Katalog izložbe ''Gospodarstvo Slavonskog Broda od 1945. do 1990'' by Državni arhiv u Slavonskom Brodu

GOSPODARSTVO SLAVONSKOG BRODA OD 1945. DO 1990. u dokumentima Dr탑avnog arhiva u Slavonskom Brodu

Katalog izlo탑be

Slavonski Brod, 2007.

Državni arhiv u Slavonskom Brodu GOSPODARSTVO SLAVONSKOG BRODA OD 1945. DO 1990. u dokumentima Državnog arhiva u Slavonskom Brodu

Katalog izložbe Izložbena dvorana Državnog arhiva u Slavonskom Brodu 20. studeni 2007. - 31. siječnja. 2008.

Slavonski Brod, 2007.

Nakladnik: Državni arhiv u Slavonskom Brodu Za nakladnika: Ivan Medved, prof. Autor izložbe i kataloga: Zdenka Lakić Postav izložbe: Zdenka Lakić, Gordana Slanček, Anica Divić, Đurđica Jurišić Đurđa Šprajc, Krešimir Ibrišimović i Domagoj Zovak Tisak: Grafotisak Slavonski Brod Naklada: 300 kom. ISBN: 953-96-156-2-3

Financiranje izložbe i kataloga: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Grad Slavonski Brod Brodsko – posavska županija

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem: 471025001

UVOD Značajan dio arhivske dokumentacije koja se čuva u Državnom arhivu u Slavonskom Brodu odnosi se na razdoblje poslije 1945. godine. Najveći, za povijesna i razna druga istraživanja najznačajniji dio, pripada fondovima uprave, međutim, bogata je i vrlo vrijedna također i dokumentacija nastala djelatnošću raznih gospodarskih subjekata i udruga. Nažalost, najveći dio te dokumentacije odnosi se na razdoblje do 1969. godine, a samo neznatan dio i na kasnije razdoblje, iako je već 2000. g. isteklo 30 godina od nastajanja dokumentacije koja bi se trebala naći u Arhivu.1 Osobito bi se u Arhivu već trebala nalaziti dokumentacija onih brojnih gospodarskih subjekata koji su bili u sustavu stručnog arhivskog nadzora, a prestali su u međuvremenu djelovati.2 Zbog nedostatka arhivskog prostora nije moguće preuzeti navedenu dokumentaciju ni uprave, niti brojnih poduzeća koja se nalaze u stečaju, ili su već prodana i privatizirana, tako da njihov razvoj nije moguće znanstveno istraživati na temelju izvornog arhivskog gradiva, a otežana je i dostupnost navedenog gradiva kada su u pitanju osobni dokumenti bivših zaposlenika ili drugi dokumenti važni građanima za ostvarivanje njihovih prava. Najveća, i gospodarski najznačajnija poduzeća poput „Đure Đakovića“ industrije šinskih vozila, industrijskih i energetskih postrojenja i čeličnih konstrukcija, „Slavonije“ drvne industrije, „Agrokombinata Jasinje“, „Brodkomerca“, „Slavonije“ trgovačkog poduzeća, „Veleprometa“, „Brodvina“, „Komunalca“, Komercijalne banke, Poduzeća Luka i skladišta, Poduzeća PTT saobraćaja i drugih, ili imaju malo, obzirom na svoju veličinu i obim poslovanja, ili nimalo sačuvanih dokumenata u Arhivu što je vrlo razvidno iz priloženog popisa arhivskih fondova i zbirki. Dio njihove arhivske i registraturne dokumentacije još se čuva kod pravnih nasljednika ili samo imatelja, poput „Đuro Đaković“ Holdinga d.d., „Slavonija“ drvna industrija d.o.o.,ili kod Gradskog poglavarstva koje je preuzelo skrb o sačuvanom dijelu gradiva Samoupravne interesne zajednice za stanovanje i poduzeća: Graditelj, MIB, Venator, Brodvin“, „Plamen“, „Agrokombinat Jasinje“, „Đuro Đaković“- Tračnička vozila d.o.o., i Maxima d.o.o . Ono što je sačuvano i nalazi se u Državnom arhivu u Slavonskom Brod arhivistički je sređeno i opremljeno znanstveno - obavijesnim pomagalima te je već danas nezaobilazni izvor za proučavanje prošlosti grada i njegove okolice. U budućnosti će to biti još i više kao što može biti i temelj za izradu ozbiljnih planskih studija daljnjeg razvoja gospodarstva grada jer bi trebalo pretpostaviti da su iskustva prošlosti dobar temelj za mudrije i produktivnije 1

Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, čl.14, Narodne novine RH, br. 105/1997.

Isto, čl. 10 i 14.

planiranje budućnosti. Gospodarstvo je, možda još i više no upravni i politički sustav, svjedok dubokih društvenih, imovinsko pravnih, tehnoloških, financijskih i drugih gospodarskih promjena koje su se događale od 1945. do 1990. Gospodarski sustav je određivao onu svakodnevnu ekonomsku osnovu života svakog pojedinca. Stoga je poznavanje toga sustava i njegovih problema i rezultata nezaobilazni dio spoznaja o životu grada u navedenom razdoblju što se i želi ilustrirati ovom izložbom arhivskih dokumenata. Izložbom se također želi upozoriti na potrebu čuvanja arhivske dokumentacije o gospodarstvu, ne samo kao o relevantnom svjedoku svoga vremena, već i kao čuvaru poslovnih, gospodarskih interesa samih stvaratelja gradiva i njihovih nasljednika. Možda će biti zanimljivo citirati Preporuku o čuvanju registraturne i arhivske građe ( danas se koristi naziv gradivo) koju je donio Državni arhiv NRH u Zagrebu, a Državni sekretarijat za robni promet u Zagrebu proslijedio 1960. svim trgovinskim komorama 1960.g., a ove dostavile svim gospodarskim subjektima na svome području. U Preporuci se, između ostalog, kaže: „ Arhiv svake iole važnije privredne organizacije i poduzeća sadrži, više ili manje, pismene građe koju treba izvjesno vrijeme ili trajno sačuvati. Ova građa nije važna samo za tekuće poslovanje poduzeća, nego i za njegov daljnji rad i razvitak…. Svakodnevna praksa nam pokazuje; da uništavanjem ovakvih arhivalija nastaju za zajednicu i pojedince štete koje su često veoma velike. Nisu rijetki slučajevi da se ekonomsko – materijalni, pravni, politički i drugi interesi zajednice ne mogu zaštititi ili ostvariti jer je uništena dokumentacija koja je za to potrebna. Suvišno je naglašavati, da od sređenosti arhive u mnogome zavisi ekspeditivan rad i pravilno funkcioniranje poduzeća, što u krajnjoj liniji znači - sama proizvodnja.“3 I ova izložba bi trebala doprinijeti razvijanju svijesti da je dokumentacija o gospodarstvu i dio nacionalnog spomeničkog blaga sredine u kojoj je nastala, te da je kao takovu treba brižno valorizirati i čuvati.

HR-DASB-208, inv. br. 16.

ARHIVSKI IZVORI ZA GOSPODARSKU POVIJEST SLAVONSKOG BRODA OD 1945. DO 1990. Svi arhivski fondovi u državnim arhivima klasificirani su po povijesnim razdobljima i vrsti djelatnosti. Za istraživanje gospodarske povijesti Slavonskog Broda od 1945. do 1990. značajni su sljedeći fondovi:4 G.1.1.2. GOSPODARSKA I POSLOVNA UDRUŽENJA KOJA SU DJELOVALA DO 1945. ALI SU PRODUŽILA SVOJE DJELOVANJE I NAKON 1945. [0251] OBRTNIČKI ZBOR SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1932-1950); 1932/1947: knj. 39, kut. 39; 5,6. SI. [0196] UDRUŽENJE TRGOVACA ZA GRAD I KOTAR SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1931-1950); 1932/1950: knj. 28, kut. 23; 3,5. SI. G.2.1. GOSPODARSKA UDRUŽENJA OSNOVANA NAKON 1945. G.2.1.1. KOMORE [0209] KOTARSKA ZANATSKO–KOMUNALNA KOMORA SLAVONSKI BROD– Slavonski Brod (1950-1962); 1950-1962: knj. 36 kut. 88 ; 15,50.SI; [0376] TRGOVINSKO-UGOSTITELJSKA KOMORA SLAVONSKI BROD– Slavonski Brod (1952-1958); 1952-1958: knj. 7, kut. 27; 3,5. AP [0207] KOTARSKA UGOSTITELJSKA KOMORA SLAVONSKI BROD – Slavonski Brod (1958-1962); 1958-1962: knj. 7, kut. 27; 3,50. SI; [0208] TRGOVINSKA KOMORA ZA KOTAR SLAVONSKI BROD– Slavonski Brod (1958-1962); 1958-1962: knj. 4

Podaci o fondovima izloženi su po važećem razredbenom sustavu i sadrže sljedeće elemente: Signaturu fonda u uglatoj zagradi, jedinstveni normirani naziv stvaratelja istovjetan s nazivom fonda, sjedište stvaratelja arhivskog gradiva, godine djelovanja

stvaratelja u okruglim zagradama, godine nastanka gradiva koje se čuva u Arhivu, broj arhivskih jedinica(knjiga, kutija spisa, svežnjeva ili komada npr. fotografija i sl.)dužnih metara gradiva, te skraćeni naziv obavijesnog pomagala ( sumarni inventar (SI), arhivski popis(AP) ili privremeni popis(PrP). Prilikom citiranja koriste se kraćenice: HR-DASB-signatura fonda te broj inventarne jedinice.

4, kut. 22; 2,00. AP G.2.1.2. GOSPODARSKA I POSLOVNA UDRUŽENJA SAVEZI [0210] KOTARSKI SAVEZ POLJOPRIVREDNIH ZADRUGA SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1947-1962); 1948/1962: knj. 8, kut. 23; 3. SI. [0231] ZADRUŽNI POSLOVNI STOČARSKI SAVEZ SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (?-?); 1957: kut. 0,5; 0,05. AP. [0211] ZADRUŽNI RATARSKO - SJEMENARSKI POSLOVNI SAVEZ SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1955-?); 19551957: svež. 1; 0,02. AP. G.2.1.3. ZADRUGE POLJOPRIVREDNE ZADRUGE [0215] POLJOPRIVREDNA ZADRUGA S OGRANIČENIM JAMSTVOM SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1947-1961); 1949-1961: knj. 4, kut. 14; 2. SI. NABAVLJAČKO – PRODAJNE/POTROŠAČKE ZADRUGE [0226] NABAVLJAČKO - POTROŠAČKA ZADRUGA S.O.J. U BRODSKOM VINOGORJU - Slavonski Brod (1945-1947); 19451947: knj. 1, kut. 1; 0,10. AP. [0225] RADNIČKO - NAMJEŠTENIČKA POTROŠAČKA ZADRUGA S.O.J. SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1945-1951); 6

1945-1951: knj. 25, kut. 19, 5; 3,5. AP. [0244] KOŽARSKA OBRTNIČKA NABAVNO - PRODAJNA ZADRUGA “JEDINSTVO” SLAVONSKI BROD Slavonski Brod ( - ); 1947-1950: kut. 0,5; 0,05. AP. [0232] NABAVLJAČKA PRODAJNA ZADRUGA «BUDAINKA» - Slavonski Brod (1946-?); 1946/1947: knj. 1, kut. 0,5; 0,05. AP. [0228] KOTARSKA PERADARSKA ZADRUGA U SLAVONSKOM BRODU - Slavonski Brod (1955-?); 1955-1956: svež. 1; 0,05. AP. [0212] TAPETARSKO - DEKORATERSKA ZADRUGA “UDOBNOST” SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1962-1967); 1962/1967: kut. 3; 0,30. SI. [0213] OBUĆARSKA ZADRUŽNA RADNJA “SLOGA” SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (?-?); 1958/1962: kut. 1; 0,10. PrP. [0214. PRVA RIBARSKA ZADRUGA S OGRANIČENIM JAMSTVOM SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1947-1973); [1946] 1947/1973 [1974]: knj. 16, kut. 17; 2,5. SI. [0222] SELJAČKA RADNA ZADRUGA S OGRANIČENIM JAMSTVOM “SLAVONSKI BORAC” PODVINJE Podvinje (19481954); 1948/1953: knj. 5, kut. 1; 0,40. SI. [0224] STAMBENA ZADRUGA UČESNIKA NARODNOOSLOBODILAČKOG RATA SLAVONSKI BROD Slavonski Brod (1960-1964); [1959] 1960-1964 [1965]: knj. 9, kut. 4; 0,50. SI. [0360] STOČARSKA ZADRUGA SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1954.-1957.); 1954-1955: knj. 1, kut. 1; 0,11. 7

G.2.3. RATARSTVO, STOČARSTVO, ŠUMARSTVO, LOV I RIBOLOV G.2.3.1. Ratarstvo POLJOPRIVREDNA DOBRA [0235] POLJOPRIVREDNO DOBRO “HRANA” SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (?-?); 1959: kut. 1; 0,10. AP. [0234] POLJOPRIVREDNI KOMBINAT SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1963-1964); [1959-1962] 1963-1964: knj. 9, kut. 26; 3,5. SI. [0371] POLJOPRIVREDNA STANICA SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod; 1953-1987; 0,7. AP. G.2.4.INDUSTRIJA I RUDARSTVO G.2.4.2. Industrija [0369] «SLAVONIJA» DRVNA INDUSTRIJA SLAVONSKI BROD – Slavonski Brod ( 1945-1990); 1945/1957:knj. 10 svež.1,; 0,03.AP. [0238] INDUSTRIJA LOKOMOTIVA, STROJEVA I MOSTOVA «ĐURO ĐAKOVIĆ” SLAVONSKI BROD Slavonski Brod (1945-1991); 1945-1959: 38,00. PrP. [0237. INDUSTRIJA SUDOVA I SPREME ZA TEHNIČKE PLINOVE “SLAVONSKI PARTIZAN” SLAVONSKI BROD - (1945-1959); 1945/1959: knj. 1, kut. 3; 0,35. SI. [0239] PODUZEĆE ZA IMPREGNACIJU DRVETA SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1945-1959); 1945-1947: knj. 43, kut. 27; 6,3. SI. 8

G.2.5. TRGOVINA PODUZEĆA [0242] GRADSKO TRGOVAČKO PODUZEĆE “GRANAP” SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1946-1954); 1946-1954: knj. 1; 0,03. PrP. [0243] PODUZEĆE ZA OTKUP STOKE I SVINJA «CEROVAC» SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod; 1949-1950: knj. 1; 0,02. AP. [0240] PODUZEĆE ZA PROMET I PRERADU ŽITARICA “POSAVINA” SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1953-1959); 1953/1958: knj. 8, kut. 17; 2,5. SI. [0245] TRŽNA UPRAVA SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1956-1968); 1956-1968: knj. 3, kut. 2; 0,80. AP. [0241] ZADRUŽNO PROIZVODNO TRGOVAČKO PODUZEĆE “VINO - VOĆE” SLAVONSKI BROD Slavonski Brod (19531957); 1953/1957 [1958]: kut. 2; 0,20. SI. G.2.6. UGOSTITELJSTVO I TURIZAM [0247] GRADSKO UGOSTITELJSKO PODUZEĆE SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1948-1952); 1949-1952: kut. 2; 0,20. G.2.7. GRAĐEVINARSTVO PODUZEĆA [0248] GRAĐEVNO PODUZEĆE “BRATSTVO” SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1945-1959); 1948-1958: knj. 52, kut. 69; 12. SI. 9

[0249] GRAĐEVINSKO PODUZEĆE “IZGRADNJA” SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1945-1969); 1945-1969: knj. 70, kut. 213; 31. SI. G.2.8. PROMET I VEZE [0358] LOŽIONICA - SERVISNA RADIONICA ŽELJEZNICE SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod ( 1947- ) 1947-1951; 0,06. PrP. G.2.9. OBRT [0254] PODUZEĆE ZA BRIJAČKE, FRIZERSKE, TRGOVAČKE I OSTALE USLUGE “MLADOST” D.O.O. SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1954-1994); 1959-1994: 3,5. PrP. [0252] PODUZEĆE ZA OBAVLJANJE KUĆNE RADINOSTI I UMJETNIČKOG OBRTA “NARODNI VEZ” U SLAVONSKOM BRODU - Slavonski Brod (1954-1962); 1954/1957: kut. 1; 0,10. SI. [0253] ZANATSKA KROJAČKA RADNJA “KVALITET” SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1956-1960); 1956/1960: kut. 3; 0,30. SI. G.2.10. STAMBENA I KOMUNALNA DJELATNOST [0256] KOMUNALNO PODUZEĆE “KOMUNALAC” - Slavonski Brod (1947-1955); 1948/1958: knj. 14, kut. 13; 2. SI.

G.2.11. VODNO GOSPODARSTVO VODNE ZAJEDNICE [0257] VODNA ZAJEDNICA “JELAS POLJE” SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1957-1967); [1951-1952] 1953-1967: 4,80. PrP. [0260] VODNA ZAJEDNICA “BIĐ - BOSUT” VINKOVCI. SEKCIJA SLAVONSKI BROD - Vinkovci, Slavonski Brod; 18881954: kut. 1; 0,10. AP. [0258] TEHNIČKI URED ZA AGRARNE OPERACIJE I MELIORACIJE ZEMLJIŠTA SLAVONSKI BROD Slavonski Brod (1957-1961); 1957-1961: 0,25. PrP. [0259] MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE I ŠUMARSTVA. SEKCIJA ZA MELIORACIJE I REGULACIJSKE RADOVE SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1947-1948); 1947-1948: knj. 1; 0,02. PrP. [0363] OPĆE VODOPRIVREDNO PODUZEĆE ZA VODNO PODRUČJE SLIVA SAVE ZAGREB. OOUR “VODOPRIVREDA” SLAVONSKI BROD – Slavonski Brod (1948-1991); 1948-1982; 1,87. PrP. G.2.13. INTELEKTUALNE USLUGE [0262] «KNJIGOVODSTVENI SERVIS” PODUZEĆE ZA KNJIGOVODSTVENE I ADMINISTRATIVNE USLUGE SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1953-1960); 1953/1960: knj. 2, kut. 80; 7,5. SI. [0264] ZAVOD ZA GEODETSKO - TEHNIČKE POSLOVE SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1965-1971); 1965-1971: 0,60. PrP. Osim navedenih fondova gospodarskih subjekata, ili možda čak i više od njih, bogat izvor za istraživanja su i fondovi uprave jer je ona, zajedno s političkim i društvenim strukturama donosila odluke koje su određivale 11

cjelokupni kontekst razvoja gospodarstva, osobito u prvom razdoblju nakon rata, u razdoblju koje karakterizira kruti administrativni centralizam. Od arhivskih fondova tijela uprave značajnih za istraživanje gospodarske povijesti grada koja se nalaze u DASB izdvajamo: A.5.3. OKRUŽNA UPRAVA [0015] OKRUŽNI NARODNI ODBOR SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1945-1947); 1945-1947: knj. 40, kut. 49; 7,83. SI. A.5.4. KOTARSKA UPRAVA KOTARSKI ODBORI [0017] NARODNI ODBOR KOTARA SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1945-1962); 1945-1962: knj. 94, kut. 812; 100,02. SI. [0021] UPRAVA ZA VODOPRIVREDU. VODOPRIVREDNI ODJELJAK SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1947-1962); 1951 / 1962: 1,53. PrP.

SKUPŠTINA OPĆINE [0022] SKUPŠTINA OPĆINE SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1963-1990); 1963-1990 [1991-1993]: knj. 65, kut. 1178; 115. PrP.(U Arhivu se nalaze samo serije: Zapisnici sjednica svih vijeća Skupštine općine od 1965. do 1992, a Izvršnog vijeća SO do 1980.; opći spisi po urudžbenom zapisniku s pomoćnim uredskim knjigama od 1963. do 1969.; Dokumentacija o položenim ispitima za kvalificirane i visokokvalificirane radnike te dokumentacija o provjeravanju stručnosti od 1955. do 1977.; Dokumentacija o radnim odnosima 1963.-1971.; Izvještaji o radu SO za 1971. te popisi stanovništva iz 1981. i 1981.Ostala dokumentacija Skupštine općine Slavonski Brod nalazi se u pismohrani Brodsko – posavske županije). 12

A.5.5. GRADSKA UPRAVA NARODNI ODBORI GRADOVA [0019] NARODNI ODBOR GRADA SLAVONSKOG BRODA - Slavonski Brod (1945-1952); 1945-1952: knj. 100, kut. 336; 45,5. SI. [0020] NARODNI ODBOR GRADSKE OPĆINE SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1952-1955); 1952-1955: knj. 12, kut. 99; 12,5. SI. A.5.6. OPĆINSKA UPRAVA NARODNI ODBORI OPĆINA [0043] NARODNI ODBOR OPĆINE SLAVONSKI BROD - VANJSKI - Slavonski Brod (1952-1955); 1952-1955: knj. 8, kut. 8; 1,5. SI. [0049] NARODNI ODBOR OPĆINE SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod (1955-1963); 1955-1962: knj. 71, kut. 516; 61. SI. MJESNE ZAJEDNICE [0068] MJESNA ZAJEDNICA SAVSKA OBALA - Slavonski Brod (1968-1992); 1968-1974: kut. 0,5; 0,05. AP. Osim arhivskih fondova koji se nalaze u Državnom arhivu u Slavonskom Brodu, kao izvor za istraživanja mogu poslužiti i fondovi centralnih republičkih upravnih tijela koja su rješavala gospodarska pitanja, a koji se nalaze u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Navesti ćemo neke od njih: [0308] PLANSKA KOMISIJA VLADE NARODNE REPUBLIKE HRVATSKE-Zagreb (1946-1951);[1945]19461951: knj10,kut.386;40.SI; 13

[0283] MINISTARSTVO FINANCIJA NRH-Zagreb (1945-1956); 1945-1956[1958]:knj.190,kut.828,svež.697;170. PrP; [0284] MINISTARSTVO GRAĐEVINA NRH –Zagreb (1945-1951); 1945-1951[1952]: knj.97. kut.344; 43.SI; i njegove Glavne direkcije ( [1118]- GD građevne industrije RH [ 1161] –GD građevinske industrije RH,[ 1130]- GD cementne industrije RH, [1131]- GD kamena i betonskih proizvoda RH, [1132] – GD opekarske i keramičke industrije RH; [0285] MINISTARSTVO INDUSTRIJE NRH – Zagreb (1948-1950); [1945-1947] 1948-1950 [1951]: knj.58,kut.506,svež.307;75.PrP.;te njegove zemaljske uprave i glavne direkcije: [1649] ZU za industriju prerade prehrambenih plodina NRH, [1097] ZU za mljekarstvo NRH, [1179] ZU za špirit,kvasac,ocat, žestoka pića i pivo, [1121] GD elektroindustrije NRH, [0337] GD metalne industrije, [ 0341] GD za otkup kože, vune, pamuka i otpadaka NRH i druge; [0282] MINISTARSTVO DRVNE INDUSTRIJE NRH – Zagreb (1947-1950); [1945] 1947-1950; knj.42,kut.187;21; AP s glavnim direkcijama: [0329] GD drvne industrije NRH, [0326] GD finalnih proizvoda drvne industrije NRH, [0328] GD drvne industrije za sjeverni bazen NRH; [0286] MINISTARSTVO KOMUNALNIH POSLOVA NRH-Zagreb (12949-1950):[1946-1948] 1949-1950: knj.8,kut.40; 5; SI [0292] MINISTARSTVO RADA NRH – Zagreb (1946-1951);[1945] 1946-1951; knj.43,kut.190;22,SI; [0295] MINISTARSTVO SAOBRAČAJA NRH Zagreb (1947-1951); 1947-1951 [1952];: knj.54,kut.210,svež.118;36.PrP; [1085] MINISTARSTVO SAOBRAĆAJA I POMORSTVA NRH – Zagreb (1951-1953);1951-1953: knj10, kut.23; 3. SI i pri njemu glavne uprave i direkcije: [ 1107] GU za riječni saobraćaj NRH , [1150] GD za saobraćaj NRH; [0293] MINISTARSTVO RIBARSTVA NRH – Zagreb (1947-1951); 1947-1951: knj.36,kut.64;6,5.AP i njegova Glavna direkcija za slatkovodno ribarstvo NRH [1151]; [0298] MINISTARSTVO TRGOVINE I OPSKRBE NRH ( 1945-1951); 1945-1951 [1952]:knj.88,kut.77;17.SI i njegove glavne direkcije i glavne uprave; [0300] MINISTARSTVO ZA DRŽAVNE NABAVKE NRH –Zagreb (1949-1951); 1949/1951: knj.8,kut.2,svež.63; 14

6.Pr.P. i njegove glavne direkcije; [0305] ZEMALJSKA KOMISIJA ZA RATNU ŠTETU – Zagreb (1945-1947); 1945-1947: knj.10,kut.75; 10,1.SI; [1168] KOMISIJA ZA UTVRĐIVANJE RATNE DOBITI NRH - Zagreb (1946-1952); 1947/1948:knj.1,svež.1; 0,1. PrP; [0313] ZEMALJSKA UPRAVA NARODNIH DOBARA NRH - Zagreb(1945-1954); [1940] 1945-1947; knj.34,kut.672; 6,7.AP; [1664] SAVJET ZA INDUSTRIJU NRH - Zagreb( 1951-1953); 1951-1953: knj.5,svež.18; 2,5.; [1090] SAVJET ZA GRAĐEVIONARSTVO I KOMUNALNE POSLOVE NRH - Zagreb (1948-1950); 1951/1953 [1954-1956]: knj.4,svež.35; 3,7.PrP; [1091] SAVJET ZA LOKALNU PRIVREDU NRH –Zagreb (1950-1951; 1950/1951: knj.2,svež.13; 1,5.PrP; [1170] KOMITET ZA LOKALNU INDUSTRIJU I ZANATSTVO NRH – Zagreb ( 1950-1953); 1950/1952; knj.9,svež.17; 1,5.PrP.; [1172] KOMITET ZA VODOPRIVREDU NRH – Zagreb(1950-1951);1950-1951.svež.3;0,4. PrP; [1100] GLAVNA UPRAVA ZA LOKALNU INDUSTRIJU I ZANATSTVO NRH –Zagreb (1951-1952); [1949] 1950/1954: knj.4,svež.6; 0,75.PrP; [1644] GLAVNA DIREKCIJA METALNE INDUSTRIJE NRH (1950-1951); 1950-1951 [1952]: knj.3,svež.53; 4,7. [1096] PRIVREDNI SAVJET VLADE NRH – Zagreb (1950-1953), [1949] 1950/1953 [1954-1956]: knj.9,svež.60; 6,5. PrP; [1133] GLAVNA DIREKCIJA PRIVREDNIH PODUZEĆA NRH – Zagreb (1949-1952); 1949-1952: knj.8,svež.1,0,7. PrP; [1575] KOMISIJA ZA NACIONALIZACIJU IZVRŠNOG VIJEĆA SABORA SRH – Zagreb (1959-1963); 1959-1963: knj.3,kut.108; 11.SI. [1564] SEKRETARIJAT ZA INDUSTRIJU IZVRŠNOG VIJEĆA SABORA NRH – Zagreb 1953-1965:knj.2,kut441;45. SI; [1651] DRŽAVNI SEKRETARIJAT ZA POSLOVE NARODNE PRIVREDE NRH – Zagreb (1953-1956); 15

1956:knj.70,kut.229;28.AP; [1412] REPUBLIČKI SEKRETARIJAT ZA OPĆE PRIVREDNE POSLOVE SRH (1956-1965); 1956/1963: knj.3,svež.19; 2.PrP; [1563] REPUBLIČKI SEKRETARIJAT ZA INDUSTRIJU, TRGOVINU I ZANATSTVO SRH – Zagreb; 1971:knj.4;0,4. PrP; [1586] REPUBLIČKI SEKRETARIJAT ZA PRIVREDU SRH – Zagreb (1965-1971);1965/1971: knj.15,kut.1555; 200. PrP; [1587] REPUBLIČKI SEKRETARIJAT ZA SAOBRAČAJ I POMORSTVO SRH ( 1962-1965); 1962-1965: knj.24,kut.112, svež.1; 14.Pp; [1588] REPUBLIČKI SEKRETARIJAT ZA ROBNI PROMET SRH – Zagreb ( 1956-1965); 1956/1965: knj.45, kut.177, svež 2;19.SI; [1606] REPUBLIČKI SEKRETARIJAT ZA RAD SRH ( 1956-1979); 1956-1979: SVEŽ.1; 0,1.PrP; [1692] REPUBLIČKI SEKRETARIJAT ZA FINANCIJE SRH (1956-1990); 1965: KNJ.3; 0,2. PrP; [ 0380] SREDIŠNJA OKRUŽNA UPRAVA ZEMLJIŠNOG FONDA AGRARNE REFORME I KOLONIZACIJE SLAVONSKI BROD – Slavonski Brod ( 1945-1947); 1945-1947: knj.204,kut.120; 18,8.PrP; [1625] TRGOVINSKA KOMORA NRH – Zagreb ( 1952-1962); 1951-1962:svež.314; 40; [1626] UGOSTITELJSKA KOMORA NRH – Zagreb(1952-1962); 1952-1962:knj.9,kut.3,svež.222; 30; [1623] KOMORA ZA INDUSTRIJU, RUDARSTVO, SAOBRAČAJ I GRAĐEVINARSTVO NRH – Zagreb (1956-1962); 1959-1962:knj.1,svež.34;3; [1634] MATICA HRVATSKIH OBRTNIKA – Zagreb; 1940-1956. knj.7,svež.1;1; [1653] UDRUŽENJE DRVNE INDUSTRIJE JUGOSLAVIJE.BIRO ZA NRH- Zagreb; 1952-1962: knj.1,svež.27;3; i dr. Kako je Slavonski Brod povremeno upravno potpadao pod viša upravna tijela čije je sjedište bilo u Osijeku, to i neki arhivski fondovi Državnog arhiva u Osijeku mogu biti zanimljivi za istraživanje gospodarske povijesti Slavonskog Broda. Izdvojili bismo fondove: 16

1. [0059] OBLASNI NARODNI ODBOR OSIJEK ( 1949.-1951; 1949-1951:knj.41,kut.250;26.SI. 2. [0061] OKRUŽNA UPRAVA NARODNIH DOBARA OSIJEK ( 1945-1946); 1945.-1946.:knj.6,kut.10; 1,2. AP. 3. [0518] ZAJEDNICA OPĆINA OSIJEK (1974-1986); 1974.-1986: knj.38,kut.473; 55.SI. 4. [0519] SAMOUPRAVNA ZAJEDNICA OSIJEK (1986-1990); 1986.-1990.: knj.10, svež. 78; 8.SI. 5. [0137] OKRUŽNI PRIVREDNI SUD U OSIJEKU (1947-1954); 1947.-1954: knj.2, kut.18; 1,9.SI. 6. [1509] PRIVREDNA KOMORA OSIJEK (1962 - ); 1962/1964: kut.2: 0,2. TISKANI IZVORI Veći gospodarski subjekti tiskali su vlastite novine koje mogu biti koristan izvor informacija kao i službene publikacije tijela uprave poput Službenog vjesnika NOO-a Slavonski Brod, NOK-a Slavonski Brod i Skupštine općine Slavonski Brod. Sekundarni izvor mogu biti i novine Brodski list, te publikacije: Brodski kalendar, Obrtnički kalendar, Komuna Slavonski Brod za razdoblje 1957.-1963(Slav. Brod, 1963.) i za razdoblje1963.-1966.(Slav.Brod, 1967.), Općina Slavonski Brod za razdoblje 1967.-1973.( Slav. Brod,1973.) i Općina Slavonski Brod: društveno – ekonomski razvoj i perspektive 1965.-1984.;1985.-2000(Slav. Brod,1985.). Od glasila proizvodnih organizacija spomenut ćemo: Đuro Đaković: glasilo radnog kolektiva poduzeća „Đuro Đaković“ Slavonski Brod (izlazio od 1953. do 1991.), Slavonski Partizan (izlazio od 1966. do 1968. kada je poduzeće ušlo u sastav tvornice Đuro Đaković), Slavonija DI: Informativno glasilo SOUR Slavonija DI Slavonski Brod ( izlazio od 1978. do 1989.), Jasinje: informativni list radne zajednice Agrokombinata Jasinje ( izlazio od sredine 1969. do 1971. te ponovno od 1979. do kraja 1990.), Poštar: list radnog kolektiva (poslije organizacije) PTT saobraćaj Slavonski Brod (izlazio od 1970. do 1982.), TOB: Informativni list Trgovačke organizacije Brod (izlazio od 1978. ), GIK BROD : glasilo Složene organizacije udruženog rada građevinsko industrijskog kombinata „Brod“( izlazio od 1982. do kraja 1988.), Lokomotiva: Informativno glasilo RO željeznički prijevoz Slavonski Brod (izlazio od 1983.do 1988.), Cestar: Informativno glasilo RO Poduzeća za ceste Slavonski Brod (izlazio od studenog 1979. do 1988.), i drugi.Većina navedenih poduzeća tiskala je, kao interne publikacije, svoje statute i razne druge normativne akte koji, u nedostatku drugih izvora, također mogu služiti kao izvor za istraživanja. 17

Vrlo vrijedne podatke pružaju jubilarne publikacije pripremane u povodu značajnih obljetnica poput znanstvene monografije Poduzeća „Đuro Đaković“ - Industrija šinskih vozila, industrijskih i energetskih postrojenja i čeličnih konstrukcija tiskane 1971. u povodu 50-godišnjice rada tvornice. Publikaciju je pripremila grupa autora iz tadašnjeg Historijskog instituta Slavonije iz Slavonskog Broda. Značajan je izvcr i bogato ilustrirana, reprezentativna monografija tiskana povodom 60-godišnjice tvornice – „Đuro Đaković“.

PREGLED RAZVOJA GOSPODARSTVA U SLAVONSKOM BRODU OD 1945. DO 1990. Slavonski Brod je dočekao kraj Drugog svjetskog rata strahovito razoren i s velikim ljudskim gubicima. Koliko su prednosti njegovog zemljopisnog položaja u mirnodopskim razdobljima razvoja pomagale gospodarskom napretku, toliko su one u ratnim zbivanjima bile pogubne. Njegov smještaj na najvažnijoj prometnici koja je povezivala sjever i jug kroz Bosnu, preko jedinog željezničkog mosta od Jasenovca do Zemuna, utjecao je na to da se u Brodu smjesti jak njemački garnizon( neko vrijeme i Štab komandanta njemačkih trupa u NDH ), Štab za osiguranje pruga za specijalnu namjenu, kao i brojne ustaško – domobranske jedinice. Željeznicom su iz Hercegovine i sjeverne Bosne za Njemačku i obratno prevožene vojne postrojbe te boksitna ruda potrebna za proizvodnju aluminija, bitnog u proizvodnji zrakoplova. Uz to se u Tvornici vagona u Slavonskom Brodu proizvodila municija tako da je grad Brod od sredine 1944. do svibnja 1945.postao stalna meta napada američke i engleske avijacije. Bombardiran je 28 puta, a naročito Slavonija DI 1945. žestoko 27.lipnja.1944. i 19. siječnja 1945. kada je poginulo 396 ljudi, ne računajući žrtve vojnih postrojbi za koje nema podataka, kao ni za veliki broj ranjenih. Most je bio potpuno srušen, željeznica razorena, kako stanica i ložionica u bombardiranju, tako i željeznička pruga u cijeloj dužini prilikom povlačenja njemačke vojske. Gotovo u potpunosti razorene su Tvornica vagona i „Slavonija“ DI, zgrada Prve hrvatske štedionice, mlin, brojne trgovine i obrtničke radnje, te veliki broj stambenih objekata. Od 2500 stambenih zgrada koliko je Brod imao 1939., potpuno je srušeno 475 ili 19%, djelomično 187 ili 7,5 %, teško oštećeno 294 ili 11,8 %, lakše Tvornica vagona, strojeva i mostova u Slavonskom Brodu 1945. 19

HR-DASB-10, inv. br 1, fasc 8 (lad. br. 17) Obilje탑ena mjesta gdje su pale bombe u krugu tvornice vagona strojeva i mostova: 3.04.1944, 13.04.1944., 27.6.1944, 30.07.1944. i 19.01.1945.

oštećeno 819 ili 32,7% i neznatno oštećeno 276 ili 11%.5 Prema procjenama grad je razrušen 82% što je više od bilo kojeg drugog grada u Hrvatskoj, a približno Zadru i Kninu.6 Budući da je Gradski narodni odbor tijekom ljeta 1945. oglasima stalno pozivao žitelje Broda da prijave ratne štete,7 u arhivskom fondu Narodni odbor grada Slavonskog Broda8 sačuvane su prijave za sve ratne štete složene abecednim redom vlasnika nekretnina. Iz njih se može iščitati veliki broj podataka, ne samo o štetama, već često i o žrtvama, vremenu nastale štete, uzrocima koji su do nje doveli i slično. Sačuvane fotografije rječito govore o izgledu grada 1945.g. Srušeni most u Slavonskom Brodu 19.siječnja 1945. Tijekom 1945. i 1946. sve ljudske snage, jer mehanizacije nije bilo, pozvane su na obnovu grada s parolama: „Udarničkim radom ubrzajmo obnovu zemlje“.9 Na obnovi su zaposleni i brojni njemački zarobljenici, u srpnju 1945. njih 130,10 kao i zatvorenici iz zatvora. Sve društveno – političke organizacije razvijene tijekom narodnooslobodilačke borbe, a osobito Narodni front, bile su angažirane na okupljanju i organiziranju stanovništva Broda za rad na raščišćavanju ruševina i na osposobljavanju objekata za potrebe školstva, uprave, zdravstva i gospodarstva. Nezaposlene žene i mladi više su radili, jer su radnici iz tvornica bili angažirani na obnovi industrijskih postrojenja. Tako u spisu Gradskog NO –a od 29.05.1945. stoji da su radnici Ciglane Laub oslobođeni pozivanja na 5

Rubić,Ivo, Slavonski i Bosanski Brod: Studija o ekonomsko – geografskoj strukturi grada i okoline, Slavonski Brod, 1953, str. 83-84.

Isto, str.

HR-DASB-348, inv. br. 817. i 472.

HR-DASB-19, inv. br. 188-225.

Isto, inv. br. 746.

HR-DASB-19, Spis br. 3519 od 16.07.1945. (Urudžbeni zapisnik)

javne radove.11 Neki su se u rad uključivali dragovoljno, pa čak i s oduševljenjem ,zbog uspostavljenog mira nakon strahota rata, a drugi prisilno, ogorčeni zbog mjera koje je provodila nova vlast, osobito zbog nacionalizacije i ukidanja privatnog vlasništva u gotovo svim sferama gospodarstva, u nekima odmah kao u industriji i bankarstvu, a u nekima postupno kao u zanatskim radnjama, trgovinama i ugostiteljstvu. Gospodarski, kao i društveni sustav, prošao je od 1945. do 1990. kroz nekoliko razvojnih razdoblja koja su u osnovama ista za cijelo područje bivše Demokratske Federativne Jugoslavije (1945.), Federativne Narodne Republike Jugoslavije ( od kraja 1945. do 1963.) i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ( od 1963. do 1990.), te i za područje Federativne Narodne Republike Hrvatske / kasnije Socijalističke Republike Hrvatske, i grada Slavonskog Broda. Prvo od njih karakterizirala je revolucionarna diktatura s administrativno centralističkim upravljanjem koje povijesna znanost datira od 1945. do 1950.12 Prioriteti u gospodarstvu neposredno nakon prestanka ratnih operacija, u razdoblju 1945. – 1946.,bili su: obnova razrušenih gospodarskih i stambenih objekata kao i prometnica, suzbijanje šverca i povećanja cijena,13 osiguranje prehrane i snabdijevanja žitelja14, prijenos vlasništva industrije, banaka, veleposjeda i dijela obrtničkih radnji iz privatnog u društveno vlasništvo i sl. Radnici Tvornice vagona, strojeva i mostova rasčišćavaju ruševine 1945. U navedenom je razdoblju započeo i proces industrijalizacije, 11

HR-DASB-19, spis br. 670 od 29.05.1945. ( Urudžbeni zapisnik)

Bilandžić, Dušan, Hrvatska moderna povijest, Zagreb, 1999, ( dalje: Bilandžić,D.n.dj…)

SL FNRJ br. 56/1946. ( Zakon o suzbijanju nedopuštene trgovine, nedopuštene špekulacije i privredne sabotaže od 12.07.1946.)

SL FNRJ br. 60/1946. ( Naredba o uvođenju potrošačkih karata za racionirane industrijske proizvode i načinu raspodjele tih proizvoda potrošaćima, te niz drugih propisa s tim u svezi. )

elektrifikacije, razvijanja zadrugarstva15 i državnih poljoprivrednih dobara,16 provedena je agrarna reforma i kolonizacija,17 te konačna likvidacija zemljoradničkih dugova18, konfiskacija19, nacionalizacija20, eksproprijacija.,21 oduzimanje ratne dobiti,22 a imovina odsutnih osoba stavljena je pod sekvestar23. Bilo je to razdoblje strogo planskog državnog upravljanja gospodarstvom od savezne do lokalne razine.24 Kroz sve navedeno Komunistička partija Jugoslavije (unutar koje je djelovala i KP Hrvatske), koja je tijekom narodnooslobodilačke antifašističke borbe zauzela sve vodeće pozicije u društvu, odmah po ostvarenju vojne pobjede provela je svoje temeljne ideje o potrebi razvlašćivanja kapitalističkih posjednika, nacionalizacije sredstava za proizvodnju i njihove predaje u ruke onih koji s njima rade. U tom prvom razdoblju kao zastupnik interesa radnih slojeva postavljala se država. Još znatno prije prestanka vojnih operacija tj. 24.11.1944. Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije donijelo je Odluku o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine, 15

SL FNRJ br. 59/1946. ( Osnovni zakon o zadrugama od 23.07.1946.)

SL FNRJ br. 91 od 12.11.1946. ( Zakon o državnim poljoprivrednim dobrima).

Zbornik zakona, uredaba i naredaba za godinu 1945., Sv.I-XII, Zagreb, s.a., str. 589-592.Vidi i SL FNRJ br. 61/1946.( Zakon o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije od 30.07.1946.)

SL FNRJ br. 81 od 08.10.1946.

Isto, str. 297.

Službeni list FNRJ br. 98,6.12.1946. ( Zakon o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća- općedržavnog i republičkog značenja. ) i SL FNRJ br. 35/1948. (Zakon o izmjenama i dopunama zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća) i SL

fnrj br. 98/1947. Uredba o postupku za procjenu vrijednosti i utvrđivanju naknade za nacionaliziranu imovinu. 21

SL FNRJ br. 28/1947 ( Osnovni zakon o eksproprijaciji)

SL FNRJ br. 52/1946. ( Zakon o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o oduzimanju ratne dobiti stečene za vrijeme neprijateljske okupacije od 24. svibnja 1945.)

SL FNRJ br. 63/1946. ( Zakon o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine i o sekvestraciji nad imovinom odsutnih osoba od 06.08.1946.)

Službeni list FNRJ, br. 62/1946. (Osnovni zakon o državnim privrednim poduzećima od 02.08.1946.)

o državnoj upravi nad imovinom neprisutnih lica i o sekvestru nad imovinom, koju su okupatorske vlasti prisilno otuđile.25 Na području Slavonskog Broda Okružna uprava narodnih dobara izdala je već 25.lipnja 1945. Oglas u kome se citira navedena odluka AVNOJ-a i traži prijavljivanje neprijateljske imovine.26 Pod narodne neprijatelje i profitere koji su se okoristili ratnim prilikama uvršteni su i mnogi ugledni obrtnici, trgovci, veleposjednici, kućevlasnici i sl. djelomično i zato da bi se tako našao neki „pravni“ razlog za konfiskaciju njihove imovine. Mnogi od njih su neopravdano osuđeni kao suradnici okupatora i odvedeni u zatvore i logore jer su tijekom NDH nastavili s radom i morali kontaktirati s upravom i vojskom koje je u Brodu bilo mnogo.27 Nekima od njih su, nakon što su obitelji uložile žalbe i borile se za njihovo oslobađanje, kazne smanjene, ali im imovina u većini slučajeva nije vraćena. Na compact disku (CD) kao i na izložbi nalazi se popis 254 zanatske G. Josip Molnar sa suprugom uz svoje licitarske proizvode na tržnici radnje koje su prema Općem zakonu o zanatstvu ponovno registrirane u razdoblju 1945.-1948. i nastavile s predratnim radom ili, bile tek, otvorene.28 Poslije je broj obrtnika opadao tako da iz izvještaja Narodnog odbora grada od 24.01.1950. proizlazi da su tada od privatnih zanatskih radnji u gradu djelovale: 3 limarske, 3 urarske, 1 sitarska, 4 fotografske, 2 klesarske, 1 elektroinstalaterska, 10 soboslikarskih i ličilačkih, 4 zidarske, 3 graditeljske, 1 tesarska, 2 krovopokrivačke, 1 pismoslikarska, 5 lončarskih, 1 pečarska, 1 za izradu drvene obuće, 7 bačvarskih, 16 stolarskih, 2 drvotokarske, 1 knjigovezačka, 25 krojačkih za muške i 16 krojačkih za žene, 3 klobučarske, 1 radnja za steznike, 2 kitničarske, 4 tapetarske, 4 čaraparske, 2 užarske, 28 postolarskih, 9 opančarskih, 3 remenarske, 1 torbarska, 1 krznarska, 2 mlinarske, 3 licitarske, 2 sodarske, 22 brijačke, 5 frizerskih, 3 dimnjačarske G. Šporer u svojoj brusačkoj radionici i 4 drvorezačke. U izvještaju se napominje da su upravo u osnivanju radnje 25

Zbornik zakona, uredaba i naredaba za godinu 1945., Sv.I-XII, Zagreb, s.a., str. 40-41,HR-DASB-348, inv. br. 892 ( Oglas Okružne uprave narodnih dobara Federalne Hrvatske, Slavonski Brod, 25.lipnja 1945.)

HR-DASB-348, inv. br. 685, 892.

HR-DASB-378 (Sud za zaštitu nacionalne čast Slavonski Brod )

HR-DASB-19, inv. Br. 246 ( popisni listovi za lokalnu industriju i zanatske radnje,stanje 15.11.1946.)

državnog sektora, po jedna brijačka, vulkanizerska i „herihterska“( za izradu gornjih dijelova obuće).29U dokumentu „Analiza rada, razvoja i sadašnjeg stanja zanatstva u gradu Slavonskom Brodu“, koju je izradio NOG 1950. spominju se još i 2 klobučara, 11 fijakerista, 2 brusača, 4 čistača obuće, 3 nosača i 1 rezbar, ukupno 231. U istom tabelarnom prikazu dana je usporedba sa stanjem iz 1939. te je ukazano na znatno smanjenje broja obrtnika. 30 Dionička društva poput Tvornice vagona strojeva i mostova, Slavonije, Slaveksa i Društva za impregnaciju drveta konfiscirana su već u srpnju 1945.31 Zakonom iz prosinca 1946. država je nacionalizirala većinu preostalih poduzeća, neka kao posljedicu sudskih odluka, neka uz minimalnu naknadu32 a neka i otkupom kao što je, npr., za 600 000 dinara otkupljen oštećeni hotel Voje Stipančevića i prenesen u vlasništvo Gradskog NO-a.33 Preostale zanatske radnje kontrolirala je uprava donošenjem planskih proizvodnih naloga, kontroliranih cijena, visokih poreznih stopa i sl. Čak su i sami nositelji vlasti uočavali da su poreska opterećenja obrtnika prevelika tako da je, na primjer, predsjednik Gradskog NO-a Slavonski Brod Mata Zvonarević 05.11.1946. pod točkom 471. informirao Izvršni odbor Gradskog NO-a „… da je po pitanju oporezivanja građana, koje je izvršila komisija za 1945.god., bio u Ministarstvu financija N.R.H. kod pomoćnika i načelnika Odjela za poreze. Iste drugove je izvijestio da su porezi, odnosno poreska stopa za obrtnike koji materijalno slabije stoje, razmjerno visoka i da neće biti u mogućnosti da izvrše punu naplatu poreza, kako je komisija odredila. Pomenuti drugovi dali su usmene upute predsjedniku da komisija za odmjeru poreza oporezuje građane prema prihodu, ali tako da je naplata poreza moguća i da ne bi bila ugrožena egzistencija malih obrtnika.“ Zaključeno je na sjednici da se Komisija ponovno sastane i postupi prema uputama.34Kako se postupilo u stvarnosti trebalo bi istraživati, ali da su poreske obveze i dalje bile visoke najbolje se vidi po činjenici da se broj privatnih zanatskih radnji smanjivao a širio se broj društvenih u kojima su često radili dotadašnji privatni obrtnici i njihovi pomoćnici. Mnogi od navedenih obrtnika su do 1949. napustili vlastiti obrt, ili zbog nacionalizacije radnje, ili zbog prevelikih poreza, i prešli u državne, zadružne zanatske radnje, kao na primjer Vilim Buk, Josip Dabčević, Milan Slabak, Mate Pospišil i drugi. Na temelju Općeg zakona o zanatstvu država je pokrenula postupak dodjele zvanja „državnog majstora zanata“ nakon čega su oni 29

HR-DASB-19, inv. br. 248.

Isto.

HR-DASB-19, Ur.zap., spis br. 4014 od 21.07.1945. i Spis br. 725 od 20.07.1945. Okružne uprave narodnih dobara.

SL FNRJ br. 98/1947. (Uredba o postupku za procjenu vrijednosti i utvrđivanju naknade za nacionaliziranu imovinu.)

HR-DASB-19, Urudžbeni zapisnik.

HR-DASB-15, Spis Pov. Br. 771/46.

mogli predati svoje radnje u državni sektor uz procijenjenu nadoknadu, a za uzvrat im je bio isplaćivan mjesečni iznos (obrok) nadoknade, ne veći od 5000 dinara, ili bi im bila priznata mirovina pod uvjetom da najmanje 5 godina provedu na radu u državnoj službi35 što su mnogi i učinili. Tijekom 1948. odobrena su pravila (statuti) zanatskim društvenim poduzećima: „Opeka“ – gradsko ciglarsko poduzeće za izradu cigle Slavonski Brod, „Mlin Posavina“( bivši mlin „Janje“) i pogon Ljuštione riže kao državno privredno poduzeće lokalnog značaja, „Obnova“ - stolarska zadruga za gradnju i pokućstvo u Slavonskom Brodu, „Čelik“ – gradsko poduzeće za izradu turpija Slavonski Brod, „Sava“ –strojna stolarija i izrada četaka, „Granit“ soboslikarsko, ličilačko i pismoslikarsko poduzeće i izrada klesarskih predmeta i robe iz cementa, „Pionir“ – gradsko poduzeće za izradu kovčega, kožne galanterije i za izradu i popravak stare obuće, „Struja“ – poduzeće za električnu centralu, „Odjeća“ – gradsko krojačko poduzeće i bojadisaona i kemička čistiona, „Metal“ – Gradska bravarska, ljevačka, mehanička i vodovodno instalaterska radionica Slavonski Brod, „Obuća“ – gradska postolarska radionica, Zadruga G. Vilim Buk u Plamenu „Jedinstvo“ u koju su 1949. učlanjeni: Dominik Bohunicki, Blaž Čupić, Đuro Greguričević, Adam Štojs, Antun Pihač, Stjepan Bošnjaković, Ferdo Nemet i Josip Križanović i Kolarsko – potkivačka radionica Slavonski Brod.36 Neka poduzeća su već prije osnovana kao „Plamen“ gradsko tiskarsko poduzeće ( bivši vlasnik Vilim Buk). Za neke od radnji dokumentacija se čuva u Državnom arhivu, kao na primjer za: Zanatsku krojačku radnju „Kvalitet“,37 Obućarsku zadružnu radnju „Sloga“38, Tapetarsko – dekoratersku zadrugu „Udobnost“39 , Kožarsko obrtničku nabavno – prodajnu zadrugu „Jedinstvo“ 40 dok dokumentacija drugih nije sačuvana. Sva ova poduzeća bila su pod operativnim rukovodstvom Gradskog NO-a i njegovih povjereništava industrije i obrta i Povjereništva za komunalne poslove, te Odsjeka za trgovinu i opskrbu. Tijekom 1946. osnovana su 35

Isto, (Spis narodnog odbora oblasti Osijek, Povjereništva industrije i obrta broj 1333/1949.)

Isto.

HR-DASB-253 [fotografija J. Dabčevića kao poslovođe]

HR-DASB-213

HR-DASB-212

HR-DASB-244

poduzeća za obavljanje raznih komunalnih poslova kao Gradsko pogrebno poduzeće i lokalno poduzeće za održavanje cesta u gradu,41uz već postojeću „Čistoću“ i „Prevoz“. U istom razdoblju 1949. - 1950. prisutan je proces spajanja pojedinih poduzeća, na primjer „Obuće“ i „Pionira“, “Mlina Posavina” i Rižane, Poduzeća za soboslikarske radove „Boja“ i Klesarske radnje, Radionice za proizvodnju četaka i kistova i Stolarskog poduzeća „Sava“, Kemijske čistionice i bojadisaone i „Odjeće“, te Tvornice turpija“Čelik“, i Metala- kovinarskog poduzeća i Automehanike42 i to „radi boljeg iskorištavanja kapaciteta svakog pogona i radi bolje koordinacije između pogona kao i koncentracije administrativnog osoblja i smanjenja režija“.43 Taj proces okrupnjavanja poduzeća, trgovina i ugostiteljskih radnji bit će stalno prisutan jer se tako mislilo utjecati na bolju organizaciju rada i na veću produktivnost. U razdoblju od 1952. do 1957. u zanatstvu je znatno porastao broj poduzeća i zaposlenih u društvenom sektoru, od 176 zaposlenih 1952. na 302 1957. u 20-tak poduzeća. Uz već spomenuta bila su to poduzeća: Automehanika - poduzeće za opravke i remont motornih vozila, „Napredak“ - poduzeće za snabdijevanje grada kruhom i pecivom, „Slavonka“ - poduzeće za promet i preradu mesa, „Graditelj“ – građevinsko uslužni servis, „Staklo“, „Tigar“, „Sloboda“, „Ukus“, „Poljoopskrba, „Mladost“ - frizerski salon, „Tapetar“- tapetarska zadruga, i druge. Neka su od tih poduzeća, poput Odjeće, već su do šezdesetih godina prerasla u industrijska. Istovremeno je u privatnim zanatskim radnjama zaposleno 833 obrtnika i njihovih pomoćnika. Državna privredna poduzeća, prema odredbama Osnovnog zakona o državnim privrednim poduzećima bila su podijeljena na: 1.) poduzeća općedržavnog značaja, kojima je upravljala savezna vlada i njezina tijela, 2.) republikanskog, pokrajinskog, odnosno oblasnog značaja, kojima su upravljale vlade republika i njezina tijela i 3.) lokalnog značaja kojima su upravljali narodni odbori. Uz već prije spomenuta poduzeća lokalnog značaja djelovali su u Slavonskom Brodu: Gradsko opskrbno poduzeće „Opskrba“ - gradsko građevno poduzeće ( kasnije „Izgradnja“), Građevinsko poduzeće „Bratstvo,“ Gradsko električno poduzeće „Struja“, Narodna nabavno – prodajna zadruga, „Otpad“ za otkup kože i vune, Gradsko galanterijsko poduzeće, Gradsko ugostiteljsko poduzeće „Vinogorje“, „Ella“ mlin, trgovačka poduzeća: „Građa“, „Granap“ i „Slavonija“. Od poduzeća kotarskog značaja djelovali su: Kotarsko građevinsko poduzeće, Kotarska uprava kotarskih ciglana, Kotarsko sjemensko poduzeće, Kotarski savez poljoprivrednih zadruga, Kotarski zadružno – poslovni savez i Kotarsko 41

HR-DASB-19, inv. br. 246.( Odluka Izvršnog odbora GNO-a od 16.06.1949. )

Isto.(Zapisnik IO GNO-a od 26.03.1949. i Nalaz o reviziji u poduzeću Metal.)

Isto. ( Zapisnik IO GNO Pov. Br.1575/1949.)

trgovačko poduzeće, od okružnih - OPOGIM ( Okružno nabavno – prodajno poduzeće građevnim materijalom), Okružno poduzeće Dilj za promet stokom i stočnim prerađevinama, Okružno građevno poduzeće (OGRAPOD),44 a Slavonija DI proglašena je poduzećem „republikanskog značaja“, te Društvo za impregnaciju i trgovinu drvom45, Opće trgovačko poduzeće Slavonski Brod, Brodsko željezničarsko skladište (ŽELJPOH), „Slavonija“ - državno poduzeće za promet i preradu žitarica, „Ljuštiona“ tvornica za preradu riže, ječma i zobi, Ribnjačarska centrala Hrvatske – Ribnjačarstvo Slavonski Brod, Veletrgovina vinom, žestokim i bezalkoholnim pićima sa sjedištem u Slavonskom Brodu ( „Vinalko – Slavonski Brod“9 i I. državna ljekarna Slavonski Brod.46 Znatno veći broj zaposlenih bio je u industriji. Već do kraja 1945. najveće industrijsko poduzeće u Slavonskom Brodu - Tvornica vagona, strojeva i mostova ( kasnije „Đuro Đaković“ - industrija lokomotiva, strojeva i mostova), u ratu gotovo potpuno uništeno, obnovljeno je, te je čak i proširilo svoje pogone. Ono je vrlo brzo obnovilo most u Slavonskom Brodu tako da je on svečano pušten u promet 26.10.1945. i služio je sve do 1961. kada je Tvornica „Đuro Đaković“ izgradila novi most. Uz veliku pomoć Tvornice vagona, strojeva i mostova osposobljena je željeznička pruga kao i mnogi mostovi na pruzi za Zagreb kao i širom zemlje, popravljene su oštećene lokomotive i vagoni, a uskoro je Tvornica proizvodila i nove.Djelomično su obnovljene i nastavile s radom do kraja 1945.: tvornice „Sind“( prije„Slavex“ i „Slavonija“), Impregnacija drveta tzv. DITAD, mlinovi „Ella“ i „Janje“ i Ložionica željeznice te neka druga manja poduzeća. Od 1946. na dalje sve snage zemlje bile su usmjerene na razvoj industrije i društvenog sektora u svim oblicima gospodarstva( industrijska i zanatska poduzeća, zadruge i poljoprivredna dobra) i to u uvjetima krute planske proizvodnje.47 44

Narodne novine: SL NRH br. 124/1946.

Ukazom od 8.travnja 1947. Predsjedništvo Prezidijuma narodne skupštine FNRJ proglasilo je „Impregnacioni zavod u Slavonskom Brodu“ poduzećem od općedržavnog značaja.

Narodne novine: Službeni list NRH br. 124/1946.

SL FNRJ br. 45/1946. (Zakon o općedržavnom privrednom planu i državnim organima za planiranje

Društveno planiranje proizvodnje i raspodjele dohotka protezalo se od vrha upravne piramide do najnižih proizvodnih i upravnih jedinica. Proizvodna poduzeća su prema planu dobivala od države i sirovine što je vrlo često bila kočnica proizvodnje jer su isporuke kasnile, ili su bile nedovoljne. U trgovini, ugostiteljstvu kao i u obrtima, u prvo je vrijeme bio dozvoljen privatni rad „pod nadzorom nadležnih državnih organa,“48 međutim, uvjeti poslovanja su bili tako teški da su privatne trgovačke radnje postepeno nestale dok su se obrtničke donekle zadržale jer su mogle trgovati vlastitim proizvodima. U razdoblju industrijalizacije gospodarstvu je osnovni zadatak bio razviti tešku industriju koja je trebala biti temelj za kasniju izgradnju lake industrije. U proljeće 1947. to je osobito došlo do izražaja u Petogodišnjem planu koji je izradio A. Hebrang, a usvojila vlada. Po navedenom planu Hrvatska je nastavila s razvojem već od prije rata postojećih industrijskih grana tako da su se u Slavonskom Brodu nastavili razvijati Tvornica vagona, strojeva i mostova, sada kao „Đuro Đaković“ industrija lokomotiva, strojeva i mostova, „Slavonija“ drvna industrija, te Impregnacija drveta tzv. DITAD. Petogodišnje su planove, koristeći smjernice Petogodišnjeg plana FNRJ i NR Hrvatske donosila i lokalna tijela uprave. Tako je Gradski NO Slavonski Brod usvojio je 21.05.1946. Odluku o petogodišnjem planu razvitka lokalne privrede Gradskog NO-a Slav. Brod u godini 1947.-1951.49 u kojemu je za razvijanje gospodarstva bilo predviđeno između ostalog: „ .. 2. Razviti lokalnu industriju orijentirajući se na domaće sirovine, koja imade mogućnost razvijanja u našem gradu podizanjem klaonice sa ledanom, parne pekare, obnoviti i proširiti tiskaru i povećati kapacitet postojećih industrijskih poduzeća. 3.) Razviti obrtnu proizvodnju preko privatnog obrtnog sektora i pomoći osnivanje obrtničkih zadruga za namirenje lokalnih potreba i općedržavnih 48

SL FNRJ br. 39/1948. (Osnovni zakon o privatnim trgovačkim radnjama, čl.2.)

HR-DASB-!19, inv. br. 164/290.

potreba …“. Nakon razdoblja obnove i početne industrijalizacije nastupila je kriza u svim dijelovima gospodarstva proizvodnji, trgovini i raspodjeli što je dovelo do odluke da se u gospodarstvo unesu izvjesni elementi tržišnog poslovanja50 te da se državni sustav upravljanja gospodarstvom počne razvijati u samoupravnom pravcu. Godine 1950. donesena je Odluka o uvođenju radničkog samoupravljanja u poduzeća.51 Indikativan je za ta nova kretanja povjerljivi dopis Uprave za trgovinu pri Povjereništvu trgovine i opskrbe Gradskog NO-a Slavonski Brod od 16.03.1949. upućen industrijskim i obrtničkim poduzećima u kome se citira Ministarstvo trgovine i opskrbe i kaže: „ Obzirom na pomanjkanje niza artikala široke potrošnje, koje mogu proizvoditi lokalna industrijska proizvođačka poduzeća, odlučeno je da se putem ostvarivanja tržišne dobiti u lokalnoj industrijskoj proizvodnji dade istoj podstreka za što širu i jaču mobilizaciju lokalnih sirovina, otpadaka i drugih materijala u cilju povećanja proizvodnje, proširenja asortimana i poboljšanja kvalitete robe za što bolju i raznovrsniju opskrbu radnog naroda. Tržišna dobit predstavlja, dakle, onaj ekonomski pokretač, koji će djelovati neposredno na zainteresirane organe narodne vlasti, kao i na lokalna industrijska proizvođačka poduzeća, da se založe za proširenje proizvodnje takovih artikala, koji se ne mogu pokriti u cijelosti iz republikanske ili savezne proizvodnje….“ Za ilustraciju procesa uvođenja samoupravljanja u poduzeća donosimo podatak da je prvi Radnički savjet u Tvornici vagona strojeva i mostova „Đuro Đaković“ osnovan 1950. Razdoblje od 1951. do 1964. je razdoblje radničkog samoupravljanja u gospodarskim organizacijama, a od 1964. i gospodarstvu u cjelini. Navedeni samoupravni sustav se stalno dorađivao tako da je pravno zaokružen tek Ustavom iz 1974.g. i Zakonom o udruženom radu iz 1976. po kome je djelovao sve do raspada SFRJ. Proces uvođenja samoupravljanja nije tekao ravnomjerno. Od 1950. do 1954. trajao je proces stalnog preispitivanja sustava samoupravljanja i stalnih reformi, a tada je proces reformi zaustavljen i politički sustav je promovirao ideju da je gospodarski sustav dobar i da ga više ne treba mijenjati. Sačuvana je u tom razdoblju poslovna samostalnost poduzeća i samoupravljanje kao ideja te se ono donekle i dalje razvijalo.52 50

HR-DASB-19, inv. br. 246( Spis br.Pov.415/II od 16.03.1949.

Službeni list FNRJ br. 43/1950.( Osnovni zakon o upravljanju državnim privrednim poduzećima i višim privrednim udruženjima od strane radnih kolektiva )

Bilandžić,D., n.dj., str.384-385.

Razdoblje od sredine pedesetih do sredine šezdesetih godina ocjenjuje se kao najuspješnije u razvoju gospodarstva.53 Na području Slavonskog Broda o tome svjedoče statistički pokazatelji sistematizirani u publikaciji Komuna Slavonski Brod 1957.-1963.54 Porast industrijske proizvodnje u Slavonskom Brodu bio je u razdoblju 1952.-1957. 9,5 %, u razdoblju 1956. – 1962. 17,1%, dakle, veći od porasta u cijeloj zemlji, koji je u prosjeku iznosio 13%. Povećanje proizvodnje pratilo je i povećanje zaposlenosti, prijelaz velikog broja poljoprivrednika u industriju, porast osobnih primanja, bolja i racionalnija organiziranost poduzeća i dr. Trgovine i ugostiteljske radnje se ujedinjuju zbog efikasnijeg poslovanja, te nastaje veliko ugostiteljsko poduzeće „Brodsko vinogorje” ( kasnije Brodvin) , trgovine se ujedinjuju u „Velepromet“, „Slavoniju“ i „Brodkomerc“ a i gradska proizvodna poduzeća se spajaju u veća, na primjer, Metal se pripaja „Slavonskom Partizanu“, ovaj kasnije „Đuri Đakoviću“, Tvornica opeke „Partizanka“ i radnja Keramika ujedinjuju se s Tvornicom opeke i crijepa „Mika Babić“ itd. Unatoč dobrih rezultata u rastu proizvodnje 1961. dolazi do ograničenih promjena u sustavu upravljanja gospodarstvom. U gospodarstvo je uvedena kategorija dohotka, umjesto plaće i najamnine, i relativno slobodna njegova raspodjela unutar proizvodnih poduzeća. Suštinska izmjena u poslovanju proizvodnih poduzeća sastojala se u činjenici da im, prvi puta, nije bilo propisano koliko moraju izdvajati čistog prihoda za osobne dohotke, a koliko za poslovni fond (akumulaciju) i proširenje proizvodnje, te je modernizacija poduzeća ovisila o svijesti same organizacije i željama za razvijanjem proizvodnje. Ipak na svaki dinar izdvojen za vlastitu akumulaciju radna je organizacija morala izdvajati i određeni doprinos u investicijske fondove općine i republike. Uz to poduzeća su morala uplaćivati i po 3% od čistog prihoda u općinski i republički fond kao rezervu za pokriće gubitaka i saniranje onih gospodarskih subjekata u općini i republici koji su imali teškoće u poslovanju. U cilju sprečavanja stvaranja većih ekonomskih razlika između pojedinih poduzeća, pa i cijelih gospodarskih grana, uveden je doprinos na izvanredni 53

Isto str. 435.

Komuna Slavonski Brod 1957.-1963., Slavonski Brod, 1963./ Odgovorni urednik Zdravko Tomac/

prihod. On je trebao biti ukinut kada sve gospodarske grane ojačaju. Iako su ove mjere značile izvjesno oslobađanje gospodarstva od diktata države, on je ostao prisutan u još velikom broju elemenata, još je 70% cijena diktirala država, ona je monetarnom politikom utjecala na položaj izvoznika i sl. Reforme u gospodarstvu ubrzo su zaustavljene zbog deformacija koje su se pojavile: poduzeća koja su dobro poslovala podizala su osobne dohotke, osobito njihove rukovodne strukture, a ona koja su slabije poslovala neopravdano su također podizala osobna primanja u cilju ujednačavanja materijalnog položaja zaposlenika tako da je proces samostalne raspodjele dohotka politički zaustavljen. Unatoč žestokih političkih rasprava o daljnjim tendencijama razvoja gospodarstva, što se reflektiralo i na rasprave o međunacionalnim odnosima, u navedenom je razdoblju gospodarstvo SFRJ imalo najveću stopu rasta društvenog proizvoda od 9,5 % koja je samo u Japanu bila veća. 55 Međutim, zbog cjelokupnog sustava organizacije poslovanja, razlike u proizvodnosti pojedinih grana gospodarstva bile su velike, a zbog nerealnog deviznog tečaja vrijednost dolara bila je precijenjena. Sve je vodilo k zaključku da se gospodarstvo ne može voditi uspješno bez njegovog neposrednijeg uključivanja u svjetski sustav. Zahtijevalo je to veliku političku hrabrost jer je slijedio radikalni raskid s administrativnim, etatističkim upravljanjem i uvođenje tržišne privrede uz daljnje razvijanje samoupravljanja i očekivalo se da će to dovesti do početnih teškoća, ali se isto tako očekivalo da će one biti prevladane. Tako je 1965. došlo do poznate „privredne reforme“ i do ustavnih promjena u federalizmu 1967. i 1968. što sve ipak nije donijelo dostatne željene promjene koje bi riješile probleme u gospodarstvu i popravile međunacionalne odnose, te i spriječile sukobe. Zagovornici reformi očekivali su da će doći do „oslobađanja inicijative i stvaralaštva “proizvođača”, jer će radnici, stavljeni u slobodnije tržišne ekonomske odnose u kojima potpunije dijele sudbinu svojih proizvoda, „brže razvijati materijalne proizvodne snage i socijalističke društvene odnose“ kao i da će to omogućiti „potiskivanje i radikalno smanjenje moći federalnog centralizma“. Provođenjem radikalnih izmjena postojećega etatističkog privrednog sustava željelo se osigurati i afirmaciju nacionalnih pozicija.56 Međutim, u realnosti, privredna reforma dovela je do porasta cijena i troškova života, do povećane nezaposlenosti, do stagnacije industrijske i poljoprivredne proizvodnje i dr., a sve je to dovodilo i do pojačanih političkih i nacionalnih sukoba. Iako je gospodarstvo bilo u teškoćama i društveni dohodak padao, obveze prema federaciji nisu smanjene. Izvršno vijeće Sabora SR Hrvatske zahtijevalo je preispitivanje financiranja federacije kao i monopolnog položaja saveznih banaka u koje je centraliziran ogromni kapital, te obveza 55

Enciklopedija Jugoslavije sv.5., Zagreb,

Bilandžić,D.n.dj. str. 478.

, str. 245.

gospodarstva prema državi. Ni Savezna vlada, ni ostale republike nisu prihvatile raspravu tako da je rukovodstvo SRH samo izašlo pred javnost. Tako su gospodarski razlozi isplivali na površinu kao generator međunacionalnih sukoba jer je borbu za pravednije odnose u raspodjeli nacionalnog dohotka hrvatska javnost doživljavala kao velikosrpski hegemonizam s težnjom kolonizacije Hrvatske, a srpska javnost je hrvatske zahtjeve doživljavala kao težnju za razbijanjem Jugoslavije i stvaranjem samostalne Hrvatske.Umjesto rješavanja problema Hrvatska je ušutkana političkom represijom tako da su se problemi u narednom razdoblju samo produbljivali. Unatoč “ušutkavanja” Hrvatske 1971., rasprave o gospodarskim i međunacionalnim odnosima dovele su do izglasavanja novog ustava 1974. po kome su u odnose unutar federacije uvedeni elementi konfederativnog državnog uređenja i omogućena je znatno veća gospodarska autonomija republika.57Osobito je bio značajan Amandman XXXIV. po kome je ukinuto pravo federacije da obavlja investicije. K tome je „ u gospodarstvu proveden ‘klasni udar’ na menadžersku klasu i na financijski kapital“.58 Sve tendencije da tehnomenadžeri raspolažu većinom materijalnih i financijskih sredstava mislilo se suzbiti uvođenjem kompliciranog sustava udruženog rada po kome se sva ekonomska i politička vlast daje udruženim radnicima što je bilo normirano Zakonom o udruženom radu iz 1976.59, popularno zvanog ZUR. U članku 16. zakona stajalo je: “Radi ostvarivanja svojih zajedničkih interesa u radu i stjecanju dohotka u pojedinim međusobno zavisnim dijelovima udruženog rada i u cjelokupnosti odnosa društvene reprodukcije radnici svoj rad i sredstva društvene reprodukcije u osnovnim organizacijama slobodno udružuju u radne organizacije i druge oblike udruživanja rada i sredstava. Radna organizacija je samoupravna organizacija radnika povezanih zajedničkim interesima u radu i organiziranih Otvorenje Hladnjače 1977.

Bilandžić,D.,n.dj.str. 544-550

Isto, str. 676.

Sl SFRJ, br. 53,3.12.1976.

u osnovne organizacije u njezinu sastavu ili neposredno povezanih jedinstvenim procesom rada, u kojoj radnici zajednički planiraju razvoj i, u skladu s tim, udružuju rad i sredstva, utvrđuju međusobne odnose u zajedničkom poslovanju, stjecanju dohotka i ostvarivanju drugih zajednički utvrđenih ciljeva i zadataka u radu, proizvodnji i prometu, utvrđuju zajedničke osnove i mjerila za raspoređivanje dohotka te raspodjelu sredstava za osobne dohotke, odlučuju o drugim zajedničkim interesima, organiziraju zajedničke službe i, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, osiguravaju svoju ekonomsku stabilnost i socijalnu sigurnost.“ Organizacije udruženog rada (OUR-i) udruživale su se u složene organizacije udruženog rada (SOUR-i) zavisno o međusobnoj povezanosti u radu, proizvodnji i prometu, u poslovne zajednice kao što su bile samoupravne interesne zajednice gdje su samoupravnim sporazumima udruživale sredstva i preko svojih predstavnika odlučivale o njihovoj namjeni.“ U razdoblju od 1980. do 1990. trajala je ekonomska kriza. Koncepcija udruženog rada pokazala se neučinkovitom a gospodarsku je situaciju još više pogoršavala opća politička kriza koja je vodila k raspadu SFRJ. Nemoguće bi bilo na izložbi, prostorno ograničenoj, prikazati sadržaj svih fondova i povijest njihovih stvaratelja kao i sveobuhvatni obim gospodarstva Slavonskog Broda u tom razdoblju. Nešto opširniji i konkretniji prikaz nalazi se na priloženom CD-eu i na samoj izložbi. GOSPODARSKA UDRUŽENJA GOSPODARSKE KOMORE Komorske su organizacije imale vrlo značajnu ulogu u organiziranju gospodarstva i gospodarskih subjekata. Rad im je bio usmjeren na unapređivanje razvoja određene gospodarske ili staleške djelatnosti, na pomaganje svojim članovima u organiziranju i poslovanju, na zastupanje interesa svojih članova pred državnim tijelima uprave, a kasnije, i da u ime tih državnih tijela obavljaju određene poslove. Komore su djelovale u zanatstvu već u 19.st. te između dva svjetska rata, ali je njihovo djelovanje osobito došlo do izražaja poslije Drugog svjetskog rata nakon donošenja Općeg zakona o zanatstva 1949., Zakona o udruživanju u privredi godine 1958. i Zakona o udruživanju i poslovnoj suradnji u privredi godine 1960., te Zakona o udruživanju u privredne komore iz 1974. Budući da je neposredno nakon Drugog svjetskog rata, u novim društvenim odnosima, došlo do postepenog 35

smanjivanja broja privatnih obrtničkih radnji, a da se povećavao broj državnih i zadružnih obrtničkih radionica, to su sve manju ulogu imala udruženja obrtnika, a sve veću komore u koje su se obvezno udruživale i privatne i društvene obrtničke radnje. Kotarska zanatsko – komunalna komora u Slavonskom Brodu osnovana je 1950. i osnovna zadaća bila joj je razvijanje, pod državnim nadzorom, zanatske gospodarske aktivnosti. Na osnovi sačuvane arhivske dokumentacije u Slavonskom Brodu možemo pratiti rad Kotarske zanatsko – komunalne komore od 1950. do 1962., Trgovinsko – ugostiteljske komore od 1952. do 1958., Kotarske ugostiteljske komore od 1958. do 1962. i Trgovinske komore od 1958. do 1962. Zakonom o osnivanju jedinstvenih privrednih komora 1962.60 ukidaju se kotarske komore i osniva Kotarska privredna komora u Osijeku, kasnije Privredna komora Slavonije i Baranje - Osijek.61 Komore su nastavile svoj rad i nakon donošenja Zakona o udruženom radu 1976.62 koji je u čl. 17. omogućio da se gospodarske organizacije koje obavljaju privrednu djelatnost, njihove poslovne zajednice, bankarske zajednice i zajednice osiguranja imovine i osoba udružuju u privredne komore ili druga opća udruženja radi zajedničkog unapređivanja rada i poslovanja, usklađivanja posebnih, zajedničkih i općih društvenih interesa, pokretanja inicijative za donošenje zakona i utvrđivanje ekonomske politike i dr. Od listopada 1994.g. tradiciju rada zanatskih komora u Slavonskom Brodu nastavlja Obrtnička komora Brodsko – posavske županije.63 KOTARSKA ZANATSKO –KOMUNALNA KOMORA SLAVONSKI BROD Od 1945. do 1950. zanatska struka bila je organizirana putem Obrtničkog zbora za grad i kotar Slavonski Brod koji je do 1941. djelovao kao Udruženje zanatlija. Tada je, 14.05.1950., osnovana Kotarska zanatska komora ( od 1961. Kotarska zanatsko – komunalna komora) na temelju Zakona o zanatstvu64 a, Obrtni zbor za grad i kotar Slavonski 60

Službeni list FNRJ br. 22/62

Petnaest godina privrednog razvoja Slavonije i Baranje81962.-1977., Osijek: Privredna komora Slavonije i Baranje – Osijek, 1979.

SLSFRJ, br. 53/1976.

Obrtnički kalendar Županije Brodsko – posavske, Slavonski Brod, 1998.,str.184-185.

SL FNRJ br. 49/1949.; HR-DASB-208, inv. br. 43.

Brod je prestao s radom65. Komora postaje za neko vrijeme ( do 1965. kada je osnovano Udruženje zanatlija i zanatskih radnika66) jedina staleška organizacija zanatlija. Po Zakonu sve državne, zadružne i privatne zanatske radnje društvenih i zadružnih organizacija na području grada i kotara morale su se učlaniti u zajedničku kotarsku zanatsku komoru. Nadzor nad radom Komore imao je Izvršni odbor Kotarskog i gradskog narodnog odbora. Rad Komore odvijao se na temelju Statuta kojega je okvirno propisao predsjednik Komiteta za lokalnu privredu i komunalne poslove Vlade FNRJ, a s nekim prilagodbama usvojila Skupština Komore i potvrdio Izvršni odbor Kotarskog NO u sporazumu s Izvršnim odborom Gradskog NO. Prema Statutu zadaci su Komore bili:1. da se skrbi o unapređivanju zanatstva i postizanju bolje kvalitete proizvoda proučavanjem i predlaganjem savršenijih metoda rada, 2. da skrbi o nabavi i raspodjeli alata i materijala za svoje članove, te da osniva službe za snabdijevanje zanatskih radnja, 3. da daje prijedloge i mišljenja o određivanju cijena zanatskih proizvoda i usluga; 4. da daje mišljenja u pogledu kreditnih sposobnosti svojih članova; 5. da kontrolira rad zanatskih radnja; 6. da daje Kotarskom narodnom odboru prijedlog plana zanatske djelatnosti u kotaru i da ujedinjuje planiranje zanatskih radnja; 7. da na traženje nadležnih državnih organa daje mišljenje po potrebi izdavanja dozvola za vođenje zanatskih radnja; 8. da se skrbi o stručnom uzdizanju zanatskih učenika, pomoćnika i majstora; 9. da se stara o kulturnom i „idejno – političkom uzdizanju“ zanatlija i 10. da predstavlja svoje članove. Kotarska zanatska komora 1961. mijenja naziv u Kotarska zanatsko – komunalna komora iz čega je vidljivo da se ona od tada morala skrbiti i o složenim komunalnim poslovima. Komora je prestala s radom 01.12.1962. s prestankom rada kotara i ušla je u sastav Privredne komore kotara 67 Osijek. Sva arhivska dokumentacija ove, kao i drugih komora, predana je tadašnjem Historijskom arhivu i danas se čuva kao arhivski fond HR-DASB-208. Sadrži vrlo dragocjeno gradivo za istraživanje gospodarstva na području Kotara Slavonski Brod, osobito zanatstva. Između ostalog, tu se čuvaju Registri zanatskih radnja i zaposlenih obrtnika, evidencije izdanih poslovnih knjiga, radnih dozvola, registri učenika i šegrta, evidencije o položenim majstorskim ispitima i ispitima za pomoćnike, zapisnici upravnih tijela Komore, zapisnici pojedinih sekcija, Pravila saveza zanatskih zadruga, planovi i izvještaji Komore i dr. 65

NN NRH br. 37/1950. ( Rješenje o likvidaciji obrtnih zborova, odnosno udruženja zanatlija na području Narodne Republike Hrvatske, Saveza zanatlijskih zadruga NRH, te Obrtnih komora u Zagrebu, Osijeku i Splitu.)

Brodski kalendar 1988., Slav. Brod, 1987.

HR-DASB-208, inv. br. 45.

TRGOVINSKO – UGOSTITELJSKA KOMORA SLAVONSKI BROD Osnivačka skupština Trgovinsko – ugostiteljske komore održana je 30.07.1952.g. kada je usvojen i Statut. Prema Statutu sjedište joj je bilo u Slavonskom Brodu, a djelovala je na području grada i kotara. Članstvo u Komori bilo je dobrovoljno. Zadaci Komore bili su da: 1. radi na unapređivanju organizacije i poslovanja trgovinske djelatnosti svojih članova; 2. radi na davanju savjeta, mišljenja i obavijesti svojim članovima o ekonomsko-financijskim, prometno – tarifnim i drugim gospodarskim pitanjima, te o stanju na tržištu, kretanju cijena i sl.; 3. da skrbi o „učvršćivanju poslovnog morala putem podizanja svijesti trudbenika zaposlenih u trgovini i da radi na suzbijanju negativnih pojava u prometu robom kao što su na pr. monopolističke, partikularističke i sl. tendencije“, 4. da prati razvoj robnog prometa na području grada i kotara te proučava probleme trgovine kao i da na temelju ovog proučavanja daje svoja mišljenja i prijedloge vijeću proizvođača gradskog i kotarskog narodnog odbora a i drugim državnim tijelima; 5. radi na predstavljanju i zastupanju potrebne i interesne trgovine pred državnim organima kao i prema privrednim organizacijama drugih organa privrede; 6.daje mišljenja i primjedbe na prijedloge državnih tijela;7. skrbi o stručnom usavršavanju osoblja zaposlenog na poslovima trgovinske djelatnosti, i to putem organizacije tečajeva, seminara, stručnih predavanja i sl.; 8. daje mišljenja Gradskom i Kotarskom narodnom odboru prilikom izdavanja odobrenja za osnivanje trgovinskih poduzeća i otvaranja prodavaonica, i 9. obavlja poslove iz nadležnosti državnih organa koje bi im oni povjerili svojim propisima kao što su: izdavanje uvjerenja o stručnoj spremi osoblja, organizacija stručnih ispita i sl.; Članovima Komore mogla su postati sva „privredna poduzeća i druge privredne organizacije“ sa sjedištem na području grada i kotara Slavonski Brod koja su sudjelovala u prometu roba kao: trgovinska, ugostiteljska, turistička i proizvodna poduzeća, poljoprivredna dobra, zadruge i zadružne organizacije i dr. Komorom su upravljali: Skupština, Upravni odbor, Nadzorni odbor, sekcije, stalni odbori i sud časti, a pojedine članice bile su u njima zastupane razmjerno broju radnika i službenika. Komora je ostvarivala prihode doprinosom članova Komore, komornom taksom, prihodima od pomoći ustanova i prihodima od vlastite imovine. Mnogi sačuvani dokumenti ilustriraju konkretan rad Komore, a sadrže i brojne podatke o kretanju gospodarstva općenito. Tako se u Izvještaju IV. Redovne godišnje skupštine Trgovinsko – ugostiteljske komore za kotar Slavonski 68

HR-DASB-208, inv. br. 1.Statut je odobrio 11.08.1952. Narodni odbor kotara Slavonski Brod, Savjet za privredu.

Brod, održane 1956. kaže da se svake godine u investicijsku izgradnju ulaže 45% nacionalnog dohotka sa željom „da se zemlja izvuče iz zaostalosti i postave temelji za svestrani ekonomski i društveni razvitak“, te da je industrijska proizvodnja za 16% veća 1955. nego li 1954. Unatoč tomu: „Intenzitet potražnje robe bio je vrlo jak, dobrim dijelom iznad ponude robe. Kao i ranijih godina, tako i prošle godine [1955.op.Z.L.] naročito je bila jaka potražnja na tržištu poljoprivrednih proizvoda. Na porast cijena prije svega je djelovao brži porast novčanih fondova i to ne samo kupovnih fondova stanovništva, nego i fondova za investicije i budžetskih fondova. Novčani prihodi stanovništva naročito kod poljoprivrednih proizvođača, koje su ovi polučili ne povećanom proizvodnjom, već skokom cijena poljoprivrednih proizvoda, povećanim platnim fondom radnika u socijalističkom sektoru i jednim dijelom zbog izvjesnih porasta cijena, trgovinske privredne organizacije na području našeg kotara ostvarile su znatno veći promet 1955. godine u odnosu na ostvareni promet u prethodnoj godini“. U Izvještaju su dani i brojčani pokazatelji po pojedinim artiklima. Povećanje cijena poljoprivrednim proizvodima opravdavalo se lošim atmosferskim prilikama tijekom 1954. koje su utjecale na smanjenje prinosa žitarica, osobito kukuruza, te je došlo i do znatne pojave prekupaca iz Bosne i šverca. Zanimljiva je primjedba da „Poljoprivredna dobra u Brodu i okolici, svoju proizvodnju usmjeravaju više na osnovne produkte poljoprivrede - žitarice i druge, dok povrtlarstvu daju drugostepenu važnost. … U koliko i proizvode povrće, kvalitetnije produkte plasiraju van Slavonskog Broda u veće potrošačke centre….“ „ Jedini interventi na našem tržištu [misli se Slavonskog Broda] s povrćem i voćem bili su zadružno trg. Pod. „Zadrugar“ i Poljoprivredna zadruga Sl. Brod, u manjem obimu i to samo za osnovne vrste povrća i voća: krumpir, kupus i jabuke. Pa ni oni uslijed raznovrsnosti poslovanja, skučenog skladišnog prostora, tehničke neopremljenosti i nedovoljnih kredita nisu mogli sa uspjehom u potpunosti izvršiti ovaj zadatak“. I za tržište stoke, kaže se u izvještaju, da nije moglo zadovoljiti, ni količinom, ni kvalitetom kao ni tržište industrijskim proizvodima široke potrošnje. Vidljivi su pokušaji Komore da utječe na bolje snabdijevanje tržišta i bolje zadovoljavanje potreba potrošača te na smanjenje cijena. Osobito se mnogo raspravljalo o pitanjima otkupa po dogovorenim cijenama i suzbijanju nedozvoljenog otkupa, te suradnji s inspekcijom tržišta. U Izvještaju su sadržani i konkretni podaci o broju trgovačkih organizacija na kotaru ( 124 sa 196 prodavaonica i 522 zaposlenika računajući i učenike u privredi) te ugostiteljskih radnji ( 60 s 257 zaposlenika i 18 učenika). Na 27 sastanaka koje je Komora održala tijekom 1955. s predstavnicima trgovačkih i ugostiteljskih radnji raspravljalo se 39

o vrlo raznolikim pitanjima što vrlo dobro ilustrira tadašnju problematiku u trgovačkoj djelatnosti. Raspravljalo se o: rajonizaciji otkupnih područja i otkupnoj cijeni mlijeka, o snabdijevanju potrošača poljoprivrednim proizvodima, naročito voćem i povrćem, o pitanjima usklađivanja trgovinske mreže s novim propisima u trgovini, o kriminalu u privrednim organizacijama, tarifnim pravilnicima, platnom sistemu, formiranju fonda plaća u vezi s postotkom od prometa, nacrtu Pravilnika o stručnoj spremi radnika i službenika u trgovini, o nomenklaturi zvanja, o radnom vremenu, o problemima u pogledu snabdijevanja sa osnovnim prehrambenim artiklima, kao što su kruh, masnoće, šećer i sol, o kalu i lomu, te je za proučavanje istih osnovana komisiju za proučavanje normi i dr. U ugostiteljstvu se raspravljalo o pojmu i pitanjima verižne trgovine, pitanjima higijensko – sanitarnih propisa, prodaji alkoholnih pića malodobnicima i pijanim osobama, o prodaji alkoholnih pića „preko ulice“ na nedozvoljeni način, pitanjima uskraćivanja na količini i mjeri, pitanjima osnivanja „kurseva“ (tečajeva) za osposobljavanje ugostiteljskih radnika, pitanjima učenika u ugostiteljstvu, njihovom pohađanju škole, primjeni raznih uredaba, propisa i sl. Na temelju čl. 53 Uredbe o trgovinskoj djelatnosti i trgovinskim poduzećima i radnjama69 u većini trgovina osnovani su savjeti potrošača čija je zadaća bila da: vrše kontrolu nabave i prodaje robe, obračuna, kontrolu uvjeta smještaja robe i njezine zaštite od kvara, predlažu mjere za unapređivanje poslovanja, prisustvuju sjednicama upravnih odbora i radničkih savjeta, predlažu načine prodaje deficitarnih proizvoda, sudjeluju pri inventurama i obavljaju druge vrlo odgovorne zadatke. Do izvjesnih izmjena Statuta i organizacije Trgovinsko – ugostiteljske komore došlo je 1954. g.70 a 1958. do odvajanja Trgovinske od Ugostiteljske komore u skladu sa Zakonom o udruživanju u privredi71.

SL FNRJ br. 37/1955.

HR-DASB-376, inv. br.1, Odluka NOK Slavonski Brod br. 10642/54 od 21.o4.1954.

SL FNRJ br. 1/1958.

TRGOVINSKA KOMORA ZA KOTAR SLAVONSKI BROD U skladu sa Zakonom o udruživanju u privredi donesenom 1958.72 Trgovinska i Ugostiteljska komora su se razdvojile tako da se naziv Trgovinska komora za kotar Slavonski Brod pojavljuje prvi puta 11.04.1958. Trgovinska komora je dobila i novi Statut po kome se zadaci nisu značajnije izmijenili, ali je došlo do velikih promjena u organizaciji Komore. Tijela upravljanja bila su: Predsjedništvo, Nadzorni odbor, Sud časti i Upravni odbor s pomoćnim tijelima: sekcijom za tekstil, galanteriju, kratku i pletenu robu, konfekciju, kožu i obuću; sekcijom za mješovito-prehrambenu robu, staklo i papir, sekcijom za metalnu robu, građevinski materijal i elektrotehničku robu, te sekcijom za poljoprivredne proizvode. Na ovaj način Trgovinska komora je djelovala do 1962. kada je donesen Zakon o osnivanju jedinstvenih privrednih komora73 tako da od 01.11.1962. djeluje Kotarska privredna komora u Osijeku. Službenici Trgovinske komore u Osijeku postaju njezini službenici, a sva dokumentacija o poslovanju predana je Državnom arhivu u Slavonskom Brodu ( tada Historijski arhiv Slavonski Brod) u kojem se i danas čuva. Osim općih spisa u fondu se čuvaju i zapisnici svih tijela uprave Komore, rješenja o registraciji, planovi, programi i izvještaji, podaci o savjetima potrošača, statistički podaci, podaci o školovanju trgovaca, o stjecanju kvalifikacija, o dogradnji Škole učenika u privredi, personalni podaci zaposlenika i financijska dokumentacija. KOTARSKA UGOSTITELJSKA KOMORA SLAVONSKI BROD Kotarska ugostiteljska komora Slavonski Brod osnovana je Odlukom Narodnog odbora kotara Slavonski Brod (br. 03-1595/1-1958.) od 24.02.1958. kojom postaje samostalni pravni subjekt, te prestaje biti sastavni dio mješovite Trgovinsko – ugostiteljske komore kao što je to bilo po prvoj odluci donesenoj 9.02.1955. ( Odluka br. 28887-II/1-1955.)74. Prvotni naziv Ugostiteljska komora u Slavonskom Brodu, promijenila je 1960. u Kotarska ugostiteljska komora Slavonski Brod na temelju Zakona o udruživanju i poslovnoj suradnji. 75 72

Službeni list FNRJ ( dalje SL FNRJ) br. 1/1958, čl. 26.

SL FNRJ br. 22/62.

HR-DASB-207, inv. br. 1

SL FNRJ br. 28/60

Iz Statuta Ugostiteljske komore kotara Slavonski Brod proizlazi da se Komora bavila rješavanjem pitanja: „1. povećanja produktivnosti rada svojih članova; 2. primjenom suvremenih metoda i racionalizacijom u radu ugostiteljskih privrednih organizacija76; 3. unapređivanjem organizacije i uvjeta rada ugostiteljskih poduzeća i radnja; 4. izgradnjom, rekonstrukcijom i korištenjem kapaciteta u pojedinim ugostiteljskim djelatnostima; 5. snabdijevanjem svoga članstva potrebnim materijalom i opremom; 6. uzdizanjem i usavršavanjem ugostiteljskih kadrova, pomaganjem i organiziranjem stručnih škola, stručnih tečajeva, stručnih predavanja, priređivanjem ugostiteljskih izložbi, upućivanjem svojih članova na razne ugostiteljske i druge privredne priredbe u zemlji i inozemstvu, pomaganjem svojih članova u učešću na raznim sajmovima, izložbama i slično; 7. organiziranjem savjetovanja svojih članova kao i savjetovanja sa predstavnicima drugih privrednih organizacija, radi izmjene iskustava u organizaciji i poslovanju ugostiteljskih privrednih organizacija; 8. nastojanjem da se ispunjavaju obaveze privrednih organizacija prema učenicima i da se obuka učenika provodi pravilno i u duhu propisanog programa, radi čega vrši provjeravanje putem stručnih komisija – stručnog znanja učenika po isteku svake godine učenja; 9. osnivanjem ustanova za pružanje raznih usluga i pomoći ugostiteljskim privrednim organizacijama kao što su: biroi, zavodi i slično; 10. pružanjem pomoći Narodnom odboru kotara i pojedinim općinama na razradi i realizaciji društvenih planova, donošenju pojedinih propisa iz oblasti ugostiteljstva, vođenjem evidencije svojih članova i prikupljanjem podataka od istih; 11. pružanjem informacija o poslovanju svojih članova i davanjem potvrda o činjenicama sa kojima raspolaže i koje su joj poznate; 12. predstavljanjem i zastupanjem svojih članova pred sudovima i drugim državnim organima; 13. obavljanjem svih drugih poslova koji su posebnim propisima stavljeni u nadležnost od organa državne uprave.“ Iz sačuvane dokumentacije razvidno je da se Komora doista i bavila svim navedenim pitanjima tako da su sačuvani vrlo konkretni podaci, od razvojnih planova, analiza poslovanja i problema do zapisnika komisija o polaganju ispita za stjecanje kvalifikacija ugostitelja, odobrenja za otvaranje novih radnji i sl. U Ugostiteljsku komoru obvezno su se, prema Statutu, učlanjivale sve ugostiteljske privredne organizacije i privatne ugostiteljske radnje, a kad bi to propisalo Savezno izvršno vijeće, i pogonske i poslovne jedinice koje su obavljale ugostiteljske usluge u sastavu privrednih organizacija. 76

Izraz „privredna organizacija“ uobičajio se u ekonomskoj i pravnoj terminologiji poslije 2. svjetskog rata u značenju širem od pojma poduzeća. Osim poduzeća pod navedenim pojmom obuhvaćane su i: radnje, samostalne pogonske i poslovne jedinice

poduzeća, zajednice poduzeća, zanatske i zemljoradničke zadruge, poslovna udruženja, banke i dr.

Kotarska ugostiteljska komora Slavonski Brod surađivala je s Ugostiteljskom komorom Narodne republike Hrvatske i Savezom ugostiteljskih komora Jugoslavije. Prema Zaključku sjednice upravnog odbora Ugostiteljske komore NR Hrvatske od 10.03.1958. članski doprinos koji su kotarske organizacije uplaćivale republičkoj komori iznosio je 1 promil od ukupno ostvarenog prometa svih privrednih organizacija i poslovnih jedinica koje su u smislu čl. 30 i 35. Zakona o udruživanju u privredi bile obvezne učlaniti se u ugostiteljske komore.77 Nakon ukidanja Narodnog odbora kotara Slavonski Brod 1962. u skladu sa Zakonom o područjima općina i kotara 78 u NRH Kotarska ugostiteljska komora Slavonski Brod prestala je s radom 24.11.1962. Sva dokumentacija relevantna za povijesna istraživanja ( zapisnici raznih tijela Komore: Upravnog odbora, Nadzornog odbora, Predsjedništva, godišnjih skupština Odbora fonda za kadrove i raznih drugih, razna rješenja, sudski spisi, opći spis i dr. ) kao i za očuvanje osobnih prava radnika ( personalna i financijska dokumentacija ) predana je Državnom arhivu u Slavonskom Brodu i čuva se kao zasebni fond pod signaturom HR-DASB-207. Fond se sastoji od 7 knjiga i 13 kutija, arhivistički je sređen i obavijesti o njemu detaljno su dane u Sumarnom inventaru. Iz brojnih podataka koje sadrži dokumentacija izdvojit ćemo za ilustraciju podatke dane u dokumentu „Ugostiteljstvo 1958.“ (stanje s kraja 1957.) i „Opći pogled na stanje ugostiteljstva i rad komore“ (stanje s kraja 1958. godine).79 U prvom dokumentu se zaključuje da struktura i broj ugostiteljskih objekata ne zadovoljavaju jer nedostaju „objekti za smještaj, prehranu, razonodu, restorani sa osvježavajućim pićima bez alkohola i drugi tipovi modernih ugostiteljskih objekata“. U tabeli s podacima dana je usporedba s predratnim stanjem kada su u gradu Slavonskom Brodu bila 73 objekta, a 1957. svega 36 ( 1 hotel, 1 prenoćište, 4 restorana, 1 radničko sindikalni restoran, 1 kavana, 1 gostiona, 24 krčme i 3 bifea). Ovakvo stanje opravdavalo se posljedicama ratnih razaranja u kojima je uništena većina ugostiteljskih objekata, a neki su poslije rata morali biti prenamijenjeni. Prema drugom naprijed spomenutom dokumentu na području Kotara bilo je 31.12.1958. ukupno 77 ugostiteljskih poduzeća. Od toga 66 raznih objekata „socijalističkog“, t.j. društvenog sektora, 8 zadružnih i 3 privatna. Od društvenog 2 su bila ugostiteljska poduzeća, 77

HR-DASB-207, inv. br. 18.

Narodne novine Narodne Republike Hrvatske

HR-DASB-207,inv. br. 18.

tri samostalne ugostiteljske radnje i jedno trgovačko poduzeće /Auto-servis stanica/ koje je obavljalo i ugostiteljsku djelatnost. Njima su rukovodila tijela radničkog samoupravljanja, radnički savjeti i upravni odbori. Svoje obveze prema zajednici ova su poduzeća obračunavala prema propisima o vođenju knjigovodstvene evidencije. Kao poseban društveni sektor na području grada i kotara radile su 44 ugostiteljske radnje ( od toga 43 u gradu Brodu) dane radnicima na upravljanje uz prihvat pravila i paušalno davanje društvenih obveza. Kod navedenih je radnji, prema izvještajima, došlo do znatnog napretka u poslovanju, do bolje snabdjevenosti kvalitetnom robom, boljeg usluživanja, te i do ostvarivanja većih prihoda dok su ista poduzeća prije morala, ili ići u likvidaciju, ili biti dotirana od NOO-a. Posebnu grupu činilo je 7 ugostiteljskih jedinica privrednih organizacija, ustanova, društvenih i sportskih organizacija, koje su trebale poslovati „na principu zatvorenog tipa, samo za svoje zaposlenike, međutim, tvrdi se u pregledu, to nije bilo tako već su oni pružali usluge i drugima bez obveza prema društvenoj zajednici, što im je omogućavalo prodaju pića po nižim cijenama tako da su postali nelojalna konkurenciju ostalim ugostiteljskim „privrednim organizacijama“ O ugostiteljskim jedinicama pri poljoprivrednim zadrugama, pa i pri Poljoprivrednoj zadruzi Slavonski Brod, kaže se da su tijekom 1957. predane Narodnim odborima općina a ostale su, s dosta nesređenim odnosima, jedinice proizvođačko – vinogradarsko – voćarskih zadruga: „Dingač“ s otoka Pelješca, „Kutjevo“ iz Kutjeva, zadruga „Pariška komuna“ i Vinogradarsko voćarski savez Slavonski Brod. U privatnom sektoru je Narodni odbor općine Slavonski Brod odobrio registraciju i otvaranje privatnih ugostiteljskih radnja u onim selima, osobito od 1954. na dalje, gdje narodni odbori nisu bili u mogućnosti osnovati ugostiteljske objekte socijalističkog sektora, te nisu postojali nikakvi ugostiteljski objekti kao, na primjer, u Podcrkavlju, Bukovlju i Sibinju. Željelo se tako, prije svega, spriječiti ilegalno točenje alkohola koje je tih godina uzelo maha. Od 77 postojećih ugostiteljskih objekata samo se u 11 mogla dobiti topla hrana, u dva smještaj( Hotel Brod sa 14 ležaja snabdjevenih s tekućom toplom vodom i 59 ležaja s hladnom vodom) i Auto – servisna stanica s 10 ležaja snabdjevenih samo hladnom tekućom vodom. Sve ugostiteljske radnje poslovale su na komercijalnom principu osim narodne kuhinje. U Zaključku analize stanja s kraja 1959.g. posebno se ističe i razvoj turizma kao sastavnog dijela ugostiteljske ponude, te se nabrajaju povoljne okolnosti koje Brod ima za njegov razvoj: dobre komunikacijske veze (cestovne, željezničke i vodene), postojanje planinarskog doma i atraktivna područja s povijesnim znamenitostima, te se preporučuje 44

ulaganje u njegov razvoj. Komora je predlagala dovršenje kupališnih objekata na Poloju, vile „Ružin gaj“ i „Zelen gaj“ u Podvinju. Na području cijele Kotarske ugostiteljske komore 1960. došlo je do povećanja broja objekata, te je djelovalo njih 79.80 Za sve njih se u godišnjim izvještajima stavljalo primjedbe da su slabo tehnički i kadrovski opremljeni, stoga se stalno predlagalo unapređivanje higijensko tehničkih uvjeta kao i školskog sustava, osobito slanje kadrova na izobrazbu van Broda , otvaranje tečajeva i sl., a za podizanje učinkovitosti rada 1960. se prešlo na „nagrađivanje prema radu“ o čemu je program rada izradila Komisija za analizu i izradu programa za prelaženje plaćanja po učinku u ugostiteljstvu.81 Uz navedene društvene radilo je i nekoliko privatnih ugostiteljskih radnji. Od 1954.g. propisi su olakšali njihovo otvaranje. 1961. g. doneseno je na Predsjedništvu Komore više odluka o reorganizaciji ugostiteljstva, osobito o objedinjavanju ugostiteljskih poduzeća, te je zaključeno da će u buduće postojati samo tri ugostiteljska poduzeća: „Vinogorje“, „Mosor“ i Auto servis – stanica (Motel). Ukidanjem NO Kotara Slavonski Brod prestala je djelovati i Kotarska ugostiteljska komora Slavonski Brod, a ugostiteljska poduzeća su organizirana u okviru Osnovne privredne komore u Osijeku.82 Budući da Arhivu nije predana dokumentacija Brodvina o ugostiteljstvu poslije 1962. možemo podatke crpiti jedino iz publicirane literature.83 Od 1961. na dalje konstantno je tekao proces objedinjavanja ugostiteljskih poduzeća tako da se 1963. osniva ugostiteljsko poduzeće „Brodsko Vinogorje“ (od 1969. naziv „Brodvin“-ugostiteljsko poduzeće Slavonski Brod ) u čiji sastav su ušla sva ranija poduzeća osim Ugostiteljskog poduzeća u Vrpolju koje je u prvo vrijeme ostalo samostalno. Od tada posluju ova dva ugostiteljska poduzeća i 52 privatne ugostiteljske radnje na području tadašnje Skupštine općine Slavonski Brod koja je naslijedila NO Kotar Slavonski Brod. U razdoblju do 1966. znatno je porastao broj kreveta u hotelu, motelu i u Servisnoj stanici od 115 1962. na 260 1966. Broj noćenja iznosio je 46 921 od domaćih posjetitelja 80

HR-DASB-207, inv. br. 1,Zapisnik Godišnje skupštine UK od 31.05.1960.

HR-DASB-207, inv. br. 1, Zapisnik Komisije od 17.08.1960.

Komuna Slavonski Brod 1963.-1966.,str.125-130; Općina Slavonski Brod :1967.-1973., Slavonski Brod, 1973., str. 288.-292.

Isto.

i 17299 od inozemnih. 84 Do 1973. broj noćenja se popeo na 48 649 domaćih i 68 124 inozemnih posjetitelja.85 Poduzeće „Brodvin“ raspolagalo je s 3 hotela, 4 motela, 5 biffea i 7 restorana. Poduzeće je 1973. konstituirano u skladu s novim propisima u 12 OOUR-a ( osnovnih organizacija udruženog rada) i to: 1. OOUR Hotel Brod Slavonski Brod 2. OOUR Hotel Park Slavonski Brod 3. OOUR Motel „Marsonia“ Slavonski Brod 4. OOUR Motel Vinogorje Brod Slavonski Brod 5. OOUR Motel „Jug“ Novska 6. OOUR Gradski pogon Brod u čiji je sastav u ožujku 1974. pripojeno i ugostiteljsko poduzeće Vrpolje 7. OOUR Restoran „Putnik“ Slavonski Brod 8. OOUR Restoran „Zelengaj“ Velika Kopanica 9. OOUR Restoran „Orljava“ Lužani i 10. OOUR Zajedničke službe poduzeća - Slavonski Brod Sve ove osnovne organizacije udruženog rada udružile su se samoupravnim sporazumom u Udruženo poduzeće „Brodvin“ sa zajedničkim Radničkim savjetom i izvršnim kolegijalnim i izvršnim inokosnim organima upravljanja koje su činili Izvršni odbor i glavni direktor poduzeća.86 GOSPODARSKA I POSLOVNA UDRUŽENJA KOTARSKI SAVEZ POLJOPRIVREDNIH ZADRUGA SLAVONSKI BROD Kotarski savez poljoprivrednih zadruga Slavonski Brod osnovan je 1948. kao Kotarski zadružni poslovni savez. 84

Komuna Slavonski Brod :1963.-1966., Slavonski Brod, 1967. str. 126-127.

Općina Slavonski Brod :1967.-1973., Slavonski Brod, 1973., str. 291.

Isto str. 288-289.

koji je 1960. promijenio naziv u Kotarski savez poljoprivrednih zadruga Slavonski Brod.88Bila je to organizacija u koju su se, najprije dobrovoljno, a nakon donošenja Zakona o zemljoradničkim zadrugama, obvezno, udruživale sve opće poljoprivredne zadruge, seljačke radne zadruge, vinogradarsko – voćarske zadruge, stočarske zadruge, peradarske zadruge i zadruge za mehaničku obradu zemlje na području NO kotara Slavonski Brod sa sjedištem u Slavonskom Brodu. U čl.2. Pravila navode se sljedeći zadaci Kotarskog saveza: 1. pružanje stručne ekonomske, financijske, pravne i druge pomoći u cilju učvršćivanja i usavršavanja metoda poslovanja kod članica zadruga; 2. osnivanje specijalizirane zadružne organizacije radi unapređivanja proizvodnje i drugih privrednih djelatnosti u vezi s proizvodnjom, preradom i prometom i putem tih organizacija ukazivanja pomoći svojim članicama zadrugama; 3. surađivanje sa znanstvenim institutima i drugim organizacijama čiji rad ima za cilj unapređenje zadrugarstva, poljoprivrede i ostale privredne djelatnosti; 4. surađivanje s nadležnim državnim tijelima u svim pitanjima koja se odnose na zadruge; 5. pružanje pomoći članicama kod izrade gospodarskih osnova, perspektivnih planova i drugih predračuna; 6. vođenje skrbi o reviziji zadruga; 7. rad na stručnom usavršavanju zadružnih kadrova i 8. prikupljanje, sređivanje, analiziranje i objavljivanje podataka o zadrugarstvu na području NO kotara Slavonski Brod. Savezom su upravljali Skupština i Upravni odbor a kasnije i umjesto Upravnog odbora Predsjedništvo i razne komisije. Nakon donošenja Uredbe za seljačke radne zadruge 48 seljačkih radnih zadruga je ukinuto, a 3 su reorganizirane.89 Postupak likvidacije vodio je Kotarski savez poljoprivrednih zadruga. Sam Savez ukinut je 24.05.1962. a sva njegova imovina ustupljena je Poljoprivrednoj šumarskoj komori Slavonski Brod jer su sve članice Saveza već i prije toga bile obvezno i članovi Poljoprivredno šumarske komore. Dokumentacija Kotarskog saveza poljoprivrednih zadruga, nakon njegovog ukidanja, predana je tadašnjem Historijskom arhivu dok sudbina dokumentacije Poljoprivredno šumarske komore nije poznata.

HR-DASB-210, inv. br. 18 (Pravila Kotarskog saveza poljoprivrednih zadruga Slavonski Brod)

Isto, inv. br. 17 ( Statut Osnovnog saveza poljoprivrednih zadruga za kotar Slavonski Brod, čl. 1.,)

Isto, inv. br. 1, Spis br. 896/59 od 21 09.1959.

ZADRUŽNI POSLOVNI STOČARSKI SAVEZ SLAVONSKI BROD

Zadružni stočarski poslovni savez u Slavonskom Brodu osnovan je 1957. g. nakon ukidanja Stočarske zadruge Slavonski Brod 90 i djelovao je do 1959. kada je brisan iz Registra. Djelatnost mu se sastojala od: 1.) izrade investicijskih programa potrebnih za podizanje kredita u svrhu izgradnje pregonskih pašnjaka, mješaonica krmne smjese, silosa za siliranje stočne hrane, mljekara, hladnjača, tovilišta, sortirnica jaja, ribnjaka, gojilišta krznaša, te za nabavu rasplodnih grla, kao i drugih investicijskih i reproduktivnih sredstava potrebnih u stočarstvu, 2.) od nabave rasplodne stoke za zadružne ekonomije, zadruge i članove zadruge, 3.) od pružanja stručne pomoći u organiziranju stočarskih i peradarskih ogranaka, nadziranja (kontrole) proizvodnje stoke, vršenja selekcije, vođenja matične i prigojne knjige, 4.) od mesarske prerade i prodaje mlijeka i mliječnih prerađevina, 5.) usluga prijevoza vlastitim kamionima, 6.) od stočarske i biljne proizvodnje, 7.) ugovaranja proizvodnje stoke, peradi, riba, krznaša, stočne hrane i prostirke, 8.) otkupa stoke i stočnih proizvoda, kao mlijeka, mliječnih prerađevina, mesnih prerađevina, vune, kože, rogova i papaka, 9.) otkupa ribe, žaba, puževa, rakova, pijavica i školjki, 10.) otkupa stočne hrane i prostirke, kao i sijena i slame. ZADRUŽNI RATARSKO SJEMENARSKI POSLOVNI SAVEZ SLAVONSKI BROD

Zadružni ratarsko – sjemenarski poslovni savez razvio se iz Ratarsko – sjemenarske zadruge „Ratar“ Slavonski Brod osnovane 1955.91 zbog potrebe da se unaprijedi ratarska proizvodnja na gospodarstvima njezinih članova.. U Rješenju o upisu u Registar Okružnog privrednog suda u Osijeku ( Fi-11/57-1 ) navedeno je da je predmet poslovanja Saveza: 1.) ugovaranje proizvodnje sjemenske robe, raznih žitarica, industrijskog bilja, livadskih trava, djetelina i grahorica sa proizvođačima preko zadruga, kao i snabdijevanje reprodukcijskim materijalom potrebnim za određenu proizvodnju, 2.) selektiranje i raskuživanje sjemenske robe, 3.) obavljanje usluga strojevima u svrhu suzbijanja biljnih štetočina i uništavanja korova, 4.) trgovina sjemenskom robom, umjetnim gnojivima i sredstvima za zaštitu bilja, 5.) 90

HR-DASB-231,

HR-DASB-211, Inv. br. 1, Rješenje o upisu u Registar Okružnog privrednog suda u Osijeku br. 735 od 13.06.1955.

otkup i prodaja sjemenske robe na veliko i malo i 6.) trgovina žitaricama i ostalim proizvodima biljne proizvodnje. 92 Poslovni savez je djelovao kasnije kao privredna organizacija i bio je upisan u Registar privrednih organizacija 1961. pod br. Fi-278/61. ZADRUGE POLJOPRIVREDNE ZADRUGE U arhivskom fondu Kotarskog saveza poljoprivrednih zadruga nalazi se dokument „Orijentacija zadruga u poslovanju prije i nakon reorganizacije i odvajanja ekonomija i njihovog pripajanja poljoprivrednim dobrima“ iz kojega se mogu donijeti zaključci o osnovnim pravcima razvoja zadrugarstva nakon Drugog svjetskog rata do 1959.g. Poljoprivredne su zadruge u tom razdoblju imale nekoliko stupnjeva razvoja. Prvo razdoblje karakterizirao je promet poljoprivrednih proizvoda preko zadruga koje su proizvodili privatni seljaci te nabava robe za proizvodnu i osobnu potrošnju sela.Uz to su se zadruge bavile i obrtom, preradom, trgovinom industrijske robe i sl. U drugom razdoblju, od 1957., one su se uglavnom orijentirale na vlastitu poljoprivredu proizvodnju. Da bi to mogle uspješno obavljati preuzimale su slobodno zemljište iz općenarodne imovine i iz privatnog posjeda kupovinom i zakupom. Tako su zadruge na brodskom području u nekoliko godina otkupile ili zakupile od privatnika 3 800 ha zemljišta. Istovremeno su ulagale značajna sredstva u nabavu osnovnih sredstava i to nešto iz vlastite proizvodnje, a nešto iz raznih fondova. Sve te procese nije pratilo odgovarajuće povećanje proizvodnje tako da su zapadale u financijske teškoće. U navedenoj analizi poslovanja zaključuje se da je proizvodnost rada u poljoprivrednim zadrugama bila niska iako navodno viša od one kod privatnih proizvođača. Orijentacija u narednom razdoblju bila je na razne oblike kooperacije s individualnim proizvođačima.

Isto.

POLJOPRIVREDNA ZADRUGA S OGRANIČENIM JAMSTVOM SLAVONSKI BROD

Poljoprivredna zadruga u Slavonskom Brodu osnovana je 05.08.1947. na osnivačkoj skupštini u Ruščici, ali joj je sjedište bilo u Slavonskom Brodu. Djelovala je na području Slavonskog Broda, Brodskog Varoša, Brodskog Vinogorja, Podvinja, Gromačnika, Tomice, Ruščice i Gornje Vrbe.93 Na temelju usvojenih Pravila94 i Rješenja Okružnog privrednog suda u Osijeku br. Fi 215/55-1 od 08.03.1955. upisana je u Registar zadružnih organizacija za kotar Slavonski Brod. Poljoprivrednoj zadruzi su se 1955. pripojila i poduzeća „Narodni vez“ i radnja voća i povrća iz poduzeća „Zadrugar“. Osnovne zadaće zadruge, kako stoji u Pravilima, bile su da organizira naprednu proizvodnju na zadružnom imanju kao i na gospodarstvima zadrugara.To je trebala postizati: 1.) nabavom proizvodnih sredstava za potrebe zadrugara, 2.) organiziranom primjenom naprednih metoda u poljoprivrednoj proizvodnji na gospodarstvima svojih članova, 3.) organiziranjem usklađene proizvodnje (plodoreda) na istima, 4.) radom na uvođenju novih poljoprivrednih kultura, 5.) organizacijom svestrane uporabe mehanizacije na zadružnim kao i na imanjima svojih članova, 6.) osnivanjem vlastitih pogona za preradu poljoprivrednih proizvoda i ostalih grana djelatnosti, 7.) organiziranjem štedno – kreditnog poslovanja, zdravstvene zaštite svojih članova, kao i zajedničke veterinarske zaštite stoke,8.) organiziranjem kućne radinosti ,9.) organiziranjem zajedničke prodaje poljoprivrednih proizvoda kao i trgovine industrijske i druge robe potrebne zadrugarima,10.) organiziranjem zajedničke zaštite vinograda i voćnjaka protiv bolesti i raznih drugih štetočina, 11) gospodarskim prosvjećivanjem, kulturno–prosvjetnim radom i stručnom izobrazbom svoga članstva, 12.) stvaranjem drugih vrsta i oblika privredne djelatnosti u skladu s ciljevima zadruge i s postojećim propisima. Konkretno, Zadruga se bavila: a) u oblasti proizvodnje: poljoprivrednom proizvodnjom, stočarstvom (nabavom muških i ženskih rasplodnih grla u svrhu proizvodnje, uzgoja i selekcije plemenitih pasmina stoke i peradi na gospodarstvima članova Zadruge i članova gospodarskog, svinjogojskog, ovčarskog i peradarskog ogranka) i ugovaranjem proizvodnje industrijskog bilja i drugih poljoprivrednih kultura; b) u oblasti vršenja usluga: obavljanjem usluga poljoprivrednim strojevima i prijevozom robe, izradom soda vode i drugih bezalkoholnih pića, mljekarstvom, 93

HR-DASB-215, inv. br. 4

HR-DASB-210, inv. br. 17.

poslovima pilana i ugostiteljskim uslugama; c) u oblasti razmjene: ugovaranjem i otkupom poljoprivrednih proizvoda, otkupom stoke i peradi te stočnih i peradarskih proizvoda, trgovinom tekstilom i građevinskim materijalima. Uz odobrenje Narodnog odbora kotara Zadruga se mogla baviti i drugim poslovima. Članstvo u Zadruzi je bilo dobrovoljno i stjecalo se potpisivanjem pristupnice i uplatom udjela od 1000 din. Zadrugom su upravljali: Skupština, Upravni odbor, Nadzorni odbor i Sud časti. Zadruga je radila do 1959. kada je rješenjem NOO Slavonski Brod ( 03-10916/1) stavljena pod prinudnu upravu u interesu organizacijskog sređivanja i nabave bolje mehanizacije95 a već 1960. proveden je i postupak prinudne likvidacije rješenjem Okružnog privrednog suda u Slavonskom Brodu ( Fi 149/60-1 )od 03.02.1960. Cjelokupnu dokumentaciju Zadruge NOO općine Slavonski Brod predao je tadašnjem Historijskom arhivu u Slavonskom Brodu 25.10.1962.u kojem se čuva kao fond HR-DASB-215. RADNIČKO NAMJEŠTENIČKA POTROŠAČKA ZADRUGA S.O.J. SLAVONSKI BROD Neposredno nakon završetka rata osnovana je Nabavljačko – potrošačka zadruge radnika i namještenika Jedinstvenih sindikata s ograničenim jamstvom u svrhu osiguravanja bolje opskrbe radnika i namještenika grada Broda. Osnivačka skupština održana je 22. srpnja 1945. Pri upisu u Zadružni registar Gradskog narodnog odbora koristio se naziv Radničko – namještenička potrošačka zadruga s.o.j. u Slavonskom Brodu. Iz tiskanih i ovjerenih Pravila vidi se da su osnovne zadaće Zadruge bile 1.) da dobavlja živežne namirnice, odjeću, obuću, ogrjev i ostale predmete kućanstva, monopolske artikle, školske potrepštine i predmete za duhovnu kulturu i naobrazbu kao i drugu robu svake vrste i da je ustupa svojim članovima, 2.) da osniva i vodi za svoje članove menze radi poboljšanja i pojeftinjenja njihove prehrane, 3.) da nabavlja sredstva za poslovanje zaključivanjem povoljnih zajmova ukoliko joj ne dosižu vlastita sredstva, 4.) da stvara rezervni fond i druge fondove radi osiguranja zadružne imovine od gubitaka i 5.) da radi na širenju i produbljivanju zadružne svijesti svojih članova. Najznačajnija aktivnost Zadruge odvijala se putem Štedno – kreditnog odjela koji je imao svoj zasebni Pravilnik. Zadruga je imala pri osnivanju 30 članova a upravljao je njome Upravni odbor u kome su bili: Josip Kurkutović, Franjo Bognar, Ivan Leskovac, Vatroslav Repić, Viktor Fabijan, Ivan Grumbah, Franjo Šporer i Martin Mirković. 95

HR-DASB-215, inv. br. 4

U dokumentaciji Zadruge sačuvan je vrlo kritički intoniran tekst u kome se izlažu problemi Zadruge oko opskrbe članstva u jesen 1946., ukazuje se na birokratizam u rješavanju problema opskrbe, o nepravdama u raspodjeli jer: «… Pored naše zadruge u Brodu postoje Kotarska zadruga, Granap i privatni sektor i kao posebna organizacija Željeznički konzum. Procent odnosno ključ raspodjele tekstila za našu zadrugu nije pravilno postavljen jer naša zadruga opskrbljuje oko 12 000 potrošača, a to čini skoro 2/3 pučanstva grada Broda, uglavnom radnika koji u pogledu tekstila stoje u najgorem položaju i ne mogu se usporediti sa ostalim građanima i seljacima…. Ne mogu se podmiriti ni najnužniji, kojima se u interesu rada i njihovog zdravlja ima pomoći, dočim sa druge strane ima tekstila toliko da se kupuje proizvoljno i naši zadrugari su prinuđeni da se obraćaju i drugima da bi svoje potrebe podmirili.». U daljnjem tekstu se kaže da je Zadruga prisiljena da na 300 zadrugara dijeli 20 m platna za košulje i sl., da se susreće s nepremostivim problemima u pogledu opskrbe krumpirom, kupusom, soli, tekstilom i ogrjevom. Dopis su potpisali svi članovi Upravnog odbora, a s njim se složio i Gradski NO, te ga je proslijedio vladi s molbom da se pomogne jer se «u gradu nalaze uglavnom radnici, koji ovise o tržištu» a okolina Slavonskog Broda tih proizvoda gotovo da i nije imala. 96Zadruga je djelovala do 1951.g. Osim zadruga ovog sindikalnog tipa postojale su zadruge zanatsko proizvodnog karaktera kao: Kožarska obrtnička nabavno – prodajna zadruga „Jedinstvo“ Slavonski Brod, Tapetarsko – dekoraterska zadruga „Udobnost“ Slavonski Brod, Obućarska zadružna radnja „Sloga“ Slavonski Brod i Prva ribarska zadruga s ograničenim jamstvom Slavonski Brod. Djelovale su 10-tak godina i, vjerojatno, izložene konkurenciji industrijske proizvodnje, postepeno se ugasile. RATARSTVO POLJOPRIVREDNO DOBRO SLAVONSKI BROD Poljoprivredno dobro Slavonski Brod osnovano je 1948. pod nazivom Zemaljsko poljoprivredno dobro „Ivan Senjug Ujak“.97 Od Zemaljskog poljoprivrednog dobra „I.S.U.“ stvorena su 1949. tri samostalna poduzeća: Republikansko dobro „Rižino polje“ sa sjedištem u Brodskom Stupniku, Republikansko poljoprivredno dobro „Jelas polje“ sa sjedištem u Sibinju i Republikansko poljoprivredno dobro „Crnac polje“ sa sjedištem u Vrbju kod Nove Gradiške. Ova su poduzeća djelovala kao samostalna do kraja 1950. kada se ponovno ujedinjuju u jedinstveno poduzeće 96

HR-DASB-…Spis br.2169/46,VS/PL, 15.11.1946.

HR-DASB-210, inv. br. 18.

Poljoprivredno dobro Slavonski Brod Rješenjem Predsjedništva vlade NRH br. 15 374 od 19.12.1952.98 Poduzeće je registrirano tek 18.03.1953. Rješenjem Narodnog odbora kotara Slavonski Brod br. 2976 tako da je upisano u registar državnih privrednih poduzeća na registarskom listu br. 23. Iz Izvještaja o poslovanju za 1952.g. vidi se da je Dobro proizvodilo: žitarice, uključujući i rižu, krumpir, poriluk, grah, rajčice, krastavce, papriku, kupus, kelj, mrkvu, ciklu, grašak, patlidžan, luk crveni, mahune, dinje, lubenice, cvjetaču, češnjak i salatu, te krmno bilje. Sve kulture su imale manji urod zbog suše. Poljoprivredno dobro se bavilo i stočarskom proizvodnjom kao i ribarstvom. Tijekom 1952. vršeni su zemljani radovi za proširenje ribnjaka. Poduzeće je imalo razvijene i pomoćne djelatnosti poput kovačke, kolarske, remenarske i mehaničke radionice za vlastite potrebe kao i radničke menze budući da se rad odvijao daleko, ( na 15 – 25 km ) od grada. U Brodskom Stupniku iskrčeno je 20 ha zemljišta te se planiralo tijekom 1953. zasaditi vinovu lozu i iskrčiti još 40 ha zemljišta za vinograde. Poduzeće je tijekom 1953. planiralo i preuzeti pogon bivše Tvornice kudjelje Osijek u Lužanima. Za odvijanje svih navedenih djelatnosti Poljoprivredno dobro je u razdoblju 1955. do 1959. izgradilo veći broj objekata. POLJOPRIVREDNO DOBRO „HRANA“SLAVONSKI BROD Poljoprivredno dobro „Hrana“ Slavonski Brod, za razliku od Poljoprivrednog dobra Slavonski Brod koje je bilo državno poduzeće, imalo je karakter gradskog poduzeća te se često i nazivalo od žitelja Broda gradskom ekonomijom. Osnovano je na zemljištu koje je nacionalizirano i s vrlo oskudnom mehanizacijom. Do 1957. taj je društveni sektor proizvodnje znatno ojačao jer su u njega, osobito u razdoblju od 1955. do 1959. investirana značajna sredstva u obliku opreme, mehanizacije i izgradnje gospodarskih objekata. Ovo je društveno poljoprivredno dobro proizvodilo razne ratarske kulture: pšenicu, raž, ječam, zob, kukuruz, povrće ali i stočarske, osobito goveda i svinje. Poljoprivredno dobro „Hrana“ imalo je tri pogona u blizini grada: Pogon I. imao je 1959.: skladište za žitarice s jednim podrumom kapaciteta 30 vagona, gospodarsku staju kapaciteta 60 grla krupne stoke, kukuruznik zapremine 4 vagona i kovačku, te kolarsku i mehaničarsku radionicu za 98

Isto, (Izvještaj o poslovanju od 31.12.1952.)

obavljanje manjih popravaka. Uz taj Pogon bila je stambena zgrada sa 6 stanova, te jedna drvena baraka. Pogon II bio je smješten na dvije lokacije istočno od grada, na bivšim pustarama obitelji Bosnić i Benčević. Na pustari Bosnić postojala je 1959.: stambena zgrada s 4 jednosobna stana, jedna zasebna manja prostorija, skladište za smještaj goriva i maziva kapaciteta 7000 kg goriva, jedno skladište za zrnastu hranu kapaciteta 4 vagona, jedna garaža u kojoj se moglo smjestiti 40 raznih strojeva, silos za stočnu hranu zapremine 5 vagona i jedna staja za stoku kapaciteta 70 grla krupne stoke. Na pustari Benčević nalazila se jedna stambena zgrada s tri jednosobna stana, dvorišne zgrade, dvije staje za krave kapaciteta 120 grla krupne stoke, jedan kukuruznik zapremine 2 vagona kukuruza u klipu i jedna šupa za strojeve. Pogon III imao je 1959.: tri velika prasilišta za svinje, jedan svinjac s pet odjeljaka i drugi svinjac sa 6 odjeljaka ukupno kapaciteta 3000 kom. svinja, skladište kapaciteta 2,5 vagona hrane, kuhinju za spremanje obroka za svinje, ovčarnik za 300 grla, jedno spremište za strojeve s tri boxa, priručno skladište za rezervne dijelove i gorivo, drvenu baraku koja je služila za smještaj sezonskih radnika ili suhih repinih rezanaca, 3 bunara i jednu pumpu za crpljenje vode, te mosnu vagu do težine 3000 kg. Na pustari se nalazila i stambena zgrada sa 6 jednosobnih stanova i druga s 4 jednosobna stana, te priručno skladište i kancelarija pogona kao i nužno spremište za stanare – radnike Poljoprivrednog dobra. Na Poljoprivrednom dobru su 1959.g. radili uz direktora, šef računovodstva, 16 raznih službenika i jedan ing. agronomije, dva poljoprivredna tehničara, jedan visokokvalificirani mehaničar, 12 kvalificiranih ( kovači, vozači, mehaničari, kolari, povrtlari i sl.)i polukvalificiranih radnika ( kočijaši, kravarice i sl.), a ostalo su bili nekvalificirani radnici, ukupno 76 zaposlenih. Od mehanizacije 1959. poduzeće je imalo: 3 traktora „Zadrugara“, 2 traktora „Fergusona“, 1 „Virsona“, 1 „Belje“, kišni agregat za kišenje, 12 „Ansalda“, 1 T.G. „Wender“, kamion marke „Ford“, 5 kom., prikolicu, više priključnih sprava i kombajn koji je nabavljen te godine . 1960.godine ovo je Poljoprivredno dobro preuzelo cjelokupno poslovanje Poljoprivredne zadruge Slavonski Brod99 i nastavilo suradnju s individualnim proizvođačima na bazi kooperacije u raznim oblicima: zakupom, slobodnim otkupom, uslugama i dr. NOO je Poljoprivrednom dobru dao na privremeno korištenje sva osnovna sredstva dotadašnje Poljoprivredne zadruge Slavonski Brod iako je ono još dugo čekalo suglasnost Sekretarija, te za poslove robnog prometa 99

HR-DASB-210, inv. br. 18, Dopis Poljoprivrednog dobra „Hrana“ br.583/60 upućen Narodnom odboru općine Slav. Brod

NRH što mu je znatno otežalo poslovanje. 100 Poduzeće je brisano 31.07.1961. iz Registra privrednih organizacija Općine Slavonski Brod zbog pripajanja Poljoprivrednom dobru „Brodsko vinogorje“ ( Reg. br. 115/I., str.132.), a ovo je prestalo djelovati 1963. zbog ulaska u sastav Poljoprivrednog kombinata Slavonski Brod koji je osnovan 1963. Osim ovog Poljoprivrednog kombinata koji je djelovao na centralnom dijelu komune, djelovali su i Agrokombinat Jasinje na istočnom dijelu komune (osnovan 1960.) i Poljoprivredni kombinat «Lug» ( osnovan 1962.) Već 1964. Poljoprivredni kombinati «Lug» i «Brod» likvidirani su zbog lošeg poslovanja i gubitaka, te je sva njihova imovina: zemljište, građevinski objekti, stočni fond i mehanizacija predana Agrokombinatu «Jasinje». On je nastavio širiti oranične površine, ribnjake i stočni fond, nabavljati modernu mehanizaciju, širiti kooperaciju s privatnim proizvođačima tako da je oblast poljoprivrede prestala stvarati gubitke.1966. AG »Jasinje» imalo je 13 749 ha oranica, 198 ha vinograda, plantažni voćnjak «Dolci» od 127 ha, 1068 ha ribnjaka, 472 traktora, 111 kombajna za žito, 22 kombajna za krmno bilje, 20 kamiona s 242 prikolice i 1186 raznih priključnih oruđa. 101 Unapređivanju poljoprivrede doprinosili su i obimni hidromelioracijski radovi što je znatno popravilo kvalitetu zemljišta. Ove radove izvodila su tri poduzeća: Vodna zajednica «Jelas Polje», Vodna zajednica «Biđ Bosut» i Direkcija za Savu, Zagreb – odjeljak Slavonski Brod. Provođenje komasacije i arondacije doprinosilo je zaokruživanju i grupiranju sitnih parcela što je doprinosilo lakšoj uporabi mehanizacije u poljoprivrednoj proizvodnji. Razvoj ratarstva pratio je i razvoj stočarstva i njegove prateće veterinarske službe. Veterinarska stanica u Slavonskom Brodu imala je 1966. 12 veterinarskih stanica na području cijele komune i Centar za umjetno osjemenjivanje koji je radio na poboljšanju pasminskog sastava i na povećanju proizvodnosti goveda. Veterinarska stanica je bila nosilac i raširene kooperacije u peradarstvu, u proizvodnji tovljenih pilića i jaja. U Slavonskom Brodu je bilo i sjedište Šumskog gospodarstva koje je osnovano 1959. Ono je skrbilo o 19 456 ha šuma, radilo je na podizanju plantaža topola i četinjača i na eksploataciji šuma.

100

Isto.

101

Komuna Slavonski Brod 1963. – 1966., Slavonski Brod, 1967., str. 88.

INDUSTRIJA „SLAVONIJA“ DRVNA INDUSTRIJA SLAVONSKI BROD Najstarija industrijska proizvodnja u Slavonskom Brodu, razvijena na temelju kvalitetnog drveta bogatih slavonskih šuma, Slavonija drvna industrija brzo je sanirala ratne štete i nastavila s proizvodnjom. Do 1958. proizvodilo se u privremenim halama, sa starim strojevima, uglavnom furnir i piljenu građu i jedino je u rad puštena nova proizvodnja masiv parketa. Od tada je počeo brži razvoj. 1962.g. izgrađen je novi pogon za proizvodnju lamel parketa, počelo je preseljavanje na novu lokaciju gdje je uspostavljena rekonstruirana proizvodnja piljene građe, 1965. rekonstruirana je tvornica furnira, 1966. izgrađena je nova energana na novoj lokaciji i nabavljeni su novi strojevi za proizvodnju namještaja. Nova radna površina tvornice namještaja i parketa iznosila je 16 500 Pilana Slavonije DI oko 1950. m2. Poduzeće je uspijevalo 1966.g. izvesti 80% svoje proizvodnje namještaja na američko tržište i znatno povećati proizvodnju furnira na 5000m3 godišnje. Slavonija DI je 1971. proširila svoju poslovno tehničku suradnju i ujedinila se s DIP «Lipa» iz Slavonske Požege i s DIP Pleternica, a 1973. s Impregnacijom drveta iz Slavonskog Broda. S još 9 drvno – industrijskih poduzeća osnovala je Poslovnu zajednicu «UPIN» u Zagrebu. Sredinom sedamdesetih godina Slavonija DI proizvodila je: piljenu građu hrasta i drugih lišćara, te egzota, parket, masiv i lamel, rezani i ljušteni furnir iz domaćih i egzotičnih vrsta drva, panel i šper ploče obične i oplemenjene, namještaj, interijere i opremu, te građevne elemente, rolete svih vrsta, metalne proizvode, oksidirani bitumen i impregnirane pragove i ostalu građu. Svoje proizvode prodavalo je u 7 prodavaonica i predstavništava širom zemlje kao i u brojnim zemljama Europe, Azije i Afrike.102 102

Općina Slavonski Brod 1967. – 1973., Slavonski Brod, 1973., str. 261-266.

„ĐURO ĐAKOVIĆ“ INDUSTRIJA LOKOMOTIVA, STROJEVA I MOSTOVA SLAVONSKI BROD Tvornica vagona, strojeva i mostova bila je stalna meta brojnih bombardiranja grada tijekom 1944. i početka 1945. Prema procjenama na poduzeće je pala 561 bomba s prosječnom težinom od 300 kg. Potpuno je bila uništena vodovodna, kanalizacijska i električna mreža, mnoge proizvodne i pomoćne zgrade i mehanizacija. Tijekom obnove Tvornice izvršene su i neke modernizacije, izgrađeni su novi objekti i već do kraja 1946. proizvodnja je dosegla predratni nivo. Financiranje obnove i izgradnje vršeno je od strane državnih banaka i fonda za obnovu zemlje. U razdoblju od 1947. do 1951. Tvornica je morala ispunjavati zadatke postavljene prvim petogodišnjim planom i tek nakon uvođenja liberalnijeg sustava upravljanja poduzećem poslije 1950. ono je počelo uvoditi u proizvodnju nove proizvode iako je država i dalje određivala određene proizvodne okvire. Nakon razdoblja intenzivne obnove Tvornica Đuro Đaković je konstantno proširivala proizvodnju, gradila nove pogone, nabavljala suvremeniju tehničku opremu, usvajala proizvodnju novih proizvoda, osnovala vlastiti projektantsko – konstrukcijski biro i od svaštarenja išla prema visokospecijaliziranoj proizvodnji. U razdoblju od 1966. do 1973. povećala je broj radnika od 4250 na 6808, a stopa rasta proizvodnje bila je iznad prosjeka zemlje u metaloprerađivačkoj industriji oko 17 %. Nakon proizvodnje parnih lokomotiva započete još prije Drugog svjetskog rata, Tvornica je do 1955. usvojila proizvodnju dizel lokomotiva i stalno je usavršavala modele i proizvodila sve snažnije lokomotive: od 20-180 KS, zatim od 200-400 KS, pa 600 KS, 825 KS, 925 KS, 1650 KS i, konačno, 2000 KS jačine po licenci američke tvrtke General – Motors. Uskoro je Tvornica usvojila proizvodnju i električnih lokomotiva, parnih lokomotiva bez vatre za potrebe industrije i rudarstva, motornih vlakova, tramvajskih kola i prikolica i svih vrsta vagona: za putničke, teretne i specijalne namjene; 1961. osnovala je udruženje «Vagongradnja» za proizvodnju vagona s proizvođačima iz raznih krajeva zemlje, kao i u Zajednicu za elektrifikaciju željeznica. Ilustracije radi citirat ćemo list Đuro Đaković od 15.01.1961. u kome piše da u Zagrebačkom gradskom saobraćaju prometuje 112 voznih jedinica proizvedenih u Tvornici Đuro Đaković ili 41% 57

od cjelokupnog voznog parka ZET-a kao i to da je 1960. isporučeno blizu 60 lokomotiva, te da je počela proizvodnju prototipa motornog vlaka čije će ispitivanje obaviti Institut za naučnoistraživački rad «Đuro Đaković». Tvornica je vršila i pripremu za izradu 600 teretnih vagona za Čehoslovačku te specijalnih vagona za Njemačku DR. Još 1926. Tvornica vagona je prva u zemlji započela s proizvodnjom kotlova od kojih su neki imali kapacitet do 20 tona pare na sat a zatim je širila proizvodnju na kotlove za brodove, specijalne kotlove, kotlove za centralna grijanja i pripremu tehnološke vode, steambloc kotlove za proizvodnju pare, te kompletnih energetskih postrojenja s automatskim uređajima Tvornica je sudjelovala u izgradnji i rekonstrukcijama gotovo svih željezara u zemlji, montirala je visoke peći, dizalice, čelične konstrukcije i brojne druge prateće objekte. Zbog stečenog iskustva u izradi i montaži opreme angažirana je na izgradnji tvornica cementa u zemlji i inozemstvu: u Etiopiji, Indiji, Sudanu i Libiji. Tvornica se povezala u poslovnu zajednicu za projektiranje i izradu kompletne opreme za tvornice šećera s poduzećem «Jedinstvo» iz Zagreba, proizvodila je opremu za rafinerije nafte, za prehrambenu i kemijsku industriju i građevinarstvo, a postala je i član poslovnog udruženja za projektiranje i proizvodnju nuklearne opreme i postrojenja. Od 1926. na dalje Tvornica nije napuštala proizvodnju i montažu mostova tako da je do 1973. izgradila 64 mosta raznih dimenzija i tipova kako u zemlji tako u inozemstvu: Turskoj, Indiji, Čehoslovačkoj i Burmi.. “Đuro Đaković” je imao intenzivnu poslovno – tehničku suradnju s brojnim inozemnim tvrtkama poput: Deutsche Babcock Wileox, Jenbacher Werke i Brissonneau et. Lotz, «Polysius»i Demag iz SR Njemačke, Voyer i Pechine iz Francuske, Innocenti iz Italije, Davy united iz Engleske, General Motorsom iz Amerike i brojnih drugih. Veliko značenje je za Tvornicu imao izvoz kao i rad na inozemnim radilištima. Da bi reklamirala i prezentirala svoje proizvode Tvornica je sudjelovala sa svojim proizvodima i na mnogim međunarodnim izložbama i sajmovima u Europi i Aziji. 103 Tvornica je u svome razvoju prošla nekoliko reorganizacija uvjetovanih prije svega stalnim izmjenama zakonskih okvira poslovanja ali i razvojem proizvodnje. U početku je zadržala predratnu organizacijsku shemu i rad se odvijao u tri osnovna pogona: vagonskom, lokomotivskom i mostovnom uz komercijalno – računovodstveni i opći odjel. Godine 1959. osnivaju se ekonomske, odnosno radne jedinice. Godine 1961. Tvornica mijenja naziv u: “Đuro Đaković” industrija šinskih vozila, industrijskih i energetskih postrojenja i čeličnih konstrukcija čime se već 103

HR – DASB – 238, inv. br. 107

ističe njezina proširena djelatnost. Vremenom, do 1981. kada je Tvornica slavila 60 godina rada, organizacijski sustav narastao je do Složene organizacije udruženog rada (SOUR-a) sa sljedećim radnim zajednicama, radnim organizacijama i osnovnim organizacijama udruženog rada: RZ Koordinacija poslovanja na čelu s Poslovnim odborom SOUR-( i unutar nje RZ Banka «Đ.Đ.» i RZ stručne službe OSIZ-a sa Skupštinom SIZ-a stanovanja, Skupštinom SIZ-a za obrazovanje i Skupštinom OSIZ-a za odmor i rekreaciju), RZ Sigurnost i opći poslovi, RO Institut za strojarstvo «Đuro Đaković» ( unutar njega RZ Zajednički poslovi, OOUR Zavod za razvoj nuklearne i procesne opreme, OOUR projektiranje i investicioni nadzor, OOUR Istraživanje, razvoj i Strojarski fakultet) RO Tehnički obrazovni centar «Đuro Đaković», RO Zdravstvena stanica «Đuro Đaković», RO Restoran Centralna komanda u sali Energane rafinerije nafte Bosanski Brod društvene prehrane i odmaralište, RO Zajednički pogoni, RO Inženjering, RO informatika i računski centar, RO «Marsonia Commerce», RO Snabdijevanje materijalom, RO Razvoj, projektiranje i konzalting, RO Otprema proizvoda, RO Tvornica strojeva i opreme(TSOP) s OOUR-ima( OOUR Proizvodnja bešavnih cijevi, OOUR Proizvodnja zavarenih sudova, OOUR Proizvodnja aparata i uređaja i RZ stručne službe TSOP-a); RO «Čelik» Križevci s OOUR-ima( OOUR Tvornica transportne opreme,Križevci, OOUR Tvornica Orahovica, OOUR Željezara Križevci i RZ Zajedničke stručne službe Križevci); RO Tvornica vozila i opreme s OOUR-ima( OOUR Proizvodnja sklopova, OOUR Finalizacija objekata i RZ stručne službe); RO Specijalna vozila u osnivanju , RO Montaža, RO Tvornica prenosnika i uređaja, RO Proizvodnja sivog i obojenog lijeva, RO 59

«Đ.Đ.» Teddington, Tvornica kompenzatora, RO Elektromont, RO Tvornica čeličnih konstrukcija, RO Proizvodnja energetskih postrojenja, RO Proizvodnja industrijskih postrojenja i nuklearne opreme, RO Proizvodnja teške opreme u osnivanju, RO proizvodnja kotlova, transportnih uređaja i remont radova, RO proizvodnja alata, naprava i specijalnih strojeva i RO Tvornica poljoprivrednih strojeva i uređaja i uređaja u osnivanju, Županja.104 Osobito je značajno bilo usmjerenje Đure Đakovića na razvijanje znanstvenoistraživačkog rada, informatike i sustava visokostručnog obrazovanja što mu je osiguravalo istraživačko – razvojni pristup tehnološkom razvoju. *** Brojne subjekte gospodarskog razvoja grada: građevinska i projektantska poduzeća, komunalne službe, prijevozne tvrtke, vodoprivredu, elektroprivredu, šumarstvo i druge gospodarske djelatnosti tek smo mogli spomenuti iako je i njihova uloga izuzetno značajna. O svim složenim procesima sveukupnog gospodarskog razvoja grada Slavonskog Broda u razdoblju 1945. – 1990. nemoguće je ozbiljnije prosuđivati bez analize izvornog arhivskog gradiva koje, nažalost, kako je već u uvodu rečeno, nije u velikoj mjeri predano Arhivu, te je tako nedostupno za sustavna znanstvena istraživanja.

104

«Đuro Đaković» Slavonski Brod, Slavonski Brod, 1981. (Monografija u povodu 60 godina rada)