19 minute read
Habsburška vlast u središnjoj Istri u 16. stoljeću
by DG OSIJEK
DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 269-277 Maja Ćutić Gorup: Habsburška vlast u središnjoj Istri u 16. stoljeću
Doc. dr. sc. Maja Ćutić Gorup Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci Odsjek za povijest Sveučilišna avenija 4 51000 Rijeka mcutic@ffri.uniri.hr UDK: 94(497.5-3Istra)”15” Pregledni rad Prihvaćeno: 26.10.2021
Advertisement
Habsburške vlasti su u 16. stoljeću davale Pazinsku knežiju u zakup ili je služila kao zalog za dobivanje zajmova što je znatno otežavalo položaj podanika. Knežija je predstavljala dio Unutarnje Austrije čija je glavna zadaća bila obrana granica Svetog Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti od osmanske opasnosti. Sredinom 16. stoljeća u Pazinskoj knežiji se širila reformacija, ali se nije razvila u pokret. Nadvojvoda Karlo II. Unutarnjoaustrijski želio je povećati poreze u Knežiji zbog mogućnosti boljeg najma. Zbog toga je 1578. godine na snagu stupio novi urbar. S druge strane kapetani Pazinske knežije koji su zloupotrebljavali svoj položaj, izgubili bi pravo na Knežiju. Analizom protureformacijskih spisa habsburških vlasti i izvješća biskupa Svetoj Stolici može se zaključiti da su upravo habsburške vlasti suzbile širenje reformacije u središnjoj Istri.
Ključne riječi: habsburška vlast, Pazinska knežija, 16. stoljeće, rani novi vijek
DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 269-277 Maja Ćutić Gorup: Habsburška vlast u središnjoj Istri u 16. stoljeću
UVOD
Pazinska knežija nalazila se pod vlašću obitelji Habsburg od 1374. godine. Politička granica između mletačke i habsburške Istre nije se poklapala s granicom crkvene jurisdikcije pojedinih biskupa. Crkvenu jurisdikciju u Pazinskoj knežiji su imali pićanski, porečki, pulski i tršćanski biskup od čega je jedino pićanski biskup imao sjedište unutar tog područja. Knežija je predstavljala rubni dio Svetog Rimskog Carstva te je zbog toga zajedno s ostalim područjem Unutarnje Austrije bila izložena osmanskoj opasnosti. Reformacija se u Knežiji širila sredinom 16. stoljeća, ali se nije razvila u pokret. U Unutarnjoj Austriji provodila se u drugoj polovici 16. stoljeća habsburška protureformacija te su se podržavatelji nove vjere u Pazinskoj knežiji trebali vratiti katoličanstvu ili su bili prognani. Habsburgovcima je trebao novac pa su davali u najam zemlje manje važnosti od kojih je jedna bila i Pazinska knežija. Ovaj rad ima za cilj opisati habsburšku vlast u središnjoj Istri u 16. stoljeću i dati pregled političkih, gospodarskih i vjerskih prilika u Pazinskoj knežiji u tom razdoblju.
U vrijeme Rata Cambraiske lige (1508.–1523.) – koji je vodila protumletačka koalicija (habsburški car Maksimilijan I., francuski kralj Luj XII., papa Julije II., a poslije i Španjolska i Napuljsko Kraljevstvo) - područje Pazinske knežije bilo je pogođeno razaranjima, paležom i pljačkom.1 Hrvatski vladari i njemački carevi željeli su prodrijeti do Venecije i uništiti Mletačku Republiku pa se ratovalo na području Istre. Mletačka vojska je zauzela Pazinsku knežiju u vremenskom razdoblju od 17. do 21. svibnja 1508.2 Providur Girolamo Contarini doveo je brodove u Červar, malu luku između Novigrada i Poreča.3 Skupio je vojsku od 2000 ljudi kojoj je bio cilj osvajanje Pazina. Na vijest o napredovanju G. Contarinija pazinski kapetan Johann von Thur4 napustio je Pazin i ostavio zapovjedništvo zamjeniku kapetana Gasparu Waltersteinu s vojskom od 70 konjanika i 500 pješaka.5 Mlečani su preko Trviža ušli u Knežiju. Nakon dva sata borbe branitelji Trviža su svladani, a kuće opljačkane i spaljene.6 Krenuli su prema Pazinu čiji
1 Bertoša Miroslav, Vrandečić Josip, Dalmacija, Dubrovnik i Istra u ranome novom vijeku, Zagreb 2007., 84. O
Ratu Cambraiske lige usp. opširnije: Bertoša Slaven, Svjetska povijest modernoga doba: (XVI.-XIX. stoljeće): s posebnim osvrtom na Apeninski poluotok, Zagreb 2004., 12-37. 2 De Franceschi Camillo, Storia documentata della Contea di Pisino, Venezia 1964., 61. 3 Isto, 61. 4 Pojedini članovi plemićke obitelji De Dur (na njemačkom von Thur ili von Dürer) bili su upravitelji Pazinske knežije u 16. stoljeću kada je to područje bilo vlasništvo obitelji Habsburg. Boravili su u Pazinu. Johann von
Thur upravljao je Knežijom od 1504. do 1508., kada su Mlečani osvojili Pazin, te od 1509. do svoje smrti 1515. Naslijedio ga je sin Jakob koji je pokušao naseliti opustošena područja novim stanovništvom. Jakob je 1522. sudjelovao na strani njemačkog cara u obrani Grobnika i Grobničkog polja od provale Osmanlija te ih je svojim postrojbama otjerao sve do Brinja. O plemićkoj obitelji De Dur usp. opširnije: Labinjan Galiano,
“De Dur”, u: Istarska enciklopedija, Zagreb 2005., 171. 5 De Franceschi, Storia documentata, 62. 6 Isto, 62.
DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 269-277 Maja Ćutić Gorup: Habsburška vlast u središnjoj Istri u 16. stoljeću
stanovnici su se sklonili u utvrdu. Dana 19. svibnja 1508. zidovi utvrde su se urušili zajedno s tornjem, a branitelji su zatražili predaju koja je prihvaćena.7 Usprkos tome mletačka vojska je prodrla u utvrdu i opljačkala grad.8 Gaspar Walterstein je uhićen i odveden u Veneciju. Tri utjecajna građana – među kojima je vjerojatno bio Jakob von Thur, sin Johanna von Thura – odvedena su u Poreč kao taoci.9 Poslije osvajanja Pazina sva mjesta i utvrde, kao i privatni posjedi, potpali su pod vlast Venecije, a ona je osvojila i Rijeku i liburnijsku obalu.10 Stanovnici Knežije su s vremenom prihvatili mletačku vlast jer su u usporedbi s njemačkim feudalizmom plaćali lakše poreze i imali slobodniji društveni život.11 Pazin je poslao četiri govornika u Veneciju da izraze svoju vjernost i da mole vlast za privremeno izuzeće od plaćanja poreza zbog teških oštećenja tijekom osvajanja, nakon čega su to i dobili u vremenskom razdoblju od 5 godina.12
Okupacija Venecije nije trajala dulje od jedne godine. Poslije teškog poraza kod Agnadella 1509. Venecija je napustila Lombardiju, Furlaniju, Goričku, Kras te habsburšku Istru s Trstom i Rijekom.13 Prvih dana lipnja 1509. providur Secondo da Pesaro se povukao iz Pazina i predao habsburškim vlastima utvrdu. Johann von Thur se vratio i bolje utvrdio mjesto.14
Osiromašenu i ratom pogođenu Knežiju zahvatila je velika epidemija kuge 1510. – 1511.15 Kuga je odnijela mnogo života, a polja su ostala zapuštena. Granice su se zatvorile pa je zamrla i trgovina. Ljudi su umirali od bolesti, gladi te nedostatka liječnika i lijekova. Prihodi Knežije su se toliko smanjili da nije bilo novaca niti za plaću kapetana.16 Godine 1511. Osmanlije su posljednji put provalile u Istru, a u tom pljačkaškom pohodu akindžija znatno je stradala upravo Pazinska knežija.
Sukobi u Istri završili su mirom 1513.17 Za postizanje primirja i pregovore s Johannom von Thurom bio je ovlašten rašporski kapetan Francesco Marcello.18 U
7 Isto, 62. 8 Isto, 62-63. 9 Isto, 63. 10 Isto, 63. 11 Isto, 64. 12 Isto, 64. 13 Isto, 65. 14 Isto, 65. 15 Usp. Isto, 71; Bertoša Slaven, “Pazinska knežija”, u: Istarska enciklopedija, 577 i 578; Isti, “Mletačka i austrijska
Istra u XVI. st.”, u: Istarska enciklopedija, 628. Epidemije kuge najviše su poharale Istru upravo u 16. i 17. stoljeću. Početkom 16. stoljeća pojavila se kuga bubonskoga tipa (s limfnim oteklinama na tijelu). U 16. stoljeću Istru je pogodilo 16 epidemija kuga. Godine 1631. i 1632. Istrom se proširila posljednja i najveća kužna epidemija u njenoj povijesti. O kugi i malariji u Istri usp. opširnije: Bertoša, Vrandečić, Dalmacija,
Dubrovnik i Istra, 88-89; Bertoša Slaven, “La peste in Istria nel Medio Evo e nell’Età Moderna (il contesto europeo delle epidemie)”, Atti del Centro di Ricerche Storiche di Rovigno, vol. XXXVII, Rovigno 2007., 112-159. 16 De Franceschi, Storia documentata, 71. 17 Isto, 68. 18 Isto, 68-69. U ratu s habsburškom vojskom Rašpor je porušen pa je rašporski kapetan premješten u Buzet.
Usp. Bertoša, “Mletačka i austrijska Istra”, u: Istarska enciklopedija, 628.
DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 269-277 Maja Ćutić Gorup: Habsburška vlast u središnjoj Istri u 16. stoljeću
Venetu i Lombardiji rat je trajao do primirja 1516. i 1518. Mir 1523.19 osigurao je Veneciji kaštel u Momjanu, posjed Bernhardina von Raunacha, Završje s posjedima u Kostanjici i Vižinadi, Račice, Barban s Rakljem, Draguć i Sovinjak s Vrhom, što je u to vrijeme pripadalo Pazinskoj knežiji. Posljedice rata, epidemija kuge, nerodnih razdoblja20 i godina gladi za Istru su u gospodarskom i demografskom smislu bile katastrofalne pa su mletačke i austrijske vlasti željele na napuštena područja naseliti novo stanovništvo.21 Nakon što je 1515. umro Johann von Thur, kao upravitelj Knežije naslijedio ga je njegov sin Jakob von Thur koji je uživao povjerenje austrijskih vlasti, ali je s Venecijom zbog vremena provedenog u zarobljeništvu bio u napetim odnosima.22 Habsburgovcima je bio potreban novac kojeg je zbog rata s Osmanlijama bilo sve manje. Dvorska komora je predložila Ferdinandu I. da bi trebalo privremeno dati u najam zemlje manje važnosti.23 Jedna od takvih zemalja bila je Pazinska knežija koja je 1532. prodana Alessiju Mosconiju24 uz pravo otkupa. Alessio Mosconi bio je građanin Ptuja i trgovac tkaninama poznatih manufaktura iz Lombardije i Veneta, a živio je dugi niz godina u austrijskim zemljama gdje se obogatio do te mjere da je želio steći i plemićki naslov.25 Prodaja Knežije bila je uvjetovana pravom na vraćanje nakon 16 godina,26 pravom na teritorijalni suverenitet i iskorištavanje rudnika i šuma, kao i pravom na urbarijalne namete.27 Alessio Mosconi se doselio s obitelji u Pazin. Imao je dva sina, Giovannija i Cristofora, koji su nakon njegove smrti 1540. postali suvlasnici Knežije.28 Oni su navodno već tada bili simpatizeri protestantizma, s čijim su se idejama upoznali u njemačkim zemljama.29 Obitelj Mosconi naseljavala je na područje Pazinske knežije stanovništvo s područja ugroženog osmanskom opasnošću. Zbog zlouporabe položaja obitelj Mosconi je izgubila pravo na Knežiju. Sredinom 16.
19 De Franceschi, Storia documentata, 69. 20 Nerodna razdoblja bila su posljedica dugih i oštrih zima, kao i drugih prirodnih nepogoda. 21 Radilo se većinom o stanovništvu koje je pobjeglo s prostora ugroženih osmanskim osvajanjima: iz Hrvatske,
Dalmacije, Bosne i Hercegovine, u manjoj mjeri Crne Gore i Albanije te mletačkih područja s prostora propalog Bizanta: Nauplije, Malvazije i Cipra. Neke obitelji došle su također iz Veneta, Furlanije i Kranjske.
Usp. Bertoša Slaven, “Matične knjige kao vrelo demografske, etničke, društvene i gospodarske povijesti Pule (1613. – 1815.)”, Časopis za suvremenu povijest, br. 1/33, Zagreb 2001., 175-180; Jurković Ivan, “Kasni srednji vijek”, u: Istarska enciklopedija, 628. 22 De Franceschi, Storia documentata, 71. 23 Isto, 72. 24 Plemićka obitelj Mosconi porijeklom je iz Bergama, a u 16. stoljeću imali su posjede u Istri. Usp. Bertoša
Slaven, “Mosconi”, u: Istarska enciklopedija, 507-508. 25 De Franceschi, Storia documentata, 73; O obitelji Mosconi u Pazinskoj knežiji usp. Ćutić Gorup Maja,
“Kapetani i namjesnici Pazinske knežije kao zaštitnici reformacije”, Zbornik radova znanstvenog simpozija posvećenog 500. obljetnici reformacije Reformacija globalni događaj u lokalnoj perspektivi, Zagreb 2020., 121122. 26 Obitelj Mosconi je dala još novca i produljila najam Knežije na 28 godina. 27 Ćutić Gorup, “Kapetani i namjesnici”, 121; De Franceschi, Storia documentata, 73. 28 Ćutić Gorup, “Kapetani i namjesnici”, 121; De Franceschi, Storia documentata, 74. 29 Grah Ivan, “Izvještaji porečkih biskupa Svetoj Stolici (1588. – 1775.)”, Croatica christiana periodica, br. 12, godina VII, Zagreb 1983., 3.; Ćutić Gorup, “Kapetani i namjesnici”, 121.
DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 269-277 Maja Ćutić Gorup: Habsburška vlast u središnjoj Istri u 16. stoljeću
stoljeća u Knežiji se javljaju i šire reformacijske ideje koje će do početka 17. stoljeća suzbiti habsburška protureformacija.
Nakon druge podjele habsburškog nasljeđa između sinova cara Ferdinanda I. 25. srpnja 1564. za područja koja je dobio najmlađi sin Karlo II. (1540.-1590.) upotrebljava se administrativan pojam Unutarnja Austrija. Iz prijestolnice Graza upravljalo se Štajerskom, Koruškom, Kranjskom, Goričkom i Gradiškom, Trstom, habsburškom Istrom s Rijekom i habsburškom Furlanijom.30 Unutarnja Austrija bila je od 1564. do 1619. teritorijalno samostalna država sa svojim predstavnicima u Reichstagu, s vlastitom apostolskom nuncijaturom i sa zajedničkom vanjskopolitičkom zadaćom obrane jugoistočne granice Svetog Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti te jugoistočne granice habsburških zemalja – koja se nalazila 50 – 150 km još istočnije – od osmanske opasnosti.31 Godine 1578. preuzeo je nadvojvoda Karlo sa staležima Unutarnje Austrije po zapovijedi cara Rudolfa II. obvezu obrane područja Hrvatske i Slavonije koja još nisu zauzele Osmanlije.32
Sljedeći upravitelj Knežije bio je barun Adam Schwetkowitz (u literaturi je naveden i oblik prezimena Cvetković) koji je uživao povjerenje na dvoru i obnašao funkciju upravitelja prihoda vladara, kao i pokrajinskog kapetana Kranjske, čijem plemstvu je pripadao.33 Schwetkowitz je također bio simpatizer Lutherovih ideja.34 Kao upravitelj optužen je za zloupotrebu svog položaja. Nakon Adama Schwetkowitza pazinski kapetan postao je 1572. Leonard Attems koji je trebao smiriti Pazinsku bunu i osigurati provedbu reforme urbara.
U Pazinskoj buni sudjelovalo je oko 2000 podložnika. Austrijske vlasti su se bojale da će se proširiti na austrijske zemlje, posebice na Kranjsku. Pazinska buna je ugušena u krvi, a vođe su kažnjene smrtnom kaznom.
Godine 1571. nadvojvoda Karlo II. proveo je opći popis stanovništva koji je služio za sastavljanje novog urbara.35 Porezi su se prema novom urbaru trebali ubirati prema svakom podaniku, a ne kao do tada od seoskih općina pri čemu su glavešine vodile računa o pravednoj raspodjeli nameta. U planu je bilo povećanje nameta pri čemu bi porasla cijena Knežije. Plemići i kolonisti imali su povlašten položaj pa su autohtoni podanici sami podmirivali novčana i naturalna podavanja.36
30 Loserth Johann, Die Reformation und Gegenreformation in den inneroesterreichischen Laendern im XVI.
Jahrhundert, 1970., 5; Winkelbauer Thomas, Ständefreiheit und Fürstenmacht: Länder und Untertanen des
Hauses Habsburg im konfessionellen Zeitalter, sv. I, Wien 2003, 44. 31 Isto, 44. 32 Isto, 44. 33 De Franceschi, Storia documentata, 81. 34 Grah, “Izvještaji porečkih biskupa, 3. 35 O novom urbaru usp. Ćutić Gorup, “Kapetani i namjesnici”, 124-128. 36 Bertoša, Vrandečić, Dalmacija, Dubrovnik i Istra, 102; Ćutić Gorup, “Kapetani i namjesnici”, 124-125.
Austrijske vlasti oslobodile bi koloniste podavanja na određeni rok. I reformirani urbar iz godine 1597. znatno je povećao obveze podložnika.
DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 269-277 Maja Ćutić Gorup: Habsburška vlast u središnjoj Istri u 16. stoljeću
Do godine 1574. trajali su pregovori s koruškim grofom Georgom Khevenhüllerom koji je preuzeo upravu nad kapetanatom tako što je nasljednicima obitelji Schwetkowitz vratio iznos kredita.37 Knežiju je uspio zadržati 4 godine. Bio je pristaša protestantizma.38
Na tajnom sastanku u Münchenu 1579. zemaljski knezovi iz Bavarske, Unutarnje Austrije i Tirola, kao i papinski nuncij za južni dio Svetog Rimskog Carstva dominikanac Felician Ninguarda, došli su do zaključka da se trebaju ukinuti vjerske povlastice dane protestantima u Štajerskoj, Koruškoj i Kranjskoj.39 Kako bi porastao utjecaj Katoličke crkve, u Grazu je 1580. osnovana stalna Apostolska nuncijatura. Nadvojvoda Karlo je u vladi i na dvoru postupno zamjenjivao protestante katolicima, a u gradovima zabranjivao djelovanje protestantskim propovjednicima. Godine 1587. počela su s radom prva povjerenstva za suzbijanje reformacije40 s ciljem rekatolizacije posjeda zemaljskog kneza, gradova i stanovništva. Sve te mjere ugrozile su trgovinu i obrt u gradovima.41 Također iz Istre i s područja Krasa prognani su propovjednici zajedno s obiteljima, suprugama i djecom.42 Analizom protureformacijskih spisa habsburških vlasti i izvješća biskupa Svetoj Stolici može se zaključiti da su upravo habsburške vlasti do početka 17. stoljeća suzbile širenje reformacije u središnjoj Istri.43
Godine 1578. upravu nad Knežijom preuzeo je koruški plemić Leonard od Keutschacha koji se obvezao da će Karlu II. dati novčani zajam uz kamatu.44 Leonard od Keutschacha bio je također pristaša protestantizma.45 Naslijedili su ga sinovi Johann, Sigmund i Wolfgang, od kojih je jedan kao kapetan stanovao u Pazinu.46 Od 1579. do 1580. namjesnik i upravitelj Knežije bio je Antonio Wassermann, a od 1586. do 1587. Giorgio Primicerio.47 Nadvojvoda je na zahtjev porečkog biskupa uklonio s dužnosti i časti Giorgia Primiceria jer je bio gorljivi pristaša protestantizma.48 U
37 De Franceschi, Storia documentata, 85. 38 Bučar Franjo, Reformacija medju Hrvatima po Istri, Pula 2002., 6; Ćutić Gorup, «Kapetani i namjesnici», 125. Njegovo ime nalazi se na popisu plemića protestanata koji je sastavio štajerski emigrant Sötzinger. Usp.
Loserth, Die Reformation und Gegenreformation, 597. 39 Winkelbauer Thomas, Ständefreiheit und Fürstenmacht: Länder und Untertanen des Hauses Habsburg im konfessionellen Zeitalter, sv. II., Wien 2003, 49. 40 Na njemačkom ovaj pojam glasi Religionsreformationskommissionen. Usp. Winkelbauer, Ständefreiheit und
Fürstenmacht, sv. II., 49. 41 Loserth, Die Reformation und Gegenreformation, 384. 42 Isto, str. 384. 43 O suzbijanju reformacije u središnjoj Istri usp. Ćutić Gorup, Maja, „Dekret nadvojvode Ferdinanda iz 1599. o izgonu protestanata“, Croatica Christiana Periodica, XXXIII, br. 63, Zagreb 2009., 77-85; Ista, “Katolička obnova i habsburška protureformacija u Pazinskoj knežiji”, Pazin 2015., 71-84. 44 De Franceschi, Storia documentata, 86. 45 Njegovo ime Lienhardt Kheutschach nalazi se na popisu plemića protestanata koji je sastavio štajerski emigrant Sötzinger. Usp. Loserth, Die Reformation und Gegenreformation, 597. 46 Ćutić Gorup, “Kapetani i namjesnici”, 126; De Franceschi, Storia documentata, 86. 47 Ćutić Gorup, “Kapetani i namjesnici”, 126. 48 VATIKANSKI APOSTOLSKI ARHIV, Congr. Concilio Relationes Dioec. 621a, Parentin, fol. 2v.
DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 269-277 Maja Ćutić Gorup: Habsburška vlast u središnjoj Istri u 16. stoljeću
literaturi se još kao namjesnici u vrijeme vladavine obitelji Keutschach spominju Francesco Bagni i Nicolò Ressauer.49
Zbog teškog financijskog stanja austrijskih zemalja savjetnici su nadvojvodi Ferdinandu50 predložili da se obrati bogatoj bankarskoj obitelji Fugger51 koja mu je 1600. posudila 80000 fiorina uz kamatu od 6% i hipoteku na Pazinsku knežiju.52 Administrativne poslove u Knežiji obavljao je u to vrijeme Bernardino Barbo, najprije kao namjesnik, a zatim kao kapetan do 1609. kada ga je zamijenio kao upravitelj njegov suparnik Ivan Milošić.53
ZAKLJUČAK
Pazinska knežija je u 16. stoljeću od strane habsburških vlasti davana u zakup ili je služila kao zalog za dobivanje zajmova. Neki kapetani zloupotrebljavali su svoj položaj pa su izgubili pravo na Knežiju. Novim urbarom iz 1578. Karlo II. namjeravao je povećati vrijednost Pazinske knežije jer su njime podložnicima povećani nameti. Zbog ratova i bolesti broj stanovnika se smanjivao tako da je na područje Knežije naseljavano stanovništvo s područja pogođenih osmanskim osvajanjima. Habsburška vlast je protureformacijom do početka 17. stoljeća suzbila širenje reformacije čije ideje su se sredinom 16. stoljeća širile u Pazinskoj knežiji.
IZVORI:
VATIKANSKI APOSTOLSKI ARHIV, Congr. Concilio Relationes Dioec. 621a, Parentin.
LITERATURA:
Bertoša Miroslav, Vrandečić Josip, 2007., Dalmacija, Dubrovnik i Istra u ranome novom vijeku, (Hrvatska povijest u ranome novom vijeku, sv. 3.), Leykam international, Zagreb. Bertoša Slaven, 2001., “Matične knjige kao vrelo demografske, etničke, društvene i gospodarske povijesti Pule (1613. –1815.)”, Časopis za suvremenu povijest, br. 1/33, Zagreb, 175-180. Bertoša Slaven, 2004., Svjetska povijest modernoga doba: (XVI.-XIX. stoljeće): s posebnim osvrtom na
Apeninski poluotok, Profil International, Zagreb. Bertoša Slaven, 2005., “Mosconi”, u: Istarska enciklopedija, Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”,
49 Ćutić Gorup, “Kapetani i namjesnici”, 127; De Franceschi ,Storia documentata, 87. 50 Godine 1600. održano je vjenčanje nadvojvode Ferdinanda i princeze Marije Ane Bavarske, što je prouzročilo velike troškove. Usp. Ćutić Gorup, “Kapetani i namjesnici”, 128. 51 Moćna trgovačka obitelj Fugger porijeklom je iz Augsburga. Imetak obitelji doseže vrhunac u vrijeme
Antona Fuggera koji je nakon smrti ujaka Jakoba 1525. preuzeo vođenje poslova. Bavio se trgovinom metala i luksuzne robe te bankarenjem. Usp. Ćutić Gorup, “Kapetani i namjesnici”, 128. O obitelji Fugger usp. opširnije: Lexikon des Mittelalters, Band IV, München – Zürich 1989., 1010-1012. 52 Usp. Bertoša, “Pazinska knežija”, u: Istarska enciklopedija, 578; Ćutić Gorup, “Kapetani i namjesnici”, 128; De
Franceschi, Storia documentata, 87. Savjetnici su nadvojvodi najprije predložili da Pazinsku knežiju založi kod toskanskog vojvode Ferdinanda Medicija za posudbu od 150000 kruna, ali sporazum nije postignut. Usp.
Bertoša, “Pazinska knežija”, u: Istarska enciklopedija, 578. 53 De Franceschi, Storia documentata, 87.
DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 269-277 Maja Ćutić Gorup: Habsburška vlast u središnjoj Istri u 16. stoljeću
Zagreb, 507-508. Bertoša Slaven, 2005., “Pazinska knežija”, u: Istarska enciklopedija, Leksikografski zavod “Miroslav
Krleža”, Zagreb, 577-578. Bertoša, Slaven, 2005., “Mletačka i austrijska Istra u XVI. st.”, u: Istarska enciklopedija, Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Zagreb, 628. Jurković Ivan, 2005., “Kasni srednji vijek”, u: Istarska enciklopedija, Leksikografski zavod “Miroslav
Krleža”, Zagreb, 627-628. Bertoša Slaven, 2007., “La peste in Istria nel Medio Evo e nell’Età Moderna (il contesto europeo delle epidemie)”, Atti del Centro di Ricerche Storiche di Rovigno, vol. XXXVII, Rovigno, 112159. Bučar Franjo, 2002., Reformacija medju Hrvatima po Istri, (Zagreb, 1918.), Kršćanska crkva Hosana - Izvori, Pula. Ćutić Gorup, Maja, 2009., „Dekret nadvojvode Ferdinanda iz 1599. o izgonu protestanata“, u: Croatica Christiana Periodica, XXXIII, br. 63, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2009., 77-85. Ćutić Gorup Maja, 2015., “Katolička obnova i habsburška protureformacija u Pazinskoj knežiji”,
Državni arhiv u Pazinu, Pazin, 71-84. Ćutić Gorup Maja, «Kapetani i namjesnici Pazinske knežije kao zaštitnici reformacije», Zbornik radova znanstvenog simpozija posvećenog 500. obljetnici reformacije Reformacija globalni događaj u lokalnoj perspektivi, Teološki fakultet Matija Vlačić Ilirik, Zagreb 2020., 117-131. De Franceschi Camillo, 1964., Storia documentata della Contea di Pisino, Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, Venezia. Grah Ivan, 1983., “Izvještaji porečkih biskupa Svetoj Stolici (1588. – 1775.)”, Croatica christiana periodica, br. 12, godina VII, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1-47. Labinjan Galiano, 2005., “De Dur”, u: Istarska enciklopedija, Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”,
Zagreb. Lexikon des Mittelalters, Band IV, Artemis Verlag, München – Zürich, 1989. Loserth Johann, 1970., Die Reformation und Gegenreformation in den inneroesterreichischen Laendern im XVI. Jahrhundert (Stuttgart, 1898.), Nieuwkoop – B. de Graaf. Milićević, Josip, 2005., „Etnografske crtice s Tinjanštine“, u: Tinjanski zbornik: zbornik radova sa stručno – znanstvenog skupa „Tinjan i okolica od prapovijesti do danas u povodu 100. obljetnice utemeljenja Hrvatske čitaonice u Tinjanu (Tinjan, 6. svibnja 2000.), Matica hrvatska Pazin –
Poglavarstvo općine Tinjan, Tinjan, 297-307. Winkelbauer, Thomas, 2003., Ständefreiheit und Fürstenmacht: Länder und Untertanen des Hauses
Habsburg im konfessionellen Zeitalter, sv. I-II, Ueberreuter, Wien.
DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 269-277 Maja Ćutić Gorup: Habsburška vlast u središnjoj Istri u 16. stoljeću
Sažetak
Pazinska knežija nalazila se pod vlašću obitelji Habsburg od 1374. godine. Politička granica između mletačke i habsburške Istre nije se poklapala s granicom crkvene jurisdikcije pojedinih biskupa. Crkvenu jurisdikciju u Pazinskoj knežiji su imali pićanski, porečki, pulski i tršćanski biskup od čega je jedino pićanski biskup imao sjedište unutar tog područja. Knežija je predstavljala rubni dio Svetog Rimskog Carstva te je zbog toga zajedno s ostalim područjem Unutarnje Austrije bila izložena osmanskoj opasnosti. Reformacija se u Knežiji širila sredinom 16. stoljeća, ali se nije razvila u pokret. Habsburške vlasti su davale Pazinsku knežiju u zakup ili je služila kao zalog za dobivanje zajmova što je znatno otežavalo položaj podanika. S druge strane kapetani Pazinske knežije koji su zloupotrebljavali svoj položaj, izgubili bi pravo na Knežiju. Nadvojvoda Karlo II. Unutarnjoaustrijski želio je povećati poreze u Knežiji zbog mogućnosti boljeg najma. Zbog toga je 1578. godine na snagu stupio novi urbar. Analizom protureformacijskih spisa habsburških vlasti i izvješća biskupa Svetoj Stolici može se zaključiti da su upravo habsburške vlasti do početka 17. stoljeća suzbile širenje reformacije u središnjoj Istri.
HABSBURGER REGIERUNG IN MITTELISTRIEN IM 16. JAHRHUNDERT
Zusammenfassung
Die Paziner Grafschaft befand sich ab 1374 unter der Regierung der Familie Habsburg. Die politische Grenze zwischen dem venezianischen und habsburger Istrien stimmte nicht mit der Grenze der kirchlichen Jurisdiktion einiger Bischöfe überein. Die kirchliche Jurisdiktion hatten in der Paziner Grafschaft die pićaner, porečer, pulanesische und triester Bischöfe, von denen nur der pićaner Bischof seinen Sitz innerhalb dieses Gebietes hatte. Die Grafschaft stellt den Randteil des Heiligen Römischen Reiches dar und war, zusammen mit den anderen Gebieten Binnenösterreichs Gefahren ausgesetzt. Die Reformation verbreitete sich in der Grafschaft Mitte des 16. Jahrhunderts, entwickelte sich aber nicht zu einer Bewegung. Die habsburger Regierung verpachtete die Paziner Grafschaft oder diente sie zur Ermittlung von Darlehen, was die Lage der Untertanen erheblich erschwerte. Andererseits verloren die Kapitäne der Paziner Grafschaft, welche ihre Position missbrauchten, ihr Recht auf die Grafschaft. Erzherzog Karl II. von Innenösterreicher wollte die Steuern in der Grafschaft wegen der Möglichkeit günstigeren Verpachtung, erhöhen. Deswegen trat 1578 das neue Urbar in Kraft. Durch eine Analyse der Schriften gegen die Reformation der habsburger Regierung und der Berichte der Bischöfe an den Heiligen Stuhl, kann man beschließen, dass gerade die habsburger Regierung bis Anfang des 17. Jahrhunderts die Verbreitung der Reformation in Mittelistrien verhinderte.
