Bošnjaci u carskoj službi (Bosansko – hercegovačke trupe u vojsci Austro–Ugarske Monarhije

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 355-362 Zlatko Bender: Bošnjaci u carskoj službi

Zlatko Bender

DABiH Društvo Austrijanaca u Bosni i Hercegovini Banja Luka UDK: 355(436+439) Izlaganje sa znanstvenog skupa Prihvaćeno: 8.7.2021

Bošnjaci u carskoj službi

(Bosansko – hercegovačke trupe u vojsci Austro–Ugarske Monarhije)

U radu autor riječju i slikom ukratko ističe značenje bosansko–hercegovačkih trupa u vojsci Austro – Ugarske Monarhije i to od završetka bosansko – hercegovačkoga ustanka 1878. do propasti Austro – Ugarske Monarhije nakon završetka Prvoga svjetskoga rata 1918. godine.

Ključne riječi: Austro – Ugarska Monarhija, godine 1878. do 1918., bosansko – hercegovačke trupe, carska vojska

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 355-362 Zlatko Bender: Bošnjaci u carskoj službi

Pošto je Bosna i Hercegovina 1878. godine došla pod upravu Austrougarske monarhije, 1894. god. počelo se sa formiranjem četiri pješadijske regimente

Regimenta Ime Iz okruga Garnizon

1. Prva bošnjačka regimenta Sarajeva Beč 2. Druga bošnjačka regimenta Banjaluka Grac 3. Treća bošnjačka regimenta Tuzla Budimpešta 4. Četvrta bošnjačka regimenta Mostar Trst

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 355-362 Zlatko Bender: Bošnjaci u carskoj službi

Sve Bošnjačke regimente su bile napadačke i bile su raspoređene na frontovima širom Austrougarske monarhije. Neke su bile na Galiciji, Soči, Pjavi, Karpatima i regionu Alpa i bile su jedne od najelitniji jedinica austrougarske vojske.

Druga bošnjačka regimenta je osnovana 1894. godine u Banjaluci sastojala se od četiri bataljona, od kojih je 1. 2. i 4. Bataljon odlazio u garnizonski grad Grac i bili su smješteni u dominikansku kasarnu.

3. Bataljon je lociran u glavnom gradu svog okruga. Od svih bosanskohercegovačkih regimenti, posebno treba istaći Drugu bošnjačku koja je u toku rata dobila 42 zlatne medalje i tako važila kao najodlikovanija jedinica u Austrougarskoj vojsci. Inače zlatna medalja je bilo najviše odlikovanje u Austrougarskoj vojsci.

Druga regimenta je 7. juna 1916. godine pobjedila italijansku armiju u bici na Monte Maletti između austrougarske vojske i Italijanske armije u ovoj bici je poginulo 208 pripadnika Druge bošnjačke regimente, a na italijanskoj strani 2.033 vojnika. Treba spomenuti da su gradske vlasti Bosanske Dubice i Graca ovoj regimenti posvetile srebrenu signalnu trubu za divljenje, zahvalnost i priznanje.

Početkom juna mjeseca, svake godine na vojnom groblju u opštini Lebring, pored Graca u Austriji, obilježava se godišnjica bitke na Monte Meletti u Južnom Tirolu gdje su ukopani i Bošnjaci iz Druge regimente. Obilježavanje ove proslave počelo je 1917. godine, godinu nakon osvajanja planine Monte Melette.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 355-362 Zlatko Bender: Bošnjaci u carskoj službi

Zauzeo je Monte Melettu:

Jezički genije Stevo Duić ( 1877 – 1934 )

Duić je govorio njemački, hrvatski i bugarski, a vladao je i francuskim, ruskim i češkim jezikom. Od 1. maja 1916. godine unapređen je u potpukovnika i prekomandovan u pješadijski puk. Kao komadant jurišne grupe 11. Durić je 7. juna 1916. napao i zauzeo utvrđeni i dobro branjeni vrh Monte Melette - Fior.

Prvog maja 1916. godine je Stevo Duić imenovan za potpukovnika. U zadnjoj ratnoj godini je bio komandant novoformiranoga „Orijentalnog korpusa“.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 355-362 Zlatko Bender: Bošnjaci u carskoj službi

Povelja o dodjeli Viteškog križa Leopoldovog ordena (Ritterkreuz des Leopold ordens) za potpukovnika korpusa generalštaba Stevu Duića iz septembra 1916. u znak priznanja zbog zauzimanja Monte Melette – Fior.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 355-362 Zlatko Bender: Bošnjaci u carskoj službi

Od 1987. godine je tadašnji puk 54. Austrijske armije njeguje tradicije bosanskohercegovačkog Pješadijskog puka br. 2. 1988. godine je blagoslovljena ponovo sagrađena kapela Monte – Forno koja podsjeća na borbu na Monte Meletti.

7. septembra 1996. godine otkriven je spomenik Bošnjacima kod Alm Slapeura u podnožju Monte Meletta – Flora kojeg su napravili pioniri austrijske armije.

Žalosno je da narodi BiH o svojoj ne tako davnoj prošlosti gotovo ništa ne znaju ili vrlo malo, unatoč saznanju da su platili najveću cijenu od svih država i nacija na svijetu u prvom Svjetskom ratu.

Šta je dakle preostalo od najelitnije Carsko – kraljevske vojske K.u.K Armije?

Bošnjaci su ratovali na sva četri fronta – Galiciji, Karpatima, Srbiji, Albaniji, Soča i Pijava u Italiji i Verdenima u Francuskoj.

U Bosni i Hercegovini je sve zaboravljeno, apsolutno sve. Stotinu puta zašto? Zašto nema ni jednog sokaka ni ulice, ni trga ni škole, ni ploče, ni krsta, ni nišana ni kamena ni štapa da posjeti djecu na desetine hiljada po Evropi rasuti kostura heroja i

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 355-362 Zlatko Bender: Bošnjaci u carskoj službi

potoka prolivenih suza naših starih majki. U ratnom muzeju u Beču još stoji 15.000 nerješenih prijedloga za odlikovanje i unaprijeđenje Bošnjaka kao i prebogata ratna arhiva.

Hoćemo li i dalje stanovati u ulicama sa imenima problematičnih junaka i sastajati se na trgovima lažnih velikana? Danas u R. Austriji zahvaljujući Bošnjacima - ratnicima Prvog Svjetskog rata kazati da si BOŠNJAK je nešto posebno. Oni pamte oni se sjećaju onih dobrih Bošnjaka. Oni rado slušaju kompoziciju iz 1905. vojničkog marša “Die Bosniaken kommen”.

Popularan je bio marš „Bošnjaci dolaze“ kojeg je komponovao Eduard Wagnes, rođen u Gracu kapelmajstor bosansko-hercegovačkog Pješadijskog puka br. 2. Čitav niz drugih marševa veličao je herojska djela Bošnjaka tokom Prvog svjetskog rata.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 355-362 Zlatko Bender: Bošnjaci u carskoj službi

U Gracu postoji ulica Zweierbosniakengasse (Ulica Druge Bošnjačke ) te dvije kamene spomen ploče u Gracu i Beču, oni rado jedu jedno pecivo od raži i kima tzv. Bosniak, čitaju knjigu od Schachingera “Die Bosniaken kommen”.

Oni preko 80 godina u Gracu i Lebringu svake godine najsvečanije odaju počast na vojničkom groblju u čast bitke na Monte Meletti Fior 7. 6. 1916.

Iz tog rata ostao je u Italiji kod Gorizie naziv jednog neprohodnog grebena Posso del Bosniako. Talijani su čak sa ponosom i poštovanjem zajedno sa Austrijancima podigli spomenik Bošnjacima 7. 9. 1996. god. na mjestu njihovog najvećeg pojedinačnog vojničkog poraza na Monte Meletti.

Dr. Vincenz Liechtenstein

Austrijski savezni poslanik

Još kao dijete sam od svog oca slušao o velikim podvizima i hrabrosti Bošnjaka. Moj djed se također borio na italijanskom frontu u prvom svjetskom ratu i bio je stalno pod utiskom i oduševljenjem za svoje Bošnjačke drugove. Povezuje nas mnogo toga zajedničkog. Danas je također naše nastojanje mirna, ujedinjena i slobodna Evropa. Uistinu je staroj centralnoj Evropi Bosna jednako pripadala koliko i Austrija, sa več zaživljenom nacionalnom idejom pomirenja i povezivanja naroda. Bosna je već tada bila izvanredan primjer da različite vjere i nacije mogu zajedno.

Kada mislimo na Bošnjake i našu istoriju u centralnoj Evropi, mogu reći samo jedno mi svi koji sada ovdje ujedinjeni živimo, smo imali ujedinjenu Evropu. Ta Evropa koja danas treba da se realizira, postojala je već u malom, no bila je premoderna za početak ovog stoljeća.

Da i vi svakako pripadate toj ujedinjenoj za nas nije uopće pitanje. Ja Vam tvrdim gdje god mi možemo danas pomoći, činimo to rado i sa najdubljim prijateljstvom.

Graz, 11. 6. 1999.godine.