OpismeniSe 0

#opismeni #opismenise se Magazin o književnosti i pisanoj reči • Broj 0 • Godina 2016

opismenise.com

Zamisli…Ništa drugo…Samo zamisli Zamisli kako bi bilo, kada bismo bili u stanju da sagledamo veću sliku.

Zamisli kako bi bilo, kada bismo bili u stanju, da shvatimo koliko je preča borba za viši cilj od one koje bijemo isključivo za svoje interese.

Zamisli kako bi bilo, kada bismo se borili za opštu dobrobit svakog od nas.

Zamisli kako bi bilo, kada bismo bili spremni da preuzmemo inicijativu, umesto da stalno čekao da se nešto promeni i krene na bolje.

Zamisli kako bi bilo, kada bismo se barem za pola gasa više trudili, da budemo pozitivni.

Zamisli kako bi bilo, kada bismo pomogli koliko možemo svakome, ko je unutar našeg mikrokosmosa.

Zamisli kako bi bilo, kada bismo imali više razumevanja jedni za druge.

Zamisli kako bi bilo, kada bismo se makar potrudili da razumemo svako živo biće sa kojim dođemo u interakciju.

Zamisli kako bi bilo, kada bismo shvatili da nikad nije kasno da se neke loše navike, promene.

Zamisli kako bi bilo, kada bismo manje kukali a više radili na konkretnom pronalaženju rešenja za svoje probleme, kada bismo se više potrudili da shvatimo pre nego što osudimo.

Samo zamisli…Ništa drugo jer…Još uvek smo isuviše daleko od toga.

No ima nade…Dokle god možemo da zamislimo.

Da Vincijev kod v

Zanima li vas možda tajna Mona Lisinog osmijeha, ili odakle potječe legenda o nesreći koju nosi Petak 13., što je Opus Dei, kakvu tajnu krije božanski broj PHI, što je to Ružina linija, gdje je skriven Sveti Gral ... Sve to kao i mnoge kontroverzne pojedinosti iz života Isusa Krista (a koje su izazvale burne reakcije katoličkog klera) otkrit će vam "Da Vincijev kod", napeti triler Dana Browna koji se u prvih 6 mjeseci prodao u više od 4 milijuna primjeraka (što, naravno, nije nikakav jamac kvalitete) .

Glasoviti kustos muzeja Louvre Jacques Sauniere nađen je ubijen u muzeju. Prije svoje smrti on je ostavio šifriranu poruku koja, kako policija vjeruje, upućuje na ubojicu – harvardskog profesora religije i simbologije Roberta Langdona s kojim se Sauniere trebao naći dan kasnije. Sophie Neveu, policijska stručnjakinja za dešifriranje tajnih kodova (a koja je ujedno i unuka ubijenog Saunierea) pomaže Langdonu u bijegu od policije te se njih dvoje zajedno upuštaju u potragu za pravim ubojicom njezinog djeda. Ta će ih potraga naposljetku dovesti do Svetog Grala, koji je u ovom romanu nešto sasvim drugo od onoga što se dosad pod tim terminom podrazumijevalo ...

Da Vincijev kod u prvih je 6 mjeseci prodan u više od 4 milijuna primjeraka (što, naravno, nije nikakav jamac kvalitete što će uostalom i ovaj tekst pokazati), a Danu Brownu to je uspjelo isključivo zbog provokacije, karte na koju je planirano igrao. Njegov triler osim napete radnje pune akcije i neočekivanih obrata, nudi i alternativnu verziju priče o Svetom Gralu, nova intrigantna gledanja na mnoga Da Vincijeva slikarska djela, ali i navodno stoljećima od javnosti skrivane kontroverzne pojedinosti iz života Isusa i Marije Magdalene, a koje su uvelike uzburkale crkvene duhove i time romanu priskrbile dodatnu propagandu i porast prodaje.

Dan Brown u romanu niže zanimljivosti kao na tekućoj vrpci – od božanskog broja PHI i legende o Ružinoj liniji (prvotni nulti meridijan) do mnogobrojnih skrivenih simbola na Da Vincijevim slikama (pa čak i objašnjenja tajne Mona Lisinog osmijeha) da bismo pri sredini romana saznali čak i kako je biblijska verzija priče o Isusu neistinita, odnosno, najveća priča u povijesti čovječanstva je naprosto – laž! Dan Brown ruši autoritet katoličke crkve, ali i vjerodostojnost same Biblije a sve u cilju izazivanja kontroverzi i povećanja broja prodanih primjeraka, što mu u potpunosti i uspijeva.

Da Vincijev kod ustvari kompilira mnoge dosad manje poznate i vrlo upitne teze iz povijesti, umjetnosti, religije i iz života Isusa i Marije Magdalene, ali pri tome Dan Brown nije didaktičan i uopće nije razvidno (niti važno) vjeruje li on sam u sve to što baca na papir. Međutim, na žalost ljubitelja kriminalističkog žanra, autor je zato previše didaktičan kad je u pitanju razrješenje mnogobrojnih zagonetki kojima roman napučuje, i koje nadugo-i-naširoko objašnjava ne dopuštajući čitatelju da testira vlastite deduktivne sposobnosti. Osim što od početka ne postoji ni minimalna dvojba oko sretnog okončanja cijele priče po naše glavne protagoniste zbog čega se postepeno javlja i gubitak recipijentova interesa, također je i čitateljeva identifikacija sa njima onemogućena potpunim izostankom karakterizacije Roberta i Sophie, dok su pak neki drugi likovi na korak od karikature (Silas i Teabing).

Da bismo uopće marili za sudbinu glavnih likova mi ih moramo dobro upoznati i simpatizirati, a u Da Vincijevom kodu oni ostaju potpuno plošni i papirnati, depersonalizirani pijuni koje autor voda po fabularnoj šahovskoj ploči, te o njima ne saznajemo ništa osim kratkog fizičkog opisa, starosne dobi i profesije. Zapravo se od samog početka stječe dojam da je autor pisao s nakanom buduće filmske ekranizacije (koja je, vidi vraga, upravo pred realizacijom sa Ron Howardom u

redateljskom stolcu i Russellom Croweom u glavnoj ulozi), pa je tako valjda i računao kako su glumci ti koji će udahnuti osobnost njegovim likovima (pa se on oko toga ne mora truditi), ali je usput isto tako zanemario i razliku između gledateljeve percepcije filma i čitateljeve percepcije knjige (nauštrb potonje, nažalost).

Svoj roman Dan Brown temelji na paralelnoj montaži četiriju usporednih i međusobno uvjetovanih i prepletenih narativnih linija koje nam razlaže kroz kratka, ali vrlo brojna poglavlja (njih ukupno 105, na 450 stranica) prelazeći s jednog ogranka fabule na drugi u trenutku kad je prethodni pred kulminacijom, što je inače, u cilju gradiranja napetosti, vrlo učinkovito u filmskom mediju, ali kod književnog teksta postiže kontraproduktivan efekt, razbijajući suspense. Kod Dana Browna “povjetarac miriše na jasmin”, a ”policijski Citroen jezdi kroz prometni kaos autoritativno, a njegova disonantna dvotonska sirena razdvaja promet kao nož” , dok “tamne oči koje izgledaju kao da spaljuju tlo pred sobom isijavaju vatrenu bistrinu i nagovještavaju reputaciju besprijekorne strogosti po pitanju svega”, no njemu ionako cilj nije vrhunska umjetnost, nego visok plasman na bestseller top listama.

No, i unatoč svim spomenutim manjkavostima, osim što je one manje zahtjevne čitatelje uspio zabaviti, Da Vincijev kod je ipak i onima koje ne može zadovoljiti isključivo zaplet, priskrbio priličan broj kontroverznih, ali po vjerodostojnosti ipak veoma upitnih pojedinosti iz povijesti, umjetnosti i religije. Time je zadao posla i povjesničarima i teolozima, kojima ostavljam da o tom aspektu ovog djela sude, dok je presuda gorepotpisanog književnokritičarskog suca: skromna 2 perca.

Recenzija sa sajta www.lupiga.com

m o c . e s ni e m s i op

,

Trenutak se oseca Trenutak se oseća klupa u parku postaje mesto našem prvom poljupcu pojavila se sa njenim tirkiznim očima kosom plavom do ramena palom prava inspiracija kojemu stihu rađa se pesma ovog trenutka tebi darivana nemoj nikad da pitaš kome je namenjena tvoja lepota ne zaslužuje postala si mi pupoljak uvek spreman za cvetanje .

Tog ludog pisca nikad se nisam oslobodio, čim mi u glavu uđoše slova uđe i on, sav okićen rečima kao heroj svih ratova od trojanskog do ovog poslednjeg i sve što sam čitao dolazilo je sa njegovog čela, ruku, mantila, izvrnutih džepova, provirelih prstiju iz prljavih čarapa...

PISAC

U GLA

AVI

Posmatrali su me psihijatri, gurkali se, mrmljali njegovo ime, kao jedino na svetu, mene, uzgred, zaboravljali, samo njegovo ime, ime...

Zbilja, pitam, čvrsto vezan kaišem za krevet, imate li i vi nekog ludog pisca u glavi?

Sad, kad sam nagrađen beskrajno slobodnim vremenom (pazite, vaše ističe!) mogu i ovako: Imaju li ludi pisci vas u glavi, osećate li se pročitanim?

I

PRESADIVANJE

Jutros usporeno isparavam.

Benzinska sam mrlja na asfaltu natopljenom kišom.

Tko li me je prolio?

I kada?

Ne prestajem dodirivati svoje novo gramatičko meso.

I osluškivati kolanje krvi pune zatipaka.

Zar se tako lako postaje čovjekom?

Svako malo se, ushićen, potajice ugrizem.

Izračunavam kolika je vjerojatnost da ću se danas porezati na papir.

Raduje me što nije mala.

Svi mi već mjesecima broje godove.

Osim tebe, mladosti moja.

U svijetu besmrtnih šumara i vječnih mladica jedino sam živo stablo.

Listam. Granam se. Sanjam izdanke.

Uznemirujući šumu. I sve u njoj.

Kako se samo usuđujem?!?

Da me barem pogodi grom!

Da mi voluharice obrste korijenje!

Da se sam od sebe srušim…

Odsuči me, ljubavi!

Makar još nisam udario niti nalegao na greben. Plićak. Dno. Danas sam sjetan i poduzetan.

Presađujem se.

U miru.