. Nadajmo se da će pomenuti prostori kao i „Savski cvijet“ dobiti svoj puni smisao Z. Uskoković

BRČACI U PRIZRENU

GOSTOPRIMSTVO ZA SJEĆANJE ’’Graditelj“ br. 284. od 26. oktobra 1988. god.

Opet je brojna prizrenska publika, kao prije šest godina, sa oduševljeniem prihvatila ansambl brčanskog Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ na ovogodišnjim jugoslovenskim „Večerima bratstva“. Aplauzi s na otvorenoj sceni nekoliko puta prelazili u prave ovacije, te se. Zbog toga, predstava igrala čak desetak minuta duže. Po završetku predstave desetak posjetilaca je tražilo autograme. Svoje oduševljenje izvođenjem „Klaustrofobične komedije“ nije krio ni ansambl glumaca Šentjakobskog pozorišta iz Ljubljane koji su ovoga puta bili u gledalištu.

Umor od napornog puta do Prizrena i izvjesno opterećenje brojnim napisima o teškoj situaciji na Kosovu, brzo su se raspršili po dolasku u ovaj čudesan grad bogate istorije i vjekovnog kulturnog naslijeđa.

Ljubaznost i brižljiva pažnja našeg domaćina Ethema Kazaza, zbog toga što nismo kao i drugi došli dan ili dva ranije, bila je daleko iznad uobičajene protokularnosti.

Brzo su se okupili i poznanici iz ranijeg susreta, a sve doživljeno u Prizrenu obogatili su i divni članovi trupe iz Ljubljane. Nezaboravno će ostati druženje poslije predstave sa amaterima iz tri grada, Prizrena, Brčkog i

Ljubljane koje je trajalo do zore u predivnoj atmosferi druženja. Kakvu mogu stvoriti samo iskreni zaljubljenici umjetnosti. Pokazalo se da su oni uvjek spremni za druženje, pjesmu, igru i šalu, za stvaranje novih poznanstava koja često pređu u trajna, najiskrenija prijateljstva.

Drugi dan bio je ispunjen novim druženjima. Članovi brčanskog Pozorišta su posjetili radnu organizaciju „Famipa“, a bili su i na prijemu kod Predsjednika OK SSRN Prizrena. Šetnja i razgledanje grada, kao i posjeta brojnim prodajnim prostorima bili su zadovoljstvo i prijatno iznenađenje za mnoge. Izuzetna ljubaznost i strpljenje prodavaca, prepoznavanja i čestitanja za izvedenu predstavu, djelovala su za mnoge nestvarno. Bio je to pazarni dan pa smo se našli u toj rijeci ljudi koja ispunjava ulice, trotoare i prodavnice. Tog dana, u Prizrenu, gradu od šezdesetak hiljada stanovnika narod se udvostručio, pa je izgledalo kao da smo negdje na Orjentu. U takvoj atmosferi onu amatersku „Dođite nam opet sa tako dobrom predstavom.

M. Nikić

- 72 -

JOŠ JEDNA PREMIJ ERA

RAT NA TREĆEM SPRATU ’’Graditelj“ br. 298. od 17. maja 1989. god. ____________ O ovoj predstavi je nađen samo kraj šireg tekstualnog prikaza premijernog izvođenja (prim P.K.) „Na kraju pedstave krasan nevini dječji lik (igra ga Dino Šešrebegović) u usijane cijevi mitraljeza sadi karanfile !? Čini se da je kraj predstave s pitanjem i nedoumicom ko je pobjednik, a ko pobjeđen ironičan sam po sebi i čak previše ironičan da bi bio i poetičan“.

S. Teodorović

Kasim Hadžić, Azra Muharemagić i Mirko Bosankić u predstavi „Rat na trećem spratu“

PREMIJ ERA

DOGODILA SE PREDSTAVA Duško Radović : „Ženski razgovori“ u izvođenju Omladinske scene AP „Vaso Pelagić“ _____________________________________ i režiji Miodraga Mančića ’’Graditelj“ br. 299. od 31. maja 1989. god.

Napokon je formirana i Omladinska scena pri Amaterskom pozorištu u Brčkom. Pustiti je u život „Ženskim razgovorima“ Duška Radovića (koje su Brčaci vidjeli ranije u blijedoj interpretaciji profesionalnog pozorišta) bio je očigledno veliki rizik. Bio je to projekat koji je, činilo se, unaprijed osuđen na propast.

MEĐUTIM! Dogodila se predstava, sagrađena od tri čvrste, gradacijski osmišljene cjeline: „šiparice“, „škola za udavače“ i „bračna sreća“. Od dramaturški škrtog teksta Dušana Radovića, Miodrag Mančić je, uz pomoć marljivog omladinskog ansambla, napravio gledljivu predstavu koja bi se mogla zadržati na repertoaru Pozorišta i duže od samo jedne sezone.

Osnovne zamke koje ovaj i slični tekstovi kriju je da se vrlo lako mogu pretvoriti u recitatorski kolaž sa eventualnim svjetlom i muzikom. Ovo je u cjelini gotovo

potpuno izbjegnuto, pa publici, dok prati predstavu, ni u jednom trenutku nije dosadno. Svi se zabavljaju od početka do kraja predstave.

Svoje zadatke u „Ženskim razgovorima“ korektno su obavili: Tamara Dobruna, Jasna Mujkić, Irena Gutošić, Dinka Mujagić, Anela Hadžić, Jasminka Leskovac, Milan Klašnić, Danijela Dupor, Danijela Ignjić i Mirela Jakubović. (Mujkićeva je igrala sa izvjesnom nijansom koketnog pretjerivanja, što ju je svaki put pomalo odmicalo od rediteljeve zamisli da „razgovore“ drži u scenskoj šaci). Predstavu „Ženski razgovori“ publika će pamtiti po nekoliko bisernih, osmišljenih i profesionalno uigranih scena, a nesumnjivu i funkcionalnu ulogu ostavila je ritmička grupa Ružice Mitrović. Tehnička ekipa predstave je bila na nivou zadatka.

S.T.

IZ PRVE RUKE SA FESTIVALA AMATERSKIH POZORIŠTA SJEVEROISTOČNE BOSNE U TUZLI

BRČANKE OSVOJILE GLEDALIŠTE Jasna Mujkić dobila nagradu za glumu, a Anela Hadžić za dikciju ____________________ ’’Graditelj“ br. 302. od 12. jula 1989. god.

Analizirajući rezultate izvedenih predstava na jugoslovenskim pozorišnim scenama, nailazimo na podatke koji svjedoče o tome da je protekla sezona zaista bila uspješna, plodna i dopadljiva kao rijetko koja u poslijednjih nekoliko godina. Izvedeno je mnogo dobrih predstava kako na profesionalnom tako i na amaterskom nivou. I na daskama brčanskog „Teatra-84“ izvedeno je dosta toga kvalitetnog i interesantnog.

Prije svega mislim na „Ženske razgovore“, predstavu igranu po tekstu Duška Radovića, a u režiji Miodraga Mančića. “Razgovore“ smo imali prilike vidjeti

u toku petog i šestog mjeseca na pozornici Amaterskog pozorišta. Oni koji, nekim slučajem, nisu uspjeli odgledati ovu predstavu ne treba da očajavaju, jer će se ona ponovo izvoditi u sptembru.

O samom izvođenju predstave se pričalo mnogo, uglavnom pozitivno po ekipu i režisera, tako da su priče one „druge vrste“ bile ugušene pohvalama. A oni koji su njihovi tvorci, morat će se pomiriti sa činjenicom da je ova ekipa ipak obavila svoj zadatak na visokom nivou.

Stoga, im je ukazano povjerenje da budu poslani na smotru pozorišta sjeveroistočne Bosne u Tuzlu.

- 73 A tamo ih je čekao zaista prijatan boravak. Kao prvo, treba reći da su Tuzlaci sve to odlično organizovali, počevši od samog dočeka preko izvedbe predstave pa do male zakuske na kraju, na kojoj su saopštene i nagrade.

Velika pozornica i atmosfera van pozornice kao i potpuno ispunjena mjesta u gledalištu oduševili su mlade glumce, tako da su oni zaigrali u punom sjaju.

Uživali su i glumci i publika, a to onda ne znači ništa drugo nego da su dostojno reprezentovali brčansko Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ i grad Brčko. O tome da su se zaista dopali tuzlanskom gledalištu svjedoči i velika korpa sa velikim buketom karanfila.

Uslijedile su pohvale, a vrhunac se desio kada je Miroslav Malbaša, prvak Tuzlanskog pozorišta pročitao

nagrade. Brčacima su pripale dvije: za glumu i dikciju.

Prvu je dobila Jasna Mujkić (čudo, u ovom istom listu je bila kritikovana, ali zanemarimo mišljenje novinara jer pravi, profesionalni glumci su mislili drugačije), a nagradu za dikcju je dobila Anela Hadžić.

Pomenuta priznanja su prije svega priznanje ovim dvjema djevojkama, zatim cjelokupnoj ekipi „Teatra-84“ i na kraju gradu Brčkom. Ali malo je vjerovatnoća da se ova ekipa opet pojavi u istom sastavu u nekom drugom pozorišnom komadu, jer to su sve djevojke, a naši pozorišni tekstovi se ne mogu pohvaliti sa baš velikim brojem ženskih rola, što je svaka ko hendikep za njih.

Treba pomenuti to da su djevojke u prosjeku 1973. godište. Dakle, mladi su, talentovani i perspektivni, njihovo vrijeme će tek doći.

Ružica Mitrović

DOČEK NOVE 1990. GODINE ___________________

______________________

’’Graditelj“ br. 314. od 27. decembra 1989. god.

AMATERSKO POZORIŠTE „VASO PELAGIĆ“, BRČKO - DISKOTEKA „TALIJA“ POSJETIOCIMA DISKOTEKE „TALIJA ČESTI TAMO NOVU 1990. GODINU I ZA NJIH 30. DECEMBRA 1989. GODINE P R I R E Đ U J E M O:

VELIKU NOVOGODIŠNJU TOMBOLU SA UKUPNI FONDOM OD

500 MILIONA DINARA

ZAHVALJUJEMO SE SLJEDEĆIM POKROVITELJIMA KOJI SU OMOGUĆILI ORGANIZACIJU OVE ZABAVE :

Butici: „AMADEUS“, „ITD“, „PRINC“, „PUMA“, „GORETA“, „AMON“ „PAPILON“, „DUGA“, „STYLE“, „AZARO“.

Samostalne ugostiteljske radnje:„ALF“, „KLANAC“, „NERETVA“, „ZAGI“, „SANITAS“, „CENTAR“, „ALF“-Brčko, „MAGAZIN-B“, „TREF“, „JUTRO“, „ALDI“, „AMILA“, „TRG“, „AMELA“, „DUGA“, „SLAVONIJA“- Gunj a, Knj ižara „SVIJETLOST“ , RO „IZBOR“, TK „INTERPLE T“, TN „BOSNA“ SUR „ZDRAVLJAK“, „FONTANA“- Brčko, „VIDEO DASA“, SUR „WESTFALIJA"- Brčko, „FOTO STUDIO S“Brčko, RTV serv is „VIDEO- 2000“- Brčko, „SEMENARNA“- Lj ublj ana poslov nica Brčko, „OPREMA“- Bijelj ina - poslov nica Brčko, ZZ „BOSANKA“ - RJ „PROMET“- Brčko, Foto „COLOR“- Brčko, Mesnica vl. S ČAUŠEVIĆ, Servis za pranj e automobila v l. Blažev ić, „JOSIP KRAŠ“- Zagreb, Vulkanizer „LAZO“- Brčko, SZR „MARIJANA“- Brčko, „ZLATAR“ v l. N. Klebić- Brčko, „EKSPRES OBUĆAR“ v l. Stevanov ić Brčko, Časovničar Lišić – Brčko, „IPLAST“- Brčko, Foto studio „RAJFA“- Brčko, Zlatarska radnj a v l. Đ. Šev ko – Orašje, „MLIN“ vl M. Ćosić - Markov ić Polj e, Vulkanizer „VULKAN“- Brčko, Frizerski salon „IDA“- Brčko, Frizerski salon „SAMANTA“- Brčko, Kozmetički salon „AFRODITA“- Brčko, Picerija „OMARO“, Cvjećara „ORHIDEJA“, Restoran „SAVSKI CVIJET“, Optika vl. Jašarev ić

- 74 -

SUSRET SA HRUSTOM BEGOVIĆEM, ČLANOM AMATERSKOG POZORIŠTA „VASO PELAGIĆ“ BRČKO I PRVIM SPIKEROM RADIO-BRČKOG

POSAO ZA DIJETU „Za petnaestak dana, koliko sam obavljao spikerske i druge poslove, smršao sam najmanje šest kilograma.

Kada su na audiciji izabrali druge, stručnije ljude rekao sam: Hvala dragom Bogu kada sam se ovog riješio!“. ’’Graditelj“ br. 302. od 12. jula 1989. god. „Dobar dan, dragi slušaoci. Ovdj e Radio-Brčko, na 323. valu Danas prvi put počinjemo sa našim programom“ Tim riječima slušaocima – Brčacima obratio se prije trideset godina, prvi put, zvanični spiker Radio-Brčkog, naš sugrađanin Hrusto Begović Povod je to za našu rubriku i jedan neoficijelan razgovor. . Možete li se sj etiti, druže Begoviću, ko vam je napisao i dao Hrusto Begović ov u prvu najav u?

- Pa u to vrijeme Komitet je imao niki svoj odbor koji je pisao vijesti, najave i određivao program.

Kako ste izabrani za prv og spikera?

- Bio sam, znate, amater u Pozorištu. Tada mi je reditelj Zikić često govorio da stalno čitam knjige. Nisam imao vremena da čitam knjige, a pozorište mije, kao i danas, bilo jedina zabava koja me je odvlačila sa ulice i iz kafane. I jednoga dana meni dođe poziv iz Komiteta. Dođem, a oni mi kažu da se spremim da putujem u Vukovar, odakle ću donijeti radio-stanicu i da ću biti spiker dok se ne pronađe neki stručniji čovjek.

Da li ste bili j edini spiker?

- Kasnije nakon dva-tri dana došla je grugarica Dušanka Vidović, sestra Mile Vidovića - sada, glumca iz Sarajeva.

Tekstove ste čitali naizmj enično?

- Čitali smo tekstove naizmjenično, ali nestručno, tako da smo imali i lapsusa.

Da li je bilo kakvih priprema za otv aranj e te radio-stanice i jeste li imali priprema za spikerski posao?

- Priprema za taj posao mi nikada nismo imali, jer ta radio-stanica se nalazila u kupatilu zgrade u kojoj se nalazio i Komitet. Tu je postojala kada za kupanje, iznad nje jedna daska, na kojoj je bila postavljena ta radio-stanica. Mi smo za kontrolu, da bi znali da li naš glas, vijesti i muzika idu u etar imali jedan stari „Kosmaj“. Dešavalo se da nam taj radio zataji, tako da često nismo znali emituje li se program ili ne.

Imali ste gramofonskih ploča?

- Imali smo tada dvadesetak – tridesetak ploča. Ljudi su dolazili da naručuju emitovanje narodnih pjesama. Nisu imali, Bog zna, šta da biraju, jer je fond gramofonskih ploća bio u to vrijeme veoma oskudan.

Ko je rukovao radio-stanicom?

- Ja sam tu bio sve: bio sam novinar, i spiker, bio sam i čistač rado-stanice i tako dalje. Ali znam da nisam spavao tih noći dok sam radio u radio-stanici i da sam omršavio, malo ću kazati, šest kilograma.

Kako je emitov an program?

- Počinjali smo negdje od 14 sati pa sve do 18 sati.

Da li vam je taj posao bio naporan?

- Bilo mi je vrlo naporno raditi u radio-stanici. Nisam bio stručan za te poslove.

Jeste li za to bili plaćeni?

- Bio sam plaćen, ali te pare nisam direktno dobijao, nego od mog poslodavca, Andrije Dombrovskog, kod koga sam kao moler radio.

Koliko dugo ste ostali spiker?

- Kratak mi je bio spikerski staž, svega dvanaest do petnaest dana. Šta j e bilo poslij e?

- Poslije je organizovana audicija i došli su novi ljudi stručniji, školovaniji od mene, tako da sam otišao na svoj posao. Tada sam rekao „Hvala dragom Bogu, kada sam se i ovoga riješio“.

Za tih petnaestak dana, koliko ste bili spiker, j edan događaj se dugo prepričavao, a u vezi je sa Vama i vašim bavljenj em spikerskim poslom. Možete li se sj etiti o čemu j e riječ?

- Davali smo vijesti, narodne pjesme, pa onda i neke reklame, pa šta ja znan desi se da odjednom uleti neko od građana u ono kupatilo i kaže da nešto pročitamo. To zbrka, to trka nastane, znate i onda ne možete da se koncentrišete na posao. Meni je svega toga bila puna glava, tako da sam povukao za onu ručku da isključim antenu, jer je bio program završen. Nešto mi je došlo da kažem Dušanki – Ma i ovaj se dan završi, Dle, i nek ide u neku materinu stvar.

Da li Vam je ko na tome prigov orio?

- Pa, ne bih znao reći. Mislio sam da sam tada isključio antenu, ali izgleda nisam, i to je bio jedan momenat u kome je moj glas ipak išao u etar. Tada se prepričavalo po gradu da sam ja tako nešto nezgodno izvalio. Bilo je i smjeha, ali zbog moje nestručnosti, a to nam je izgleda bilo oprošteno Razgovor vodio: Ivan BEREŠ

TRANSFORMACIJ E

- 75 -

„PELAGIĆ“ DRUŠTVENO PREDUZEĆE ’’Graditelj“ br. 322. od 18. aprila 1990. god.

U protekle dvije godine Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ u Brčkom imalo je zapažen uspjeh na kulturnom polju, a zaštitni znak tog uspjeha je predstava „Klaustrofobična komedija“ koja je osvojila prvo mjesto žirija publike i drugo mjesto stručnog žirija na smotri amaterskih pozorišta Međurepubličke zajednice kulture „Sava“ u Beočinu. Ovo je rečeno na sjednici Skupštine Pozorišta koja je razmatrala i usvojila izvještaj o radu u protekle dvije godine. Mnogo je učinjeno i na stvaranju boljih uslova rada u Pozorištu, a uz to ide i ocjena da je dostignut onaj stepen razvoja kada je teško raditi, poslovati i upravljati na volonterski način pa je Skupština donijela odluku da se Pozorište registruje kao Društveno preduzeće „Pelagić“ koje će se baviti pozorišnom, izdavačkom, trgovinskom i ugostiteljskom djelatnošću. U vezi sa tim usvojen je i novi statut budućeg preduzeća.

S. K.

FESTIVALSKI NASTUPI BRČANSKOG POZORIŠTA

„PELAGIĆ“ U BEOČINU I BUGOJNU ________________________ ’’Graditelj“ br. 325. od 23. maja 1990. god.

Prije nego što se dogodila brčanska premijera predstave „Kula vavilonska“ Gorana Stefanovskog u režiji Ahmeta Obradovića, glumci Teatra-studio „Pelagić“ su je odigrali na dvije scene: u Beočinu 12. maja – na su sretima amaterskih pozorišta MZK „Sava“, a potom i u Bugojnu, prošle subote, na Festivalu dramskih amatera BiH. Rezultat? U Beočinu je poznat: jedna od najboljih među osam predstava. Stručni žiri ovih susreta u Beočinu, pored ostalih za najbolja glumačka ostvarenja proglasio ulogu Danila koju je ostvario Kasim Hadžić. Žiri

publike, međutim, za najboljeg glumca u predstavi, pored Jasne Mujkić, proglasio je Petra Kneževića u ulozi Petra.

Na rezultate iz Bugojna, brčanski amateri sačekaće do sljedećeg petka. Za sada se zna da su predstavom „Kula vavilonska“ otvorili FEDRA-feštu i da su prve ocjene prilično visoke i povoljne. Njih su izrekli i učesnici okruglog stola, govoreći o predstavi: Vojislav Vujanović, Ljubica Ostojić, Zoran Ristanović i drugi ...

S. T.

PRATEĆI PROGRAM

SUSRETI SA STVARAOCIMA ’’Graditelj“ br. 336. od 17. oktobra 1990. god.

Izuzetno bogat prateći program ide uz ovogodišne 17. po redu Susrete profesionalnih pozorišta Bosne i Hercegovine. Uz redovni zvanični program na sceni doma kulture koji daje nesumnjiv doprinos „teatarskoj katarzi koja se dešava sredapokaliptične pomame što je obuzela ljude odavde do na kraj svijeta, u žarištu zaumnog požara najnižih strasti u rezonanci barbarskih ratničkih pokliča što su se već umnožili u divljačko urlanje ...“ (S. Plakalo).

Posebno mjesto u lokaciji pratećih programa ripada obnovljenoj, oplemenjenoj i uljepšanoj sali i SEDMOAPRILSKA PLAKETA najviše odikovanje opštine B rčko, koju je dobilo klubu članova Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“, Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“- B rčko gdje se svake večeri govori o pozorištu i životu, o teatru kao ogledalu života, gdje se održavaju predstave, i to po pravilu za one najizbirljivije, ali i one najizdržljivije, jer počinju u ponoć.

Tu će biti izvedena Lorkina „Čudesna obućarka“ (pozorište Zenica), tu će se izvesti „Draga profesorice“ Ljudmile Razumovske (Akademija scenskih umjetnosti - Sarajevo) Posebne su ovdje večeri sjećanja posvećene ljudima koji su živjeli za pozorište, ljudima kojih više nema: Ademu Ćejvanu, Saši Vukosavljević, Zvonku Zrnčiću, Safetu Pašaliću – doajenu bosanskohercegovačkog i jugoslovenskog teatra. Tu su večeri lirike, susreti sa pozorišnim stvaraocima, glumcima ... (Tekst se nastavlja opisujući druge kulturne sadržaje 17. susreta profesionalnih pozorišta BiH u Brčkom - prim. P.K.) A. SAVIĆ

- 76 -

XVII SUSRETI PROFESIONALNIH POZORIŠTA BiH – BRČKO, 1990.

PLAKETA „SAFET PAŠALIĆ“ SUNČICI TODIĆ „Graditelj“ br. 337. od 2. novembra 1990. god.

_______________________________ ŽIRI AMATERSKOG POZORIŠTA „VASO PELAGIĆ“ – BRČKO: U sastavu:

Azra Muharemagić - predsjednik; Nedžad Šećerbegović i Ljubica Horvat – članovi Dodjelj uje: PLAKETU „SAFET PAŠALIĆ“ priznanje za glumačko ostvarenje

Su nč i c i To d ić NARODNO POZORIŠTE MOSTAR

za ulogu Glorije u predstavi:„ GLORIJA“

Propozicije održav anja, obnovljeni znak i priznanja - nagrade poslijeratnih Susreta pozorišta BiH - osmislo je Petar Knežević

___________________________________________________________________ RIJ EČ NAGRAĐENE GLUMICE

PUNO MI ZNAČE PRIZNANJA DOBIJENA U BRČKOM „Graditelj“ br. 337. od 2. novembra 1990. god.

Nakon prijema tri nagrade na ovogodišnjim su sretima profesionalnih pozorišta BiH, specijalno za „Graditelj“ Sunčica Todić, glumica Narodnog pozorišta iz Mostara je rekla: - Jako mi je drag da sam na jdnom festivalu dobila tri nagrade. To mi se, eto, desilo prvi put u životu i vjerovatno neće nikada više. Posebno volim nagrade iz Brčkog jer ih dodjeljuje žiri publike, a pored te, tako se valjda htjelo, dobila sam nagradu od žirija pozorišta „Vaso Pelagić“i nagradu vašeg lokalnog lista „Graditelj“

za poseban doprinos 17. susretima profesionalnih pozorišta BiH. Ova vaša novinarska nagrada izuzetno mi je draga jer je simbolizuje „zlatno Pero“, mada ja nikada ništa nisam napisala u smislu vaše profesije.

Inače sedam godina sam igrala na ovom festivalu u Brčkom i osvojila sam ukupno četiri nagrade. Ako može ja bih se preko vašeg lista „Graditelja“ još jednom zahvalila brčanskom pozorišnom gledalištu, jer za mene kao glumca, gledalac je najveća vrijednost, a Brčko ima izuzetne gledaoce Zabilježio: S. K.

PREMIJ ERA POZORIŠNE PREDSTAVE

DOPADANJE NA PRVI POGLED

A

Sinoćnom izvedbom komedije „Ljubav na Prvi pogled“ Fa dila Hadžića, u rediteljskoj Postavci Ahmeta Obradovića, otvorena je Ovogodišnja amaterska pozorišna sezona Graditelj“ br. 346. od 13. marta 1991. god.

Pola sata prije stvaranja ovih redaka u pozorištu „Pelagić“ premijerno je izvedena predstava kojom brčanski amateri otvaraju ovogodišnju pozorišnu sezonu. „Kasno za sezone“, reći če neko. Za radost - možda. Za pozorište nikad!

Fadil Hadžić (stara, dobra, više svijetla nego „slaba“ tačka brčanskih amatera), napisao je tekst „Ljubav na prvi pogled“; uobličio ga u predstavu (jednosatnu). Ahmet Obradović (druga svijetla tačka), a donijeli pred publiku glumci Azra Muharemagić i Kasim Hadžić, već potvđene teatarske energije, kreacijama u predstavi gospođe Marije Trkulje Gazivoda, odnosno gospodina Koste Bandule, stavivši iza premijere treću tačku ... Predstava živi. Nećemo „kitit“, ni previše se radovati, jer radosti su često početak našeg „bola“, govorio je Ovidije u „Metamorfozama“. Stvaralačka radost, svih oko ovog malog projekta okupljenih, izgleda neće splasnuti i pored svih teškoća u kojima je pozorište i Pozorište. Azra Muharemagić i Kasim Hadžić, kako se i moglo naslutiti već na premijeri, počinju da se igraju;

- 77 Počinju dograđivati predstavu na čemu im sigurno neće zamjeriti ni reditelj predstave. Publika ne zamjeri. Naprotiv. zbog toga, čini se, ne bi bila ishitrena prognoza da će predstava „Ljubav na prvi pogled“ dugo imati svoju publiku.

Svak će, ponovo slutim (a slutiti je još jedino znam“) poželjeti da svoju samoću vidi samo na sceni. Ili to već želi?

Stvarno -ogledajte se u pozorištu. Makar vidjeli samo „Ljubav na prvi pogled“. Reprize su svakog utorka. Glumačke metamorfoze neće zbuniti (?) gledalište na zadovoljstvo ljudi dobre volje, a „dobra volja“, govorio je Makijaveli, „briše teškoće“.

Dug život „romantičnoj komediji sa dva lica“ - „Ljubav na prvi pogled“ S. Teodorović

PREDSTAVA U IZVOĐ ENJU UČENIKA SŠC „VASO PELAGIĆ“

„GRADINAR“ NA SCENI AMATERSKOG POZORIŠTA „PELAGIĆ“ „Graditelj“ br. 347. od 3. aprila 1991. god.

Izvan svih festivala, izvan školskih obaveza i „dobrvoljnih podmoravanja“ uz godišnjice i jubileje, grupa učenika SŠS „Vaso Pelagić“ (sa profesorima, naravno), dostojanstveno i sa, svima tako potrebnom, dozom kulturnog, pripremili su i izveli predstavu „Gradinar“ na tekst velikog indijskog i svjetskog pjesnika Tagore. Predstava „Gradinar“ (u stvari scenski kolaž) je viđen u ponedjeljak 25. marta u Pozorištu „Pelagić“ Vera Vidaković („Kraljica“ u predstavi), Mijo Dilberović („Gradinar), Tatjana Čajević, Slaviša Jović, Vladana Ostojić, Aida Tanjić, Jasna Hodžić, Sonja Antić i Vahidin Preljević, učenici ove brčanske škole, predvođeni svojim profesorom Zejćirom Hasićem, koji je dramatizovao „Gradinara“, osmislio scenu i kostime te režirao predstavu,zasluženo pokupiše aplauze te večeri. Originalna i „živa“ muzika Peđe Hasića imala je mnogo više od funkcije tek da popuni prostor između slika u kolažu. Jednom riječju Iz ccenckog kolaža „Gradinar“ efektno čitanje Tagorine lirike muzikom. Možda će se i akteri u predstavi odmaći od diletantskog trunja kad uđu pod kožu Tagorinog poetskog tkiva.

Pojednostavljeno rečeno – kad dosegnu osjećanja likova koje igraju (govore).

Scenski kolaž „Gradinar“ (po R. Tagori) u izvođenju grupe učenka ŠCUO „Vaso Pelagić“ iz Brčkog pamtićemo kao jedan od uspješnijih (ako ne i jedini) pokušaj da se stihu udahne scenski život. Nadajmo se da će ovaj pokušaj ohrabriti i druge da se okušaju u scenskom izražavanju.

S. TEODOROVIĆ

PRED SUSRETE AMATERSKIH POZORIŠTA MZK „SAVA“ U BEOČINU

________________

„PELAGIĆ“ SA HADŽIĆEVOM KOMEDIJOM „Graditelj“ br. 348 od 17. aprila 1991. god.

Na ovogodišnjim susretima amaterskih pozorišta sa područja Međurepubličke zajednice kulture „Sava“ u Beočinu od 7. do 15. maja, nsatupiće pozorišta iz Bijeljine, Šapca, Sremske Mitrovice, Bogatića, Loznice, Beočina, Brčkog i vjerovatno ida. Brčaci, Pozorište „Pelagić“, koje iz ranijih godina na ovoj smotri vrijedi za jedno od uspješnijih, predstaviće se komedijom Fadila Hadžića „Ljubav na prvi pogled“. Ovu predstavu je

odgledao i selektor bosansko-hercegovačkog festivala amaterskih pozorišta gospodin Slobodan Stojanović. On će za festival, koji će se održati u Bugojnu krajem maja, između 23 predstave odabrati osam. Sudeći po prvim utiscima i razgovoru koji je održan nakon gledanja predstave, moglo bi se dogoditi da se predstava brčanskih amatera nađe u pratećem programu festivala. ( S. T.)

Brčko - pogled sa gvozdenog mosta na ušću Brke u Savu ka centru grada

- 78 -

Već viđeno

BOŽE, SPASI NAS BUDALA ! „G raditelj“ br. ? 1991. god.

_________________________________________________________________________________________ Milan Nikić _______________

Nekih tamo ljeta, proljeća i jeseni, išlo se na pecanje u spačvanske šume. Nosili se čamci, štapovi, roštilji, prasići i jaganjci.

Noćivalo se i danjivalo. Ujutro, još dok se dizala izmaglica između hrastovih stabala, čula se rika jelena, u vodi je štuka gonila sitnu ribu, a babuška, ribarska utjeha, tovila se bogatom travom. Danas, spačvanskim šumama štekću „kalašnjikovi“ i „tomsoni“, danju ulivaju strah, a noću, ne daj Bože prolaziti. Prva ratna jeza, puna slika iz četrdesetih. „Svaka nacija ima svoj stil života, svoju kulturu, svoju religiju, svoju nauku i svoju ISTINU“, rekao je u „Majn Kampfu“ Adolf Hitler, a gdje svako ima svoju istinu niko nema svog ži vota.

Nekada, kada Jugoslovenu u dalekom svijetu ponestane para, ako se nikako nije mogao snaći uvijek mu je ostajalo da proda pasoš i poslije prijavi konzulatu da ga je izgubio. Danas je zlo biti Jugosloven u svijetu.

To mu dođe kao neki nosilac virusa kuge, zla, bijede i primitivizma, nečega što savremeni čovjek ne može nikako da shvati. Od ljudi čiji je pasoš otvarao sva vrata prijateljstva postali smo strašno pogano sjeme, nosioci nove bijede Evrope. Danas smo tako daleko od svijeta i sebe samih. Gledamo ko je s kim, ko nas je pozdravio, ko nam je otvorio kapiju, ko prišao vratima, uplašeni primamo ratničke

„Naša omladina gaji nade za budućnost. Zar mislite da smo ih mi odgajali za to da budu pobijeni na bojnom polju“? (iz izjave Adolfa Hitlera „Dejli Mejlu“ 1933. godine).

Posmrtnice po drvećima, novinama i u dušama. Mrtve ne stižemo ni izbrojati. Ne zna se ni ko gine ni zašto gine. Život ne vrijedi ništa, gubi se lako, slučajno ili namjerno, u kući, pored kuće, u kafani, pored kafane u pšenici, šumi, i travi. I sve se dešava tako blizu i postaje svakodnevnim življenjem da, u svojoj nemoći, o svemu već pričamo viceve. „U interesu je svih da se današnji problemi riješe na jedan razuman i miroljubiv način“ (Adolf Hitler, 1933. godine). Život se oteo. Postali smo najveći koncentracioni logor u svijetu. Putevi su pusti, mostovi opasni i besmisleni. Sve je tako daleko, a tako blizu. Uvježbavanje mržnje izuzetno uspijeva, tako da se može desiti da i majke počnu mrziti vlastitu djecu iz mješovitih brakova, a to je svakako vrhunac ljudskog zla.

Sve je moguće, jer kako reče naš citirani „savremenik“: „Čovjek može umrijeti samo za onu ideju koju ne razumije“. Ostaje nam samo to da odbacimo sve moguće ideje, jer već dugo ništa ne razumijemo. Bože spasi nas budala!

M. NIKIĆ

- 79 -

AMATERSKO POZORIŠTE „PELAGIĆ“- BRČKO

VRIJEME UVIJEK NEPOGRJEŠIVO POTVRĐUJE PRAVE, KULTURNE VRIJEDNOSTI Istine o pravim kulturnim vrijednostima vrijeme uvijek sačuva i potvrdi

___________________________________________________________ Amatersko pozorište u Brčkom je poniklo iz draske se kcije KUD-a „Vaso Pelagić“, osnovanog 1946. godine. Brčaci su stekli status Amaterskog pozorišta pošto su na prvom Festivalu amaterske drame BiH, 1960. godine u Goraždu, (gdje su učestvovale samo damske sekcije KUD-ova) izveli predstavu - „Vani pred vratima“ V. Boharta u režiji M. Mehmedovića, koja je proglašena najboljom.

S obzirom na uspješno izvedenu tu predstavu i uopše, na osnovu uspješnog rada članova ove sekcije, Brčaci su stekli pravo da kao gosti nastupe na Festivalu amaterskih pozorišta BiH. Brčaci su to pravo iskiristili i sa istom predstavom, u Visokom, 1961. godine, vlo uspješno nastupili na trećem Festivalu AP BiH gdje je učestvovalo šest amaterskih pozorišta i dvije dramske se kcije KUD-ova (ukupno 8 učesnika), postigli vidan uspjeh i na taj način stekli status Amaterskog pozorišta. Nakon toga, KUD se, pod novim imenom, seli u druge prostorije, a Pozorište ostaje u postojećim sa starim nazivom, te tako dolazi do osnivanja i osamostaljivanja Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ u Brčkom.. ČLANOVI DRAMSKE SEKCIJE KUD-a RADNIKA I NAMJEŠTENIKA „VASO PELAGIĆ“- BRČKO, NA ORA PRUGE BRČKO BANOVIĆI, ISPRED TUNELA U TINJI 1946. GODINE: Janja Blažević, Marko Filipović, Munira Šloger, Savo Prodanovič, Vlado Matagić, Ružica Bajer, Krešo Blažević i Slavica Aleksić,

FESTIVALI AMATERSKIH POZORIŠTA BOSNE i HERCEGOVINE NA KOJIMA JE UČESTVOVALO AMATERSKO POZ ORIŠT E „VASO PELAGIĆ“-BRČKO, I SA KOJIM PREDSTAVAMA 1. - III

FESTIVAL AP BiH, 10 - 10. VI 1961. VISIKO - Visoko - V. Borhet „Vani pred vratima“ - 8 pozorišta Nagrade: Dragomir Pajić prva nagrada z a z a epizodnu ulogu. Šuhreta Mehić i Milenko Vi dović dobili angaž man u N.P. T uzla Predstava pr oglašena najboljom i s ekcija KUD-a dobila status Amaterskog poz orišta „Vaso Pelagić“ – Brč ko, decembr a 1961. g.

2. - IV

FESTIVAL AP BiH, 20. - 29. VI 1962. TEŠANJ - A. Obrenović „Klim - Klem“ - 9 pozorišta Nagrad e: Najbolja predstava, učešć e na FDAJ na H varu. Nagrada z a režiju: Muhamed Mehmedović.

3. -

V

FESTIVAL AP BiH, 20. - 30. VI 1963. BRČKO - O. B. Merin „Nevidljiva kapija“ - 10 pozorišta Nagrad e: Za glumu - Šuhreta Mehić. Z a epizodnu ulogu - Hrusto Begović. Za di kciju - Hrusto Begović.

Z a režiju - Muhamed Mehmedović.

4. -

VI

FESTIVAL AP BiH, 19. - 30. VI 1964. BIJELJINA - Obradović - Lebović „Cirkus“ - 11 pozorišta Nagrad e: Za glumač ko ostvarenje – Đ ordano Pelajić. Z a scenografiju - Muhamed Mehmedović Pos ebna nagrada za r ežiju - Muhamed M ehmedović

5. - VII 6. - VIII 7. -

IX

FESTIVAL AP BiH, 20. VI - 01. VII 1965. TEŠANJ - Đ. Lebović „Groteske“ - 12 pozorišta FESTIVAL AP BiH, 11. - 20. VI 1966. BUGOJNO - R. Filipović „Mošćenice vodo plemenita“- 10 pozorišta FESTIVAL AP BiH, 17. - 25. VI 1967. DERVENTA - D. Sušić „Ne čekajući Mijata - 9 pozorišta Nagrad e: Predstava zauzel a II mjes to - učešće na „Več erima bratstva“ u Prizrenu. Nagrada za glumač ko ostvarenj e: Šuhr eta M ehić, Res ul Bečić i Dragan Radaković

8. - X 9. - XI

FESTIVAL AP BiH, 12. - 23. VI 1968. TRAVNIK - Irvin Šo „Pokopajmo mrtve“ - 12 pozorišta FESTIVAL AP BiH, 13. - 22. VI 1969. BIJELJINA - D. Sušić „Jesenji cvat“ - 11 pozorišta Nagrad e: Preds tava zauzela II mjesto - uč ešće na „Večeri ma bratstva“ u Prizrenu. N agradu z a glumač ko ostvarenje dobili: Hrusto Begović i Mar ko Filipović

10. - XII 11. - XIII 12. - XIV 13. - XV

FESTIVAL AP BiH, 19. - 28. VI 1970. DERVENTA - P. Molijer „Škola za žene“ - 11 pozorišta FESTIVAL AP BiH, 25. V - 03. VI 1971. TEŠANJ - B. Ćopić „Doživljaji Nikoletine Bursaća“ - 10 pozorišta FESTIVAL AP BiH, 24. V - 04. VI 1972. KONJIC - R. Čolaković „Kuća oplakana“ - 13 pozorišta FESTIVAL AP BiH, 24. V - 06. VI 1973. TRAVNIK - M. Jančić „Ko živ, ko mrtav“ - 11 pozorišta Nagrade: Pohvala za glumač ko ostvarenj e: Res ul Bečić i Ljubiša J ović

14. - XVI FESTIVAL AP BiH, 25. V - 04. VI 1974. BRČKO - P. Budak „Zaboravljeni“ - 12 pozorišta 15. - XVII FESTIVAL AP BiH, 23. V - 06. VI 1975. KONJIC - G. Figejredo „Lisica i grozd“ - 15 pozorišta 16. - XVIII FESTIVAL AP BiH, 21. -0. V 1976. SRBAC - H. Miler „Svi moji sinovi“ -12 pozorišta Nagrade: Za glumač ko ostvarenje dobio F aruk Pekić

- 80 17. - XIX 18. - XX

FESTIVAL AP BiH, 20. V - 03. VI 1977. ŽIVINICE - I. Brešan „Nezapamćena predstava Hamleta iz Mrduše Donje“ FESTIVAL AP BiH, 13. - 27. V 1978. BANOVIĆ - AP „V. Pelagić“ Brčko nije učestvovalo (Nastala veli ka kriza, članovi AP, kao s kcija D oma JNA iz veli veoma dobru predstavu B. N ušića „Gos pođa Ministarka“

19. - XXI

FESTIVAL AP BiH, 26. - 31. V 1979. GRAČ ANICA - M. Lalić „Pramen tame“ - 16 pozorišta

20. - XXII

FESTIVAL AP BiH, 29. V - 17. VI 1980. VLASENICA - A. Obrenović „Klim-Klem“ - 17 pozorišta

Nagrade: Za glumač ko ostvarenje -Ljubiš a Jović Nagrade: Diploma z a glumač ko ostvarenj e - Resul Bečić

21.- XXIII FESTIVAL AP BiH, 26. V - 03. VI 1981. BUGOJNO - J. P. Sterija „Pokondirena tikva“ - 20 pozorišta Nagrade: Za glavnu žens ku ulogu - Lubic a Hor vat (U žiriju učestvovao Marko Filipović)

22.- XXIV FESTIVAL AP BiH, 26. V - 02. VI 1982. TEŠANJ - F. Hadžić „Češalj“ - 20 pozorišta 23.- XXV FESTIVAL AP BiH, 06. -11. V 1983. MRKONJIĆ GRAD - N. Savić „Spomenik za druga Danila“ - 23 pozorišta 24.- XXVI FESTIVAL AP BiH, 12. - 22. V 1984. BUGOJNO - D. Kovačević „Balkanski špijun“ - 21 pozorište Nagrade: Za glumač ko os tvarenje: Ljubiš a Jović i Mar ko Filipović

25.- XXVII FESTIVAL AP BiH, 11. - 31. V 1985. VLASENICA - F. Hadžić „Gospoda i drugovi“ - 24 pozorišta Nagrade: Za glumač ka ostvarenja: Azra Muharemagić i Hrusto Begović

26.- XXVIII FESTIVAL AP BiH, 14. V - 27. V–01. VI 1986. ŽIVINICE - T. Partljič „Moj tata socijalistički kulak“ - 23 pozorišta Nagrade: Za glumač ko ostvarenje Azra Muharemagić

27. - XXIX FESTIVAL AP BiH, 14. - 21. V 1987. SRBAC - I. Brešan „Hidrocentrala u suhom dolu“- 19 pozorišta Nagrade: Za glumač ko ostvarenje - Ljubica Hor vat. Posebna pohvala z a plakat preds tave - Petar Knež ević

28. - XXX

FESTIVAL AP BiH, 21. V - 02. VI 1988. TEŠANJ - D. Kovačević „ Klaustrofobična komedija“ - 14 pozorišta - Prvi put uveden Selektor festivala - (Vojislav Vujanović) Nagrade: Za glumač ko ostvarenj e - Azra M uhar emagić.

Predstava z auzel a dr ugo mj esto - učešć e na „Več erima Brats tva“ u Prizrenu

Entuzijazmom - ka profesionalnom nivou

STVARANJE BOLJIH USLOVA ZA RAD BRČANSKOG POZORIŠTA Činjenica je da su kultura i nekultura, svagdje, pa i u Brčkom, ustvari, bile, jesu, i biće, vrijednosti koje su bitno uticale, danas utiču, i vazda će uticati na načine življenja u određenim vremenskim periodima. A vrijeme je uvijek i ubuduće če potvrđivati ili osporavati šta su u tome prave vrijednosti Svjesni činjenice da kultura utiče na kvalitet življenja, brčansku kulturu uopšte, pa i pozorišni amaterizam, u prošlosti su uvjek vodili iskrenom ljbavlju i u njoj učestvovali brčanski amateri najčešće prosvetni radnici, preduzimljivi intektualci - stručno obrazovani ljudi. Oni su kulturno-umjetničke aktivnosti vodili i u njima učestvovali kao čisti amateri bez nekih materijalnih prohtijeva. Pomenut ćemo samo nekie: Inek Hugo, Ratomir Blaškov ić, Rizah Štetić, Đorđo Medunić, Miodrag Rašić, Žarko Mij ović, Zej ćir Hasić, Nikola Bosić, Miodrag Mančić, Boško Lomov ić, Nino Simeunov ić, Aziz Isakov ić, Milan Nikić i veliki broj drugih. Radi edukacije članova pozorišta, u funkciji stvaranja što kvalitetnijih pozorišnih programa, povremeno su bili konsultativno angažovane stručne osobe i reditelji iz profesionalnih pozorišta. Oni su, opet, najčešće, bili Brčaci: Muhamed Mehmedović-Debeli, Milenko Vidov ić-Gica, Maks Damadžić, Ahmet Obradović, i drugi) Ovakavim angažovanjem i načinom rada od 1946., pa do rata, 1992. god, Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ je u Brčkom izgradilo zaista zavidno visok nivo pozorišne kulture.

Nezadovoljni uslovima koji su vremenom postali krajnje neprimjereni postignutim uspjesima ovog Pozorišta, te beznačajnim sredstvima finansiranja od Skupštine opštine (jedva dovoljno za godišnje svjetlo sa jedne sijalice od 100 w. i grijanja jednom „Kraljica“ peći na čvrsto gorivo), članovi pozorišta su odlučilii ostvariti radnu organizaciju i preći na samofinansiranje. Da bi ostvarili takav status oni su nekoliko godina ulagali ogroman broj sati dobrovoljnog rada, znanje i umijeće, i prvo stvorili uzornu diskoteku „Talija“ sa orginalnim ambijentom i muzičkim programom.

Diskoteka je imala veliku disko salu, tehničku kabinu sa uređenim podijumom, na kojem su, uživo, nastupale najpoznatije muzičke grupe i pjevači tadašnje Jugoslavije. („Parni valjak“, Jura Stublič, „Crvena jabuka“, Željko Bebek i drugi). Disko sala je imala vrlo moćno profesionalno ozvučenje i lajt-šou. Ovaj prostor je sagrađen u dva nivoa sa prilaznim stepenicama uz zidove sale sa lijeve i desne strane ka gornjem nivou. Diskoteka je imala čuveni, a sigurno najduži u okolini, lijepo oblikovan šank sa barskim stolicama. Svaku veče diskoteka je imala posjetu od 1.400 do 1.500 mladih osoba. Mladi su dolazili iz Zagreba, Osjeka, Tuzle, Bijeljine, Šamca, Modriče, Doboja, Sarajeva i naravno Brčkog i okolnih sela. Uostalom dolazili su odasvud. Kasnije je ova diskoteka proširena ljetnom baštom sa posebnom tehničkom kabinom, ozvučenjem, lajt šoom i automatskim dija-projektorom koji je u toku večeri mjenjao veliki broj kolor slajdova najatraktivnijih motiva svijeta (slika 1,5 x 2 m). Urađena je i velika natkrivena ljetna pozornica sa svjetlosnim parkom. U ljetnoj bašti je napravljeno 650 fiksnih željeznih - dekorativno obojenih sjedišta, a ukupan kapacitet prijema publike sa stajanjem bio je oko 2.000 osoba. Izuzetan ambijent ovog prostora su činila ogromna, stara stabla platana za koje je obezbjeđena posebna briga stručnjaka za hortikulturu.

- 81 – Najuspješniji Disk-džokeji su bili Asmir Sarajlić-Kofa i Zv onko Kelava, a vrlo uspješan organizator i voditelj povremenih takmičaenja Rok grupa u Diskoteci bio je Tihomir Bijelić. Barmeni su bili Mirza Azapagić, Mladen Bećanović, Zlatan Osmanović, Brano Goj akov ić... Vratar je bio stariji čovjek zvani Adžip a redari za disciplinu su bili članovi karate kluba: mladić zvani „Makija“ i ponekad Husein Đapo. Prihod od ulaznica je ulagan u adaptaciju ruinirane zgrade i stvaranje novih predstava. Urađena je neophodna i vrlo kvalitetna drenaža oko zgrade i time eliminisana vlaga koja se bila proširila preko svih zidova čak na djelove plafona. Izmijenjen je dio propale (od prokišnjavanja) krovne građe na više od polovine zgrade i izvršena zamjena dotrajalog, potpuno novim „biber“ crijepom. Sagrađena je potpuno nova pozorišna sala „Teatar-84“ sa nakošenim gledalištem i novosagrađenim balkonom, ukupnog kapaciteta 150 sjedišta. Sala je opremljena novom tehničkom kabinom, svjetlosnim parkom i adekvatnim ozvučenjem sa dva gramofona, magnetofonom, pojačalom i vrlo moćnom miksetom (16 ulaza i izlaza).

Nad pozornicom je izvršeno doziđivanje „kule“ za cugove, a na bočnoj strani pozornice sa ulice je urađena rampa sa ulaznim vratima za utovar i istovar scenografije. Iza pozornice su sagrađene dvije potpuno uslovne (muška i ženska) garderobe a uz njih mokri čvor za glumce. Urađeni su i od vlage izolovani novi podovi, a u sali, kao i svim drugim prostorijama pozorišne zgrade uvedeno je centralno grijanje. Nabavljen je DVD projektor za prikazivanje filmova za djecu sa platnom za (kolor) sliku 2,5 x 3 metra. Ova sala je zvanično otvorena u jesen 1984. god. mnodramom „U procj epu“ autora Islama Žige u izvanredno uspješnom izvođenju Lj ubiše Jov ića. Pozorište se bavilo i izdavačkom djelatnošću, pa je ova monodrama bila i prvo izdanje pozorišnog teksta.

U Pozorištu su radili: Ansambl odraslih, Omladinski i Pionirski ansambl. Sva tri ansambla su bila veoma disciplinovana i uspješna. Na repertoaru Pozorišta bile su, u to vrijeme, predstave po najnovijim neposredno napisanim, aktuelnim, tekstovima, i danas poželjnim, čak, i u profesionalnim Pozorištima (na primjer: „Crv enkapica i zbunj eni vuk“, „Gospoda i drugov i“, „Moj tata socijalistički kulak“, „Klaustrofobična komedij a“, „Hamlet iz Mrduše Donje“ i drugi). Igrale su se i predstave za djecu po tekstovima brčanskih pisaca: Boška Lomov ića, Zej ćira Hasića i Milana Nikića. Na svim predstavama sala pozorišta je bila prepuna, a neki gledaoci su reprize predstava gledali više puta. Uspješan i nezamjenjiv dugogodišnji sufler (šaptač) bila je (rahmetli) Mevlida Av dić - Mida.

Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ u Brčkom

Vrstan dugogodišnji majstor svjetja i tona bio je Dragan Marojev ić - Struj a. On je zaista savjesno i odgovorno radio taj posao i bio ravan profesionalcima. Potpuno svjestan koliko je neophodna i važna preciznost vođenja svjetla i tona on je na probama i predstavama tom vještinom nesebično obučavao i druge članove pozorišta .

U potkrovlju zgrade je sagrađen potpuno nov, sasvim uslovan i atraktivan veliki klub članova pozorišta. U njemu je uobličen mini bar sa TV prijemnikom i satelitskom antenom, razglasom sa radio-gramofonom, aparatom za kafu, potrebnim posuđem, kao i drugim inventarom; klub-stolovima i udobnim sjedištima. Između ostalog, klub je bio opremljen sa dvije vro vrijedne umjetničke slike Rizaha Štetića. U klubu su Instalirane potpuno nove: električna, vodovodna i kanalizaciona mreže. U klub je takođe uvedeno centralno grijanje.

- 82 Ispred diskoteke „Talija“ oformljen je ulični kafe-bar, popločan dekorativnim betonskim elementima i opremljen sa deset garnitura stolova sa veoma udobnim, i tada atraktivnim, pletenim foteljama. Zasađen je izvjestan broj breza, četinara i drugog egzotičnog bilja. Ovaj bar je bio natkriven plastičnim salonit-pločama na željeznoj konstru kciji. Imao je, od saobraćaja zaštitnu željeznu ogradu po ivici trotoara (djelovi još postoje) i bio oivičen ukrasnim biljem u velikim betonskim saksijama. Bar je radio preko čitavog dana, a bio je prvi takve vrste u Brčkom. Uz ovaj bar, lijevo i desno, su sagrađena i prva dva ulična reklamna betonska stuba, prečnika jedan, a visine dva i po metra. (i sada postoje) Gradsko pozorište „Pelagić“ je svake godine veoma zapaženo učestvovalo na Festivalu AP BiH. Kao pobjednik ovog festivala nastupalo je i na festivalima AP Jugoslavije u gradovima gdje su se oni održvali (Hvar i Trebinje).

Redovno je učestvovalo i na Smotri AP sjevero-istočne Bosne u Tuzli, te Smotri AP MZK „Sava“ u Beočinu, Loznici, Županji itd. Sa svih ovih nastupa, članovi pozorišta su, gotovo redovno, u Brčko, donosili brojna priznanja i nagrade.

Pozorište je nagrađivano nastupima na Jugoslovenskoj kulturnoj manifestaciji „Večeri bratstva“ u Prizrenu. Brčansko Pozorište je imalo čast da dva puta bude domačin Festivala amaterskih pozorišta BiH (20. - 30. VI 1963. i 25. V - 04.

VI 1974. godine) Članovima koji su dostigli profesionalni nivo rada stizale su ponude za angažman u profesionalnim pozorišnim kućama (Marko Filipović, Lj ubiša Jović, Azra Muharemagić). Neki su otišli i ostvarili zapažen uspjeh: u „Teatru 55“ - Sarajevo - Milenko Vidović - Gica; a na TV Sarajevu, reditelj Muhamed Mehmedov ić - Debeli. Prije svih iz brčanskog pozorišnog amaterizma se davno u profesionalno glumač ko umgjeće otisnuo Safet Pašalić. On se ka snije obreo u Narodnom pozorištu Sarajevo i postao jedan od Doajena bosansko-hercegovačkog glumišta.

Višegodišnji član pozorišta Dragomir Paj ić je dobio i ostvario ulogu u filmu „Nikoletina Bursać“ snimljenom po istoimenom romanu Branka Ćopića. Brčansko pozorište je godišnje u sopstvenoj sali izvodilo po 2 do 3 premijere i oko 20 repriza. Ostvarivalo je 6 do 8 gostovanja i po 4 razmjene predstava sa drugim AP. Od 1946. do 1992. godine Pozorište je izvelo zaista impozantan broj predstava, (šteta što je sa arhivom nestala i uređena evidencija predstava i članstva po godinama). U ovom periodu, kroz Pozorište je prošlo oko 4.000 članova. Neki od njih, svo ovo vrijeme (do kraja svog života), nisu prekidali članstvo u njemu (Marko Filipović, Resul Bečić, Marija Bijelić, Lidija Glušac, Hrusto Begović).

...

Članovi Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ na Hvaru 1962. god.

I pošto je konačno ostvarilo potrebne uslove, Pozorište se po Odluci upravnog odbora, registrovalo kod tada nadležnog Suda u Tuzli, kao udruženje građana pod nazivom OAP (Omladinsko amatersko pozorište) „Pelagić“ - Brčko.

Nakon ove registracije ono je mnogim AP u BiH postalo uzor razvoja od amaterskog ka polu-profesionalnom Pozorištu. Neki predstavnici drugih Pozorišta su dolazili da vide kako je to u Brčkom ostvareno, da bi na isti način to pokušali primijeniti u svojim gradovima. Nisu uspjeli, jer im je nedostajalo entuzijazma i puno, puno dobrovoljnog rada koje su članovi pozorišta „Pelagić“ uložili da bi prevazišli amaterski i prešli na polu-profesionalni samofinansirajući rad. U brčanskom pozorištu je, u to vrijeme, što u stalnom, što po ugovoru ili sezonski, godišnje radilo 8 do 12 osoba.

Ako se danas o svrnemo i sagledamo rad ovog Pozorišta, onda bez sumnje, možemo tvrditi da je OAP „Pelagić“ u Brčkom bilo samoodrživo gradsko višenacionalno (sada se kaže multietničko) polu-profesionalno pozorište. Za prvog Direktora pozorišta izabran je Milan Nikić. Tehnički sekretar i scenograf je bio Petar - Pero Knežević, blagajnu je vodio Mirsad Hamamdžić, a prije njih, prvi Petar - Pero Knežević,

- 83 zaposleni, kao domar - higijeničar bio je Voj islav Vendlener. Oni su u Pozorištu imali stalni radni odnos.

Iako su druge institucije kulture u Brčkom gledale sa izvjesnom zavišću na ovakov, tada nov i uspješan, a neuobičajen, postupak registrovanja amaterske u radnu, polu-profesionalnu instituciju, Pozorište je još uspješnije nastavilo svoj rad ostvarujući nove, još bolje rezultate. Pored već razvijenih poslova, prihvatalo je ponude da (svojom za tu svrhu posebnom opremom) u centru grada montira, osvjetljava i ozvučava pozornicu za skoro sve kulturne, promotivne i druge skupove. Tehnički je obezbjeđivalo i druge programe, bilo gdje i za bilo koga na otvorenom prostoru. Pristupilo je izrdadi i, uz pozorišni mini cvijetnjak, postavci reklamnih, metalnih panoa za firme u gradu i okolini. Razvilo je atelje sito-štampe u kojem su štampani plakati i drugi reklamni materijal za sopstvene i potrebe drugih korisnika u gradu. Prihvatalo je i druge poslove koji su mu donosili bilo kakve prihode.

Vrlo popularna je bila nedjeljna humorističko-satirična emisija „Brčkanja“ na Radio Brčkom koju su izvodili glumci „Pelagića“, a pripremao Sav o Teodorov ić. Glumci pozorišta su učestvovali na statiranju i snimanju kratkih dokumentarnih filmova, kao na primer „Dobošar“ za TV Sarajevo. U proširenom i adaptiranom foajeu pozorišta

Ekipa Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“- Brčko Na snimanju dokumentarne emisije „Dobošar“ za RTV Sarajevo

Jedna od starujih knjiga iz Biblioteke brčanskog Pozorišta

povremeno su postavljane likovne i foto-dokumentarne izložbe. Svake godine u pozorišnoj sali je održavana Opštinska smotra recitatora za dalji bh i eventualno jugoslovenski plasman, a često su se dešavale promotivne i književne večeri. Sala je ustupana KUD-ovima radnih organizacija, mjesmih zajednica i školskim sekcijama za uvježbavanje nastupa na godišnjem opštinskom, omladinskom festivalu „Mladi graditelji“. Učesnici festivala su iz fundusa pozorišta koristili razne kostime i rekvizitu, a iz pozorišne biblioteke pozajmljivali tekstove kojih je, sa drugom (većinom stručnom) literaturom bilo oko 1.000 knjiga. Učestvujući na ovom festivalu, pozorište „Pelagić“ je gotovo svake godine bilo favorit. Neki članovi pozorišta su redovno angažovani kao reditelji programa (nastupa) drugih omladinskih organizacija na ovom festivalu i na taj način pružali stručnu pomoć mnogim učesnicima. Festival je, sa pripremama, trajao oko tri mjeseca i na njemu je, svake godine, učestvovalo preko 1.000 izvođača svih uzrasta sa područja opštine. (Obdaništa, osnovne i srednje škole, mjesne zajednice, radne organizacije, studentska, i brojne omladinske organizacije mjesnih zajednica). Iz tako masovnog učešća, bodovanjem i eliminacijom od strane zvaničnog žirija, dolazilo se do finalnnih priredbi sa veoma kvalitetnim, reklo bi se, programom profesonalnog nivoa. Festival je, dakle, imao veliku masovnost i selektivni, zaista kvalitetan, nivo finalnih večeri. Sa sigurnošću se može tvrditi da je još na početku ovakve aktivnosti Amaterskog pozorišta „Pelagić“, upravo u njemu, i nastala ideja održavanja „Susreta profesionalnih pozorišta BiH u Brčkom“ Odmah po uspostavi susreta profesionalnih pozorišta u Brčkom članovi pozorišta su redovno angažovani za članove žirija publike i taj zadatak su godinama obavljali bez ikakvih primjedbi na zadovoljstvo svih aktera. Od početka ovog festivala, svake godine, nakon odigranih predstava, profesionalni glumci su se, umjesto u, za to određenom, konfornom i, tada, novom, hotelu „Galeb“, sa parnim grijanjem, radije okupljali u ruiniranom brčanskom Amaterskom pozorištu. U početku je to bilo pod običnom sijalicom sa emajliranim „tanjir“ abažurom, uz jednu progorjelu „Kraljica“ peć iz koje je ispadao žar. Međutim brčansko pozorište je upornim angažovanjem postepeno

- 84 ostvarivalo daleko bolji ambijent. Tako su ta druženja svake godine - sve češće trajala do zore. U pozopišnom klubu se raspravljalo o viđenoj (odigranoj) predstavi, pjevalo se uz gitaru, igrao se šah, pričale se anegdote, vicevi, šale i ćaskalo o svemu i svaćemu. A sve to uz piće i meze iz obližnjeg drakstora „Uzor“, (sa non-stop radnim vremenom).

Sa ovih noćnih sjedeljki još se pamte: Adem Čejvan, Muharem Osmić, Sunčica Todić, Uroš Krav ljača, Dana Kurbalij a, Miodrag Trifunov , Ante Vican, Ahmet Obradov ić, Sulej man Kupusov ić, Dragomir Bojanić- Gidra i mnogi drugi. Kasnije je ovo Amatersko pozorište za Susrete profesionalnih pozorišta BiH ustanovilo svoju nagradu za glumu koju je i finansiralo. O ovoj nagradi je odlučivao poseban žiri članova pozorišta. U novoj sali „Teatar-84“, poslije zvaničnih, igrale su se, ka sno u noć, predstave pratećeg programa Susreta profesionalnih pozorišta. Bile su to predstave sa manje uloga ili monodrame. Dakle brčansko pozorište je bilo veoma cijenjeno i uvažavano od strane ansambala profesionalnih pozorišta na Susretima u Brčkom.

Reljef znaka Susreta pozorišta BiH, rad Petra Kneževića M. Ekmečić: Brčko - Konačko brdo

Sagledavajući trenutnu situaciju u sadašnjim (profesionalnim) pozorištima možemo zaključiti kako bi ovakvo, izuzetno uspješno, pozorište i danas, bilo korisno i poželjno u Brčkom. Sigurno je da bi i sada ono bilo ponos našeg grada, pogotovo kad istinski trezveno i bez zavisti sagledamo njegova dostignuća u radu, a pogotovo način njegovog nepotrebnog i pravno - neubjedljivog nestanka. (Osoba koja je izdala Rješenje za njegovo rušenje je „su spendovana“ sa posla, a čemu to kad rušenje nije spriječeno) O nestanku ovog Pozorišta kružile su sva kakve priče. Šta je tu istina? Ko će znati? A nije više ni važno. Sigurno je samo to; da se moglo naći bolje rješenje koje bi bilo povoljno za obje strane, a naročito za brčansku kulturu koja nije, ama baš, ništa preduzela da zaštiti ovo uzorno Pozorište.

Nekako su se u Brčko, poslije rata, opet vratili Susreti pozorišta BiH, i eto nastavili da traju. Tome je svakako svojim zalaganjem i umijećem značajno doprinio i bivši član brčanskog Pozorišta Pero Knežević (zadnji preostali predratni djelatnik u kulturi). Vrijeme teče. Neki članovi brčanskog pozorišta „Pelagić“ nisu među živima. Većina njih je rasuta po svijetu. Kompletna imovina kao i zgrada Pozorišta su nestali. Brčko je konačno dobilo i nove, mlade fakultetski obrazovane pozorišne kadrove. Neki od njih su davno, još kao djeca, prvi put stali na „daske koje život znače“, upravo na pozornici brčanskog Pozorišta koje je, eto, nažalost, zauvjek nestalo. U tom Pozorištu su neki današnji odškolovani glumci nastupali učeči govoriti („Aja su veiki ovi komalci ko lode“ - Asja Husičić) Trenutno kulturu u Brčkom vode nešto stariji „politikom, stranački školovani profesionalci“, (kako neko nedavno reče „prijekim putem stručno odškolovani, bez školskih drugova, a čak se, nešto, veoma slabo sjećaju i svojih profesora“. Svima njima bi Pozorište kakvo smo imali bilo prijeko potrebno. Pa valjda će, ako ne zbog građana i Susreta pozorišta BiH u Brčkom, a ono sebe radi, pokrenuti inicijativu gradnje profesionalnog pozrišta, što bi bio logičan nastavak tradicionalne, domaće, stogodišnje pozorišne kulture u Brčkom. Nadati se da će tako i biti ...

P. K. - maj, 2011. god.

„SLIKA“ KAO DOKAZ POSTOJANJA

FOTOGAFISALI SMO SE ZA USPOMENU I DUGO SJEĆANJE Iako je sva im ovina i arhiva Am aterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ potpuno uništena, iz naših kućnih album a iskrsle su, eto, neke fotografije, kao vizuelni tragovi - svjedoci da je nekada u Brčkom postojalo naše „zlatno doba“ Am aterske pozorišne kulture.

Ljubomir Perić

Asmir Sarajlić - Kofa

Drag an Marojević -Struja

KO SU BILI NAŠI ČLANOVI ?

- 85 -

OD 1946. DO 1992. GODINE U POZORIŠTE JE BILO UČLANJENO OKO 4 000 ČLANOV A

__________________

Ovaj nepotpuni spisak je sačinjen po sjećanju na podatke iz uništene arhive Pozorišta. Na ovaj spisak se možete dopisati ili u foto-album dodati fotografiju kao dokaz da smo, slobodno možemo reći, ostvarili solidne uslove za uspješan rad polu-profesionalnog pozorišta u Brčkom.

1.

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. -

Ahmetbegović Zaim Arifović Ćazim Avdić Mevlida – Mida Bajramović Hazim Baluković Rifat Begović Hrusto Bečić Resul Bečić Faruk Bijelić Drita Bijelić Marija Bijelić Mirjana Bosankić Mirko Ćatić Bahrija Ćatović Erna Ćurčić Kojo Dautović Enver Đokić Stevo Đuričić Stjepka Filipović Marko Glušac Dubravka Glušac Lidija Glibanović Adnan Hadžić Kasim Hadžović Kemal Hači Jovica Horvat Ljubica Hugo Inek Ilić Ivka Isaković Aziz - Zizi Isaković Teufik Jašarević Fadil - Zumba Jerković Sulejman – Sule Jović Ljubiša Jukić Ejub Jusić Fahrudin Kirćanski Nikola Klebić Huso Knežević Petar Kovačević Vlado Krbavac Antun Lasetović Muharem Leka Romeo lukić Miroslav Marojević Dragan Martinović Franjo Mehić Šuhreta Mehmedović Mirsad Mehmedović Muhamed Mehmedović Sead Minkek Slavica Mujić Osman

Spomenka Stanić

Zumreta Kartal

Stevo Đokić

Milan Nikić

Resul Bečić - Đedo

Sead Šabić – Čado

Ferhat Osmanović-

Kojo Ćurčić

Lidija Glušac

Mersija Šećerbegović

Nedžad Šećerbegović

Snježana Petrović

Fadil Jašarević-Zumba

Dragoljub Pajić

Mirsad Đapo

Marija Bijelić Sulejman Jerković

Aziz Isaković - Zizi

- 86 -

52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. 82. 83. 84. 85. 86. 87. 88. 89. 90. 91. 92. 93. 94. 95. 96. 97. 98. 99. 100. -

Muharemagić Azra Mustafić Behija Nikić Milan Osmanović Ferhat Osmanović Suad Osmanović Muhamed Pajić Dragoljub Pašić Faruk Pekić Faruk Pavlović Živica Petrović Snježana Popović Radoslav Prodanović Dragan Perić Ljubomir Rašić Miodrag Rendić Sabit Sarajlić Asmir – Kofa Simičić Anđelk Simikić Zoran Simeunović Nino Stanić Spomenka Šaćirović Kemal Šarkanović Kosta Šećerbegović Mersija Šećerbegović Nedžad Šemper Željko Štrajer Mirko Trakić Fahrudin Trtolja Marija Vejzagić Nijaz Vendlener Vojislav Vondruš Tomislav Zorić Nataša

Petar Knežević

Ljubiša Jović

Marko Filipović

Hrusto Brgović

Enver Dautović

Ljubica Horvat - Buba

Azra Muharemagić

Indir Beširević – Dendi

Lidija Stanković

Dragan Mirković - Tajze, u predstavi „Voks humana“

Zoran Simikić

- 87 -

Još jedan pronađeni plakat Dramske sekcije KUD-a „Pelagić“_ Brčko

- 88 JEDINI ŽIVI SVJEDOK

SJEĆANJA SAVE PRODANOVIĆA KAKO JE NASTALO AMATERSKO POZORIŠTE U BRČKOM ?

Zabilježio: Fadil Jašarević

________________________________________________________________ U opštinskom - gradskom arhivu pokušali smo pronaći i utvrditi tačan datum nastanka KUD-a radnika i namještenika „Vaso Pelagić“. Neke tvrdnje koje smo čuli ranije uvjerljivo su nas upućivale na pretraživanje arhivske dokumentacije za 1946. godinu. Tragali smo za Odlukom ili bilo kakvim dokumentom o osnivanju, finansiranju ili dodjeli prostorija za rad ovom KUD-u.

Međutim, u arhivskoj građi za tu godinu nismo našli bilo ka kav pisani trag koji bi ustanovio osnivača, početak rada i način finansiranja navedenog KUD-a.

Jednostavno u postojećoj dokumentaciji arhiva za taj period ne postoje takvi podaci pa pravu istinu o tome i nismo mogli utvrditi. Zaključili smo da formalnog „Rodnog lista“ ovog KUD-a i nema...

Preostalo nam je da potražimo SAVU PRODANOVIĆA, čovjeka u dobro poodmaklim godinama, jedinog živog člana i nosioca repertoara sa početka rada dramske sekcije KUD-a, u tome vremenu i zamolimo ga da nam kaže kako je to sve počelo?

Po njegovom svjedočenju članovi KUD-a su davali predstave graditeljima pruge Brčko - Banovići tokom čitavog trajanja te radne akcije - od aprila do novembra 1946. godine. Sa tih priredbi nam je predočio i dvije nekvalitetne, crno-bijele fotografije i kazao da su o tome nekada postojali, doduše, veoma oskudni podaci. Tvrdio nam je, da je po tom osnovu, najvjerovatnije, zvanično osnivanje KUD-a, bilo aprila mjeseca 1946. godine, dakle, sa poćetkom gradnje pruge Brčko - Banovići.

Kako nam je kazao, KUD je i do tada imao neke aktivnosti. Siguran je da je prvi Predsjednik KUD-a bio Hasan Zogo, a njegov zamjenik učitelj Ilija Andrić.

Kazao nam je da je sredinom sedamdesetih godina (upokojeni) Ratomir - Rato Blašković pokušavao sistematizovati ukupnu arhivsku građu o radu KUD-a tada Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ i našao podatak koji mu je dao Mehmedalija Dervišević (dugogodišnji Direktor gradske biblioteke) da je dramska se kcija KUD-a prvu predstav u izvela 1946. god. u sali fiskulturnog doma (bivši Sokolski dom, a sada sportska dvorana kraj Doma kulture). Naziv predstave je „Voda sa planine“ po tekstu Radomira - Raše Plaov ića i Milana Đokovića. Predstava je imala četiri čina, a tematika joj je bila sukob starog i novog načina života na selu. Tekst je nastao izmedju dva svjetska rata, i igran je u mnogim pozorištima, pa je tako naš Brčak Safet Pašalić u Zemunu 1938. godine igrao u ovom komadu ulogu starog seljaka Miloja.

Prodanović nam je ispričao da je u to vrijeme (1946. godine) iz Živinica u Brčko došao, i u brčanskoj pilani se zaposlio, Jinek Hugo. On je odmah, po tom,

ražirao Nušićevu „Ožalošćenu porodicu“, a u predstavi su igrali: Jinek Hugo, Jov o Mandeganja, Pero Simičković, Mira Bono, Sulej man Kladnjak i on – (Sav o Prodanović), i još neki kojih se nije mogao sjetiti. U toku 1947. godine, na sastancima članova u prostorijama KUD-a je viđao: Pašu Mehmedovića, Stev u Đukića, Mehmedalij u Dervišev ića, Franj u Blaževića, Milu Burića, Haj ru Đakić i Marij u Bijelić.

Sjeća se da je u predstavi „Hasanaginica“, Haj ra Đakić igrala ulogu Hasanaginice, a Pašo Mehmedov ić ulogu Bega Pintorovića, dok je ulogu Hasanage igrao Jinek Hugo. Po njegovom sjećanju, predstava je igrana više puta a sala je uvijek bila puna publike. Pored navedenih, članovi KUD-a su bili, i Nikola Gospić - trgovac, Hasan Zov o, Iv ica Grgas, Andrija Markov ić, Vlado (ne zna mu prezime) - krojač, Omer Tursić - zlatar, Sadeta Pekić, Ejub, zvani „Koka“, Zumreta Džindić, Dana Kisić, Dušanka Vidović, Vlatko Goldašić i drugi kojih se više ne sjeća.

U okviru KUD-a formirana je Horska sekcija koju je vodio Đorđo Medunić. Tamburašku sekciju je, ne zadugo, vodio Edo Jinek (brat Hugin) da bi je preuzeo Abid Čomić i vodio do kraja pedesetih godina kada je i presatala sa radom. KUD je imao i folklornu sekciju što očito potvrđuju i, kasnije zatečene, nošnje u fundusu ko stima. Sve sekcije osim dramske su se postepeno gasile i na kraju je ona ostala kao jedina aktivna.

Prodanović tvrdi da je u tom periodu do 1955. godine igran veliki broj pozorišnih predstava, (najmanje dvije do tri premijere godišnje). „Ožalošćena porodica“, „Hasanaginica“, „Šuma“- Ostrovskog, „Podv ala“, „Čarobna frulica“, „Emina“, „DR“- B. Nušića, „Pokoj nik“ i mnoge jednočinke. Osim Brčkog dramska se kcija KUD-a „Vaso Pelagić“ je gostovala u Zv orniku, Bajinoj Bašti, Tuzli, Bij eljini, Županji, Tešnj u, Modriči, Ohridu i nekum drugim gradovima. Značajnu pomoć radu KUD-a davali su kulturni, javni radnici i politički angažovani ljudi toga vremena: Dr. Baum, sa suprugom Olgom, Predsjednik tadašnjeg sreza - Milan (Tenk - partizansko ime), Osman Dervišević Predsjednik opštine, Dr. Ikić – sudija, i drugi kojih se nije mogao sjetiti. Sjeća se da je fotograf - Dimitrij e Tot nesebično pomagao dramsku sekciju i tako doprinio da se ona, kao dramski kolektiv, održi duže vrijeme.

Njegova pomoć je prestala 1959. godine, kada se sa porodicom odselio iz Brčkog u Njemačku, a fotografski atelje mu se nalazio u glavnoj ulici u Brčkom gdje još uvijek na uličnoj fasadi reljefnim slovima stoji ispisana firma „FOTO-MOJSSONG“...

- Eto, tako vam je to bilo - zaključio je Prodanović, naš razgovor.

- 89 -

Letak dodrodošlice sa Desetog festivala amaterskih pozorišta u Travniku 1968. god.

- 90 -

KULTURNO-UMJETNIČKO DRUŠTVO RADNIKA I NAMJEŠTENIKA „VASO PELAGIĆ“ – BRČKO - DRAMSKA SEKCIJA -

ALBUM FOTOGRAFIJA DRAMSKE SEKCIJE IZ PERODA 1946. - 1961.

Ove fotografije su piložili bivši članovi Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ ili njihove porodice

NAPOMENA : Pošto je, sva imovina i vrlo uredna arhiva Pozorišta potpuno uništena, a mnoge prikupljene fotografije iz perioda rada Dramske sekcije KUD-a „Vaso Pelagić“ nemaju nikakvu zabilješku - one su ovdje razvrstane samo po nazivu predstava bez hronološkog reda, pa su moguće izvjesne greške.

Sve fotografije koje se odnose na isti događaj nisu mogle bti objavljene.

- 91 -

Scena iz predstave „Šuma“- sezona 1946/47. g.

Scena iz predstave“Žrtve tradicije“ - sezona: 1948/49. g.

Članovi KUD-a „Pelagić“ na putu za Banoviće. Stanica Srebrenik 1946. g.

Scena iz predstave „Ženske suze“- sezona: 1949/50. g

Scena iz predstave „Hasanaginica“- sezona 1949/50.

Scena iz predstave „Kafanski stratezi“ sezona: ?

Ansambl predstave „Krvavi svjedok“- sezona 1950/51/52/53. g.

Scena iz predstave „Hodl de bodl“ sez ona: ?

- 92 -

Jedno od brojnih priznanja Lidije Glušac

- 93 -

Scena iz predstave „Juče popodne“ - sezona: ?

Scena iz predstave „Šuma Striborova“sezona: ?

Scena iz predstave „Vuk Bubalo“- sezona: 1959-60.

Scena iz predstave „Traži se bračni par“ sezona: ?

Scena iz predstave „Beograd nekad i sad“-sezona ?

Scena iz predstave „Pronevjera“- sezona: ?

Scena iz predstave „Čarobna Frulica“ Sezona: ?

Scena iz predstave „Inspektor dolazi“sezona: ?

- 94 -

Ansambl predstave „Voks humana“ sezona: ?

Scena iz predstave „Mladost pred sudom“- sezona: ?

Scena iz predstave „Kir Janja“- sezona: ?

Ansambl predstave „Igra se nastavlja“- sezona: ?

Scena iz predstave „Dr“ – sezona ?

Scena iz predstave „ Kabare“- sezona: ?

Scena iz predstave „Klupko“- sezona: ?

- 95 -

Još jedan pronađeni plakat KUD-a „Pelagić“ - Brčko

- 96 -

Scena iz predstave „Mećava“- sezona: ?

Scena iz predstave „Plovi bijeli oblak“ - sezona: ?

Lik iz predstave „Hajduci“ sezona: ?

AMATERSKO POZORIŠTE „VASO PELAGIĆ“ – BRČKO

ALBUM FOTOGRAFIJA IZ PERIODA 1961. - 1991.

Ove fotografije su piložili bivši članovi Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ ili njihove porodice NAPOMENA : Pošto je, s va imovina i vrlo uredna arhiva Pozorišta potpuno uništena, pronađen je jedan spisak predstava sa 30 festivala Amaterskih pozorišta BiH i na osnovu novinskih prikaza u listu „Graditelj“ sačinjen je ovaj hronološki foto-dokumentarni prikaz rada Pozorišta po sezonama, ali su i tu moguće izvjesne greške Sve fotografije koje se odnose na isti događaj nisu mogle bti objavljene.

- 97 -

Ansabl predstave „Vani pred vratima“- sezona: 1961/62. g .

Marija Bijelić i Lidija Glušac čekaju brod za Hvar u Splitu 11. XI 1977. g.

Sa otvaranja Festivala AP BiH U Brčkom 20. VI 1963. g.

Ansaml predstave „Klim-Klem“ u Tešnju 1963. g.

Scena iz predstave „Klim-Klem“ – sezona: 1962/63. g.

Scena iz predstave „Mošćanice vodo plemenita“ sezona: 1966/677.g.

Scena iz predstave „Ne čekajući Mijata“sezona: 1967/68. g.

- 98 -

Miodrag Rašić je za dugogodišnji amaterski rad odlikovan zlatnom medaljo m

- 99 -

Scena iz predstave „Revizor“- sezona 1968/69. g.

Scena iz predstave „Suđenje Meri Dragan“ - sezona 1967/68. g. (premijra24. .XI 1967.g.)

Scena iz predstave „Pokopajmo mrtve“- sezona: 1968/69. g.

Ansambl predstave „Dugonja, trbonja i vidonja sezona: 1978/79. g.

Scena iz predstave „Jesenji cvat“sezona 1969/70. g

Scena iz predstave „Škola za žene“ sezona 1970/71. g.

- 100 -

Jedan od starijih plakata Amaterskog pozorišta „V. Pelagić“- Brčko

- 101 -

Scena iz predstave „Nikoletina Bursać“ sezona: 1971/72. g.

Ansambl predstave „Kuća oplakana“- sezona 1972/73. g.

Ansambl predstave „Ko živ – ko mrtav“- sezona 1973/74. g.

Scena iz predstave „Zaboravljeni“ sezona 1974/75. g.

Scena iz predstave „Svi moji sinovi“- sezona 1966/67. g.

Scena iz predstave „Lisica i grozd“ – sezona :1975/76. g.

- 102 -

Scena iz predstave „Crvenkapa i zbunjeni vuk“- sezona: 1987/88. g.

Scena iz predstave „Gospođa Ministarka“ sezona 1977/78. g. (realizovano u Domu JNA Brčko)

Scena iz predstave „Nezapamćena predstava Hamleta iz Mrduše Donje“ -sezona 1978/79. g.

Scena iz predstave „Porodica Blo“ - sezona 1979/80. g.

Scena iz predstave „Zla žena“ - sezona 1979/80. g.

- 103 -

Scena iz predstave „Pramen tame“ sezona 1979/80. g.

Scena iz predstave „Klim-Klem“- sezona 1980/81. g.

Scena iz predstave „Pokondirena tikva“- sezona 1981/82. g.

- 104 -

Scena iz predstave „Češalj“- sezona: 1982/83. g.

Scena iz predstave „Gospoda i drugovi“ sezona 1985/86. g.

Ansambl predstave „Gospoda i drug ovi“ u Vlasenici - sezona 1985/86. g.

Scena iz predstave „Hidrocentrala u Suhom Dolu“- sezona: 1987/88. g.

Scena iz predstave „Moj tata socijalistički kulak“ - sezona: 1986/87. g.

- 105 -

Scena iz predstave „Štrumpfno proljeće“ sezona: 1984/85. g.

Scena iz predstave „Klaustrofobična komedija“ sezona: 1988/89. g.

Scena iz predstave „Rat na trećem spratu“- sezona: 1989/90. g.

Članovi Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“- Brčko u Tešnju 1988. g.

- 106 -

Druženje u klubu članova pozorišta p oslije izvedene premijere

Sa proslave osmog marta - dana žena u klubu pozorišta 1988.

Sa gostovanja u Tešnju 1988. godi ne

Sa otvaranja nov og kluba članova u potkkrovlju p ozorišta

- 107 -

Nedžad Bešić - Beša ljubitelj pozorišne umjetnosti i jedan od osnivača Sito-štampe u Pozorištu

Mevlida Avdić - Mida dugogodišnja nezamjenjiva suf lerka (šaptač) u predstav ama Pozorišta

Brčko - centar grada

Pogovor - sjećanja

NAŠE VREME NOSIMO U MISLIMA _______________________________ Do kraja života ćemo se sjećati naše pozorišne družine i biti ponosni i svjesni šta smo stvorili za građane u našem gradu. Mogu nam, tamo neki, pričati što hoće i omalovažavati nas, ali vrijeme kao i uvijek, sve više, potvrđuje kulturne vrijednosti koje smo uporno i dugo zajedno stvarali i stvorili, a koje je „novonastala kultura“ olako i nerazumno veoma brzo prepustila stihiji nestajanja. No šta je - tu je: vrijeme gradi i razgrađuje, ali i potvrđuje ...

NARAVNO DA NIJE SVE ZABILJEŽENO, STOGA VAŠIM SJEĆANJIMA, DOKUMENTIMA, FOTOGRAFIJAMA I MIŠLJENJIMA POMOZITE DA ZAJEDNO SPRIJEČIMO DALJE ZABORAVLJANJE NAŠEG POZORIŠTA ...

- 108 -

- 109 -

Članovi ispred zgrade Amaterskog pozorišta „V. Pelagić“

Afiša XXI festivala Amaterskih pozorišta BiH Indir Beširevići Azra Muharemagić u predstavi „Hidrocentala u suhom dolu“ 1987. god.

Scena iz predstave „G0sp0da i drugovi“

Scena iz predstave „Hidrocentrala u Suhom Dolu“ 1987. god.

-110 –

Ansambl pozorišta „V. Pelagić“- Brčko na jednom od brojnih putovanja

ANEGDOT E ________________________________________________________

PREVOD SA ĆUĆUKANJA Odmah na prvim čitalačkim probama predstave „Omer i Merima“ reditelj Obradović je strogo skrenuo pažnju Nedžadu Šećebegoviću, glumcu-amateru, koji je, u predstavi, igrao lik Omera da ne može izgovarati tekst ovako: „Požuri vranćiću moj ćeka nas Mejra“ sa karakterističnim, a nepravilnim „mekim“ „Ž“ koje se čak ne može ni napisati, te da slovo „Č“ ne pretvara u „mekano“ „Ć“...

No i pored redovnih opomena glumac „Šećer“ (tako smo ga zvali) nije ozbiljno shvatao Reditelja pa je, taj tekst, na probama nastavio izgovorati po svome. Iznerviran ovakvim postupkom, Reditelj se na jednoj probi u poodmaklim priprema, oštro, nervozno i veoma ozbiljno obrati Šećerbegoviću: „ Dosta je bilo! - Ako te na slijedećoj probi čujem da ćućukaš, vjeruj, oduzeću ti ulogu“. Na to mu Šećerbegović reče da on to ne može drugačije izgovarati i zamoli da mu dozvoli da taj teks prevede. Zaprepašteni Reditelj će na to: „Čuj, baš me interesuje kako to misliš da prevedeš i na šta da prevedeš?“. „Šećer“ mu odgovori: „Ćuće se“. Reditelj beznadežno odmahnu rukom i reče: „Daj Bože - čovječe pa eto ti opet ćućukaš ...

Nakon par dana, za vrijeme slijedeće probe, svi smo napeto očekivali da čujemo kako će „Omer“ izgovoriti navedeni tekst, i kada je naišao taj momenat, „Šećerko“ se, ponosito isprsi, pa će ko iz topa: „Pohiti konjiću moj eno Mejre“...

Nastade tajac, a zatm se, uz gromoglasan smijeh, prolomi buran aplauz Rrditelja i svih prisutnih...

P. K.

GLUMAC NA VISOKOM POLOŽAJU ___________________________________ Učestvujući na Smotri amaterskih pozorišta Međurepubličke zajednice kulture „Sava“ u Beočinu, nakon odigrane predstave „Hidrocentrala u Suhom Dolu“, na „okruglom stolu“ neki prisutni okriviše brčanski ansambl riječima: „Lako je vama imati ovako dobru pedstavu kad vam u njoj igra onaj profesionalni glumac - Ljubiša Jović“.

Drugi koji su poznavali ovog glumca su to negirali. I poslije prepiranja „ma jeste - ma nije“, neko predloži da se glumac lično predstavi. A on će: „Malo mi je nezgodno ali, kad me pitate, rećiću vam: ja sam Ljubiša Jović i radim na veoma visokom položaju u Brkom. Sa tog položaja često sagledavam situaciju u gradu, a eto bavim se i glumom“. Nasta komešanje i sa nevjericom usljediše pitanja; Radite li ovo - radite li ono? „Jeste li Vi možda Direktor nekog preduzeća?“ Jović gestikulacijom sve to negira. „Jeste li Predsjednik komiteta SK?“ On reče da nije. „E onda ste Predsjednik opštine Brčko jer tamo i nemate višeg položaja“ Opet je uslijedio znak da nisu pogodili. Najzad je neko znatiželjan i nestrpliv ljutito odbrusio: „Ama čovječe reci nam, već jednom, šta radiš?“ Jović se osmjehnu i mirno šeretski odgovori: „Ljudi moji, ja Vam radim kao kranista u visokogradnji. Opslužujem materijalom gradju solitera i sa tog krana - najvišeg položaja, odozgo, često vidim situaciju dolje u gradu - glumac sam amater“...

Nakon trenutka potpune tišine iznenađenja - uslijedio je aplauz i smjeh svih prisutnih.

P. K.

- 111 -

PRETEŠKA NAGRADA ZA GLUMU ________________________________ Nakon uspješno odigrane predstave Gorana Stefanovskog „Kula vavilonska“ 1990. god. na susretima amaterskih pozorišta MZK „Sava“ u Beočinu, žiri publike je za najboljeg glumca susreta proglasio Petra Kneževića za ulogu Petra - gluvo-nijemog čovjeka. Nakon saopštenja u brčanskom ansamblu je uslijedilo gunđanje; „A mi učili toliko tekstova, e da smo toliko učili nauku - sada bi bili naučnici - a on, ne izgovori ni jednu riječ, i ni manje ni više, dobi prvu nagadu – ljudi, pa zašto !?

Pošto je to bila, te godine, zadnja predstava susreta, Brčaci su pozvani da sutradan dođu u Beočin na dodjelu nagrada. Polazeći u Brčko dva glumca: „Dendi“ i „Šećer,“ uzeše Kneževićevu garderobnu torbu govoreći „Nije red da, sa poštovanjem, našem nagrađenom kolegi ne ponesemo torbu do autobusa“. Svi su primjetili kako se ova dvojica pod teretom uvijaju smatrajući da glume unošenje u autobus „teške glumačke nagrade“. Na putu za Brčko svi su bili raspoloženi. Orila se pjesma, pričali utisci i vicevi …

U dva sata noću stigosmo u Brčko pred pozorište. Gumci isprazniše autobus. U njemu ostade samo je jedna torba. Vozač opomenu Kneževića da iznese svoju „nagradu“. Ovaj požuri da torbu iznese, ali shvati da je ona izuzetno teška i pomisli da su je ona dvojica zalepila nekim jakim ljepkom za pod autobusa. Opkorači torbu, uhvati sa obje ruke, jedva podiže i sa velikim naporom iznese iz autobusa. U prostorijama pozorišta on jedva otvori prepunu torbu i zabezaknuto u njoj ugleda veliki gvozdeni nakovanj. Usledilo je provokativno divljenje: „Aaaa, kakva velika, divna i pozamašna nagrada – čestitamo kolega - čestitamo“!. Na ljutitost Kneževića glumac Indir Beširević – „Dendi“ mu reče: „Ma što se ljutiš, ako ga nećeš ti, hoće ga moj tata „Beba“, on je mašin-bravar, baš mu takav treba.“ Sljedećeg dana prilikom vraćanja nakovnja beočinski glumci su se izuzetno obradovali jer je to bio glavni rekvizit u njihovoj predstavi koju su te večeri, van konkurencije, igrali na dodjeli nagrada, a uz to potpuno nov nakovanj je bio pozajmljen iz jedne gvožđare…

P. K.