Kada činimo najbolje što možemo, nikada ne znamo kakvo čudo unosimo u svoj život ili život nekog drugog. Helen Keler
Producentska kuća Meander u koprodukciji sa Radio Televizijom Crne Gore i pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja Crne Gore, realizovali su mini seriju „Grudi“, u režiji Marije Perović. „Grudi“ je mini-serija od četiri epizode u trajanju od jednog komercijalnog sata svaka, podržana kao najbolje ocijenjeni projekat na Konkursu za koprodukciju RTCG-a, čime je obezbijeđen dio sredstava i emitovanje na teritoriji Crne Gore. Snimanje projekta je realizovano tokom zime 2017/18, a premijerno prikazivanje je predviđeno za posljednji kvartal 2018. godine. Preciznije, ideja je da se prva epizoda na RTCG emituje 24.10.2018, što je Međunarodni dan borbe protiv raka dojke. Serijski projekat inspirisan je istinitim događajima, ispričanim tokom proslave dvadesetogodišnjice mature, rediteljki i idejnom tvorcu projekta, Mariji Perović. Serija prati tri prijateljice koje se sastaju u rodnom gradu, Nikšiću, tri dana pred proslavu 20 godina mature. One odavno žive različite živote, u različitim gradovima, no ono što ih spaja je bezuslovno prijateljstvo i podrška jednoj od njih koja je oboljela od kancera dojke. Tokom dana kada se priprema proslava mature, one će, zajedno s najboljim drugom, pokušati da pomognu, ali i da se još bolje upoznaju, razumiju i zavole. Riječ je o hrabrom i više nego aktuelnom projektu, koji u pozadini svoje priče tretira sve prisutniju temu borbe protiv kancera dojke. Ovo je priča koja se odvija u gradskoj sredini, likovi su pripadnici srednje klase, intelektuaci, neostvareni i šarmantni anti-junaci, roditelji i oni koji pokušavaju da se ostvare kao roditelji. Osnovni pokretač projekta je generacijsko, gimnazijsko prijateljstvo, a dramski razlog bolest. Bolest kao jedan od motiva ovdje je vrlo konkretna i izlječiva i zove se kancer grudi. Serija osim dramskog, umjetničkog, humorističkog, melodramskog, stoga ima i edukativni značaj, jer skreće pažnju na vrline i mane savremenog društva: tempo života, trku za afirmisanjem, opstanak, prijateljstvo, podrškU, generacijski sukob, i želju za boljim životom. S obzirom da je priča inspirisana događajima koji su se desili u Nikšiću, da je Nikšić s okolinom neiskorišćeni filmski studi o s najraznovrsnijim pejzažom, od jezera do planine, u Nikšiću je obavljeno i većinsko snimanje projekta. Mini serija je format koji u sebi posjeduje širok komercijalni potencijal, jer ga je moguće programirati i plasirati kao poseban televizijski događaj, ali u isto vrijeme zadržava i umjetnički kapacitet s obzirom da je na razmeđu između filma i serije. U ovom slučaju, mini serija je definisana i aktuelnošću teme kao i izuzetnom regionalnom glumačkom ekipom. Ono što je posebna odlika ovog projekta jeste da većinu autorske ekipe čine žene, koje su bez sumnje i najpozvanije da daju svoje viđenje jedne ovako značajne teme.
Autorska ekipa
Rediteljka i idejni tvorac serije: Marija Perović Scenaristkinja: Vladislava Vojnović Producentkinje serije : Marija Perović, Dubravka Drakić Izvršni producenti serije: Dušan Kasalica, Biljana Vušović Direktor fotografije: Dušan Grubin Montažerka: Nataša Pantić Scenografkinja: Dragana Baćović Kostimografkinja : Tijana Todorović Glumačka ekipa: Vojin Ćetković (Fuki), Nada Šargin (Zorka), Dubravka Drakić (Jelena), Marija Škaričić (Ana), Bane Popović (Gazda Goran), Mira Banjac (Baba), Peđa Bjelac (Filip), Jelena Đukić (Laura), Danilo Lončarević (Vid) i mnogi drugi... Do sada su se u projekat uključili i Kancelarija UNDP u Crnoj Gori, kroz program za anti-diskriminaciju i rodnu ravnopravnost koji finansira Evropska unija, Mezon, Mtel, Cedis, Podravka, Erste banka, D.O.O Plantaže, Grawe osiguranje, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, ugostiteljski objekti TRIM i Jugoslavija, Monetenegro Airlines, Tehnopolis-Nikšić, Elektroprivreda Crne Gore, Pivara „Trebjesa“ i logističkom podrškom mnoge institucije i pojedinci iz Nikšića.
Tri prijateljice Jelena , Ana i Zorka sastaju se tri dana pred proslavu mature. Ana živi u drugom gradu i državi (susjednoj), biohemičar je, razvedena i samoj sebi je ispravno dijagnostifikovala kancer dojke. Samohrana je majka kćerke Laure. Zorka živi u velikom gradu i drugoj, takođe susjednoj državi, prije svega je supruga uspješnog biznismena, i već godinama pokušava da ostane trudna. Jelena se udala za stranca, nastavnica je u rodnom gradu, pokušava da unaprjedi prosvetni sistem i da dobije inostranu stipendiju i piše. Fuki (Vuk) je njihov najbolji drug, od rođenja živi u Nikšiću, s nevjerovatno živahnom babom, i povremeno se bavi sumnjivim poslovima, koji ne umanjuju njegov šarm, i prije svega njegovu dobrotu. Svi su nekada bili u vezi jedni s drugima, ali su prije svega najbolji prijatelji. U tri dana svi oni imaju veliki izazov da pomognu Ani da nađe novac za operaciju, i da osvijeste ono što je najbolje i najplemenitije u njima. Sve definisano kroz grudi. Jelenine, koja ih je plastičnom operacijom smanjila, da bi je prihvatili kao pametnu, Zorkine, koja se zbog hormona i potrebe za djecom pita da li je sa njima sve u redu, i Anine koje ostanu neizliječene jer je odlučila da novac koji su skupili za operaciju ostavi kćerki, koja ima životnu šansu da studira u inostranstvu. I neke davne grudi koje je Fuki u svojoj sumnjivoj prošlosti vidio u ratu, zbog kojih su on i gazda zaradili pare koje će na kraju završiti onamo gdje treba. Kao mogućnost da se ostvari bolji život. I kao uvijek u životu, ova priča ispričana u tri dana je komična onoliko koliko nam isti olakšava, i daje nam snagu da ne zaboravimo na sebe same i na sreću.
Mini serija GRUDI - rediteljska eksplikacija -
„Grudi“ je dramska serija o preskočenoj generaciji, ispričana u tri dana koja se odvijaju u malom post-industrijskom gradu tokom obilježavanja dvadesetogodišnjice mature. Preskočenu generaciju predstavljaju tri glavne junakinje i njihov najbolji drug. Matura je simbol zrelosti generacije koja je sada u svojim četrdesetim. Pripremana je za drugačije vrijeme, a snalazila se u ovom vremenu koje traje već dvadeset godina. U jedan vikend, ili tri dana, zamišljene su četiri epizode koje pokreće generacijsko okupljanje. Tri dana predstavljaju rezime dosadašnjih života protagonista serije. Tri glavne junakinje ne znaju da li da ustanu ili odustanu. Njih tri su, svaka na svoj način, pokušale da žive život. Jedna je neuspješna bogata domaćica – „jalovica“. Druga je uzorna raspuštenica i (ne)autoritativna roditeljka-naučnica. Treća je ambiciozna feministkinja, nastavnica, za stranca udata majka. Njihove djelimično ostvarene ženske funkcije, po mjerilima konzervativnog društva omeđenog predrasudama, sadržane su i u samom naslovu serije - GRUDI. U muškom lingvističkom diskursu i slengu termin-sinonim „sisa“ znači nesposoban, neostvaren, ljigav. Grudi u ženskom diskursu, danas odstranjivane ili pojačavane na neki način, definišu uslovno pravo na izbor. U tri dana svaka od njih tri uz pomoć jedinog muškog junaka u filmu, Fukija, šarmantnog „luzera“ po strogim konzervativnim uzusima, mijenjaju svoje živote upletene u funkcionalnost ženskog, ili grudi. Serija se dešava u Nikšiću, malom gradu u kojem fabrički dimnjaci postoje kao nekadašnji simbol društvenog zdravlja i prosperiteta a današnje bolesti, od kojih je ona najlakše izlječiva upravo kancer dojke. Kao što su industrijski dimnjaci u pomenutim gradovima bez funkcije, tako je i generacija kojom se serija bavi zamišljena kao društveno korisna a nefunkcionalna, ili neadpatirana. Žanrovski je mini-serija određena kao građanska tragi-komedija (poigravanje sa žanrovskom odrednicom građanske drame nastale na početku kapitalističkog društva). Zorka, Jelena i Ana, iako potpuno različite, jesu borci, i svaka od njih donosi neadekavtnu odluku kroz prizmu strogih pravila sredina u kojoj su odrasle. Motiv serije sadržan je u sljedećem: osoba ne može da pobjegne od same sebe, a termin osoba uključuje i Fukija, koji je za razliku od većine dramskih ostvarenja mišljenih na jeziku koji svi razumijemo, ovdje muški lik koji ima funkciju ženskih karaktera – jer on povezuje, riješava, svjesno ili nesvjesno je na usluzi. Muškarac potreban ženi.
Dinamično dramaturški konstruisana priča - jeste priča o nemogućnosti junaka, koji na kraju ipak ostvare svoj cilj. Iako je smještena u okruženje postindustrijskog grada, ova priča je u bojama, krupnim planovima, dinamična u prelazima. Slučajni susreti, nemoguće situacije, mijenjaju junacima živote. Akcenat je na tradicionalnom ženskom, koje najednom postane osviješćeno i svoje kroz potrebu za ljubavlju, radošću i srećom. Nikšić kao grad koji se nanovo budi, koji danas traži jedan novi identitet, a oslanjaja se na svoje gradsko jezgro, idealan je peti junak ove priče. Zbog jezera Krupac, neizgubljenog urbanog, prisutnih relikta nekadašnje velike industrije koji se pojavljuju u širim estetizovanim planovima i pritiskaju glavne junake u potrazi za boljim sjutra... Iako su na sredini života, troje njih je tek na pravom početku. U okviru osviješćenog, proevropski lijevog, društvenog diskursa, u kojem nije sve u novcu i depresiji nego je nešto i u prijateljstvu, solidarnosti i ljubavi, kreću se i četiri glavna karaktera - jalovica, raspuštenica, feministkinja i pravi muškarac - u slengu luzer, ironično definisani u kontekstu eksplikacije. Zorka je htjela da se bogato uda bez ljubavi, ali joj nije išlo; Ana je htjela da bude uzorna superženaintelektualka, kćerka, supruga i majka, a kako superžene ne postoje, odustala je. A Jelena je shvatila da ne može da bude napola aktivistkinja, a napola u svim ostalim pobrojanim kategorijama. Njih tri jesu žena sa svim vrlinama i manama. A Fuki je na drugi pogled idealan i pravi muškarac, koji najviše rizikuje da bi spasao život jedne od njih, a u stvari u podtekstu svakome donese slobodu. Onu koja se zove odluka. Inverzivno čitanje Tolstojeve rečenice – sve nesrećne porodice liče jedna na drugu, svaka srećna porodica srećna je na svoj način slobodna je rediteljkina interpretacija jedne rečenice iz romana (Ana Karenjina) koji se na autentičan način bavi ženom. Skoro 150 godina kasnije, žene kao glavne junakinje u „antiprotivnoj“ sredini omeđenoj svim mogućim predrasudama i preprekama, posjeduju mogućnost na uskakanje u voz koji je u prolazu. Jer priča o srednjoj generaciji koja živi danas i ovdje, odnos je prema posljednjem vozu koji oličava promjenu, odluku. Izbor sa svjesnim posljedicama, koje su u „Grudima“ ispričane duhovito i crnohumorno kroz one odrednice filmskog jezika sadržane u samoj pradefiniciji kinematografije kao „pokretnih slika“ - širokougane vizure s mizanscenski precizno postavljenim scenama, dramaturška promjena junaka, karakteri koji su nam bliski i koje volimo… Bez obzira na sve postindustrijsko, tranzitivno, kancerogeno i depresivno, što na neki način jeste drugi plan ovog serijskog projekta, nazanačen u teleobjektivima gde služi kao scenografija za krupne planove, junaci optimistično nastavljaju živote... Marija Perović rediteljka serije
Mini serija GRUDI - rediteljska razrada -
Naslov projekta (zašto Grudi) Grudi su simbol majčinstva, simbol života, ishrane, simbol žene. Grudi istovremeno govore i o dualizmu između uloge žene i uloge majke. Grudi ili sise (kolokvijalni narodski žargon) su i erotski simbol. Žena je u pežorativnom smislu „kastrirana“ u zavisnosti od veličine grudi. Majka je u suštinskom smislu „kastrirana“ ako je u nemogućnosti da doji. Kancer grudi (kancer dojke) najrašireniji je i po statistikama najlakše izlječiv oblik kancera. Međutim, često se razvije i metatstazira. Upravo zato jer su ženske grudi važne samo kada su funkcionalne. Ili kao simbol zavođenja, ili kao simbol prehrane. Žena je u balkanskom, crnogorskom, pa i u globalnom društvu još uvijek svedena na funkciju. Savremeno društvo se otvoreno, kroz evropske kontekste, bori protiv toga. Patrijarhalno društvo takva priča uznemirava. „Lijepa si“ ( preuzet slogan kampanje javnog servisa RTVCG, jer tema projekta koordinira s kampanjom Javnog servisa RTVCG), bez obzira na to kolike i kakve su ti grudi, i kolika i kakva ti je kosa, jer voliš sebe, jer te mi volimo, i jer si neodvojivi dio društva kakvo Crnoj Gori treba. „Lijepa si“ i jer u ovom projektu naše društvo treba da prepozna gdje želimo da stignemo. A bez uloge žene kao drugačijeg a ravnopravnog sudionika, kao zdrave i funkcionalne osobe u sistemu, tamo ne možemo doći.
Širi kontekst - žene Kraljica Elizabeta je od srednjevijekovne Engleske napravila modernu renesansu kraljevinu, carica Katarina je carsku Rusiju okrenula k evropskom prosvetiteljstvu, princeza Ksenija koja je život provela uz kralja Nikolu bila je jedna od rijetkih, u određenim periodima, koja je sačuvala ideju crnogorske države. Marina Abramović, najznačajnije ime svjetske vizuelne umjetnosti, javno ističe svoje odluke i brendira ovaj prostor. Sve one su se na neki način odrekle ženskog, jer skoro pa nigdje to zajedno ne ide. Ne samo kroz kvote o rodnoj ravnopravnosti, i ne
samo kroz poruke o ženama trpećim ili ženama lukavim, naše društvo u procijepu između naučnica i sponzoruša, ima snage da pokaže da je ponosno na ženu. Domovina i otadžbina su ženskog roda. A dom i stan je muškog roda. Jedno drugom su potrebni. „Grudi“ su priča o ženama kojima u ženskom osvješćivanju, svjesno i nesvesno, pomaže jedan muškarac. Jer im je drug. A zbog komunističke tradicije, makar u formalnom smislu, Crnogorke su mnogo prije evropskih demokratija kojima Crna Gora teži, pred zakonom jednake. I samo je ovdje žena - čoek.
Tema Ili o čemu je ova priča... O prijateljstvu između četvoro glavnih junaka, o spremnosti da pomognu jedni drugima, o mogućnosti da se razumiju. Tri žene i jedan muškarac nalaze se na proslavi godišnjice mature i u ispreplatanim događajima pokušavaju da pomognu jednoj od njih, preokrenu sopstvene živote i vrate se sebi. Cijela priča, zaplet i sukobi, povezani su simbolično i konkretno s tretmanom ženskih grudi u tranzitivnom i postindustrijskom dobu.
Ideja Ljubav pobjeđuje (ako se vodimo floskulom da je ideja uvijek sadržana u poslovici ili opštem mjestu i da prenosi univerzalne istine). Ili, samo onda kada čovjek čovjeku nije vuk, ljubav i sloboda izbora će riješiti sve.
Rediteljski pristup Kombinovanjem igranog i dokumentarnog pristupa dramski projekat“Grudi“ angažovano tretira priču današnjeg društva, prije svega kao priču o poziciji žene, kroz mitsko, tradicionalno, demokratsko u kontekstu kvota, i rodno ravnopravno u konetkstu projektovane realnosti. Dokumentaristički segmenti dramaturški se vezuju za igrane, ruše barijeru četvrtog zida, uvodi se savremeni audiovizuelni prosede - obraćanje
kameri i neposrednost prisutna u dobrim, gledanim i popularnim dramskim serijama inostrane proizvodnje. Igrana struktura, iako po zamajcu i motivaciji pokrenuta bolešću i nemogućnošću, u kontrapunktu je s dokumentarističkim dijelovima koji jesu snimljeni u studiju. Priča vezana za Anu, Zorku, Jelenu i Fukija je poput one iz španske kinematografije - brza i dinamična, priča u kojoj su junaci i njihove „drame“ uvijek u prvom planu. Oneobičena i kroz sva sredstva filmskog jezika poznata iz montažne poetike Kapre, Vorkapića, Hoksa i američkih komedija četrdesetih i pedesetih godina (flešbekovi).
Tretman glavnih likova Malo je filmskih i serijskih projekata o srednjoj generaciji. Glavne junakinje, različite a bliske, sklapaju idealnu ženu. Svakoj od njih nedostaje ona druga ili treća ili prva da bi bile potpune. A glavni muški lik je idealna projekcija svake žene, on i razumije i djeluje.U glavnim ulogama su poznati regionalni glumci koji posjeduju glumački šarm i prepoznatljivost da duhovito iznesu priču o ozdravljenju junaka i društva.
Vizuelni pristup kroz scenografiju i kameru Serija i film „Grudi“ koncepcijski je vezana za Nikšić. Nikšić je jedan od najvećih industrijskih gradova bivše SFRJ, drugi po veličini grad u Crnoj Gori, koji prestankom forsiranja teške industrije traži svoj identitet. Ali vizuelno Nikšić, iako grad „piva, čelika i rokenrola“ (poigravanje s predrasudama koje su uvek utemeljene) precizno je urbanistički planirana cjelina, s prepoznatljivim a nedovoljno iskorisćenim skverom, parkom, ulicama s lipama, korzoom, blokovima s kraja osamdesetih, jezerom Krupac... i fabričkim postrojenjima u scenografskoj perspektivi koja i danas figurativno okružuju grad. Vizuelno u pitanju je toponim koji spaja staro i novo ali kroz vizure grada iz osamdesetih u kojem se nazire novo doba. U Nikšiću, do skora, sve sto je važno desilo se u osamdesetim. Dovoljno je mali da bude provincijalan, a dovoljno veliki da postane važan junacima dramske priče. Pravi okvir za nostalgičnu priču o budućnosti. Enterijeri su scenografski tretirani da potenciraju zaustavljeno doba, već pominjane osamdesete, a nove lokacije takve su da se u njima osjeća prisustvo i nasljeđe neophodno za priču o maturskim okupljanjima.
Prvi put grad je slikan iz ženskog ugla i kroz vizuru junakinja i autorki iza kamere, kroz detalje koji posredstvom privatne priče sklapaju prostor u cjelinu koja na vizuelan način uljepšava stvarnost. Što je neophodno u pakovanju serije koja žanrovski ima formu romantične komedije s melodramskim elementima.
Cilj projekta Audiovizuelna umjetnost i dalje je najmoćnija od medija masovnih komunikacija. Serijski projekat, angažovan u najplemenitijim kontekstu, obraća se televizijskoj publici javnih servisa, ženskoj koja pripada srednjoj klasi, onoj od 25 do 70 godina koja će se identifikovati s junacima. Ironično, metaforično i tačno - žena je stub kuće, a ognjište je televizor. Uz dobro promišljenu i osmišljenu kampanju mini-serija skreće pažnju na vrline i probleme savremenog balkanskog društva. Kroz moderan tretman teme vraćamo se istinskim vrijednostima - da nijedan čovjek nije ostrvo, da smo srećni u onoj mjeri u kojoj imamo istinske prijatelje, i u krajnjoj liniji da je i bolest stvar izbora. Zaboravili smo da mi biramo, zaboravili smo na građanske vrijednosti, na plemenitost i humanost, a to jeste zadatak i ovog projekta, i javnih servisa - edukacija i poštovanje svih vrijednosti koje jesu utemeljene i zapisane u našem društvu. Ispričane duhovito, komunikativno i drugačije kao korak ka sistemu novih prepoznavanja koji se oslanja na istinske humane vrijednosti.
Marija Perović, rediteljka serije
Marija Perović - Biografija i spisak realizovanih umjetničkih projekata
Reditelj dva dugometražna igrana filma, free-lance filmski i televizijski reditelj i scenarista, producent, kreativni direktor Internacionalnog TV festivala Bar 2011-2014, vanrredni profesor na predmetima Filmska i televizijska režija (studijski program FTV režije) i Scenario (studijski program produkcija) na Fakultetu dramskih umjetnosti – Cetinje, Crna Gora
Filmska i TV režija/scenario/produkcija Mini tv serija „Grudi“ – reditelj, koscenarista, producnet. ( 2018) - projekat u fazi postprodukcije; nagrađen na javnom konkursu TVCG 2017. za koprodukciju. Dokumentarni film „Neka beskrajna sloboda“ - reditelj, koscenarista (2013) - film premijerno prikazan na Monetegro Film Festivalu - Herceg Novi Film Festival, u međunarodnoj dokumentarnoj selekciji. Učestvovao na međunarodnim festivalima: 61 festival dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu, u regionalnoj selekciji Komšiluk, 2014; 4 festival kinematografije Jugoistične Evrope SEE Paris, 2014; Festival dokumentarnog filma Telekom Underhill Fest, Podgorica, 2014. Dugometražni igrani film „Gledaj me“ - reditelj, scenarista i producent filma, 2008 - film učestvovao na međunarodnim i nacionalnim festivalima: 55 festival igranog filma u Puli; Festival filmske režije, Herceg Novi, Crna Gora, 2008; Festival glumačkih ostvaranja, Mojkovac, Crna Gora, 2008; Balkan Snap Shots, Amsterdam, Holandija, 2008; Međunarodni TV Festival, Bar, Crna Gora, 2008; Full Lenght Festival of Young Cinema, Lublin, Poljska, 2008; Festival crnogorskog igranog filma, Moskva, Rusija, 2009; Festival festivala, St.Petersburg, Rusija, 2009; Festival mediteranskog filma, Aleksandrija, Egipat, 2009; Festival avangardnog filma „Cinema of DIVERSITY“, Atina , Grčka, 2009; Internacionalni filmski festival, Drač, Albanija, 2009; Slavic Film festival, Strazbur, Francuska, 2009. Nagrade - Nagrada za najboljeg reditelja u kategoriji prvog i drugog igranog filma, Aleksandrija, Egipat, 2009; Bronzana mimoza za režiju, Herceg Novi, 2008; Nagrada za žensku epizodnu ulogu, Mojkovac, 2008; Nagrada publike za najbolji film, Mojkovac, 2008; Nagrada za scenario na konkursu za produkciju Ministarstva kulture Crne Gore, 2006; Nagrada za scenario na konkursu za koprodukciju Ministarstva kulture Hrvatske, 2006.
Dugometražni igrani film „Opet pakujemo majmune“ - reditelj i saradnik na scenariju, (2004) - film učestvovao na regionalnim i nacionalnim festivalima: Filmski festival, Herceg Novi, SCG, 2004; Festival filmskog scenarija, Vrnjačka Banja, SCG, 2004; Festival glumačkih ostvarenja, Niš, SCG,2004; Festival dugometražnog igranog filma «Novosadska Arena«, Novi Sad, SCG, 2004; Sarajevo Film Festival, Sarajevo, BIH, 2004; Festival filmova Srbije i Crne Gore, Sidnej/Pert, Australija, 2005; Festival filmova Srbije i Crne Gore, Oslo, Norveška, 2005; Festival srpsko-crnogorskog filma, Vašington, SAD, 2005; Festival srpsko-crnogorskog filma, Toronto, Kanada, 2005; Festival filmova Srbije i Crne Gore, Beč, Austrija, 2005; Mediteranski filmski susreti, Pula, Hrvatska, 2006; Međunarodni televizijski festival, Bar, SCG, 2006. Nagrade - Nagrada kritike za glavnu žensku ulogu, Niš, SCG, 2005; »Zlatna arena« za najbolji film, Novi Sad, SCG, 2005; »Zlatna arena« za najbolju režiju, Novi Sad, SCG, 2005; Nagrada žirija za najbolju epizodnu ulogu, Novi Sad, SCG, 2005; Nagrada kritike za najbolji film, Novi Sad, SCG, 2005; »Bronzana maslina« međunarodnog žirija za film u selekciji igranog programa, TV festival Bar, SCG, 2006. Jedan od reditelja prve hrvatske sapunice „Vila Marija“, produkcija AVA-Zagreb, Hrvatska. Reditelj i saradnik na scenariju na više od 350 televizijskih produkcija, različitih žanrova od obrazovnih do zabavnih i drama (RTS Beograd, TVCG Podgorica, TV IN Podgorica, TV Avala Beograd, TV FOX Beograd). Reditelj više od 40 muzičkih video spotova. Reditelj brojnih industrijskih, reklamnih i promotivnih kratkih filmova (produkcija: Balkan Podgorica, MAPA Podgorica, Britsh Council Podgorica, Atlas televizija Podgorica, NVO Montengro Mobil ART). Jedan od reditelja pet kampanja za nacionalne, opšte izbore i javni servis. Učesnik velikog broja promocija i okruglih stolova u Crnoj Gori i regionu u organizaciji različitih državnih institucija i međunarodnih organizacija Obrazovanje: Fakultet dramskih umetnosti Beograd, student doktorskih umetničkih studija; Fakultet dramskih umetnosti Beograd, diplomirani filmski i televizijski reditelj; Filozofski fakultet Beograd, odsjek za istoriju umjetnosti, druga godina; Gimnazija – prirodnomatematički smjer, Nikšić. Jezici: Ex-YU jezici, engleski jezik Rođena: 15. decembra 1972. u Beogradu, Srbija.